BOGDAN KRIZMAN

Vanjskopolitički položaj Kraljevine Srba, Hrvata

i Slovenaca godine 1919.

Pošto je regent Aleksandar 1. prosinca 1918 — pred izabranim skupom:

delegacijom N a r o d n o g vijeća Slovenaca, H r v a t a i Srba iz Zagreba i
predstavnicima srpske vlade N i k o l e Pašića — p r o k l a m i r a o ujedinjenje
»Srbije sa zemljama nezavisne d r ž a v e Slovenaca, H r v a t a i Srba u jedin­
stveno Kraljevstvo Srba, H r v a t a i Slovenaca«, jedan je od prisutnih
delegata N a r o d n o g vijeća (dr M. Drinković) p o h i t a o da sutradan javi
pismom odsutnom predsjedniku Jugoslavenskog odbora dru A. T r u m -
biću da je uređeno k a k o se najbolje moglo i d a » [ . . . ] n i k a k o druga­
čije nije bilo moguće«.' Predsjedništvo N a r o d n o g vijeća zatim je obja­
vilo da tim a k t o m regenta prestaje funkcija N a r o d n o g vijeća kao
»vrhovne suverene vlasti d r ž a v e S H S na teritoriju bivše Austro-Ugarske.
Sa konstituiranjem ministarstva prestat će i njegova administrativna
funkcija, koju će sve dotle voditi predsjedništvo N a r o d n o g a Vijeća u
sporazumu sa srpskom vladom. S d a n o m 1. prosinca — stoji na kraju
tog proglasa Vijeća — tvori čitavi naš narod slovensko-hrvatsko-srpski
jedinstvenu d r ž a v u p o d Regencijom Njegova Kraljevskoga VIsočanstva
prestolonasljednika Aleksandra. «^
Izaslanstvo N a r o d n o g vijeća izabralo je u Beogradu 6. X I I uži odbor
(odbor dvanaestorice) kome je povjerilo da i dalje ostane t a m o radi
sastava p r v e zajedničke vlade.^ T a k o su otpočeli pregovori i u njima
su u ime N a r o d n o g vijeća sudjelovali A. Korošec, Sv. Pribićević I J.
Smodlaka. U p r a v o je Smodlaka bio onaj koji je predložio d a Trumbiću
u vladi povjere (važan) resor vanjskih poslova. Taj je njegov prijedlog
p a o među prisutne p o p u t bombe i predstavnik radikala St. Protić počeo
je o d m a h uvjeravati da je to p o t p u n o nemoguće, da N . Pašić — zbog
opreka i nesuglasica s Trumbićem za vrijeme r a t a — neće n i k a k o p r i ­
stati da Trumbića primi u svoju vladu kojoj će kao šef najjače stranke
u Srbiji predsjedavati. Smodlaka je stao vješto braniti svoj prijedlog,

' Prvi se u našoj novijoj historiografiji opširnije, sustavno i dokumentirano p o z a b a v i o

pitanjem vanjskopolitičkog položaja Kraljevine S H S — d o travnja 1919 — D r a g o s k v
Janković u monogrifiji: Društveni i politički odnosi u Kraljevstvu Srba, H r v a t a i
Slovenaca uoči stvaranja Socijalističke radničke partije Jugoslavije (komunista), 1.
X I I . 1 9 1 8 — 2 0 . IV. 1919, Istorija X X veka, 1/1959, 7 — 1 5 2 , osobito 8 i d. U^našem
prilogu je pokušano da se prikaz međunarodnog položaja n o v e države proširi na
čitavu 1919. god. i t a k o zaokruži.
^ F. Sišić, D o k u m e n t i o postanku Kraljevine Srba, H r v a t a i Slovenaca 1 9 1 4 — 1 9 1 9 ,
Zagreb 1920, 284.
I Srpska socijaldemokratska stranka i druge socijaldemokratske stranke pozdra­
v i l e su, iz principijelnih razjoga, uiedinjenje u zajedničku državu. V . : V. Strugar,
Socijaldemokratija o stvaranju Jugoslavije, Beograd 1965, 5 8 — 5 9 .
' O p š . : B. Krizman, Formiranje prve jugoslavenske v l a d e i likvidacija Jugoslavenskog
odbora, Zbornik Historijskog instituta Slavonije, 5/1967, 2 6 7 i d.

23
no radikali nisu n i k a k o htjeli popustiti. Korošec — prihvaćen za p o t ­
predsjednika nove vlade — pokušao je da nagovori Smodlaku da on, a ne
Trumbić, preuzme vanjske poslove, ali je Smodiaka to odbio i ostao k o d
svoga prijedloga. K o n a č n o su radikali (Pašić) pristali na Trumbića i lista
ministara bila na kraju sastavljena; no upleo se sasvim neočekivano
regent i izazvao krizu, otklonivši energično Pašića kao predsjednika
zajedničke vlade. T a k o je St. Protić u vladi preuzeo Pašićevo mjesto;
u vladu je ušao M. Ninčić kao izraziti čovjek Aleksandrova povjerenja,
a Pašić je za »utjehu« dobio mjesto šefa delegacije na Mirovnoj konfe­
renciji, koja se imala ubrzo sastati.
Predsjedništvo N a r o d n o g vijeća objavilo je 28. X I I da se tim d a n o m
raspuštaju svi mjesni odbori N a r o d n o g vijeća u pokrajini, a t a k o đ e r i
sve narodne straže," a St. Protić je poslanicima N a r o d n e skupštine Srbije
u Beogradu 29. X I I pročitao vladinu deklaraciju. U njoj je, uz ostalo,
stajalo i o v o : »U času, k a d v a m ovo govorim, gospodo poslanici, mi već
imamo novu zajedničku i jednu d r ž a v u : Kraljevstvo Srba, H r v a t a i
Slovenaca, kojemu istina još nisu m e đ u n a r o d n i m ugovorom utvrđene
teritorijalne granice, ali koje su granice već obeležila velika načela
svečano proglašena od naših velikih saveznika. N a š a h r a b r a i viteška
vojska, koja je u svojim redovima brojala već vojnike i oficire iz svih
krajeva i iz svih delova našega n a r o d a , dala je ovim granicama p o u z d a n u
podlogu oslobođenjem svih narodnih teritorija od neprijatelja, a naša
riterska vernost svojim velikim saveznicima, i zajedničkoj svetoj stvari
i u najtežim, i u najkritičnijim časovima, ovog velikog svetskog okršaja,
od početka d o kraja, još je pojačala naše p r a v o i našu veru da će se
granice našeg novog Kraljevstva p o k l a p a t i s granicama prostorija na
kojima naš narod živi u neprekinutom redu.«'

/ Opća situacija

N e m a sumnje d a je opći politički položaj nove d r ž a v e bio u to vrijeme

sve samo ne povoljan i stabilan.
U P a d o v i zaključeno primirje s opunomoćenicima austro-ugarske V r h o ­
vne k o m a n d e (3. X I 1918) određivalo je, pored ostalog, da se neprija­
teljstva »Savezničkih i U d r u ž e n i h sila« s Austro-Ugarskom na kopnu,
moru i u zraku imaju smjesta obustaviti, a što je još važnije i za južno­
slavenske zemlje Monarhije najteže: da se austro-ugarske snage imaju
povući s ovu stranu demarkacione linije koja se — zaslugom vješte
talijanske diplomacije — poklapala s linijom tajnog londonskog ugovora
iz 1915. godine.' U g o v o r od 3. X I je, doduše, p r e d v i đ a o da će t o
ispražnjeno područje na istočnoj obali J a d r a n s k o g mora zaposjesti od-

* F. Šišić, n. dj., 292.

' Stenografske beleške Srpske N a r o d n e Skupštine posle svetskog rata, o d 9 6 — 1 0 2
sastanka, od 14. decembra d o 2 1 . decembra 1918. god. Beograd 1920, 10.
' O p š . : B. Krizman, U g o v o r o primirju Savezničkih i U d r u ž e n i h sila s A u s t r o - U g a r ­
skom (3. X I 1918),' Pomorski zbornik, 7/1969, 655 i d.
O londonskom u g o v o r u : M. Marjanović, Londonski u g o v o r iz godine 1915.
Prilog povijesti borbe za Jadran 1 9 1 4 — 1 9 1 7 , Zagreb 1960.

24
redi Saveznika i S A D , ali je svakome bilo jasno da će to učiniti talijan­
ska V r h o v n a k o m a n d a snagama kojima raspolaže. Osim toga, ugovor
je garantirao Saveznicima (čitaj: Talijanima) p r a v o nesmetanog kretanja
i s ovu stranu demarkacione linije, dakle dublje u teritorij » D r ž a v e
Slovenaca, H r v a t a i Srba« odnosno — poslije 1. X I I 1918 — u z n a t n i
dio nove d r ž a v e : Kraljevine S H S . Osiguravši se t a k o odredbama toga
ugovora, talijanska je V r h o v n a k o m a n d a — počevši sa 4. studenim
1918 — pristupila planskom, postepenom i smišljenom izvršenju netom
zaključenog i potpisanog primirja s Austro-Ugarskom, ne obazirući se
na važne d r ž a v n o p r a v n e promjene u susjedstvu (historijski zaključci
H r v a t s k o g sabora od 29. X 1918, na primjer). Talijanske su snage
ušle u Trst i P u l u ; zakoračile na naše otoke (Korčulu, K r k , Vis, Cres
i druge); uplovile u Z a d a r i druge luke i proglasile okupaciju u ime
»Savezničkih i U d r u ž e n i h sila«. T a k o su Talijani počeli okupirati čitavu
okupacionu prostoriju predviđenu tim ugovorom, ali se nisu zadovoljili
s tim nego su pošli i dalje: preko demarkacione linije. To Im je pošlo
za r u k o m u Rijeci ali ne u Ljubljani, k a m o su otvoreno smjerali. Tali­
janska je diplomacija — sve u svemu — dobila u ruke prvoklasne adute
za Igru I borbu koja je predstojala u Parizu, a prisutnost znatnih oru­
žanih snaga na demarkacionoj liniji stvarala je uznemirenost i zabri­
nutost.^
T a č n o je k a d se t v r d i da je d r ž a v a S H S tih mjeseci bila pretežno okru­
žena suparničkim p a čak i neprijateljski raspoloženim susjedima.
Opći stav beogradske vlade St. Protića prema Bugarskoj bio je prožet
željom da što bolje osigura i zaštiti Istočnu granicu, u p r v o m redu njen
dio prema Makedoniji, gdje je konačno formiranje srpske u p r a v e —
n a k o n provedene reokupacije — bilo dovršeno do kraja 1918. godine.
U b r z o je u Skopju počela djelovati I I I armijska oblast koja je o d m a h
zatražila od podređenih divizijskih oblasti da joj redovito dostavljaju
izvještaje o rasporedu srpskih i savezničkih snaga, o raspoloženju sta­
novništva i njegovu kretanju, organizaciji povjereničke službe, osigu­
ranju teritorija i drugom.* Već su u to vrijeme bile raspoređene granične
jedinice i organizirana posebna služba osiguranja prema bugarskoj gra­
nici, budući da je vojna misija u Sofiji — već sredinom studenog 1918 —
preporučivala V r h o v n o j k o m a n d i u Beogradu da se duž bugarske gra­
nice rasporede garnizoni. Samo makedonsko stanovništvo primalo je,
čini se, pasivno i rezignirano p o v r a t a k srpske uprave, dok je vlada u
Beogradu tražila korekturu granice prema pobijeđenoj Bugarskoj. Pašić
je stoga delegaciji u Parizu predlagao da zatraži teritorijalno proširenje
n a istoku, odnosno ispravku granice, I to ne stoga da bi se Bugari kaznili
nego zato da bi se nova d r ž a v a , a posebno njene željezničke mreže osigu­
rale od n a p a d a Bugarske, kao i zbog toga što stanovništvo toga gra­
ničnog pojasa želi da se prisajedini Srbiji.' Trumbić I Smodlaka energično
su se protivili Pašićevom prijedlogu, smatrajući pri tom » [ . . . ] da se

' O p š . : B. Krizman, Talijanska okupacija na Jadranu i misija A . Tresić-Pavičića

1918. god.. Pomorski zbornik, 5/1967, 643 i d.
' O p š . : D. Todorović, Pitanje jugoslovensko-bugarske granice na Mirovnoj konferen­
ciji u Parizu 1919. godine, Istorija X X veka, I X / 1 9 6 8 . str. 63 i d. (osobito 81 i d.).
' Zapisnici sa sednica delegacije Kraljevine S H S na Mirovnoj konferenciji u Parizu
1 9 1 9 — 1 9 2 0 , priredili B. Krizman i B. Hrabak, Beograd 1960, 29 i d.

25
ispravka granice prema Bugarskoj mora tražiti, ali poglavito udariti
glasom n a t o : to iziskuje potreba bezbednosti naše zemlje i osiguranje
železničkih pruga od iznenadnog n a p a d a Bugara« (Trumbić).'" N a
kraju je, ipak, bio prihvaćen Pašićev prijedlog (s nekim izmjenama)."
S Rumunjskom postojao je spor oko Banata u koji su — poslije oslobo­
đenja Beograda 1. X I 1918 — bile ušle srpske trupe (I armija vojvode
P. Bojovića). »Velika N a r o d n a Skupština Srba, Bunjevaca i ostalih
Slovena u Banatu, Bačkoj i Baranji«, o d r ž a n a zatim u N o v o m Sadu
25. studenog 1918. pohitala je n a t o d a jednoglasno p r i h v a t i dvije od­
luke: 1) da se Banat, Bačka i Baranja, » [ . . . ] u granicama, koje povuče
a n t a n t i n a balkanska vojska [ . . . ] « proglašuju otcijepljenima od Ugar­
ske i 2) priključuju Kraljevini Srbiji.'^ Međutim, rumunjska je vlada —
oslanjajući se n a tajni ugovor iz 1916. god. kojim je A n t a n t a bila obe­
ćala Rumunjskoj i čitav Banat (teritorij između D u n a v a , Moriša i Tise)
— o d m a h zahtijevala čitav Banat.
Čineći koncesiju Rumunjima, francuska je strana, u prosincu 1918,
uputila zahtjev srpskoj Vrhovnoj k o m a n d i da srpske trupe povuče iz
istočnog B a n a t a i d a k o m a n d u n a d tim teritorijem preda francuskom
generalu. Srpska V K pristala je d a povuče svoje snage iz dodirne zone
s Rumunjima, ali se u p o r n o opirala da evakuira označenu zonu u korist
Francuza. General Petar Pešić — koji je kao šef Vojne misije p r i d o d a n e
delegaciji Kraljevine S H S u Parizu posjetio štab maršala Focha — javio
je 9. siječnja 1919. u Beograd ministru vojnom i o v o : » U Fošovom
štabu detaljno razložio granicu naše države i p r e d a o granicu obeleženu
n a k a r t i . Misle, da nećemo uspeti dobiti Trst, Polu, z a p a d n u Istriju
i Goricu. Ostalu granicu prema Italiji i Bugarskoj gledaju simpatično.
Predviđaju d a ćemo imati velike teškoće sa R u m u n i m a . Upućuju na
sporazum, ali se ne opredeljuju definitivno, drže se u opšte rezervisano
u pitanju Banata.«'^ Nešto kasnije (16. I) javio je d a će najveće teškoće
biti pri određivanju granice s Rumunjskom.'" U opširnom pismenom
izvještaju svom ministru, Pešić je 24. I naveo i o v o : »Francuzi su n a m
najiskreniji prijatelji. O n i će nas pomagati do krajnjih granica u svemu,
sem u pitanju R u m u n a . K a k o su veliki prijatelji nas i R u m u n a , oni žele
naći načina pomiriti nas. Misle, da su naši zahtevi preterani na planin­
ski Banat, istočno od meridijana Temišvarskog. Isto t a k o nalaze da su
zahtevi R u m u n a preterani, k a d traže, da njihova granica bude Tisa
i D u n a v . Z a t o su voljni skloniti nas i Rumune, da granice ide od
prilike linijom: Bela C r k v a — V r š a c — P e c k a . Mi se odlučno tome proti­
vimo i k a o minimum tražimo liniju, koja ide od D u n a v a kod sela
Ljubkova, istočno od Oreovice p a na Lipe. Moje je uverenje, da ćemo
teško ovu liniju dobiti, ali mi smo rešeni, ići ovde do kraja, p a morali
p r o t i v drugčijeg rešenja protestirati najenergičnije.«"

Isto, 33.
" Isto, 3 4 ; 3 3 6 — 3 3 8 (»Granica sa Bugarskom«).
" O p š . : B. Krizman, Dušan T. Simović, delegat srpske V r h o v n e k o m a n d e u Zagrebu
(novembar—decembar 1918), Letopis Matice Srpske, 4/1967, 3 3 9 — 3 4 0 .
" A r h i v Vojnolstorljskog instituta J N A u Beogradu (citirat će se skraćeno: A - V I I ) ,
Akta srpske V r h o v n e komande, popisnik 3, kut. 468.
" A - V I I , A k t a srpske V r h o v n e komande, 3, 470.
" A - V I I , A k t a srpske V r h o v n e komande, 3, 470, Str. p o v . br. 33.

26
 Pripremajući tekst m e m o r a n d u m a Konferenciji o teritorijalnim zahtje­
v i m a , " u samoj delegaciji nije bilo sloge ni u pitanju buduće granice
p r e m a Rumunjskoj. D o k je šef delegacije Pašić inzistirao da traže naj­
veći dio Banata (Torontalsku i Tamišku županiju) — budući da su u
Banatu u pitanju »mi i R u m u n i , ni mi ni oni n e m a m o apsolutnu većinu,
ali smo u ovim županijama u većini prema R u m u n i m a « — T r u m b i ć
i Smodlaka su tražili strogu primjenu etničkog principa, argumentirajući
to tvrdnjom d a bi se u t o m slučaju (ako se traži više) dalo Italiji
opravdanje da i ona traži mnogo u Dalmaciji." K o n a č n o je, ipak,
pobijedilo Pašićevo stajalište i u m e m o r a n d u m je ušao zahtjev da za­
p a d n i i središnji Banat p r i p a d n u n a m a , budući da » [ . . . ] n i k o —
k a k o se to t a m o k a ž e " — ne može polagati jače nacionalno p r a v o n a
posedovanje ove oblasti nego Srbi«. Pri tome su isticana tri razloga:
da sigurnost doljnjeg B a n a t a bude p o t p u n o osigurana; da dolina M o r a v e
bude osigurana od svih iznenadnih vojnih operacija; da Beograd kao
prijestolnica Kraljevine bude zaštićen od svih eventualnosti.
Postigavši o n a k v u demarkacionu liniju, Italija je zakoračila na istočnu
obalu J a d r a n a i p r v o okupirala zonu do demarkacione linije primirja:
čitavu »Tridentinsku Veneciju«, k a k o su je Talijani počeli nazivati (ina­
če: J u ž n i Tirol), Goricu, Trst, Istru, Kvarnerske otoke, Dalmaciju na
jug do R t a P l a n k e sjeverno od Splita, p a pretežni dio otoka koji se
p o p u t nekog lanca nižu pred dalmatinskom obalom. Talijanska je mor­
narica 4. X I uplovila u zadarsku luku, a 5. X I u Pulu, 6. X I talijanski
se odred iskrcao u Šibeniku, 7. X I Talijani su ušli u Meran (Merano)
I Bozen (Bolzano), 8. X I posjeli su prelaz Resla, 9. X I sedlo Tolbacha,
11. X I Brenner — v r a t a između Italije I Njemačke, 17. X I PredllskI
prelaz između Koruške i Julijske Venecije, 19. X I talijanske su oružane
snage zaposjele čitavu demarkacionu liniju. Osim toga, 16. X I stigao
je u Z a d a r talijanski viceadmiral Enrlco Milio, novoimenovani talijanski
k o m a n d a n t za Dalmaciju, k a o »guverner Dalmacije, dalmatinskih i
korčulanskih otoka«, a talijanske t r u p e zaposjele su i dio crnogorskog
teritorija (Ulcinj, Bar i V i r p a z a r ) , neke su jedinice ušle i u Boku
Kotorsku."
D o n Juraj Biankinl ovim je riječima, nešto kasnije, opisao situaciju:
» [ . . . ] mi smo bili dobričine, mi smo sledili Savetu one A n t a n t e , koja
nas je ostavila n a cedllu. MI smo ih primili kao goste, prijateljski; pustili
smo se prevariti, i to je naša pogreška. — U strahu da se ne bi narod
p r o t i v u njima dizao, oni prvoga d a n a k a ž u : mi smo vaši prijatelji, mi
smo prijatelji Jugoslovena, mi dolazimo p o nalogu A n t a n t e , mi ćemo
poštovati vaš jezik, vaše običaje. Dapače, Ima i pismenih izjava z a p o -
vednlka talijanskih u tome smislu, pa su na primer t a k v u pismenu
Izjavu dali i općini bračkoj i komižskoj I još nekim d r u g i m a . « ^

" Krizman—Hrabak, Zapisnici, 3 2 9 — 3 7 3 .

