~1~

Poturi-srednjevjekovni, nemuslimanski narod na prostoru

historijske, etničke Bosne
U prvim godinama širenja Osmanske Imperije na prostore etničke Bosne, osmanska
je administracija jedan cijeli nemuslimanski narod u Bosni označila
staroosmanskom riječju Poturi. U najstarijim sačuvanim historijskim dokumentima
riječ Potur nije navedena na nekom od južnoslavenskih jezika (bosanskom,
crnogorskom, hrvatskom, srpskom) već je navedena na osmanskom jeziku-‫= پۉتۆر‬
potur. Osmanska riječ Potur ima sasvim drugo značenje nego što ga ima slavenska
riječ poturica, poturčenjak (skraćeno potur) sa kojom su se, u bosanskom,
crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku, označavali novi muslimani, odnosno
osobe koje su preko Osmanlija, preko Turaka primili islam pa su zbog toga, u
srpskoj historijografiji, pogrdno nazivani „Turcima“.
Prema tome osmanska riječ Potur, sa kojom je označen jedan cijeli nemuslimanski
narod na prostoru etničke Bosne, nije slavenskog već osmanskog porijekla. Riječ
Potur prvi put se spominje u historijskim dokumentima kao osmanska riječ a ne kao
bosanska, crnogorska, hrvatska ili srpska riječ. To, u historijskim dokumentima
najstarije sačuvano spominjanje osmanske riječi Potur, na prostorima Bosne, nalazi
se u dokumentu vezanom za mušku djecu obuhvaćenu devširmom1, tj. u dokumentu
koji se odnosi na prihvatanje dječaka u osmansku dvorsku i vojno-janjičarsku
službu, odnosno u adžami-oglane.2
Taj dokument potiče iz 1539. god.3 To je Kanunnama (zbirka zakona, napom. F. Šantić)
iz 1539. god. za bosanski, hercegovački i zvornički sandžak. U Kanunnami se propisuje
da se ispendža (jednna vrsta poreza, napom. F Šantić) od nemuslimana naplaćuje 25
akči a od Potura koji je oženjen 22 akče. Od punoljetnog a neoženjenog Potura uzimalo
se na ime ispendže, isto kao i od kršćana, 25 akči. Istovremeno su Poturi-momci plaćali
koliko i sinovi muslimana koji su živjeli sa ocem u istoj porodici...4

1 Devşir, staroosmanski: ‫ دوشيرمه‬- regrutacija, odnosno uvođenje u vojnu i civilnu službu

mladića iz kršćanskih, a u Bosni i Albaniji i iz muslimanskih porodica kao i porodica
Potura, koje je vršeno u Osmanlijskom carstvu.
2 džȁmòglān, (àdžami-òglan, àdžemi-òglan, adžamòglan, adžemòglan, džamòglan) m (ar.-

tur.) < tur. acami oglan = strano dijete; tur. acami – strani, tur. oglan =dijete, dječak; acami
oǧlan-strani dječak, stano dijete, stani sinovi;
-zdravi, bistri... dječaci koji su imali privilegiju da pohađaju specijalne visoke vojne škole u
Osmanskoj Imperiji. Poticali su od nemuslimanskih roditelja, a u BiH i od muslimanskih kao i
od roditelja Potura. Pored muslimana iz Bosne ovu privilegiju imali su jedino još i muslimani
u Albaniji i muslimani sa Kavkaza-Abaze. Bila je izuzetna privilegija da dijete bude
primljeno u adžami oglane, pa su roditelji, nastojali na sve načine da se to ostvari. Međutim, u
srpskoj historijografiji namijerno je stvoren mit o tzv. danku u krvi, odnosno o prisilnom
odvođenju muške djece.
3
Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, 1993.-1996., str. 170
4 Kanuni i Kanuname za bosanski, hercegovački… sandž.,OI u Sarajevu, Monumenta

Turcica…, Zakonski spomenici, serija I, sveska 1, str. 56

 ~2~

Lijevo:
Dijo kanunname iz
1539. god. gdje se
spominju hrišćani,
muslimani i Poturi

