RIMSKO I PANDEKTNO PRAVO NA PRAVNOM FAKULTETU U ZAGREBU Prof, dr. Magdalena Apostolova Marsavelski Povijest nastave rimskog prava u Zagrebu potinje uvodenjem ove discipline na Pravoslovnoj akademiji, nekoliko godina nakon njena osnivanja. ToSnije, prva predavanja iz rimskog prava odréana su u drugoj polovici \jetnog semestra Skolske 1853/54 godine. Osnivanje samostaine katedre rimskog prava kasnijeg je datuma i vezano za reformu Pravoslovne akadcmije 1868, god. kojom je ona dobila sva obiljezja fakultetske ustanove te 1874. kao Pravo- i dréavoslovni fakultet, bila ukljugena u novoosnovano Sveutiligte. Uza sve teSkoGe vezane za relativno kasno uvodenje, nastava rimskog prava je, pofevSi od 1868. Uustalnom usponu ~ u pogledu obujma nastavnog programa, alii razine ugleda discipline, koj Su Uulemelitelji ove katedre podizali i razvijali, Osnivanje druge katedre za rimsko pravo 1897. god. i dioba studija na povijest i institucije rimskog prava (u prvoj) te pandektno pravo (u drugoj godini studija), logiéna je posljedica izborenog mjesta i znaéaja ovog predmeta, ali i usaglaienje s promjenama koje je donio sveutiligni zakon od 1894, god. Desctak godina kasnije isticana je potreba za reformom nastavnog plana i programa u smislu suzavanja Prostora, koji je bio rezerviran za ovu materiju. Bezmalo jedno stoljeée od donodenja OGZ-a, pitanje cjelishodnosti izuéavanja rimskog i pandektnog prava u tom obujmu moralo je biti Postavijeno. Do reforme, medutim, nije doslo - samostalne katedre "Zistog" rimskog te Pandektnog prava, doduse s osjetno suzenim i izmjenjenim programom i manjim brojem sati hastave, ostale su zagrebaékom Pravnom fakultetu sve do drugog svjetskog rata. Od 1945/46 Bodine postoji jedna katedra za rimsko pravo s programom usaglasenim zada¢i koju ovaj predmet treba ispuniti u odgoju buduceg pravnika. 1. Nastavni program Juridickog fukulteta Kraljevs Zagreb i rimsko pravo ‘¢ akademije znanosti_u Juriditki fakultet - nova tvorevina u sklopu Kraljevske akademije znanosti! pored od ‘0 kraljevsko) akademiji znanosti vidi V. Kai, *Kruljewske akucdeije znanosti u Zagreb, (1776.)*, Hrvatsko kolo, VII, 1912., sir. 3-33. Cjelovit osvet na hezmalo {ti Setwrtine stoljeca postojanja Akadetije dajeisti autor u radu "Pretece sveucilista”, Sveudiiste Kraljevine SHS u Zagrebu 1874-1924, Sporvenica akademickog senata, Zagreb, 1925. (u daljnjem tekstu: Klaic, Pretete sveucilita, st. 1-54, u kojem je Prikijuden gore navedeni, ranje objaviieni autorov rad kao poglavije Vi, Analizu postojesey ashivskop materijala, i 10 mnogo syjetla na stanje visokog Skolstva u Hevatskoj te napose na osnutak, Uuredenje i karakter Juridickog fakultta u sklopu akademije dao je V. Bayer, "Osnivanje Pravnog fakulteta 4 Zagrebu (1776. god.) i niegavo definitivna uredenje (god. 1777.)", Zbomik Pravnog fakulteta w Zayrebu, 1969, 2, str. 22-278. (u daljem tekstu: Bayer, Osnivanje Pravnog fakulteta), rad koji se natlovenuje na raniji rad istog autora "Polltickoskameralnistudij u Hrvcuskoj u XVII stoljeéu (1769-1776)", Zhornik Pravnog fakultela w Zagrebu, 1967, 2. str. 207-247. O Kraljevskoj akademiji znanosti vidi i V. Bazala, "Od kada postojisveucilite u Zagrebu", Zagreb, 1942., K. Nemeth, “Zagrebacka akadlemija wodt narodnog preporoda’, Iz starog inovog Zagreba, Zayeeh, 1957... Sidak, “Regia scientiarum academia’, Spomenica u povouu prostave 300-godiinjice Sveutilista u Zagrebu, str. 49-78. Od izvora vidi dokumente sadréane u zbirci Acta consilii Regi Croatici (u Arhivu Hrvatske u Zagrebu) te posebno akt o konatnom twredenju Pravnog fakulteta u istoj zhisci ii w posshno indatoj kujizi "Ratio educationis tatiusque rei 209:ranije postojecih teoloskog i filozofskog fakulteta sa gimnazijom reorganizirane isusovatke akademije? - karakteriziraju niz osobenosti studija na tadaSnjim akademijama,’ a njegov rang i profil ne govore samo o skromnosti potctaka jedne novoosnovane ustanove, nego jo8 vise © namjeri i pretenzijama osnivaéa. Uporedenja sa istoimenim fakultetima na sveutilistima Monarhije tadaSnjeg vremena mogu biti doduSe, na prvi mah ohrabrujuca, upuéujuéi nas na zakljutak, da ova novoosnovana tvorevina ne samo u mnogo temu ima za uzor te fakultete, nego, i da bitno od njih ne otstupa po obimu studija, broju katedri ili broju angagiranih nastavnika.' Ipak, 0 niZem rangu koji su osnivaéi namijenili ovom fakultetu, rjetito govore dvije Linjenice: prvo, nesamostalnost fakulteta, koji tvori tek jedan od stupnjeva naobrazbe na akademiji, i drugo, nemoguénost ove ustanove da svojim studentima nakon zavrSenog, studija podijeli uobigajene akademske titule,® sposobnost koja je tri éetvrtine stoljeca kasnije bila gak uskraéena i Pravoslovnoj akademiji. Navedene razlike imale su, dakako, svoju podlogu i opravdanje iu suStinskim codstupanjima - kra¢i, dvogodiSnji pravai tetaj umjesto tada uobitajenog Eetvorogodisnjeg ili ak petogodiinjeg pravnog studija na tadanjim sveutilistimat i adekvatna redukeija materije koja je predavana i izuéavana.’ "Zaobidena" matcrija koja nedostaje u nastavnom programu Juriditkog fakulteta je predmet, koji je ne samo imao izuzetno mnogo prostora i vaznosti u nastavnim programima svih postojedih sveudilista Evrope i veé stolje¢ima bio sinonim za visoku pravnu naobrazbu uopée, nego je uz to, u razcloblju koje prethodi pripremanju i donoSenju gradanskih zakonika, i vrlo aktuclan, pozitivno-pravni predmet. To je rimsko literariae per regnuim Hungirise et provineias eisdem adnexas", Vindobonae, 1777. (u dalinjem teksta Ratio 1777.) *Temelji teoloskom fakultetu (na kojem se predavalo i Kanonsko pravo posev od 1727. god.) polozeni su joS godine 1632., a filozofskom tridesetak godina (1662-1666). Oba su Fakulteta, zajedno sa ‘gimnazijom, osnovanom 1607. god., tvorile Zagrebatku isusovatku akademiju, 1669. god. isusovatka je akademija Privilegijem Leopolda I dobila sva prava i status da postojesih sveutilista, kojeg nisu imali ni fakulteti Kraljevske akademije ni kasnija Pravoslovna akademija, ~ potpunu samostalnost i sposobnost podjele akademskih titula, O tome vidi Klaig, Pretece sveucilista, Bayer, Osnivanje Pravnog fakultera, Nada Klaig, Neoacademia zagrabiensis (1669-1773). Spomenica u povodu prostave 300-godisnjice sveutilifia u Zagrebu (op. cit, pod 1,), str. 21-49. Vidi Bayer, Osnivanje Pravnog fakuleta. “Usporedi Bayer, Osnivanje Pramog fakulteta te R. King, Geschichte der kaiserlichen Universit 2 Wien, I Band, | Theil, Wien, 1854. (u daljnjem tekstu King, Geschichte), SVidi Ratio 1777. i lit. cit. w bilj. 1. , “0 tome da razlika u trajanju studija nije bila tako velika kao So se to ma prvi mah Gini usp. Bayer, Osnivanje Pravnog fakulteta, str. 262, 263. Vidi i dalje biljesku 13, Osnivadkim dekretom 1776. god. na Juridi¢kom fakultet Kraljevske akademije osnovane su etiri katedre te predvidena éetiri redovita profesora. To su katedra kanonskog prava, koje je ves slijedede godine dekretom o definitivaom uredenju 1777. god. izostavijeno iz nastavnog programa, ali je de facto. i dalje predavano, Katedra 2a pritodno pravo, medunarodno i opée javno pravo, Katedra za institucije gradanskog prava i (eoriju domovinskog prava te katedra za polititko-kameralne nauke. Odredbom 0 definitivaom uredenju iz. 1777. god. uvedena je katedra z povijest europskih zemalja, opéu povijest te tv. kolegij javnih novosti. Vidi literaturu citiraau pod ., posebno Bayer, Osnivanje Praynog fakulteta, str. 255, 256. 210pravo. "Korekcija” koja je dosla veé slijedeée godine nakon osnivanja fakulteta, aktom o njegovom definitivnom uredenju 1777. god. kada je uveden predmet "Justinijanove institucije"* kao tzv. neobavezni predmet,’ nije mnogo izmijenila na stvari. Trebalo je da od tada prode skoro 90 godina, pa da rimsko pravo izbori svoje mjesto u nastavnom programu, a skoro 100 godina, pa da zagrebaéki Pravni fakultet u sklopu osnovanog Sveutilista promovira svoje prve doktore. Cinjenica da je iz nastavnog programa, koji je inaée bio vrlo blizak ili se tak u potpunosti poklapao sa onim na ostalim pravnim fakultetima Monarhije,"” izostavljeno upravo rimsko pravo postaje utoliko indikativnija, kada se ima u vidu makar i priblizna slika mijesta i zna¢aja, koji je ovaj predmet imao na bilo kojem sveutilistu tadasnje Evrope. Da se pravni studij na prvim sveudilistima u Italiji svodio iskljugivo na prougavanje kanonskog prava i Corpus iuris civilis-a, zinjenica je na kojoj se ne treba posebno zadréavati, kao ni na poznatom tijesnom medusobnom odnosu ovih dviju “disciplina" (“ecclesia vivit lege romana"). Medutim, to je stanje ostalo nepromijenjeno i stolje¢ima kasnije; - proufavanje Bivog, nacionalnog, prava uporno je dugo ignorirano, izutavanje kanonskog prava je u nastavnim programima postepeno reducirano, dok je rimsko pravo zapremalo sve vise prostora, uz razliéite metode proutavanja i razlitite uglove interesiranja okupljalo oko sebe sjajne umove i doZivijavalo velike trenutke te s nesmanjenom revno8éu i razlititim ciljevima i rezultatima bilo predmet analiziranja i komentiranja stoljecima. Bez opasnosti od preterivanja moze se ustvrditi, da se sve do polovice 18. stoljeca, pravni studij zapravo sastojao u najvecoj mjeti od stucija rimskog, te u neso manjem obimu, kanonskog prava. Za ilustraciju posluzit éemo se sa nekoliko podataka iz povijesti pravnog fakulteta Betkog, sveutilista."! Do uvodenja rimskog prava 1494. godine, na Beékom se pravnom fakultetu izutavalo iskljuéivo kanonsko pravo, pa se i fakulict nazivao Facultas iuris canonici. Daljnji razvoj ukazuje na sve veéu “ekspanziju" rimskog prava, a sve do reforme 1753. god., te dvije discipline tvore Gitavi nastavai program. Opetovane konslatacije da takav studij ima sve manje Kontakta sa Zivotom i potrebama prakse, dovele su doduse, do reforme studija vet 1696. god., ali, iako se broj profesora i katedri povetao na pet, od dotadainjih éetiri - sa rimskim pravom je, Gini se, sve ostalo po starom - jedna je katedra, naime, bila angaZirana za kanonsko pravo, jedna za Digesta, zatim za Codex, za Institucije i konaéno jedna "za sve ostalo"."