" Isto, 3 3 — 3 4 .
" Isto, 342.
" V.: A - V I I , A k t a srpske V r h o v n e komande, 3, 121, O Br. 23120 gdje su t a č n o n a v e ­
deni raspored i jačina talijanskih snaga u Crnoj Gori i Dalmaciji.
" D. Janković, n. dj., 17, bilj. 20.
Opš.: / . Biankini, Prva d v a mjeseca italijanske okupacije Dalmacije, Almanah
Jadranska straža za 1928/29 godinu, 1928, 9 4 — 1 3 9 .

27
N a š i su pripremili, organizirali i proveli tajni referendum u okupira­
nom dijelu Dalmacije,^' a talijanske su okupacione vlasti n a to počele
mijenjati t a k t i k u : započelo je gonjenje i maltretiranje našega tamošnjeg
življa, a to je izazivalo ogorčenje n a r o d a i češće dovodilo do incidenata
i sukoba s Talijanima. O k u p a c i o n e vlasti zabranjivale su isticanje i n o ­
šenje narodnih zastava, raspuštale hrvatska društva, ukidale n a r o d n e
škole (hrvatske i slovenske), branile upotrebu glagoljice u crkvi, smje­
njivale općinske u p r a v e , od činovnika tražile da podnose novu molbu
za prijem u službu i pismenu izjavu da se smatraju talijanskim činovni­
cima, obustavljale novine, tolerirale, a p o n e k a d i sudjelovale u n a p a d i ­
m a talijanskih šovinista na domaće ljude, na njihove kulturne, gospodar­
ske i političke ustanove, a nisu zazirale čak ni od deportacije istaknutijih
ljudi u Italiju.
D a k a k o d a im je pri tom išlo na ruku oportunističko držanje političkih
v r h o v a u Zagrebu i Ljubljani, rašireno povjerenje u Wilsona, suzdržlji-
vost središnjih vladinih instanci u Beogradu, a oprez vojnih k o m a n d a ­
nata. Za t a k a v stav vodećih domaćih ljudi p r e m a presizanjima I
postupcima Talijana u to vrijeme — a i kasnije — u p r a v o je tipičan
proglas N a r o d n o g sveta u Ljubljani (od 15. X I 1918) upućen »Jugoslo-
vanskemu prebivalstvu Primorske, Notranjske i jugozapadne Koroške«.
U njemu se savjetuje da sva zastupstva, a posebno novoformirani N a ­
rodni odbor, ulažu i pismene proteste p r o t i v svakog zaposjedanja naših
krajeva i svakog nezakonitog čina; ako Talijani upotrijebe silu, neka
naši uklone n a r o d n e zastave; stanovništvo neka ostane mirno, oružje ni­
k a k o da se upotrijebi, a n a r o d n e straže neka se raspuste. Štaviše, ne p r e p o -
ruča se ni održavanje velikih protestnih zborova P
U besjedi kojom je 16. ožujka 1919. otvorio zasjedanje Privremenog
narodnog predstavništva u Beogradu regent Aleksandar rekao je, izme­
đu ostaloga, i o v o : »I ako smo, i posle ujedinjenja, mali p r e m a veličini
naših velikih saveznika, mi verujemo, da se ne će prema tome odmerivati
i veličina našega p r a v a . U t o m uverenju mi se I s razlogom n a d a m o ,
d a n a m se ne će nametati ono, što je p o nekoj pometnji ili p o d priti­
skom prošlosti odlučivano o n a m a a bez nas.«^ U adresnoj debati p r v i
je govorio predsjednik vlade Protić i najprije spomenuo » [ . . . ] teške
i u isto vreme delikatne [ . . . ] « odnose između talijanske okupacione
vojske i jugoslavenskog stanovništva koje je » [ . . . ] p o zloj sudbini
[ . . . ] « došlo p o d okupacionu vlast. Konstatirao je da je u tim kraje­
vima sav n a r o d » [ . . . ] čisto naš, osim sporadičnih i neznatnih oaza
talijanskih [ . . . ] « ; prigovorio postupcima okupacionih snaga i p a t e t i ­
čno izjavio da » [ . . . ] nas h r v a t s k a Rijeka ne samo zove, nego i pre-
,klinje, da je mi što pre u naručja svoja primimo i zagrlimo; i da to isto
cini i cela Istra i cela Gorička oblast.« Dalje je zahtijevao da se primi­
jene principi koje su Saveznici iznosili u toku rata i pri tom istakao kao
temeljni princip: » [ . . . ] sva naša potraživanja zasnivamo na princi­
p i m a slobode N a r o d n o g opredeljenja, načela narodnosti, nezavisnog i

" O p š . : D. Živojinović, Tajni referendum u okupiranoj Dalmaciji i njegov politički

značaj. Zadarska revija, 4/1967, 2 8 3 — 3 0 0 .
" B. Krizman, Talijanska okupacija na Jadranu i misija A. Tresić-Pavičića 1918. god.,
Pomorski zbornik, 5/1967, 660, bilj. 62.
" F. Šišić, n. dj., 305.

28
samostalnog suda i izbornog suda Amerike.« Međutim, o d m a h je dodao
i o v o : »Ako drugi principi vrede za druge, onda oni treba da vrede i za
nas, u toliko pre, što mi sada njih t r a ž i m o samo k a o pomoćne principe
prvih, a ne k a o glavne!«^
Pesić je iz Pariza sredinom ožujka javljao ministru vojnom^ d a je naš
položaj težak, budući d a nismo p r i z n a t i kao d r ž a v a , a Italija razvija
veliku p r o p a g a n d u p r o t i v nas; zato n a m vojnici savjetuju da u zemlji
izbjegavamo sve što može izazvati sukob između nas i Italije. Incidenti
u Ljubljani,^' Spljetu" i C r n o j Gori^* mnogo n a m škode i svi francuski
i engleski vojni krugovi savjetuju strpljenje i umjerenost. Sam načelnik
V r h o v n e k o m a n d e vojvoda Živojin Mišić tješio je zabrinutog Vjekoslava
Spinčića — k a k o je to Spinčić god. 1919. povjerio svom dnevniku^' —
budućnošću! »Prvi p u t — zapisuje on — bio sam k o d njega valjda u
februaru ili m a r t u . Želio sam mu sugerirati da namjesti vojsku na našim
medjama proti Talijanima, da budemo p r i p r a v n i k a d se budu Talijani
pobunili (govorilo se je stalno o buni koja će buknuti m a r t a ) . O d g o v o r i o
je: ne možemo sad, al za 4—5 godina tjerati ćemo Talijane i osvojiti
do zadnjega našega čovjeka. O n vjeruje u pravednost i providnost Božju,
i uvjeren je da ćemo mi dobiti što je naše, bilo milom bilo silom.«
Delegacija n a Konferenciji mira, u svom m e m o r a n d u m u , zahtijevala je
u pogledu z a p a d n e granice (prema Italiji): etničku granicu da bi ona
t a k o bila u suglasnosti s principom nacionalnosti (Soča); dalje, u skladu
s tim principom, čitavu Istru, predio Gorice s gradom Gorica, Trst
(da bi grad — što je za nj od životne važnosti — ostao povezan sa
svojim zaleđem koje ga hrani), Rijeku te Dalmaciju sa svim otocima (za
što se u memoaru n a v o d e geografski, historijski, etnički, statistički, politi­
čki, strateški i ekonomski razlozi).
Granica p r e m a Grčkoj — zacrtana u grčko-srpskom ugovoru od 16.
kolovoza 1913 — z a d a v a l a je z a p r a v o manje briga, a Pašić se sa svoje
strane trudio — uvjeren da samo srpsko-grčka okosnica i sloga garanti­
raju stabilnost na Balkanu — da dobiju što dulju zajedničku granicu
s G r č k o m da bi t a k o što više udaljili Bugarsku od Albanije.
P r e m a Austriji nije bila, u početku, povučena n i k a k v a demarkaciona
linija u nekoj konvenciji, što je još više kompliciralo situaciju.
N a sreću, u Štajerskoj je pitanje sjeverne granice bilo uglavnom povoljno
riješeno na samom terenu, i to zahvaljujući energičnoj i smišljenoj akciji

" D. Šepić, Privremeno N a r o d n o P r e d s t a v n i š t v o Kraljevstva S H S i jadransko pitanje

( 1 9 1 9 — 1 9 2 0 ) , Anali Jadranskog instituta, I V / 1 9 6 8 , 1 4 8 — 1 4 9 . » U centru oažnje jugo­
slavenske javnosti b i l o je tada jadransko pitanje, koje se počelo raspravljati na K o n ­
ferenciji mira u Parizu. Delegacija Kraljevine S H S odmah se postavila na načelo
narodnosti i p r a v o samoodređenja naroda i tražila sve krajeve na istočnoj obali
Jadrana od Trsta na jug. U tom su zahtjevu sve stranke bile jednodušne. S v a k o p o ­
puštanje u pitanju granice prema Italiji nailazilo je na oštru osudu.« (D. Šepić, n. dj.,
147).
" A - V I I , A k t a srpske V r h o v n e komande, 3 , 4 7 0 .
^ U Ljubljani je došlo d o incidenta s protjerivanjem talijanske misije. O p š . : Krizman —
— Hrahak, Zapisnici, 7 7 — 7 8 .
" V . : Isto, 7 7 - 7 8 .
U Crnoj se Gori situacija, ni nakon okončanja »Božične pobune«, nije potpuno
smirila.
" Bilježnica V j . Spinčića, u privatnom posjedu.

29
 majora (odmah zatim generala!) Rudolfa Malstera koji je u danima
raspadanja Monarhije u ime N a r o d n o g sveta zagospodario Mariborom
( 1 . X I 1918) i štajerskim Podravjem.^ Z n a o je okupiti oko sebe, uz
ostale, i odrede bivših austro-ugarskih vojnika i njih djelotvorno u p o ­
trijebiti. U teškoj situaciji Maister je 9. X I proglasio u Donjoj Štajerskoj
mobilizaciju svih muškaraca od 18 do 40 godina, kao buduću vojsku
»Štajerskega obmejnega poveljstva«, i t a k o stvorio vojnu silu — kojoj
se pridružila i skupina Srba — bivših austrijskih zarobljenika — kojom
je mogao da čvrsto uzme u ruke Maribor (nasuprot domaćim Nijemcima
i njihovoj Schutzwehr!), da razbije štrajk željezničara, da planski z a p o -
sjedne granicu p r e m a Austriji na potezu od Radgone do D r a v o g r a d a
i d a je što bolje i uspješnije drži. U samom Mariboru Nijemci su poku­
šali da 27. siječnja 1919. p o n o v o prigrabe vlast, no uzalud. Prilikom
b o r a v k a u Mariboru američkog p o t p u k o v n i k a Shermana Milesa koji je,
k a o član američke misije profesora Archibalda Coolidgea,'' proučavao,
uz ostalo, i pitanje sjeverne granice, nekoliko tisuća domaćih Nijemaca
priredilo je demonstracije, koje su se izrodile, pa je intervenirala vojska
i tom je prilikom poginulo 7 demonstranata a 24 bila ranjena. O t a d a je
Maribor bio čvrsto u r u k a m a Slovenaca.
D r O t t o Bauer, austrijski d r ž a v n i sekretar za vanjske poslove, uputio
je 3. X I I 1918. vladi N a r o d n o g vijeća u Zagrebu opširnu notu.'^ U njoj
se n a v o d i d a je Njemačko-austrijska Republika prožeta najboljom v o ­
ljom da u miru i prijateljstvu živi sa susjedima i da rješavanje svih
spornih pitanja prepusti Konferenciji mira. Usprkos tome, u najnovije
se vrijeme gomilaju nepoželjni i opasni sukobi; na jezičnim se granicama
javljaju trvenja koja k a t k a d dovode do krvoprolića. I p r i v r e d n a su pi­
tanja uzrok ozbiljnih sukoba I prijeti opasnost da ekonomski rat, koji
narodi vode jedan p r o t i v drugoga, izazove najstrašniju bijedu u velikim
gradovima i industrijskim revirima. Ti sukobi nisu samo danas opasni;
oni u n a r o d n i m masama stvaraju raspoloženje nepovjerenja i mržnje,
što bi moglo ugroziti buduće formiranje uzajamnih odnosa Između slo­
bodnih naroda. Dosadašnje metode u rješavanju tih sporova p o t p u n o su
zakazale: austrijske protestne note, upućene poslanstvima susjednih d r ž a ­
va, ostajale su najvećim dijelom bez odgovora; na poslaničkim se
konferencijama v a ž n a pitanja nisu mogla riješiti. Opasnost da će brutalna
sila rješavati t a m o , gdje nije postignut sporazum, postaje sve veća. Bez
sebične namjere — stoji u toj noti —, ispunjena samo težnjom da zavla­
daju p r a v o i mir, Njemačko-austrijska Republika obraća se molbom
na susjedne narode da sve sporove rješavaju t a k o dugo miroljubivo
i civilizirano dok Ih M i r o v n a konferencija ne riješi definitivno. Zbog
toga i predlaže da se zaključi privremeni ugovor kojim bi se osigurao
nesmetan život n a r o d i m a jednog pokraj drugog. Republika se n a d a da
će jugoslavenska d r ž a v a pristati na pregovore i stoga predlaže da oni
započnu za nekoliko dana, tj. početkom drugog tjedna (oko 9. X I I ) .

" O p š . : L. Ude, Boj z a Maribor in štajersko Podravje 1. 1918/19, Zgodovinski časopis,

XV/1961, 65—156.
" O o š . : B. Krizman, Djelatnost američke misije Arčibolda Kulidža u južnoslavenskim
zemljama bivše Austro-Uearske (1919), Istorijski glasnik, 1—4/1962, 1 1 1 — 1 4 6 .
" B. Krizman, Predstavnici predsjedništva » N a r o d n o g vijeća S H S « u Budimpešti,
Beču i Pragu 1918, Historijski zbornik, 1—4/1957, 3 4 — 3 5 .

30
Predsjedništvo N a r o d n o g vijeća odgovorilo je na tu p o n u d u kraćom
brzojavkom,^' upozorivši Beč da rješavanje pitanja vanjske politike,
n a k o n ujedinjenja jugoslavenskih zemalja bivše Austro-Ugarske s K r a ­
ljevinom Srbijom, p r i p a d a ministarstvu vanjskih poslova u Beogradu,
koje se sada formira, a da se iz Zagreba ne mogu prejudicirati rješenja
toga ministarstva.
U Koruškoj, međutim, stanje nije bilo t a k o povoljno k a o u Štajerskoj.
T a m o je situacija bila teža a N a r o d n a v l a d a u Ljubljani u početku
sasvim neodlučna. Vjerovala je u povoljne informacije što su ih iz Švi­
carske i Francuske donijeli u Ljubljanu A. Korošec I G. Žerjav;'" mnoge
nade vezivala je uz obećani dolazak srpskih oružanih snaga, p a je stoga
pristajala n a pregovore i zahtijevala od austrijskih predstavnika koji su
n a početku prosinca stigli u Ljubljanu da joj se izruči teritorij sve do
etničke granice, što protivnička strana — već ohrabrena a i ojačana
oružanim jedinicama (Heimwehr) — nije htjela učiniti. Sad je ljubljan­
ska vlada — n a k o n oduljeg kolebanja — ipak uzela inicijativu u svoje
ruke i do svršetka godine su njene jedinice prešle D r a v u na istočnom
dijelu granice p r e m a Koruškoj (prema Celovcu i Velikovcu) dok su na
z a p a d n o m dijelu dospjele do D r a v e . Austrijanci su odgovorili nenadanim
p r o t u u d a r o m i n a početku siječnja pošlo im je za r u k o m da potisnu Slo­
vence gotovo iz svih mjesta z a p a d n e Koruške.^'
Činjenica je da se v l a d a St. Protića tih tjedana i mjeseca držala suzdr-
žljivo (u najmanju ruku), a V r h o v n a se k o m a n d a trudila da Izbjegne
svaku mogućnost oružanog sukoba. Nije, uostalom, ni hitala da njene
snage što prije dođu n a sjevernu granicu I da t a k o ojača pozicije N a ­
r o d n e vlade u Ljubljani a sve to je još više otežavalo situaciju, izazivalo
neraspoloženje, prigovore i ogorčenje.
»Politička situacija u Sloveniji je teška — stoji u jednom izvještaju
V r h o v n e k o m a n d e regentu I ministru vojske'* — a t a k o isto i položaj
vlade. J a v n o mnjenje zahteva da se zauzme Celovac p o svaku cenu
i prebacuje djeneralštabu u Ljubljani što to nije ranije učinjeno. Austrij­
ski n a p a d i još više uzbuđuju javno mnjenje i narod. N a l a z i se da nema
dovoljno srpskih t r u p a da zaštite Slovenačku i da u Beogradu ne
pokazuju dovoljno pažnje rešenju Slovenačkog pitanja. Djeneralu Smi-
Ijanlću se zamera da nije umeo da izradi u Beogradu slanje pojačanja
u dovoljnoj merl. — Ljubljanska v l a d a želi da djeneral Smlljanić uzme
u svoje ruke k o m a n d u i administraciju sviju t r u p a u Slovenačkoj, k a k o
bi n a taj način stvar okrenula na bolje, a jednovremeno I da vlada
skine sa sebe odgovornost u ovim teškim momentima.«
Puškaranje i lokalni okršaji nisu prestajali; dolazilo je I do pregovora
o primirju, a pokušaj p r e p a d a u organizaciji ljubljanske vlade p o t k r a j
travnja 1919. završio se katastrofalno. Tek k a d je u svibnju v l a d a u

" Isto, 35.

^ Građa o stvaranju jugoslovenske države (1. 1—20. X I I 1918), priredili D. Janko-
vić i B. Krizman, II tom, 1964, 682.
" O p š . : 2 . Serućar, V o j n e akcije u Koruškoj 1918/19 godine, Beograd 1950.
" D. Janković, n. dj., 20.

31
Beogradu uputila dovoljno pojačanja, dobro pripremljena ofenziva zabi­
lježila je velik uspjeh, t a k o da su odredi ušli čak u Celovec! N o , sve je
to bilo privremeno.
Delegacija je pak, sa svoje strane, u m e m o r a n d u m o teritorijalnim za­
htjevima upućen Mirovnoj konferenciji uvrstila i zahtjev da buduća
granična linija ide sjeverno od »jugoslavenskih centara«: Varaždina,
Ljubljane i Celovca, budući d a je to jedina linija na kojoj se može
organizirati u t v r đ e n a o b r a n a Slovenije i H r v a t s k e . Svaka druga linija,
p o mišljenju delegacije, mogla bi da dovede u pitanje obranu svih tih
teritorija.^'
P r e m a Mađarskoj postojala je demarkaciona linija zacrtana u beograd­
skoj konvenciji od 13. X I 1918.'* T o m Konvencijom je m a đ a r s k a vlada
preuzela obavezu da evakuira teritorij južno od linije koju obilježavaju
gornji tok Velikog Samoša, Bistrica, Moriš (selo). Moriš do svog utoka
u Tisu, Subotica, Baja, Pečuh, a zatim dalje tok rijeke D r a v e d o spaja­
nja te rijeke s granicom H r v a t s k e i Slavonije.
P r e m a tome, Međimurje i Prekomurje ostajali su s onu stranu demar­
kacione linije, p a je stoga V r h o v n a k o m a n d a 19. X I otklonila pozive
N a r o d n o g vijeća da srpska vojska uđe u Međimurje jer bi se to protivilo
Vojnoj konvenciji od 13. X I . Ipak, njen delegat u Zagrebu ( p o t p u k o v ­
nik Dušan T. SImović), a kasnije »Srpska vojna misija« (pukovnik
Milan Pribićević) pomogli su pripremani p o t h v a t oslobođenja Međi­
murja onim snagama koje su tog časa još stajale na raspolaganju
N a r o d n o m vijeću (u p r v o m redu karlovački puk i druge manje jedinice,
među kojima i odred srpskih vojnika — bivših zarobljenika). O n e su
n a p r e p a d 24. X I I 1918. ušle bez borbe u Međimurje i t a k o sve stavile
pred svršeni čin.'"
M a đ a r s k a je vlada opetovano protestirala kod Izaslanika V r h o v n e k o ­
m a n d e u Budimpešti majora M . Bodlja, pa mu je V r h o v n a k o m a n d a
u Beogradu sredinom siječnja 1919. odgovorila: »Posedanje Medjumurja
Izvršile su regularne t r u p e Vlade Iz Zagreba, po pozivu samoga sta­
novništva koje je bilo maltretirano od madjarskih vlasti i razuzdanih
grupa vojnika. Cilj je bio da se vaspostavi red I mir, što je I učinjeno.«''*'
K a p e t a n Erminij JurIšić, iz sastava odreda koji je ušao u Međimurje,
prešao je zatim s nešto dobrovoljaca M u r u pri Murskom Središču i ušao
u Prekomurje. Toj Jurišićevoj akciji oslobođenja Prekomurja pridružio
se i J. Godina. Međutim, nije potrajalo dugo i M a đ a r i su prešli u n a p a d
u Murskoj SobotI, raspršili ih a Jurišića (ranjenog) I studenta Godinu
zarobili. T u t a k t i k a svršenog čina nije zabilježila uspjeh."'
U predstavci delegacije tražila se prema Mađarskoj strateška granica
kao »defanzivna barijera« i ona je išla sve do pred Baju I Pečuh, a pre­
lazila je i n a lijevu obalu Drave.''^

^ Krizman—Hrabak, Zapisnici, 350.