Dolje:
Jasno razlikovanje
hrišćana,
muslimana i
potura u
kanunnamama 4

Poznato je da je u Osmanskoj Imperiji bilo pravilo da su, van prostora Bosne,

devširmom bila obuhvaćena samo nemuslimanska djeca. Međutim, bosanski
muslimani su od 1515. god. dobili povlasticu, privilegiju da se i njihova
muslimanska djeca obuhvate devširmom. Pored Bošnjaka ovu povlasticu su, nešto
kasnije, dobili jedino još albanski muslimani i pripadnici kavkaskog plemena
Abaza.5 Prema osmanskim dokumentima u Bosni su postojale tri kategorije
stanovništva koje su bile obuhvaćene devširmom: kršćani, muslimani i Poturi.6
Kršćanska djeca obuhvaćena devširmom nazivana su adžami oglani-nemuslimanski
dječaci. Muslimanska djeca, koja su bila obuhvaćena devširmom u osmanskim
dokumentima su evidentirana kao sunetli-oglan = ‫ سۆنهتۆلۉغآلن‬što je značilo
obrezani dječaci, osunećeni dječaci. Za treću kategoriju dječaka koristio se termin
Potur-oglan = ‫ پۉتۆرۉغآلن‬što je značilo Poturski dječaci, dječaci od Potura.7
Poslije ovog, u historijskim dokumentima najranijeg, spominjanja Potura oni se
potom spominju u mnogim historijskim dokumenata. U carskoj zapovijesti iz 1589.
god. bosanski beglerbeg se podsjeća da se i obrezani sinovi Potura-Potur ogullari
koji su od davnina i po starom načinu uzimani iz Bosanskog ejaleta, ali koji ne znaju
turski, smatraju kao adžami-oglani. Beglerbegu Halil-paši naređuje se da se dobro

5 Shaw, Historv of the Ottoman Empire, sv. I, str. 114 (piše tu riječ "potor")
6 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1993.-1996., str.166
7 Noel Malcom, Povijest Bosne, Zagreb, 1995. god. str. 56; Mustafa Imamović, Historija

Bošnjaka, Sarajevo 1993.-1996., str. 142-143

 ~3~

čuva da ne bi, suprotno carskoj zapovijesti, umiješao mladiće od drugih pod

izgovorom da su to sinovi Potura. 8
Nakon citiranja svih ovih historijskih dokumenata u kojima se spominju Poturi
postavlja se pitanje: Koga je to u Bosni osmanska administracija označila
staroosmanskom riječju Potur, Poturi?
Ko su bili ti Poturi? Zašto su tako nazvani?
Najkraći odgovor na ovo pitanje nalazi se ponovo u jednom od historiskih
dokuumenata. U sultanskoj zapovijesti iz 1573. god. kadijama bosanskog,
hercegovačkog i kliškog sandžaka se naređuje da ne prave nikakve smetnje
anadolskom agi Ferhad-agi, koji je upućen da iz njihovih kadiluka kupi adžami-
oglane bili oni od kršćana, muslimana ili od Potura-Potur taifesi.9 Osmanski termin
taifesi ima značenje: narod, grupa, pleme.10

Prostor srednjevjekovne
historijske, etničke Bosne
na kojem je živio
nemuslimanski narod
Poturi.

Znači, Poturi su bili poseban, nemuslimanski, narod koji je naseljavao prostore

etničke, historijske Bosne. Staroosmanska riječ Potur, Poturi ne odsnosi se na vjeru,
na vjersku pripadnost, već na narodnost. Sa njom je, na širim prostorima etničke,
historijske Bosne označen jedan tadašnji narod-Potur taifesi-Poturi. Na pitanje zašto
je taj nemuslimanski narod nazvan osmanskom riječju Poturi odgovor je, ponudio
američki historičar Noel Malkom koji navodi: ...čudno je što ni jedan od naučnika
koji su razbijali sebi glavu oko tog pitanja nije nikad ponudio najjednostavnije
rješenje, a to je da izraz “potur” dolazi od turske riječi „potur“. Ta riječ označava
vrstu vrećastih, naboranih širokih pantalona (turski pot znači bora)11
Upravo tako, riječ pot, u starom osmanskom jeziku imala je značenje bora, nabor,
dok je stroosmanska riječ potur označavala ono što je naborano, naslagano u bore,
plisirano (engl. pleat, fold, pleated). Osmanskom, odnosno turskom riječi potur
označavana je odjeća na kojoj se nalaze nabori, muške široke pantalone, dugačke

8 Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, Sarajevo 1993.-1996., str.167

