Odluka:
U-III/6559/2010
Zbirni podatci
Broj odluke: U-III/6559/2010
Datum odluke: 13.11.2014
Vrsta odluke: Odluka i rješenje
Poveznica do dokumenta na portalu IUS-INFO
Tekst
Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Jasna Omejec,
predsjednica, te suci Mato Arlović, Marko Babić, Snježana Bagić,
Slavica Banić, Mario Jelušić, Davor Krapac, Ivan Matija, Antun
Palarić, Aldo Radolović, Duška Šarin i Miroslav Šeparović, u
postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Miroslav Hršum iz
Sarajeva, Ulica Vuka Karadžića 89, Bosna i Hercegovina, sada na
izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Gospiću, kojeg zastupa
Željko Lubina, odvjetnik iz Splita, na sjednici održanoj 13.
studenoga 2014. jednoglasno je donio
ODLUKU
I. Ustavna tužba se djelomično usvaja.
II. Utvrđuje se da je podnositelju ustavne tužbe Miroslavu
Hršumu, zbog neprovođenja istrage u povodu njegovih prigovora
da je bio zlostavljan od 9. svibnja 2008. u 20.00 sati do 10. svibnja
2008. u 20.45 sati, povrijeđeno pravo zajamčeno člankom 23.
stavkom 1. zasebno i u vezi s člankom 25. stavkom 1. Ustava
Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97.,
113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i člankom 3. Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine -
Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06.) u
proceduralnom aspektu.
a) Zbog utvrđene povrede, podnositelju ustavne tužbe određuje
se, za razdoblje do donošenja ove odluke, zadovoljština u iznosu
od 20.000,00 kuna, koja će biti isplaćena iz državnog proračuna u
roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja
ustavne tužbe Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za
njezinu isplatu.
b) Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o
Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj
99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst) Ustavni sud određuje da
je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske dužno pokrenuti i
provesti djelotvornu istragu o navodnom zlostavljanju
podnositelja Miroslava Hršuma od 9. svibnja 2008. u 20.00 sati do
10. svibnja 2008. u 20.45 sati.
III. U odnosu na ostale prigovore podnositelja, koji nisu odbačeni
rješenjem u ovom predmetu, ustavna tužba se odbija.
© LEXPERA
IV. Ova odluka objavit će se u "Narodnim novinama".
i
RJEŠENJE
I. Ustavna tužba odbacuje se:
- u dijelu prigovora koji se odnose na razdoblje prije 10. svibnja
2008. oko 14.00 sati,
- u odnosu na prigovore u kojima se podnositelj poziva na članke
18. i 116. stavak 1. Ustava.
II. Ovo rješenje objavit će se u "Narodnim novinama".
Obrazloženje
I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM
1.Ustavnu tužbu podnio je Miroslav Hršum, državljanin Bosne i
Hercegovine, s prebivalištem u Sarajevu, Ulica Vuka Karadžića 89,
Bosna i Hercegovina, koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora
u Zatvoru u Gospiću (u daljnjem tekstu: podnositelj). Ustavnu
tužbu podnio je osobno podnositelj, a zatim i Željko Lubina,
podnositeljev odvjetnik iz Splita. Obje ustavne tužbe zajedno
smatraju se jednom ustavnom tužbom podnositelja. Ustavna
tužba je pravodobna i dopuštena.
2.Ustavna tužba podnesena je u povodu presude Vrhovnog suda
Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj:
Kž-Us-79/10-6 od 15. rujna 2010., koja je ispravljena rješenjem
Vrhovnog suda broj: Kž-Us-79/10-8 od 18. studenoga 2010. (u
daljnjem tekstu: presuda Vrhovnog suda ili drugostupanjska
presuda).
Tom su presudom odbijene žalbe podnositelja, drugih
suoptuženika, te Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta (u daljnjem tekstu: USKOK), izjavljene protiv
presude Županijskog suda u Splitu broj: K-Us-25/08 od 3. veljače
2010. (u daljnjem tekstu: presuda Županijskog suda ili
prvostupanjska presuda).
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 1 od 35

2.1.Presudom Županijskog suda podnositelj je oglašen krivim zbog
počinjenja dvaju kaznenih djela protiv imovine - razbojništvo,
opisana po članku 218. stavku 2. u vezi s člankom 218. stavkom 1.
Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. -
ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj:
U-I-241/2000 od 10. svibnja 2000., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03.,
105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08.; u daljnjem tekstu: KZ), te
je na temelju istog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u
trajanju od šest godina (za prvo kazneno djelo) te na kaznu
zatvora u trajanju od šest godina (za drugo kazneno djelo). Potom
je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina
zatvora. U kaznu zatvora uračunato mu je i razdoblje lišenja
slobode od 10. svibnja 2008. nadalje.
2.2.Na temelju članka 79. stavaka 1. i 2. KZ-a, prema podnositelju
je primijenjena sigurnosna mjera protjerivanja stranca iz zemlje u
trajanju od deset godina, računajući od pravomoćnosti presude.
Vrijeme izvršenja kazne ne uračunava se u vrijeme trajanja te
sigurnosne mjere.
2.3.Na temelju članka 82. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 464.
stavkom 1., člankom 466. i člankom 468. stavcima 1. i 2. Zakona o
kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98.,
58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. - pročišćeni tekst, 178/04. i
115/06.; u daljnjem tekstu: ZKP), od podnositelja i drugih
optuženika oduzeta je imovinska korist pribavljena kaznenim
djelom u iznosu od 38.594,00 kune. Na temelju članka 132. stavka
2. ZKP-a podnositelju je naloženo da na ime imovinskopravnog
zahtjeva oštećenici Hrvatskoj pošti d.d. isplati iznos od 256.026,00
kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka
2008. nadalje, te da oštećenici Croatiji osiguranju d.d. Zagreb
isplati iznos od 143.974,00 kune sa zakonskim zateznim
kamatama tekućim od 25. ožujka 2009. nadalje. Također je
podnositelj obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka u
iznosu od 5.500,00 kuna.
3.Podnositelj smatra da su mu osporenim presudama povrijeđena
ustavna prava zajamčena člancima 14., 18. stavkom 1., 24.
stavcima 1. i 2., 25. stavkom 1., 26. i 29. stavcima 1., 2., 3. i 4. Ustava
Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97.,
113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), te članci 3., 5. stavak 2. i 116. stavak
1. Ustava.
Povrijeđenim smatra i članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni
ugovori" broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu:
Konvencija).
4.Za potrebe ustavnosudskog postupka, na temelju članka 69.
alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske
("Narodne novine" broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst; u
daljnjem tekstu: Ustavni zakon) zatražena je dostava kaznenog
spisa Županijskog suda u Splitu broj: K-Us-25/08.
5. Osim spisa predmeta, tijekom ustavnosudskog postupka
pribavljena su i sljedeća očitovanja i dokumentacija:
© LEXPERA
U-III/6559/2010
- očitovanje istražnog suca Županijskog suda u Splitu Stanka
Grbavca broj: K-Us-25/08 od 18. travnja 2011., koje je u Ustavnom
sudu zaprimljeno 26. travnja 2011. (u daljnjem tekstu: očitovanje
istražnog suca);
- očitovanje zamjenika pučkog pravobranitelja Željka Thüra broj:
P.P.-21-03-799/09-6 od 2. svibnja 2011., zajedno s liječničkom
dokumentacijom o podnositelju ustavne tužbe (u daljnjem tekstu:
očitovanje pučkog pravobranitelja od 2. svibnja 2011.);
- očitovanje tajnika Vrhovnog suda Zdravka Stojanovića od 3.
svibnja 2011., zajedno s prilozima u vezi s vijećanjem i donošenjem
osporene presude Vrhovnog suda;
- očitovanje Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa
Republike Hrvatske, klasa: 730-11/11-12/10, urbroj:
514-07-01-01-05/1-11-2 od 16. lipnja 2011., zajedno s prilozima, u
vezi s ozljedama podnositelja kod prijema u Zatvor u Splitu;
- očitovanje Policijske uprave splitsko-dalmatinske o uhićenju
Miroslava Hršuma broj: 511-12-23-KU-236/08 od 3. listopada 2011.
(u daljnjem tekstu: očitovanje policije o uhićenju podnositelja od
3. listopada 2011.).
6.Riječ je o iznimno složenom kaznenom predmetu u kojem je
podnositelj, zajedno s više drugih osoba, prvo optužen za jedno
kazneno djelo razbojništva izvršeno 15. ožujka 2008., a nakon toga
i za drugo kazneno djelo razbojništva izvršeno 23. studenoga
2007. U ovom se ustavnosudskom predmetu otvorilo više bitnih
ustavnopravnih pitanja, među kojima i takva koja su se u praksi
Ustavnog suda postavila prvi put, a koja su za buduću praksu
Ustavnog suda ocijenjena značajnima. To se posebno odnosi na
pitanje usklađivanja postupanja Ustavnog suda s praksom
Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (u daljnjem
tekstu: ESLJP) kad je riječ o neprovođenju istrage odnosno o
nedjelotvornoj istrazi u svjetlu članka 23. stavka 1. zasebno i
zajedno s člankom 25. stavkom 1. Ustava i člankom 3. Konvencije
(pri čemu je u okviru postavljenog pitanja obuhvaćen i članak 2.
Konvencije).
6.1.Osim pripremnih radnji (v. točku 5. obrazloženja ove odluke i
rješenja), navedene su okolnosti zahtijevale, prema zaključku
nadležnog sudskog vijeća koje je raspravljalo o predmetu 16.
veljače 2012., odlučivanje o predmetu na sjednici Ustavnog suda
zbog šireg značaja. Sukladno tome, predmet je sukcesivno bio na
dnevnom redu više stručnih sastanaka (6. ožujka 2012., 20. ožujka
2012., 11. travnja 2012., 17. travnja 2012., 25. rujna 2012., 15. srpnja
2014., 30. rujna 2014., 6. listopada 2014., 21. listopada 2014., 28.
listopada 2014. i 4. studenoga 2014.), a održano je i nekoliko
tematskih kolegija sudaca na kojima je ovaj predmet bio jedina
odnosno glavna točka dnevnog reda (22. listopada 2012., 11.
travnja 2013., 25. studenoga 2013., 17. veljače 2014. i 27. listopada
2014.). Za potrebe ovog postupka, tijekom 2013. izrađen je i
poseban elaborat vezan uz osuđujuće presude donesene na
temelju neposrednih dokaza odnosno na temelju "zatvorenog
kruga indicija".
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 2 od 35

6.2.Budući da je riječ o iznimno opsežnom kaznenom predmetu,
Ustavni sud je na njegovoj obradi i pripremi, na zahtjev suca
izvjestitelja, angažirao dva ustavnosudska savjetnika, a na
njegovoj su obradi surađivali i viši ustavnosudski savjetnici iz
Centra za evidenciju i dokumentaciju Ustavnog suda.
7.Podnositelj je Ustavnom sudu uputio vlastoručno pisanu
požurnicu za ubrzanje ustavnosudskog postupka u povodu
njegove ustavne tužbe, koja je pisana 21. ožujka 2011., a
zaprimljena je 28. ožujka 2011. Drugu podnositeljevu požurnicu,
također vlastoručno napisanu, Ustavni sud zaprimio je 29. veljače
2012.
S tim u vezi, Ustavni sud utvrđuje da požurnice koje podnositelji
upućuju Ustavnom sudu nisu pravna sredstva za ubrzanje
ustavnosudskog postupka u smislu članka 63. Ustavnog zakona i
članka 35. stavka 1. Konvencije.
II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA
1) Opis događaja
8.U Hrvatskim poštama - Središtu pošta Split, u Splitu,
Hercegovačka 1, u odjelu novčanog kartiranja, više maskiranih i
naoružanih osoba izvršilo je 15. ožujka 2008. između 22.25 i 22.43
sati oružanu pljačku u kojoj su uz prijetnju vatrenim oružjem
svladali, a potom lisicama i ljepljivim vrpcama vezali nekoliko
zaštitara i zaposlenika pošte, nakon čega su iz trezora otuđili iznos
od 15.021.500,00 kuna, te su se s mjesta događaja udaljili u
nepoznatom smjeru.
8.1.U poslovnici 21110 Hrvatskih pošta u Splitu, Gradišćanskih
Hrvata 22, više maskiranih i naoružanih osoba izvršilo je 23.
studenoga 2007. oružanu pljačku, kojom su prilikom Hrvatske
pošte - Središte pošta Split oštećene za ukupni iznos od najmanje
96.688,41 kunu. Nadležna policijska uprava podigla je kaznena
prijavu protiv nepoznatog počinitelja 23. studenoga 1997. (sv. 3,
list 172. spisa predmeta K-Us-25/08).
8.2.Te dvije oružane pljačke naknadno su dovedene u vezu.
Naime, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Sektor
kriminalističke policije, Odjel općeg kriminaliteta, podnijela je 12.
svibnja 2008. USKOK-u, Odsjeku Split, Posebno izvješće - dopunu
kaznene prijave Hrvatskih pošta - Središta pošta Split, u Splitu,
Hercegovačka br. 1, broj: 511-12-09-23-KU-236/08A.Ž. od 12. svibnja
2008. (u daljnjem tekstu: Posebno izvješće od 12. svibnja 2008.),
protiv podnositelja ustavne tužbe i još nekoliko osoba zbog
sumnje na počinjenje dvaju kaznenih djela razbojništva (sv. 1,
listovi 1.-9. spisa predmeta K-Us-25/08), to jest oružane pljačke od
23. studenoga 2007. i oružane pljačke od 15. ožujka 2008.
2) Uhićenje te ispitivanje podnositelja u policiji i od istražnog suca
9.Prema tvrdnjama podnositelja ustavne tužbe, 9. svibnja 2008.
oko 20.00 sati iz stana koji je unajmio u Splitu otele su ga
maskirane osobe u civilnim odjelima, vezali su mu noge i ruke,
zamotali mu traku preko usta i očiju te ga nasilno iznijeli iz stana,
© LEXPERA
U-III/6559/2010
ubacili u prtljažnik vozila i odvezli u nepoznatom pravcu. Vožnja
je trajala "1-2 sata", a cijelo vrijeme vožnje udarali su ga po
bedrima. Kasnije je spoznao da je odvezen u šumu, gdje su ga iste
osobe razodjenule, brutalno ga tukle, udarale gumenom palicom
po bosim tabanima, nogama po leđima i međunožju, te ga
zastrašivale sve do sljedećeg jutra. Tako je jedna osoba rekla da
mu daju lopatu "da kopa sebi grob". Osobe su ga verbalno
zlostavljale spominjući i imena njegovo dvoje djece i govoreći da
su ih ubili. Također su ga vrijeđali na osnovi etničkog podrijetla.
Jedna osoba pištoljem mu je pucala pored glave. Tvrdi da su mu te
noći povrijeđene noge i rebra, da su mu razbijeni prednji zubi, te
da je pretrpio ozljede na lijevom testisu, sve kao posljedicu
premlaćivanja. Prema tvrdnjama podnositelja, cilj mučenja bilo je
iznuđivanje njegovog obećanja da će priznati i potpisati sve što od
njega kasnije bude tražila policija. Nakon što je pristao to učiniti,
otmičari su ga sljedećeg jutra, 10. svibnja 2008., opet stavili u
prtljažnik automobila i odvezli ga u prostorije policijske uprave u
Splitu, gdje su ga predali policiji.
9.1.Prema Izvješću o uhićenju i dovođenju Policijske uprave
splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Odjela
općeg kriminaliteta broj: 511-12-09-23-KU-236/08 od 10. svibnja
2008. (sv. 3, listovi 159.-160. spisa predmeta K-Us-25/08; u
daljnjem tekstu: Izvješće o uhićenju od 10. svibnja 2008.),
podnositelj je uhićen 10. svibnja 2008. u 15.00 sati u prostorijama
Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Odjela općeg
kriminaliteta, zbog postojanja osnova sumnje da je počinio
kazneno djelo razbojništva iz članka 218. KZ-a. U očitovanju
policije o uhićenju podnositelja od 3. listopada 2011. (v. točku 5.
obrazloženja ove odluke i rješenja) ponovljeno je da je podnositelj
"uhićen dana 10. 05. 2008. godine u 15,00 sati", ali je dodano da je
"u prostorije PU SD i to Odjela općeg kriminaliteta doveden ... oko
14,00 sati istog dana".
10.Prema tvrdnjama podnositelja ustavne tužbe, nakon što je u
ranim jutarnjim satima 10. svibnja 2008. predan policiji, nasilje
nad njim je nastavljeno, sada u prostorijama policijske uprave u
Splitu, gdje su se naizmjenično smjenjivale službene osobe
čitajući mu već pripremljene papire i prijeteći "da će mu biti još
gore" ako ih ne potvrdi. Odbili su njegovu molbu za pružanje
liječničke pomoći. Podnositelj tvrdi da ga je inspektor Rubelj često
udarao. Tvrdi da su službene osobe nakon dolaska njegova
odvjetnika i zamjenika državnog odvjetnika same diktirale
njegovu izjavu, i to iz rokovnika prema konceptu koji su sami
napravili, a da je njegov odvjetnik tijekom tog postupka
demonstrativno napustio prostoriju, ali je na kraju ipak potpisao
zapisnik uz opasku da im to "neće proći na sudu". Tvrdi da je tada
sve njih molio za pomoć liječnika te ih je molio da obavijeste
njegovu obitelj ili ambasadu, "na što su se oglušili niti su mi
dopustili da se javim bilo kome". Nisu mu dali "ni da jede ni da
pije" cijeli dan. Tvrdi da je inspektor Rubelj tek nakon odlaska
odvjetnika napisao "nalog o lišenju slobode" u kojem je naveo da
je podnositelj priveden 10. svibnja 2008. u 14.00 sati. Podnositelj
tvrdi da je početno odbio potpisati takvo izvješće, ali je na kraju
bio prisiljen to učiniti jer ga je inspektor Rubelj ponovo počeo
udarati. Na kraju su ga dvojica policajaca "između sebe svukli niz
stepenice u podrum stanice gdje su bile prostorije za pritvor" jer
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 3 od 35