" O p š . : B. Krizman, »Beogradsko primirje« o d 13. novembra 1918, Zbornik Matice
Srpske za društvene nauke, 47/1967, 1 1 1 — 1 3 4 .
" O p š . : B. Krizman, Oslobođenje Međimurja 1918. godine, K a j , 1/1968, 5 4 — 6 0 .
" A - V I l , A k t a srpske V r h o v n e komande, 3, 113.
" O p š . : L. Ude, n. dj., 1 3 1 — 1 3 2 .
* Krizman—Hrabak, Zapisnici, 350.

32
I na granici p r e m a Albaniji prilike nisu bile sređene: vladala je nesi­
gurnost; napetost, incidenti, okršaji i u p a d i naoružanih odreda bili su
n a d n e v n o m redu. Talijanske oružane snage u Albaniji i njihove k o ­
m a n d e nastojale su da pridobiju albansko stanovništvo, agitirajući u isto
vrijeme p r o t i v jugoslavenskog susjeda. Z a t o su na početku siječnja 1919.
vojni k o m a n d a n t i u C r n o j Gori javljali Vrhovnoj k o m a n d i u Beogradu
0 velikoj uzrujanosti susjednih albanskih plemena, o organiziranom
otporu p r o t i v crnogorskog teritorija na čitavom graničnom potezu od
ušća Bojane d o Andrijevice, kao i o tome da »Arbanasi muhamedanci
javno manifestuju da se odvoje od C r n e Gore i Jugoslavije i da uđu
u sastav nezavisne Albanije. O v o m e snažno ide na ruku Italija, koja
ovaj pokret rukovodi i zaštićava, i crnogorski emigranti koji su se
skloni i u Skadru i drugim albanskim mestima. O v e težnje su osobito
prononsirane u okolini P l a v a i Gusinja i u jugo-zapadnom delu C r n e
Gore.««
1 n a graničnom sektoru p r e m a Metohiji i Makedoniji vladale su također
velika napetost i nesigurnost. Podsticano od talijanskih komandi, pogra­
nično albansko stanovništvo uskomešalo se, a u veljači 1919. izbio je u
Albaniji ustanak o kojem je k o m a n d a n t Jadranskih t r u p a javljao svojim
nadređenima: »organizovan je na širokoj osnovi i ima za cilj da izazove
nerede u Staroj Srbiji i Maćedoniji u korist A r n a u t a i Bugara, jer
među ustanicima ima bugarskih komita — pozadi ustanika; a naročito
u Miriditima nalaze se koncentrisane jače talijanske trupe.«""
Delegacija je u svom m e m o r a n d u m u — u odjeljku posvećenom pitanju
budućnosti Albanije"' — izrazila mišljenje da opći interes, mir i spokoj-
stvo Balkana traže da albanski teritorij, k a k o je bio obilježen na L o n d o n ­
skoj konferenciji 1913, formira nezavisnu d r ž a v u u duhu odluka te
Konferencije. T a k v o rješenje bilo bi — p o mišljenju delegacije — u
skladu s principom »Balkan balkanskim narodima« koji je bitna osnova
spokojstva i mirnog razvoja balkanskih n a r o d a a omogućilo bi albanskim
plemenima da sama rade na izgradnji svoje vlastite države. Međutim,
ukoliko bi Konferencija smatrala da ne može u tom pitanju da primijeni
odluke Londonske konferencije, a bila voljna da prizna nekoj stranoj
d r ž a v i (čitaj: Italiji!) p r a v o na okupaciju ili p r o t e k t o r a t na čitavom
spomenutom teritoriju ili samo jednom njegovom dijelu, delegacija je
d u ž n a da izjavi da p r i d r ž a v a sebi p r a v o da se zaštite u tim predjelima
životni interesi d r ž a v e S H S , zahtijevajući iste privilegije i za nju."*

Posljedice i tragovi koje je rat ostavio za sobom — negdje više drugdje

manje — u svim jugoslavenskim zemljama ujedinjenim u Kraljevstvo
S H S nisu mogli o p r a v d a t i n i k a k a v o p t i m i z a m : razlika je postojala
samo u njihovoj dubini, oštrini, uočljivosti i trajanju. Nesumnjivo je
najteže ljudske ž r t v e i najveće materijalne gubitke pretrpjela sama
" D. Janković, n. dj., 2 5 — 2 6 .
" Isto, 26.
^ Krizman—Hrahak, Zapisnici, 3 6 5 — 3 6 6 .
•* N a početku k o l o v o z a 1920. talijanska je v l a d a pristala da smjesta p o v u č e svoje
snage iz Albanije i da zadrži samo otok Saseno. K o n a č n o razgraničenje Albanije s
Kraljevinom S H S bilo je p r o v e d e n o tek 1924. godine kad su bile izvršene neznatnije
korekture granice iz 1913. godine. Opširnije o tome: D o k u m e n t i o pitanju granice
sa Arbanijom, Beograd 1924.

3 Časopis za suvremenu povijest 33

 Srbija: p r e m a službenim podacima, iznijetim u m e m o r a n d u m u delegacije
na Mirovnoj konferenciji,'" srpska je vojska u ratu (uračunavajući tu i
jugoslavenske dobrovoljce) izgubila 369.818 ljudi, što čini gotovo polo­
vicu broja mobiliziranih. I crnogorska vojska pretrpjela je gubitke, a ne
treba zaboraviti ni gubitke što ih je pretrpjelo stanovništvo p o d o k u p a ­
cijom (Srbija, C r n a G o r a ) , a ni one stanovništva iz južnoslavenskih
zemalja Austro-Ugarske. Osim toga, Srbija je neposredno poslije rata
imala oko 114.000 invalida i više od 500.000 ratne siročadi.''*
I materijalna šteta p r o u z r o k o v a n a okupacijom iznosila je oko 6 mili­
jardi franaka p r e d r a t n e vrijednosti. R a t je Srbiju opustošio: željezničke
su pruge bile razrušene, porušeni mostovi, ceste i d r u m o v i oštećeni,
t r a n s p o r t n a sredstva pretežno uništena ili odvučena, stoka p o k l a n a ili
opljačkana, obustavljena proizvodnja u tvornicama I rudnicima, a tele-
fonsko-telegrafske veze prekinute. Sam Beograd u danima ujedinjenja
ostavljao je jadnu sliku porušenog i napola opustjelog grada: bez elek­
tričnog svjetla, bez v o d o v o d a , tramvaja, veze s okolicom itd.
I u drugim pokrajinama rat je ostavio trag za sobom: tu doduše nije
bilo razaranja, ali je privredni život bio poremećen; osjećala se veća
Ili manja nestašica pojedinih artikala, cijene su bile visoke i rasle sve
više, a poljoprivreda mjestimično oštećena ratnim rekvizicijama. I a k o
je u nekim krajevima (Slavonija I, prije svega. Vojvodina) bilo hrane
gotovo u izobilju, ipak je u zimi 1 9 1 8 / 1 9 . nekim krajevima države
zaprijetila grad, t a k o d a se pitanje ishrane I snabdijevanja postavljalo
na dnevni red k a o jedno od najvažnijih i najhitnijih. U pogledu ishrane
najteže stanje bilo je u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini i C r n o j Gori.
Međutim, u p r a v o je u tome sistem škripao: bio je z a d r ž a n ratni sistem
racioniranja, ali je on — u novim, »mirnodopskim« uvjetima — funk­
cionirao još slabije nego za vrijeme rata, t a k o da se razmahala speku­
lacija, cijene strahovito porasle, papirni novac gubio vrijednost, a pri
t o m su najteže stradali oni slojevi koji su imali najmanje.'" Z a t o Izvještaj
k o m a n d a n t a Šumadljske divizije ministru vojnom o situaciji u Kragu-
jevcu (od 19. X I I 1918) — što ga citira Janković'"— prikazuje situaciju,
ne samo u Kragujevcu, k a d javlja da porušene željezničke pruge, iskva­
reni putevi, slaba telefonsko-telegrafska veza, oslabljena i brojno z n a t n o
umanjena stoka, opća oskudica u komunikacijama I t r a n s p o r t n i m sred­
stvima I snazi, nestašica kolonijalne robe I drugih potrebnih artikala
i živežnih namirnica, visoke cijene određene za n a b a v k e potrebne za
vojsku, neprimanje penzija i raznih p o t p o r a (invalidi!), nagomllanost
neprijateljskog novca (krune) I nesigurnost kursa I uopće nesređenost
na tom polju, nervoza i uznemirenost duhova i n a r a v i itd., sve je to —
p o mišljenju k o m a n d a n t a — utjecalo I utječe vrlo nepovoljno uopće,
a n a povišenje cijena svemu i svačemu toliko d a t o prelazi već u » [ • • • ]
nerazmišljenost I bezumnost [ . . . ] « .

Najtežu glavobolju z a d a v a o je saobraćaj (razorene pruge, nedostatak

lokomotiva I vagona, nestašica ugljena i drugo), t a k o da je nesređenost

" Krizman—Hrabak, Zapisnici, 3 7 1 .

" D. Janković, n. dj., 27.
* Isto, 2 8 — 2 9 .
Isto, 29.

34
u saobraćaju bila čak jedan od razloga ostavke predsjednika vlade Sto-
jana Protića u kolovozu 1919, jer su saobraćajne nedaće i neprilike koje
— p o njegovim riječima — nisu bile uklonjene ni sedam mjeseci nakon
formiranja njegove vlade utjecale » [ . . . ] vrlo štetno ne samo na celo-
k u p a n . . . privredni život, n a zdravstveno stanje n a r o d a i ishranu kao
i obnovu zemlje, nego i n a političke odnose i prilike u d r ž a v i . « ' '
N o , nije samo nesređenost saobraćaja bila jedina velika teškoća. Još
veću zapreku predstavljali su diskriminacioni postupci pojedinih p o k r a ­
jinskih vlada, razne administrativne smetnje, zabrane i odugovlačenja
jednih n a račun drugih. » D a se iz Vojvodine izveze nešto žita ili masti
u Hercegovinu ili u Dalmaciju, d a se iz Ljubljane izveze nešto d u v a n a
u Zagreb ili iz Bosne nešto soli u H r v a t s k u uopšte, vodili su se formalni
m e đ u n a r o d n i pregovori, zahtevale se kompenzacije u robi, p a ako se
t a k v e kompenzacije nisu mogle dobiti, o n d a su se suvišci radije izvozili«
— žalio se beogradski Trgovinski glasnik.^^
Protićeva vlada, koja je inače — zahvaljujući u p r v o m redu djelovanju
energičnog, krutog i fanatičnog Svetozara Pribićevića kao ministra
unutrašnjih poslova u njoj — vodila politiku sve naglašenijeg a p o g u b ­
nog centralizma, nije duže vremena pristajala da p o d u z m e potrebne
mjere na p r i v r e d n o m polju. Tek je u ožujku 1919. uvidjela da » [ • • • ] u
slobodnom Kraljevstvu Srba, H r v a t a i Slovenaca ne bi pojedine p o k r a ­
jine trebalo da budu tuđe jedna drugoj, d a ono što jedna ima čuva za
sebe samu, kao d a ona nije deo celine, i da se usluge koje jedna drugoj
čine naplaćuju [ . . . ] « , d a postojeća » [ . . . ] ekonomska podvojenost
stvara uslove i za političku podvojenost [ . . . ] « , da bi se ograđivanjem
i izolacijom pojedinih pokrajina izgubila jedna od najvećih prednosti
ujedinjenja: prostrana i velika ekonomska cjelina sposobna za samostalan
život.'' Zbog toga je v l a d a 18. I I I donijela odluku d a je » [ . . . ] prenos
robe između pojedinih pokrajina p o t p u n o slobodan i pokrajinske u p r a v e
nisu vlasne činiti mu k a k v e otežice.« U z to, proglasila je i potpuno
slobodnu trgovinu u unutrašnjem prometu (izuzevši monopolske p r e d ­
mete) i ukidanje svih dotadašnjih centrala, ograničenja, kontingentlra-
nja, raspolaganja robom itd. čime je izazvala oduševljenje trgovaca i
drugih kapitalista, ali je katastrofalno pogodila radništvo.'"
G o t o v o ništa teže, a politički vrlo osjetljivo bilo je pitanje n o v c a :
v a l u t n o pitanje. U čitavoj državi, naime, nalazio se u opticaju austro­
ugarski novac (krune) u velikim količinama, a njegova je vrijednost

" Isto, 2 8 .
" Isto, 30.
" Isto, 32.
" »u stvari, epohalna za trgovce i druge kapitaliste, o v a vladina mera bila je p o
svojim posledicama g o t o v o katastrofalna za radničku klasu. U tadašnjim haotičnim
privrednim prilikama, pri velikoj oskudici ž i v o t n i h namirnica, slobodna trgovina nije
značila ništa drugo d o slobodnu utakmicu u povišivanju cena, i slobodnu pljačku
naroda. N e usuđujući se da energično interveniše protiv zelenaša i kapitalista, da
pristupi merama rekvizicije hrane od špekulanata k o d kojih je ona bila nagomilana,
maksimiranju cena i drugim sličnim merama, — buržoaska v l a d a dala je, naprotiv,
p o t p u n o odrešene ruke kapitalistima za najveće zloupotrebe i n a g l o nesmetano boga­
ćenje. V e l i k i m špekulacijama putem zakupljivanja velikih količina robe otvoren je
bio put. Pijačne cene ž i v o t n i h namirnica postale su n e v e r o v a t n o i drsko visoke.«
( D . Janković, n. dj., 3 2 — 3 3 ) .

35
već u danima sloma Monarhije bila vrlo niska a kasnije je i dalje
padala. V l a d a je bila prisiljena da pristupi žigosanju tih kruna, i t a k o
se u t v r d i l o da je u opticaju bilo oko šest milijardi k r u n a (žigosanih).
Trebalo je zamijeniti k r u n e za dinare, no i tu — kao i kod pitanja
prehrane i snabdijevanja — pojavili su se posebni interesi pojedinih
pokrajina i njihovih nacionalnih buržoazija: dok je jedna strana uzdizala
vrijednost (kupovnu moć) dinara i u p o r n o tražila da kurs bude za dinar
što povoljniji, drugi su zahtijevali da se novi d r ž a v n i novac zamjenjuje
u odnosu 1 : 1 . Zbog tog pitanja zaprijetila je i kriza vlade, t a k o da je
zamjena izvršena tek u toku 1920. godine, i to u odnosu 1 dinar za
4 krune. »Time su — konstatira Dragoslav Janković^' — u korist
Srbije stvarno bile oštećene jugoslovenske pokrajine bivše Austro-Ugar­
ske.«
Odnosi u poljoprivredi — a poljoprivredno je stanovništvo u svim jugo­
slavenskim pokrajinama predstavljalo golemu većinu (oko SO^/o i više!)
— bili su u vrijeme neposredno n a k o n ujedinjenja god. 1918. različiti.
U svim zemljama — izuzevši Srbiju i C r n u G o r u — postojali su ili jaki
tragovi feudalnog sustava ili, čak, d o m i n a n t n a uloga feudalizma, tj.
polufeudalno a g r a r n o uređenje u Bosni, Hercegovini i u Makedoniji,
velikoposjednički i latifundijski sistem u Vojvodini i Slavoniji, kolo-
natski odnosi u Dalmaciji. Još d o k je rat trajao, javlja na jugu M o n a r ­
hije (osobito u H r v a t s k o j i Slavoniji) t z v . »zeleni kader«.'^ Taj »zeleni
kader« sačinjavali su austrougarski vojnici — dezerteri koji su se pred
vlastima, potjerom i p a t r o l a m a skrivali po šumama, ne htijući da dalje
ratuju. Pri tom su uživali podršku mjesnog stanovništva. Proglašenjem
» D r ž a v e Slovenaca, H r v a t a i Srba« i dolaskom »slobode« pripadnici
»zelenog kadera« vraćaju se naoružani svojim kućama, krstare p o z n a t i m
krajem i napadaju vlastelinstva, seoske trgovce, razne bogatune i lihvare,
bilježnike i druge imućnije ljude ili one koji su im se prije nešto zamjerili.
N j i m a se pridružuje domaće ili obližnje seljaštvo, naročito siromašno
i te njihove akcije i nemiri zadavaju veliku glavobolju vodećim ljudima
d r ž a v n e tvorevine u Zagrebu (zamišljene ionako kao privremeno rješe­
nje). D a k a k o da, uslijed sudjelovanja svjesnijih elemenata u tim akci­
jama »zelenog kadera« (»povratnici« iz Rusije!), te akcije i ti nemiri
nisu t a d a uvijek i na svakom mjestu imali pljačkaški k a r a k t e r . Z a p l a -
šeno N a r o d n o vijeće S H S u Zagrebu pokušava smanjiti napetost: u svojoj
poslanici od 14. studenog obećaje seljacima da će ubuduće » [ . . . ] i svaki
seljak (biti) sudionik d r ž a v n e vlasti [ . . . ] « i da će » [ . . . ] svaka
obitelj, danas i za dugo vremena, dobiti dosta i to plodne zemlje za svaki
posao, a da se nikome ne učini nasilja, n e p r a v d e i šteta.«" N e š t o kasnije
središnji odbor N a r o d n o g vijeća, na sjednici od 26. X I 1918'*, donosi
zaključak da se odmah pristupi provođenju demokratskih agrarno-poli-

" Isto, 36.

" Pitanje »zelenog kadera« ostaje u našoj historiografiji još uvijek otvoreno. V . :
B. Krizman, Građa o nemirima u H r v a t s k o j na kraju g. 1918, Historijski zbornik,
1—4/1957, 1 1 1 — 1 2 9 ; / . Vidmar, Prilozi građi za povijest 1 9 1 7 — 1 9 1 8 . s osobitim
obzirom na razvoj radničkog pokreta i odjeke Oktobarske revolucije kod nas. A r h i v ­
ski vjesnik, 1/1958, 1 1 — 1 7 3 ; F. Culinović, Odjeci Oktobra u jugoslavenskim kraje­
vima, Zagreb 1957. (poglavlje o »zelenom kaderu«).
" D. Janković—B. Krizman, Građa, II tom, 579.
" Isto, 654.

36
tičkih reformi, a kao »temeljna načela tih reformi« Vijeće usvaja » [ . . . ]
likvidaciju svih feudalnih odnosa, koji još postoje u zemljama S H S ,
u p r v o m redu ukinuće kmetstva uz p r a v e d n u odštetu, k a o i svih povla­
stica, koje izviru iz feudalnog odnošaja [ . . . ] « , zatim izvlašćivanje
i upotrebu za opće n a r o d n e svrhe svih velikih posjeda i imanja stečenih
za vrijeme rata. N a s t u p a l a je oseka, a tome je pridonio u studenom
1918. i dolazak srpske vojske u »prečanske« krajeve.
D a n e k a k o kanalizira b u n t i nezadovoljstvo i da utiša glad seljaka
(kmetova) za zemljom — budući da su oni, osobito u Bosni i Hercego­
vini, paljevinama, pljačkom, razgrađivanjem imanja radi ispaše i drugim
postupcima pokazivali da bi mogli poći još i dalje — regent Aleksandar
je u svom manifestu od 6. siječnja 1919. izjavio: »Ja želim da se odmah
pristupi p r a v e d n o m rešenju agrarnoga pitanja, i da se ukinu kmetstva
i veliki zemljišni posedi. U oba slučaja zemlja će se podeliti među siro­
mašne zemljoradnike, s pravičnom n a k n a d o m dosadašnjim njenim vla­
snicima. N e k a svaki Srbin, H r v a t i Slovenac bude na svojoj zemlji
gospodar. U slobodnoj državi Našoj može da bude i bit će samo slo­
bodnih vlasnika zemlje. Z a t o sam p o z v a o moju vladu, da o d m a h
obrazuje komisiju, koja će spremiti rešenje agrarnog pitanja, a seljake-
-kmetove pozivam, da s poverenjem u moju kraljevsku reč, mirno
sačekaju, da im naša d r ž a v a zakonskim putem preda zemlju, koja će u
n a p r e d biti samo Božija i njihova, kao što je to već o d a v n o u Srbiji.«''
U b r z o zatim, 25. veljače bile su donesene p r e t h o d n e odredbe za p r i p r e ­
mu agrarne reforme koje su k a o p r o g r a m služile do godine 1931.
->Ove odredbe su određivale: raskidanje svih kmetovskih i čivčijskih
veza i odnosa u Makedoniji, C r n o j Gori i Bosni, svih kolonatskih od­
nosa u Istri, Goričkoj i Dalmaciji, eksproprijaciju svih velikih posjeda,
odštetu dosadašnjim vlasnicima, oduzimanje bez odštete Imanja habs­
burške I druge neprijateljske dinastije, prijelaz u vlasništvo države svih
većih šumskih kompleksa. Najvažnije je bilo pitanje, što se smatra
'velikim posjedom'. O d r e d b e su određivale, da su to sva fldelkomisna
dobra I svi oni posjedi, koji obuhvataju 'bar 100 do 500 jutara'. Tek
ovi veliki posjedi stavljeni su p o d sekvestar i privremeni sekvestar trajao
je 1 9 1 9 — 1 9 3 1 . Sekvestrirana zemlja d a n a je seljacima, t. j . onima, koji
su je već bili zauzeli, p o d z a k u p , p r v o (1919.) na godinu dana, kasnije
na četiri godine odnosno do trajne regulacije.«*"
N a j a v a agrarne reforme nije u t o k u godine 1919. umanjila teškoće na
p r i v r e d n o m polju; pitanja snabdijevanja I p r e h r a n e ostala su otvorena;
spekulacija je evala a korupcija se širila; nezaposlenost se osjećala na

» F. Sini, n. dj., 299.