? U vrijeme osnivanja Zagrebaékog juriditkog fakultcia, u nastavnom programu Betkog Pravnog fakulteta, rimsko pravo zatitemo ipak osjeinije reducirano, $to je rezultat pomenute reforme od 1753. godine. Katedre su slijedede - za javno i feudalno pravo, za kanonsko *Vidi § 190 Ratio 1777. *Pored predineta “Justinian institutiones", kao neobavezni predmeti (institutiones extraordinariae) predvideni su "avod uw poboljfanu metodu raéunovedstva" ("introduction in emendatiorem caloulos subducendi methodum"), te "diplomacija” (“res diplomatica”). Vidi § 164 Ratio 1777., te Bayer, Osnivanje Pravnog fakulteta, sis. 252, 256. "Usporedi King, Geschichte, i Bayer, Osnivunje Praviog fakulteta. "Vidi King, Geschichte, possbno str, 98, 389, bilj. 513, str. 393, bilj. 516, str. 463, 468, bilj. 607, str, 469, bilj. 609, str. 521, bilj. 699. "To su Lehenrecht, Strafirecht i Gerichisordnung. V. King, Geschichte, str. 393.Pravo, za povijest, za Institucije i prirodno pravo (u prvoj godini studija) tc za Digesta (u prvoj i drugoj godini studija)."? U syjetlosti ovih Zinjenica i usporeitenja zagrebatkog pravnog fakulteta u okrilju Kraljevske akademije znanosti sa pravnim studijem na ostalim sveutilistima Monarhije (koja, razumljivo, ne odudaraju mnogo ili su potpuno istovjetna sa pravnim studijem na Be&kom fakultetu)"* - dobijaju svoju pravu dimenziju, Ako naime ustvrdimo, da je zagrebatki pravni studij bio uskraéen upravo za rimsko pravo u poredenju sa pravnim fakultetima u Betu ili Trnavi, ustanovili smo i to, da je taj studij i suStinski, ne samo formalno, predstavljao ne8to drugo. Ukratko, bio je to studij odredenog, nizeg ranga, koji je od potetka bio usmjeren to&no odredenim ciljevima. Jer, izostavijanje ovog predmeia iz nastavnog programa Zagrebatkog juridiékog fakulteta nije, dakako, mogio biti sluéajno, niti su razlozi za to mogli biti kadrovske ili kakve druge poteSko¢e. Izjednatenje ove ustanove, sustinski i formalno, sa ostalim pravnim fakultetima na sveudilistima Monarhije, ovito nije bila namjera osnivata. Ovaj je pravni studij bio tek “cursus iuridicus","* dio pravne naobrazbe, te i sam osnivadki akt, iako se u njemu rado i esto upotrebljava rijeé “fakultas", pomnije analiziran, ne ostavija mnogo mjesta iluzijama, $ druge strane, veliki prostor koji u nastavnom programu ovog Pravnog studija imaju ty. politi¢ko-kameralni predmeti, koji su iz ranije osnovanog politiko-kameralnog studija'® preuzeti, a koji se u to doba npr. uopée ne nalaze na Programu Betkog pravnog fakulteta, nego sc izuZavaju na filozofskom fakultetu,!” Ginjenica Je, koja takoder govori samo za sebe. Trebalo je naime, Sto je obito i bila namjera osnivaéa, stvoriti neophodni kadar, osposobljen i dostatno kvalificiran za uspjeSno obavljanje fukcija u dréavnom i policijskom aparatu Monarhije, a tom je kadru trebalo pruditi edukaciju koja odgovara tim ciljevima. Pri tom, dakako, nije trebalo dovoditi u pitanje kompetenciju Postojecih sveutilista, koja su trebala i dalje ostati odgojitelji intelcktualne elite. Da bi stekli najvigu pravnu naobrazbu, zagrebacki su studenti, ako su htjeli i mogli, morati igi u Bed, "lz Kinkovih izlaganja vidimo da je Digesta tokom dvije godine studija predavao potev od 1753. zod, izyjesni profesor Peter Banniza sa plaéom od 3000 fo i, dok je na katedriInstitucija i prirodnog Prava, Sto se predavalo samo u prvoj godini studija, bio angaziran profesor Benedict Schmidt, s yodiSnjom som od! 2000 forinti. Studi je trajag Getiri odnosno pet godina ovisno o tome, da li su se dnevno slusala {11 ili samo dva predavanja. Predavanja st se mogla slufai i ispiti ohavljatij na univerzitetima u Pragu, Tnnsbrucku ili Freiburgu, ali se za stjecanje doktorata moralo igi u Bet, Za zvanje notara, voditelia zemljiénjih knjiga, pisara i sliéno dostatan je bio dvogodisnji studi (u prvoj gouini institueije 4 prirodao pravo, u obsdvije Digesta), za neke vite sluzhe potrebne su bile tri godine studija (uEilo se k tomu jo¥ i Kanonsko pravo) a za najvite sludbe odvjetnika, suca i slitno bio je potreban kompletni studij od detiri dn, pet godina, dok je za stjecanje doktorske tittle bio obavezan petogodibnji studi. V. King, Geschichte, str, 467, 468, 469, bil). 609, str. 471, bilj. 611. “Vidi "Senunlung der fir dsterreichischen Universitaten galtigen Gesetze und Verordnungen, Wien, 1885, Tako je u ovoj literatusi rijeé 0 nastavnim programima pravnih fakulteta sveutiligta u Grazu, Innsbrucku, Krakovu, Limbergu, Cemovicama i Betu u drugoj polovici 19. stoljeca, velo je vjerojatno da su se i ranije, u istaj ili joS veo| mjeri, nastayni program svih sve ravnali prema "Vidi § 166 Ratio 1777., str. 28: Philosophicis, ac Juridicis (Theologi Hinc vero consequitur, academicum cursum institutionibus hue non adnumneratis) contineri "Vidi Bayer, Politicho-kumeralni studlj w Hevaaskoj (op. cit. pod 1.) "Isp. deta istoy autora citirane pod 1. RV 5Budim ili na bilo koje sveutiliste Monarhije da produze studij i do kraja "douée" ono Sto nisu mogli nauéiti doma - morali su, naime, provesti jo éetiri semestra na nekom’ od tih sveudilista,"" apsolvirati, prije svega, ogroman program timskog i pandektnog prava’® i tako konaéno pristupiti rigorozima i postiéi doktorsku titulu, Uostalom, ciljevi, koje je Zagrebacki juridiéki fakultet Kraljevske akademije znanosti trebao ispuniti, jasno se naziru iu Skrlecovom govoru® odrzanom na Prvoj_sjedici novoosnovanog fakulteta, kadaon upozorava, komentirajuci natin i opseg obuke, da se profesori “okane svih ispraznih tancina pa da samo ono s golemoga polja znanosti poberu, $0 bi moglo u Zivotu biti 2a neku Porabu, i dalje im preporuéa da "predaju samo ispravne temelje znanosti, Sto Ge dostajati onina, koji se daju budi na syjetovne budi na erkvene sluzbe. Za one pak, koje je priroda nadarilaa tolikim du’evnim darovima, da mogu ponirati i u nutrinju nauke, bit ée od Profesora otvorena vrata, pa éc lako daljim putem stupati.2! Rimsko je pravo trebalo da eka bolja vremena kada ¢e stvaranjem "pravog Fakultetskog nauka" dobiti u pravnom studiju mjesto koje mu je pripadalo i bez kojeg taj pravni studij i nije u punom smislu "bio pravi fakultetski nauk", 2. Uvodenje nastave rimskog prava na Pravoslovnoj akademiji. Emerik Suhaj Pravoslovna je akademija,” usprkos produéenom trajanju studija," Sirem "Vidi titeraturu eitisanu pod 1, PU udzbeniku rimskog prava Ferdinanda Muckelday-a "Lehrbuch des rémischien Reschis", Wien, 1862., 14. izdanje (prvo izdanje poljete iz. 1814. god. a pored brojnih izdanja na njemackom jeziku, ove Je diclo prevedeno i na francuski - Paris, 1825, -,Spanjolski - Madrid, 1829. ~i Zak na nuski - Petersburg, 1829. - jezik) Eitavo jedno poglavlje, na primer. posveseno je uputama i metodama wenja rimskox prava te je i velo bridijivo navedena literatura iz ove oblasti, Tu autor predia%e kao "izabranu" od preko tetiri stotine dela - egzegeticka, hermencuticka, leksikografska, bibliografska, historijska i sistematska djela, zbirke, komentare, monogrilije, a studentu se za izuCavanje materje rimskog i Pandektnog prava preporucuju vise desetina udZhenika i sistematskih djela (pretedno na latinskom i injematkom jeziku). Vidi Klaigev dielomitan prijevod i interpretaciju govora Nikole Skrlea Lomni iskog profesorskom vilecu Kraljevske akademije znanosti od 11. 10, 1776. god. u radu "Pretece sveucilista” Uop- cit), ste. 20-22. Vidi j originalni tekst wz prijevod V. Gortana u Spomenici u povodu 300-godiinjice Sveutilista Zageebu (op. cit. pod 1.) I, str. 308-316, *Prijovod Klaiga, Pretece svewéilista, str. 22. 0 Pravoslovnoj akademiji vidi “Spisi Pravaslovme akademije (capisnici)" Svetanj 1 ~ Athiv Hevatske ~ (4 dafjnjem tekstu: Spisi Pravoslovne akademije), te Sveopéi derlavno-zakonski i vladini list za cesarovinu Austrijsku, God. 1855., br. 381, ste. 1721-1729 - propis © uredenju Pravoslovne akaulemije - (edaljnjem tekstu Propis o uredenju Akademije). Vidi i Spomenicu o 25, gadisnjem postojanju Sveucilista, Zagreb, 1900, Klaig, Pretede sveucilita (op. cit), se. 35-54, Bosanac, Parvaslovna akademifa (1850. 1874) w Spomenici u povodu 300-yodisnjice Sveutilista (op-. eit, pod 1.), I, str. 79-90. 5 3 Propisa o uredenju Akademije predvids *... zskonom zahtijevano veijeme nauke, zasada od ti, kasnije pako od Getiri godine”. Nnastavnom programu i veéem broju predmeta,™ a veé na samom poéetku i vedem broju angaziranih nastavnika, u biti zadriala i karakter i rang Juriditkog fakulteta Kraljevske akademije znanosti na dije je mjesto do8la. Teoretske discipline su i u nastaynom programu ove akademije zanemarene,® a polaganje rigoroza i stjecanje doktorata je i nadalje bilo moguée samo na nekom od sveutiliSta Monarhije, nakon odgovarajuceg produzetka studija.” Nezadovoljstvo ovakvom akademijom i nastojanja da se stvari promijenc prisutne su od samog poéetka.™ Rimsko pravo nije na popisu od 12 predmeta koji ¢e se predavati na Akademiji, ali u skladu sa zacrtanim ambicioznim planovima, da se ova ustanova pretvori u "pravi fakultetski nauk éim to bude moguée", prvi su koraci uéinjeni upravo pokuiajima da se ono uvede, Nastojanja profesorskog zbora u tom praveu urodila su plodom veé na potetku 1852. god. kada je njegov prijedlog da se uvede "jo jedna profesorska sila koja bi se napose bavila rimskim i kanonskim pravom” prihvaéen, pa odmah zatim raspisan i natjetaj za profesora, Koji bi se tog posla primio. Uspjeh je medutim, 2U_§ 13 Propisa 0 uredenju Akademije kao “uSevni predmeti nabrojani su: filozofija prava s enciklopeditkim uvodom w pravo i drlavnoznanstveni nauk, pravo kazneno i postupnik kazneni, dosad valjano pravo privatno, austrijansko gradansko pravo, pravo trgovatko i mjenbeno, teorija statistike, te ‘opéa europejska i austrijanska statistika, austrijansko dr2avno pravo, znanosti politike, pravo rudnicko, pravo crkveno, teorija postupka u parnicama gradanskim te razlaganje financijskih i administrativnih zakona”, Ovih su dvanaest katedri trebale biti raspodjeljene izmedu Sest profesora, mada je na podetku bbroj profesora iznosio &etir, koliko ih je bilo na rasformiranom Juriditkom fakultetu Kraljevske akademije znanosti. To su bili profesor Emerik Suhaj, Matija Smodek, Pavao Muhié te Antun Molnar, Ubrzo zatim imenovan je jo8 jedan profesor, Andrija GostiSa, te dvije godine nakon osnivanja Akademije i Juraj Molnar. Vidi Spise Pravoslovne akademije te literatura citirana pod 22, Syidi § 1 Propisa o uredenja Akademije te Klaié i Bosanae (citirano pod 1. i 22.) %yidi § 13 Propisa o uredenju Akademije, te Bosanae (op. cit.) 27Vidi literatura citiranu pod 22. Nu i ovo uredenje nije zadovoljilo duku i potrehocam vremena jer