UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA :

VERTIKALNI TRANSPORT
TEMA : LIFTOVI SA ČELIČNOM
UŽADI

Studenti : Profesori :
Kobiljak Lejla prof.dr. Abdulah Ahmić
Padalović Nermina asis. Ahmed Ahmić
 Sarajevo,oktobar 2009.

SADRŽAJ:

1. UVOD………………………………………………………………………………..2
2. PODJELA LIFTOVA I NJIHOVA KONSTRUKCIONA RJEŠENJA............3
3. NAČIN POGONA…………………………………………………………………..4
4. RJEŠENJE VJEŠANJA KABINE I KONTRATEGA………………………….…5
5. PREDNOSTI SA LAKŠOM KABINOM…………………………………………..6
6. KOMPENZACIONI UREĐAJI.........................................................................7
7.RAZNI VIDOVI LIFTOVA.................................................................................8
7.1. Sporohodni liftovi................................................................................8
7.2. Brzohodni liftovi.................................................................................11
7.3. Expresni liftovi....................................................................................14
8. POGONSKA MAŠINA SA DIREKTNOM VUČOM (ROTOR OBRĆE
POGONSKU UŽETNJAČU...............................................................................14
9. POGONSKA MAŠINA SA DIREKTNOM VUČOM (STATOR OBRĆE
POGONSKU UŽETNJAČU).............................................................................19
10. ZAKLJUČAK………………………………………………………………......…21
11.LITERATURA…………………………………………………………….……....22

2
1. UVOD

Liftovi kao naprava za vertikalno podizanje ljudi I tereta nisu nimalo

moderan pronalazak. U jednom Arhimedovom zapisu, koji datira 200 godina prije
nove ere, pominje se dizalica – lift. I ova naprava, mada je u ono vrijeme bila
pokretana ljudskom snagom, u principu je bila slična današnjem električnom liftu,
pošto je imala bubanj oko koga se namotavalo uze.
U drugoj polovini XVII vijeka u Engleskoj je bio uveden hidraulicki tip lifta.
Od 1850. godine nastaje progres u razvitku liftova.
Liftovi pokretani pomoću pare spadaju u red najstarijih motornih liftova. Kao
rjesenje vertikalnog transporta, danas se najvise primjenjuje električni lifta, a
zatim hidraulicki.
Medjutim sva ova postrojenja nisu imala sigurnosni uređaj koji bi spriječio
pad kabine usljed kidanja užadi pod djelovanjem težine same kabine. Do
poboljšanja liftovskih postrojenja dolazi upotrebom čeličnih užadi, čija se
primjena I do danas zadržala.

3
2. PODJELA LIFTOVA I NJIHOVA KONSTRUKCIONA RJEŠENJA

Pod liftom se podrazumjeva naprava koja pomoću motorne snage vrši

prevoz ljudi i transport tereta, preko kabine odnosno platforme, koja je striktno
određena putanjom preko vođice. Podjela liftova:

- Osobni liftovi,
- Bolnički liftovi,
- Teretni liftovi,
- Mali teretni liftovi,
- Liftovi za pranje fasada i prozora i
- Liftovi posebne grupe.

4
Osobni liftovi – isključivo služe za prevoz ljudi, sa pratnjom ili bez nje (lift - broj).
Prema brzini vožnje dijele se:

 Sporohodne dizalice (brzine: V=1,0 m/sec),

 Brzohodne dizalice (brzine: V=2,0 m/sec) i
 Expres liftovi (brzine: V=10 m/sec).

Bolnički liftovi–služe za prevoz bolesnika i bolesničkih kreveta (brzina kretanja im

je <1 m/s).
Teretni liftovi – služe za prevoz tereta sa pratnjom ili bez nje (brzina kretanja im
je < 1 m/s).
Mali teretni liftovi – prevoze teret težine do 100 kP.

Liftovi za pranje fasada i prozora – izrađeni kao specijalna konstrukcija sa

namjenom za rad na fasadi zgrade (ili prozora).

Liftovi posebne grupe – građevinske dizalice koje služe za prenos materijala na

gradilištima, liftovi u rudarskim oknima, podovi za mijenjanje nivoa pozornica, na
ratnim brodovima, branama ..., te pokretni krovovi (pokretani motorom ili ručno),
specijalne teretne dizalice u industriji i garažama sa horizontalnim i vertikalnim
transportom i drugo...