" M. Mirković, Ekonomska struktura Jugoslavije 1 9 1 8 — 1 9 4 1 , Zagreb 1950, 90.
» N a agrarnu reformu m o r a m o gledati p r v e n s t v e n o k a o na mjeru, izraženu rentabili-
tetom proizvodnje. O n a je, na žalost, dobila u H r v a t s k o j putem kolonizacije namjerno
i protuhrvatsku tendenciju, k a o što je u Makedoniji dobila protumakedonsku, što je
izričito ispravljeno tek godine 1945. Boljim načinom provođenja agrarne reforme
mogle su se izbjeći mnoge štete i ukloniti suvišna stradanja baš agrarnih interesenata
dovedenih na golu zemlju, bez kuća, oruđa i stoke. N o uzevši jedno s drugim ta je
reforma bila potrebna, korisna i nužna.« {R. Bićanić, Ekonomske promjene u H r v a t ­
skoj i z a z v a n e stvaranjem Jugoslavije 1918, Prilozi za ekonomsku povijest Hrvatske,
Zagreb 1967, 96.)
O p š . : M. Erić, Agrarna reforma u Jugoslaviji 1 9 1 8 — 1 9 4 1 , god., Sarajevo 1958.

37
svakom k o r a k u dok je buržoazija krenula u sve veće i bezočnije boga­
ćenje. D a k a k o , pri tome su t a k v e prilike najteže pogađale radničku
klasu. Pogoršanje njenih uvjeta života najvidljivije se ogledalo u p r o ­
dužavanju radnog vremena i velikom p a d u realne nadnice. D o k su, na
primjer, maksimalne nadnice zidara i stolarskih r a d n i k a u Srbiji porasle
od 1914. do sredine veljače 1919. za 20''/o, nadničara za SO^/o, tipografa
za 210"/o, cijene živežnih namirnica u istom razdoblju porasle su z n a t n o
više: k r u h a i graha za ZOC/o, masti i mlijeka za 400''/o, goveđeg mesa
i obuće z a 500"/o, šećera za 1100«/o i t d . "
»Zbog svega toga je među radnicima raslo nezadovoljstvo i jačalo je
borbeno, revolucionarno raspoloženje, koje se ogledalo u štrajkovima
i tarifnim akcijama, osobito železničara i rudara, i u protestnim zboro­
vima i manifestacijama u kojima su, pored radnika, masovno učestvovali
i siromašni i srednji slojevi gradskog stanovništva. Najveći značaj su
imali generalni štrajkovi koji su u ovom periodu vođeni za opšte zahteve
radničke klase. T a k v i su, na primer, bili: generalni štrajk u Trbovlju
i H r a s t n i k u od 16. d o 18. decembra 1919, štrajk u Splitu 30. decembra
1918. I petočasovni protestni štrajk o d r ž a n u više centara Bosne i H e r ­
cegovine 2 1 . februara 1919, u kojem je učestvovalo 30.000 radnika.«'^
Proces radikalizacije radničkih masa — uslijed sve većeg razočaranja
u opći politički kurs režima I posebno suradnju ministerijalista — p o ­
spješio je stapanje radničkih p o k r e t a na Kongresu ujedinjenja u Beogra­
du, 20. do 2 3 . travnja, i stvaranje jedinstvene radničke stranke: Socija­
lističke radničke partije Jugoslavije (komunista), što predstavlja ne­
sumnjivo prelomni t r e n u t a k u historiji jugoslavenskog radničkog p o k r e t a
uopće. Analizirajući situaciju u zemlji. Podloga ujedinjenja, kao osnovni
a k t Kongresa, ukazuje n a klasnu suštinu vladavine buržoazije I njenu
reakcionarnu politiku, poziva u borbu p r o t i v vlade i buržoazije, oštrim
riječima žigoše ministerijalizam, otklanja Privremeno n a r o d n o p r e d ­
stavništvo I zahtijeva saziv U s t a v o t v o r n e skupštine. »Praktični akcioni
program« što ga je Kongres usvojio bio je »[ . . . ]Isključivo orljentisan
na dugoročnu borbu u kapitalističkom sistemu. O n nije postavljao ni­
k a k v e revolucionarne zahteve proletarijata, niti je podsticao na revolu­
cionarnu borbu za njihovo ostvarenje, već je isticao političke i ekonom­
ske zahteve koji nisu prelazili okvire p r o g r a m a neke opozicione g r a đ a n ­
ske s t r a n k e . « "
U posebnoj rezoluciji Kongres je protestirao p r o t i v ukidanja građanskih
sloboda i gušenja revolucionarnog pokreta u zemlji, a također » [ . . . ]
p r o t i v kontrarevolucionarne uloge koju jugoslovenska buržoazija igra
u Rusiji, Mađarskoj i susednim zemljama«. Izrazio je solidarnost s ru­
skom i m a đ a r s k o m r a d n i č k o m klasom i p o z v a o vladu d a » [ . . . ]

" Pregled istorije S a v e z a komunista Jugoslavije, Beograd 1963, 36.

" Isto, 36.
Opš.: / . Vrčinac, Kraljevina Srba, H r v a t a i Slovenaca od ujedinjenja d o v i d o v -
danskog procesa, Beograd 1956; / . Vidmar, Prilozi građi z a historiju radničkog
pokreta i K P J 1919. god.. Arhivski vjesnik, 11/1959, 7 — 2 2 7 .
" Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije, 4 3 .

38
o d m a h i bezuslovno p r i z n a i vaspostavi normalne i prijateljske odnose
[ . . . ] « sa sovjetskim v l a d a m a u Rusiji, Mađarskoj i Bavarskoj kao
» [ . . . ] jedinim i stvarnim predstavnicima tih zemalja [ . . . ] « . * "
Vladin kurs sve veće centralizacije Izazivao je sve jači otpor, osobito
u H r v a t s k o j i Sloveniji. Već p r v i proplamsaji nezadovoljstva I bunta
pokazivali su d a je opća situacija sve drugo samo ne sređena. T a k o je
krvoproliće u Zagrebu 5. prosinca 1918, pri sudaru m o r n a r a i Sokola
vjernih N a r o d n o m vijeću na jednoj a »pobunjenih vojnika« zagrebačkog
garnizona N a r o d n o g vijeća na drugoj, uznemirilo vrhove;*' »Božična
pobuna« u Crnoj Gori** pristaša kralja N i k o l e na podstrek I uz a k t i v n u
pomoć Talijana p a kasniji proplamsaji b u n t a u vojsci (Maribor, V a r a ­
ždin) još su Ih više zabrinuli, ali trajnu glavobolju z a d a v a o im je —
pored n a p r e d n o g radničkog p o k r e t a I partije — I seljački p o k r e t u
H r v a t s k o j p o d v o d s t v o m velikog tribuna Stjepana Radića koji tih
mjeseci sve više buja p o d z a s t a v o m : »Za d r ž a v n o p r a v n u samostalnost
H r v a t s k e , p r a v o samoopredjeljenja, posebnu hrvatsku konstituantu I
seljačku m i r o t v o r n u republiku«.

U lancu d r ž a v u koje su okružavale Kraljevinu S H S Italija je pred­

stavljala glavnog protivnika. Talijanska vlada odnosila se neprijateljski
p r e m a ujedinjenju ( 1 . X I I 1918), a zatim se trudila da novoj susjedi na
J a d r a n u b a r oteža konsolidaciju, ako Joj već ne pođe za rukom da je
Iznutra rastroji I dovede do raspada. Z a t o Je talijanska V r h o v n a k o m a n -
<la (general Pietro Badogllo, pomoćnik načelnika, generalissimusa A.
Dlaza) — a u p r a v o Je Badogllo formulirao talijansku okupacionu poli­
tiku u Istri, Sloveniji I Dalmaciji — sastavila razrađeni plan buduće
akcije n a jugoslavenskom prostoru i 3. X I I 1918. uputila ga u London
ministru vanjskih poslova S. Sonninu na odobrenje.*'
U tome planu V r h o v n a k o m a n d a (Badogllo) polazi od pretpostavke
d a se buduća talijanska akcija ne m o r a ograničiti na krajeve koji su p o d
talijanskom okupacijom nego se Ima proširiti na čitavu zemlju. Z a t o
o d m a h I daje osnovu p a r o l u : U H r v a t s k o j , Bosni I Hercegovini, C r n o j

** S. D . S a z o n o v k a o ministar vanjskih poslova »vlade« admirala Kolčaka u Omsku

nastojao je, u travnju 1919, da uspostavi diplomatske odnose s v l a d o m u Beogradu.
Više o pitanju uspostavljanja odnosa sa Sovjetskom Rusijom; V. Vinaver, Pašić, ra­
dikali i pitanje uspostavljanja jugoslovensko-sovjetskih diplomatskih odnosa ( 1 9 1 9 —
1926), Pregled, 9/1967, 2 1 7 — 2 3 0 ; Isti, Jugoslovensko-sovjetski odnosi 1919—1929,
Istorija X X veka, V I I / 1 9 6 5 , 9 3 — 1 8 6 .
^ August Cesarec je o tome, dok su događaji bili još u svježoj uspomeni, pisao:
» [ . . . ] kada su na 5 decembra — premda socijalnim m o t i v i m a uznemireni — ipak
u g l a v n o m nacijonalističkim separatizmom zadojeni vojnici izašli na ulicu i prvi put
pokrstili Zagreb čegrtavim vatrama mitraljeza onda ih je ona (tj. jugoslavenska
buržoazija, Đ . K.) iz klasnih interesa n a z v a l a boljševicima.« ( D v e orijentacije. P l a ­
men, 1/1919, 76.) Taj je ćlanak preštampao N . Seferović u knjizi A, Cesarec: Izabrani
članci, Beograd 1962, 9 — 1 0 .
" O p š . : D. Janković, n. dj., 80 i d.
" Taj plan je otkrio američki historičar Ivo J. Lederer i o b j a v i o u i z v o d i m a u knjizi:
Vugoslavia at the Pariš Peace Conference. A Study in Frontiermaking, N e w H a v e n
and L o n d o n 1963, 71 i d.
V i d i : B. Krizman, P l a n o v i talijanske V r h o v n e komande na Jadranu koncem 1918.
g o d . . Pomorski zbornik, 6/1968, 6 8 1 — 6 9 4 .

39
Gori, Dalmaciji i Sloveniji i drugdje podsticati unutrašnje sukobe i ne­
izbježna razilaženja svim sredstvima! Taj plan razlikuje dvije zone
akcija: 1) talijanska okupaciona zona; 2) teritorij koji se nalazi izvan
granica te zone. U n u t a r vlastite zone otpočet će intenzivnu protujugo-
slavensku kampanju koja je — k a k o Badoglio primjećuje — već z a p r a v o
otpočela. Za krajeve izvan demarkacione linije Badoglio predlaže ubr­
zano okončanje formiranja oveće ekipe vrlo inteligentnih i dobro upuće­
nih agenata, budući d a je već našao pouzdane pojedince, zadužene da
povedu akciju u Sloveniji, H r v a t s k o j i Dalmaciji, a za nekoliko će dana
naći za ostale krajeve; traži dodir s dva glavna lista u Ljubljani i tri
u Zagrebu (Obzor, Hrvatska riječ i Novosti) da ih pridobije; uznastojat
će da uspostavi direktnu vezu s nezadovoljnicima simpatizerima bivšeg
austrougarskog režima. R a d i toga predlaže formiranje grupe od 200
agenata, itd.
I na čisto vojnoj liniji Talijani su iznijeli prijedlog koji bi — da je bio
prihvaćen — osigurao talijanskoj Vrhovnoj k o m a n d i moćan utjecaj u
mnogo širem prostoru nego što ga je d o t a d držala.^* Generalissimus
Diaz je 10. prosinca uputio maršalu Fochu prijedlog da se zone akcije,
dodijeljene talijanskoj V K i V K savezničkih vojski na Istoku (gen.
Franchet d'Esperey), odijele ovom linijom: bivša granica između care­
vine Austrije i kraljevine Ugarske od granice pokrajine Galicije (Beskidi)
do Broda na K u p i , na međi između Koruške i H r v a t s k e ; linija L o n d o n ­
skog ugovora iz god. 1915, i to t a k o da u talijanskoj zoni ostanu otoci
K r k i R a b . Garnizoni u svakoj od tih zona na teritoriju bivše Monarhije
— prema D i a z u — formirat će se u pravilu od savezničkih kontingenata
a bit će stavljeni p o d talijansku V K odnosno k o m a n d u generala-koman-
d a n t a savezničkih vojski na Istoku, već prema tome nalaze li se u zoni
talijanske V K ili k o m a n d e savezničkih vojski na Istoku. Pri tome je
Diaz p r e d v i đ a o da okupira u vlastitoj zoni, uz ostale gradove, i Ljublja­
nu jednom brigadom!! I d'Esperey je, sa svoje strane, podnio Fochu
protuprijedlog, a Foch je »diplomatski« presudio spor, otklonivši tali­
janski prijedlog podjele cjelokupnog teritorija Dvojne Monarhije i p o ­
vlačenja nove demarkacione linije između tih k o m a n d i (Diaz i d'Espe-
rey) od sjeverne granice Austrije do J a d r a n a . "
Talijanima nije pošlo za r u k o m da p r o d r u sa svojim prijedlogom kod
Focha, ali su zato Sonnino i D i a z 9. X I I 1918. prihvatili p l a n gen.
Badoglija o » [ . . . ] akciji koja će se poduzeti među Jugoslavenima«.
I doista, veze obavještajca p u k o v n i k a C. Petorellija La attea (Finzi)
i njegova suradnika M o r p u r g a s raznim nezadovoljnicima (Ivica Frank,
I v a n Šušteršič, predstavnici H R S S VI. Maček i I. K e ž m a n , p a J. P l a ­
menac i drugi),'" razne akcije u Crnoj Gori, održavanje logora crnogor-

" B. Krizman, n. dj., 688 i d.

" O djelovanju talijanske vojne misije usp.: Generale Roberto Segre, La missione
militare italiana per l'armistizio (dicembre 1 9 1 8 — g e n n a i o 1920), Bologna 1928; o
»talijanskoj opasnosti« v . : V. Vinaver, O spoljnopolitičkoj orijentaciji Jugoslavije
1 9 2 0 — 1 9 2 5 , Zbornik Matice Srpske za društvene nauke, 44/1966, 2 3 — 5 9 , osobito
23—33.
'° O p š . : Manko Gagliardi, Istina o hrvatskom emigrantskom revolucionarnom komitetu
1 9 1 9 — 1 9 2 1 , s. 1. 1922 (štampano u G r a z u ) ; /. Suster'sič, Moj odgovor, Ljubljana
1922; / . Horvat, H r v a t s k i panoptikum, Zagreb 1965, 195 i d.

40
ske vojske u Gaeti, ubacivanje komita, zatim D ' A n n u n z i o i njegovi p l a ­
novi o djelovanju na »mjestima manjeg otpora« u susjedstvu; k o o r d i n i ­
ranje akcije s bugarskim, albanskim i rumunjskim agentima, podsticanje
o t p o r a Austrijanaca, podrška mađarskim u k r a s i m a i drugo, sve to p o k a ­
zuje da taj Badoglijov p l a n nije ostao m r t v o slovo.

// Glavna vanjskopolitička pitanja

Pitanje međunarodnog priznanja nove države. U m e đ u n a r o d n o m životu

Srbija i C r n a G o r a predstavljale su i pri svršetku p r v o g a svjetskog rata
subjekte m e đ u n a r o d n o g p r a v a a novoj državi, nastaloj ujedinjenjem
južnoslavenskih zemalja Austro-Ugarske sa Srbijom i C r n o m Gorom,
valjalo je kao državi, tek pribaviti m e đ u n a r o d n o priznanje, budući da
a k t o m ujedinjenja od 1. X I I 1918. nije automatski u t r n u l o m e đ u n a r o d n o
priznanje d a n o prije Srbiji i C r n o j G o r i . " Ministarstvo vanjskih poslova
u Beogradu je 24. X I I n o t o m obavijestilo tamošnja poslanstva Francuske,
Velike Britanije, Italije, S A D , Rusije, Grčke i Belgije da je sastavljena
p r v a zajednička v l a d a i, zatim, navelo njen sastav na čelu sa Stojanom
Protićem. Istog je d a n a Protić poslao poslanstvima Srbije listu novih
ministara, a tri d a n a kasnije obavijestio ih je da je nova d r ž a v n a zastava
trobojnica plavo-bijelo-crvena. U p u t i o im je i poduži »otvoreni« cirku-
larni brzojav na francuskom jeziku u kojem naređuje šefovima misija
da obavijeste vlade, k o d kojih su akreditirani, da je posebna delegacija,
u skladu s o d l u k a m a središnjeg odbora N a r o d n o g vijeća u Zagrebu, kao
predstavnika d r ž a v e svih srpskih, hrvatskih i slovenskih zemalja koje
su prije p r i p a d a l e bivšoj Austro-Ugarskoj, stigla u Beograd; da je 1.
X I I 1918. svečanom adresom proglašeno ujedinjenje cjelokupnog n a r o d a
srpskog, hrvatskog i slovenskog bivše Monarhije s Kraljevinom Srbijom
i d a je regent proglasio stvaranje Kraljevine S H S ; da je p r i h v a t i o regent-
stvo i da će formirati zajedničku v l a d u . Međutim, savezničkim v l a d a m a
nije se žurilo s priznanjem. T o saznajemo iz pisma francuskog ambasa­
dora u Washingtonu J. Jusseranda d r ž a v n o m sekretaru R. Lansingu u
kojem spominje to pitanje. Pri tome Jusserand Ističe da britanska I tali­
janska v l a d a žele da to pitanje riješi Konferencija, a da se francuska
v l a d a s time slaže. U p r i p r e m n i m razgovorima u Parizu su se predstav­
nici velesila složili o broju delegata pojedinih d r ž a v a (dosljedno su
Srbiji Imala pripasti samo d v a ! ) ; u principu su se složili i u tome da
Crnoj Gori (!) p r i p a d a također p r a v o da bude zastupana na K o n -

" O p L : B. Krizman, Pitanje međunarodnog priznanja jugoslavenske države, Istorija

X X veka, I I I / 1 9 6 2 , 3 4 5 — 3 8 6 . O tome više: / . Mati, D i e Entstehung des jugoslawischen
Staates, Zeitschrift fur Politik, Berlin 1927, 5 2 1 — 5 4 3 ; L. Chersi, La formazione dello
stato jugoslavo, Trieste 1935; E. Holzer, D i e Entstehung des jugoslawischen Staates,
Berlin 1929; G. Biscottini, La formazione del R e g n o serbo-croato-sloveno, Rivista di
diritto internazionale, R o m a 1938, A n n o X X X , Serie III, V o l u m e X V I I (1938),
5 6 — 1 0 1 , 2 4 5 — 3 0 9 ; E. Bauer, D i e Entstehung J u g o s l a v i e n s auf der Versailler Frieden-
konferenz,, Monatshefte fur auswartige Politik, 1939, 1, 1 2 — 2 5 ; K. Schilling, Die
Entstehung des jugoslawischen Staates, Dresden 1939.
U t o m odjeljku o priznanju oslanjam se na vlastitu naprijed citiranu raspravu.