su te akademije ostale Skole specijalne, na kojih se samo njeke struke znanost, i (0 jedino sa pogledom na javne sludbe predaju, a nisu bite niti su mogte biti ono, Sto bi vif wcilista biti imvala bile sredstvo svestranoga temeljitoga viSeg obrazovanja, Sto po naravi svojaj samo sveutiliste bili moze" - to su rijedi Kojima se na saborskoj sjednici i 5. izvjesttelj odbora znanstvene struke, ita, U istom tekstu autor upozorava opetovano ‘na Zinjenicu “da ustrojenje pravastovnih akademija ne odgovara potrebama vremena” Sto ée uvidjeti svatko ako ga sravni sa zadaCom i ustrojenjem sveudilita, koja su se tetajem srednjega vieka u sredajoj i juénoj Evropi podigla j razvila". Vidi Spomenicu 1875., str. 12-14. U predstavei Sabora od 11. studenog (vidi citiranu Spomenicu, str. 19) neuspjela nstojanja da se stvari bitno promijene i nezadovoljstvo postojegim stanjem izraZene su rijeSima *...da 6 se pako pravoslovna akademija pretvoriti u pravi juridigki fakultet, toje do sad ostala puka nada, dapace prelaz s akademije na sveusiliite bijaSe godine 1855. time otegoéen, Ho je uenik, navrSiv ovdje akudemsko trogodiste, morao jo¥ Zetiri semestra na kojem sveusilistu temeljito Uti pravoslovne nauke pod osobitim upravijanjem dekana”, Po nalogu ministarsiva od 4. sijetnja 1852. god. br. 11642/1180, banska je vlada na prijedlog profesorskog vijega raspisala naljegaj u "Narodnim novinama” za popunjenje stolice rimskog i kanonskog prava, Placa je iznosila 1000 forinsti srebra "sa moguénostima poveéanja na 1200 odn. 1400 forinti te’ tomu i eventualnih 100 forinti za “uéevne potrehe”. Profesor je prema vlastitom izboru mogao predavati “budi u ilirskom ili stovenskom, budi u latinskom jeziku". Vidi Spise Pravoslome akademije, te Klaic, Prevece sveutilista, sr. 40.barem Sto se rimskog prava tie, izostao,” te se ovaj predmet nije predavao ni slijedeée 1853. godine. Da se svim silama pokuSavalo rijesiti “pitanje rimskog prava"™ vidi se i iz konstatacije dodate na kraju popisa predavanja za Skolsku 1853/54. godinu, objavijenog u "Pravniku" od 14. listopada, gdje stoji da "za rimsko pravo zagrebatka c. kr. pravoslovna akademija jo ne ima profesora, no sva je prilika da é se uskoro imenovati". Iz ovih se upornih nastojanja profesorskog zbora Akadcmije da se rimsko pravo Sto prije uvrsti u nastavni plan, jasno moze zakljutiti njegovo uyjerenje da je to pitanje od prvorazrednog znataja,™ ali i potez usko povezan sa planitanim kvalitativnim promjenama zagrebaskog Pravnog studija, - ukratko, pitanje njegovog ranga, i konaéno znaéajan korak u pripremama 2a osnivanje Sveutilista. Od 1854, god. kada se napokon poéclo sa predavanjima iz. rimskog Prva, Zega se primio jedan od profesora Akademije Dr. Emerik Suhaj, pa do reforme 1868, godine i definitivnog preuredenja Pravoslovne akademije, kojom je, izmedu ostalog, i rimsko Pravo uslo “na glavna vrata” i postalo jednom od osnovnih “uditeljskih stolica", trebalo je svladati brojne poteskoée i uloziti mnogo dobre volje. Dr. Emerik (Mirko) Suhaj,” prvi profesor rimskog prava u Zagrebu, primio se te duznosti u Ijetnjem semestru skolske 1853/54. godine nakon odobrenja ministarstva, datog u travnju 1854. godine.™ Roden je 28, 9. 1822. god. u Vukovaru. Nakon odlaska Theodora Paulera iz Zagreba 1848. god. postao je profesorom za prirodno i opée medunarodno pravo na Jurigigkom fakultetu Kraljevske akademije, a osnivanjem Pravoslovne akademije naznaten Je kao jedan od &etvorice profesora koji su ponijeli terct éitave nastave na novoosnovanoj ustanovi, Iz popisa predavanja za zimski semestar 1893/54. godine vidi se da je predavao “enciklopediju driavo i pravoslovnu, ctiku u savezu sa filozofijom prava 10 ura na nedelju", a do kraja njegove nastavnitke karijere zalitemo ga kao profesora rimskog prava te austrijskog kaznenog prava i postupnika. Aktivno se bavio politikom, bio je slanom Sabora Za kanonsko pravo je veé w listopadi iste godine naznagen profesorom svecenik zagrebatke biskupije Dr. Juraj Molnar, koji je svoja predavanja dréo na latinskom jeziku, V. Klait, Preteée sveudilita, str. al. *O tome pike i Bogoslav Sulek u "Pravniku” br, 7. od 18. 2. 1853., str, 63 "...Sada nam dakle jos Preostaje samo utiteljska stolica za rimsko i feudalno pravo, te éemo imati onakav pravoslovai fakulet, kao Sto ga ima n.p. pestansko sveutiliste. A sva je prilika da 6o se pomenute witeliske stolice ves blizajih godina popuniti". V. Klai¢, Pretece svewéilista, **Uostalom, iako ga nije bilo u nastavnom progrimu, rimsko pravo - kako sa stanovitom sigumoiéu modemo pretpostaviti, - nije moglo astati potpuno “po strani” i biti potpuna nepoznanica zagrebatkim studentima. Profesori, - i Juriditkog fakullela i Pravoslovne akadeinije -, nisu mogli, pretpostavljamo, predavajuéi svoje “utvrdene™ predmete, sasvim zaobi ii koji je Predstavijao “elementarnu pravnu naobrazbu” na pravnim fakultetima svih tadaSojih sveusilista, Vidi “Znameniti i zasludni Hrvati 925-1925", Zagreb, 1925 (u dalinjem tekstu: Znameniti Hrvati, 25. ofujka 1854. god. Ministarstvu je upucena predstsavka akademije ravnateljstva akademije, da é potev od drigog, ljetnjeg semestra Skolske 1853/54. god. predavanja iz rimskog prava preuzeti profesor akademije Dr. Emerik Suhaj. Ved 12. travnja je dopisom ministarstva br. 5486/294 to odobreno, Iz rimskog su se prava mogli od tala polagati semestralni ispiti, i 0 tim su se ispitima imali davati “pravovaljane svedodjbe". V. Klaig, Preteve Sveucilista, str. 44. Ssi njegov potpredsjednik.® Jedan je od vrlo zasludnih i gorljivih entuzijasta, koji su godinama uporno radili na otvaranju SveugiliSta.* Na znamenitoj sjednici sabora 29. 4. 1861. god., kada je nakon Strossmayerovog govora, osnovan odbor znanstvene struke koja €e izraditi osnove i pravila za buduée Sveutilisie, Suhaj je postao Ylanom tog odbora. Profesorsku je karijeru poseo zapostavijati vet 1865. god. kada je, zbog velike okupiranosti, sve manje mogao vrSiti svoje duznosti na akademiji, Kada je 9. 9. 1867. god. imenovan iayjestiteljem i odsjeénim sayjetnikom kr. rvatske dvorske kancelarije, definitivno je napustio akademiju. Karijeru je zavrSio u sudstvu na vrhovnom sudu u Pesti. Umro je 30. 11. 1899. god. u Budimu, Nismo, nazalost, mogli sa sigurnoScu ulvrditi” u kojem je obimu Suhaj predavao timsko pravo, Sto je bilo obuhvaéeno tim predavanjima i koja je literatura kori8tena i preporutivana. Kako je, medutim ubrzo nakon uvodenja predavanja iz rimskog. prava, uslijedila naredba da se predavanja imaju driati na njematkom jeziku, - posljedica germanizatorskog kursa Bachova apsolutizma -, raspolozive literature iz ove oblasti je na tom jeziku bilo u obilju. Suhajev odlazak sa akademije koincidira vise manje sa reformom akademije 1868. godine™ kojom je, izmedu ostalog, i rimsko pravo postalo jednom od “osnovnih uditeljskih *Publicirao je zajedno sa D. Kuslanom zbirku i Slvonije iz 1861. godine”, isi saborski sabora Kraljevine Dalmacije, Hrvaiske Vidi Spomentew 1875 (op. cit.) 77U knjiznici Pravnoy fakulteta u Zagrebu nalazi se primjerak nepotpisanog, litografiranog rukopisa *Pandekta” na njemaékom jeziku, Buduci da se na knjiai ne nalaze nikakvi podaci, ostaje nam da nagadamo o emu se radi. Na mogusnost da taj rukopis prestavlja upravo primjerak Suhajevih predavanja Uupusuju nas dvije Einjenice. Prije svega, rije® je 0 prilicno skracenom izdanju materije kompilirane iz uudabenika poznatih pandcktista (kod opteg dela i stvarnog prava autor upuéuie iskljuzivo na Dernburgove Pandckte) i druyo, radi se © predavanjinya drzanim na njemackom jeziku, pa to upuguje na Subaja, & Postavljanje i za profesora rimskog prava koincidira st naredbom da se predavanja imaju dr2ati isklj ha njematkom jeziku, Naravno, moguée je da se tu radi i © predavanjima profesora rimskog prava na nnekom austrijskom ili njemackom svewtilistu, koja uu to doha Koristena na zagrebatko} Pravoslovno} akademiji, mada sadetost materije i neoriginalnost toksta umanjuju tu mogucnost, obzirom na bogatu literatura iz ove oblasti, Koju su studenti tih sveutilista imali na raspolaganju, Ako i prihvatimo tu mogud vox se rukopisu mode barem sa sigurno’éu ulveditiobien i Sirina predavanja iz pandektnog Prava, koja su vrlo brz0, u svakom slutaju prije dolaska Spevea, koncentrirana u drugom semestru, Rukopis obuhvaca uvodna izlayanja kojima neidentificirani autor raspravija 0 pojmu i izvorima pandektnog prava, razmatra pitanje recepcije rimskog prava i daje opSime uputeo literaturi o pandektnom Pravu, preporuéujuéi studentima listy udzhenika na kojoj se, pored imena cuvenih pandektista, nalaze i danas manje poznati Hilder, Wendt, Bekker, Reyelsberber, Roth. U opgem djelu i stvarnom pravu wz svaku materiju stoje upule na odgovarsjuce izvore i odgovarajuée dijelove Demburgovih Pandel obvezoom pravt nema nikakvih posebnih uputa nal iteruturu i izvore, a materija zavréava iznosenjem zaloinog prava, Obitelisko i nasljedno pravo nisu obradeni, » na posetku Knjige stoji opaska nekog korisnika, da se za taj dio materije vidi Arndt, Dernburg i dr. Vidi w Knjiinici Pravnoy fakulteta w Zagrebu rukopis pod signaturom VII-765. Vidi Titeratunt citiranu pod 22. 216stolica".” Tom reformom, koja ujedno predstavija i najznatajniji korak ka konaénom otvorenju Sveutili8ta," stvoreni su definitivno obrisi buduéeg Pravo - i dréavnoslovnog fakulteta, Na polaganje rigoroza se, doduie, joS uvijek morali igi na neko sveutiliste, ali "sve ostalo" u sada Getverogodisnjem studiju, moglo se obaviti doma. UsaglaSavanje sa nastavnim Programima pravnih fakulteta Monarhije zavrieno je uglavnom 1871. god, ukidanjem godisnjih i polugodisnjih ispita. Do potpunc samostalnosti i osnivanja Sveutilista ostao je samo jedan korak. Predavanja iz rimskog prava, potev od zimskog semestra skolske 1868. godine obuhvataju nastavu povijesti i institucija rimskog prava (I semestar) te pandekta, opéi dio i nasljedno pravo (II semestar) 10 sati tjedno.