9 Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.167
10 Historija BH iz Enciklopedije YU - JLZ 1983.g. str. 184
11 Noel Malcom, citir. dijelo, str. 143
 ~4~

košulje i sl. 12 Današnja turska riječ poturlu, označva nekog ko nosi potur13,
odnosno ko nosi jeziku kao poture pa albanski Akademijin rječnik ih definiše kao:
široke muške pantalone kakve se nose u nekim dijelovima Albanije...14

Turske muške krpene pantalane „potur“

Na gornjoj slici je upravo Potur, odnosno poture kakve su, nosili muškarci u
različitim dijelovima Osmanske Imperije vijekovima prije proširenja Osmanske
Imperije na prostore Balkana 15 Dolazeći na prostore Bosne u XV vijeku Osmanlije
su zapazile da domaće, muško stanovništva ima na sebi potur, poturlu, naborane i
široke pantalone izrađene od grubog bijelog sukna upravo onakve kakve je nosilo
osmansko stanovništvo u drugimm dijelovima Imperije. Pored naboranih širokih
pantalona ovo bosansko srednjevjekovno stanovništvo nosilo je i naborane dugačke
košulje koje su prekrivale tijelo sve do koljena.

12 Prof. Darko Tanasković, prof. Slavoljub Đinđić, dr. Mirjana Teodosijević, Türkçe-Sırpça
(tursko-srpski rečnik) Sözlük, TDK Yayınları, Ankara 1997., str. 799
13 Noel Malcom, citir. dijelo, str. 143
14 Noel Malcom, Citir. Dijelo, str. 143
15 Orienlat costumes, By Max Tilke, New York, 1892. str. 64
 ~5~

Zbog toga su Osmanlije svo ovo bosansko stanovništvo, prvo u običnom govoru a
kasnije i u zvaničnim dokumentima, označili kao Potur, Poturi.
Da su Osmanlije pri dolasku na prostore Bosne ovdje zatekli muško stanovništvo
koje je, kao svoju nošnju, na sebi imalo naboranu, nabranu, namrskanu odjeću na
najbolji način potvrđuju slikovni prikazi na srednjevjekovnim stećcima.

Poturska, odnosno naborana,

namrskana platnena odjeća kod
nemuslimanskih, srednjevjekovnih,
stanovnika Bosne i u Bosni
susjednim oblastima
 ~6~

Poture, odnosno nabori na odjeći srednjevjekovnih Bošnjana, prekrivali su njihovu

odjeću skoro u cijelosti.
Na ovim srednjevjekovnim slikovnim prikazima koji se i danas nalaze na stećcima
vidljivo je da se poturi-nabori nalaze na dugačkim muškim košuljama kako na
prostoru grudi i rukava tako i u djelovima košulje sve do koljena.
Ta naboranost odjeće, odnosno postojanje potura, vidljivo je i na figuri ženske
osobe.

Iz svega gore navedenog da se zaključiti da su Poturi, na prostorima Bosne, u XV i