41
 - — j^i-c^iij,, ivaivu iinciiuvaii njene aeiegate ostane privre­

meno o t v o r e n o . "
P r e m a tome j e pitanje priznanja nove d r ž a v e ostajalo z a predstojeću
Konferenciju otvoreno. Stoga j e Pašić 13. siječnja obavijestio Protića o
t a k v o m rješenju predstavnika velesila i o tome da su u delegaciji » [ . . . ]
složni u tome d a treba izjaviti svoje nezadovoljstvo n a t a k v o rešenje,
koje se n a m čini nepravednim.« »Isto t a k o — nastavlja dalje Pašić —
nismo zadovoljni što nisu priznali naše ujedinjenje, nego su ga ostavili
da docnije reše. Jer k a d priznaju Poljsku i Češku, onda j e ogično d a
moraju p r i z n a t i i stvaranje Kraljevine Srba, H r v a t a i Slovenaca, jer je
d r ž a v a naša sformirana, i kao t a k v a već radi. A k o bi naši Veliki Sa­
veznici ostali pri svom rešenju, o n d a neki naši misle d a ne bi trebalo
uzeti učešća u rešavanju Konferencije? — D r ž i m o da bi t a k v o držanje
neumesno bilo, jer bi time samo otežali naš položaj. N e k i p a k drže da je
t a k v o rešenje doneto zbog toga, što smo primili C r n u Goru u sastav
naše države, a njen kralj protestira. P o mome mišljenju Italija nije
zadovoljna sa ćelom našom politikom I ona protestira i p r a v i smetnje
k o d naših Saveznika, a ovi da joj se ne bi zamerili, popuštaju i a k o nisu
saglasni s njom. P r a v o raspoloženje naših saveznika saznaćemo k a d dođe
naše pitanje na rešavanje.«"
U b r z o su organizatori Konferencije izmijenili odluku i povisili Srbiji
broj delegata n a tri i t a k o su n a p r v i plenarni sastanak Konferencije,
18. siječnja 1919. (»Konferencije z a preliminare mira«) pošli Pašić,
T r u m b i ć i poslanik M. Vesnić kao delegati Srbije. Z a velikim stolom
Konferencije sjedili su, uz ostale, i predstavnici priznatih novih d r ž a v a :
Čeho-Slovačke i Poljske, a mjesto određeno z a C r n u Goru ostajalo je
p r a z n o . O n o što je Konferencija podijelila novim d r ž a v a m a , proizašlim
iz r a t a i r a s p a d a Habsburške Monarhije: Poljskoj i Čeho-Slovačkoj (ko­
lektivno priznanje), ostalo je iz političkih razloga t a d a uskraćeno K r a ­
ljevini Srba, H r v a t a i Slovenaca.'"

" Saveznici su 15. I donijeli zaključak da Crnoj Gori pripada jedan delegat, dok će
se procedura njegova određivanja (imenovanja) utvrditi tek kad politička situacija te
zemlje bude raščišćena. T a k o je organizatorima Konferencije pošlo z a rukom da
izbjegnu odluku, a kralj N i k o l a nije uspio d a sam sudjeluje u radu Konferencije.
T o se pitanje p o v l a č i l o sve d o prosinca 1919, kad je V r h o v n i savjet službeno i for­
malno skinuo t o pitanje s d n e v n o g reda uopće.
" B. Krizman, n. dj., 357.
" Prema tome, valjalo bi m n o g o kritičnije upotrebljavati termin »versajska tvorevina«,
»tvorevina Versaja« i tome slično jer Pariška mirovna konferencija ni]e stvorila n o v e
nacionalne države (Poljsku, Č e h o - S l o v a č k u i Kraljevinu S H S ) . O n e su nastale čim
su savezničke armije razbile glavnu zapreku njihovoj nezavisnosti: oružanu moc
Centralnih sila ( N j e m a č k e i Austro-Ugarske). K a d su mirovne delegacije započele
u Parizu da raspravljaju o pitanju n o v o g uređenja u siječnju 1919, Italija je v e ć tra­
žila — k a k o t o navodi američki historičar Victor S. Mamatey u svojoj zanimljivoj
knjizi: The U n i t e d States and East Central Europe 1 9 1 4 — 1 9 1 8 . A Study i n Wilsonian
D i p l o m a c y and Propaganda, Princeton 1957 — d i o Austro-Ugarske a Čeho-Slovačka,
Jugoslavija i uvećana Rumunjska bile su v e ć dobro ušančene. T a k o se Mirovna k o n ­
ferencija našla pred svršenim činom u Srednjoj Evropi koji nije ni željela ni mogla
osporavati. A što je još značajnije: uskratila je k o l e k t i v n o priznanje jugoslavenskoj
d r ž a v i u isto vrijeme kad ga nije uskratila ni Č e h o - S l o v a č k o j ni Poljskoj!
O t o m pitanju izlagali su F. Culinović i / . Marjanović na naučnom skupu Jugosla­
venske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu 2 7 — 2 8 . prosinca 1968: V i d i : N a u č n i
skup u p o v o d u 50-godišnjice raspada Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja jugosla­
venske države, Zagreb 1969, 41 i d.; 105 i d.

42
Trumbić je pokušao da saopćenjem upućenim nizu ministara vanjskih
poslova o preuzimanju resora vanjskih poslova u p r v o j vladi Kraljevine
Srba, H r v a t a i Slovenaca »isprovocira« priznanje, ali mu je to pošlo za
r u k o m samo kod norveške v l a d e : norveški ministar vanjskih poslova
p o t v r d i o je Trumbiću 28. siječnja 1919. p r i m i t a k tog saopćenja o preuzi­
manju resora i javio da je vlada sretna što može uspostaviti službene
odnose sa » [ • • • ] srpsko-hrvatsko-slovenačkom v l a d o m [ . . . ] « .
Međutim, velesile iz pobjedničkog t a b o r a A n t a n t e ostajale su na konzer­
vativnoj poziciji nepriznanja novoga d r ž a v n o p r a v n o g stanja k o d nas,
ali je američka diplomacija bila p r v a koja je ubrzo promijenila stav u
tom pitanju. T o m e je pridonio razgovor što ga je Trumbić 1. veljače
vodio s američkim d r ž a v n i m sekretarom R. Lansingom. N a sastanku
opunomoćenih delegata S A D , naime, istog dana, Lansing je Izrazio
mišljenje d a se situacija u jugoslavenskim zemljama pogoršava, p a da
je potrebno da S A D p o d u z m u neke odlučne korake. Pročitao je nacrt
eventualne izjave koju je pripremio J o h n Foster DuUes. Ta je izjava gla­
sila: »Vlada je Sjedinjenih D r ž a v a 29. svibnja izrazila svoju simpatiju
z a nacionalne težnje jugoslavenskih n a r o d a , a 28. lipnja Izjavila da sve
grane slavenske rase treba da budu p o t p u n o oslobođene od njemačke
i austrijske vladavine. Dovršivši svoje oslobođenje Ispod tudjinskog
jarma, Jugoslaveni, prije p o d austro-ugarskom v l a d a v i n o m , izrazili su
u raznim p r i g o d a m a želju d a se ujedine s Kraljevinom Srbijom. Srpska
vlada, sa svoje strane, objavila je I službeno prihvatila ujedinjenje Srba,
H r v a t a I Slovenaca. V l a d a Sjedinjenih D r ž a v a stoga pozdravlja ujedi­
njenje, Izjavljujući istovremeno da se konačno rješenje teritorijalnih gra­
nica m o r a prepustiti Mirovnoj konferenciji, s tim da ga donese u skladu
sa željama n a r o d a kojih se to tiče.« Delegati su taj tekst prihvatili, a za­
tim ga je odobrio i sam ^ l l s o n , p a je Lansing 7. veljače objavio nave­
denu izjavu o pozdravljanju čina ujedinjenja. I D r ž a v n i je sekretarijat
u 'Washingtonu, u svom odgovoru tamošnjem srpskom poslanstvu od
10. I I , naveo d a v l a d a S A D pozdravlja ujedinjenje srpskih, hrvatskih
i slovenskih zemalja u n u t a r granica bivše Austro-Ugarske sa Srbijom i
priznaje srpsko poslanstvo kao poslanstvo Kraljevine Srba, H r v a t a I
Slovenaca.
Kasnije su među p r v i m a priznale novu d r ž a v u G r č k a , Švicarska; Čeho-
-Slovačka je pohitala da uspostavi redovne diplomatske odnose s vladom
u Beogradu, zatraživši agrement za svoga prvoga Izvanrednog poslanika
i opunomoćenog ministra, no vlade V. Britanije i Francuske — nesum­
njivo iz obzira prema Italiji — odbijale su i nadalje d a se pridruže
vladi S A D i da priznaju Kraljevinu S H S . R a s p r a v u o tome pitanju
n a m e t n u o im je tek dolazak njemačke delegacije u Pariz. N a sastanku
krnjeg »Vijeća četvorice«" Wilson, D . Lloyd George i G. Clemenceau
su 26. travnja pretresali, uz ostalo, i to pitanje. T o m ih je prilikom
Wilson u p o z o r a v a o d a je p r v o pitanje koje se pred njih postavlja pri
sastanku s njemačkim delegatima verifikacija punomoćja. »Nijemci će
n a m p r e d a t i svoja punomoćja I z a t r a ž i t će naša. Šta ćemo Im reći o K r a ­
ljevini Srba, H r v a t a i Slovenaca?« — p i t a o je on. Clemenceau je d o d a o

" P. Mantoux, Les deliberations du Conseil des quatre (24 mars — 28 juin 1919),
I, Pariš 1955, 385

43
da je uistinu dosad nisu htjeli priznati u želji da t a k o ugode Talijanima,
a britanski je premijer n a to predložio da Jugoslaveni jednostavno
predaju kredencijale u ime Srbije! Wilson je, međutim, skrenuo pažnju
n a to da to Trumbić ne bi prihvatio, a Clemenceau je upozorio na t o
d a je očito da priznanje, u t o m trenutku, povećava opasnost s talijanske
strane, no on osobno ne vidi k a k o bi je mogli izbjeći. »Jesu li S A D —
upitao je on — priznale Jugoslavene?« »Da« — odgovorio mu je
Wilson. Zbog toga im je britanski premijer predložio da zaključe: ako
Talijani ne bi bili prisutni u času k a d započnu pregovori s Nijemcima,
Francuska i Britanija p r i z n a t će Kraljevinu S H S . Taj su prijedlog i
prihvatili. I dalje je to pitanje, ipak, ostalo otvoreno jer su šefovi
britanske i francuske delegacije bili uzdržljivi zbog Italije, a 29. IV'*
p o n o v o su u Vijeću raspravljali o predaji punomoćja delegata Kralje­
vine S H S . U t v r d i l i su da p o mišljenju stručnjaka prihvaćanje njihovih
punomoćja znači i priznanje Kraljevine S H S i da zato nije potrebna
n i k a k v a posebna izjava. T a k o su na sastanku s njemačkim opunomoće­
nicima u T r i a n o n u 1. svibnja bila Izmijenjana punomoćja, a Nijemci
nisu stavili n i k a k v e primjedbe na punomoćja delegata Kraljevine Srba,
H r v a t a i Slovenaca. U nacrtu ugovora o miru s N j e m a č k o m stajalo je
— k o d niza d r ž a v a koje sklapaju mir s N j e m a č k o m — i ime nove
d r ž a v e : Kraljevine S H S , p a t a k o više ništa nije stajalo na p u t u kolek­
tivnom priznanju nove države, do kojeg je formalno došlo potpisivanjem
mirovnog ugovora s N j e m a č k o m (Versallles, 28. lipnja 1919)." N e
sačekavši tu ceremoniju, vlade V. Britanije i Francuske priznale su svaka
zasebno Kraljevinu S H S već I prije (V. Britanije 1, a Francuska 5. lip­
nja). Poslije potpisa mirovnog ugovora s N j e m a č k o m počela su pristizati
priznanja i drugih d r ž a v a (»savezničkih«, neutralnih p a i neprijatelj­
skih).

Razgraničenje s Mađarskom. N o v i režim u Mađarskoj, p o d vodstvom

grofa M. K i r o l y i j a , nailazio je n a goleme teškoće, pa je gotovo odmah
u početku pokušao da potraži oslonac — u Beogradu. Zamjenik jugo­
slavenskog predstavnika u Budimpešti (Vladimir Mihajlović) 13. siječnja
1919. obavijestio je T r u m b i ć a ' ' da mu je ministar M. Lovaszy, u razgo­
voru rekao otprilike o v o : Vidite, k a k o smo ostavljeni od sviju i o p k o ­
ljeni neprijateljima. Neprijatelji su n a m Česi, Nijemci i Rumunji.
A n t a n t a neće s n a m a da p r e g o v a r a i ne priznaje nas. Mi bismo htjeli
zbliženje sa Srbima i to s Beogradom. Zbog toga predlaže da se s obje
strane sastanu ličnosti bilo u Budimpešti bilo u Beogradu, i to ličnosti
p r i v a t n o g k a r a k t e r a i sasvim neobavezno, da razmijene mišljenja. N a
mađarskoj se strani želi savez s jugoslavenskom d r ž a v o m . T a k v e su
ponude ponavljali i drugdje (u Švicarskoj N i k o l i Stojanoviću) ali se
v r h o v i u Beogradu nisu t a d a htjeli u to upuštati. Pažnju su u toku p r v i h
mjeseci 1919. god. usmjerili na sjever, oko Banata, znajući da se tu nose
s p r o t i v n i k o m koji sudjeluje na Mirovnoj konferenciji a koji drži u ruci

" Isto, 4 1 1 .
" O p š . : B. Krizman, Mirovni ugovori poslije P r v o g svjetskog rata. Iz istorije J u g o ­
slavije 1 9 1 8 — 1 9 4 5 , Beograd 1958, 81 i d. Tai u g o v o r poslužio je k a o uzorak za ostale
mirovne ugovore, sadržavajući pakt D r u š t v a naroda k a o sastavni d i o i tih u g o v o r a .
" B. Krizman, K a k o nam je Karolji nudio savez 1918. godine, N I N , 1. V 1957.

44
tajni ugovor s A n t a n t o m iz 1916. god. (s Rumunjskom)", dok im na
preostalom dijelu te granice (Bačka, Baranja, Međimurje i Prekomurje)
stoji nasuprot poražena Mađarska, s kojom tek valja zaključiti ugovor
0 miru. N a konferenciji je teritorijalna komisija 25. veljače saslušala
izlaganja naših delegata i o Banatu, Bačkoj i Baranji. Pri tom je Pešić
razlagao strateške, J. Cvijić etnografske i ekonomske, a Vesnić političke
argumente, p a je Pešić, u svom izvještaju ministru vojnom, javio i to
da je » [ . . . ] tendencija da n a m za severnu granicu daju Maroš i D r a ­
v u « . ^ Nešto kasnije Pešić je brzojavno javio ministru*' da mu je načel­
nik štaba maršala Focha u najvećem povjerenju rekao da američki dele­
gati neprestano navaljuju da pruga Bazjaš—Vršac—Temišvar—Arad
p r i p a d n e Rumunjima, a da naša granica bude o d m a h z a p a d n o od te
pruge; d a Francuzi zahtijevaju d a bar dobijemo predio oko Bele C r k v e
1 Vršca; n a sjeveru će granica najvjerojatnije ići k a n a l o m A r a n k a ; da
Amerikanci navaljuju d a granica s M a đ a r s k o m bude D r a v a a da će
Francuzi tražiti ono što je delegacija predložila na lijevoj obali D r a v e ;
da se načelnik štaba boji da jugoslavenska strana neće moći obraniti
Klagenfurt i Villach, a d a rješenje još nije palo.
Međutim, u Mađarskoj je došlo do velikih promjena: Karolyi je p r e p u ­
stio vlast revolucionarnoj vladi na čelu sa Belom K u n o m , što, začudo,
nije u beogradske vladajuće krugove unijelo veću nervozu. Čini se da
nisu bili ni jako raspoloženi d a se vojnim snagama angažiraju p r o t i v
novog kursa u Mađarskoj (Mađarske Sovjetske Republike), k a d je na
početku travnja stiglo u Beograd naređenje Francheta d'EsDereya da
se — radi intervencije p r o t i v mađarskih boljševika — stave p o d njegovu
k o m a n d u tri »srpske« divizije. Vlada je, doduše, obećala jednu diviziju
I još jednu (konjičku) brigadu, ali je to — zahvaljujući energičnim
upozorenjima Pašića I Trumbića iz P a r i z a ! — ubrzo stornirala.*^ Kasnije,
u izmijenjenim uvjetima — pošto je ugovor s N j e m a č k o m bio konačno
skinut s dnevnog reda Konferencije ceremonijom potpisivanja u Versail-
lesu — Konferenciji su počela stizati pitanja u kojima je Kraljevina
S H S bila neposredno zainteresirana.*' Zbog toga su vlada I delegacija
sredinom srpnja smatrale da treba mijenjati prijašnji stav, p a su u

" Tekst u g o v o r a : Krizman—Hrabak, Zapisnici, 308.

" A - V I I , A k t a srpske V r h o v n e komande, 3, 470.
" Isto, 3, 470.
" N a sjednici Velike četvorice 28. III 1919. maršal Foch ž i v o se zalagao_ za »cordon
sanitaire« odnosno za opću mobilizaciju Poljske, Č e h o - S l o v a č k e i Rumunjske u borbi
protiv boljševizma ali mu je odlučno oponirao Wilson. U isto je vrijeme Trumbić
brzojavljao iz Pariza 11. travnja — u p o v o d u inicijative da se okupe Grčka, R u m u n j ­
ska, Čeho-Slovačka, Poljska i Kraljevina S H S k a o ugrožene od neprijateljskih zemalja,
naročito od boljševizma — još i o v o : »Mišljenje je Delegacije da se uopšte ne damo
izrabljivati z a tuđe ciljeve, da bez priznanja naše države ne obavezujemo naše vojske
za ekspedicije i z v a n naše granice, gde nas ne z o v u naši interesi, da bi najprije morali
biti rešeni naši sporovi s Italijom i Rumunijom, da ograničimo upotrebu naše vojske
samo na to^ako bi se radilo o razoružanju Bugarske od koje nam preti opasnost, da
se podnipošto ne dopusti prevoz talijanskih trupa preko naše teritorije [...]«.
(Arhiv Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Trumbićevi spisi,
svežanj 66, Trumbićev brzojav iz Pariza od 11. I V 1919).
" P o p u t razgraničenja s Austrijom, Mađarskom, Rumuniskom i Bugarskom, pitanja
zaštite manjina, podjele a. u. trgovačkog i ratnog brodovlja, reparacija a iznad svega
razgraničenja s Italijom na Jadranu.