*' Cetrnaest godina nakon to je odréano prvo predavanje, rimsko pravo je konaéno dobilo mjesto u nastavi koje nije daleko od onog koje Je ova katedra imala na ostalim sveutiliStima Monarhije uoti reforme 1868. god.," a po Prostoru koji mu je odreden, ovaj je predmet dominirao nad ostalim historijsko-teoretskim disciplinama koncentriranim u prvoj i drugoj godini studija.? Trajno rjeSenje problema popunjenja nastavnickih mjesta - prisutnog jo8 od osnutka Pravoslovne akademije i sve akuuelnijeg nakon provedenih reformi i proSirenja nastavnog programa, tradilo se u stvaranju vlastitog kadra veé nekoliko godina prije, pa su i rezultati Zeljno o&ekivani veé tokom 1868. godine. Suhajev odlazak trebao je biti nadoknaden prvim stipendistom Akademije, koji bi se doma vratio s doktorskom titulom, a do tada, tek Jedan semestar (zimski 1867.) svi su predmeti koje je dotle on vodio, ukljuéujuci i rimsko *Ubrzo nakon podizanja rimskog prava na rang “osnovne uditeliske stolice” 1868. god. u Betu je, Proveden na hrvatskom jeziku, tiskan (a prihodi namijenjeni Jugostavenskoj akademiji) rad variavskoy profesora R. Hube-a "O znaéaju prava rimskoga i rimsko-bizantijskogn kod slavjanskih narodah" (Be&, 1869, prijevod J. MiSkatovia), sto takoder vrlorjedito yovori o “klimi” koja je tih yodina, uot osnivanja Sveutilita vladala i napose 6 znaaju koji se pridavao ovom predmetu st naporima da se nive Akademije preraste, . 0 otvorenju Sveutilista u Eijem je sklopu Praveslovna akademija uila kao Pravo i driavostovni fakultet vidi Spomenice citirane pod 22. te posebno radove V. Klaita, *Postanje i razvitak” sveuéilista i Maurovica-Kostrentiéa, “Juridiéki fakultet” u Spomenici akademiékoga senate (op. cit. pod 1.) daljnjem Aekstu; Maurovic-Kostrenti¢, “Juridieki fakulter”, “Vidi Bosanac, op. cit., str. 82. °U Naredbi Ministarstva kutlure od 2, 10. 1855. yo. upuéene sveusiligtima u Beéu, Pragu, Krakovu, Pesti, Lembergu, Gracu i Innshs se predavanja iz rimskog prava drde tako, da se uw zimskom semestru predaje povijest rimskog prava sa Instit prvom semestn predavanja trebaju iznositi osam sati Gedno, a u druigom dvanaest sati, Vidi Sammlung, (op. cit. pod 14.), str. 359-363. Na prvoj godini su pored rimskog prava (povijest instiueijeu prvom semestru i pandekte, opti dio i nasljedno pravo u drugom bili sliedeti predmeti: opca povijest prava, povijest monarkije austrougarske, cenciklopedija prav. i drdav, znanosti (jedan semestar) te etika (jedan semestar)- Predmeti druge wodine su Kanonitko pravo, evropejska statistika (jedan semestar) feudalno pravo (jedan semestar), etika (jedan semestar), filozofija prava (jedan semestar), zemaljsko ugarsko pravo (jedan semestar) te enciklopediia Pravo i dréavoslovnih znanosti (jedan semestar). Vidi Red predavanja za skolsku 1873/74, #V. Klaig, Pretece sveudilista, str. 48.Pravo, povjereni Dr. Mirku MikulGi¢u, * kasnijem suplentu za povijest prava, enciklopediju i feudalno pravo. Odmah nakon povratka iz Beta, gdje je doktorirao 1867. god., Dr. Milan Makanec,* briljantni dak Akademije i njen prvi stipendist u kojeg su polagane velike nade, Postavljen je I. veljaée 1868. god. profesorom rimskog prava, te austrijskoga kaznenog prava ipostupnika. Vee u slijedeéem semestru, na prijediog ravnateljstva povjerena mu je profesura iskljudivo rimskog prava. Za ostale predmete koje je Makanee “naslijedio" od Suhaja, odluteno je da se osnuje zascbna katedra. Svoju blistavo zapotetu sveutili’nu karijetu, Makanec, prvi profesor iskljuéivo rimskog prava u Zagrebu, zavrSio je vrlo brzo i zamijenio Je polititkom. Ona je naime, *zbog politiékih razloga” u vrijeme bana Raucha 28, lipnja 1870. god. morao napustiti Akademiju, pa je tako samo kratko vrijeme bio nositeljem osamostaljene katedre rimskog prava. Kao njegov zamjenik u svojstvu suplenta nastupio je driavni odvjetnik Dr. Napoleon Spun-Surizié, ali je ubrzo zatim izvanrednim profesorom rimskog prava imenovan Dr. Stjepan Spovec, koji je Gitavu veoma uspjesnu profesorsku karijeru posvetio rimskom pravu i stvorio osnove za razvoj ove katedre. Dr. Stjepan Spevec,” roden 14. lipnja 1839. god. u sclu Vukanci, Zagorje, prvi je profesor rimskog prava, predmeta “koji je trebao Gitava Covjeka", koji je tokom svoje profesorske Karijere predavao iskljutivo ovaj predmet. Kao odlitan dak Pravoslovne akademije, uvriten je medu one malobrojne, kojima je dodijeljena stipendija dvorske kancelarije 2a nastavak studija i na koje se, kao na viastiti tako potreban kadar u planovima za reformu, ozbiljno raéunalo.* Doktorirao je u Betu 1866." i iste godine postao adjunktom Akademije, da bi Sest mjeseci kasnije, u dobi od 29 godina bio imenovan izvanrednim profesorom rimskog prava. Redovnim profesorom postao je 1871. god., a tri godine kasnije, 1874, je, uz Lorkovica i Bresztyenszkog, jedan od trojice redovitih profesora “Suhaja je neko vrijeme do naznaéenja Mikuléica za suplenta zamjenjivao pravnik Dr. Ivan Milutin Matok, Mikuléié je veé u listopadu 1869, godine po svom zahyjetu bio rijeSen suplentske sluthe. To su bila privremena rjeSenja u o&ekivanju “onih mladih pravnika, koji su se pomagali zomaljskim stipendijama { narodito pripravljali za profesore akademijske". V. Klaié, Pretece sveuéilitta, sit. 48, “Vidi R. Horvat u Znameniti Hrvai, Istaknut je bora protiv Rauchova retima i Hevatsko-Ugarske nagodbe, Clan sahora 1872-1875. i Narodne stranke od koje se izdvaja i protivu koje istupa nakon Promjene ajezina programa 1872. yod. Nazivan je “Hirvatskim Gambettom", Izdao je knjigu “Moja ispovjest narodu", Kraljevica, 1877, “Vidi Debelis, Znamenitt Hreati, "Mjesetnik” iz you. 1905. br. t. (nepotpisani nekrolog). S*Otkako se, naime, ozbiljno radilo na osnivanju Sveubilista, stalo se brinut i za podmladak, koji bi kadar, osobito u pravostovnom fakultetu preuzcti profesorske stolice, Stoga se puede davati najboljim Polaznicima pravostovne akademije stipendije, da se na kojem sveusilistu, narogivo w Bet, podvegnu Strogim ispitima za doktorat prava, te dx se priprave z1 profesor..." pie Klaic, Preteée sveucilista, ste, 4. Nakon Mikana Makanca, koji je prvi dobio takvu stipendiju u iznosu od 400 forinti godinje, slijedace, 1865. you. ta je stipend lijeliena Stjepanu Speveu, Sljedeéi su tipendisti do i. bili su Mihailo Posilovis, Franjo Vebanié, Luka Marjanovié, Josip Pliverié, budugi profesori rdavoslovnog fakulteta te Nikodem Jaksic. Spoveu je stipendija dodijeljena, uz uyjet da ée barem 1 nakon zavrsenog studija provesti kao nastavaik na Akademiji odn. Pravostovnom fakultetu, Vidi Klaig, op. cit “Vidi Stefan Spovec, “Saize aus allen Zweigen des Rechis und Staatswissenschafien", Wien, 1868. Primjerak disertacije nalazi se u Sveutilisnoj biblioteci u Zagrebu, signatura 43 973,Pravnog fakulteta novoosnovanog sveutilista i njegov prvi dekan, Sljedece, 1875. god. postao Je drugi po redu rektor Sveutilista,® zamijenivai prvog, odstupajuéeg rektora, Dr. Matiju Mesiéa. U razdoblju od 1875-1891. bio je 8lan Sabora te 1884. njegov potpredsjednik. Svoju 18 godinu dugu profesorku karijeru napustio je 1886. godine, kada je imenovan predstojnikom kr. zemaljske vlade. 1891. god. naznagen je predsjednikom kr. stola sedmorice. Jedan je od osnivata Pravnigkog drustva te jedan od “najodlignijih suradnika “Miesetnika", kojemu je stajao uz kolijevku te... svojski mu pomagao osoviti se na vlastite noge"."' Bio je vrlo angaziran u zakonodavnoj djelainosti Sabora® i jedan je od osnivaga druitva "Ciril i Metod". Umro je u Zagrebu 28. 1. 1905. godine. Uz nekoliko manjih radova,® ostavio je rukopise “Obligationes pandectarum”,* "Nasljedno pravo rimsko" te "Obveze™ ‘koji rjegito govore 0 razini Spevéevih predavanja, Po sistematiénosti i preciznoj obradi materije, ovi rukopisi ne zaostaju mnogo od velikih uzora po kojima su radeni, a predstavijaju prva sistematska izlaganja iz materije rimskog i pandektnog prava na hrvatskom jeziku, pa su kao takova morala predstavijati veliku pomoé tadagnjem studentu, kome je, Sto uostalom éini i sam Spevec w spomenutim tukopisima, preporutivana konzullacija vrlo dugaéke liste literature na njemackom jeziku. Uz sve brojne angazmane Spevcu je ne tako duga, ali uspjeSna profesorska karijera, pribavila mjesto medu onima "koji su udarili temelje pravac znanosti naseg doba’ Vidi Spevéev inauguralni govor odrZan prilikom preuzimanja rektorske asti u "Mjesetniku", 1875., br, 2. pod naslovoin "Sveuciliste* i “Dobar savjet”. Vidi i "Govor odstupajuceg rektora Dr.-a Stiepana Spevea”, Obzor, VI/1876. SIMjeseBnik, 1905, br, I., nekrolog Stiepanu Speveu. SSpevee je jedan od tvoraca novog Skolskog zakona (tzv. Spevéev zakon) kojim je izmijenjen zakon od 1874. god. Vidi Dezelig, Znameniti Hrvari. Vidi Speviey rad “Nije se nikad uw Ialiji prestalo uSiti rimsko pravo od kud postade, te u rimskog, Drava utenju bje zamelak prvom sveudilistu” (izvadak iz rektorskog inauguralnog govora), "Pravo", ITT, 1876., br, 36, str, 355. Vidi i recenziju Spevea djela A. Runde, "Der Besitz nach dsterreichischiem Rechte" tu "Mjesetniku” iz 1878, god., str. 228, 285, 335. “iz zaostavitine Silovié, Knjitnica Pravnog fakulteta u Zagrebu posjeduje tesko Gilljiv neautoriziran primjerak ih predavanja (1881. god.). Vidi pod signaturom Vil-430, *Ovaj rukopis predstavlja ojelovit { autoriziran primjerak Speveevih predavanja materije nasliednog prava i poljete iz 1887., godinu dana nakon Sto je Spevec napustio profesuru, Materija je dosijedno sistematizirana i izmesena na 217. stranica iz quarto formata, Na podetku rukopisa stoje autorove precizne pute na izvore rimskog prava i opsimi pregled i ocjena pandektne literature o nasljednom pravu. Ta djela Kasificira na strutna, nautna, monografska, potpna, nepotpuna itd, daje svoj sud o njihovoj vrijednosti {c, Konatno studenta upucyje prvenstveno na odgovarajuéa djela Amndta, Windshiheida i Jebringa. Vidi pod siynaturom VUI-1875. “Vidi w Knjidnici Pravnog fakulteta w Zayrebu: 8. Spevec, “Obveze”. Predavao ih je 1885. god. Stenografirao F. Salavari, Zagreb, 1886. pod signaturom II-132. “Isp. J. Andrassy, "Nala domovina", Hrvaiska znanost, XVI, Pravo,1943., ste. 516. 2193. Sveudi jini zakon ad 1894, god. i reforma romanistickog stu Osnivanje II katedre za rimsko pravo. Profesori Aleksandar Egersdorfer i Ljudevit Andrassy. Sveutili§ni zakon od 1894. god. slijedio je intencije reforme austrijskih sveuziliSta, sankcionirane u godinu dana ranije donesenom zakonu,” kojom je romanisticki studij Siroko koncipiran.