su mu stopala bila krvava i natečena, a u ponedjeljak, 12. svibnja
2008., odveli su ga kod istražnog suca.
10.1.Suprotno tome, u Izvješću o uhićenju od 10. svibnja 2008.,
koje je pisano na tipiziranom obrascu, navedeno je:
"B. POUKA O PRAVIMA UHIĆENE OSOBE
1. Uhićena osoba je dana 10. 05. 2008. godine u 15,00 sati prema
odredbama članka 6. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku i
članka 96. istog Zakona upoznata s:
- razlozima uhićenja,
- pravom da nije dužna iskazivati,
- pravom na stručnu pomoć branitelja kojeg može sama izabrati,
(...)
2. Nakon upoznavanja s pravima uhićena osoba je:
a. pozvala branitelja Željko Lubina koji je u prostorije
organizacijske jedinice pristupio dana 10. svibnja 2008. u 15,30
sati,
(...)
e. odbila da se o njezinom uhićenju obavijesti:
- obitelj,
- konzulat/veleposlanstvo."
U Izvješću o uhićenju od 10. svibnja 2008. također je navedeno:
"Prema odredbama članka 177. stavka 5. Zakona o kaznenom
postupku prikupljanju obavijesti od uhićene osobe bili su
nazočni:
a) državni odvjetnik USKOK - Natalija Petković
b) branitelj Željko Lubina."
Podnositelj je potpisao navedeno izvješće bez ikakvih komentara
ili prigovora.
10.2.Nadalje, prema podacima iz Zapisnika o ispitivanju
osumnjičenika broj: 511-12-09-23-KU-236/08 od 10. svibnja 2008.
(sv. 2, listovi 121.-129. spisa predmeta K-Us-25/08; u daljnjem
tekstu: Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 10. svibnja 2008.),
branitelj podnositelja Željko Lubina obaviješten je da mora doći u
prostorije policijske uprave 10. svibnja 2008. u 15.00 sati, a
ispitivanje podnositelja započelo je 10. svibnja 2008. u 15.50 sati.
Taj se zapisnik sastoji od ukupno devet stranica, a svaku stranicu
su potpisali podnositelj ustavne tužbe, njegov branitelj, policijski
© LEXPERA
U-III/6559/2010
službenik Željko Rubelj i zamjenica nadležnog državnog
odvjetnika Natalija Petković. U tom zapisniku podnositelj je
izjavio: "Svjestan sam kaznenih djela koja mi se stavljaju na teret,
upoznat sam s pravima koja mi pripadaju, te u prisutnosti svoga
branitelja Željka Lubine, dajem slijedeću obranu ..." Nakon toga, u
Zapisniku o ispitivanju osumnjičenika od 10. svibnja 2008.
sadržan je podnositeljev detaljan opis događaja oko pljačke pošte
u studenom 2007. godine u Splitu te događaja oko iznajmljivanja
stanova u Splitu sve do druge pljačke pošte u Splitu u ožujku
2008. godine.
Iskaz završava riječima: "Više nemam što izjaviti, upoznat sam da
zapisnik mogu pročitati, izjavljujem da sam slušao glasni diktat
zapisnika, pa ću zapisnik potpisati ne čitajući sadržaj". Ispitivanje
podnositelja, prema tom zapisniku, završeno je u 20.45 sati.
11.Na temelju rješenja Istražnog centra Županijskog suda u Splitu
broj: KIR-475/08 od 11. svibnja 2008. (sv. 3, listovi 156.-158. spisa
predmeta K-Us-25/08) određeno je zadržavanje podnositelja do 24
sata, s tim "da zadržavanje može trajati najdulje do 12. svibnja
2008. do 15,00 sati".
Podnositelj zahtjeva doveden je 12. svibnja 2008. pred istražnog
suca Županijskog suda u Splitu. Prema Zapisniku o ispitivanju
okrivljenika broj: KIR US 36/08 od 12. svibnja 2008. (sv. 3, list 176.
spisa predmeta K-Us-25/08; u daljnjem tekstu: Zapisnik o
ispitivanju okrivljenika od 12. svibnja 2008.), podnositelja je od
12.40 do 12.50 sati, u prisutnosti branitelja po vlastitom izboru
(odvjetnika Željka Lubine) i tužitelja (zamjenice ravnatelja
USKOK-a Natalije Petković), ispitao istražni sudac Stanko
Grbavac. U tom je zapisniku navedeno:
"Nakon što je osumnjičeniku pročitana kaznena prijava pod
brojem KU-236/08, te nakon gornjih upozorenja i pouka, isti
izjavljuje da je razumio zašto se tereti i koji osnovi sumnje stoje
protiv njega, da će koristiti svoje zakonsko pravo braneći se
šutnjom, a da je za svoga branitelja angažirao danas nazočnoga
Željka Lubinu, odvjetnika u Splitu.
OBRANA OSUMNJIČENIKA
Ja u cijelosti ostajem kod svoje obrane date u policiji pred mojim
braniteljem Željkom Lubinom koji je tu nazočan, međutim nemam
novca da ga ja sam angažiram pa se za sada branim šutnjom i ne
želim odgovarati na nikakva postavljena pitanja.
Dovršeno u 12,50 sati.
Okrivljenik upozoren na odredbu čl. 77. ZKP-a, te izjavljuje da ne
želi čitati zapisnik i istog će potpisati."
11.1.Istražni sudac donio je isti dan rješenje o provođenju istrage
broj: KIO-Us-13/08 od 12. svibnja 2008. (sv. 4, listovi 191.-194. spisa
predmeta K-Us-25/08) protiv podnositelja i još šestorice drugih
osoba zbog postojanja osnovane sumnje da su u sastavu grupe
počinili kazneno djelo razbojništva uporabom oružja, čime su
počinili kaznena djela razbojništva iz članka 218. stavaka 2. i 1.
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 4 od 35

KZ-a.
Isti dan, 12. svibnja 2008., protiv podnositelja određen je pritvor
na temelju pritvorske osnove iz članka 102. stavka 1. točaka 1., 2.,
3. i 4. ZKP-a.
12.Vlastoručno pisanim podneskom od 13. svibnja 2008., koji je
podnositeljev branitelj neposredno predao Županijskom sudu u
Splitu na spis istražnog predmeta KIO-Us-13/08 dana 4. lipnja
2008. (sv. 9, listovi 347.-349. spisa predmeta K-Us-25/08),
podnositelj je naveo da su ga 9. svibnja 2008. oteli "djelatnici
policije koji su bili maskirani fantomkama i naoružani". Nakon
toga je opširno opisao kako su ga oteli i mučili zbog čega je bio
prisiljen priznati počinjenje kaznenog djela. Čini se da podnositelj
nije priložio medicinsku dokumentaciju uz to svoje pismo, iako je
u pismu spomenuo da postoje liječnički nalazi koji potvrđuju
njegove ozljede.
12.1.Uz ustavnu tužbu podnositelj je dostavio i presliku
vlastoručno pisane zamolbe "broj 1." od 21. rujna 2008. upućene
istražnom sucu Stanku Grbavcu, navodeći "na koju nisam dobio
nikakav odgovor nikad". U tom je podnesku podnositelj izjavio da
se na ispitivanju pred istražnim sucem 12. svibnja 2008. "branio
šutnjom, zbog nepoznavanja pravne procedure, nepoznavanja
jezika i straha", te je zatražio da mu se omogući "davanje iskaza
jer ga do sada nisam ni dao i to na materinjem jeziku, što mi nije
niti omogućeno, iako je isto propisano u čl. 7. st. 2. ZKP" (list 27.
spisa Ustavnog suda). Taj podnositeljev podnesak, međutim, nije
sadržan u spisu predmeta K-Us-25/08. Za zamolbu "broj 2." od 21.
rujna 2008. v. točku 60.1. obrazloženja ove odluke i rješenja.
12.2.Podnositelj je uz ustavnu tužbu priložio i presliku vlastoručno
pisane zamolbe od 20. travnja 2010. koju je naslovio na suca
Županijskog suda u Splitu Brunu Kleina, u kojoj opširno iznosi
svoje viđenje događaja u vezi s kaznenim djelom od 15. ožujka
2008. te različite prigovore vezane uz postupanje nadležnih
policijskih i pravosudnih vlasti prema njemu (listovi 30.-34. spisa
Ustavnog suda). Taj podnositeljev podnesak također nije sadržan
u spisu predmeta K-Us-25/08.
3) Pretraga podnositeljevog stana
13.U međuvremenu, 11. svibnja 2008., izvršena je pretraga stana
koji je podnositelj unajmio u Splitu.
13.1.Prema tvrdnjama podnositelja ustavne tužbe, pretraga stana
izvršena je nezakonito, uz kršenje pravila vezanih uz svjedoke i
bez nazočnosti njegova branitelja. Podnositelj je bio prisiljen
potpisati zapisnik jer su mu policijski službenici prijetili i vrijeđali
ga po etničkoj osnovi. Zapisnik mu nije bilo dopušteno unaprijed
pročitati. Podrobniji prikaz podnositeljeva viđenja pretrage stana
sadržan je u točkama 77. i 78. obrazloženja ove odluke i rješenja.
13.2.O pretrazi podnositeljeva stana sačinjen je Zapisnik o pretrazi
stana i drugih prostorija Policijske uprave splitsko-dalmatinske,
Odjela općeg kriminaliteta broj: 511-12-09-23-KU-236/08 od 11.
svibnja 2008. (sv. 1, listovi 21.-24. spisa predmeta K-Us-25/08; u
© LEXPERA
U-III/6559/2010
daljnjem tekstu: Zapisnik o pretrazi stana od 11. svibnja 2008.).
Podrobniji prikaz sadržaja tog zapisnika naveden je u točki 81.
obrazloženja ove odluke i rješenja.
4) Kazneni postupak protiv podnositelja
14.Protiv podnositelja i još devet suokrivljenika podnesena je
optužnica broj: UK-137/08 od 21. listopada 2008. zbog dva kaznena
djela razbojništva iz članka 218. stavka 2. u vezi s člankom 218.
stavkom 1. KZ-a (sv. 26, listovi 979.-1026. spisa predmeta
K-Us-25/08).
15.Na prvom ročištu za glavnu raspravu održanom 25. svibnja
2009. podnositelj, zastupan po odvjetniku Željku Lubini, izjavio je
"da se ne smatra krivim ni po jednoj točki optužnice, te da će
obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka" (sv. 33, list 1223.
spisa predmeta K-Us-25/08). To je ponovio i na glavnoj raspravi
održanoj 12. listopada 2009., pri čemu je na toj raspravi izjavio i da
će dati svoju obranu (sv. 45, listovi 1577. i 1578. spisa predmeta
K-Us-25/08).
16.Na glavnoj raspravi održanoj 13. siječnja 2010. podnositelj je
iznio svoju obranu (sv. 52, list 1800. spisa predmeta K-Us-25/08).
Izjavio je da se ne osjeća krivim, i to u cijelosti za obje točke
optužnice. Odrekao se istinitosti i valjanosti svojih iskaza danih
pred policijom i istražnim sucem, što je opisano u prvostupanjskoj
presudi ovako:
"Kada mu je predočen zapisnik pred istražnim sucem i što stoji u
tom zapisniku, te da je zapisnik osobno potpisao uz upozorenje iz
članka 77. ZKP, okrivljeni pod 1. Miroslav Hršum kazao je da to
nije točno, te da je istina ono što je izjavio na glavnoj raspravi.
Kada mu je predočen iskaz pred policijom u nazočnosti branitelja
Željka Lubine, koji je dan na sedam stranica, i kojeg je potpisao on
i njegov branitelj, okrivljeni pod 1. Miroslav Hršum izjavio je da
tada nije mogao rasuđivati i da je točno ono što je rekao na glavnoj
raspravi. Kada mu je taj iskaz koji je dao pred policijom u cijelosti
pročitan i kada je od strane predsjednika vijeća upitan želi li
komentirati ono što je na glavnoj raspravi kazao da su u policiji
iznudili njegov iskaz i unaprijed ga pripremili, a da njegova
obrana pred policijom sadrži mnoštvo detalja pa i iz osobnog
života, okrivljeni pod 1. Miroslav Hršum kazao je da se o tom ne
želi izjasniti.
(...) Da mu nije bilo poznato prije dolaska pred istražnim sucem
što znači odredba članka 4. ZKP i da ga u policiji nisu upoznali sa
sadržajem te odredbe, samo da su ga tukli. Kada mu je branitelj
predočio specijalistički nalaz od 12.5.2008. rekao je da je to nalaz
kada ga u pritvoru nisu htjeli odvesti u sobu već su ga odveli na
liječnički pregled u KBC Split. (...) Nadalje na upit predsjednika
vijeća u odnosu na pročitani cjeloviti zapisnik pred policijom u
nazočnosti branitelja, a kojeg su potpisali on i branitelj, okrivljeni
je kazao da bi on tada potpisao sve, ...
(...)
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 5 od 35

(...) Kada je došao kod istražnog suca da nije bio u dobrom stanju,
što se može vidjeti i iz fotograje privođenja, a da nikada nije
rekao istražnom sucu da nema novca za platiti branitelja. Kod
istražnog suca da je bio tri minute."
16.1.Preostali iskaz podnositelja od 13. siječnja 2010. skraćeno je
prikazan u prvostupanjskoj presudi ovako:
"(...) Kada je uhićen 9. svibnja 2008. godine u 21 sat da je zapravo
bio kidnapiran da su to radile neke osobe s kapuljačama, udarale
ga i slomile mu tri rebra, da je dobio i par udaraca u testise.
Nadalje da su mu psovali majku srpsku, te da su ga tukli palicama
po tabanima. Tek poslije da su mu odlijepili usta i pitali ga za
pljačku Centra pošta u Splitu, a on da je rekao da ne zna ništa o
tome. Kada su ga nakon svega odveli na tri kat i odlijepili mu trake
s lica, da je počelo ispitivanje i maltretiranje i zbog toga da je
rekao da će sve priznati. Da su mu pokazivali slike neke pljačke i
da se radilo o osobi koja uopće ne sliči na njega, međutim, kako su
ga udarali da je rekao da će sve priznati. (...) Oni da su već počeli
pisati zapisnik koji su unaprijed spremili i tek u međuvremenu da
je došao njegov odvjetnik. Odvjetnik na pola zapisnika da je izišao
vani, jer je protestirao na način kako se to radi, a kada je otišao
njegov odvjetnik i Ravnatelj USKOK-a da su mu dali da potpiše
prijavu o uhićenju s datumom 10. svibnja u 15,00 sati. Kada se
ponovno bunio da je opet udaran, pa da je sve to potpisao. U
nedjelju su ga odvezli na pretres stana, ali da nije mogao ni
hodati, i u stanu je bio gazda stana s dvojicom ljudi, koji su sjedili
za stolom, kasnije da je došla gospođa koja je donijela kavu...
Kada nije htio potpisati ni taj zapisnik, da je opet dobio dva do tri
šamara, i da su ga onda odvezli istražnom sucu, a da nje mogao ni
hodati. Pred istražnim sucem da je rekao da se ne brani kao pred
policijom, i da će se braniti šutnjom, a da ne zna kako je u
zapisnik ušlo da se brani kao pred policijom. Dovođenjem u
pritvor da su obavljeni liječnički pregledi i da su mu konstatirane
ozljede."
17.Na glavnoj raspravi održanoj 15. siječnja 2010. odbijen je
prijedlog branitelja podnositelja za sudsko-medicinsko vještačenje
ubrojivosti podnositelja tijekom davanja iskaza pred policijom,
odnosno pred istražnim sucem 10. i 12. svibnja 2008. Tu svoju
odluku prvostupanjski sud je obrazložio na sljedeći način:
"(...) Miroslav Hršum svoj iskaz 10. svibnja pred policijom i 12.
svibnja pred istražnim sucem, dao je u nazočnosti svog branitelja,
koji je njegov branitelj i tijekom cijelog ovog postupka, te niti na
jednom od zapisnika nije stavljena primjedba bilo okrivljenika
pod 1., bilo njegova branitelja, da bi okrivljeni Miroslav Hršum bio
raspravno nesposoban. Nadalje, takva konstatacija nije
primijećena niti od strane istražnog suca, a iskaz pred policijom
dan je na punih sedam strana i vrlo detaljan. Stoga se prijedlog
branitelja okrivljenika pod 1. na koncu dokaznog postupka i
nakon ispitivanja svih ostalih okrivljenika, smatrao nevažnim u
odnosu na gore navedene okolnosti i sve druge izvedene dokaze."
18.Nakon provedene glavne rasprave, prvostupanjski sud je 3.
veljače 2010. donio presudu kojom je podnositelja proglasio
krivim (v. točku 2.1. obrazloženja ove odluke i rješenja), zajedno s
© LEXPERA
U-III/6559/2010
još osam drugih suokrivljenika (Miro Cokarić, Emil Cokarić, Vesna
Vuco, Mladen Stupalo, Boris Marušić, Zoran Stevanović, Jozo
Certa i Milan Mitić).
19.Podnositelj je 20. travnja 2010. osobno podnio žalbu protiv
prvostupanjske presude, a žalbu je 3. svibnja 2010. podnio i njegov
branitelj. U obje žalbe istaknuti su prigovori koji se ponavljaju i u
ustavnoj tužbi, kao i tvrdnje da se osuda podnositelja temelji na
nezakonitim dokazima koji su trebali biti izuzeti iz spisa
predmeta.
20.Vrhovni sud odbio je 15. rujna 2010. žalbu podnositelja i
potvrdio prvostupanjsku presudu.
21.U vrijeme donošenja ove odluke podnositelj izdržava kaznu
zatvora za počinjena kaznena djela. Podnositelj je u Zatvoru u
Splitu boravio od 12. svibnja 2008. do 28. veljače 2010. kada je
zbog razloga prenapučenosti premješten u Zatvor u Dubrovniku.
Tamo je bio do 19. kolovoza 2010. kada je ponovo premješten u
Zatvor u Splitu, a 21. ožujka 2011. upućen je u Odjel za
dijagnostiku Zatvora u Zagrebu.
Prema dopisu upravitelja Zatvora u Šibeniku, klasa:
740-02/11-01/01, urbroj: 573-04-11-36 od 19. travnja 2011.,
upućenom Županijskom sudu u Splitu, "dana 18. travnja 2011.
godine nastupio je u Zatvor u Šibeniku na izdržavanje kazne
zatvora u trajanju od 10 (deset) godina zatvorenik Miroslav Hršum,
sin Rade, rođen 20. 9. 1962. godine u Rogatici, Bosna i
Hercegovina".
Prema dopisu Zatvora u Šibeniku, klasa: 730-08/12-01/03, ur.broj:
573-04-12-4 od 24. siječnja 2012., na temelju rješenja Ministarstva
pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Središnjeg ureda, klasa:
730-08/12-01/71, ur.broj: 514-07-01-02-02/3-12-2 od 18. siječnja
2012., podnositelj ustavne tužbe premješten je na daljnje
izdržavanje kazne zatvora u Zatvor u Gospiću, počevši s 24.
siječnja 2012. U njemu se i danas nalazi.
III. NAVODNO ZLOSTAVLJANJE PODNOSITELJA
22.Za opću zabranu zlostavljanja mjerodavan je članak 23. stavak
1. Ustava, a za posebnu pozitivnu obvezu čovječnog postupanja
prema uhićenicima i osuđenicima mjerodavan je članak 25. stavak
1. Ustava. Te odredbe glase:
"Članak 23.
(1) Nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja.
(...)"
"Članak 25.
Sa svakim se uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i
poštivati njegovo dostojanstvo.
(...)"
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 6 od 35