45
p r i n c i p u prisraie na sudjelovanje u intervenciji, nadajući se da će t a k o
ojačati pozicije n a Konferenciji i poboljšati izglede u pogledu teritori-r
jalnih zahtjeva prema Mađarskoj (i Rumunjskoj). Z a t o je vlada i stavila
na raspolaganje d'Espereyu oveći kontingent jedinica stacioniranih oko
Subotice, u Baranji i Međimurju koje, zatim, nisu uopće bile upotrijeb­
ljene p r o t i v Mađarske, u kojoj je, na početku kolovoza, Bela Kun p a o
i pobijedila bijela reakcija pod vodstvom admirala H o r t h y j a . Ali su time
oživjele glasine o mogućoj restauraciji H a b s b u r g a i dolasku habsburškog
nadvojvode Josipa na vlast u M a đ a r s k o j . "
A. Tardleu je već 16. travnja bio obavijestio šefa delegacije Pašića o
graničnom rješenju i naveo da je Baranja ostala M a đ a r s k o j , da granica
ide rijekom Dravom,*' a 20. svibnja, pred glavnom teritorijalnom komi­
sijom Cvijić I Žolger branili su zahtjev o Baranji (Cvijić) i tražili čitavo
Prekomurje (Zolger). O tome je Pešić Istog d a n a informirao svoje pret­
postavljene u Beogradu: »Naša Izlaganja su bila ubedljiva i energična.
Komisija nas je saslušala ali nije dala n i k a k v o svoje mišljenje, niti je
se moglo opaziti, d a li oni odobravaju, Ili ne naše zahteve.«** N e k o l i k o
d a n a iza toga javio je i o v o : » I m a m siguran izveštaj da smo dobili
Prekomurje I da ćemo dobiti ispravku granice u Baranji. Ostale naše
razloge za Ispravku granica u Banatu, Bugarskoj I na severu nije K o n ­
ferencija usvojila.«*'
T a k o je teritorijalna komisija, u drugoj polovici srpnja, konačno formu­
lirala svoj prijedlog o budućoj jugoslavensko-mađarskoj granici, pa se
1. kolovoza** našao pred V r h o v n i m savjetom koji je p r i h v a t i o o v a k v o
rješenje: d a ostane neizmijenjena granica u Bačkoj, da se prihvati pri­
jedlog o pripajanju Prekomurja Kraljevini SHS*' I da se Ispravi granica
u Baranji u korist jugoslavenske strane. Delegacija se I kasnije trudila
d a postigne korekturu te odluke u Bačkoj i Baranji (BajskI trougao,
oblast grada Pečuha i drugo) ali bez uspjeha.'"
Razgraničenje s Rumunjskom. Vijeće desetorice saslušalo je 3 1 . siječnja
1919. delegate »Srbije« i Rumunjske o Banatu, I tom je prilikom
Bratlanu tražio čitav Banat za Rumunjsku." Poslije Bratlanua govorili

U početku se i u jugoslavenskim krugovima razmatrala mogućnost, odnosno zami­

sao, stvaranja koridora između Kraljevine S H S i Čeho-Slovačke (Varaždin—Bratislava).
Čini se da je jedan t a k a v projekt stigao pred pododbor Konferencije o čeho-slovačkim
pitanjima, ali je bio stavljen ad acta.
" O p š . : A. Mitrović, Jugoslavija na Konferenciji mira 1 9 1 9 — 1 9 2 0 , Beograd 1969,
186 i d.
'= Isto, 143.
" A - V I I , A k t a srpske V r h o v n e komande, 3, 470, str. p o v . br. 302.
" Isto, 3, 470, p o v . 313.
Papers relating t o the Foreign Relations of the U n i t e d States, T h e Pariš Peace
Conference 1919, V o l u m e V I I , 4 5 4 — 4 5 5 .
" U Prekomurje su zatim 12. k o l o v o z a 1919. ušle jedinice pod zapovjedništvom pot­
pukovnika Uzorinca. _ _
" Mirovni u g o v o r s Mađarskom b i o je potpisan u Trianonu 4. lipnja 1920. O Mađarsko)
na Mirovnoj konferenciji opš.: F. Dedk, H u n g a r y at the Pariš Peace Conference. The
D i p l o m a t i c H i s t o r y of the Treaty of Trianon, N e w York 1942.
" Opš. o t o m e : Sherman David Spector, Rumania at the Pariš Peace Conference.
A Study of the D i p l o m a c y of l o a n I. C. Bratianu, N e w Y o r k 1962. V i d i i: B. Krizman,
Pitanje granica V o j v o d i n e na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. godine. Zbornik
Matice Srpske za društvene nauke, 2 4 / 1 9 5 9 , 3 1 — 7 2 .

46
su Vesnić, Trumbić i Pašić, iznoseći i opravdavajući zahtjev na »ravni
Banat«, a sutradan je Bratianu nastavio pred Vijećem svoja izlaganja.
N a kraju je Vijeće donijelo odluku da se prihvati prijedlog šefa britanske
delegacije Lloyda Georgea o formiranju komisije stručnjaka koja će p r o ­
učiti jugoslavensko-rumunjska teritorijalna pitanja i n a kraju donijeti
(po mogućnosti) jednoglasne preporuke, s tim da u nju udu p o dva
predstavnika S A D , V. Britanije, Francuske i Italije. O svemu tome je
T r u m b i ć 5. veljače o v a k o pisao J. M. J o v a n o v i ć u : »Naši poslovi idu
svakako. Stari (tj. Pašić) je na čelu. T a k o je udešeno. Radi se k a k o se
može, a ne čini se nego vrlo malo. U subotu u jutro dobili smo poziv d a
dođemo p r e d Velike zbog Banata. Došla je i kontrapartija. N i s m o ništa
imali gotova, ni memoara ni karte. Trebalo je improvizirati! P r o t i v n a
stranka bila je p o t p u n o spremna. I p a k je dobri Bog pomogao i prosvetio
našu pamet. A k o se o dvoboju može govoriti, mislim d a mogu reći da ga
nismo izgubili. Vidilo se o d m a h da je utisak što su ga veliki dobili bio
povoljan za nas barem za onaj deo Banata, na koji možemo pretendirati.
T o se čulo na raznim stranama. N i k a k v o rešenje doneseno. Sutra dan
je Bratianu izneo čitavo rumunjsko pitanje. Veliki su to pitanje predali
na studiranje jednoj osobitoj Komisiji pod predsjedništvom g. Tardieua.
Tu će se resiti i spor o Banatu.«'^
P o z v a n i n a sjednicu Vijeća, delegati Kraljevine S H S Pašić, T r u m b i ć ,
Vesnić i I. Zolger došli su 18. veljače na Q u a i d'Orsay. T o m je prilikom
Vesnić dao, kao p r v i govornik, odulji uvod općeg k a r a k t e r a , a zatim
je ušao u pojedinosti razgraničenja sa susjedima. Služeći se geografskom
k a r t o m , Vesnić je počeo obrazlagati revindikacije delegacije. Govorio je
0 granici p r e m a Grčkoj (nikakva Ispravka granice), prema Bugarskoj
(neznatna rektifikacija) I prema Rumunjskoj. Tu je Vesnić podsjetio
prisutne d a je delegacija već jednom bila iznijela argumente u prilog
svog stanovišta. Izjavila je — k a k o će se članovi Vijeća sjetiti — da
je spremna — a k o njeni argumenti Vijeću ne bi bili dovoljno uvjerljivi
— d a pristane na plebiscit: da se stanovništvo samo Izjasni o svojoj sud­
bini. Žolger je, zatim, opisao granicu n a sjeveru (prema Austriji) a
Trumbić z a p a d n u granicu (prema Italiji)."
Teritorijalna komisija p o d predsjedništvom A. Tardieua pozvala je i
saslušala 25. veljače de egate o Banatu, Bačkoj I Baranji. Gen. Pešić je
razlagao strateške, J. Cvijić etnografske i ekonomske, a Vesnić političke
razloge zahtjeva Iz memoranduma.'" U delegaciji je Smodiaka p r v i , na
sjednici 4. ožujka,'' upozorio na opasnosti koje prijete sa svih strana:
1 u Banatu I pri razgraničenju s Italijom. P l a n o arbitraži WIlsona —
govorio je on — nije uspio ali se ne može reći da ta p o n u d a nije donijela
ploda, povećavajući i ugled delegacije I simpatije drugih d r ž a v a za nas.**
Italija je tom p o n u d o m bila dovedena u težak položaj. O d b i l a je prijed­
log, ali je n a v u k l a n a sebe omrazu mnogih d r ž a v a I n a r o d a I t k o z n a .

" B. Krizman, n. dj., 48.

" Isto, 50 i d. V . : H. Nicolson, Peacemaking 1919, L o n d o n 1945, 215.
" B. Krizman, n. dj., 5 5 — 5 7 .
" Krizman—Hrabak, Zapisnici, 68.
* O pozadini te ponude v.: H. W. Steed, Through Thirty Years 1 8 9 2 — 1 9 2 2 , II,
279-281. , 6 r

47
k a k o se njena v l a d a osjeća kod kuće i k a k v o je držanje njenih socijalista
jer cenzura ne dopušta da se t a k v e vijesti iznose u javnost. Čini se
da se naš položaj poslije m e m o r a n d u m a pogoršao. Rašireno je mišljenje
da smo pretjerali u zahtjevima ali je uhvatilo korijena. Sad bismo mogli
upotrijebiti drugo sredstvo koje bi n a m opet poboljšalo položaj, k a o što
smo to postigli p o n u d o m arbitraže. Mogli bismo izaći s otvorenom
p o n u d o m održavanja plebiscita u svim spornim područjima s našim
saveznicima (Italijom i Rumunjskom). — V l a d a u Beogradu složila se
sa Smodlakinim prijedlogom, a tek je na sjednici delegacije 16. travnja''
Pašić saopćio da je u smislu jučerašnjeg rješenja poslao predsjedniku
Konferencije Clemenceauu notu kojom predlaže plebiscit za rješavanje
spora s Italijom i Rumunjskom. U z to, povjerio im je da mu je Tardieu
rekao da je njegova komisija ostala pri gledištu da Bela C r k v a , Vršac
i Velika K i k i n d a ostanu »Srbiji«. S u t r a d a n je Pašić bio primljen u
audijenciju kod Wilsona i t o m mu prilikom o Rumunjskoj rekao i to da
od rumunjskih d r ž a v n i k a jedini Bratianu vodi agresivnu politiku, a svi
ostali žele da se sporazumiju o razgraničenju u Banatu. »Mi smo pred­
lagali plebiscit u Torontalskoj i Tamiškoj županiji. Bratianu nije p r i ­
hvatio nego je tražio neke strategijske linije. Komisija koja se zanimala
rešenjem pitanja u Banatu povukla je jednu granicu na našu štetu, ali
bi se mogla trpeti, ako se ne pogorša drugim rešenjima.«"
Ipak, delegacija je kasnije pokušavala da izbori i iznudi korekture i u
Banatu: p o n o v o su delegati (20. V) pokušavali da p r e d komisijom
Tardieua postignu korekture (da željeznica od Bazjaša u cijelosti p r i p a ­
dne n a m a — Vesnić), n o komisija je samo pristala da Prekomurje i
neznatan dio Baranje p r i p a d n u Kraljevini S H S (Srbiji) ali ništa u Ba­
natu. N e š t o kasnije se delegacija trudila d a b a r odgodi izvršenje nare­
đenja d'Espereya o povlačenju srpskih oružanih snaga na liniju p r i h v a ­
ćenu u Parizu kao granicu u Banatu, n o uzalud, p a je srpska vojska d o
28. srpnja napustila predio s onu stranu te linije.
N a sastanku šefova delegacija velesila 1. kolovoza — kao što je već
spomenuto — r a z m a t r a n e su p r e p o r u k e Tardieuove komisije i Vijeće
je na kraju, uz ostalo, zaključi o da za Prekomurje ostaje na snazi već
prihvaćena granična linija; da za Baranju prihvaća nove preporuke
komisije; da ostaje neizmijenjena prijašnja granica u Bačkoj, a da p r i ­
hvaća p r e p o r u k u za srednji Banat, t j . da ostane neizmijenjena prijašnja
granica. Pri tome je I ostalo.
Pitanje granice s Austrijom. U m e m o r a n d u m u delegacije bila su r a z r a ­
đena osnovna načela p o kojima bi valjalo riješiti problem buduće gra­
nice s Njemačko-austrijskom Republikom p a je dr I v a n Zolger, u Ime
delegacije, na sastanku Vijeća desetorice 18. veljače. Izložio pojedinosti
tih teritorijalnih zahtjeva na račun Austrije. TI zahtjevi zahvaćali su
Celovec (Klagenfurt), Velikovec (Volkermarkt), M a r i b o r I Radgonu.
Vijeće je zatim 22. I I ' ' pretresalo pitanje kome da povjere proučavanje
toga zahtjeva, p a je prihvatilo prijedlog Lansinga da I pitanja u vezi

" Krizman—Hrabak, 110—111.

" B. Krizman, n. dj., 60.
" Papers relating t o the Foreign Relations of the U n i t e d States, The Pariš Peace
Conference 1919, V o l u m e IV, 8 3 — 9 8 .

48
s Austrijom povjere onoj komisiji koju su već bili stvorili zbog Banata
(»Komisija za studij teritorijalnih pitanja koja se tiču Rumunjske i Jugo­
slavije«).'«'
T a je komisija p o d Tardieuovim predsjedništvom p r v i p u t pretresala
jugoslavenske zahtjeve na sjednici 2. ožujka."" T o m prilikom iskrsle
su teškoće, jer se stručnjaci nisu slagali. Amerikanci su predlagali da M a ­
ribor p r i p a d n e Austriji, a uz njega i Celovec, i to zato što je » [ . . . ]
šteta dijeliti celovečku kotlinu koja tvori ekonomsku cjelinu [ . . . ] « ;
Britanci su predlagali da Jugoslaviji (Srbiji) p r i p a d n u Međimurje i
Prekomurje ali ne i R a d g o n a , da joj p r i p a d n e i Maribor jer je » [ . . . ]
slovensko životno središte [ . . . ] « , ali ne i Celovec, d o k su u ostalim
pitanjima bili složni s Amerikancima; Talijani su predlagali M u r u k a o
granicu (pa bi prema tome Prekomurje ostalo Mađarskoj!), da Maribor
p r i p a d n e Austriji, i to jer je s njom, n a v o d n o , povezan sav njegov
ekonomski i poslovni život, a općenito je linija koju je talijanska strana
predlagala ispadala najpovoljnije za Austriju; naprotiv, Francuzi su u
svemu podržavali zahtjeve naše delegacije, tvrdeći da su sve tražene
zemlje slovenske. Sam predsjednik (Tardieu) p o k a z i v a o je simpatije za
jugoslavenske zahtjeve.
Mjesec d a n a kasnije (6. I V 1919), komisija je izradila prijedlog p r e p o r u k a
o razgraničenju, i to o v a k o : američki, britanski i francuski stručnjaci
slažu se da M a r i b o r i područje o k o njega p r i p a d n u Kraljevini S H S ,
d o k su Talijani p r o t i v toga; dalje su mišljenja da je Celovečka kotlina
jedinstvena, zato su K a r a v a n k e granica, pa predlažu da se stanovništvo
čitave kotline izjasni o budućoj pripadnosti; talijanski stručnjaci, n a p r o ­
tiv, ističu da je kotlina bitni, sastavni dio austrijskog ekonomskog i
geografskog sistema od kojeg se ne može odijeliti a d a se ne remeti
ekonomski život stanovništva i ugrožava opći mir, a u pogledu svake
vrste konzultacije d a je k a o i plebiscit političke prirode pa da to stoga
uopće ne spada pred teritorijalnu komisiju.'"^
Vijeće petorice (ministri vanjskih poslova) raspravljalo je 9. svibnja""
o tome i t a d a su Talijani odlučno branili austrijske teze. Komisija je
zatim pretresala to isto pitanje, u p r v o m redu pitanje »jeseničkog t r o ­
k u t a « , ali se Vijeće petorice, na sjednici 10. V, opet nije moglo složiti
p a je čitav predmet došao pred Vijeće četvorice 12. svibnja.'"" T u je bio
prihvaćen prijedlog o plebiscitu u Celovečkoj kotlini. Sonnino ga je,
doduše, želio proširiti na Maribor i druge sporne tačke duž predložene
granice ali bez uspjeha. Bili su prihvaćeni zahtjevi naše delegacije u Šta­
jerskoj (dravska dolina i radgonski kut) ali je pitanje »jeseničkog t r o ­
kuta« ostalo i dalje otvoreno.

Opš.: B. Grafenauer, Vprašanje jugoslovansko-avstrijske meje na mirovni konfe-

renci leta 1919, Koroški zbornik, 1946, 3 8 3 — 4 2 0 ; N. Almond—R. Lutz, T h e Treaty
of Saint Germain, Stanford 1935. O Mariboru i štajerskom Podravju: L. Ude, n. dj.,
149 i d.
"» B. Grafenauer, n. dj., 3 8 9 — 3 9 2 .
Isto, 3 9 3 — 3 9 4 .
Papers relating t o the Foreign Relations of the U n i t e d States, T h e Pariš Peace
Conference 1919, V o l u m e I V , 6 7 8 — 6 9 5 .
Isto, 4 9 3 — 5 0 5 .

4 Časopis za suvremenu povijest 49

r r o i i v e c i se prijedlogu o plebiscitu, naša je delegacija i na sjednici k o m i ­
sije Tardieua 20. V naznačila svoje minimalne zahtjeve u Koruškoj
(dioba Celovečke kotline bez plebiscita!). Međutim, vrhovi Konferencije
ostajali su kod prijedloga o plebiscitu, samo što je delegaciji, ipak, pošlo
za rukom da pridobije Lloyda Georgea i Clemenceaua da se prijedlog
o plebiscitu izmijeni t a k o da se područje dijeli na dva dijela (kasnija
»Zona A« i »Zona B«).
U p r a v o u t o m času vlada u Beogradu pokušala je presjeći to pitanje
oružjem i Konferenciju staviti pred svršeni čin: otpočela je ofenziva
u Koruškoj i do 6. lipnja bila zaposjednuta čitava Celovečka kotlina!
U međuvremenu je Vesnić, p r e d Vijećem četvorice, opširno izložio stav
vlade i najviši organ Konferencije donio je p o t o m zaključak da se
plebiscit održi. U pismima od 7. i 9. lipnja Vesnić je u ime delegacije
predlagao: »'Zona A ' p r i p a d a Kraljevini S H S , a ' Z o n a B' Austriji, s tim
što će se stanovništvo u roku od tri do šest mjeseci izjasniti u 'Zoni A '
hoće li Austriji, a u 'Zoni B' hoće li Kraljevini SHS.«""
U b r z o je došlo do raspleta: Konferencija je prisilila vladu u Beogradu
da djelomično povuče jedinice; prihvatila je prijedlog većine u komisiji
Tardieua — bez Talijana! — da u »Zoni A« ostanu jugoslavenske snage,
a u »Zoni B« austrijske, a obje zone da dođu pod n a d z o r m e đ u n a r o d n e
savezničke komisije, s tim da se plebiscit u »Zoni A« održi tri mjeseca
pošto stupi n a snagu ugovor o miru s Austrijom, a u »Zoni B« n a k o n
tri tjedna od d a n a plebiscita u »Zoni A « . N a sjednici 26. lipnja'"* dele­
gati su se suglasili da p r o t i v t a k v o g rješenja Konferencije ne poduzimaju
ništa nego da ga prime » [ . . . ] k a o krajnju mogućnost dobiti na ovoj
strani.«
U g o v o r o miru s Austrijom bio je potpisan 10. rujna 1919. u Salnt-
-Germainu. Delegacija Kraljevine S H S odbila je da ga t a d a potpiše,
prigovarajući o d r e d b a m a člana 5 1 . (o zaštiti manjina) i o d r e d b a m a o
reparacijama. Potpisala ga je Ipak 5. prosinca 1919.
Pitanje razgraničenja s Bugarskom. P r e m a memoaru delegacije o t e r i t o ­
rijalnim zahtjevima izvršila bi se na granici prema Bugarskoj samo
značajnija ispravka t a k o da bi Kraljevina S H S svoju granicu z n a t n o pri­
m a k l a Sofiji s tim da Pernik, ipak, ostane u Bugarskoj. Vesnić je u ime
delegacije 18. II pred Vijećem desetorice tumačio predloženu korekturu
p r e m a Bugarskoj a Vijeće je, na kraju, i taj teritorijalni zahtjev povje­
rilo onoj Istoj teritorijalnoj komisiji, formiranoj d a se bavi pitanjem
Banata.'"'
Komisija je detaljno r a z m a t r a l a pitanje buduće granice i na početku
travnja predala V r h o v n o m savjetu Konferencije svoje preporuke o tome.
O tome je Pašić, poslije razgovora s Tardleuom, referirao 16. travnja
na sjednici delegacije o v a k o : »Strumica varoš i reka ostaju nama, a
granica je povučena t a k o , da n a m a ostaje i Petrič'"* p a otud našom
starom granicom, vododelnicom između Strume i voda, koje teku k a

" " O p š . : ; . Cvijić, Koruški plebiscit, N o v a Evropa, 1/1920, 2 8 — 3 4 ; /. Tomsič..

Plebiscit na Koroškem s pravne strani, Koroški zbornik, 1946, 4 2 1 — 4 9 1 .
Krizman—Hrabak, Zapisnici, 157.
O p š : a Todorović, n. dj., 93 i d.
'°* Sto je bilo netačno.

50
Bregalnici i V a r d a r u ; t a k o sve do blizu tromeđe; tu se povlači n o v a
granica preko bugarske teritorije a ostavlja n a m se T r n i Vrapče. P r e m a
Timoku, rekao je (Tardieu), da ne zna, da li je granica ispravljena, ali
da se može o tome moliti Savet Četvorice.«"" Razgovarajući sutradan
s Wilsonom, Pašić je rekao o Bugarskoj o v o : »Bugarska je se pridružila
N e m a č k o j i d r ž a v a m a , koje su vodile osvajački rat p r o t i v d r ž a v a , koje
su pomagale njeno oslobođenje, i podelila Srbiju sa Austrijom. Pobeđena
ona je zaslužila svojim izdajničkim držanjem i svirepostima koje je
počinila, da bude smrtno kažnjena. Ali smo mi, rukovodeći se obzirima
ne osvetničkim, tražili samo ispravku granice i nismo išli čak do etno­
grafske granice našeg n a r o d a , koje daleko zailaze u bugarsku d r ž a v u .
Jer a k o se nova njena pokoljenja pokaju otvoren im je p u t ka izmi­
renju.«""
Delegacija je i dalje nastojala da na toj strani postigne što više, pokuša­
vajući — uglavnom bezuspješno — d a se tu ili t a m o unesu korekture,
p a čak i onda pošto je Vijeće petorice odobrilo preporuke komisije o
budućoj granici. K a d je bugarska delegacija stigla u P a r i z da primi n a c r t
ugovora o miru, delegacija Kraljevine S H S zauzela je defenzivno d r ž a ­
nje, nastojeći d a od Bugara sačuva ono što su sadržavale prihvaćene
p r e p o r u k e komisije i Trumbić je, na kraju, mogao da 1. studenog b r z o ­
javno obavijesti vladu u Beogradu da su bugarski protuprijedlozi odbi­
jeni, da su na strani Kraljevine S H S bili delegati Engleske, Francuske
i J a p a n a dok je Italija branila Bugare na temelju načela n a r o d n o s t i . ' "
U g o v o r o miru s Bugarskom bio je svečano potpisan u Neuillyu 27.
studenog 1919. ali ga je naša delegacija potpisala istog d a n a k a d i
ugovor s Austrijom.