® Ta je koncepeija medutim primijenjena sa radikalnoSéu Giji su rezultati bile bitne promjene u organizaciji studija i nastanom programu. Odredbama ovog zakona reformiran je teoretsko - pravno-povijesni dio studija, uvedena dva umjesto jedan povijesno- pravni ispit, a rimsko i pandektno pravo, uzdignuti na rang zasebnih predmeta, postali sui predmeti odvojenih ispita. Kao predinete prvog dréavnog ispita zakon predvida "povijest i institucije rimskoga prava s rimskim gradanskim parbenim postupkom, povijest slavenskih i germanskih prava te glavna natela hrvatsko-ugarskoga privatnog prava", a drugog “pandekte rimskog prava i crkveno pravo katolitke i gréko-istotne erkve".' Za rimsko i pandecktno pravo nastava je udvostruéena® i prenesena na jo daljnja dva semestra (u prva dva predaje se "tisto" rimsko pravo, u tre¢em i Zetvrtom pandektno). Rezultat ove reforme je pretvaranje prve polovice studija u pretezno romanistitki studij te otito zapostavljanje ostalih teoretskih disciplina. Tako, éetrdeset godina nakon uvodenja rimskog prava moze se ustvrditi svojevrsni fenomen, - prostor koji je dodijeljen ovom predmetu dvostruko je veti, nego na sveutilistima po Gijem je uzoru uvedeno i predavano,® a u dva od ukupno éetiri “Vidi “Sveusilistni zakoni i provedbena naredba o drZavnim ispit 25-gaditnjem postojanju Sveutilista, (op. «i ia", Zagreb, 1895., Spomenicu 0 pod 22); "Pravustovnt i dréavasloni fakultet”, Spomenicu akademickoga senata iz 1925, god. (op. cit. pod 1.); Maurovié-Kosteentié, “Juridichi fakultet”, te M. Maurovig, "Neka pitanja o refornl pravo i driavoslomog studija”, Zagreb, 1909. (w daljnjem tekstu: Maurovis, *Neka pitanja”). SUsporedi "Gatacten und Antriige zur Reform der Juristischen Studien” (etirano pod 14.) u daljnjem teksty “Guiachten und, Autriige” te Mannagetta und Kelle, "Die Oesterreichische Universivdusgeserze”, Wien, 1906. “Mada 0 nekoi communis opinio ne moze biti yovora i iz prijedioga nastavaih planova za pojedina sveutilita joS u fazi pripreme reforme Sveutilista i iz reagiranja profesorskih kolegija, vidljivo je nastojanje dase ne samo rimskom, nego i pandektnom pravu osigura dovoljno prostora u nastavi. Vidi literatura citiranu pod 59. Vidi i naprijed biljeske 67. i 68. “Isp. § 57. 1 58. Sveutilignog zakona od 1894. god. Za prvu polovicu studija ukupni obligatni fond sati nastave iznosi - 2a rimsko pravo 32 sata, za Kanonsko pravo 16 sati, za pravnti povijest i hrvatsko-ugarsko privatno pravo 16 sati te jedan koley hrvatske povijesti 5 sati tjedno, Do donosenja zakona od 1894. godl. obligatni kolegij iz institucija povijesti rimskog prava sa rimskim eivilnim postupkom i pandektima iznosio je ukupnih 16 sati. Vi Maurovig, “eka pitanja...", str. 40-41. Na Betkom je pravnom fakultetu istodobno bilo propisano 20 obligantnih sati iz rimskoy prava podijeljena na dva ili tri semestara), ali je profesorski zhor predlozio redukefju na 18 sati. Vidi Stemmler, Praktische Pandekiendbungen far Anfanger, Leiptig, 1896. te Maurovié, “Neka pitanja..." 220dréavna ispita,™ nedvojbeno dominira ova materija. Prateéi razvoj izutavanja rimskog prava, tendenciju sve veceg prosirenja te nastave mozemo zamijetiti veé i prije pomenute reforme. Ta se tendeneija vremenski poklapa sa vodenjem opseznih diskusija na austrijskim svcudilistima uodi sveutiligne reforme,"* medu ostalom i 9 tome, koje i kakvo mjesto treba u nastavnom planu dati rimskom i pandektnom Pravu. lako je bilo suprotnih mi8ljenja,” iz prijedioga nastavnih planova na pojedinim sveudilistima Monarhije,” evidentno je da se imalo vige sluha i razumijevanja za stanoviste da “pandekino pravo nije akvirirano niti de pravo, da ono stoji iznad moderneih Kodifikacija koje predstavijaju “nesavrSene produkt” i da je njegovo prou€avanje nuzno i tamo gdje ima Kodificiranog privatnog prava i tamo gdje ga nema’. Oéito je da je “"Tregi drlvni ispit, sudstveni, obulvaca slijedeée predmete: pravo gradansko, trgovacko i mjenbeno, gradanski postupnik u parbenim j izvanparhenim pravaim postovima, te kazneno pravo i kazneni postupnik, Predmeti Getvrtoga drZavnog ispita, tay. dréavoznanstvenog, su: sveopée i hrvatsko- ugarsko drkavno pravo, pravo medunarodno, narodna ekonomija, financijalna znanost i upravno pravo". V. § 58 Sveusilignog zakona od 1894. god. V. "Gutachien und Antrage” (op.cit, pod 14). ‘a u Cemovicama ‘Gutachten und Ancratge” “Po nastavnom programu Sveutilista u Pragu, romanisticki studij na pravnom fakultetu trebao bi se DProtezatina tr sentestara ~ w prvom bi bile povijest i insttucijerimskog prava (6-8 satitjedno), w drugom Pandekte (10 sat) i w tregem semesteu nastavak pandekta i rimski civilni proces (4 sata tjedno). Taj bi studlj na pravnom fakultetu Sveudilista u Innsbrucku obuhvatao Eetiri semostara nastave - uw prvom i drugom simsku pravnu povijest i institueijc w trecem i Gelvetom pandekte, Po nastavnom progranu sveutilita u Krakovu predavanja iz rimskog i pandektno prava odvijala bi se u prvom i drugom semen, .u treéem bi to bila “Egzegeza rimskih pravnih izvora", Sto je u potpunosti pribvaseno i u nastavnim planovima Sveuditista u Lembergu, uz objainjenje da bi egzegeza rimskog prava imala za zadaéu da "na yjeditim primjerima Klasignog dogimatskog i kazuistickog Aretiranja probudi, produbi i sposobnost pravnitkog misljenja". Konatno, na Sveutilistu u Cemovieama takoder se predvidaju sistematska predavanja u toku prva dva semestara, au treGem “obligatni romanisticki seminar egzegetitkih Mie2bi 4-6 sati Gedno*. Usporedi "Gurcchren und Antriige” (op. eit.), str. 117, 152, 172-173, 245, 348, an. “Vidi “Separarvotum des Prof. Puntschart® w Gutachten und Anniige”, stt. 225-232, w kojem se Posebno naglasava da bi predavanja iz pandektnog prava trebala biti dostatna, da se njima studenta ne samo informira o materi, koja je w vesini sluzajeva velo suptilna, nego da se priopSeno i razjas Puntschart inzistira na aktualnosti pandekinoy prava i tamo guj je privatno pravo kodifiirano te ga smatra nista manje “Zivim” nego bilo koje modemo pravo. Autor ukszuje na prisutnost pandektnog prava ne samo 1 gradanskim zakonicima, nego nista manje iu "pravnitkom milljenju austrijskih, njemazkih, francuskih Pravaika, koji misle na “rimski” natin, Formalno rimsko pravo tvori iskijuéi a misljenja, materijalno pak w naj s Uw [aliji imsko pravo izutava éak tokom tri godine sveutilinog studijs i zakljuéuje da u Austeji nakon donosenja OGZ-a pandekino pravo nije izgubilo nista na svom praktiBnom znaCaju, Vidi i izlaganje prof. Zallingera w "Gutachten und Antrige*, str, 189-192, u kojem autor naglaSava da "nauka njemabkog Drivatnog prava tvori w neku euku komplement prema nauei pandektnog prava” te se energiéno izjaSnjava rotiv sjedinjenja predmeta pozitivno-pravnil institucija njemaékog prava i institucija pandektnog prava, te time i redukeije ovox drugog. Profesor Duryun ("Gutachien und Ameige”, str, 297-301) inzistra pak ‘a Ginjenici da je *germanska pravna nauka dobila na prostoru vazenja i na zmaéaju sa rimskim pravom* te da kroz tu prizmu treba promatrati i problem mjesta i prostora pandektnog prava wu nastavnom programu, B Bzagrebatki profesorski zbor bio pod uplivom argumenata pobornika romanisti¢kog studija, jer prateci red predavanja mozemo ustvrditi, da je potev od 1886. god. nastava romanistiékog studija u stalnom rastu. Do donogenja novog sveutilignog zakona u tom razdoblju, prosjetni se broj sati predavanja iz rimskog i pandektnog prava krete oko 12 sati, a zajedno sa uvedenim seminarima i do 16 sati tjedno.” Osim toga, dok je ne samo na Pravoslavnoj akademiji nego i kasnije na Pravnom fakultet zagrebatkog Sveutilista specijalizacija i angaziranje pojedinih nastavnika na samo jednom predmetu ila te3ko i sporo,” za rimsko pravo je veé na Pravoslovnoj akademiji su bila, posev od Makanca i Spevea, angazirana dva nastavnika istodobno (Egersdorfer i Mallin), deset godina kasnije, kada je osnovana druga katedra, jo3 dva (Andrassy i Strohal) da bi se 1906. god. (odjeljivanjem veniam legendi za rimsko pravo i Zobkowu) broj nastavnika ove materije popeo na pet. Medutim, slijedeéi red predavanja otkrivamo da jo$ za vrijeme Spevea, u pojedinim partijama iz ove materije nastupaju i profesori drugih katedri. Tako je Luka Marjanovié, profesor kanonskog prava, niz godina drzao semestralna predavanja iz pandcktnog prava (to je Se8¢e bilo stvarno pravo pandekta i u nekim semestrima obiteljsko pravo pandckta).” Jaromil Hancl, profesor opée pravne povijesti, enciklopedije i metodologije prava, par semestara drizo je predavanja na temu "Povijest recepcije prava kanonignoga i rimskoga",” a uoti osnivanja druge katedre, prije dotaska Andrassy-a, dio glomazne i goleme nastave ponio je kratko vrijeme i Milivoj Maurovié, kasniji cnergiéni pobornik redukeije nastavnog programa ove materije. Pored toga, na rimskom pravu su se vrlo rano, jo8 prije "zvanitnog" uvodenja seminara"” po strukama i prilikama fakulteta", poteli uvoditi dodatni oblici nastave. Tako Spevec pored predavanja, uvodi i tematsku nastavu - u prvom semestru Skolske 1878/79. tema je "O zapisih”, u prvom semestru 1877/78. i 1884/85. "Posjed", a u zimskim Y, "Red predavanja”. %V, *Pravostovni i drZavoslovni fakullet” u Spomenici u povodu 25-youi (op. eit. pod 1.) str. 42: *...No za svaku katedra od ovih disciplina nije sistematizirana posebna katedra, nego je jedna profesorska stolica obubvatila vise predineta”, Katedri za opcu pravnu povijest “pridodana” Je cnciklopedija i metodologija prava, katedri kamenoga prava filozofija prava, katedi hrvatsko-ugarskog drZavnog prava opse dréavno i medunarodno pravo, katedsi ekonomi upravna politika te katedristatstike trgovaCko i mjenheno pravo. Nakon sveutiligne reforme od 1894. god. iavrsene su neke izmjene ~ od katedre geadanskog postupaika odvojeno je hrvatsko-garsko privatno pravo i prikljudeno katedri pravne povijesti, a od 1897. god. pripojena je ustavna i upravna politika katedri upravnog prava. Potev od 1906. god, “osamostaljavanje” pojedinih disciplina i zasnivanje zasebnih katedri odvija se brie, Tako je te godine “otvorena” samostalna Katedra 7a finaneijalnu znanost i financijalno pravo, te zasnovana nova katedra za sociologiju i kriminalne znanosti “Juridicki fakultet” (op. cit. pod 40). jice postojanja Sveusilista jalne znanosti ustavna i Vidi naprijed ste. 80. *Ibidem. ®Y. *Pravoslovni i dréavostovni fakultet” u Spomenieci u povodu 25-godisnjice Svewilista (op. cit. pod 22), str, 40-42. Seminari su uvedeni naredbom zomaljske viade of 14.6.1886. i njima se trebalo “pomaze uévestiti i prosirii zmanje steteno na predavanjima*. Za nagradivanje seminarskih. radnji zemaljska viada je odredila 10 godifnjih nagrada po 40 forinti. Iste godine winjeni su napori i da se poboliga struéna biblioteka odredivanjem godiSnjeg fonda za nabavku Knjiga. Sveutiligni zakon od 1894. god. sankcionira seminare u § 51. V. Maurovic-Kostrencig, “Juridicki fakultet” (op. cit. pod 40). 