22.1.Pojam "uhićenik" u smislu članka 25. stavka 1. Ustava
obuhvaća sve osobe koje su tijela državne vlasti lišila slobode prije
ili tijekom suđenja, neovisno o pozitivnoj zakonskoj terminologiji
kojom se takve osobe lišene slobode označavaju u pojedinim
fazama predistražnih, istražnih i kaznenih postupaka (uhićenik,
pritvorenik, zatvorenik ili sl.).
23.Za opću zabranu zlostavljanja mjerodavan je članak 3.
Konvencije, koji glasi:
"Članak 3.
ZABRANA MUČENJA
Nitko se ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili
ponižavajućem postupanju ili kazni."
A. NAVODNA OTMICA I ZLOSTAVLJANJE PODNOSITELJA
TIJEKOM UHIĆENJA I ISPITIVANJA U POLICIJI
1) Prigovori podnositelja
24.Podnositelj u ustavnoj tužbi tvrdi da su ga 9. svibnja 2008. oko
20.00 sati iz stana u Splitu nepoznate (maskirane) osobe otele i
odvezle na nepoznatu lokaciju gdje je zlostavljan. Podnositelj u
ustavnoj tužbi koju je osobno sastavio navodi:
"(...) Uhićen (...) sam 09.05.2008. u večernjim satima oko 20,00 -
časova u stanu u Splitu od maskiranih osoba za koje se nikad nije
ustanovilo da li su uopšte bile službene osobe jer njihovo davanje
iskaza na sudu je onemogućeno od strane Sudskog vijeća
konstatacijom da se te osobe ne mogu saslušati ni dati iskaz i da
nije potrebno iz daljnjeg objašnjenja samog
kidnapovanja/uhićenja biće jasno u sledećem obrazloženju.
Navedene osobe su me odvele u gepeku nekog vozila (svezanog,
umotanog u selotep traku). Odveden sam na nepoznatu lokaciju u
šumu gdje sam premlaćivan i mučen do jutarnjih sati sutra dan ne
znajući zašto sam kidnapovan tek sam sutra dan isto sa povezom
preko glave odveden u prvu policisku stanicu i ostavljen tako
vezan u kancelariji do dolaska inspektora gosp. Rubelja. Koji mi je
tek u 14,00 časova popodne 10.05.2008. g. napisao nalog o
uhićenju koji sam uz batine morao potpisati.
Izjava gosp. Rubelja na glavnoj raspravi na upit odbrane (...) gosp.
Rubelj odgovara: 'Hršuma sam našao u kancelariji bosog i golog
samo u donjem djelu trenerke u jutarnjim satima po dolasku na
posao, i izjavljuje da on ne zna kako sam došao do njegove
kancelarije. Na upit branitelja: da li je Hršum imao kod sebe šta od
ličnih dokumenata Rubelj izjavljuje 'Od osobnih dokumenata nije
imao ništa bio je bos i gol a samo u donjem dijelu trenerke jer mu
je ona ostala na njemu ... pronašao sam člansku kartu nekakvih
belih orlova'. A što je gnusna laž jedne službene osobe koja
dozvoljava i kojoj je bilo dopušteno da takve laži i izmišljotine
iznosi pred vijećem suda. (...)
© LEXPERA
U-III/6559/2010
Pa navodim ako me gosp. insp. Rubelj kako izjavljuje pred vijećem
našao u jutarnjim satima u svojoj kancelariji po dolasku na posao
kako je moguće da mi piše nalog o uhićenju tek u popodnevnim
satima tačnije oko 14.00 od kada mi po svim rješenjima teče
vrijeme privođenja (uhićenja). Pa gdje sam proveo vrijeme od
20,00 časova 09.05.2008. g. do 10.05.2008. do 14,00 časova.
Na zahtjev branitelja da se saslušaju lica i daju iskazi pred vijećem
suda, koja su i na koji način lišila slobode osumnjičenog Hršuma i
gdje su i na koji način lišila slobode osumnjičenog Hršuma i gdje
su izvršili tu radnju i gdje su sporno vreme držali osumnjičenog u
sporno vrijeme koje se navodi.
Vijeće na zatvorenom vijećanju poslije toga zahtjeva donosi
odluku. Zahtjev se odbija bez prava na žalbu na zahtjev uz
obrazloženje da se ta lica nesmiju privesti. Pa se postavlja pitanje
ko je uhapsio (kidnapovao) osumnjičenog.
Sve ovo što sam naveo kako sam i na koji način uhapšen (prvo
kidnapovan) pa onda sutri dan u 14,00 tek uhićen što se može i
provjeriti.
U prilog tužbe dostavljam i kopiju zamolbe istražnom sudcu na
koju nisam dobio nikakav odgovor nikad a kojom sam molio da mi
se obezbjedi pravo davanja iskaza pred sudcem bez prisile.
Zamolba od 21.09.2008. g. poslata iz pritvora ist. sudcu gosp.
Stanku Grbavcu."
24.1.Podnositelj dalje navodi:
"Navodim a i to dokazujem činjenicama da od samog uhićenja i
iznuđivanja iskaza pa i cjelo vreme istražnog postupka; istražnog
pritvora postupalo sa mnom neljudski i nečovječno tako da su mi
bila uskraćena sva moguća prava koja su u ZKP-u RH
zagarantovana.
Kad sam uhićen (kidnapovan) u svom stanu 09.05.2008. od
nepoznatih lica koja su bila maskirana u civilnim odjelima i koji
su cijelo vrijeme izigravali da su kriminalci tako se i predstavivši.
Kad su me umotali u aluminisku selotep traku tj. (svezali noge,
ruke, zamotali mi istu traku oko glave preko usta i preko oči) tako
me nasilno iznijeli iz stana i ubacili u gepek nekog vozila i povezli
me u meni nepoznatom pravcu. Cijelo vrijeme su mi psovali majku
srpsku i djecu koju su poimenično spominjali. Govorili su da su
mi djecu Dejana i Aleksandra ubili a da mene voze za Sarajevo i da
ću do Sarajeva viditi šta su muke. Poslije nekih sat do sat i po
vožnje dovezli su me na meni nepoznatu lokaciju a pošto sam
imao povez na glavi od selotep trake nisam vidio ništa. Tad su me
ta lica izvadili iz gepeka (...) Jedan od njih mi je naslonio pištolj na
slepočnicu i repetirao ga i govorio je 'Da ga odmah završim' našta
mu je drugi odgovorijo (a po mojoj pretpostavci taj im je bio i vođa
te grupe). Pošto sam ležao na travi ovaj sa pištoljem mi je pucao
pored glave i sjećam se doslovice njegovog komentara 'Vidi go..o
srpsko ni metak ga neće.' Tada su me počeli udarati nogama po
leđima i po međunožju po testisima to je trajalo sve negdje do iza
pola noći. Ja sam na momente gubio svijest od bolova a oni bi
sačekali da dođem svijesti i nastavljali sa batinanjem. (...)
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 7 od 35

Pošto sam bio go i bos jedni od njih su mi stali nogama po meni a
jedan je počeo da me udara gumenim predmetom (palicom) po
bosim tabanima. Oni me nisu ništa pitali samo su tukli ja ne znam
tačno koliko je to trajalo jer sam bio više u nesvjesti nego u
svjesnom stanju. Tek negdje u jutarnjim satima su mi skinuli
selotep traku samo sa usta pošto sam se već počeo gušiti jer u
takvom stanju nisam mogao disati na nos koji mi jedino nije bio
umotan oblijepljen selotejpom.
Tad mi je jedan od njih rekao ajde pričaj ili će mo da pređemo na
završnu fatu. Tad sam uspio izgovoriti da mi je jasno da su
nekakvi policajci a to sam uspio zaključiti po gumenoj polici
kojom su me tukli. Tad je taj glavni samo rekao 'Vidi mater mu
kako nas je provalio'. Da bi na bilo koji način sprječio dalje
mučenje rekao sam što god tražite samo mi recite sve ću priznati i
preuzeti na sebe pa i što je poslednjih 20 godina bilo u R.H. i ako
nisam znao ništa niti šta od mene traže. Tad mi je pretpostavljam
glavni iz te grupe da jedinu mogućnost da ako hoću da ostanem
živ da u policiji kad me odvedu da sve što policija bude tražila i
napisala da potvrdim i da potpišem a za to vrijeme da će oni biti tu
i ako išto odbijem da potpišem da će ponovo a me odvedu na put
bez povratka jer niko ne zna ni da sam uhapšen a niti će ko znati
gdje da me traži. I sada navodim da bi volijo da se suočim na sudu
sa tim licima ili da bar daju iskaze pred sudom.
Kad sam morao da pristanem opet su mi na usta stavili selotep
traku, ubacili me naglavačke u vozilo između zadnjeg i prvog
sjedišta.
Vožnja je opet trajala nekih sat, onda su me iznijeli iz vozila i
osjetio sam da me nose uz neko stubište. Tad sam zaključio da su
me iznijeli na 3 ili 4 sprat u nekakvu zgradu. Unijeli su me u neku
prostoriju i posjeli na stolicu tada sam čuo da su se vrata zatvorila.
Poslije nekih 5-10 minuta ušao je neki čovjek i pitao što radim tu i
ko sam ja. Počeo mi je skidati selotep traku sa oči i usta i nogu.
Pitao me smijući se zašto sam bez odjeće i što sam bos. Nisam u
prvom trenutku progovorio a on me smijući se udario u zatiljak
šakom od kog sam udarca završio na podu. Poslije mi je rekao
zašto sam izvršio krivično djelo za koje sam osuđen. Iako i danas
odgovorno tvrdim niti sam počinijo bilo kakvo krivično djelo a ne
ovo što mi se stavlja na teret. Način na koji je uzet (iznuđen silom)
iskaz u policijskoj stanici potvrđuje i priložena zamolba od
21.09.2008. g. koju sam slao istražnom sudcu po kojoj mi nije
dozvoljeno a ni odgovoreno iz kog razloga neznam ni sam. Da dam
iskaz pred istražnim sudcem kad sam bio zički i psihički
zdravstveno sposoban.
Što se u obrazloženju u presudi navodi da sam navedeni iskaz
potpisao u prisutnosti odvjetnika to nije tačno. Nevedeni
odvjetnik gosp. Lubina je demonstrativno ustao na pola diktiranja
zapisnika a koje je sastavio u svoj rokovnik inspektor Rubelj. A
mene po završetku diktiranja udarijo po kozna koji put. Doslovno
je rekao: 'Majku ti tvoju ima da potpišeš ili češ opet noćas da ideš
u šumu nećeš me cio dan zajebavati.'
Tu je bila i odvjetnica D.O. gospođa Natalija Petković koja je rekla
© LEXPERA
U-III/6559/2010
Rubelju 'Sad ću ja odvjetnika Lubinu vratiti on je još u zgradi i
mora i on to potpisati'. Vratila se za nekih 10 minuta u pratnji
odvjetnika Lubine koji je sa vrata kancelarije rekao 'Možete sada
vidite šta ste uradili ali ovo vam neće proći na sudu.' Po odlasku
odvjetnika gosp. Rubelj mi je napisao nalog o lišenju slobode a u
koji je stavio vrijeme privođenja 14,00 časova 10.05.2008. g.
U početku ovog teksta očito se vidi da sam uhapšen u 20,00
časova 09.05.2008. g. Kad sam odbio da potpišem opet me počeo
udarati tako da sam silom bio prisiljen da i to potpišem.
Pošto nisam mogao hodati jer su mi stopala bila krvava i natečena
došla su još dvoica policajaca i faktički me između sebe svukli niz
stepenice u podrum stanice gdje su bile prostorije za pritvor."
25.Podnositelj je prigovorio i što mu tijekom ispitivanja u policiji
nije pružena liječnička pomoć.
"Navodim da sam i u policiji i pred D.O.-om i pred odvjetnikom
molio da mi se pruži ljekarska pomoć. To mi je bilo uskraćeno od
10.05.2008. g. od jutarnji sati kad sam doveden nakon mučenja i
prebijanja sve do 12.05.2008. g. do večernjih sati dok nisam
doveden u pritvor O.Z. na Bilicama u Splitu. U kakvom sam stanju
bio to se vidi i na slici dnevnih novina Slobodne Dalmacije od
13.05.2008. g. Trenutak kad sam vođen (nošen) od strane policije
do zgrade suda kod istražnog sudca gdje nisam bio ni vezan nego
samo pridržavan da nebi pao. (...)
Po dovođenju u pritvor o mom stanju mogu potvrditi dežurni
pravosudni policajci i doktorica, koji su 12.05.2008. g. bili na
dužnosti u popodnevnim satima. Tako da me nisu htjeli primiti
prije nego što mi se pruži lekarska pomoć pa su me takvog odmah
odvezli u bolnicu na rule u Splitu. U bolnici su mi konstatovane
povrede stopala, kičmenog stuba, povreda testisa a sve je to
nastalo od premlaćivanja.
Sve ovo potvrđuju i medicinski nalazi od toga dana a koje
prilažem uz ovu tužbu. ..."
2) Ocjena Ustavnog suda
a) Materijalni aspekt članka 23. stavka 1. zasebno i u vezi s
člankom 25. stavkom 1. i članka 3. Konvencije
26.Članak 23. stavak 1. Ustava i članak 3. Konvencije sadržavaju
jednu od najvažnijih temeljnih vrijednosti demokratskoga
društva. Ti članci u apsolutnom smislu zabranjuju bilo kakvo
zlostavljanje, pa i u najtežim okolnostima kao što su terorizam ili
organizirani kriminal, bez obzira na okolnosti i ponašanje žrtve. Ni
zahtjevi istrage ni neporecive poteškoće sadržane u borbi protiv
kriminala ne mogu opravdati postavljanje granica zaštiti koju
treba osigurati u odnosu na tjelesni integritet pojedinaca.
Članak 25. stavak 1. Ustava poseban je izraz te opće zabrane
zlostavljanja, usmjeren prema posebnim skupinama osoba:
uhićenicima (v. točku 22.1. obrazloženja ove odluke i rješenja) i
osuđenicima. Time hrvatski Ustav priznaje da su osobe lišene
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 8 od 35

slobode u posebno ranjivoj poziciji. Stoga nadležne vlasti nemaju
samo negativnu ustavnu obvezu da se suzdrže od zlostavljanja
osoba lišenih slobode. Njihova je pozitivna ustavna obveza da
čovječno postupaju prema njima i da poštuju njihovo
dostojanstvo.
26.1.U rizičnim situacijama kao što su uspostava javnog reda,
sprječavanje kažnjivih djela, hvatanje navodnih kriminalaca i
vlastita zaštita odnosno zaštita drugih pojedinaca, policijski
djelatnici imaju pravo na uporabu odgovarajućih mjera,
uključujući i uporabu sile. Ipak, takva se sila smije upotrijebiti
samo ako je neophodna i ne smije biti prekomjerna. Pribjegavanje
zičkoj sili koja nije bila strogo potrebna zbog ponašanja same
osobe prema kojoj je primijenjena umanjuje njezino dostojanstvo i
u načelu predstavlja povredu prava zajamčenog člankom 23.
stavkom 1. zasebno i u vezi s člankom 25. stavkom 1. Ustava i
člankom 3. Konvencije (v. ESLJP, predmet V. D. protiv Hrvatske,
presuda, 8. studenoga 2011., zahtjev br. 15526/10, § 69.).
27.Da bi potpalo pod domašaj članka 23. stavka 1. Ustava i članka
3. Konvencije, postupanje mora doseći minimalni stupanj težine.
Ocjena tog minimalnog stupnja težine uvijek ovisi o okolnostima
konkretnog slučaja, kao što su trajanje postupanja, njegove
tjelesne i duševne posljedice za žrtvu, a u nekim slučajevima i
spol, dob i zdravstveno stanje žrtve.
28. Tvrdnje o zlostavljanju moraju biti potkrijepljene
odgovarajućim dokazima. Ustavni sud podsjeća da ESLJP pri
ocjeni takvih dokaza primjenjuje standard "izvan razumne
sumnje" (engl. beyond a reasonable doubt), ali dodaje da takav
dokaz može proizlaziti i iz istodobnog postojanja dovoljno jakih,
jasnih i neproturječnih pokazatelja ili sličnih nepobitnih
presumpcija o činjenicama (ESLJP, predmet Đurđević protiv
Hrvatske, presuda, 19. srpnja 2011., zahtjev br. 52442/09, § 79.).
Ustavni sud ne vidi da bi hrvatski Ustav priječio primjenu
standarda ocjene dokaza "izvan razumne sumnje", u njegovom
autonomnom značenju koje mu daje ESLJP u svojoj praksi, u
postupcima zaštite ustavnih prava pred Ustavnim sudom kad je
riječ o zlostavljanju u materijalnom aspektu. Naime, nema sumnje
da je taj standard prikladan, s obzirom da će se neka činjenica
smatrati utvrđenom samo ako predočeni dokazi ne otvaraju
nikakvu razumnu sumnju u stvarno postojanje te činjenice.
29.Ustavni sud u tom smislu primjećuje da je u specijalističkom
nalazu koji je sastavljen na hitnom kirurškom prijemu u
Kliničkom bolničkom centru Split 12. svibnja 2008., br. protokola
12193/08, a koji je podnositelj dostavio i uz ustavnu tužbu,
navedeno:
"Dg. Contusio dorsi thoracis
Infravtio costae IV et V susp
Contusionec podis lat utq
Bolesnik dolazi zbog ozljeda koje je navodno dobio prilikom
policijskog privođenja.
© LEXPERA
U-III/6559/2010
Iz statusa:
Pri svijesti, eupnoičan, afebrilan, anikteričan, prsni koš normalno
sveden i respiracijski jednoliko pomičan, pritisak na stražnju
stranu prsnog koša bolan, auskultacijski obostrano uredan šum
disanja. Vidljivi kontuzijski biljezi, podljevi oba stopala."
29.1.Istog dana, 12. svibnja 2008., u Kliničkoj bolnici Split, na
Kliničkom zavodu za dijagnostičku i intervencijsku radiologiju
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, izvršen je i radiološki
pregled podnositelja (broj prijema: 61900) te je sačinjen radiološki
nalaz spec. radiologa dr. Mari Perić, iz kojeg proizlazi:
"... Na prikazanim koštanim dijelovima suspektan je prekid
koštane strukture u području stražnje trećine IV i V rebra nešto
lateralnije od kosotvertebralne artikulacije.
Rtg snimka pluća i srca:
Ne vidi se posttraumatskih intratorakalnih komplikacija.
Rtg snimka prsne i slabinske kralješnice:
Na prikazanim koštanim dijelovima ne vidi se traumatskih
promjena. ... "
30.Prema tome, iz medicinske dokumentacije vidljivo je da su 12.
svibnja 2008. na tijelu podnositelja zabilježeni kontuzijski biljezi i
podljevi oba stopala, a suspektan je bio prekid koštane strukture u
opisanom dijelu. Nesporno je da su medicinskom nalazu
prethodili uhićenje i policijsko ispitivanje podnositelja. U svjetlu
tvrdnji podnositelja da su zabilježene ozljede bile posljedica
policijske brutalnosti, Ustavni sud smatra da su one dovoljno
ozbiljne da dosegnu "minimalni stupanj težine" u smislu članka
23. stavka 1. Ustava i članka 3. Konvencije.
31.Prigovori podnositelja o njegovom zlostavljanju u materijalnom
aspektu obuhvaćaju nekoliko razdoblja koja Ustavni sud mora
ispitati odvojeno, s obzirom da su povezani s njegovom tvrdnjom
da je uhićen 9. svibnja 2008. oko 20.00 sati, i to na način da je otet
("kidnapiran") iz svog stana u Splitu.
32.Za uhićenje je mjerodavan članak 24. Ustava, koji glasi:
"Članak 24.
Nitko ne može biti uhićen ili pritvoren bez pismenoga, sudbenog i
na zakonu utemeljenog naloga. Takav nalog mora biti pročitan i
uručen uhićeniku prilikom oduzimanja slobode.
Bez sudbenoga naloga redarstvo može uz obvezu da je odmah
preda sudu uhititi osobu protiv koje postoji osnovana sumnja da
je počinila teško kazneno djelo određeno zakonom. Uhićena osoba
mora odmah na način njoj razumljiv biti obaviještena o razlozima
uhićenja, te o svojim pravima utvrđenima zakonom.
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 9 od 35