3. NAČIN POGONA

Kod osobnih i teretnih liftova, a naročito kod osobnih sa brzinom vožnje do

2 m/sec, pogonska mašina radi pomoću elektromotora i reduktora sa pružastim
prenosom. Za teretne liftove izrađuju se pogonski uređaji koji pored pogonskog
motora imaju dvostruke reduktore od kojih jedan služi za finu regulaciju prilikom
pristajanja kabine u stanicu. Za osobne odnosno expresne liftove radi se
pogonski uređaj sa direktnim prenosom, gdje je pogonski motor na jednosmjernu
struju, sa brzinom obrtanja n < 200 o/min.

Na ovoj slici imamo direktnu vuču preko rotora (slika 1.1.1),a predstavljena je
osobna dizalica koja je postavljena u zidanom voznom oknu sa sljedećim
elementima:

5
1. Mašinska kućica – u kojoj je se nalazi pogonska mašina sa svim dijelovima,
kao što su:
Pogonski elektromotor,
Kočioni doboš,
Otkočni magnet,
Reduktor,
Nosači ili postolje,
Ležišta,
Komandna tabla,
Električna instalacija,
Vrata, itd.
2. Vozno okno – sa svojim dijelovima kao što su:
Vođice kabine,
Čelična užad,
Konzole,
Kabina,
Pokazivač spratova,
Električna instalacija kabine,
Kontrateg, itd

4. RJEŠENJE VJEŠANJA KABINE I KONTRATEGA

Vuča kabine može se ostvariti na dva nivoa:

Preko doboša za namotavanje čeličnog užeta i
Preko frikcione veze.

Preko doboša:
To je prvi dinamički pogonski uređaj liftova i isti se i do danas zadržao u
primjeni. U ovakvom slučaju nemamo klizanje čeličnog užeta koje se oko njega
namotava pri spuštanju ili podizanju tereta. Vuču tereta ostvarujemo sa ili bez
kontratega.Dužina doboša zavisi od: visine dizanja kabine, brzine dizanja, broja i
prečnika užadi.

Doboš treba da je izrađen isključivo od livenog gvožđa. Vođenje čeličnog

užeta ostvaruje se pomoću zavojnih žljebova, lijevi i desni žljeb (pošto liftovi
moraju imati najmanje dva užeta).

Pričvršćivanje čeličnog užeta za doboš se vrši tako što se pri livenju u zidu
doboša ostavljaju sa strane otvori koji služe za vezivanje kroja čeličnog užeta za
doboš, koje se može izvesti na više načina. Npr. preko klema, kraj užeta se
provuče kroz naznačeni otvor na dobošu a zatim se u taj otvor stavlja određeni
klin.

6
 Pogonski doboš ima svoje pozitivne i negativne karakteristike.

Pozitivne su:
Nema klizanja užeta te zbog toga imamo jednostavno vezivanje selektora
sa pogonom (selektor je uređaj koji automatski određuje pravilan pravac kretanja
kabine).

Nedostaci su:
Kod visokih zgrada i veće nosivosti lifta doboš mora da bude dugačak, što
je nepovoljno kako samoj njegovoj konstrukciji tako i odgovarajućem potrebnom
prostoru u mašinskoj kući.
Poseban nedostatak doboša je kada kabina pređe svoju krajnju granicu
kretanja, a krajnji isključivać ne isključi dovodni napon, doboš teži da se i dalje
obrće, te dolazi do loma što može biti uzrok nesrećama.
Kao bolje rješenje vuče tereta upotrebljava se naprava sa frikcionom
vezom.

Preko frikcione veze:

To je ustvari pogonska užetnjača sa klinastim kanalima. Izrađuje se od
livenog gvožđa (Firma „OTIS“).Broj klinastih kanala je u zavisnosti od broja užadi
(najmanji broj mora biti Zmin = 2) Veličina i oblik kanala zavise od nosivosti lifta i
od specijalnog pritiska između užeta i klinastog kanala. Klinasti kanali ne smiju
biti grubo obrađeni, tj. obrada mora biti fina. Cijela površina kanala mora biti
strogo homogena da ne bi došlo do oslabljenih mjesta usljed nehomogenosti
sastava liva.
Prečnik užetnjače zavisi od brzine vožnje kabine i od prečnika čeličnog
užeta, a širina od broja užadi i njihovog prečnika.