209semestrima 1880/81. i 1881/82. "Praktiéne vjcdbe iz rimskog civilnog prava"." Potev od 1886. god. uz predavanja rimskog prava, sreéemo vise oblika dodatne nastave u vidu praktignih vjeZbi, konverzatorija te tumagenja pojedinih partija studentima. Iz reda predavanja vidimo da je te godine u prvom semestru obavijano *Citanje izabranih dijelova Justinijanove kodifikacije sa sluSaoci" i "Tumatenje i vjezbe vrhu Dig. de her. inst. 28. 5." (Egersdorfer) te "Egzegetiéno tumatenje Justinijanovin Institucija" (Mallin) po dva sata tjedno, dok u drugom semestru bilo je to "Tumaéenje Dig. de V. 0. 45. 1." (Egersdorfer). Kasnije stegemo jedan tematski koncipiran seminar - "O stipulaciji* - (Egersdorfer, 1887/88, 1. semestar), “Tumaéenje IV knjige Gajevih Institucija" (Egersdorfer, 1900/01, 1. semestar) i “tumagenje odabranih dijelova Digesta" (Egersdorfer, 1891/92, oba semestra). Stanovito je vrijeme zabiljezen zastoj u radu seminara na Gitavom fakultetu, pa i na rimskom pravu, uglavnom zbog oskudne strugne literature u knjiznicama i drugih poteskoca, ali su oni ubrzo na katedrama rimskog i pandektnog prava ponovo uvedeni.”5 Uvodenjem jo8 jednog povijesno-pravnog ispita te praktiénim udvostruéenjem nastave na rimskom i pandektnom pravu ubrzo je otvoreno pitanje nove organizacije studija iz ove materije. Odvajanje rimskog i pandcktnog prava, zapoécto sve vecim prosirenjem nastavnog programa te stimulirano odredbama novog sveutilisnog zakona, dovrSeno je osaivanjem jos Jedne katedre 1897. god.” Od tada, pa sve do pred kraj drugog svjelskog rata, postoje dvije katedre, mada je do stanovite redukcije pandckinog prava doslo veé pofetkom tridesetih godina, Potrebe za novom reformom studija, prvenstveno "hipertrofiranog” romanisti¢kog studija i neophodnost njegove redukeije istiéu se, doduse, veé ubrzo nakon osnivanja druge katedre.” Reakcije u tom praveu smjenjuju se sa promjenljivom destinom, a i sami nastavnici koji ga predaju, nazivaju pandektno pravo prezivjclim i nude ga u izmijenjenom i prilagodenom obliku kao "uvod u tcoriju privatnog prava" ili modificirano kao *temeljna nagela privatnog prava na osnovu rimskog".”* Sto se "éistog” rimskog prava tie, njemu se, %Y. "Red predavanja”. Rad seminara je nakon teXkote koje su djelomigno prebrodene, ponovo ustaljen od Skolske 1906/07. god. j organiziran prema uputama Naredbe o ustrojstvu juridickog seminara od 17. 8. 1906. you. i Statuta © pravo i dréavoslovnom seminaru, dodatom toj naredhi, Maurovié i Kastrenti u radu “Seridichi fakultet" (op. cit.), str. 107 obayjestavaju da je bilo najvise radnji iz yradanskog i prava te da je bilo “nezgodno s rudovima iz pravno-historijskih struka, koje se predaju prve dvije godine prava, kad siuSaoci 4jo8 nemaju potrebnog juristitkog znanja i elasticiteta, da bi se mogli dati na samostalni pravno-historijski rad, a u docnijim semestrima skregu glavnu svoju pxznju redovno vise pozitivnit predmetima”. An Je prije preustrojstva seminara i za vrijeme “obustave" njihovog rada nastojao da s iz reda predavanja vidimo da je Skolske 1903/04, god. driao "seminarske vjetbe iz rimskog prava" dva sata tjedno, 1909/10, |jetni semestar, to su bile “Romanist i iz veola", 4 kasnije ili se wopée nisu unosile u redu predavanja ili vyjezhe", dva ili jedan sat tedno, Isp. "Red predavanja”. sy *Namjera je profesorskog zbora bila najprije da se osnuje jedna nova, zajednitka kaledra 2a rimisko pravo. Doslo je ipak do otvorenja dviju novih katedara - za rimsko i 2a opée gradansko pravo, koja je Popunjena tek u ljetnom semestru 1904, god. V. Maurovié-Kostrentig, "Juridichi fakultet”, ste. 98. "Isp. Maurovig-Kostrentig, “Juridichi fakultet", str. 98 te Maurovig, "Neke pitanja..." (op. ?. 58). it. pod ™isp. Rastovéan, "Temelfna naéela privainog praws ne osnovu rimskog prava”, Zagech, 1930. (a daljnjem tekstu: "Temeljna nadeta...") 293paraleino sa napadima na pandektno pravo, upucuju komplimenti kao "nuznom, nenadoknadivom clementu pravne naobrazbe", i "sredstvu elementarne pravne obuke"? u koje ne bi trebalo dirati, jo manje ga reducirati. Lenel nije bio dobar prorok kada je uoti donosenja BGB-a izrazio bojazan da "rimsko pravo gleda u oi svojoj borbi za opstanak”."” Slijedeéi sudbinu ovog predmeta na zagrebatkom Pravnom fakultetu u ovom razdoblju, te uporedujuéi je sa sudbinom ovog predmeta na sveutilistima u zemlji u kojoj je privatno pravo veé Eitavo stoljege bilo kodificirano," prije bismo se slozili sa Mauroviéem, koji, parafrazirajuéi Lenela, kaie da “rimsko pravo gleda u oZi svojoj borbi za dominaciju nad ostalim predmetima". Nakon odlaska Stjepana Spevea 1886. god. oko katedri za rimsko i pandektno pravo slijededih pedesetak godina bilo je okupljeno vise znanstvenih i javnih radnika, ali u povijesti ovog predmeta na zagrebackom Pravnom fakultetu do drugog svjetskog rata nedvojbeno dominiraju liénosti dvaju profesora, koji su svojim dugogodisnjim djelovanjem ostavili neizbrisiv trag; Eitav su svoj Zivot posvetili rimskom pravu i tokom dugogodi’nje karijere odgojili mnoge generacije dobrih civilista. To su Aleksandar Egersdorfer (na katedri rimskog i pandcktnog prava punih 37 godina - od 1886. god. do smrti 1923. god.) i Ljudevit Andrassy (na katedri povijesti i institucija rimskog prava, te povremeno pandektnog prava - 44 godina - od 1897. god. do umirovljenja 1940. god.). Uz ova su se dva profesora, koji predstavijaju stubove dvaju katedri romanisti¢kog studija tokom vise od polovice stoljeéa, nalazili vrsni suradnici koji su zajedno s njima nosili lerete nastave ovih dvcju disciplina, ali su svi oni samo dio svog vremena i znanstvenog i pedagoskog potencijala odvojili za rimsko pravo. Startali su na ovom predmetu i stjecali svoje habilitacije na njemu, ali su prave domete svoje znanstvenc i drustvene karijere ostvari na drugom polju (Mallin) ili na drugoj znanstvenoj disciplini (Strohal, Zobkow, Rastovéan, Eisner). Aleksandar Egersdorfer roden je 23. 4. 1850. god. u Zagrebu." Studij prava zapoteo je na zagrebackoj Pravoslovnoj akademiji a nastavio ga, zavr3io i doktorirao na Pravoslovnom i drzavoslovnom fakultet u Pragu 1875. god. Karijeru je zapoteo sluzbom na sudu i bio najprije imenovan prisluznikom, dvije godine kasnije, nakon Sto je proglasen “osposobljenim za vrSenje odvjetniéke djelamosti", sudbenim pristavom, a 1879. god. vijecnitkim tajnikom i namjesnikom dréavnog odvjetnistva. Iste godine habilitirao je na VY. Maurovié, "Neka pitanja..." i V. Rastovean, “Temeljna nadela...". Lene, "Das birgerliche Gesetcbuch und das Studium des rémischen Rechts", Rede zum Antritt des Rectorats, Strassburg, 1896. "U Francuskoj je od donoenja Code civil-a do 1852. god, nastava rimskog prava bila ogranigena na ddva semestra. 1853. god. bila je prosirena na éetiri semestara, da 4 1905. na dva obligatna i jedan, treci fakultativan semestar. Medutim, iako je studentima ostavljen izbor izmedu rimskog i medunarodnog prava w tresem, fakultativnom semestru, iz jednog Sanka Exmeina, *Quelque mots sur Vensengement du droit romain” w Revue internationelle 1907/53 vidi se da su ti fakultativai kursevi rimskog prava imali izuzeino velik uspjeh i odaziv kod studenata. Vidi Mausovié, *Neka pitanja...” ine 1895. bila reducirana na tri, ®V. Maurovié, Neku pitanja... str, 33-41. BY, Edo Lovrig, oproitajni govor Egersdorferu uw "Mjeset reat’ iku", 1923, god., Dedelié w “Znamenitizagrebackom Pravnom fakultetu na predmetu ope austrijsko privatno pravo.™ Privatni docent i suplent na tom predmetu' bio je tek kratko vrijeme (1881-1882), a detiri godine kasnije doSao je na, nakon odlaska Stjepana Spevca, upraznjenu katedru rimskog prava. ‘Tokom iste 1886. god. postao je izvanrednim, a 1891. god. redovitim profesorom. Bio je dugi niz godina tian Sabora i bavio se politikom."® Posebno se angazirao na budetskim i finaneijskim problemima, napisao je veliki broj rasprava iz tog domena i stekao reputaciju odlignog poznavatelja tih pitanja, Odlikovali su ga "opseZno pravnicko znanje, otroumnost, pronicljivost i duhovitost", pa je slovio za "jednog od nasil najboljih pravnika". Bio je vrstan Prdavaé i pedagog. “Kao ispitivat u povjerenstvima za dréavne odnosno stroge ispite bistrio Je pojmove, za koje je opazio da su kandidatu tamni i nejasni, Njegovo je ispitivanje izgledalo upravo tako kao da instruira ispitne kandidate*."” Predavao je od 1886. god. u prvom semestru rimsko pravo - povijest i institucije - (1886. drZa0 je i dva dodatna sata iz obveznog prava institucija) a od 1888. god. i rimski civilni proces, te u drugom semestru pandekino pravo - opéi dio i nasljedno pravo pandekta, Tijekom 1887. i 1889. umjesto nasljednog, predavao je obvezno pravo pandekia, 1890. je, pored opéeg dijela, predavao i nasijedno te poscbni dio obveznog prava pandekta, 1891. samo obvezno pravo pandekta i obiteljsko pravo bez opéeg dijela, 1892. je, pored opéog dijela pandekta i nasljednog prava, predavao u istom scmestru i rimski civilni proces. U tom Je razdoblju citavu nastavu, koja je kasnije s neSto vetim brojem sati podijeljena na dvije katedre, Egersdorfer nosio uglavnom sam (Mallin je nastupao na predavanjima veoma rijetko). Od osnivanja nove katedre 1897. god. i dolaska Andrassy-a, do svoje smrti 25. 5. 