Svaka se osoba koja je uhićena ili pritvorena ima pravo žaliti
sudu, koji će bez odgode odlučiti o zakonitosti lišenja slobode."
32.1.Iako se podnositelj ne poziva na članak 5. Konvencije, Ustavni
sud navodi i njegov mjerodavni dio:
"Članak 5.
PRAVO NA SLOBODU I SIGURNOST
1. Svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost. Nitko se ne
smije lišiti slobode, osim u sljedećim slučajevima i u postupku
propisanom zakonom:
(...)
c) ako je zakonito uhićen ili pritvoren radi dovođenja nadležnoj
sudbenoj vlasti kad postoji osnovana sumnja da je počinio
kazneno djelo ..."
33.Temeljna svrha članka 24. Ustava i članka 5. Konvencije svodi
se na jamstvo zaštite slobode osobe od nezakonitog uhićenja i
nezakonitog pritvaranja. Riječ je o tjelesnoj slobodi i osobnoj
sigurnosti koja ne smije biti oduzeta na arbitraran način. Pojmovi
zakonitosti i pravne sigurnosti odnosno pravne izvjesnosti, koji
proizlaze iz vladavine prava kao najviše vrednote ustavnog
poretka Republike Hrvatske, prožimaju cijeli članak 24. Ustava.
33.1.Pojam "uhićenje" u smislu članka 5. Konvencije označava
trenutak u kojem osoba očito više nije na slobodi. Prema
ustaljenom stajalištu ESLJP-a, taj pojam ima autonomno značenje
i proširuje se izvan područja formalnih kaznenopravnih mjera
(ESLJP, predmet Van Der Leer protiv Nizozemske, presuda 21.
veljače 1990., zahtjev br. 11509/85, § 27.).
Da bi se utvrdilo je li neka osoba uhićena u smislu članka 5. stavka
1. točke (c) Konvencije, kao polazište mora se uzeti konkretna
situacija u kojoj se ta osoba nalazi (ESLJP, predmet Engel i drugi
protiv Nizozemske, presuda, 8. lipnja 1976., zahtjev br. 5100/71 i
dr., § 59.).
33.2.S aspekta zaštite ljudskih prava u postupcima pred Ustavnim
sudom, navedena pravna stajališta ESLJP-a primjenjiva su i na
pojam "uhićenja" od strane tijela državne vlasti u smislu članka
24. Ustava. Stoga je i pojam "uhićenika" odnosno "osobe koja je
uhićena" u smislu članka 24. Ustava bitno uži od pojma
"uhićenika" u smislu članka 25. stavka 1. Ustava koji je potrebno
šire tumačiti (v. točku 22.1. obrazloženja ove odluke i rješenja).
34.Ustavni sud dalje naglašava da neevidentirano uhićenje ili
pritvaranje pojedinca od strane tijela državne vlasti znači potpunu
negaciju fundamentalno važnih jamstava sadržanih u članku 24.
Ustava i članku 5. Konvencije i čini najozbiljniju povredu Ustava i
Konvencije. Nedostatak podataka - kao što su datum, vrijeme i
mjesto uhićenja, ime uhićene osobe, razlozi uhićenja i ime osobe
koja je uhićenje provela - nije u suglasnosti sa zahtjevima
vladavine prava ni s temeljnom svrhom članka 24. stavaka 1. i 2.
© LEXPERA
U-III/6559/2010
Ustava i članka 5. stavka 1. točke (c) Konvencije (ESLJP, predmet
Fedotov protiv Rusije, presuda, 25. listopada 2005., zahtjev br.
5140/02, § 78. presude).
aa) Navodno podnositeljevo uhićenje (otmica) 9. svibnja 2008. oko
20.00 sati i zlostavljanje od 9. svibnja 2008. oko 20.00 sati do
privođenja u prostorije policijske uprave
35.Kad je riječ o razdoblju od 9. svibnja 2008. oko 20.00 sati (to jest
od vremena kad podnositelj tvrdi da je uhićen tako što je
"kidnapiran") do privođenja podnositelja u prostorije policijske
uprave, sam podnositelj priznaje da su ga u tom razdoblju
navodno zlostavljala "nepoznata lica koja su bila maskirana u
civilnim odjelima i koji su cijelo vrijeme izigravali da su kriminalci
tako se i predstavivši", a "za koje se nikad nije ustanovilo da li su
uopšte bile službene osobe". Podnositelj dalje naglašava da je tek
kasnije zaključio da su osobe koje su ga navodno zlostavljale
"nekakvi policajci", a do tog je zaključka došao "po gumenoj palici
kojom su me tukli". Cijelo vrijeme imao je povez preko očiju (v.
točke 24. i 24.1. obrazloženja ove odluke i rješenja).
35.1.Ustavni sud s tim u vezi primjećuje da svi podaci u spisu
predmeta potvrđuju drugo vrijeme podnositeljeva službenog
uhićenja (10. svibnja 2008. u 15.00 sati), osim jednog.
U Posebnom izvješću od 12. svibnja 2008. (v. točku 8.2.
obrazloženja ove odluke i rješenja) navedeno je da je podnositelj
službeno uhićen 9. svibnja 2008. u 15.30 sati. S obzirom na stanje
cijelog spisa predmeta, mora se zaključiti da navedeni datum
službenog uhićenja podnositelja u tom Posebnom izvješću
predstavlja očitu omašku u pisanju. Naime, ako bi se taj podatak
uzeo kao vjerodostojan, to bi značilo da je službeno uhićenje
podnositelja provedeno nekoliko sati prije samog (navodnog)
"kidnapiranja" koje podnositelj smatra trenutkom njegova
uhićenja i koje je prema podnositelju provedeno oko 20.00 sati 9.
svibnja 2008. To nije vjerojatno. Takav zaključak bio bi izrazito
"nategnut".
Unatoč tome što je datum podnositeljeva službenog uhićenja u
Posebnom izvješću od 12. svibnja 2008. očita omaška u pisanju,
Ustavni sud posebno naglašava da se u kaznenim spisima takve
omaške moraju odmah ispravljati jer bi, načelno govoreći, pod
određenim okolnostima mogle uzrokovati pravne posljedice. Nije
jasno zbog čega to nije učinjeno u ovom slučaju. Ustavni sud oštro
upozorava na neprihvatljivost tog propusta.
36. S obzirom na navedene okolnosti, Ustavni sud smatra kako
tvrdnje podnositelja da je 9. svibnja 2008. oko 20.00 sati bio
uhićen i da je od 9. svibnja 2008. oko 20.00 sati do privođenja u
prostorije policijske uprave bio pod kontrolom policijskih
djelatnika, koji su ga podvrgnuli tjelesnom i psihičkom
zlostavljanju, kao i materijal koji mu je u vezi s tim tvrdnjama
predočen, nisu dostatan dokaz koji bi potkrijepio takav zaključak.
Stoga razdoblje od 9. svibnja 2008. oko 20.00 sati do privođenja
podnositelja u prostorije policijske uprave ne potpada pod
domašaj članka 24. stavaka 1. i 2. Ustava, pa je i članak 25. stavak
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 10 od 35

1. Ustava na to razdoblje neprimjenjiv ratione materiae jer je za
njegovu primjenu nužno da osoba bude u statusu uhićenika pod
kontrolom tijela državne vlasti (v. točku 22.1. obrazloženja ove
odluke i rješenja).
S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud će zaključiti da u
tom razdoblju policijski djelatnici nisu povrijedili podnositeljevo
pravo zajamčeno člankom 23. stavkom 1. Ustava odnosno člankom
3. Konvencije u materijalnom aspektu.
36.1.Zaključno, u dijelu koji se odnosi na razdoblje od 9. svibnja
oko 20.00 sati do privođenja podnositelja u prostorije policijske
uprave, ustavna tužba odbijena je na temelju članaka 73. i 75.
Ustavnog zakona kad je riječ o navodnoj povredi članka 23. stavka
1. Ustava i članka 3. Konvencije u materijalnom aspektu (točka III.
izreke odluke). Ustavna tužba u tom je dijelu odbačena na temelju
članka 32. Ustavnog zakona kad je riječ o navodnoj povredi
članka 25. stavka 1. Ustava u materijalnom aspektu (točka I.
alineja 1. izreke rješenja).
ab) Navodno zlostavljanje od privođenja u prostorije policijske
uprave do službenog uhićenja
37.Podnositelj tvrdi da je bio uhićen (tako što je otet) 9. svibnja
2008. oko 20.00 sati od nepoznatih maskiranih osoba za koje je
kasnije zaključio da su pripadnici policije, a da je u prostorije
policijske uprave doveden u jutarnjim satima 10. svibnja 2008.,
gdje su ga policijski službenici dalje zlostavljali i tražili od njega
da potvrdi izjavu koju su oni već prethodno pripremili.
37.1.Suprotno tome, prema Izvješću o uhićenju od 10. svibnja
2008., podnositelj je službeno uhićen 10. svibnja 2008. u 15.00
sati. Prema posebnom izvješću policije dostavljenom Ustavnom
sudu, u prostorije policijske uprave podnositelj je doveden 10.
svibnja 2008. oko 14.00 sati (v. točku 9.1. obrazloženja ove odluke
i rješenja).
38.Nesporno je da je nadležni sud razmotrio i utvrdio trenutak
službenog uhićenja podnositelja. Naime, na raspravi održanoj 14.
listopada 2009. branitelj podnositelja predložio je da se kao
svjedoci pozovu osobe koje su podnositelja lišile slobode. Na
glavnoj raspravi održanoj 14. prosinca 2009. (sv. 50, list 1757. spisa
predmeta K-Us-25/08) vijeće je utvrdilo "da propustom, na
zadnjem zapisniku, nije u pisanom obliku odlučeno o prijedlogu
branitelja okrivljenika pod 1., da se pozovu kao svjedoci osobe
koje su lišile slobode Miroslava Hršuma". Vijeće je nakon toga
donijelo rješenje kojim je odbilo taj prijedlog branitelja. To
rješenje glasi:
"Vijeće donosi
rješenje
Odbija se prijedlog branitelja okrivljenika pod 1. za ispitivanje
osoba koje su uhitile okrivljenog pod 1. Miroslava Hršuma, jer isti
smatra nevažnim s obzirom na do sada utvrđeno činjenično stanje
i sve ostale dokaze postojeće u spisu."
© LEXPERA
U-III/6559/2010
Ponovljeni prijedlog podnositelja za saslušanje osoba koje su ga
uhitile odbijen je na raspravi održanoj 12. siječnja 2010.
U obrazloženju prvostupanjske presude, u pogledu odbijanja tog
dokaznog prijedloga, navodi se:
"(...) isti prijedlog je smatran nevažnim s obzirom na utvrđeno
činjenično stanje i dokaze koji postoje u spisu. Nadalje, iz izvješća
o uhićenju i dovođenju za Miroslava Hršuma (list 159 i 160),
proizlazi da je isti uhićen dana 10. svibnja 2008. godine u 15,00
sati. Stoga nije bilo potrebe pozivati navedene svjedoke, i potpuno
je jasno koji se trenutak tretira kao početak lišenja slobode
Miroslava Hršuma."
39.Ustavni sud primjećuje, međutim, da se nadležni sudovi nisu
bavili prigovorima podnositelja koji su se odnosili na vrijeme prije
15.00 sati 10. svibnja 2008., to jest prije trenutka u kojem je
podnositelj stekao "službeno" svojstvo uhićenika. S obzirom na
postojanje tih prigovora, riječ je o propustu sudova da na njih
odgovore. Čini se, međutim, da taj propust sudova nije ključan, jer
ne može utjecati na činjenice koje upućuju na zaključak da nije
vjerodostojna tvrdnja podnositelja kako je u prostorije policijske
uprave doveden već u jutarnjim satima 10. svibnja 2008.
39.1.Podnositeljeva tvrdnja da je u prostorije policijske uprave
doveden u jutarnjim satima 10. svibnja 2008. nastavak je njegove
verzije događaja prema kojoj su ga policijski djelatnici uhitili (tako
što su ga oteli iz njegova stana), već dan ranije oko 20.00 sati i
cijelu noć tjelesno i psihički zlostavljali, za koju je verziju
događaja prethodno utvrđeno da nije potkrijepljena dokazima.
39.2.Tome se treba dodati da su opisi događaja, kako ih prikazuje
podnositelj u više svojih pisanih izjava, međusobno
kontradiktorni i očito nevjerodostojni, kao što je onaj da su
podnositelja policijski djelatnici 10. svibnja 2008. "cio dan držali
negde do 21,00 naveče i tada mi govore da će pozvati odvjetnika i
tužitela da bude prisutan kad budem davo izjavu" (v. točku 48.
obrazloženja ove odluke i rješenja). Nesporno je, naime, da je
podnositeljev odvjetnik došao u prostorije policijske uprave u
15.30 sati (v. točku 10.1. obrazloženja ove odluke i rješenja).
Ustavni sud stoga ocjenjuje da se podnositeljevim tvrdnjama
vezanim uz opis događaja može pokloniti vjera samo ako
istodobno postoje i određene druge naznake koje bi mogle
potkrijepiti njihovu istinitost.
Podnositelj, naime, tvrdi da je policijski djelatnik Rubelj "na
glavnoj raspravi", "na upit odbrane", iskazao da je podnositelja
"našao u kancelariji bosog i golog samo u donjem djelu trenerke u
jutarnjim satima po dolasku na posao, i izjavljuje da on ne zna
kako sam došao do njegove kancelarije. Na upit branitelja: da li je
Hršum imao kod sebe šta od ličnih dokumenata Rubelj izjavljuje
'Od osobnih dokumenata nije imao ništa bio je bos i gol a samo u
donjem dijelu trenerke jer mu je ona ostala na njemu ... pronašao
sam člansku kartu nekakvih belih orlova'" (v. točku 24.
obrazloženja ove odluke i rješenja).
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 11 od 35

Radi provjere te podnositeljeve tvrdnje, Ustavni sud pregledao je
sve zapisnike s glavne rasprave održane u Županijskom sudu u
Splitu u predmetu K-Us-25/08. Proizlazi da je svjedok Željko
Rubelj bio saslušan na glavnoj raspravi održanoj 13. srpnja 2009.
(sv. 40, listovi 1494.-1497. spisa predmeta K-Us-25/08) o
okolnostima pretrage podnositeljeva stana, kada je izjavio: "S
njim" (misli se na podnositelja ustavne tužbe - op. Ustavni sud)
"sam imao prije toga kontakt, jer sam uzimao od njega izjavu u
Policijskoj upravi. Neke stvari je Hršum imao kod sebe, ali ne
znam što, sjećam se da nije imao legitimaciju nego iskaznicu
Bijelih orlova. Iz auta je izišao normalno i mogao je hodati, nije se
žalio da su mu izudarani tabani."
S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud ne može prihvatiti
podnositeljevu tvrdnju kao istinitu.
39.3.Nadalje, iz izvješća o uhićenju drugih osumnjičenika
razvidno je da su 10. svibnja 2008. u 15.00 sati u prostorijama
Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Odjela općeg
kriminaliteta, bili službeno uhićeni i Miro Cokarić, Emil Cokarić,
Vesna Vuco i Boris Marušić, dok je Mladen Stupalo uhićen 10.
svibnja 2008. u 11.25 sati u II. policijskoj postaji u Splitu,
Pojišanska 2 (sv. 3, listovi 161.-170. spisa predmeta K-Us-25/08).
Ustavni sud ne vidi da postoje naznake, a ne vidi ni razloge koji bi
upućivali na zaključak da bi se vrijeme uhićenja podnositelja
trebalo razlikovati odnosno da se razlikovalo od vremena uhićenja
ostalih navedenih osoba.
39.4.Konačno, ne može se smatrati točnom ni tvrdnja podnositelja
da "gosp. Rubelj mi je napisao nalog o lišenju slobode a u koji je
stavio vrijeme privođenja 14,00 časova 10.05.2008. g." (v. točke 10.
i 24.1. obrazloženja ove odluke i rješenja). Naime, u Izvješću o
uhićenju od 10. svibnja 2008. ne postoji podatak o trenutku
privođenja podnositelja u prostorije policijske uprave (v. točku
10.1. obrazloženja ove odluke i rješenja).
40.S obzirom na takvo stanje stvari, uz nesporne činjenice da je
podnositelj službeno uhićen 10. svibnja 2008. u 15.00 sati i da je
policijski ispitivan isti dan od 15.50 do 20.45 sati (v. točke 9.1. i
10.2. obrazloženja ove odluke i rješenja), Ustavni sud će zaključiti
da se ne može izvan razumne sumnje utvrditi vjerodostojnost
tvrdnje podnositelja da je u prostorije policijske uprave doveden u
jutarnjim satima dana 10. svibnja 2008. Sukladno tome, i njegove
daljnje tvrdnje da je u tim prostorijama nakon toga zlostavljan ne
mogu biti prihvaćene kao istinite.
41.Ustavni sud primjećuje da se u tom dijelu ovaj slučaj razlikuje
od slučaja Mađer protiv Hrvatske (presuda, 21. lipnja 2011., zahtjev
br. 56185/07, §§ 101. i 123.). Za razliku od ovog slučaja, u kojem se
navodi podnositelja da je priveden u prostorije policijske uprave u
jutarnjim satima 10. svibnja 2008. ne mogu izvan razumne
sumnje prihvatiti kao istiniti, u slučaju Mađer protiv Hrvatske bilo
je nesporno (undisputed) da je podnositelj zahtjeva stigao u
Policijsku upravu Zagrebačku oko šest sati ujutro 1. lipnja 2004.
(zbog čega se, prema mišljenju podnositelja, njegovo pritvaranje
moralo računati od tog trenutka), ali je formalno uhapšen 24 sata
kasnije, 2. lipnja 2004. u sedam sati ujutro (zbog čega je hrvatska
© LEXPERA
U-III/6559/2010
Vlada tvrdila da je to trenutak podnositeljeva uhićenja).
42.Neovisno o toj bitnoj razlici između dvaju predmeta, oba
upućuju na zaključak da u slučajevima lišenja slobode postoji
problem u policijskoj praksi koji se očituje u neevidentiranju
vremena, mjesta i načina prvog stavljanja osobe pod kontrolu
državnih vlasti radi njezina privođenja na policijsko ispitivanje, u
neevidentiranju vremena i načina samog čina privođenja osobe
radi ispitivanja, kao i mjesta na koje je privedena, te u
neevidentiranju svih postupaka policije prema takvoj osobi i svih
drugih relevantnih događaja vezanih uz njezino privođenje i
ispitivanje. Neke od tih propusta ESLJP je naznačio u § 103.
presude Mađer protiv Hrvatske (propust vođenja potpune
evidencije o vremenu kada policijski službenici obavljaju razgovor
s osobom, propust vođenja evidencije o tome kada je osobi bilo
dopušteno spavati i kada su mu davani hrana i piće). U predmetu
koji se razmatra u ovom ustavnosudskom postupku, primjer
takvog propusta moglo bi biti neevidentiranje činjenice da je
branitelj podnositelja u jednom trenutku napustio prostoriju u
kojoj je podnositelj ispitivan, za što podnositelj tvrdi da se
dogodilo.
Opisanu policijsku praksu potrebno je bez odgode uskladiti sa
zahtjevima koji proizlaze iz obvezujućih presuda ESLJP-a.
43.Zaključno, Ustavni sud ne smatra da je u okolnostima
konkretnog slučaja potrebno posebno ispitivati može li se smatrati
da je podnositelj stekao status uhićenika već u trenutku
privođenja u prostorije policijske uprave (10. svibnja 2008. oko
14.00 sati) ili je taj status stekao sat vremena kasnije, trenutkom
službenog uhićenja (10. svibnja 2008. u 15.00 sati). Zbog kratkog
vremena između tih dvaju događaja (jedan sat), što ovaj predmet
također razlikuje od predmeta Mađer protiv Hrvatske, dostatno je
zaključiti da razdoblje do privođenja podnositelja u prostorije
policijske uprave 10. svibnja 2008. u 14.00 sati odnosno do
službenog uhićenja podnositelja isti dan u 15.00 sati ne potpada
pod domašaj članka 24. stavaka 1. i 2. Ustava. Stoga je i članak 25.
stavak 1. Ustava neprimjenjiv ratione materiae na to prethodno
razdoblje (za koje podnositelj tvrdi da je započelo u prostorijama
policijske uprave već u jutarnjim satima 10. svibnja 2008.), jer je
za njegovu primjenu nužno da osoba bude u statusu uhićenika
pod kontrolom tijela državne vlasti (v. točku 22.1. obrazloženja ove
odluke i rješenja).
S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud će zaključiti da u
razdoblju do privođenja podnositelja u prostorije policijske
uprave 10. svibnja 2008. u 14.00 sati, odnosno do službenog
uhićenja podnositelja isti dan u 15.00 sati, policijski djelatnici nisu
povrijedili podnositeljevo pravo zajamčeno člankom 23. stavkom
1. Ustava odnosno člankom 3. Konvencije u materijalnom aspektu.
43.1.Zaključno, u dijelu koji se odnosi na razdoblje do privođenja
podnositelja u prostorije policijske uprave 10. svibnja 2008. u
14.00 sati, odnosno do službenog uhićenja podnositelja isti dan u
15.00 sati, ustavna tužba odbijena je na temelju članaka 73. i 75.
Ustavnog zakona kad je riječ o navodnoj povredi članka 23. stavka
1. Ustava i članka 3. Konvencije u materijalnom aspektu (točka III.
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 12 od 35