5. PREDNOSTI SA LAKŠOM KABINOM

Kada se govori o težini kabine, onda se podrazumjeva težina kabine +

težina cjelokupne čelične konstrukcije, tj. težina rama kabine je u zavisnosti od
opterećenja koje mora da nosi kao i od njegovog raspona.
Kako je težina kontratega u zavisnosti od zbira težine kabine i težine rama
kabine to se njegova težina sukcesivno povećava.Težina kontratega može se
smanjivati i za 40 % od standardne težine. Ovakvim rješenjem se postiže
sljedeće:
- niža cijena lifta,
- jeftiniji transport,
- primjena betonskih tegova.
Da bi dobili bolju vuču, broj žljebova na
pogonskoj užetnjači kao i na pomoćnoj
poveća se dva puta. Čelična užad se

7
obavijaju jedanput oko pogonske a zatim oko pomoćne užetnjače, potom se
krajevi čeličnog užeta vezuju za kabinu i za kontrateg (slika 1.2.15). Na osnovu
ovoga obuhvatni ugao povećan je za 1800. Ovakvo se rješenje najčešće
primjenjuje kod expresnih liftova, gdje imamo najveće dinamičko opterećenje.

Kada se vrši ispitivanje ispravnosti vuče lifta potrebno je voditi računa o

klizanju užadi. Ovo klizanje zavisi od dinamičkog udara, koji se javlja pri obrtanju
pogonske užetnjače kao i zbog konstrukcije klinastih kanala. Dozvoljeno klizanje
užadi između klinastih kanala pri jednom ciklusu, uzima se od 2-10 mm.

6. KOMPENZACIONI UREĐAJI

Ovi uređaji služe da se kompenzira nepravilno prenošenje težine pri vuči

lifta. Pri većoj visini dizanja, imamo uvjek i težinu tereta čeličnih užadi.Izbacivanje
ovakvog negativnog uticaja pri vući lifta možemo izvršiti pomoću dva načina i to:
- vezivanje ispod kabine i kontratega istim brojem i istim prečnikom čeličnih
užadi
- vezivanje ispod kabine i kontratega čeličnim lancem koji je izrađen od karika a
kroz njega povučen kanap od kudelje (slika 1.2.17 i 1.2.18).

Veza kabine i tega sa pogonskom mašinom:

8
Pogonska veza može biti izvedena bez kontratega i sa kontrategom. U tom
slučaju mora u sastavu pogonske mašine da postoji doboš za namotavanje i
odmotavanje vučnih užadi.
Ako se traži veća nosivost pogonske mašine, onda se to rješava preko pomoćnih
užetnjača, koje su vezane za ram kabine i za ram kontratega. Drugi krajevi
čeličnih užadi vezani su vješaljkama za pod mašinske kućice. Na osnovu ovoga,
nominalna brzina vožnje ima polovinu vrijednosti od lifta iste konstrukcije bez
pomoćnih užetnjača.

7.RAZNI VIDOVI LIFTOVA

7.1. Sporohodni liftovi

U ovu grupu spadaju osobni i teretni liftovi, bez obzira na broj osoba i
nosivost, brzine V < 1,0 m/sec. Grade se sa: jednom brzinom vožnje, dvije brzine
vožnje i sa pogonskom mašinom sa uređajima za finu regulaciju.Liftovi sa
jednom brzinom vožnje su brzine V < 0,8 m/sec.

Kod ovih liftova dolazi do nepravilnog pristajanja kabine u stanici sa +/- 100
mm što onemogućava pravilno odbravljivanje prilaznih vlada voznog okna i
iziskuje duže prilazne zaštitne limove kod pragova prilaznih vrata.

Oprema ovih liftova je u zavisnosti od: namjene, broja uključaka, brzine vožnje.
Namjena zavisi od svrhe kojoj lift služi: kao osobni ili teretni; mjesta upotrebe:
stambene zgrade, ustanove, robne kuće, hoteli, ...
Brzina vožnje različita je kod ovih liftova i zavisi od namjene i upotrebe istih.

9
Pogonski elektromotori mogu biti sa jednom grupom pari polova, tj. sa jednim
brojem obrtaja ili sa dvije grupe pari polova koji daju dva broja obrtaja n1 i n2
(proizvodi firma „Šindler“).

Elektromotori sa dvije grupe polova:

Ovi dvobrzinski elektromotori daju automatsku finu regulaciju promjene brzine pri
pristajanju kabine u stanicu, te tada imamo lift sa dvije brzine – za fino
pristajanje.
Asinhroni elektromotori sa prstenovima:
Kod ovih motora broj obrtaja reguliše se preko otpornika. Oni se izrađuju 3-4
stepena ukopčanja.

Pogonske mašine sa dodatnom mašinom za finu regulaciju pristajanja:

Ove mašine imaju pomoćnu mašinu, mikro uređaj ili pomoćni uređaj sa kvačilom.
Sastoji se iz sljedećih elemenata (slika 1.3.3):
- Pogonski elektromotor za brzinu vožnje kabine,
- Pomoćna mašina (mikro-reduktor),
- Kvačilo,
- Glavni pogonski elektromotor,
- Kočni uređaj,
- Pogonska mašina-reduktor,
- Elektromagnet za ukopčavanje kvačila,
- Pogonska užetnjača i
- Frem.