Jadransko pitanje. P r v i h mjeseci r a d a Pariške konferencije j a d r a n s k o

pitanje — pitanje razgraničenja između Italije i njenog novog susjeda
na J a d r a n u — ostajalo je p o strani jer je Francuskoj, V. Britaniji i S A D
bilo najvažnije da što brže sastave nacrt mirovnog ugovora s Njemačkom
i d a ga opunomoćeni njemački predstavnici, zatim, potpišu, e da bi t a k o
p o p r a v i l e nesređeno stanje u »srcu Evrope«. Z a t i m su vrhovi Konferen­
cije sa zakašnjenjem pristupili pretresanju toga složenog pitanja."^

™ Krizman—Hrahak, Zapisnici, 111.

Isto, 113.
O p š . : G. P. Genov, Bulgaria and the Treaty of N e u i l l y . Sofia 1935.
O p š . : R. Alhrecht-Carrie, Italy at the Pariš Peace Conference, N e w Y o r k 1938.
V.: A. Mitrović, Zadarsko pitanje na konferenciji mina. O d otvaranja konferencije
d o potpisivanja m i r o v n o g ugovora sa N e m a č k o m , Zbornik filozofskog fakulteta u
Beogradu, V I I - 1 / 1 9 6 3 ; Tajni kontakti N i t i j e v e vlade sa jugoslovenskom delegacijom
u julu 1919, Isto, V I I I / 1 9 6 4 ; Aprilski pregovori o jadranskom pitanju na konferenciji
raira 1919, Istorija X X veka, V I I I / 1 9 6 6 ; Delegacija Kraljevine S H S i Vilsonova
deklaracija od 23. IV 1919, Zbornik filozofskog fakulteta u Beogradu, X - l / 1 9 6 8 .
V i d i također i moje radove o jadranskom pitanju: Jadransko pitanje pred našom
delegacijom na Pariškoj mirovnoj konferenciji d o potpisivanja ugovora s N j e m a č k o m ,
Jadranski zbornik, I I I / 1 9 5 8 ; Dalmacija na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919,
Mogućnosti 2, 3 i 4 / 1 9 5 8 ; Jadransko pitanje pred Vijećem četvorice Pariške mirovne
konferencije. A n a l i Jadranskog instituta I I I / 1 9 6 1 ; Jadransko pitanje na Pariškoj mi­
rovnoj konferenciji (28. V I 1 9 1 9 — 9 . X I I 1919, Istorija X X veka V I I / 1 9 6 5 ) ; Jadran­
sko pitanje pred Pariškom m i r o v n o m konferencijom ( 1 9 1 9 — 1 9 2 0 ) , Riječka revija

51
rrancusKi ministar vanjskih poslova St. Pichon je, doduše, već 2. ve­
ljače,"' p o z v a o Pašića i Trumbića na razgovor, želeći d a ispita jesu li
skloni sporazumu s Italijom i pri tom ih upozorio da su Francuska i V.
Britanija vezane londonskim ugovorom i d a ih te njihove obaveze može
osloboditi samo Italija. Stoga im i savjetuje da pristanu na sporazum
s Italijom. N o delegati su odvratili da Italiji mogu priznati samo
Furlaniju do linije C o r m o n s — G r a d i š k a — T r ž i č , da predlažu arbitražu
za Trst I z a p a d n u obalu Istre, a da centralni I istočni dio Istre, oblast
Goricu I Istočno od linije C o r m o n s — G r a d i š k a — T r ž i č , čitavu jadransku
obalu i sve otoke traže za Kraljevinu S H S .
Osjećajući da će glavna opozicija njenim teritorijalnim zahtjevima (iz
m e m o r a n d u m a od 7. veljače 1919) doći s te strane, s obzirom na opći
politički kurs S A D , talijanska je delegacija pokušavala za to vrijeme da
uvjeri najvažnije članove delegacije S A D u opravdanost svojih terito­
rijalnih zahtjeva (u kojima su, p o v r h p o z n a t i h obećanja londonskog
ugovora Iz 1915. godine, tražili I Rijeku!). Jugoslavenska je strana 1 1 .
veljače predložila da Wilson bude arbitar u teritorijalnim pitanjima
Između Kraljevine S H S I Italije ali je to talijanska delegacija odbila.
Pred V r h o v n i m je vijećem Trumbić — 18. veljače — izložio glavne
elemente jadranskog pitanja I jugoslavenske zahtjeve I Vijeće je na kraju
donijelo zaključak — pošto su se talijanski predstavnici najodlučnije
usprotivili da » [ . . . ] pitanje granica koje se direktno ili Indirektno
tiču talijanskih interesa [ . . . ] « povjere bilo kojoj komisiji Konferencije
— d a se ti teritorijalni zahtjevi — ukoliko se odnose na onaj dio buduće
granice koji se ne odnosi na Italiju — povjere rumunjsko-jugoslavenskoj
komisiji A. Tardieua. T a k o je jadransko pitanje ostalo u nadležnosti
v r h o v a Konferencije (Vijeća desetorice, a poslije 24. ožujka Vijeća
četvorice). T u nije ništa mogla promijeniti nota što ju je delegacija
S H S uputila 6. ožujka, a u kojoj zahtijeva da jugoslavenski delegati
budu uvijek prisutni u Vijeću, k a d se bude pretresala ili određivala bu­
duća talijansko-jugoslavenska granica. I (Smodlakina) sugestija o ple­
biscitu u spornim pitanjima s Rumunjskom i Italijom — prenesena
Clemenceauu u službenoj formi s ovećim zakašnjenjem — ostala je u
tom pogledu bez odjeka."*

10/1966. N a toj posljednjoj radnji temelji se izlaganje u o v o m odjeljku o jadranskom

pitanju. Vidi i zbirku: Jadransko pitanje od Pariza d o Rapala (zvanični dokumenti),
Beograd 1924.
B. Krizman, D i p l o m a t s k a prepiska predstavnika Kraljevine S H S na Pariškoj
mirovnoj konferenciji (15. 1 1 9 1 9 — 2 0 . V I 1919), Glasnik arhiva i D r u š t v a arhivista
Bosne i Hercegovine, 11/1962, 3 4 1 — 3 4 2 .
Gen. Pešić je o v a k o z a k u k a o s v o m ministru iz Pariza 5. V 1919: » N a m i i svima
ostalim malim silama ne pridaje se, prilikom raspravljanja o v i h sudbonosnih pitanja
po nas, ona uloga, na koju i m a m o p r a v o . U diskusiji o granicama, koje traju v e ć četiri
meseca nas su saslušali svega tri puta: d v a puta p o pitanju Banata i jedan put (samo
Gospodina Ministra Spolj. P o s l o v a Trumbića) p o pitanju Rijeke. A z a sve ostale
naše granice d o danas n i k o nas nije ni pitao, ni saslušao naše razloge, v e ć su ih resili
bez nas. N a š rad za sve o v o vreme sastojao se u privatnoj akciji pojedinih Delegata
k o d svojih prijatelja i poznanika. P a i sada, kad je v e ć pitanje granica rešeno i kada
će se uskoro saopštiti i našim neprijateljima, nama ga još z v a n i č n o ne saopštavaju,
v e ć ga kriju od nas. Stalno se o d r ž a v a vest, da će se malim silama saopštiti ugovor
o miru jedno posle p o d n e u oči onog dana, koga će se pre podne saopštiti neprija­
telju.« (B. Krizman, Pitanje granica V o j v o d i n e na Pariškoj mirovnoj konferenciji
1919. godine, Zbornik Matice Srpske za društvene nauke, 2 4 / 1 9 5 9 , 63.)

52
N a urgenciju šefa talijanske delegacije O r l a n d a pružila mu se prilika
d a tek 3. travnja — n a sastanku Vijeća četvorice"' — izloži stav tali­
janske delegacije, zahtijevajući i Rijeku, čemu se usprotivio Wilson, p r e d ­
lažući d a je proglase slobodnim gradom. Isto p o p o d n e saslušali su (samo
bez Orlanda!) ekspoze Trumbićev o Rijeci,'" i on je t o m prilikom p o n o ­
vio zahtjev jugoslavenske strane d a Rijeka p r i p a d n e jugoslavenskoj
d r ž a v i . U b r z o su, u kompletnom sastavu, nastavili diskusiju o sudbini
Rijeke i j a d r a n s k o m pitanju u cjelini i O r l a n d o je na to — budući da
je glavna opozicija dolazila s američke strane — predložio sastanak
s Wilsonom u četiri oka.
Pripremajući taj sastanak, O r l a n d o je uoči samog susreta s Wilsonom
pokušao da slomi otpor jugoslavenske delegacije (Trumbića u p r v o m
redu), povjerivši S. Crespiju da povjerljivo r a z g o v a r a s Trumbićem.
N a tom sastanku (11. IV) Crespi je pokušao da iskoristi pitanje podjele
austro-ugarskog trgovačkog brodovlja, reparacija i gradnje željeznica
d a bi p r o t i v n a strana odustala od Rijeke, što je Trumbić otklonio. »Tre­
ba riješiti pitanje Rijeke« — govorio je Crespi. »Mi je Talijani ne
možemo pustiti; vi je Jugoslaveni ne možete dobiti. A k o bi Rijeka p r i ­
pala nama, mi bismo v a m dali sve druge ekonomske povlastice. O n o što
je htio Wilson, to je neka vrsta neutralizacije, koja ne bi donijela
dobra ni n a m a ni v a m a . Između nas i vas ostala bi neprekidna mržnja.
P r e m a t o m e : n a m a Rijeka, v a m a ugovor, priznanje, povlastice, brodovi
i drugo.« »Ja ovdje govorim p r i v a t n o — o d v r a t i o mu je Trumbić —
ali sam uvjeren, da je ovo moje mišljenje mišljenje čitavoga našeg
n a r o d a : Rijeka mora biti naša i o tome se apsolutno ne može raspra­
vljati.«'"
N a sastanku s Wilsonom 14. I V O r l a n d u nije pošlo za rukom d a slomi
Wilsonovu opoziciju. 'Wilson mu je tom prilikom uručio m e m o r a n d u m
u kojem je Italiji n a sjeveru (prema Austriji) p r i z n a o liniju londonskog
ugovora ali joj je tu istu liniju osporio na istoku (prema Kraljevini
S H S ) , a n a sjednici Vijeća četvorice 19. IV"* O r l a n d o je podnio ekspoze
o zahtjevima talijanske delegacije i određeno formulirao tri njena
temeljna zahtjeva, i to 1) na sve one teritorije koje se nalaze — p o njegovu
mišljenju — u n u t a r prirodnih granica Italije; 2) na Rijeku na temelju
načela o samoodređenju n a r o d a ; a 3) na Dalmaciju s otocima u suglasnosti
s o d r e d b a m a londonskog ugovora. Taj bi talijanski zahtjev uistinu z n a ­
čio d a bi buduća granica išla uglavnom vododelnicom istočnih Julijskih
Alpi i n a Snežnik. Talijanskim se zahtjevima WIlson suprotstavio i t a k o
je Iz p r v o b i t n o talijansko-jugoslavenskog nastajao talijansko-američki
spor.
WIlson je pripremio tekst svoje izjave o sporu s talijanskom delegaci­
jom, a britanski ministar vanjskih poslova A. J. Balfour m e m o r a n d u m

P. Mantoux, n. dj., 1, 127 i d.

Isto. 132 i d.
V i d i o t o m e : Krizman—Hrabak, Zapisnici, 108; B. Kojić, Rijeka i podjela austro-
-ugarske trgovačke mornarice. Jadranski zbornik 111/1958, 2 8 7 i d. O tome je
Trumbić g o v o r i o i u svom ekspozeju pred predsjednicima klubova Privremenog narod­
n o g predstavništva u Beogradu 2 3 . rujna 1919. (Arhiv J A Z U , Trumbićevi spisi,
svežanj 67.)
P. Mantoux, n. dj., I. 276 i d.

53
0 stavu vlada Francuske i V. Britanije (potpisnica londonskog ugovora!)
1 u njemu se odlučno izjasnio p r o t i v ustupanja Rijeke Italiji. Wilson je
i objavio svoj manifest — što je izazvalo senzaciju — otklanjajući da
Rijeku p r i z n a Italiji, a O r l a n d o je na 24. I V demonstrativno napustio
Konferenciju, a d v a d a n a kasnije i Sonnino, no prije nego što je otpu­
tovao u Rim, O r l a n d o je potpisao svoj odgovor Wilsonu koji je o d m a h
— k a o drugu senzaciju — objavila svjetska štampa. T a k o je nesloga oko
jadranskog pitanja u krugu velikih na Konferenciji postala očita svima.
Vijeće četvorice ostalo je krnje, bez predstavnika Italije, a Konferencija
zapala u tešku krizu.
N a poticaj američke delegacije došlo je u Parizu — pošto se O r l a n d o u
međuvremenu bio v r a t i o — do direktnih talijansko-jugoslavenskih pre­
govora, ali t a k o da je jedna strana sjedila u jednoj, a druga u drugoj
sobi luksuznog pariškog hotela Crlllon — sjedišta američke delegacije!
Međutim, ti »pregovori« nisu urodili plodom. N a t o je O r l a n d o zamolio
A. Tardieua d a sastavi novu formulu rješenja I t a k o je nastao »Tardieuov
plan« koji je. Između ostaloga, p r e d v i đ a o stvaranje nezavisne riječke
d r ž a v e p o d u p r a v o m D r u š t v a n a r o d a . Američki su delegati na to p o ­
zvali Pašića i ostale na sastanak I tom im je prilikom Lansing saopćio
sadržaj tog plana. N a š a delegacija je sutradan predala Amerikancima
svoje primjedbe a WIlson, Lloyd George I Clemenceau su 6. lipnja'"
raspravljali o t o m planu I primjedbama Jugoslavena i na kraju se
složili da njihovi eksperti, na novoj osnovi, sastave zajednički amerlčko-
-britansko-francuski prijedlog. N a sastanku, sutradan, Wilson je objasnio
O r l a n d u pojedinosti toga novog prijedloga I pri tom ga upozorio d a bi
vladi S A D bilo nemoguće Ići dalje od toga što, eto, sada predlaže. Tali­
janska v l a d a to nije mogla prihvatiti, p a je ubrzo doživjela p o r a z u
p a r l a m e n t u i O r l a n d o je bio prisiljen da se povuče. N a njegovo mjesto
došao je Francesco NIttl, a resor vanjskih poslova preuzeo T. TIttoni
(kasnije V. Sclaloia).'^"
Započinjala je n o v a faza pregovora o jadranskom pitanju: Balfourov
m e m o r a n d u m predstavljao je najnižu tačku krivulje talljansko-fran-
cusko-brltansklh pregovora i dogovaranja o jadranskom pitanju I ta se
krivulja, u nastavku rada Konferencije nakon potpisa mirovnog ugovora
s Njemačkom 28. lipnja 1919, počinje postepeno — m a d a polako i s na­
p o r o m — uspinjati, pokazujući uzajamno razumijevanje u vrhovima,
dok uloga američke delegacije (poslije WIlsonova odlaska iz Pariza,
a osobito uslijed njegove kasnije teške bolesti)'^' — također polagano —
prelazi u drugi p l a n .
TIttoni je postupao oprezno I nastojao je, uz ostalo, da Ispipa mišljenje
jugoslavenske strane, i to s pomoću američkog eksperta D . W. Johnsona
koji je 8. V I I ' ^ prenio Trumbiću ovu osnovu za kompromis: Boka

"' Isto, II, 322 i d. ,

"° Opi: P. Alatri, N i t t ! , D ' A n n u n z i o e la questione adriatica (1919—1920), Milano
1959.
Wilsona je u jesen 1919. udarila kap i otada d o ožujka 1921. bio je suviše bolestan
i k tome i djelomično uzet da bi m o g a o obavljati službene poslove predsjednika bAU.
B. Krizman, Jadransko pitanje na pariškoj mirovnoj konferenciji (od 28. ;una
1 9 1 9 — 9 . decembra 1919), 270 i d.

54
Kotorska s Lovćenom Italiji, a Italija je z a u z v r a t spremna da prepusti
sve otoke Dalmacije i K v a r n e r a . U tom slučaju bi Tittoni na sjeveru
prihvatio Wilsonov prijedlog (Wilsonovu liniju), t a k o da bi nova
talijanska granica išla od istočnog grebena Julijskih Alpi na Rašu, a
pristao bi i na Wilsonov prijedlog o jastuk-državi u Rijeci, gdje bi
Jugoslavija uživala ona p r a v a koja Poljska ima u Danzigu, s tim da
Česima i M a đ a r i m a omogući trgovački izlaz na Rijeku. Trumbić je
o d m a h upoznao članove delegacije i predsjednika vlade Protića s tim
prijedlogom i svi su ga jednodušno odbili.
»Prvi Tittonijev plan« p r e d v i đ a o je, između ostaloga, da Rijeka sa zale­
đem i otokom K r k o m postane slobodna d r ž a v a p o d zaštitom D r u š t v a
naroda, no taj plan torpedirao je Wilson, ostajući k o d onog rješenja
jadranskog pitanja k a k o ga je bio skicirao pred svoj odlazak iz Pariza.
Još dok su pregovori o pronalaženju neke srednje linije bili u toku, na
talijanskoj su se strani angažirali vrlo utjecajni krugovi da spriječe
izvršenje prijedloga savezničke komisije o Rijeci (koja je predložila pre­
daju gradske u p r a v e u ruke savezničke vojne komisije, smanjenje talijan­
skih vojnih kontingenata i zamjenu karabinjera engleskom policijom)
da bi Rijeku spasili za Italiju. D ' A n n u n z i o je uz pomoć vojske i mor­
narice izvršio z a d a t a k i n a čelu svojih legionara ušao u Rijeku (12. I X ) .
Zagospodarivši Rijekom, D ' A n n u n z i o je unio nove elemente u situaciju
i Rijeka je t a k o postala — osim toga što je već predstavljala kamen
smutnje na Konferenciji — težak I složen problem talijanske unutrašnje
politike.'^
Pred šefove delegacija u Parizu Tittoni je, 15. rujna, iznio svoj »Drugi
plan« u kojem je. Između ostaloga, predvidio da grad Rijeka (corpus
separatum) dođe pod suverenitet Italije. I tom je prilikom — k a o
uostalom i kod p r v o g plana — Tittoni pokušao da u direktnim prego­
vorima privoli jugoslavensku stranu na popuštanje. P r v o m prilikom su
posrednici n a talijanskoj strani bili F. Quartleri i P . E. Bensa, a na jugo­
slavenskoj dr Smodlaka, dok je u drugoj prilici iskoristio svog šefa
kabineta (E. Paterno) da posredovanjem dra Luja Vojnovića uspostavi
vezu s Trumbićem.
N I t t i i Tittoni su na zasjedanju ratnog vijeća u Rimu 6. listopada"''
ocrtali tok proteklih pregovora I istakli da se novi talijanski prijedlozi
odnose prije svega na tri tačke: 1) specijalni statut za Rijeku, 2) prepu­
štanje Italiji teritorijalnog pojasa duž obale koji omogućuje njenu teri­
torijalnu povezanost s Rijekom, 3) ustupanje Lastova Italiji. Te nove
talijanske zahtjeve sadržavao je novi Tittonijev plan (»Treći plan«).
K a d je Trumbić saznao da Tittonijev plan ne sadrži zahtjev da Italija
dobije suverenitet n a d Rijekom, nego da se u planu p r e d v i đ a da ta
»jastuk-država« bude definirana bez plebiscita, da se granica Italije
treba da dotiče grada Rijeke, da bi riječka d r ž a v a obuhvatila kotare
Postojna I Idrija, pa Sušak do Bakra, da bi državica bila neutralna,
a Italija bi dobila m a n d a t njenog vanjskog predstavništva, Lošinj bi
p r i p a o Italiji, a Cres i K r k riječkoj d r ž a v i , Z a d a r bi postao slobodan

Opš.: F. Culinović, Riječka država. O d Londonskog pakta i Danuncijade d o Rapalla

i aneksije Italije, Zagreb 1953.
P. Alatri, n. dj., 256.