izreke odluke). Ustavna tužba u tom je dijelu odbačena na temelju
članka 32. Ustavnog zakona kad je riječ o navodnoj povredi
članka 25. stavka 1. Ustava u materijalnom aspektu (točka I.
alineja 1. izreke rješenja).
ac) Navodno zlostavljanje od službenog uhićenja do završetka
policijskog ispitivanja
44.Kad je riječ o vremenu od 14.00 odnosno 15.00 sati do 20.45 sati
10. svibnja 2008. (to jest o razdoblju u kojem se podnositelj
nesporno nalazio u prostorijama policijske uprave u kojoj je
ispitivan, prvo u svojstvu privedene osobe, a nakon toga u
službenom statusu uhićenika), Ustavni sud naglašava da je
nemoguće samo na temelju tvrdnji podnositelja razumno
zaključiti je li policija u tom razdoblju prema njemu uopće
upotrijebila silu, a ako i jest, je li upotrijebila nužnu ili
prekomjernu silu.
Jedino što se iz navoda podnositelja može s izvjesnošću zaključiti
jest činjenica da mu u tom razdoblju policija nije nanijela sve
medicinski zabilježene ozljede. Budući da su sve ozljede koje su
medicinski zabilježene 12. svibnja 2008. mogle biti zadobivene
prije 10. svibnja 2008. oko 14.00 sati (kad je podnositelj priveden u
policijsku upravu), ali su neke od njih mogle biti zadobivene i
poslije toga, svaki drugi zaključak od prethodno navedenog bio bi
puko nagađanje.
44.1. Sukladno tome, s obzirom na nepostojanje ocjene nadležnih
tijela o točnim okolnostima navodnog zlostavljanja u prostorijama
policijske uprave kojemu podnositelj prigovara, Ustavni sud ne
može utvrditi izvan razumne sumnje jesu li policijski službenici
upotrijebili silu protiv podnositelja i jesu li ozljede koje je
podnositelj zadobio bile uzrokovane policijskim nasiljem tijekom
njegova ispitivanja (usp., mutatis mutandis, ESLJP, presuda
Đurđević protiv Hrvatske, §§ 80.-82.).
44.2. S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud će zaključiti da
10. svibnja 2008. od 15.00 do 20.45 sati, kad je riječ o navodnom
zlostavljanju podnositelja uporabom policijske sile tijekom
njegova ispitivanja u prostorijama policijske uprave, koje bi
rezultiralo tjelesnim ozljedama podnositelja, nije došlo do
povrede materijalnog aspekta članka 23. stavka 1. u vezi s člankom
25. stavkom 1. Ustava i članka 3. Konvencije.
44.3.S obzirom na prethodna utvrđenja, ustavna tužba u tom je
dijelu odbijena na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona
(točka III. izreke odluke).
ad) Navodno zlostavljanje uskratom hrane i pića tijekom boravka
u policiji
45.Odvojeno od prethodnih prigovora, podnositelj je u izjavi
pisanoj 13. svibnja 2008., koja je sadržana u spisu istrage, naveo
da mu tijekom boravka u prostorijama policijske uprave 10.
svibnja 2008. policijski djelatnici nisu "dali da jedem niti da
popijem vode već 24,00 sata".
© LEXPERA
U-III/6559/2010
U svjetlu tih tvrdnji, a s obzirom da se odnose na navodne
propuste policijskih djelatnika za vrijeme obavljanja službenih
radnji (privođenja, uhićenja i ispitivanja podnositelja), Ustavni
sud te navodne propuste policije smatra dovoljno ozbiljnima da ih
može razmatrati zasebno i kvalicirati ih kao nečovječno
postupanje prema podnositelju, pri čemu se u obzir može uzeti
samo vrijeme od 14.00 sati 10. svibnja 2008., od kada je
podnositelj nesporno bio pod kontrolom policijskih vlasti.
45.1.U spisu predmeta ne postoji nikakva naznaka koja bi izravno
ili barem posredno upućivala na istinitost navedene
podnositeljeve tvrdnje (primjerice, medicinski nalaz ili bilješka
liječnika o bilo kakvoj naznaci dehidracije podnositelja), ali ni
dokaz koji bi izravno ili posredno upućivao na suprotno. Stoga
Ustavni sud, sagledavajući događaje vezane uz navodno
zlostavljanje podnositelja od policije u cjelini, ni u ovom se
slučaju ne može izvan razumne sumnje potvrditi vjerodostojnost
podnositeljeve tvrdnje o nečovječnom postupanju policije prema
njemu u tom pitanju.
S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud će zaključiti da nije
došlo do povrede materijalnog aspekta članka 23. stavka 1. u vezi s
člankom 25. stavkom 1. Ustava i članka 3. Konvencije kad je riječ o
navodnom nečovječnom postupanju policije koje bi se očitovalo u
uskraćivanju podnositelju hrane i vode za vrijeme policijskog
ispitivanja 10. svibnja 2008.
45.2.S obzirom na prethodna utvrđenja, ustavna tužba u tom je
dijelu odbijena na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona
(točka III. izreke odluke).
b) Proceduralni aspekt članka 23. stavka 1. zasebno i u vezi s
člankom 25. stavkom 1. Ustava i člankom 3. Konvencije
46.Iako je Ustavni sud prethodno utvrdio da na temelju
dokumentacije koja mu je predočena nije mogao zaključiti na koji
su način podnositelju nanesene ozljede i da stoga nije dokazano
kako je podnositelj zahtjeva stvarno bio zlostavljan od policije, to
ne znači da se prigovor podnositelja utemeljen na članku 23.
stavku 1. zasebno i zajedno s člankom 25. stavkom 1. Ustava i
članku 3. Konvencije ne može razmotriti s aspekta pozitivne
obveze provođenja službene istrage (usp., mutatis mutandis,
ESLJP, presuda Dolenec protiv Hrvatske, § 150.).
46.1.Ako pojedinac iznese tvrdnju da su ga pripadnici državnog
aparata ozbiljno zlostavljali, a tu tvrdnju može braniti pozivajući
se na određene dokaze (primjerice, na medicinsku
dokumentaciju), članak 23. stavak 1. Ustava i članak 3. Konvencije
zahtijevaju provođenje djelotvorne službene istrage o navodnom
zlostavljanju. Istraga mora biti takva da može dovesti do
otkrivanja i kažnjavanja odgovornih. U suprotnom, opća zabrana
zlostavljanja, unatoč svom temeljnom značaju, bila bi
nedjelotvorna u praksi, a moglo bi se dogoditi i da pripadnici
državnog aparata praktički nekažnjeno zloupotrebljavaju prava
onih koji se nalaze pod njihovom kontrolom. Istraga mora biti
neovisna i nepristrana. Osobe nadležne za provođenje istrage, i
one koje istragu provode, moraju biti neovisne o onima koje su
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 13 od 35

sudjelovale u spornom događaju. To ne znači da je dovoljno samo
nepostojanje hijerarhijske ili institucionalne veze. Ovdje se traži
stvarna neovisnost istražitelja. Istraga mora podlijegati javnoj
provjeri, a podnositelj prigovora mora imati djelotvoran pristup
istražnom postupku.
Nadležne vlasti moraju postupati s uzornom revnošću i
promptnošću. Obveza provesti istragu "nije obveza rezultata nego
načina": svaka istraga ne mora nužno biti uspješna ili dovesti do
zaključka koji se podudara s opisom događaja podnositelja
prijave, ali u načelu mora biti prikladna da dovede do utvrđivanja
činjenica slučaja i, ako se dokaže da su tvrdnje o zlostavljanju
istinite, do identikacije i kažnjavanja odgovornih.
Istraga ozbiljnih navoda o zlostavljanju mora biti temeljita.
Nadležna tijela moraju ulagati ozbiljne napore kako bi utvrdila što
se dogodilo. Ne bi se smjele oslanjati na brzoplete ili
neutemeljene zaključke kako bi što prije zatvorile istragu niti bi
takve zaključke smjele koristiti kao temelj za donošenje odluka.
Moraju poduzeti sve razumne i raspoložive korake radi osiguranja
dokaza koji se tiču spornog događaja. Tako je potrebno,
primjerice, pribaviti detaljnu izjavu navodne žrtve i izjave
svjedoka očevidaca, pribaviti forenzičke dokaze i, kada je to
prikladno, dodatna liječnička uvjerenja s cjelovitim i točnim
zapisom ozljeda te objektivnu analizu medicinskih nalaza, osobito
o uzrocima ozljeda. Svaki propust u istrazi koji uzrokuje
nemogućnost utvrđivanja uzroka ozljeđivanja mogao bi, u
okolnostima konkretnog slučaja, dovesti do zaključka da je istraga
bila nedjelotvorna. Istraga mora biti djelotvorna i u smislu da
može dovesti do utvrđenja je li sila koju je upotrijebila policija bila
opravdana u danim okolnostima.
46.2.Ustavni sud podsjeća da je ESLJP do danas donio veći broj
presuda protiv Republike Hrvatske u kojima je iznio navedena
načelna pravna stajališta, utvrđujući istodobno povredu članka 3.
Konvencije u materijalnom i/ili u proceduralnom aspektu. Riječ je,
primjerice, o predmetima Dolenec protiv Hrvatske (presuda, 26.
studenoga 2009., zahtjev br. 25282/06, §§ 129.-130. i 143.-145.),
Gladović protiv Hrvatske (presuda, 10. svibnja 2011., zahtjev br.
28847/08, §§ 39.- 40. i 46.-49.); Mađer protiv Hrvatske (§§ 105.-107.
i 111.-112.); Đurđević protiv Hrvatske (§§ 72.- 74., 77. i 83.-85.) i V. D.
protiv Hrvatske (§§ 60.-65.). U svim tim presudama ESLJP-a
navedena je i daljnja referentna sudska praksa.
47.Primjenjujući prethodno prikazana načelna stajališta na
konkretan slučaj, Ustavni sud polazi od toga da je podnositelj
ustavne tužbe ispunio svoju dužnost obavještavanja nadležnih
vlasti o tome da je bio zlostavljan od policije (usp., mutatis
mutandis, ESLJP, Mađer protiv Hrvatske, § 114.). To je razvidno iz
dokumentacije sadržane u spisu predmeta, koja se navodi u
nastavku.
48.Odvjetnik Željko Lubina dostavio je 15. svibnja 2008. i 4. lipnja
2008. u spis istrage podneske podnositelja pisane rukom 13. i 14.
svibnja 2008. U izjavi pisanoj 13. svibnja 2008. podnositelj je,
© LEXPERA
U-III/6559/2010
između ostalog, naveo:
"Izjavljujem da sam dana 09.05. 2008. g. kidnapovan (otet) oko
20,00 časova iz stana u Splitu koji se nalazi u Ljubićevoj br. 25 a
oteli su me djelatnici policije koji su bili maskirani fantomkama i
naoružani. (...) uletilo je pet do šest maskiranih osoba (sa
fantomkama na glavi) i sa oružjem i odma su se bacili na mene (...)
Tu su mene oborili i na pod hodnika sa povicima da su došli da
me ubiju. Tu su mi vezali oči, ruke i noge selotep trakom i još na
ruke stavili lisice, tako svezana iznose me između sebe ispred
zgrade i ubacuju me u gepek (...) Odatle su me odvezli meni u
nepoznatom pravcu a vožnja je trajala otprilike 1-2 sata. Cijelo
vrijeme u putu su me udarali po bedrima (...) Jedan od njih je
rekao da mi daju lopatu da kopam sebi grob. Tada su me skinuli u
gaće, pocjepali trenerku sa mene i počeli me udarati i govoriti da
pričam. Ja sam pitao šta da pričam a oni su na to odgovorili da ću
pričati dok mi oderu kožu. Tada je jedan od njih rekao da imam
lijepe sinove (...) Tada je jedan od njih (...) telefonirao nekome i
rekao da mi pobiju svu porodicu. Već prebijen ja sam molio da ne
diraju porodicu da mene ubiju, tada je jedan od njih repetirao
pištolj, prislonio mi na glavu a drugi je rekao nemoj sada (...) I
tada je nastao pakao za mene. Počeli su me udarati palicom po
bosim tabanima. Tek tada sam shvatio da je to nekakva policija.
Sjećam se da sam 2-3 puta gubio svijest a bi došao sebi oni su me
nastavljali tući (...) Udarali su me svuda po tijelu nogama. Jedan
me udarao nogama u međunožje. Poslije nekih 5-6 sati mučenja
rekli su da sam ja organizovao nekakvu pljačku pošte i da moram
da priznam. Ja sam odgovorio da mi kažu šta treba da pričam da
ću sve pnoviti šta god hoće samo da me nemuče više pošto sam
bio već u polunesvjesti od muka. Tada je jedan od njih nazvao
nekoga što mislim da mu je predpostavljeni i rekao da ću potvrditi
sve što oni hoće da sam u njihovom žargonu obrađen u
potpunosti. Tada me ostavljaju prebijena i gola ispred farova
nekog auta još 2-3 sata (...) Navodim da sam cijeo vrijeme imao
povez na očima i ustima i nogama i da sam bio vezan lisicama (...)
Poslije toga me tako premlaćena i svezana ubacuju u džip između
prednjeg i zadnjeg sjedišta i saopštavaju mi da me vode u
policijsku postaju gdje ću priznati sve što me policija bude pitala.
(...)
Posle vožnje od nekih 1,30 minuta dovode me u policijsku upravu
u Splitu. Pošto nisam mogao izaći iz auta oni me iznose između
sebe gdje me udaraju još nekoliko puta u rebra. (...)
Poslije nekih 10-20 minuta ulazi jedan inspektor gdje mi skida
povez sa oči i nogu. Ja sma odmah molijo za pomoć liječnika gdje
se on nasmijao i rekao da mi neće biti potreban. Tada se oni
naizmjenično smjenjuju i donose već pripremljene papire i čitaju
mi i skreću pažnju ako nebudem potvrđivao da me čeka još gore
nego što je bilo. Da bi me cio dan držali negde do 21,00 naveče i
tada mi govore da će pozvati odvjetnika i tužitela da bude prisutan
kad budem davo izjavu.
Po dolasku odvjetnika i tužitela oni sami diktiraju izjavu iz
rokovnika prema konceptu što su sami napravili a meni so dali do
znanja prije dolaska odvjetnika da nebi slučajno tražio da
ostanem sa odvjetnikom što imam pravo jer poslije ostajem kod
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 14 od 35