10
 Pri polasku kabine, tj. pri radu lifta, ukopčava se glavni pogonski
elektromotor (4) a kočni uređaj (5) je otvoren. Reduktor (6) vrši obrtanje
pogonske užetnjače (8) i kabina se kreće, za to vrijeme kvačilo (3) nije ukopčano
i mikrouređaj (1 i 2) miruje. Pri ulasku kabine u stanicu, elektromotor (7) ukopča
kvačila (3) i tog momenta pogonski elektromotor (4) je isključen, a uključen je
pomoćni elektromotor (1) koji svojom rotacijom pokreće mikro-reduktor (2). Preko
kvačila (3) koje je vezano sa izlaznom osovinom elektromotora (4) vrši se
obrtanje rotora pogonskog elektromotora (4) a ovaj obrće puž i pužno kolo
reduktora (6) preko koga se obrće pogonska užetnjača (8). Za to vrijeme kočni
uređaj (5) je aktivan i kabina ulazi u stanicu prihvatljivom brzinom.

Ovakva rješenja su prihvatile firme OTIS, ŠINDLER, VERTHAJM, ...

Pogonske mašine sa uređajem za fino pristajanje se vrlo prikladne za male
brzine vožnje, do V > 1,0 m/sec ako je pogonski elektromotor jednobrzinski. Kod
većih brzina, sa pogonskim elektromotorom sa dvije grupe polova P1 i P2, ovaj
uređaj se također upotrebljava i onda liftovski uređaj radi sa tri brzine (V1,V2,V3).
Ovi uređaji imaju veliku primjenu kod teretnih liftova za apsolutno finu nivelaciju,
recimo kod liftova koji utovaraju i istovaraju velike terete preko vagona i sl... Ovaj
uređaj ima dobru osobinu i prednost nad elektromotorima sa dvije grupe polova
P1 i P2 jer može vući teret brzinom V2, kao normalan rad, dok dvobrzinski
elektromotori to ne mogu zbog svog konstrukcionog rješenja koje izaziva
termičko opterećenje elektromotora pri dužem vremenu rada.

Preporučljiva ubrzanja i usporenja lifta

Mala ubrzanja su nepovoljna, pošto se tako znatno smanjuje kapacitet
transporta lifta. To znači da su poželjna velika ubrzanja ali i takvo pokretanje ima
svoje nedostatke:
- Negativan uticaj na organizam putnika,
- Suviše klizanja čeličnih užadi po klinastim kanalima pogonske užetnjače
(brzo trošenje frikcione veze užetnjače i užadi),
- Izaziva dinamičke udare kod rotacionih elemenata pogonske mašine i
smanjuje im vijek trajanja.

Tačnost zaustavljanja kabine u stanici i način za njegovo postizanje

Veličina usporenja pri kočenju zavisi ne samo od kočnog momenta nego i
od veličine tereta koji se nalazi u kabini kao i smjera kretanja kabine. Naime,
kabina sa teretom usporava se brže kada ide na gore a sporije u istom smjeru
kretanja bez tereta, i obratno, pri kočenju sa teretom kabina koja se kreće na
dole, usporenje će joj biti manje.

Tačnost zaustavljanja kabine naziva se polurazlika kočnih putanja kabine

pri njenom kretanju u jednom smjeru sa teretom i bez njega. Tačnost
zaustavljanja kabine pri kretanju na gore ili na dole može da bude različita ali se
u proračun uzima veća vrijednost korekcije. Kod liftova sa jednom brzinom

11
vožnje kočenje počinje punom brzinom, te je zato primjena ovakvih liftova
ograničena uslovima tačnosti zaustavljanja.
Zaustavnu brzinu možemo izvesti na dva načina, i to:
- sistemom sa električnom regulacijom i
- sistemom sa mehaničkom regulacijom.

7.2. Brzohodni liftovi1

Ovi liftovi idu brzinom do V < 2,0 m/sec. Po pogonskoj struji ovi se liftovi dijele
na:
1. Liftovi sa pogonom na naizmjeničnu struju:
Sa dvobrzinskim elektromotorom,
Sa sistemom pogona – kaskadna veza,
Sa sistemom pogona – Dynatron,
Sa sistemom regulacije pristajanja – Ziehl-Rapid.