1923. god. predavao je pandektno pravo (i povremeno institucije, kao u skolskoj 1902/03.) i to uw zimskom semestru opéi dio i stvamo pravo, u jetnjem obvezno pravo odnosno hasljedno pravo pandeKta ili i jedno i drugo s manjim brojem sati. Pojedine semestre predavao je, u dodatna dva sata, odredene dijelove matcrije wz redovitu nastavu Ijetnjeg semestra (tako 1900/01 *O posjedu", 1912/13 "O viasnistvu")." Duznost dekana vrsio je 1892/93. god. Egersdorferov literarni opus obuhvaéa velik broj radova, Na potetku karijere to su *Skrenuo je na sebe pozomost vot par godina prije rdovima objavljenim u "Mjeseiniku"; “Conditiones in pracsens vel practeritum rekatae” (1877.) i "Cause debendi po austrijskom privanom pravu s osobitim obzirom na pravo rinsko” (1878.). Ova drugu rasprav napisao je za natjeZaj Koji je raspisalo uredniftvo "Mjeseénika”, pa je bio i nagraden (sa Sestcarskih dukata), U izyjeStaju komisije koju ‘su sadinjavati Spevee, Hanel i Cutkovié, stoji da je “oitrounmo zei¢e pokuSao autor rieSiti kontrovere koje nalazimo w literaturi te se opaza tom prilikom i zrefost ajeyova suda i jasnoa u njegovo} izreci*. V. “Mjesetnik", 1878, br. 2, sir. 90. “U prvom semestru 1879/80. predavao je “O posjedu po austrijskom civilnom pravu s obzicom na djelo prof, A. Rando", u drugom Obiteljsko i nasljedno pravo. Isp. "Red predavanja”. ‘a unionistitke, madaronske strake. Da njegovi Uljecali na popularnost ima, vidi se iz podataka da je slovio kao “prijaelj i zaititnik mladeZi", Vidi Lovrig, "Mjesetnik", 1923. i Dedelié, "Znameniti Hrvati", *V, Lovrié, "Mjesetnik", 1923, "V. "Red predavanja", 225preteino radovi iz civilistike” i budetsko-financijske problematike,”” kasnije to su udabenici iz rimskog i pandektnog prava. "Nastojao je mnogo oko toga da njegovi slusaoci zabiljeze predavanja, 8t0 im ih je drZa0". Ono Sto je zapotco joS 1896. god. izdavanjem "Nasljednog prava pandekta", nastavio je povremenim izdavanjem stenografiranih te po autoru ispravijenih izdanja predavanja "O nasljednom pravu vopée" (1900), "Stvama prava pandekta" (1910) te zavr8io u razdoblju od 1915-1917. kada je izdao sva svoja predavanja © pandektama v viSe svezaka (opéi dio i stvarna prava, obvezno pravo, obiteljsko i nasljedno pravo). Ovoj je seriji prethodio tisak "Rimskog civilnog procesa” (1914) a kasnije, kratko pred smrt autora, tiskana su i njegova predavanja o povijesti i institucijama rimskog prava (1919). U tom razdoblju publicirana je i njegova prije pisana rasprava “Legisactio sacramento in personam'" (1916). U eri "literarnog steriliteta”, Egersdorferovi udzbenici su bezsumnje znatili mnogo, “a njihova je vrijednost barem jednaka priznatim njemazkim udZbenicima koji obraduju istu materiju. U- moru sliéne literature, autor je znao zadréati_neku samostalnost".” Karakterizira ih saZctost i pteglednost iznesene materije, ali_njihova uspje3na upotreba pretpostavlja sposobnost pracenja izvora tc stanovitu "pronicivost", tako da se sam tekst mjestimice doima kao komentar rimskim izvorima ili rjeSenjima pandektnog prava. U njegovim "Pandektama" se naime, paralelno sa izvorima upuéuje i na odgovarajucu literaturu, tako da je studentu neophodno paraleino studiranje stavova i mi8ljenja pandektnih autoriteta, dok je izolirano i samostalno izuéavanje materije, bez. tih popratnih konsulateija, oteZano i manjkavo. To je i nedostatak i prednost Egersdorferovih udZbenika - student je alo toga dobijao "gotovog", do sazctih autorovih konkluzija mogao je doéi samo analiti¢kim studijem izvora i literature rimskog i pandcktnog prava. Niz godina je dio materije iz pandekinog prava predavao i profesor erkvenog prava Luka Marjanovié.* Marjanovié je, nakon Sto je, kao stipendista dvorske kancelarije, "Pored radova citiranih pod 84. to su i "O kamutah i kamamih pogodbah” (“Mjesetnik", 1879.), *Conditiones iuris” (“Mjeseénik”, 1886,), “Ober mohamedanische Ehe* (Agramer Zeitung, 1879.) "Der Grundenilassungsfond", Aycamet Zeitung, 1891/88, "Sohstveni izdaci Ugarske i autonomni ialaci Hrvatske i Slavonije u jednom deceniju", Hevatska reforma, 1900/01, *Der financielle Ausgleiche*, ‘Agramer Zeitung, 1903/21, *Finaneijalna list", 1905/1, br. 19, "PotroSarine i carinsko podrugje", Dnevni list, 1905, 1, “Privredai odgoj - najveéa potreha", Hrvatski Lloyd, 1910/11 i Obzor, 1911/52, "Seljacki posjed”, Hrvatski Lloyd, 19 0/Il, "Die Participation der Stitdte und Gemeincden an den Schankssteueritberschussen", Die Drau, 191 1/44, "NaS fi ‘pram Ugatskoj", Suvremenik, IX, 1916,, "Budusa financijalna nayodba izmedu Kraljevina Ugarske i Hevatske, strudni_prikaz financijalnog stanja", Obzor, 1916/57. Vidi rocenaiju Lj. Andrassy-a u "Mjeseniku", 1918, str. 177. Ova nas rasprava na udoban i vjeStatki natin vodi kroz probleme koje je trebalo taknuti. Pisac je usted jeke topova i bojnil trubalja ohogatio nafu struému knjiZevnost ovom raspravom” pide Lj. Andrassy 1u recenziji ovoj knjizi u “Mjeseniku", 1917., str. 322, 416, Vidi Rastovéan, reven jju Eyersdorferovih “Pandekata®, “Mjesetnik, 1928, str. 491, “Debolig ya ("Zuumeniti Hrvuti") predstavlja kao “profesora i knjidevnika". Marjanovié je, naime, sakupljao narodne pjesine, te su pod njegovim urednistvom izdate dvije sveske narodnih pjesama izdanje, i visoko ocijenio.doktorirao u Beéu,** kratko vrijeme predavao gradansko pravo, zamijenivsi 1872. god. sa Jo jednim “nedavno izuéenim kandidatom", Franom Vrbaniéem, profesora Burgstallera,® a od otvorenja sveutilista do naputanja profesure i naznacenja za preadstojnika u odjelu za Pravosude 1904. god. predavao je kanonsko pravo katoliéke i grtko-istotne rkve i to od 1876. god. u svojstvu redovitog profesora. Bio je vise puta dekan te 1889/90. rector magnificus. Stvarno pravo pandekta predavao je u zimskom semestru tri sata iedno s manjim prekidima tokom ditave svoje profesorske karijere, a 1877/78. predavao je i obiteljsko pravo pandekta.” Romanisti&ki studij bio je u pojedinim semestrima obogaéen i predavanjima Jaromila Hanela,”* profesora opée pravne povijesti te enciklopedije i metodologije prava. U zimskom semestru 1875/76. god. Hanel je predavao "Povijest recepeije prava Kanonitnoga, rimskoga i njematkoga”, tri sata tjedno, a 1880/81. ta ista predavanja u nesto izmijenjenom vidu kao “Povijest recepcije prava kanonitnoga i rimskoga u srednjoj i juznoj Evropi," takoder tri sata Yedno.” Pred Konac skolske 1880/81. "zahvalio se na profesuri*, postav$i redovitim profesorom germanske pravne povijesti na svcuciliStu u Pragu, "Ostavio je lijepu uspomenu kao neumoran i odiiéan suradnik*.'® Kratko vrijeme, neposredno prije osnivanja druge katedre i dolaska Andrassy-a, uz hastavom opterecenog Egersdorfera, nastupio je i Milivoj Maurovié," profesor opée povijesti, enciklopedije i metodologije te hrvatsko-ugarskog prava. Tokom Skolskih 1895/96, i 1896/97. predavao je povijest i institucije rimskog prava (Egersdorfer je istodobno predavao pandekte), pa se ni program ni obim nastave nije mnogo razlikovao od kasnijeg Programa i obima nastave fiksiranog otvaranjem druge katedre). Maurovié je 1894. godine dobio veniam legendi iz opée pravne povijesti i iste godine bio je izabran izvanrednim a 1896. redovitim profesorom. Jedan je od najistaknutijin profesora na zagrebatkom Pravnom fakultetu. Bio je vige puta dekan fakulteta, a 1898/99. rektor Sveutilista. Bio je redoviti je ¢lanom JAZU i autor nekoliko zapazenih radova. "? *Vidi Klaié, "Pretece sveuéilista’. Isto, Vidi "Red predavanj "Vidi Ljetopis JAZU za god. 1910, kaj. 25 i "Mjesaénik”, 1911, br. 1. Strohal, “Zivoropis Jaromila Hanela”, "Vidi "Red predavanja*. Vidi Spomenici u povodu 25-gertisnjice postojanja Sveudilita, (op. cit. pod 1925/27. i 1926/21, kaj. 40. V. i Krasovie w "Znameniti Hrouti", "Vidi Kostrenéi, Nekrolog Milivoja Maurovicu, Ljetopis JAZU za god, 1925/27. i 1926/27, kaj. 40. V. i Krasovig u "Zaameniti Hrvaii”, ""La loi du Vinodol, eraduite et annutée pur Jules Preax”, Paris, 1897, ~ Maurovigeva k napredak w ispi ovog Vadtiog spomenika nake pravne pros ep. cit, pod 101), "Neka pitanja o reform prave i driavoslomneg studija*, Zagreb, 1909., biograliju te Jaritiku radova i biliografiju Ivana Strohala u Ljetopisu JAZU za god. 1918., knj, 33, “Opéa pramna st, dio L. Uvodl. Povijest jewnoga prava franacke dréave (predavanja Maurovica), Zagreb, 1923. (0 naklada Kuy “aati (Kostrentig, Ljotopis JAZU, RQ 8 8Profesor Ljudevit Andrassy,"™ jedan od nestora medu nastavnicima zagrebatkog Pravnog fakullela, roden je 17. 8. 1869. god. u Stubieama. Sve Skole zavrsio je u Zagrebu, gdje je s 24 godine postao doktorom prava. Nakon obavljene sudsko odyjetnitke prakse (1893-1897) postaje vladin perovoda i iste se godine habilitira na Pravnom fakultetu u Zagrebu za predmet povijest i instituctje rimskog prava temeljem radnje “Najstarije rimske oporuke i libera testamentificatio". Nakon kratke suplencije, izabran je 1898. god. za izvansednog, a 1902. za redovitog profesora, Nosio je teret nastave punih 44 godina (od toga je 38 godina djclovao kao redoviti profesor). Citav svoj Zivot posvetio je, u prvom redu, svojim nastavnitkim duinostima te je mnogim generacijama uspio joS na potetku studija usaditi interes i osnovne temelje, na kojima ée se izgradivati odligni civilisti. Pravnici iz starijih generacija ée se i danas sjetiti predavanja i seminara te izvanrednih pedagoskih sposobnosti profesora Andrassy-a. Studentima je ostavio skripta svojih predavanja povijesti i vrela rimskog prava (1913). Citajuci ta skripta motemo i sada, nakon toliko vremena, izraziti Zaljenje Sto nisu bila tiskana - pisana su nadasve razumljivim i pristupacnim stilom, iznesena matcrija sistematski dosljedno i obogaéena detaljima, kojima Gitaocu Stivo postaje privlagnije i razumfjivije."™ Za drugi dio materije koju je predavao, institucije rimskog prava, Andrassy se pobrinuo priredujuci i trece izdanje Baronovih Institucija u prijevodu Dr. Milivoja Srepela (1913), koje su, preradene, dofivjele i éetvrto izdanje (1925).!°* Kao jo8 mladi profesor za natjetaj sveutiliSta u Kataniji napisao je vrijednu i zapazenu raspravu "Starina i autentiénost zakona XII plota", u kojoj podvrgava kritici argumente Paisa i Lamberta 0 vremenu donosenja ovoga zakonika."™ Pored povijesti i institucija rimskog prava, predavao je povremeno i pandektno pravo (1926/27.)" Duinost dekana fakulteta obavijao je 1907, 1912/13, 1921/22. Do duboke je starosti, i nakon umirovijenja, pomno i aktivno pratio zbivanja u romanisti¢koj nauci i pravnoj historiji.' Umro je u Zagrebu 30. 10. 