njih a dobro znam šta me sleduje. (...)
Po završetku pisanja izjave odvjetniku su poturili da potpiše
izjavu našto je on odbio i izašao na hodnik. Tad sam čuo da je
neko pričao na hodniku sa njim i govorio mu da mora to potpisati,
na što se on vratio i to uradio vidno nezadovoljan. Navodim da
sam ih svih tada molio za pomoć liječnika i da mi se obavesti
porodica ili ambasada na što su se oglušili niti su mi dopustili da
se javim bilo kome.
Navodim da sam bio bos i sav pocjepan niti su mi dali da jedem
niti da popijem vode već 24,00 sata. Odatle su me snijeli između
sebe u pritvor do ponedeljka gdje me vode kod istražnog suca (...)
Kod suca sam molijo za liječnika jer nisam mogao hodati što
postoje snimke novinara (...)
Kada su me doveli u pritvor na Bilice tu sam zatražio liječničku
pomoć gdje me dežurni liječnik poslije konstatacije povrede
genitalija, stopala, bedara, koljena i kičme odmah uputio u
državnu bolnicu Firule u Splitu. (...)"
48.1.U očitovanju istražnog suca od 18. travnja 2011. (v. točku 5.
obrazloženja ove odluke i rješenja) o tome je li u povodu
podnesaka podnositelja od 15. svibnja 2008. i 4. lipnja 2008.
poduzeo kakve mjere, naložio provođenje istrage ili slično,
navedeno je:
"Pregledom zapisnika o ispitivanju osumnjičenika Miroslava
Hršuma pred djelatnicima PSUD-a uz nazočnost njegovog
branitelja isti se nijednom riječju nije pozvao na bilo kakve radnje
djelatnika policije u svezi načina njegova uhićenja, ili eventualne
prisile u pravcu davanja iskaza kod policije.
Isto tako, treba napomenuti da na osumnjičeniku nisu bile vidljive
bilo kakve ozljede prilikom davanja iskaza pred dolje intestiranim
istražnim sucem.
Uostalom o svim eventualnim primjedbama oko načina uhićenja
osumnjičenika Miroslava Hršuma date su na uvid i u spis
nadležnom državnom odvjetništvu koje inače procjenjuje da li su
predstavke stranaka u isto vrijeme podnošenje kaznene prijave, a
da li je osumnjičenik, sad okrivljenik i osuđenik Miroslav Hršum,
sam ili preko svoga branitelja podnosio kaznene prijave protiv
djelatnika policije, istražnom sucu nije poznato, ali sam kao
nadležni istražni sudac u ovom postupku radio sve sa svojim
zakonskim i ustavnim ovlastima.
Uobičajeno je iz dugogodišnje prakse da osumnjičenik koji je
priveden istražnom sucu prije njegova saslušanja izjavi da je bio
maltretiran, da su mu nanesene tjelesne ozljede u kojem slučaju
istražni sudac prije uzimanja iskaza u sudnicu pozove sudskog
vještaka medicinske struke da konstatira te ozljede, nakon čega se
sve predočava državnom odvjetništvu, u čijoj je nadležnosti
inicirati kazneni postupak.
U konkretnom predmetu za Miroslava Hršuma to nije bio slučaj,
jer se isti nije žalio na bilo kakve ozljede a njegovi rukom pisani
© LEXPERA
U-III/6559/2010
podnesci koji su naknadno pisani iz prostorija Zatvora u Splitu
naslovljeni su na krivu osobu, iako su svi uloženi u spis, a kako je
već rečeno svi su bili dostupni svim zainteresiranim strankama."
49.Podnositelj je u nekoliko navrata tijekom kaznenog postupka
tražio provedbu istrage oko toga kako je uhićen i je li bio pretučen
od policije. Tvrdnje da su ga pripadnici policije oteli i tukli
podnositelj je ponovio u žalbi protiv rješenja Županijskog suda u
Splitu od 18. prosinca 2008., te na glavnoj raspravi održanoj 14.
prosinca 2009., u svojoj žalbi protiv prvostupanjske presude i u
ustavnoj tužbi.
50. Ustavni sud smatra da su medicinski dokazi i prigovori
podnositelja koje je dostavio nadležnim tijelima zajedno doveli
barem do osnova sumnje da su njegove ozljede mogle biti
uzrokovane upotrebom sile od policije. Kraj takvog stanja stvari,
njegovi su prigovori predstavljali zahtjev koji se mogao braniti i
nadležna su tijela stoga imala obvezu provesti djelotvornu istragu.
Ona to, međutim, nisu učinila.
51.Sukladno navedenom, Ustavni sud utvrđuje da je u
konkretnom slučaju povrijeđen proceduralni aspekt članka 23.
stavka 1. zasebno i u vezi s člankom 25. stavkom 1. Ustava i članka
3. Konvencije zbog neprovođenja istrage o podnositeljevim
tvrdnjama da je bio zlostavljan od 9. svibnja 2008. oko 20.00 sati
do 10. svibnja 2008. u 20.45 sati.
Zbog utvrđene povrede podnositelj ima pravo na primjerenu
zadovoljštinu u novčanom obliku za razdoblje do donošenja ove
odluke, kako je to određeno u točki II.a) izreke odluke.
52.Na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona odlučeno je kao u
točki II., uključujući točke II.a) i II.b), izreke odluke.
Točka II.b) izreke odluke temelji se na članku 31. stavcima 4. i 5.
Ustavnog zakona. Utvrđena povreda podnositeljevih prava na
djelotvornu istragu u povodu njegovih prigovora o navodnom
zlostavljanju od 9. svibnja 2008. oko 20.00 sati do 10. svibnja
2008. u 20.45 sati mora se otkloniti tako da Državno odvjetništvo
Republike Hrvatske odmah po primitku ove odluke pokrene i
provede djelotvornu istragu u povodu tvrdnji podnositelja da je
bio zlostavljan u navedenom razdoblju te, ovisno o ishodu,
poduzme odgovarajuće radnje iz svoje nadležnosti.
B. PRIZNANJE KRIVNJE ZBOG NAVODNOG ZLOSTAVLJANJA
PODNOSITELJA TIJEKOM UHIĆENJA I ISPITIVANJA U POLICIJI
53.Ustavni sud zasebno je ispitao prigovore podnositelja o
navodnoj povredi njegova prava na pravično suđenje, koja se
sastojala od toga da je podnositeljevo priznanje krivnje policija
iznudila (prethodno opisanim) zlostavljanjem. Članak 29. stavak 3.
Ustava glasi:
"Članak 29.
(...)
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 15 od 35

Osumnjičenik, okrivljenik i optuženik ne smije se siliti da prizna
krivnju.
(...)"
1) Prigovori podnositelja
54.Osim relevantnih dijelova ustavne tužbe koji su već prikazani u
točkama 24. i 24.1. obrazloženja ove odluke i rješenja, podnositelj
u ustavnoj tužbi navodi i sljedeće:
"... policija i D.O. ne birajući sredstva i način pri pribavljanju
nasilnih, pod prisilom i iskonstruiranih iskaza bilo važno samo da
bilo koga optuži za krivca samo da riješi (pokrije) slučaj, pa taj bio
kriv ili nevin. (...)
Što se u pravomoćnoj presudi Vrh. suda navodi da sam ispitan po
zakonu pred policiskih vlastima. U gore navedenom tekstu i
priloženim dokazima se vidi na koji sam način ispitan i kako je
navedeni iskaz bio već sastavljen u rokovniku insp Rubelja.
Zašto bi odvjetnik gosp Lubina koji je bio postavljen po službenoj
dužnosti prilikom uhićenja na glavnim raspravama sve činjenice
oko davanja iskaza osporava i način uzimanja (iznuđivanja)
navedenog iskaza a ako se tvrdi da je bio prisutan pri njegovom
cjelokupnom davanju i potpisivanju što ga je i on to potpisao pa se
postavlja pitanje zašto ga kasnije osporava, dali je i on pod
pritiskom potpisao taj zapisnik jer je tada bio angažovan od strane
policije i D.O. zašto odvjetnik traži na glavnoj raspravi medicinsko
vještačenje za optuženog Hršuma i vještačenje medicinskih
nalaza. Vijeće postavljeni zahtjev na zatvorenom vijećanju odbija i
oduzima (ne dozvoljava) pravo na žalbu.
Zahtjevi, (...) da se utvrdi ko me uhapsio, da se utvrdi tačno
vrijeme uhićenja i dovođenja u policijsku stanicu, da lica koja su
me uhapsila (uhitila) daju iskaz pred vijećem, zašto po zamolbi
osumnjičenika nije dozvoljeno davanje iskaza kod istražnog
sudca.
Vijeće je na svaki gore navedeni zahtjev na zatvorenom vijećanju
donijelo odluku, nije potrebno i nema pravo na žalbu.
Dužnost sudskog vijeća je bila bar da u nekim segmentima ako ne
u svim utvrdi način ili bar pokuša da ispita, ustanovi bitne detalje
koji potvrđuju, dokazuju ili demantiraju navedene dokaze. Tačno
utvrđivanje i način pribavljenih dokaza da je preispitan kako
zakon nalaže sigurno bi ishod dokaznog postupka bio sasvim
drugačiji a i sam presuda.
Ovakvim načinom postupanja i dokazivanja i nepružanja,
nedozvoljavanja da se ustanove pravi i tačni dokazi proveden je u
ZKP-u u čl. 367 st. 2.
... Zašto odvjetnik cijelo vrijeme istražnog i cijelo vrijeme
dokaznog postupka pred Vijećem nastoji osporiti dokazati da je
iskaz uzet pod prisilom i da kao takav ne može biti prihvaćen kao
dokaz. Zato što zna i što je svedok i što mu pravna etika nalaže a
© LEXPERA
U-III/6559/2010
sigurno ne da sebe kompromitira.
Zato što je gosp. odvj. Lubina bio angažovan po sl. dužnosti
prilikom potpisivanja iskaza pred policijom i D.O. a koga sam
ovlastio (o svom trošku) da me kasnije u daljem postupku brani.
Zašto traži da se pred Vijećem preispitaju sve nezakonite radnje
prilikom davanja iskaza! Zato što je gosp. Lubina bio ujedno kao
svjedok načina sastavljanja zapisnika."
2) Ocjena Ustavnog suda
55.Upotreba dokaza u kaznenom postupku koji je dobiven
povredom članka 23. stavka 1. Ustava odnosno članka 3.
Konvencije uvijek otvara ozbiljne sumnje oko pravičnosti takvog
postupka s aspekta članka 29. Ustava i članka 6. stavka 1.
Konvencije (cit. u točki 92. obrazloženja ove odluke i rješenja).
Ustavni sud u tom smislu podsjeća na načelno pravno stajalište
ESLJP-a koje je izraženo u predmetu Jalloh protiv Njemačke
(presuda, veliko vijeće, 11. srpnja 2006., zahtjev br. 54810/00):
"99. Međutim, pristup je različit za dokaze prikupljene mjerama za
koje je utvrđeno da predstavljaju povredu članka 3. Problem može
nastati u smislu članka 6. stavka 1. u odnosu na dokaze
prikupljene povredom članka 3. Konvencije, čak i ukoliko
korištenje takvih dokaza nije bilo odlučujuće za određivanje
sankcije (v. Içöz protiv Turske (odluka), br. 54919/00, 9. siječnja
2003., i Koç protiv Turske (odluka), br. 32580/96, 23. rujna 2003.)."
56.Kad je riječ o konkretnom slučaju, treba se poći od prethodnog
utvrđenja da kod podnositelja nije došlo do povrede članka 23.
stavka 1. zasebno i zajedno s člankom 25. stavkom 1. Ustava i
članka 3. Konvencije u materijalnom aspektu, pa proizlazi da ne
može biti osnovan ni prigovor podnositelja kako je njegov iskaz o
priznanju krivnje iznuđen zlostavljanjem.
Neovisno o tome, Ustavni sud primjećuje da je prvostupanjski sud
jasno naznačio u osporenoj presudi da se kaznena odgovornost
podnositelja za počinjenje dvaju kaznenih djela razbojništva
temelji na nizu drugih materijalnih dokaza, a ne samo na
njegovom iskazu o priznanju krivnje. Relevantni dio
prvostupanjske presude glasi:
"(...) U odnosu na iskazivanje okrivljenika na glavnoj raspravi,
posebice okrivljenika Miroslava Hršuma ... sav problem ovog
postupka ... bi se koncentrirao na zlostavljanje, prisiljavanje,
ucjenjivanje, odnosno namještanje od strane policije i na
nezakonito postupanje od strane policije.
Međutim, pri tome se zanemaruju, u prvom redu, materijalni
dokazi utvrđeni u ovom kaznenom predmetu, dakle, zaticanje i
privremeno uhićenje okrivljenog pod 7. Zorana Stevanovića s
novcima u iznosu od 327.000,00 kuna u Brčkom ... pronalaženje i
oduzimanje novčanog iznosa od okrivljenog pod 3. Emila
Cokarića, pronađenog u plastičnoj kanti u podrumu kotlovnice
KBC Split, u iznosu od 1.052.000,00 kn ... daktiloskopskim
vještačenjem utvrđeni otisci prstiju u odnosu na pronalazak tih
novaca, a radilo se o otiscima prstiju okrivljenika pod 2. Mire
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 16 od 35

Cokarića, pod 3. Amila Cokarića i pod 5. Mladena Stupala ...
tragovi utvrđeni zapisnikom o očevidu, potom na temelju naloga
istražnih sudaca i provedenih izvidnih mjera iz članka 180. ZKP,
snimke telefonskih razgovora između okrivljenog pod 1. Miroslava
Hršuma ... i pod 9. Milana Mitića... Nadalje snimljenih telefonskih
razgovora između okrivljenika pod 1. Miroslava Hršuma ... i
okrivljenog pod 2. Mire Cokarića ..."
Iz navedenog dijela presude jasno proizlazi da priznanje krivnje
podnositelja, za koje on tvrdi da je iznuđeno od policije navodnim
zlostavljanjem, samo po sebi nije bilo ni jedini ni odlučujući dokaz
na kojem su nadležni sudovi utemeljili osporene presude. Ostali
materijalni i personalni dokazi sami za sebe i u svojoj ukupnosti
doveli su do osuđujuće presude, a sudovi su obrazložili
postupanje podnositelja na način koji izvan razumne sumnje
potvrđuje postojanje njegove kaznene odgovornosti za počinjenje
dvaju kaznenih djela za koja je osuđen.
57.Stoga je ustavna tužba u tom dijelu odbijena na temelju
članaka 73. i 75. Ustavnog zakona (točka III. izreke odluke).
C. NAVODNO ZLOSTAVLJANJE ZBOG NEPRUŽANJA LIJEČNIČKE
POMOĆI TIJEKOM PRITVORA
58.Podnositelj je prigovorio i što mu tijekom pritvora nije pružena
liječnička pomoć. Ustavni sud je ovaj prigovor podnositelja ispitao
s aspekta zabrane zlostavljanja propisane člankom 23. stavkom 1.
zasebno i zajedno s člankom 25. stavkom 1. Ustava i člankom 3.
Konvencije (cit. u točkama 22. i 23. obrazloženja ove odluke i
rješenja).
1) Prigovori podnositelja
59.Podnositelj je u ustavnoj tužbi naveo:
"Navodim da mi je u narednom periodu u pritvoru bila uskraćena
prava na medicinsku pomoć i na lječenje. A što ću navesti u
daljnjem tekstu (obrazložiti). Od povreda nastalim prilikom
uhićenja na pregledo mjesec poslije u bolnici ljekar je konstatovao
da je potrebno operativno liječenje u predjelu međunožja (testisa)
od tada pa sve do 09.07.2008. g. i 14.08.2008. g. upućujem se do
27.10.2010. g. na operativni zahvat koji mi se ne dozvoljava.
21.09.2008. poslao sam zamolbu (koju prilažem kao dokaz)
istražnom sudcu gdje molim da mi se odobri o mom trošku
obezbedi izvođenje ljekaru u bilo koju ustanovu ili zatvorsku
bolnicu da mi se uradi operativni zahvat jer mi je zdravstveno
stanje bilo loše. Na navedenu zamolbu istražni sudac nije htio
uopšte dati mišljenje (odgovor).
Pošto sam učestao sa žalbama zatvorskoj doktorici da više ne
mogu oni mi je doslovno u razgovoru odgovorila; 'Ja ti tu ništa ne
smijem. Vidiš da je tako naredba.'. Tom prilikom me obavijestila
da sutri dan dolazi pučki pravobranitelj i da će mu iznijeti moj
problem i da će ga zamoliti da dođe u obilazak u sobu. Po dolasku
pučkog pravobranitelja gospodina Thura tad sam mu se požalio i
objasnio mu i dao mu na uvid svu dokumentaciju od ljekara i
© LEXPERA
U-III/6559/2010
pregleda.
Pučki branitelj je dopisom od 8.06.2009. g. zatražio izviješće od
uprave pritvora o tome zašto mi se ne dozvoli operativni zahvat na
koji sam upućen od trane doktora iz bolnice Firule.
Pošto na taj zahtjev ništa nije poduzeto pučki branitelj opet
dopisom od 14.07.2009. g. mene lično obavještava da pismenim
putem ga obavijestim ako mi nije dozvoljen i obrađen odlazak na
operativni zahvat. To je vjerovatno tražio od mene jer mu uprava
pritvora nije poslala izvješće o razlozima odugovlačenja."
59.1.Podnositelj se dalje osvrnuo na bolničko liječenje tijekom
boravka u pritvoru, pa u ustavnoj tužbi navodi:
"Ta agonija traje sve do 27.10.2010. g. A do tada sam i preko
odvjetnika i na raspravama tražio (molijo) za odlazak kod ljekara.
27.10.2010. g. u jutarnjim satima tačnije u 6 ujutro pravosudni
policajci me vode u bolnicu Firule u Splitu na operativni zahvat.
Sad ću navesti kako je sa mnom postupano a to potvrđuje i
otpusna lista iz bolnice od istog dana i to 27.10.2010. g.
Operativni zahvat je počeo u 8,00 časova znam da sam se
probudijo iz anestezije u 11,30 časova, a već negdje oko 14,00
časova istog dana pravosudni policajci gosp. Češljar, Batovanja i
Milić su mi rekli da je naređeno da se takav tek operiran moram
odvesti u istražni pritvor na Bilice. Kad sam rekao da ne mogu
ustati došao je i doktor koji me operirao gos. Cinidro i samo je
slegao ramenima i rekao vodite računa tek je vidite operiran da
mu se rana ne otvori.
Po ko zna čijem naređenju su me na bolničkim kolicima spustili
liftom do ulaza u bolnicu izvukli me na kolicima i ispred su me
utovarili na zadnje sjedište putničkog (službenog) vozila marke
'Opel' i dovezli me u pritvor. U takvom stanju sam morao da se
popnem u II sprad na II odjel gdje sam bio i prije smešten. Ovo sve
navodim a može se proveriti a imaju i svedoci. Kako se samnom
postupalo (kao sa životinjom) (koja bi sigurno imala bolji tretman)
od samog početka uhićenja.
Bila su mi uskraćena sva moguća pa i ona minimalna prava kao
čovjeku a koja su obezbeđena ustavnim i kaznenim pravom RH.
Dokumen. koji ovo potvrđuje je kopija otpusne liste od istog dana
iz bolnice kad sam primljen na operaciju od 27.10.2010. g. koju
prilažem kao dokaz uz ovu tužbu.
Poslije operativnog zahvata u pritvoru (čeliji) a pošto nisam imao
nikakve uslove za oporavak dobio sam i upalu pa sam proživio
agoniju.
Period od uhićenja kad sam dobio ozlede pa do operativnog
zahvata trajao je od 09.05.2010.g. do 27.10.2010.g.
Prilikom kontrole poslie mjesec dana doktor vizuelno pogledavši
konstatovao je da je operativni zahvat uspio i ako očigledno moglo
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 17 od 35