2. Liftovi sa pogonom na istosmjernu struju:

Sistem - Vard-Leonard.
Pogonski elektromotori:
Sa dva broja obrtaja obrađeni su prethodno.
Sistem kaskadne veze:
Ovdje imamo sliku (1.3.12) na kojoj je pokazano rješenje koje je dala fabrika
„Šindler“. Za ovo rješenje su predviđena dva elektromotora M1 i M2, pri čemu je
M1 – asinhroni kratkospojeni motor a M2 je sinhroni sa prstenovima.

1
http://es.elfak.ni.ac.yu/Papers/HIPNEF_2008_Branislav_Petrovic_i_Goran_Nikolic.pdf

12
Stator M1 vezan je za rotor M2 preko kliznih prstenova. Pri normalnoj vožnji
kontaktor S je ukopčan tako da su M1 i reostat AW kratko spojeni. Shematski
prikaz je na slici 1.3.13.

Dynatron sistem:
Firma „Šindler“ dala je rješenje koje se primjenjuje prvenstveno kod brzohodnih
liftova, do Vn = 1,75 m/sec a sastoji se iz sljedećih dijelova:

EK – električna kočnica,
M – pogonski elektromotor, KM – kočni elektromotori,
TG – tahogenerator,
MP – magnetski zastor, FČ – fotoćelije,
G – kontrateg, PL – perforirani lim,
DV – davać, PRP – predpojačivač,
PSn – pojačivač snage, PJ – sklopka,
Otrb – relej, K – kabina.

Lift pokreće asinhroni trofazni elektromotor sa dvije grupe polova, kao šestopolni
i četvoropolni, sa dvije sinhrone brzine.
Relejna grupa za regulaciju vožnje:
Sastoji se od sljedeće grupe elektro-organa za regulaciju:
Trofazni transformator,
Monofazni transformator.
Odlike sistema Dynatron:
Siguran je pri radu i upotrebljava se kod svih vrsta liftova V = 1-2 m/sec,
Daje vrlo dobar kvalitet vožnje,
Osim klasičnog kopirnog uređaja sadrži i modernu elektroniku (štampane
pločice).

Sistem za podešavanje finog pristajanja pomoću naprave Ziehl-Rapid

13
Ova naprava se upotrebljava kako kod sporohodnih tako i kod brzohodnih liftova.
To znači da ima primjenu i kod elektromotora sa:
konstantnim brojem obrtaja (n = const.) – sa jednom grupom polova i sa dvije
grupe,
broja obrtaja n1 / n2 sa dvije grupe polova.
Problem kod liftova predstavlja usporenje i pristajanje pri raznim opterećenjem
kabine, kao i pri kretanju kabine nagore i nadole. Ovaj sistem je projektovan da
obezbjedi da putanja kabine bude uvjek jednaka pri bilo kojoj vrsti, tj. načinu
kretanja kabine (opterećena / prazna, pri ubrzanju / kočenju / nominalnoj brzini).

Liftovi sa pogonom sistema Vard – Leonard

Ovo rješenje radi se sa pogonskom mašinom koja je izrađena kao pužasti
reduktor i sa direktnom vučom. U sastavu ovog pogona nalazi se generatoska
grupa sa pomoćnim uređajem koji stvaraju istosmjernu struju koja napaja preko
sklopki za odgovarajući program rada pogonski elektromotor istosmjerne struje.

TAC – sistem:
Za veće brzine ovaj sistem je upotrebljiv, ali pošto radi na pužni prenosnik,
veće brzine se izbjegavaju. Ovaj sistem ima sljedeće elemente:
- pužni reduktor klasičnog tipa, sa postavljenim pužom ispod pužnog kola i
sa svim ostalim elementima koji čine sklop pogonske mašine,
- pogonski motor koji radi kao asinhroni trofazni elektromotor sa dvije grupe
polova, tj. sa dva broja obrtaja motora,
- otkočni uređaj koji radi na istosmjernu struju,
- tahodinamo istosmjerne struje koji je vezan preko prenosnika za pogonsku
mašinu,
- upravljačka grupa za finu regulaciju kretanja lifta.

7.3. Expresni liftovi

Kod visokih zgrada u kojima se zahtjeva veća brzina vožnje V > 2 m/sec,
koriste se pogonske mašine bez pužnog reduktora, tj. pogonska mašina sa
direktnom vučom. Brzina vožnje kabine kreće se i preko V > 6 m/sec. Liftovi veće
brzine (V > 2 m/sec) ne mogu u svom sklopu imati pogonsku mašinu sa pužnim
reduktorom iz sljedećih razloga:

14
 - povećava šumove i vibracije,
- manji vijek trajanja,
- manji stepen iskorištenja,
- veća pogonska snaga i
- veći utrošak.