55
grad p o d D r u š t v o m naroda, da bi se Italija na taj način odrekla london­
skog ugovora, a Kraljevina S H S bi dobila čitavu Dalmaciju i otoke,
naredio je Vojnoviću da prenese talijanskoj strani da se t a k v e sugestije
odbijaju »a limine« i da prekine vezu s njima.
Talijanska je diplomacija poduzimala sve moguće da nekako privoli
Wilsona na koncesije ali je sve ostalo bezuspješno. Zbog toga je pokušala
da izvrši pritisak na jugoslavenske predstavnike, i to s pomoću fran­
cuskog publiciste J. Herbettea. H e r b e t t e je 29. listopada'^ posjetio
Trumbića i saopćio mu da je razgovarao s Tittonijem koji mu je povjerio
da su se definitivno razišli s Amerikancima. Tittoni mu je dalje rekao
d a će talijanska politika zbog toga ići ubuduće za tim da čuva stvarno
stanje i da p o d okupacijom drži čitav teritorij armistisa, a da će
D ' A n n u n z i j a ostaviti n a Rijeci. U pogledu Rijeke da vidi teškoću u
tome što se Rijeka ne nalazi u ugovoru o primirju. A k o Saveznici p r o ­
tjeraju D'Annunzija, neće osobno imati ništa protiv. O n osobno vodit
će neprijateljsku politiku prema Jugoslavenima svugdje, kao što su je
Talijani već s uspjehom vodili u pitanju Radgone. T a k o Isto će postupiti
u pitanju C a r i b r o d a (prema Bugarskoj). O k u p i t će Austrijance, M a đ a r e
I Bugare protiv Jugoslavena.'^' Predložio je Herbetteu da jugoslavenska
strana pristane na ono n a što Amerikanci neće pristati, a talijanska će
vlada z a u z v r a t odustati od opozicije u pitanju C r n e Gore i pružit će
Jugoslavenima pomoć u drugim pitanjima. Međutim, Trumbić je otklonio
I taj pokušaj, što Tittonija nije obeshrabrilo. P o n o v o je pokušao da
jugoslavensku stranu privoli da pristane na njegove zahtjeve I u tu
svrhu angažirao bivšeg ruskog ministra vanjskih poslova S. D . Sazo-
nova, n o Trumbić je i to otklonio.
Talijanska je strana, opet, otklonila prijedloge sadržane u zajedničkom
američko-britansko-francuskom m e m o r a n d u m u od 9. X I I 1919, tim
»Wilsonovim testamentom o jadranskom pitanju«,'^' a N I t t l je pokušao
za vrijeme b o r a v k a regenta Aleksandra u Parizu, u prosincu,'^ da

S. Krizman, n. dj., 319 i d.

Zanimljive su pojedinosti o držanju Tittonijeva pomoćnika u ministarstvu vanjskih
poslova u Rimu Carla Sforze u drugoj polovici studenog 1919. kad povjerava izasla­
niku D'Annunzija da misli da nije nemoguće naći jedno rješenje i za ćitavu D a l m a ­
ciju pri eventualnom raspadu jugoslavenske d r ž a v e (na primjer: slobodna država pod
talijanskim protektoratom!). V.: G. Giuriati, C o n D ' A n n u n z i o e Milio in difesa
dell'Adriatico, Firenze 1954, 87 i d.
F. Si'sić, Jadransko pitanje na Konferenciji mira u Parizu. Zbirka akata i d o k u ­
menata; Zagreb 1920, 4 1 — 5 1 .
Aleksandar je v e ć u to vrijeme zastupao mišljenje da se valia n e k a k o nagoditi s Ita­
lijom i poći linijom pomirenja i suradnje. Toj političkoj liniji ostao je vjeran i kasnije,
pojačavajući napore i nastojanja da dođe d o što uže suradnje s R i m o m . T o se očito­
v a l o i 1924. god. (Rimski ugovori), u N i n č i ć e v o j politici, 1928. god. prilikom ratifi­
kacije N e t t u n s k i h konvencija i u tajnim pregovorima s Mussolinijem (v. M a r i n k o v i ć —
D i n o Gnandi i p o m o ć u posrednika gen. G u i d o Malagola Cappi).
I z v a n svake je sumnje da se o n kao regent jako z a n i m a o za pitanja vanjske poli­
tike; činjenica je da je u toku 1919. d o l a z i o na sjednice ministarskog savjeta i na njima
predsjedavao, osobito kad bi se pretresala vanjskopolitička pitanja. N a njima se
običavalo čitati najvažnije brzojavke delegacije i diplomatskih predstavnika u ino­
zemstvu, diskutirati i, čak, određivati sadržaj o d g o v o r a . Aleksandar je kasnije sve više
privlačio poslove iz resora vanjskih poslova, postajao sve aktivniji u samom mini­
starstvu i sve više p o s t u p a o s ministrom vanjskih noslova k a o svojim ministrom
a manje k a o s članom v l a d e (tu je M o m č i l o N i n č i ć bio najbolji primjer z a takav
razvoj prema autokratizmu).

56
posredovanjem V. Berarda p o n o v o dođe u vezu s Trumbićem. Berard
je, naime, 12. X I I ' ^ ' ispričao Trumbiću da ga je posjetio »neki Talijan«
(nije mu mogao reći njegovo ime!), poslan od Nittija, i zamolio ga d a
posreduje kod Trumbića i d a ga pita bi li se on htio sastati s L. Bissola-
tijem koji bi u tu svrhu o d m a h došao u Pariz. P r e d m e t bi njihova r a z ­
govora bio da nađu rješenje jadranskog pitanja, a da Talijani ne bi pri
tom uopće reflektirali na Dalmaciju, izuzevši p o koji otok. T r u m b i ć je
odgovorio Berardu da p r e t h o d n o traži ove dvije garancije: d a se
Bissolati legitimira pismom Nittija i d a D ' A n n u n z i o prije napusti Rije­
ku, a da inače pregovori nemaju smisla. T a k o je počela opet n o v a faza
u rješavanju jadranskog pitanja.'^

D a , na kraju, pokušamo povući crtu i ispod nje staviti zaključne p o ­

d a t k e kao neku rekapitulaciju.
D o stvaranja Kraljevine Srba, H r v a t a i Slovenaca došlo je ujedinjenjem
Srbije i C r n e Gore s južnoslavenskim zemljama Austro-Ugarske ( » D r ž a ­
v o m Slovenaca, H r v a t a i Srba«, proizašlom iz »prevrata«), pošto je
Srbija izašla iz rata 1914—1918. kao pobjednica, a s njom i društvena
klasa koja je zajedno s dinastijom držala svu vlast u njoj: njena b u r ž o ­
azija. Proširujući svoju političku vlast i odredbe srpskog ustava na či­
t a v u d r ž a v u — uz neprestanu prisutnost nacionalnog pitanja od samog
početka zajedničkog života pod istim d r ž a v n i m k r o v o m I uz postepeno
širenje središnjeg činovničkog i vojnog a p a r a t a u druge krajeve i centre
— buržoazija je nastojala da stvoreno sačuva i n e k a k o održi, oslanjajući
se prvenstveno na vojsku, u uvjetima koji ni u n u t r a ni prema v a n i nisu
bili dobri. Bez sumnje: opći politički položaj Kraljevine S H S u p r v o j
godini života bio je sve drugo samo ne povoljan i stabilan. O k r u ž e n a
od sedam susjeda — od kojih je šest bilo s njom u sporu zbog granice
ili u sukobu na granici — i pritisnuta krajnje nepovoljnim o d r e d b a m a
ugovora o primirju od 3. X I 1918, prilično prepuštena sama sebi od
»saveznika« iz r a t a (Francuske i V. Britanije), koji su imali svoje Imperi­
jalističke račune u Podunavlju I na Balkanu, ili, opet, susretana s gotovo
neprekidnim neprijateljstvom talijanske diplomacije, u teško poremećenoj
E v r o p i , lišenoj prisutnosti dviju velesila (carske Rusije i carske N j e m a ­
čke), u vrijeme k a d se na svakom koraku osjećaju tragovi tek okončanog
rata i k a d M i r o v n a konferencija treba da stvori ili, opet, odobri i lega­
lizira novu političku k a r t u E v r o p e , Kraljevina S H S gotovo nije Izlazila
iz krize. R a t je Srbiju opustošio a ni u drugim pokrajinama nove d r ž a v e
nije bilo mnogo bolje jer je u nekim krajevima zaprijetila i glad, pa se
pitanje ishrane i snabdijevanja postavljalo kao jedno od najvažnijih i
najhitnijih. Međutim, p r v i h mjeseci bio je z a d r ž a n ratni sistem racioni­
ranja, a taj je u »mirnodopskim« uvjetima funkcionirao još slabije nego
za vrijeme rata, p a se diljem čitave zemlje r a z m a h a l a spekulacija, cijene

B. Krizman, n. dj., 339, bilj. 240.

O pojedinostima razgraničenja sa svim susjedima: Juraj Andrassy—Stevan Ćirković,
Ržglement des questions de frontieres entre le royaume de Yugoslavie et les etats
voisins: Italie, Autriche, H o n g r i e , Albanie, Grece, Bulgarie et Roumanie, Beograd —
Pariš 1934, Extrait de l'Annuaire de l'Association V o u g o s l a v e de droit intemational,
deuxieme v o l u m e 1934.

57
strahovito porasle, papirni novac gubio vrijednost, a pri tom najteže
trpjeli oni slojevi koji su imali najmanje. T o m e su se pridružili: nesre­
đenost saobraćaja, diskriminacioni postupci pojedinih pokrajinskih vlada,
razne administrativne smetnje, zabrane i birokratska odugovlačenja,
neriješeno v a l u t n o pitanje, nemiri i proplamsaji pobuna seljaka i vojni­
ka, a iznad svega zlosretna politika opće centralizacije. N e n a d a n a mjera
vlade da proglasi p o t p u n o slobodnu trgovinu samo je pogoršala ionako
loše stanje u ekonomici, a p r v e mjere u p r a v c u agrarne reforme —
zamišljene k a o ventil za nagomilano nezadovoljstvo i socijalni b u n t —
nisu umanjile teškoće na p r i v r e d n o m polju. T a k o su pitanja snabdijeva­
nja i p r e h r a n e ostajala otvorena; spekulacija je evala a korupcija se
širila; nezaposlenost se osjećala na svakom k o r a k u ; buržoazija je krenula
u sve veće i bezočnije bogaćenje, a proletarijatu se pogoršavali uvjeti
ž i v o t a što je izazivalo porast nezadovoljtsva i revolucionarnog raspolo­
ženja manifestiranog u brojnim štrajkovima i tarifnim akcijama, pa je
taj proces radikalizacije radničkih masa doveo do Kongresa ujedinjenja
i stvaranja S R P J ( k ) .
Kraljevina S H S (»Srbija«) nije u P a r i z u samo p r i p a d a l a nizu d r ž a v a
»s ograničenim interesima« nego su s njom postupali k a o d r ž a v o m s ogra­
ničenim pravima. M e t o d a r a d a na Konferenciji — k a k o bi to rekao
Trumbić — za male je n a r o d e bila neugodna. P o p r v i m plenarnim
sjednicama činilo se da će mali narodi biti na ravnoj nozi s velikima.
T o je trajalo k r a t k o vrijeme, p a su Veliki uzeli sve u svoje ruke. N a j ­
prije se formiralo Vijeće desetorice, a zatim Vijeće četvorice koje je bez
priziva odlučivalo o svim pitanjima. U z to, bile su formirane komisije
za pojedina pitanja i one su saslušavale članove ili stručnjake pojedinih
delegacija o njihovim zahtjevima i željama ali se s njima nije rasprav­
ljalo ni u Vijeću četvorice ni pred komisijama o brojnim pitanjima nove
d r ž a v e : reparacija, podjele austro-ugarskog trgovačkog i ratnog bro­
dovlja, ratnog troška Srbije, likvidacije financijskih odnosa H r v a t s k e
i Ugarske, itd. To se osobito očitovalo pri raspravljanju teritorijalnih
pitanja, i tu je delegacija Kraljevine S H S bila usamljena jer nijedna
velesila — osim Italije — nije u našim teritorijalnim pitanjima bila
direktno zainteresirana. »A k a k o je p o z n a t o — govorio je Trumbić u
Privremenom n a r o d n o m predstavništvu 2 3 . rujna 1919 — Italija je u
konfliktu s našom d r ž a v o m , što je za nas teško, jer je ona Velika Sila
i sedi u Savetu Četvorice. Talijanska politika n a m je neprijateljski ras­
položena. Osećamo je i onde gde ona nema svojih direktnih interesa.
O n a je protiv nas pače i u našim pitanjima s Austrijom i M a d ž a r s k o m .
Talijani su razvili nečuvenu p r o p a g a n d u , koja je imala glavnu tendenciju
da nas pred svetom kompromitira. Jedina je sreća što je ta p r o p a g a n d a
odviše preterana i nemoralna t a k o da često postizava o b r a t a n utisak.
Geografski položaj naše države naša je slabost. R a z g r a n i č a v a m o se sa
šest od sedam susednih d r ž a v a . N a š a je suvozemna granica barem d v a p u t
duža od Francuske, i skoro na svim stranama imamo pogranična pitanja.
N e k a se uvaži uz to još da Italija ima Londonski Ugovor, koji veže
Francusku i Englesku I da je postigla vojničku okupaciju naše teritorije.
To su činjenice kojih težinu odviše osećamo.« N a bugarskoj granici
delegacija je tražila korekturu da bi uglavnom zaštitila istočnu granicu
I željezničku prugu Beograd—Skoplje—Solun opasno Izloženu kod V r a -

58
nja i Strumice; u Banatu je zahtijevala liniju U u n a v — i i s a — M o r i š i na
istoku liniju koja ide dvadesetak kilometara istočno od Vršca i Temi-
švara, što joj nadležna komisija u cijelosti nije htjela odobriti; u Bačkoj
joj je priznala Suboticu ali ne Baju, u Baranji je dobila t r o k u t između
D u n a v a i D r a v e , zatvoren linijom koja ide od Kis-Koszega na D r a v u
kod D . Miholjca, dok za Međimurje nije bilo teškoća. Sa sjeverozapad­
nom granicom (prema Austriji) bilo je mnogo teškoća i delegaciji je ko­
načno pošlo za r u k o m da dobije Maribor i dolinu D r a v e , Prekomurje
i plebiscit u Celovečkoj kotlini. N a j t v r đ i orah predstavljalo je pitanje
razgraničenja s Italijom na J a d r a n u , i to »jadransko pitanje« zaprije­
tilo je u jednom t r e n u t k u da razbije čitavu Konferenciju. Poslije mnogih
peripetija, talijanska je strana, na završetku 1919. godine, otklonila
i zajednički m e m o r a n d u m velesila od 9. prosinca i t a k o je to pitanje
ostalo neriješeno, pošto je M i r o v n a konferencija okončala svoja zasje­
danja u Parizu.

SUMMARY

T H E P O S I T I O N O F T H E M O N A R C H Y O F SERBS, C R O A T S AND SLOVENES

I N T H E W O R L D I N 1919

In the first part of the article the author describes the general situation in v h i c h the
Y u g o s l a v State found herself directly after the federation v a s prociaimed on December
1, 1918. H e r position at that time w a s anything but favourable and stable. She was
surrounded by seven neighbours, and w i t h six of them she w a s either in dispute
or in conflict over their c o m m o n frontiers. She was v e i g h e d d o w n by the unfavourable
conditions of the armistice of N o v e m b e r 3, 1918 and left to herself by her war
"allies" (France and Great Britain) who had their o w n imperialist interests in the
Danube region and on the Balkan Peninsula. She -svas met and treated by almost
incessant hostility in Italian diplomiacy. A t a time w h e n Europe w a s greatly disturbed
and deprived of the presence of t w o great powers (Tsarist Russia a n d the German
Empire), at a time w h e n traces of the recently ended w a r were everywhere
and -svhen the Peace Conference v a s to create or ratify and legalize the new
political map of Europe, the Monarchy of Serbs, Croats and Slovenes w a s almost
constantly in a state of crisis. The w a r of 1914—1918 had devastated Serbia, but the
situation w a s not much better in other parts of the n e w state either. In many regions
famine threatened and the problem of food and supplies became one of the most
important and most pressing. In the first few months the system of rationing from
the w a r W3.s kept, but in peacetime it v o r k e d even worse than during the war.
Speculations flourished in the w h o l e country, prices rose alarmingly and paper money
lost value. Those w h o had least suffered most. T o ali this v a s added disorder in
Communications, the discrimination practised by some regional governments, various
difficulties in the administration, prohibitions and bureaucratic delays, the unsolwed
monetary question, unrest and revolt among the peasants and soldiers and above ali
the ill-fated and perilous policy of centralising everything. The government's unexpected
measure of declaring a complete freedom of trade o n l y changed the situation in the
e c o n o m y from bad to worse, and the first measures taken in the direction of an
agrarian reform — devised as a vent for the accumulated discontent and rebelliousness

59
remained open, speculation flourished and corruption spread. U n e m p l o y m e n t could
be felt everywhere. The capitalists started amassing riches faster and unscrupulously
and the conditions of the proletariat got worse. This provoked discontent and a
revolutionary m o o d which manifested itself in numerous strikes and tariff actions.
The process of radicalization among the v o r k i n g masses resulted in the Congress
of Consolidation and the creation of the Socialist Worker's Party of Yugoslavia
(of Communists).
In the second part of the article the author discusses the main problems of foreign
p o l i c y and states that the K i n g d o m of Serbs, Croats and Slovenes ("Serbia") did not
get a good reception at the Peace Conference in Pariš ( 1 9 1 9 — 1 9 2 0 ) . O n the contrary,
it could be said that she w a s not only included a m o n g the countries with "limited
interests" but w a s treated as a country w i t h limited rights. This could be noticed at
the very beginning of the w o r k of the Conference at the discussion of the number
of delegates of the countries taking part. It could be seen even better in the question
of the International recognition of the n e w conditions in public la-w formed by the
union of Serbia and Montenegro with the South Slav countries that had been included
in the former Habsburg M o n a r c h y ("The State of Slovenes, Croats and Serbs"). The
Conference refused to recognize the K i n g d o m of Serbs, Croats and Slovenes as a
whole, even though it recognized P o l a n d and Czechoslovakia. The method of w o r k at
the Conference w a s unpleasant for small nations (A. Trumbić). A t the first Plenary
Meetings it had seemed that the small nations w o u l d be on an equal footing wkh
the large ones. This o n l y lasted for a short time, and then the representatives of the
great powers took things into their o w n hands. First the Council of Ten was formed,
and then the Council of Four. That Council of Four ( W i l s o n — L l o y d G e o r g e — C l e m e n ­
ceau—Orlando) decided ali the more important questions put before the Conference
w i t h o u t appeal. In addition Committees for certain questions were formed and they
heard the requests of members or experts from certain delegations. The representatives
of the K i n g d o m of Serbs, Croats and Slovenes were heard too. But they did not take
part in the discussions of the Council of Four or in the Committees o n numerous
questions important for the n e w Y u g o s l a v state: the question of reparations, the
division of the Austro-Hungarian merchant and w a r fleet, the w a r expenses of Serbia,
the liquidation of financial relations between Croatia and H u n g a r y etc. This v a s
especially w e l l felt at the Conference's discussions of territorial questions. The dele-
gation of the K i n g d o m of Serbs, Croats and Slovenes w a s in an exceptional position
in this question because none of the great powers except Italy v e r e directly interested
in her territorial problems. The delegation demanded corrections towars Bulgaria that
v o u l d protect the eastern frontier and the railway line Belgrade—Skopje—Salonica
exposed at Vranje and Strumica. In Banat it demanded the line D a n u b e — T i s a — M o r i š
and in the east the line that passes about 20 kilometers to the east of V r ^ c and
Temišvar. The Committee in charge of these questions did not grant its requests
completely. In Bačka the C o m m i n e e granted it Subotica, but not Baja. In Baranja
it got the triangle between the D a n u b e and the D r a v a closed by the line that runs
from K i s - K o s z e g to the D r a v a at Donji Miholjac. There v/ere n o difficulties in
Međimurje, but there were many w i t h the northwestern frontier ( t o v a r d s Austria)
and the delegation finaly managed t o get Maribor and the v a l l e y of the D r a v a ,
Prekomurje and a plebiscite in the C e l o v e c basin. The question of the frontier with
Italy on the Adriatic caused the most difficulties, a n d at one point the "Adriatic
question" threatened to break up the w h o l e Conference. After many complications the
Italian side, at the end of 1919, rejected the great powers' joint memorandum of
Deceraber 9, and so that question remained unsolved w h e n the Peace Conference
finished its session in Pariš.

60