XVI vjeku, u stvari, srednjevjekovni Bošnjani, odnosno autohtoni narod etničke
Bosne, namijerno, od drugih nazivan pogriješnim nazivom Bogumili kako oni sebe
nikad nisu zvali. Bošnjane su, pri širenju Osmanske Imperije na Balkan, Osmanlije
imenovale osmanskom riječju Potur, Poturi po njihovoj karakterističnoj nošnji na
kojoj su se nalazili nabori. Bošnjani su i poslije priključenja bosanskog kraljevstva
Osmanskoj imperiji zadržali svoj način odjevanja. Oni su na sebi imali svoju
naboranu odjeću koja je po tome ličila na odjeću koju je nosilo seosko stanovništvo
u drugim dijelovima Osmanske imperije. Pošto je ta odjeća Osmanlijama, pri
njihovom dolasku na prostore Bosne, bila poznata kao potur, poture oni su po tome
nazvali i bosansko srednjevjekovno, nemuslimansko stanovništvo, odnosno tzv.
Bogumile.16
Postojanje poturske odjeće, potura, tj. odjeće sa naborima, kod Bošnjana, odnosno
tzv. Bogumila, potvrđuje i zapis Benedigta Kuripešića iz 1530. god. U svojem
putopisu, pri prolasku kroz Bosnu, Kuripešić bilježi: U pomenutoj kraljevini Bosni
nasli smo tri nacije i tri vjere. Prvo su strosjedioci Bosanci... Drugo su oni koji se
zovu Vlasima ili martolozima. Došli su iz Smedereva i grčkog Beograda a vjere su
sv. Pavla. Treće su pravi Turci...Pomenuti hrišćani obiju vjerozakona odjevaju se
gotovo kao i Turci...17 Ovaj navod Pomenuti hrišćani obiju vjerozakona odjevaju se
gotovo kao i Turci... sačinjen u najranijem periodu širenja Osmanske Imperije na
prostore Bosne, odnosno 1530. god. na najbolji način potrvrđuje to da su
srednjevjekovni Bošnjani imali odjeću koja je u velikoj mjeri podsjećala na odjeću
novodošlih Osmanlija. Zbog toga su Osmanlije srednjevjekovne Bošnjane i nazvali
svojom, osmanskom riječju Poturi-onima koji nose naboranu, namrskanu odjeću
koja liči na osmansku potursku odjeću.
Pored toga što su zadržali svoj način odjevanja veliki dijo Bošnjana, odnosno Potura
je i nakon uspostave osmanske, muslimanske vlasti u Bosni, nastojao što duže
zadržati i svoju srednjevjekovnu vjeru koja se u historijografiji pogriješno i
zlonamjerno nazva bogumilstvom. Svoju srednjevjekovnu vjeru Bošnjani su
označavali na dva načina i to: vjerom bosanskom ili kristijanstvom. Pošto su

16
S. Skendi, Crypto-Christianity in the Balkan Area under the Otomans,
“Slavic Re-view” 1967., str. 230, 233.
17 Benedikt Kuripešić-Putopis kroz Bosnu, Srbiju, Bugarsku i Rumeliju 1530. God. Svjetlost,
Sarajevo, 1530. god., str. 26, 29
 ~7~

prezirali i katoličanstvo i pravoslavlje Bošnjani su svoju vjeru imenovali

kristijanstvom u značenju da je to jedino pravo, originalno hrišćanstvo.
Nisu imali crkve, već su se zajednički molili u prirodi ili u svojim kućama. Učitelje
su birali između sebe, i nisu imali posebnih svještenika. Svako je ohrabrivan da
nauči čitati Sveto pismo a ne da to radi samo svještenstvo. Klanjanje ikonama su
smatrali odvratnim idolopoklonstvom, a poštovanje moštiju svetaca sujeverjem. Bili
su protiv krštavanja djece, jer djeca ne uviđaju značaj toga čina. Krst nisu smatrali
svetim simbolom, već spravom za mučenje na kojoj je razapet najveći predstavnik
dobra. Poricali su vaskrsenje tijela, smatrajući da samo duša može vaskrsnuti...
Osnova etike srednjevjekovnih Bošnjana bila je poštovanje života. Bili su protiv
ubijanja, ne samo ljudi već svega što diše i što se kreće. U ishrani su bili
vegetarijanci, a u političkim pitanjima pacifisti. Bavili su se uglavnom
zemljoradnjom, zanatima i umjetnošću. Smatrali su da svako treba da živi od svojih
ruku, pa je kod njih sramota bilo i davati i primati milostinju. Propovjedali su
slobodu i jednakost među ljudima. Za razliku od zvaničnog hrišćanstva koje govori
da je svaka vlast od Boga, Bošnjani su tvrdili da je sva vlast od Đavola.
Zbog gore navedenih karekteristika njihove duhovnosti, odnosno religije, mnogi
autori, pa i Noel Malcom ukazuju na vezu između islama i srednjovjekovne Crkve
bosanske odnosno Potura.18 Crkva bosanska, odnosno Poturi su u svome učenju
imali dosta dodirnih tačaka sa učenjem islama, ali i značajnih razlika. Historijska je
činjenica da je proces prihvatanja islama u Bosni, i na Balkanu u opšte, bio veoma
spor. Potvrđuje se to, pored ostalog, i postojanjem, odnosno prisustvom Potura-
neislamiziranih Bošnjana praktično sve do XVIII vijeka.
Duže ili kraće postojanje Potura u pojedinim dijelovima etnička Bosne sasvim je
logično. Historija svijeta pamti bezbrojne idejne i vjerske prevrate, te smijene
različitih vlasti i režima. Nikad se nije desilo da je jedan novi vjerski ili idejni sistem
odmah izbrisao u nekom narodu sve tragove njegovog prethodnog duhovnog života.
To nije bio slučaj ni u Bosni pa bilo da su islam prihvatali Bošnjani, odnosno
bosanski krstijani, katolici ili pravoslavni. Islam su bez sumnje u Bosni svi
prihvatali, mada su nekadašnji Bošnjani kristijani, odnosno Poturi najčešće još dugo
zadržavali neke manje ili više skrivene ostatke svojih ranijih vjerovanja.19
Puno je historijskih dokumenata koji se odnose na Poture, na njiovu duhovnost,
kulturu... Ti dokumenti ne potiču samo od osmanskih, turskih... ili domaćih izvora
već iz izvora latinske, rimske, austrijske... provinencije. Takav je i dokument Rerum
turcarum commentarius koji je nastao početkom XVI vijeka, a publikovan je u
Rimu1636. god. Radi se o dijelu čiji autor je historičar Giovanni Battista Montalbani
Motalbani je više godina proveo na prostorima Balkana koji su bili u sastavu
Osmanke imperije pišući o historiji, geografiji, stanovništvu... tih prostora.