Pogonske mašine sa
direktnom vučom projektovane su
tako da u svom sklopu imaju
pogonski elektromotor koji radi na
istosmjernu struju. Na istoj osovini
rotora elektromotora nalazi se
kočno kolo kao i vučna užetnjača.
Glavne karakteristike
pogonske mašine sa direktnim
prenosom su:
- veliki stepen iskorištenja,
- periferna brzina rotora je
takva da u odnosu na gustinu struje daje mogućnost da u datom momentu dobije
rezervnu snagu,
- može da radi po programu brzine pri različitim uslovima opterećenja.
- Pogonske mašine rade sa dva konstruktivna rješenja:
- rotor obrće pogonsku užetnjaču,
- rotor stoji a stator se obrće zajedno sa pogonskom užetnjačom.

8. POGONSKA MAŠINA SA DIREKTNOM VUČOM (ROTOR OBRĆE

POGONSKU UŽETNJAČU)

Mašinska kućica se izrađuje u dva sprata, a u pogodnim slučajevima na

jedna sprat. U gornjem dijelu mašinske kućice nalazi se pogonska mašina sa
elektro-grupom i kopirnim uređajem a u donjem dijelu se nalaze pomoćna
užetnjača i regulator brzine. A u voznom oknu imamo normalnu liftovsku opremu.

POGONSKA MAŠINA
Postoji više tipova
pogonskih mašina sa direktnom
vučom. Na slici 1.3.35 prikazana
je pogonska mašina sa direktnom
vučom gdje se kočenje vrši po
unutarnjem obodu kočnog kola.
Kočni uređaj se nalazi u
unutarnjem livenom dijelu kočnog
kola i pogonske užetnjače (7),
kočni magnet (3) koji se nalazi na
svom postolju i vezan je za stub

15
ležišta (4) radi na istosmjernu struju i vrši otkočivanje preko kinematskog rješenja
poluge (5) sa ostalim polugama. Opruge za kočenje se sabijaju a kočne poluge
sa kočnim papučama (8) se lučno pomjeraju i poništavaju silu kočenja.
Kočno kolo sa pogonskom užetnjačom se tada slobodno okreće. U sastavu
expres lifta nalazi se pogonska elektro-grupa koja napaja istosmjernom strujom
pogonsku mašinu.

FUNKCIONISANJE
Kada liftovsko postrojenje miruje i kada se da signal spoljnom pozivu sa
neke stanice, motor za pokretanje generatora istosmjerne struje vrši rad u prvoj
fazi a vrata kabine i spoljna vrata se otvaraju. Dok se vrata još otvaraju
automatski asinhroni motor za pokretanje generatora se prikopčava i tada se
motor obrće. Tada generator može da ostvari napon za vučni motor. Putnik ulazi
u kabinu i pritisne dugme na registar kutiji za željenu stanicu i kabina kreće sa
zadatkom da se dobije što manje polazno ubrzanje. Kada se polja motora i
generatora sigurno uključe, kočnica počinje da se odkačuje uz postepeno
dejstvo. Zatim se brzina automatski kontrolira i održava na njenoj normalnoj
vrijednosti, neovisno od opterećenja u kabini. Uz pogonsku mašinu postavlja se
pomoćni ventilator zbog termičkog opterećenja pogona a ukopčava se kada
temperatura namotaja pređe t = 600 C. U prednjem planu mašine nalazi se
uređaj za ručno pomjeranje kabine u slučaju kvara.

Tranzitronska grupa – se primjenjuje kod expres i brzohodnih liftova i naziva se

Transitronic - D, Transitronic - G.
Transitronic-D – ova pogonska grupa ima pogonsku mašinu sa direktnom vučom.

MAŠINE I APARATI
Tranzitronski pogon se sastoji od:
- motor za dizanje,
- generator,

- pogonski motor obrtne struje,

- budilica,
- tahometarski dinamo,
- mjerač tereta.
Predajnik željene vrijednosti se sastoji od:
- motora za podešavanje,
- potenciometra željene vrijednosti.
Magnetni pojačivač mreže se sastoji od:
- mreže za brzinu,
- mreže za stabilizaciju.
Diferencijalne vrijednosti tranzitronskog pojačivača koji se sastoji od:
- predpojačivača i
- stepena snage.

16
BRZINE
Pošto brzohodna dizalica pri vožnji na kraćem odstojanju ne može da
postigne svoju nominalnu brzinu, kod tranzi-tronika su predviđene i brzine koje
su prilagođene odstojanjima između spratova. Pomoću predbirača dizalica pamti
dokle treba da vozi i bira pogodne brzine. Npr. brzi liftovi (V = 3 m/sec) dobijaju tri
brzine: prvu za jednospratnu brzinu, drugu za dvospratnu i treću za vožnju na tri i
više spratova.