se vidit da nije uredu. A što će kasnije drugi ljekar to potvrditi
detaljnim pregledom i pregledom na ultrazvuku ali u Dubrovniku
a ne u Splitu.
Posle toga me po ko zna čijoj naredbi, nakon izricanja presude bez
ikakvog razloga i uz moje i odvjetnikovo protivljenje što postoji i
žalba odvjetnika Upravi za zatvorski sustav u Zagrebu, mene
28.02.2010.g. prebacuju u O.Z. u Dubrovniku."
2) Ocjena Ustavnog suda
60.Ustavni sud primjećuje da je podnositelj tijekom razdoblja
lišenja slobode, počevši od 10. svibnja 2008., višekratno
upozoravao nadležna tijela na svoje zdravstveno stanje, tražeći
liječničku pomoć.
60.1.Tako je u vlastoručno pisanoj zamolbi od 28. listopada 2008.,
upućenoj predsjednici Županijskog suda u Splitu "putem
Županijskog zatvora Split", podnositelj zamolio da mu se "odobri
zdravstveni pregled u privatnom angažmanu, tj. o mojem trošku u
privatnoj poliklinici 'Kalajdžić' u Splitu ili u bilo kojoj drugoj
specijalizovanoj zdravstvenoj ustanovi". U tom je podnesku
napisao da je 21. rujna 2008. istu zamolbu uputio istražnom sucu
Županijskog suda u Splitu Stanku Grbavcu, ali mu na nju "nije
odgovoreno".
Presliku zamolbe "broj 2." datiranu s 21. rujna 2008. i upućenu
istražnom sucu Stanku Grbavcu podnositelj je priložio uz ustavnu
tužbu. Ta zamolba, međutim, nije sadržana u spisu predmeta
K-Us-25/08. (Za zamolbu "broj 1." od istog dana, koja također nije
sadržana u spisu predmeta K-Us-25/08, v. točku 12.1. obrazloženja
ove odluke i rješenja).
60.2.Nadalje, prilikom posjeta zamjenika pučkog pravobranitelja
Zatvoru u Splitu 27. i 28. svibnja 2009., podnositelj mu se obratio
usmenom pritužbom zbog navodno neodgovarajuće zdravstvene
zaštite.
60.3.Konačno, u Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog
suda u Splitu od 16. srpnja 2009. godine (sv. 41, list 1508. spisa
predmeta K-Us-25/08) zabilježeno je da je podnositelj izjavio pred
sudskim vijećem "da je zatražio neke liječničke preglede odnosno
operativni zahvat, ali da je samo odveden kod liječnika te se u tom
smislu dalje nije postupalo".
61.Uvidom u spis predmeta K-Us-25/08 Ustavni sud je prvo utvrdio
da podnositeljevi zdravstveni problemi s testisima nisu započeli
nakon njegova uhićenja i pritvaranja u svibnju 2008. godine. Iz
dokumentacije priložene u spisu predmeta proizlazi da je desni
testis podnositelju odstranjen 1985. godine, a da je zbog hidrocele
lijevog testisa na liječničkom pregledu bio već 2. veljače 2008. (list
146. spisa Ustavnog suda).
62.Što se tiče postupanja nadležnih tijela, Ustavni sud primjećuje
da je Zatvor u Splitu već 13. svibnja 2008. zatražio suglasnost
istražnog suca za obavljanje specijalističkih pregleda
podnositelja, koja je izdana 14. svibnja 2008.
© LEXPERA
U-III/6559/2010
Podnositelj je pregledan 9. srpnja 2008. na Odjelu za urologiju
Kliničkog bolničkog centra Split, kad je upućen na ultrazvuk
testisa (sv. 28, list 1068. spis predmeta K-Us-25/08).
Radiološki nalaz testisa (broj prijema: 102793) koji je sastavila mr.
sc. Vesna Vidas-Fridl, spec. radiolog, sačinjen je 14. kolovoza
2008., u njemu je navedeno:
"Konografski lijevi testis cca jednake i primjerene veličine, uredne
i homogene strukture. Oko lijevog testisa vidi se šira anehogena
zona tekuće kolekcije sa točkastim ehoim, poprečnog promjera
cca 4 cm.
Zaključak: (...) - hidrokela lijevo subkroničnog tipa."
UZV testisa napravljen je 9. rujna 2008.
Ponovo je 19. ožujka 2009. u KBC Split sačinjen radiološki nalaz
testisa, koji je sastavila dr. Jadranka Roić Božić, spec. radiolog, u
njemu je navedeno:
"UZ testisa:
Lijevi testis je uredne strukture parenhima. Potisnut je kaudalno u
skrotalnoj vreći od strane veće količine tekućine u smislu
hidrocele. Desno stanje nakon orhidektomije."
Nakon toga, upravitelj Zatvora u Splitu zatražio je od Zatvorske
ambulante, podneskom od 8. lipnja 2009., izvješće o
zdravstvenom stanju podnositelja i preporučenim medicinskim
zahvatima.
U liječničkom nalazu Zatvorske ambulante Zatvora u Splitu od 26.
lipnja 2009., koji je potpisao dr. med. Milena Pernat, utvrđeno je
sljedeće:
"1985. odstranjen desni testis.
Kod prijema 12.05.2008. god primjećen otok testisa.
09. 07.2008. god. pregled urologa - upućen na ultrazvuk testisa.
14.08.2008. god. napravljen ultrazvuk testisa -
dijagnoza/hidrokela lijevo subkroničkog tipa.
09.09.2008. god. pregled urologa - prepisuje nalaz ultrazvuka i
naručuje kontrolu za 6 mj. s ultrazvukom.
02.02.2009. god. pregled urologa - traži ponovno ultrazvuk.
19.03.2009. ultrazvučni nalaz - bez promjene
07.04.2009. god. pregled urologa - u obzir dolazi operativno
liječenje (dr. ŠITUM)
27.05.2009. god. telefonski razgovor s dr. Marčinko u svezi
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 18 od 35

operativnog zahvata (Zatvorska bolnica).
Trenutno je kirurg na godišnjem odmoru, u ljetnim mjesecima
nisu u planu operativni zahvati pa se operacija planira za jesen."
63.Podnositelj je 13. listopada 2009. uputio Županijskom sudu u
Splitu vlastoručno pisanu molbu kojom je zatražio da mu nadležni
sud odobri "izvođenje u KBC Firule na operativni zahvat koji je
zakazan za drugu polovinu ovoga mjeseca. A već sam upućen na
operaciju u 3. mjesecu ove godine". Sudac Županijskog suda
Bruno Klein dao je zatraženu suglasnost 16. listopada 2009. (sv.
46, listovi 1612. i 1613. spisa predmeta K-Us-25/08).
Dana 27. listopada 2009. podnositelj je operiran u KBC Split -
Odjelu za urologiju. U relevantnom je dijelu otpusnog pisma, bez
datuma, matični broj: 47007 od 27. listopada 2009., navedeno:
"Miroslav Hršum ... primljen je na naš odjel u redovnom prijemu
dana 27. 10. 2009. godine zbog operacijskog liječenja lijevostrane
hidrocele.
Istog dana po prijemu se operira. Rani poslijeoperacijski tijek
protiče uredno, te kako stanje dopušta u poslijepodnevnim satima
se otpušta na stacionarno liječenje. ...
DG: Hydrocoelae testis lat. sin.-N 43.0"
64.Županijski sud u Splitu po sucu Mladenu Prvanu kao sucu
izvršenja, rješenjem broj: KI-462/10 od 26. siječnja 2011. prihvatio
je molbu podnositelja (sada u svojstvu osuđenika) te mu je
odgodio izvršavanje kazne zatvora za razdoblje od tri mjeseca, s
nalogom da djelatnici Zatvora u Splitu moraju 17. ožujka 2011.
prepratiti podnositelja na izdržavanje kazne zatvora u Zatvor u
Zagrebu, Odjel za dijagnostiku i programiranje. Tim su rješenjem
prihvaćeni prigovori podnositelja da je "kod njega došlo do
ozbiljnog narušavanja zdravstvenog stanja, da se liječi kod
liječnika urologa i da je ostao bez jednog testisa te da mu je
neophodan specijalistički pregled po liječniku kirurgu Vedranu
Cindru iz KBC 'Firule', Križane, koji ga je već operirao". Sudac
izvršenja obrazložio je odgodu izvršenja kazne činjenicom da je
razdoblje od tri mjeseca dostatno "da se osuđenika zdravstveno
zbrine i po procjeni liječnika kirurga Vedrana Cindra izvrši novi
operativni zahvat".
65.Polazeći od prethodnih činjenica, ne bi se moglo zaključiti da je
podnositelj u razdoblju od 10. svibnja 2008. nadalje trpio
zlostavljanje bilo kojeg stupnja intenziteta zbog navodnog
nepružanja liječničke pomoći ili propuštanja nadležnih tijela da
mu osiguraju liječenje, uključujući operacijski zahvat.
Ustavni sud stoga smatra da nije došlo do povrede članka 23.
stavka 1. u vezi s člankom 25. stavkom 1. Ustava i članka 3.
Konvencije ni u proceduralnom ni u materijalnom aspektu kad je
riječ o prigovorima podnositelja da je bio zlostavljan zbog
nepružanja liječničke pomoći tijekom razdoblja lišenja slobode.
65.1.U odnosu na te prigovore, ustavna tužba odbijena je na
© LEXPERA
U-III/6559/2010
temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona (točka III. izreke
odluke).
IV. OSUDA NA TEMELJU NAVODNO NEZAKONITIH DOKAZA
66.Podnositelj tvrdi da je osuđen na temelju nezakonitih dokaza
suprotno članku 29. stavku 4. Ustava, koji glasi:
"Članak 29.
(...)
Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u
sudskom postupku.
(...)"
66.1.Prema tvrdnjama podnositelja, osuda na temelju nezakonitih
dokaza postoji:
- jer je iskaz pred policijom o priznavanju krivnje dao bez
prethodnog upoznavanja s mjerodavnim odredbama ZKP-a, na što
je imao pravo;
- jer su dokazi protiv njega prikupljeni nezakonitom pretragom
njegova stana.
Iz navedenih razloga, podnositelj tvrdi da su Zapisnik o
ispitivanju osumnjičenika od 10. svibnja 2008. i Zapisnik o
pretrazi stana od 11. svibnja 2008. morali biti izuzeti iz spisa
predmeta.
A. ZAPISNIK O ISPITIVANJU PODNOSITELJA OD POLICIJE KAO
NAVODNO NEZAKONITI DOKAZ
1) Prigovori podnositelja
67.Podnositelj u ustavnoj tužbi obrazlaže tvrdnje o povredi članka
29. stavka 4. Ustava na sljedeći način:
"Vrhovni sud Republike Hrvatske je priznao da u zapisniku o
ispitivanju Hršuma u policiji (prvo ispitivanje Hršuma) nije
navedeno da je optuženik kod prvog ispitivanja upozoren u skladu
s odredbom čl. 225. st.2.ZKP (strana 6 presude VSRH).
(...)
Vidljivo je da je Hršum prilikom toga ispitivanja ispitan u svojstvu
osumnjičenika.
U zapisniku o ispitivanju osumnjičenika Hršuma (list 121-129
spisa) nije navedeno da se osumnjičeniku Hršumu priopćuje zašto
se okrivljuje i koji su osnovi sumnje protiv njega, što traži i
zahtijeva propis iz stavka 2.članak 225.ZKP.
U zapisniku o ispitivanju osumnjičenika Hršuma (list 121-129
spisa) nije navedeno da je upozoren da nije dužan iznijeti svoju
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 19 od 35

obranu niti odgovarati na pitanja, što traži i zahtijeva propis iz
stavka 2.članak 225.ZKP.
Kako priopćenje iz stavka 2.članak 225.ZKP mora biti uneseno u
zapisnik kad se okrivljenik prvi put ispituje, a to priopćenje nije
unijeto u zapisnik, tada se takav i taj zapisnik mora izuzeti iz spisa
predmeta. Kako upozorenje iz stavka 2.članak 225.ZKP mora biti
uneseno u zapisnik kad se okrivljenik prvi pu ispituje, a to
priopćenje nije unijeto u zapisnik, tada se takav i taj zapisnik
mora izuzeti iz spisa predmeta. ...
Dakle, ukoliko u zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika nije
uneseno upozorenje iz stavka 2. članak 225.ZKP tada je to dokaz da
osumnjičenik nije upozoren da nije dužan iznijeti svoju obranu
niti odgovarati na pitanja.
Pa se zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika Hršuma (list
121-129 spisa) ne može upotrijebiti kao dokaz u kaznenom
postupku (stavak 10. članak 225. ZKP). Pa je sud taj zapisnik o
prvom ispitivanju osumnjičenika Hršuma (list 121-129 spisa)
morao izdvojiti iz spisa predmeta.(...)
Odredba članka 4. ZKP nalaže određena postupanja organu koji
vodi postupak, i tom se odredbom ne reguliraju i ne propisuju
prava osumnjičenika, okrivljenika ili optuženika."
2) Mjerodavno pravo
68. Za ocjenu o osnovanosti tvrdnji podnositelja o povredi prava iz
članka 29. stavka 4. Ustava mjerodavni su članci 9. i 367. stavak 2.
ZKP-a, koji su u relevantno vrijeme glasili:
"Članak 9.
(1) Sudske se odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim
na nezakonit način (nezakoniti dokazi).
(2) Nezakoniti jesu oni dokazi koji su pribavljeni kršenjem
Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava
obrane, prava na dostojanstvo, ugled i čast te prava na
nepovredivost osobnog i obiteljskog života kao i oni dokazi koji su
pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su
izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih
saznalo."
"Članak 367.
(...)
(2) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji ako se
presuda temelji na dokazu iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona.
(...)"
3) Ocjena Ustavnog suda
69.Čini se da je podnositelj 29. kolovoza 2008. prvi put zatražio da
© LEXPERA
U-III/6559/2010
se iz spisa izdvoji Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 10.
svibnja 2008. i Zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 12. svibnja
2008. Županijski sud u Splitu odbio je 18. prosinca 2008.,
rješenjem broj: Kv-785/08, taj prijedlog podnositelja, uz sljedeće
obrazloženje:
"Pregledom spisa utvrđeno je kako je okrivljenik Miroslav Hršum
10. svibnja 2008. godine, dao svoju obranu prilikom ispitivanja u
policijskoj postaji, a u nazočnosti svog branitelja Željka Lubine,
odvjetnika u Splitu. Okrivljenik je detaljno iznio svoju obranu (list
121-129 spisa), u kojoj je priznao počinjenje kaznenih djela.
Tijekom ispitivanja okrivljenik je upoznat sa svojim pravima. (...)
Nakon što je ispitivanje završeno okrivljenik je potpisao zapisnik,
kao i njegov branitelj (...) Iako je okrivljenik Hršum putem svog
branitelja Željka Lubine 29. kolovoza 2008. godine podneskom
zatražio izdvajanje navedenih zapisnika, a o kojem istražni sudac
nije odlučio, ovo vijeće smatra kako su zapisnici o ispitivanju
okrivljenika Hršuma zakoniti..."
69.1.Podnositelj je protiv tog rješenja izjavio žalbu koju je Vrhovni
sud odbio rješenjem broj: Kž.Us-11/09-3 od 11. veljače 2009. U
njemu je navedeno:
"... protivno navodima žalitelja, u konkretnom slučaju se ne radi o
nezakonitim dokazima iz čl. 9. st. 2. ZKP-a tako da je sud prvog
stupnja osnovano odbio prijedlog optuženika da se navedeni
zapisnici o ispitivanju izdvoje. (...) U konkretnoj postupovnoj
situaciji, iako optuženik u oba navrata prije ispitivanja nije
propisno poučen na pravo da iskazuje na svom jeziku, niti je
njegova izjava o odricanju navedena u zapisnicima, nisu u pitanju
nezakoniti dokazi iz čl. 9. st. 2. ZKP-a. (...) Nadalje, ne radi se o
dokazima koji bi bili pribavljeni kršenjem domaćih ili
međunarodnih propisa kojima se štite prava na obranu,
dostojanstvo, ugled i čast te na nepovredivost osobnog i
obiteljskog života jer je nedvojbeno da je optuženik razumio za što
ga se tereti te je u slobodnom izlaganju detaljno opisao kako se
sporni događaj odigrao. (...) Prema tome, evidentno je da sud
prvog stupnja nije počinio navedenu postupovnu povredu iz čl.
367. st. 3. ZKP-a, niti je povrijedio optuženikovo pravo na slobodu
zajamčeno odredbom čl. 22. Ustava Republike Hrvatske. (...)"
70.Nadalje, u Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog suda u
Splitu od 12. siječnja 2010. (sv. 52, list 1796. spisa predmeta
K-Us-25/08) branitelj podnositelja predložio je "da sud iz spisa
izdvoji zapisnik o ispitivanju osumnjičenika broj:
511-12-09-23-KU-236/08 sastavljen pred policijom. Ovaj zapisnik
treba izdvojiti jer ne sadrži ono što je propisano stavkom 2. članka
225. ZKP, u vezi sa stavkom 10. članka 225. ZKP-a. U ovom
zapisniku nema upozorenja osumnjičeniku da nije dužan iznijeti
svoju obranu, niti odgovarati na pitanje. Kako ZKP nalaže da se,
kada nedostaje upozorenje iz st. 2. iz čl. 225. ZKP, zapisnik mora
izdvojiti iz spisa, predlažem da sud taj zapisnik izuzme iz spisa.
Predlažem da sud izuzme iz spisa dijelove optužnice koji
sadržavaju i sadrže navode iz ovog zapisnika, jer to nalaže članak
225. stavak 10. ZKP-a."
Zamjenica ravnatelja USKOK-a usprotivila se tom prijedlogu jer je
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 20 od 35