18 Noel Malcom, cit. dijelo, str. 53-55

19 Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.170
 ~8~

U svojim zapisima priličan prostor posvećuje i

Bosni uvijek navodeći, uz njeno ime, da je to
kraljevstvo. Posebno je interesantno da ime Bosne
on piše u originalu Bosna mada ponekad koristi i
latinski oblik naziva za Bosnu-Bosnae.

Lijevo:
Montalbanijevo dijelo

Početkom 16. vijeka u djelu “Rerum turcarum

commentarius”, pišući o Bosni, putopisac
Montalbani, između ostalog, piše i o Poturima u Bosni: ...est aliud eo in regno
hominum genus Potur appellatum, qui neqe Christiani sunt, neque Turcae
circumeiduntur tamen, pessimique habentur.- ...U kraljevstvu Bosni nalaze se ljudi
zvani Poturi koji nisu ni kršćani , ni turci. Oni se obrezuju ali se ipak smatraju za
loše vjernike.

Poturi-...koji nisu ni kršćani ni turci...

I na kraju svoje knjige, u indexu (sadržaju) Montalbani izdvja Poture kao narod
upisućući njihov naziv sa velikim početnim slovom. Na isti način upisuje i Grke
(Gresus) i ostale narode.
 ~9~

U svojem Putopisu, koji je nastao u periodu između 1660. i 1680. god., Evlija
Čelebi, u opisima mjesta i prostora u Bosni i današnjem Sandžaku, spominje Poture,
i poturski jezik... U opisu nekoliko mjesta E. Čelebi navodi da stanovništvo govori
poturski (kao Poturi) a žive od trgovine. U jednom od mjesta E. Čelebi bilježi
Poture, Bošnjake i Bugare.20 Više osoba na visokim dvorskim, državnim
položajima, paša, kadija... uz svoje ime nosilo je i dodatak Potur. U prvom periodu,
tj. u XV i XVI vijeku naziv Potur u Bosni se odnosio na sve Bošnjane. Potvrđuje se
to i u Putopisu Evlije Čelebi koji vrlo često sve Bošnjake poistovjećuje sa
Poturima.
Međutim, formiranjem i razvojem gradova, kojih ni na Balkanu ni u Bosni nije bilo
prije širenja Osmanske Imperije na ove prostore, gradsko stanovništvo, kroz proces
islamizacije počinje prihvatati drugačiji način odijevanja. Zbog toga su se poturska
odjeća, odjeća sa naborima zadržala samo u seoskim naseljima, odnosno bia je
karakteristična samo za seosko stanovništvo. Istovremeno se i sam pojam Potur, kao
osmanski naziv za narod, za Bošnjane, počeo odnositi najčešće na seosko
stanovništvo mada je Potura, u manjem broju bilo i u gradskim i prigradskim
naseljima.
U svojem tursko-bosanskom riječniku iz 1631. god.21 jedan od Bošnjaka Muhamed
Hevaija Uskufi (rođen u Tuzli oko 1570 god.) prevodeći tursku riječ köylü-seljak
navodi da je to bosanska riječ potur. Pri tome on navodi da je köjlü dendi=ista stvar
kao i bosanska riječ potur.22