MOTOR ZA DIZANJE
Kao motor za dizanje služi mašina istosmjerne struje. Da bi mogla da daje
veliki obrtni moment potrebno je da se pobudi do dozvoljene granice. Dozvoljeno
odstupanje je +/- 5 %.
GENERATOR
Generator ima dva polja. Glavno polje napaja se od strane magnetnog
pojačivača. Struja u ovom polju teče u jednom smjeru. U slučaju potrebe da bi
napon postao negativan suprotno polje pobuđuje se konstantnom strujom
suprotno glavnom polju.

BUDILICA
Specijalni uslovi koji postoje za pogon dizalica zahtijevaju se od budilice.
Brzo postizanje pogonskog napona pri uključivanju i konstantnog održavanja
pogonskog napona. Iz tog razloga se kao budilica primjenjuje obična paralelna
mašina.

TAHOMETARSKI DINAMO
To je mali generator istosmjerne struje koji daje napon proporcionalnoj
brzini lifta. Magnetno polje se stvara permanentnim magnetom. Pokretanje se
izvodi motorom za dizanje preko pogonskog točka.

KOČNICA
Kočnica radi sa kočionim magnetom.

CENTRIFUGALNI PREKIDAČ
Za kontrolu kočenja u krajnjim stanicama primjenjuje se sistem dvostrukog
centrifugalnog prekidača, tj. dva sistema trostrukog centrifugalnog prekidača. On
reaguje kod povećanja broja obrtaja od 10 %. Pogon se izvodi preko prenosnika
sa remenom od motora za dizanje. Ukoliko iz bilo kojeg razloga vremenski hod
zataji otvara se sigurnosni kontakt i blokira upravljanje.

MREŽA
Ovo prebacivanje sadrži elemente za zatvaranje jednog stabilizovanog
napona za željene vrijednosti maximalne brzine, brzine pristajanja i brzine

17
puzanja. Ove brzine se reguliraju potenciometrom. Potenciometar se sastoji od
kolektora sa kliznim prstenovima na čijem su obimu sa prednje strane uletovani
otpornici. Preko četkica potenciometru se dovodi stabilizirani konstantni napon iz
mreže. Željeni napon se između četkica određuje pomjeranjem. Napajanje dolazi
iz mreže preko transformatora.

MAGNETNI POJAČIVAČ
On ima zadatak da male snage date od tranzitorskog pojačivača pojača da
se njima može napajati glavno generatosrko polje. Napajanje magnetnog
pojačivača dolazi iz mreže naizmjenične struje bilo direktno ili preko auto
transformatora. Usmjerivači koji su stavljeni naprijed i pozadi služe za
ispravljanje naizmjenične struje.

FOTOČELIJSKI UREĐAJ
Služi kao element mjerenja za tačno zaustavljanje i naknadno reguliranje
kabine. On se sastoji od dvije jedinice kućišta, pri čemu se u svakoj jedinici nalazi
izvor svjetlosti i fotočelijski pojačivač koji daje potrebne napone za napajanje.
Fotočelijske jedinice i mrežni uređaj montiraju se na kabini.

MAŠINE I APARATI
Tranzitronski liftovski pogon sastoji se od:
- motor za dizanje,
- generator,
- pogonski motor obrtne struje,
- budilica,
- tahometarski dinamo,
- filter za obrtanje polova,
- elektronska sklopka koja sadrži kompenzacionu mrežu,
- elektronski sklop koji sadrži 9 odštampanih šaltovanja,
- predajnik željene vrijednosti,
- predpojačivač,
- modulator,
- pojačivač snage,
- jedinica za ograničenje struje,
- regulaciona mreža,
- ispravljački uređaj,
- stabilizacioni uređaj i
- otporna mreža.

NAČIN FUNKCIONISANJA
Pogonski motor obrtne struje sa konstantnim brojem obrtaja pokreće
generator i budilicu. Zatvaranjem kontakata dovodi se napon budilice na njegovu
nominalnu vrijednost. Oba generatorska polja se pomoću kontakta priključuju na
izvore napona. Čim se kočnica otvori oslobađa se mala vrijednost potrebna za
podizanje. Usporavanje se na uobičajeni način izaziva od strane liftovskog

18
upravljačkog sistema. Komanda usporenja isključuje relej čime se potreban
napon, a time i brzina lifta, smanjuje konstantnim usporenjem do postizanja
potrebne vrijednosti za pristajanje.