1955. god. WY, M. Horvat, Ljudevit Andrassy, Hrvatska enciklopedija, 1 sv., sit. 424, M. Horvat, Nekvolog a Zhornikue Pravnog fakulieta u Zagrebu, 1955, br. 1-4. WZaljenje Sto Andrassy nije tiskao svoju "Rimsku pravnw povijest” izradava i RastovEan w prikazu “Rimske prame povijesti” M. Horvata, "Mjesetnik", 1944, br. 3, koji takoder smatra da su predavanja Andrassy-a znagila napredak u odnosu na Egersdorfera (a Eyersdorferovu "Rimsku pravau povijest™ ‘smatra "najslubijom sivari ovog, inaée odlitnog pravnika"), Rastovean ukazuje posebno na pojedina mjesta iz predavanja Andrass-ya - 0 pretorskom ediktu, ius respondendi, Justinijanovomn zakonodavstvu itd, "koja su baS zhog dobre obrade ostala u pameti", "sBaron-Andrassy, Institucije rimskog prava, IV izdanje, Zagreb, 1925. ‘ornjesesnik", 1905. ™yidi "Red preduvanja”, "Vidi Prikaz "Zakonika mesta Esnume in Lipi fakulteta u Zagrebu 1954, Andrassy je map sarjevu zakoniku” ¥. Koroica u Zborniku Pravnog aw kratko pred smart.4. Privatni docenti Ivo Mallin, Jvan Sirohal, Mihail Zobkow Na katedrama rimskog i pandektnog prava u razdoblju od 1886-1928. god. djelovala su i tri privatna docenta - Mallin, Strohal i Zobkow. Svoje prave domete postigli su izvan romanistike, ali su i radovima iz ove oblasti i povremenim istupanjima na katedri rimskog i pandektnog prava podigli ugled i kvalitetu zagrebackog romanistiékog studija. Dr. Ivo Mallin dobio je veniam legendi za rimsko pravo 1886. god. kada je, nakon odlaska Spevea, katedra popunjena sa dva privatna docenta. Roden je 7. 4. 1853. god. u Zagrebu'® u obitelji’ koja je bila u sredistu svih znagajnijih polititkih i kulturnih zbivanja."" Studirao je na na zagrebatkom i betkom pravnom fakultetu, gdje je i doktorirao. Rimsko pravo sluSao je u Betu kod Jehringa,! bio njegovim omiljenim studentom te pod velikim ufjecajem njegovih nazora.""? Od svog slavnog profesora dobio je laskavu ponudu da postane njegovim suradnikom, a dugi je niz godina odréavao s njime korespondenciju.' Karijeru je, nakon polozenog sudatkog ispita, zapoteo kao sudatki pristav, perovoda i tajnik pravosudnog odjela zemaljske vlade. Habilitirao se temeljem radnje “Actio Pauliana, nadopunjak ovrinog prava".""* U habilitacionom postupku nastupio je sa pokusnim predavanjem na temu "Studij rimskog prava".""* Nakon sto je 1892. god. imenovan odsje&nim sayjetnikom u odjelu za bogostovije i nastavu, povjerena mu je 1896. god. uprava odsjeka za narodno gospodarstvo, a u ovom su domenu zasluge Ive Mallina velike i nesporne. Tog velikog entuzijastu i neumornog radnika, po éijoj su inicijativi meliorirane ogromne povriine neplodnog tla u Hrvatskoj i Slavoniji, usavrSene strutne "'V, Oton FrangeS, "Dr. Ivo Malin, pokretaé rvatskoga gaspodarstva", otisak iz, "Kola Matice Hevatske", knj. Vill, god. 1927., te Stjepan Szavits-Nosan u *Znameniti Hrvati*, ""Kuéa njegovog ova Natina Mallina na Sv. Ksaveru bila je omiljeno stjeciite Hiraca; redo jatelji bili su mu Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Janko Draskovié, Livdevit Vukadinovié, pa su mno; znacajni sastanci odrZani upravo tamo. Naum Mallin je medu svoje prijatelie i goste svoje kuse ubrajao i mnoge znamenite suvremenike - medu ostalima Theodora Mommsena, zoologa Brehma, sli Waldinillera i Zaschea, Bio je svjetski putnik i strasni Kolekcionar umjetnina. V. Frange’S, op. cit "Isp, Frange’, op. cit. "2U svom pokusnom predavanju u sklopu habilitacianog postupka, Mallin se na to osvrée s nekoliko rijeti, te kade da je tj prvi Zivusi romanista, glasovii njematki udenjak, primio u krug svajih sljedbenika hepoznata hrvatskoga mladi¢a", V. "Mjesetnik”, 1886, str, 145-154. '3Branged posebno istize da su Jerhingovi nazori u djelu "Pflicht im Recht” pratili negdainjeg Jehringovog stulenta kroz ditav Zivot. V. op. cit, str. 4. 'Podaci koje daje Frange¥ u citiranom élanku u povodu dvadesetogodisnjice smrti Ive Mallina nisu dokumentirani i yjerojatno potjetu iz rzgovora autorovih sa sinom Dr. Ive Malina, Dr. Naumom Mallinom, njegovim prijateljem. "Metio Pauliana, nadopunjak owsiog prava, dio prvi. Zagreb, 1884, stranica 90 {pretipkano iz “Mjesetnika”, 1884-1885). NerMjesetnik” 1886, ste. 145-154,gospodarske Skole i osnovana Sumarska akademija, nazivaju osnivatem hrvatskog gospodarstva. U svojstvu banskog sayjetnika odsjcka za narodno gospodarstvo ostao je do svoje smrti 21. 2. 1907. god. Pored habilitacione radnje izdao je i studiju "Zastita posjeda s osobitim obzirom na zakon od 8. svibnja 1890. © postupku u slugajevin smetanja posjeda","" priredio za tisak XX svezak "Hrvatskih zakonah",'"* izdao zajedno sa Stjepanom Kranjéiéem "Nagaster k Saboru’,"” a povremeno je tiskao manje radove u éasopisima,”™ medu ostalim u “Mjesetniku” joS za vrijeme sluzbovanja na sudu."' Sudjelovao je u donoSenju niza zakonskih projekata, a kao savjetnik u odjelu za bogoitovije i nastavu jedan je od tvoraca reforme Sveutiligta, izrazene u zakonu od 1894. god. Predavao je povijest i institucije rimskog prava i driao seminare (“Egzegetitno tumatenje Justinijanovih institucija") u prvom semestru 1886/87, rimsko ovréno pravo u drugom semestru iste godine, zatim povijest i institucije te nasljedno pravo pendckta u prvom i drugom semestru iduée godine, opti dio pandckta u drugom semestru 1888/89. i 1890/91, rimsko nasljedno pravo u drugom semestru 1889/90. te nasljedno pravo pandekta u drugom semestru 1887/88, 1903/04, 1 1904/05. godine."”* Kratko vrijeme nakon osnivanja druge katcdre za rimsko pravo, veniam legendi iz ove oblasti dodijeljena je i Ivanu Strohalu.' Tako se, poéev od 1898. god. broj nastavnika na prosirenom romanistitkom studiju poveéao na éeliri. lako sc habilitirao za “isto” rimsko pravo temeljem radnje "Miraz u rimskom pravu za vrijeme trajanja braka"," predavao je iskljuzivo pandektno pravo. Strohal je roden 29. 7. 1871. god. u Orchovici (SuSak). Srednje je skole pohadao u ZavrSju, na Rijeci i u Karloveu, a 1890. god. zapoteo studij prava u Budimpesti da bi ga vee nakon prvog semestra nastavio u Zagrebu. Bio je jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji, kome su tri godine za redom urutivane nagrade za natjeéajne radnje. Doktorirao je 1895. a tri godine kasnije habilitirao je na Pravnom fakultctu u Zagrebu. U dréavnu sluzbu stupio je 1895. i ostao, nakon polozenih dréavnih ispita, u sudaékom zvanju do 1902. god. "Visstita naklada, Zayteb, 1892, stranica 216. Autor ianosi uglavnom Jehringove nazore w kajizi “Grund des Besitexchurzes". U preom dela daje historiski i Komparatival pregledzaStite posjeda potey od rimskog i bizantskog prava do modemnih prava, u drugom razgleda "pravo valjano w kraj i Slavoniji glede zastite posjeda” te konaino u treéem, iznosi nagela Zakona od 8, 5. 1890. i daje tekst zakona sa tumatenjem. Vidi Zakon od 22, 12. 1890. 0 postovnih ucharskih i Zakon od 26. 5. 1891. 0 komasaciji zemljistah, priredio Ivo Mallin, Zagreb, 1892, “*Vidi Szavits-Nosan, “Znameniti Hevat "Vidi npr. Die Debatte uber den Popov toranj, Agramer Zeitung, 1903/28. "Vidi "Postovanje sudove u Kralj. Hrvatske i Slavonije iu bivioj Slav, krajini recajem yodine 1852, i 1883." "Mjesetnik™ 1883. "Vidi "Red predavanja”, Vidi Milivoj Maurovic, Dr. Ivan Sirohal, Lietopis JAZU 2a god. 1918, sv. 33, te Rudolf Strohal vu "Zacneniti Hevesi". "Vidi Mjesetnik, 1898. 230Slijedeéih dvanaest godina proveo je sluzbujuéi kod banskog stola zemaljske viade u odsjeku za rjeSavanje zadruinih stvari, gdje je baveci se pozitivnim zadruznim pravom poteo prouéavati historijski razvitak zadruga. To je u velikoj mjeri utjecalo na njegov literarni rad koji mu je pribavio reputaciju "najboljeg poznavatelja juznoslovenskih zadruga, napose hrvatskoga zadruznog prava"."> Njegov mu je znanstveni rad donio najprije izbor za dopisnog Elana JAZU 1904. god. te za redovitog 1908. god. Umro je u Zagrebu, 8. 12. 1917, god. Strohalov veliki literarni opus zadire u vise podrudja"” - bavio se pravnom filozofijom i opéom teorijom prava"® - napisao je vise rasprava i studija o obitajnom pravu,”* njegovom sakupljanju i opisivanju, dao je vrlo znatajne priloge hrvatskoj pravnoj povijesti,” napose hrvatskom zadruznom pravu"' i opéem agrarnom — pravu." "Maurovig, op. cit. "M2bor je uslijedio temeljem njegovih radova *Pojam vlasnasti u danainjoj pravmnaj nauci® i “Opravtanje vlasuosti”, iadanja JAZU, Rad 1904, 1905. "Vidi bibliogeafiju i k i prikaz Strohalove literame ostavitine u Elanku Mauroviéa, op. cit. "AY svom je stvaralaékom radu zadnjih godina Strohal bio pod uljecajem evolucionistitke pravne Skole je slobodaog prava, U svojim se djelima zalaze za reformu privatnog prava, po njegovu misljenju, u tome Ko polazi od stanovista (Aristotelovog) da je pravo ts objektivaom smislu prius, {a pravo u subjektivnom smislu posterits, odn. da zakon stvara pravo. Takvog je pozitivistitkog shvaGanja prava posijedica po Strohalovu misljenju i to Xo se ignorira ili krivo shvaca pravo, koje u narodu Zivi. (Ova su njegova shva¢anja prisutna u veéini njegovih djela, ali pokutajsistematskog obrazlozenja nalazimo prvenstveno u djelima *Pojam vlasnosti u danasnjaj pravnoj nauci" i “Opravdanosti viasnosti”, djela koja su mu donijela Elanstvo u JAZU, te u "Razvitku vlasnosti”. I dio. “Danainje stanje nauke 0 razvithut vlasnosti”, Rad JAZU, knj. 164, 1906, you. Ovom dijelu Strohatova opuss pripada vise rasprava kao So su *Priroda i dréaa", knj. 184, 1910., *Slobadua pravo", Mjeseénik, 1909/3, "Primjene zakona’, "Miesctnik", 1912/2 i 3., “Judikatura i pravna svijest « narodu", Mjescinik, 1906/4., "Emancipacija sudca od zakona", "Mjessénik", 1907/4., "L. Woltmann i njegova politike antropologija, pogled na danasnju antropologiju w Njemackoj”, Mjeseinik, 1907/8. i jo drugi. Vidi bibliografiju Strohelovu uz Maurovidey Elanak (op. eit.). ™-Ystanovijenje prava koje u narodu ivi", Zhornik 1909, knj. 14, *Osuova za sabiranje grade i prava koje u narodu Bvi", Zbornik, 1909, knj. M4., “Pravo koje u narodu divi", Zbornik, 1910, knj. 15. idr. 1 *Pravna povijest dalmatinskih gradova", Zagreb, 1913., "Moscenicki statue”, "Mjesetnik", 1912/2 43., "Statutt primorskih gradova i opéina”, bibliogralski nacrt, Zagreb, 1912., "Newmitljeno uzrokovanje snurti u starom trogirskom pravu", “NijeseSnik", 1913, "O stavi Hrvatima", Mjeseénik, 1914., "Oxkupno pravo t staril Hrvata”, Zagreb, 1911, “Hrvatskim jecikom pisana pravila nekih braistava u Dalmaciji”, Mjesetnik, 1914. i jo neki radovi. 210 uzrocima pojave zudruga", Mjesetnik, 1903/10-12., “Sprega kao argument prvobiine zajednice dobara”, *Mjesetnik", 1904/4-5., “Razvitak zadruénog prava”, Mjeseévik 1904/6-12, 1905/1-12, 1906/1- 6, 1907/7-12., "hnade li zadruga u Gorskom kotaru®, Mjesetnik, 1907/11, *Postanak i wijednost sada valjanih zakona 0 zadrugama u Hrvatskoj i Slavoniji", Mjesetnik, 1908/1-12., "Zadruge w Jugaih Slovena”, w Glasniku 22m. muzeja u Bosni i Hereegovini, 1909/11 2., °0 zadruzi u staroj dubrovatkoj republici", Mjesetnik, 1911., be. 4., "Nesto 0 toboénjem survivalu zadruga", "Mjesetnik", 1911/4, nw