Iako je, po svojem porijeku, riječ potur u cijelosti osmanska, turska ona se kroz
period od stotinak godina odomaćila i postala bosanska. U svojem objašnjenu
Muhamed Hevaija navodi da je riječ potur odrednica za sve tadašnje seljake bez
obzira kojoj vijeri, kojoj religiji oni pripadaju. Poturi su bili i muslimani i
kršćani/hrišćani. Ovo je samo jedna od ptvrda da se sa osmanskom riječju potur nije
označavala vjerska nego, u periodu XVI vjeka narodnosna pripadnost, a kasnije je sa
njom označavano najčešće seosko stanovništvo.
U tom seoskom stanovništvu sve do 20.vjeka sastavni dijo svakodnevne odjeće bile
su poture-naborane pantalone i dugačke košulje. Vidi se to in ovim starim
fotogrfijama:

20E. Čelebi, Putopis, Sarajevo-Publishing, 1996., str. 379, 486

21Rječnik koji je štampan 187. god. prije prvog rječnika srpskog jezika kojeg je Vuk
Karadžić objavio 1818. god. u Beču.
22 Grupa autora, Muhamed Hevaija Uskufi, Univerzal, Tuzla 1990. god., str. 185, poglavlje:

deveto, strofa: dvadeset peta.

~ 10 ~
~ 11 ~
 ~ 12 ~

Pojam Potur, kao narodnosna odrednica, očuvao se do danas u bošnjačkim

prezimenima Potur, Potura, Poturak, Poturović, Poturić... Toponimi, nazivi kao što
su Potur mahala u Travniku i sl. takođe ukazuju na Poture kao narod. Narodnosni
pojam Potur, sačuvao se i u bošnjačkim narodnim pjesmama i izrekama. Na primjer:
Otur Potur, ne der’ opanaka
ovdje nema za te djevojaka
(otur Potur=sjedi Poture, „sjedi seljače“)
Za same opanke, kao tradicionalnu seosku obuću u narodu se govorilo poture pa se i
u narodnoj pjesmi pjevalo:
Hodi, dragi, otura,
Nemoj derat' potura!
Isto se tako za seoske čakšire, pantalone formirao bosanski naziv poturlije pa se u
pjesmi kazivalo:
Morčakšire poskidaše
poturlije obukoše
(Morčakšire=lubičaste pantalone)
***********
Od naziva Potur, kao naziva za narod, kasnije naziva za seosko stanovništvo, nastao
je u jeziku bosanskom i deminutivni oblik poturica u značenju: mali, siromašni,
bjedni, seoski... Tako je nastala i uzrječica:
Baška lahur, baška ćiverica.
Baška meso, baška džigerica
Baška plemić, baška poturica
(lahur=svilena tkanina indijskog porijekla od koje su gospoda savijali saruke, čalme,
ahmedijje, Lahore, mjesto u Indiji; ćiverica=prosta kapa)
U ovom slučaju ovaj deminutivni oblik poturica, koji je izveden od Potur, nema
nikakve veze sa slavenskom riječju poturica=onaj koji je prihvatio islam, koji se
„poturčio“. Isto tako sa riječju poturica u sintagmama (izrazima): Ehhhh, koja je ono
poturica...; Ehhhh, koje su ono poturice..., označavana je osoba ili osobe koje su
poltroni, ulizice, koje uz svakog pristaju, koje se svakom „poturaju“... radi nekog
ličnog šićara, lične koristi. Od naziva Potur, kao odrednice za seooskog stanovnika,
je i izvedenica poturluk sa kojom se označavalo neotmjeno, prostačko ponašanje.
Prema Poturima kao narodu često su se diskriminatorski ponašele i osmanske vlasti.
Iz sidžila (sudskog protokola) sarajevskog kadije od 10.IX 1566. god. vidi se da su
se kao svjedoci razdvajali Poturi od pravih muslimana. U ranije citiranom
anonimnom rukopisu iz 1585. god. navodi se da su vladari svojevremeno
zabranjivali miješanje Potura sa Turcima. Određena diskriminacija prema Poturima
ogledala se također i u postojanju ne nekim mjestima, na primjer u Travniku,
 ~ 13 ~

posebnih mahala za Poture kao i njihovih mezarja.23 Nakon prelaznog razdoblja

Poturi su postali emotivno najprvrženiji islamu. Zbog toga historijski izvori sve
rijeđe spominju naziv Potur od kraja XVII vijeka mada se on u povremenoj
upotrijebi, i na nekim rijetkim lokacijama, zadržao sve do polovine XVIII vijeka.