BRZINE
Veličine brzina se mogu podesiti pomoću potenciometra.
MOTOR ZA DIZANJE
Kao motor za dizanje služi mašina istosmjerne struje koja se pobuđuje. Da bi
mogla da daje veliki obrtni moment potrebno je da se pobudi do dozvoljene
granice zagrijavanja.

GENERATOR
Generator ima dva namotaja polja. Glavno polje napaja se od strane
pojačivača napona koji u ovom polju struju može da usporava u jednom pravcu.
Da bi napon postao negativan suprotno polje pobuđuje se strujom suprotno
glavnom polju.

BUDILICA
Specijalni uslovi koji postoje za pogon dizalica zahtijevaju se od budilice.
Brzo postizanje pogonskog napona pri uključivanju i konstantnog održavanja
pogonskog napona. Iz tog razloga se kao budilica primjenjuje obična paralelna
mašina.

TAHOMETARSKI DINAMO
To je mali generator istosmjerne struje koji daje napon proporcionalnoj
brzini lifta. Magnetno polje se stvara permanentnim magnetom. Pokretanje se
izvodi kajišnim prenosom sa pužnog vratila mašine na taho-dinamo.
KOČNICA
Kočnica radi sa kočionim magnetom.

CENTRIFUGALNI PREKIDAČ
On izvršava sljedeće funkcije:
- isključenje pogona lifta pri prekoračenju broja obrtaja,
- kontrola usporenja pri krajnjem zaustavljanju,
- prekidanje pogona za zaustavljanje za vrijeme ubrzanja.
Za liftove sa 1 ili 2 brzine primjenjuje se centrifugalni prekidač. On je priključen
direktno na pužno vratilo mašine.

ELEKTRONSKI UREĐAJ
 Elektronski uređaj sastoji se od dva elektronska sklopa:
 elektronski sklop VEA,
 elektronski sklop VFE.

19
 Elektronski sklop VEA
 Ovaj sklop sadrži 9 odštampanih šaltovanja i to:
 predajnik željene vrijednosti,
 pojačivač istosmjerne struje,
 modulator,
 pojačivač snage,
 jedinica za ograničenje struje,
 mreža otpornika,
 ispravljački uređaj,
 uređaj za stabilizaciju i
 mreža otpornika.

9. POGONSKA MAŠINA SA DIREKTNOM VUČOM (STATOR OBRĆE

POGONSKU UŽETNJAČU)

Na slici (1.3.48) prikazana je pogonska mašina.

Pogonski elektromotor radi na istosmjernu struju, obrće stator (1) na kome se
nalazi prsten sa obrađenim klinastim kanalima za čelično uže, a to predstavlja
pogonsku užetnjaču (2), pogonski napon istosmjerne struje dobija kroz šuplju
glavnu osovinu (3) koja se ne obrće i koja je klinovima (4) osigurana protiv
obrtanja. Kočni uređaj radi sa elektromagnetnom kočnicom (5) za istosmjernu
struju. Kočne papuče (6) vrše kočenje po unutrašnjem dobošu (7). Kinematika
kočenja se izvodi preko zglobova i poluga, potiskivanjem preko opruga (8) koje
su oslonjene na postolje ležišta (9). Cijeli sistem je riješen jer je oslonjen u dvije
tačke (9) i (10), gdje je pogonska užetnjača postavljena blizu glavnog nosača (9).
Pogonska mašina je sa svoja dva ležišta (9) i (10) postavljena na čelične nosače
i to kao varena konstrukcija.

20
10. ZAKLJUČAK

Poslije prvog, a narocito poslije drugog svjetskog rata nastaje

nagli razvoj gradjevinske djelatnosti, koja sve vise gradi visoke

21
gradjevine, sto je nametnulo potrebu rjesavanja problema vertikalnog
transporta.
Međutim ovaj problem nije ni do danas rijesen; nauka o
vertikalnom transportu je novijeg datuma, a nije u potpunosti
uspostavljena veza izmedju arhitekture I transporta u zgradama.
Tako se desava da u nekim zgradama ugradjeni liftovi ne odgovaraju
u potpunosti svojoj namjeni. Analiza je pokazala da cak ni u
zemljama visokog tehnickog standarda ovaj problem nije sasvim
rijesen.

11.LITERATURA

1. Dipl.inž.Branko Šekendić Vertikalni, kosi i horizontalni transport,

Beograd 1973.godine

22
Internet :

1. http://www.vertikalni-transporti.hr/
2. http://es.elfak.ni.ac.yu/Papers/HIPNEF_2008_Branislav_Petrovic_i_G
oran_Nikolic.pdf
3. http://de.wikipedia.org/wiki/Aufzugsanlage#Seilaufzug

23