Engleski diplomata Paul Rycaut šezdesetih godina XVII vijeka piše o Poturima
kako jedan dio njih pripada islamskoj sekti kadezadelija, kako su tačni i gorljivi u
izvršavanju vjerskih obreda i propisa. Nasuprot ovima, jedan dio Potura, piše dalje
P. Rycaut, je jako prevrtljiv. Ovi na jednoj strani čitaju Evanđelje na slavenskom
jeziku, koje dobijaju iz Moravske i susjedog grada Dubrovnika, dotle istovremeno
radoznalo izučavaju tajne Kur'ana i zakona na arapskom jeziku (šerijjata). Da ih
ostali muslimani ne bi smatrali sirovim i nepissmenim oni afektiraju sa dvorskim
perzijskim. Poturi se u Bosni, dodaje Rycaut, obrezuju i istovremeno se gnušaju
slika i znaka križa.24
U jednom rukopisu anonimnog tursko-osmanskog pisca iz 1585. god. u kojem se
opisuuje proces širenja islama na prostorima Bosne navodi se da se svijet u Bosni
podijelio na tri grupe. Prva grupa, koja se povela za svjetiljkom Božije upute,
spasila se bezvjerstva. To su bili pravi muslimani. Drugu grupu, koju su činili
kršćani, držaći se kur'anskog načela vama vaša, a meni moja vjera, ostade tako u
propasti bezvjerstva. Najzad treću grupu, koju autor naziva kolebajuća, činili su
Poturi. Riječ Potur autor objašnjava kao polumusliman...Poturi uzimaju dvostruke
zapise, i od hodže i od popa. Oni čuvaju bezvjerske propise ali bojeći se poniženja
paze na ehlisunetski put.25
Osmanska riječ potur objašnjenja je i u rječniku tursko-srpskog jezika (Türkçe-
Sırpça) izdatog 1997. god. u Ankari čiji autori su troje srpskih profesora. Tu je navedeno:
pot - bora, nabor na odeći
potur – 1. naborano mesto
2. poture, pelengaće
poturlu - u poturama, koji nosi poture26
Međutim, u srpskoj historiografiji zloupotrijebljena je osmanska riječ Potur-Poturi
kao osmanski naziv za srednjovjekovne, nemuslimanske, Bošnjane koji su nosili
specifičnu, naboranu, namrskanu odjeću (turski: pot=nabor). Ovo originalno
značenje osmanske riječi Potur u srpskoj historijografiji je namijerno potisnuto uz
nametanje objašnjenja kako je to „srpska reč“ koja ima značenje „pola turčin“,
odnosno kako je to „srpska reč, srpski naziv“ za one koji su preko Turaka primili
islam pa su tako, kao postali „pola Turci“. Na taj način je formiran srpski izmišljeni

23 Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.174

24 Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.173
25 Mustafa Imamović, citir. dijelo, str.171
26
Prof. Darko Tanasković, prof. Slavoljub Đinđić, dr. Mirjana Teodosijević, Türkçe-Sırpça
Sözlük, TDK Yayınları, Ankara 1997., str. 799
 ~ 14 ~

mit o tome kako su srednjevjekovni Bošnjani (pogriješno nazvani Bogumilima) koje

su Osmanlije početkom XVI vijeka, zbog njihove karakteristične naborane,
namrskane odjeće, nazvali Poturima, u stvari, po svojem porijeklu „Srbi“. Kroz
guslarske pjesme, kroz djelovaonje crkve, kasnije kroz „književno“ stvaralaštvo,
potom kroz radijske, televizijske, filmske... predstave, kroz školske programe, kroz
nebrojene „naučne“ radove, odnosno na sve moguće medijske načine ovaj izmišljeni
srpski mit je doveo do toga da je danas skoro cjelokupna srpska populacija
ubijeđena u to kako su srednjevjekovni Bošnjani, odnosno Poturi, niko drugi do
„Srbi“. Preko tog izmišljenog mita posrbljeni su i Hrvati i Slovenci i Dukljani
(Crnogorci) i Makedonci i ...