o njemu sudsko vijeće već odlučivalo, a te je prigovore branitelj
optuženog isticao i u svojoj žalbi, te je o tome već odlučivao i
Vrhovni sud. Stoga je ponovljene prijedloge smatrala "usmjerenim
na odugovlačenje ovog kaznenog postupka" (sv. 52, list 1796.
spisa predmeta K-Us-25/08).
Vijeće je na istoj glavnoj raspravi donijelo rješenje kojim je na
temelju članka 331. stavka 2. ZKP-a odbijen kao neosnovan
prijedlog podnositeljeva branitelja "za izdvajanjem iz spisa
zapisnika o ispitivanju osumnjičenika pred policijom u nazočnosti
branitelja list 121-129 spisa, kao i dijelova optužnice koji
sadržavaju navode tog zapisnika" (sv. 52, list 1796. spisa predmeta
K-Us-25/08). U obrazloženju tog rješenja navedeno je (sv. 52, list
1797. spisa predmeta K-Us-25/08):
"Prijedlog branitelja okrivljenika pod 1. za izdvajanjem zapisnika
o ispitivanju osumnjičenika Miroslava Hršuma pred policijom list
121-129 spisa, jer da okrivljeni ne bi bio upozoren sukladno članku
225. stavak 2. u svezi sa stavkom 10. ZKP-a, neutemeljen je i
trebalo ga je odbiti, jer navedeni zapisnik sadrži upozorenja iz
članka 4. i članka 5. Zakona o kaznenom postupku, time da članak
4. u potpunosti sadrži u sebi upravo odredbu članka 225. stavak 2.
ZKP-a, dakle, da se okrivljenik mora već pri prvom ispitivanju
obavijestiti o djelu za koje se tereti i osnovama optužbe. Zatim, da
mu se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima
koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u
korist. Nadalje, člankom 4. stavak 3. ZKP-a, određeno je kako
okrivljenik nije dužan iznijeti svoju obranu, niti odgovarati na
pitanja, te da je zabranjeno i kažnjivo od okrivljenika ili druge
osobe koja sudjeluje u postupku, iznuđivati priznanje ili neku
drugu izjavu. Dakle, odredba članka 4. ZKP-a čak je i šira u
upozorenjima u odnosu na okrivljenika nego li odredba članka
225. stavak 2. ZKP-a. Stoga, nije bilo mjesta izdvajanju zapisnika, a
samim tim i dijelova optužnice koja sadrži dijelove, odnosno
navode tog zapisnika."
71.Podnositeljev branitelj uputio je 15. siječnja 2010. podnesak
Županijskom sudu u Splitu (sv. 53, list 1811. spisa predmeta
K-Us-25/08), kojim je u spis predmeta dostavio četiri rješenja
Vrhovnog suda (I Kž.817/06-3 od 24. listopada 2006., I Kž.244/08-3
od 12. ožujka 2008., I Kž.572/03-3 od 18. rujna 2003. i I Kž.150/04-3
od 24. veljače 2004.) u kojima je, prema riječima branitelja,
navedeno da se radi o valjanom dokazu koji se ne izdvaja iz spisa
ako je okrivljenik ispitan pred redarstvenim vlastima u skladu s
člankom 177. stavkom 5. ZKP-a i uz upozorenje iz članka 225.
stavka 2. ZKP-a. Iz toga je podnositeljev branitelj izveo zaključak
da "ukoliko redarstvene vlasti ne postupe prema odredbi članka
177. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku i ne upozore
osumnjičenika prema odredbama članka 225. stavak 2. Zakona o
kaznenom postupku, na takvom zapisniku ne može se zasnivati
sudska odluka i da se taj zapisnik mora izuzeti iz spisa predmeta".
72.U obrazloženju prvostupanjske presude, u pogledu odbijanja
tog dokaznog prijedloga, navodi se:
"Prijedlog branitelja okrivljenika pod 1. za izdvajanjem zapisnika
o ispitivanju osumnjičenika Miroslava Hršuma pred policijom ...,
© LEXPERA
U-III/6559/2010
jer da okrivljeni ne bi bio upozoren sukladno članku 225. stavak 2.
u svezi sa stavkom 10. ZKP-a, neutemeljen je i trebalo ga je odbiti,
jer navedeni zapisnik sadrži upozorenja iz članka 4. i članka 5.
Zakona o kaznenom postupku ... dakle, da se okrivljenik mora već
pri prvom ispitivanju obavijestiti o djelu za koje ga se tereti i
osnovama optužbe. Zatim, da mu se mora omogućiti da se očituje
o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve
činjenice i dokaze koji mu idu u korist. (...) Stoga nije bilo mjesta
izdvajanju zapisnika, a samim tim i dijelova optužnice koja sadrži
dijelove, odnosno navode tog zapisnika."
73.Uvidom u Zapisnik o sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj
15. rujna 2010. u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu
broj: I Kž-Us 79/10-5 (sv. 66, listovi 2312.-2313. spisa predmeta
K-Us-25/08), Ustavni sud utvrdio je da je branitelj podnositelja
ustavne tužbe, odvjetnik Željko Lubina, stavio primjedbu na
izvještaj sutkinje izvjestiteljice "jer je pogrešno navedeno da nije
stavljen prijedlog za izdvajanje zapisnika o ispitivanju
osumnjičenog Miroslava Hršuma kod policije i zapisnika o pretrazi
stana. Naime, ovaj je prijedlog stavljen u tijeku cijelog postupka i
razlozi odbijanja su navedeni u presudi. Inače, ovaj je prijedlog
odbijen rješenjem donesenim u tijeku glavne rasprave koje je
odmah postalo pravomoćno te je nastavljeno s glavnom
raspravom. Sporni je zapisnik njegov branjenik potpisao uz
njegovo dopuštenje koje je on dao jer u zapisniku nije navedeno
upozorenje iz članka 125. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku,
niti je usmeno upozoren po tom članku, već je na zapisniku
navedeno upozorenje iz članka 4. i 5. Zakona o kaznenom
postupku, pa takav zapisnik nije ispravan niti zakonit i trebalo ga
je izdvojiti".
73.1.Vrhovni sud podrobno je u osporenoj presudi odgovorio na
istovjetne žalbene navode podnositelja, navodeći:
"Kao daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka žalitelj
Hršum ističe onu iz čl. 367. st. 2. ZKP, uz tvrdnju da je pobijana
presuda utemeljena na nezakonitom dokazu, zapisniku o
ispitivanju optuženika Hršuma pred redarstvenim vlastima.
Žalitelj navodi da je taj zapisnik nezakonit dokaz, jer da je
optuženik, prije prvog ispitivanja, upozoren samo sukladno
odredbama 4. i 5. ZKP, dok je izostalo upozorenje iz čl. 225. st. 2.
ZKP, te tvrdi da je, zbog navedenog nedostatka, taj zapisnik
trebalo izdvojiti iz spisa predmeta, kao uostalom sve dokaze
proistekle iz istog. Žalitelj inzistira na tvrdnji da je upozorenje iz
čl. 225. st. 2. ZKP trebalo izrijekom biti uneseno u zapisnik o
ispitivanju okrivljenika, a budući da nije tako postupljeno, smatra
da je zapisnik o ispitivanju optuženika nezakonit dokaz čine je
počinjena naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka
iz čl. 367. st. 2. ZKP, jer je na tom dokazu utemeljena poslijednja
presuda. Protivno ovakvoj tvrdnji žalitelja, ne radi se o
nezakonitom dokazu kako je to predviđeno odredbom čl. 9. st. 2.
ZKP. Naime, optuženik je ispitan pred redarstvenim vlastima u
potpunosti u skladu s odredbom čl. 177. st. 5. ZKP, dana su mu
upozorenja iz čl. 4. i čl. 5. ZKP, optuženik je iskaz dao u nazočnosti
branitelja koji je prisutan cijelo vrijeme ispitivanja, a
vjerodostojnost takvog postupanja potvrdili su kako optuženik
tako i branitelj svojim potpisom na zapisnik o ispitivanju
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 21 od 35

osumnjičenika (list 121 spisa). Nazočnost branitelja uvjet je
dokazne valjanosti iskaza pribavljenog izvidima, a upozorenjima
koja su dana optuženiku od prvog ispitivanja on je upoznat u
kojem svojstvu se ispituje i zašto se tereti, te da nije dužan iznijeti
svoju obranu niti odgovarati na postavljena pitanja. Iako
izrijekom nije navedeno da je optuženik kod prvog ispitivanja
upozoren u skladu s odredbom čl. 225. st. 2. ZKP, iz sadržaja
upozorenja koja su mu dana proizlazi da je on tada upozoren o
svim pravima koja mu pripadaju. To jasno proizlazi iz ranije
spomenutog zapisnika o ispitivanju ovog optuženika i početka
njegovog iskaza koji doslovno glasi: 'Svjestan sam kaznenih djela
koja mi stavljaju na teret, upoznat sam pravima koja mi pripadaju
te u prisutnosti branitelja Željka Lubine dajem slijedeću obranu.'
Zbog navedenog, promašen je prigovor optuženika da je presuda
utemeljena na nezakonitom dokazu na što, neosnovano, upire
žalitelj u podnesenoj žalbi."
73.2.Dakle, Vrhovni sud odlučivao je u dva navrata o
podnositeljevim žalbama radi izdvajanja iz spisa zapisnika o
ispitivanju podnositelja pred policijom 10. svibnja 2008. zbog
navodne nezakonitosti (rješenje od 11. veljače 2009. i presuda od
15. rujna 2010.). Ustavni sud ocjenjuje da su obrazloženja
Vrhovnog suda relevantna i dostatna za zaključak o
neosnovanosti tih prigovora podnositelja.
74.Na kraju treba primijetiti da je prvostupanjski sud ocjenjivao i
prijedloge drugih suokrivljenika za izdvajanje zapisnika i
zabilješki iz spisa predmeta. Tako je na istoj glavnoj raspravi kod
Županijskog suda u Splitu 12. siječnja 2010. nadležno vijeće
donijelo rješenje kojim se, za razliku od zapisnika koji se odnosio
na podnositelja ustavne tužbe, "temeljem članka 331. stav 2. ZKP iz
spisa izdvajaju zapisnici o ispitivanju osumnjičenika pred
policijom bez nazočnosti branitelja (list 111-117), službena
zabilješka o obavijesnom razgovoru sa Zdenkom Cokarićem (list
118 i 119), zapisnici o ispitivanju osumnjičenika pred policijom bez
nazočnosti branitelja (list 148-150, i 151-155 spisa), te službene
zabilješke o obavijesnim razgovorima s Vesnom Vucom i Natašom
Despotušić (list 828 i 829 spisa), kao i službena zabilješka o
obavijesnom razgovoru s Jozom Certom (list 228 spisa), koji će biti
izdvojeni u poseban omot i po pravomoćnosti predani istražnom
sucu radi čuvanja odvojeno od spisa". Navedena izdvajanja
zapisnika i zabilješki iz spisa predmeta (koja su se odnosila na
druge suokrivljenike u istom kaznenom postupku) vijeće je
obrazložilo činjenicom da je riječ o "dokumentima na kojima se ne
može temeljiti sudska presuda, pa je iste trebalo izdvojiti iz spisa
sukladno odredbi članka 331. stavak 2. ZKP i u svezi čl. 78. ZKP"
(sv. 52, list 1798. spisa predmeta K-Us-25/08).
Ako je nadležni sud to učinio sa zapisnicima koji su se odnosili na
pojedine druge suokrivljenike, Ustavni sud ne vidi zašto to sud ne
bi učinio i u odnosu na zapisnike koji su se odnosili na
podnositelja, da su za to postojali osnovani razlozi. Dakle, očito je
da za njihovo izdvajanje iz spisa sud nije našao osnovane razloge.
75. S obzirom na takvo stanje stvari, Ustavni sud smatra da nije
došlo do povrede članka 29. stavka 4. Ustava kad je riječ o tvrdnji
podnositelja da je zapisnik o njegovu ispitivanju pred policijom od
© LEXPERA
U-III/6559/2010
10. svibnja 2008. trebalo izdvojiti iz spisa kao nezakonit dokaz jer
je iskaz pred policijom o priznavanju krivnje dao bez prethodnog
upoznavanja s mjerodavnim odredbama ZKP-a.
Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna
tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).
B. DOKAZI PRIKUPLJENI NAVODNO NEZAKONITOM PRETRAGOM
PODNOSITELJEVOG STANA
76.Ustavni sud ispitao je prigovore podnositelja o navodno
nezakonitoj pretrazi podnositeljeva unajmljenog stana u Splitu u
svjetlu članka 29. stavka 4. Ustava (cit. u točki 66. obrazloženja
ove odluke i rješenja).
Iako se podnositelj nije pozvao na povredu članka 34. Ustava i
unatoč tome što ostaje sporno može li se pretraženi stan u Splitu
smatrati "domom" podnositelja u smislu članka 34. stavka 1.
Ustava i članka 8. Konvencije, Ustavni sud je pri razmatranju
prigovora podnositelja imao u vidu i članak 34. Ustava, koji glasi:
"Članak 34.
Dom je nepovrediv.
Samo sud može obrazloženim pismenim nalogom utemeljenim na
zakonu odrediti da se dom ili drugi prostor pretraži.
Pravo je stanara da on ili njegov zastupnik i obvezatno dva
svjedoka budu nazočni pri pretrazi doma ili drugoga prostora.
U skladu s uvjetima što ih predviđa zakon, redarstvene vlasti
mogu i bez sudskog naloga ili privole držatelja stana ući u dom ili
prostorije te izvršiti pretragu bez nazočnosti svjedoka, ako je to
neophodno radi izvršenja naloga o uhićenju ili radi hvatanja
počinitelja kaznenog djela odnosno otklanjanja ozbiljne opasnosti
po život i zdravlje ljudi ili imovinu većeg opsega.
Pretraga radi pronalaženja ili osiguranja dokaza za koje postoji
osnovana vjerojatnost da se nalaze u domu počinitelja kaznenog
djela, može se poduzeti samo u nazočnosti svjedoka."
1) Prigovori podnositelja
77. U ustavnoj tužbi podnositelj ističe da se kaznena osuda temelji
i na nezakonitoj pretrazi njegova stana u Splitu 11. svibnja 2008.
Iako je prigovor o nezakonitoj pretrazi stana u ustavnoj tužbi
nerazumljivo napisan, moglo bi se nazrijeti da taj prigovor
podnositelj obrazlaže dvama razlozima:
- prvo, da tijekom cijele pretrage u stanu nisu bila dva svjedoka,
prisutnost kojih zahtijeva zakon, odnosno da prisutni svjedoci
nisu mogli pratiti sve radnje policije tijekom pretrage;
- drugo, da njegov branitelj nije bio prisutan tijekom pretrage,
zbog toga što o tome nije bio obaviješten.
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 22 od 35

78.S tim u vezi, podnositelj u ustavnoj tužbi navodi:
"12.05.2008. g. negdje oko 9,00 časova ujutro došao je insp. Rubelj
sa još dvojcom inspektora i oni su me iznijeli između sebe ubacili
u služb. vozilo 'Oktavia' i odveli me do stana gdje sam stanovao.
Po dolasku pred zgradu unijeli su me u stan pošto nisam mogao
hodati. Navodim da cijelo vrijeme nisam bio vezan što navodi na
to koliko sam bio pretučen da me nisu ni mogli vezati niti je bilo
potrebe jer nisam mogao ni stajati na nogama. Kad smo ušli u stan
stan je bio otključan a u stanu su već sjedili vlasnik stana sa još
dvoicom ljudi koji su istog momenta ustali i otišli iz stana. Tad je
vlasnik stana na zahtjev inspektora pozvao gospođu A." (op. -
prezime skratio Ustavni sud) "da bi prisustvovala kao drugi
svjedok. Vlasnik stana je rekao gospođi A." (op. - prezime skratio
Ustavni sud) "da napravi kafu za inspektore koji su već počeli sa
pretresom. Vlasnik stana je i dalje ostao sjediti za stolom u
dnevnom boravku. Prilikom pretresa tvrdim a to je izjavila i
gospođa A." (op. - prezime skratio Ustavni sud) "u prvoj izjavi
pred Vijećem suda da ona a ni vlasnik stana nisu mogli vizuelno
pratiti policiske radnike što su se nalazili u sp. sobi a poslije i u
drugoj sobi. Samo je ona u prvoj izjavi izjavila 'Kad sam došla u
stan vidila sam kako policiski službenici odvidavaju kutije od
roletni na prozorima u d. boravku i na balkonu. Navodim da cijelo
vrijeme pretresa stana ja sam se nalazio u d. boravku na patosu
pošto nisam mogao stajati na nogama. To mogu potvrditi i
navedeni svjedoci da su mi inspektori po završetku pretresa
potrpali moje lične stvari a nisam ih ja mogao popakovati u torbe.
(...)
Po završetku pretresa nisam htio potpisat ništa tražio sam da mi se
omogući prisutnost odvjetnika. Gosp. Rubelj mi je doslovno
rekao: 'Nećeš ti mene zajebavati sad ću ti ruke polomiti u
povratku' nisam imao izbora pa sam nekoliko listova papira koje
Rubelj prije već popunijo a nedozvolivši mi ni da ih pročitam. (...)
Što se u obrazloženu pravomoćne presude V.S.R.H. navodi da je
pretres stana izvršen na zakonski propisan način i da su dokazi
proistekli iz takve pretrage.
Navodim iskaz i način davanja iskaza, koji je u dva navrata davala
svedokinja pretresa gospođa A." (op. - prezime skratio Ustavni
sud.)
Na raspravi 13.07.2009. g. kada je ispitivana kao glavni svedok
pretresa stana kod optuženog Hršuma. Očito se vidi iz zapisnika
da svedokinja daje iskaz na konfuzan način pa je u jednom
trenutku počela i da plače. Poslije prvog iskaza svjedokinje kad je
od strane Vijeća zaključeno da je dala iskaz i da je slobodna i da
može da ide. (...) U prvom iskazu gos. A." (op. - prezime skratio
Ustavni sud) " govori da je ona zajedno sa inspektorima došla pred
ulaz u stan i da su pozvonili na ulazna vrata stana a da sam ja
otključao stan sa unutarnje strane. To ispada da sam ja boravio
tada u stanu a to onda dokazuje da ja kao optuženi nisam bio ni
uhićen. A u drugom iskazu govori da je ona i njezin brat u stanu
već čekali inspektore koji su sa sobom dojeli Hršuma i da su oni
već imali ključeve stana prije nego su policajci došli sa Hršumom.
Jednog momenta navodi u stanu su bili već neki ljudi u drugom to
© LEXPERA
U-III/6559/2010
poriče. (...) Pošto su gospođa A. i P." (op. - prezimena skratio
Ustavni sud) "davali iskaz skupa što nije zakonom da svedoci
zajedno daju iskaz i zajedno sjede jedan do drugog u klupi za
svjedoke propisano i da D.O. nastoji usaglasiti iskaz svedoka pred
Vijećem a koji se razlikuje od prethodno datog iskaza gosp. A."
(op. - prezime skratio Ustavni sud.)
2) Mjerodavno pravo
79.Za ocjenu o osnovanosti prigovora podnositelja mjerodavni su
članak 198. stavak 3., članak 211. stavak 1. i članak 214. stavak 1.
ZKP-a, koji su u relevantno vrijeme glasili:
"Članak 198.
(...)
(3) Tužitelj i branitelj mogu biti nazočni pretrazi stana."
"Članak 211.
(1) Pretraga stana, ... i osobe poduzima se radi pronalaženja
počinitelja kaznenog djela ili predmeta važnih za kazneni
postupak, kad postoji vjerojatnost da se oni nalaze u određenom
prostoru ili kod određene osobe.
(...)"
"Članak 214.
(1) Pretrazi stana ... moraju biti nazočna dva punoljetna građanina
kao svjedoci istodobno kroz cijelo vrijeme trajanja pretrage.
Svjedoci će se prije početka pretrage upozoriti da paze kako se
pretraga obavlja te da imaju pravo prije potpisivanja zapisnika o
pretrazi staviti svoje prigovore ako smatraju da pretraga nije
provedena na način propisan u članku 211. ovoga Zakona ili da
sadržaj zapisnika nije točan.
(...)"
3) Ocjena Ustavnog suda
80.Iz spisa predmeta proizlazi da je 9. svibnja 2008. Županijski
sud u Splitu donio nalog broj: II KIR-461/08 o pretrazi stana i
drugih prostorija u Splitu, ulica Šime Ljubića 45, koji je unajmio i
koristio podnositelj, te o osobnoj pretrazi podnositelja "jer je
osnovanim očekivati da će se pretragom stana i dr. prostorija koji
koristi osumnjičeni te osobnom pretragom osumnjičenog pronaći
predmeti koji bi se mogli dovesti u vezu sa kaznenim djelom
udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. KZ-a i
razbojništva iz čl. 218. KZ-a, a posebno mobiteli, telefonske
kartice, novac i dr." (sv. 48, list 1701. spisa predmeta K-Us-25/08).
Dakle, ovdje je bila riječ o hitnoj istražnoj radnji pretrage stana i
osobe.
81.U Zapisniku o pretrazi stana od 11. svibnja 2008. (v. točku 13.2.
obrazloženja ove odluke i rješenja), koji je sastavljen na
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 23 od 35

tipiziranom obrascu, navedeno je:
"II. Pretraga se obavlja na temelju:
1. naloga Županijskog suda u Splitu broj II KIR-461/08 od dana 09.
05. 2008. godine.
2. a) - nalog je temeljem članka 213. stavka 2. Zakona o kaznenom
postupku
(...)
predan Miroslavu Hršumu dana 11. 05. 2008. u 08.30 sati, a osoba
je poučena da prije početka pretrage ima pravo izvijestiti
branitelja:
(...)
- branitelj Željko Lubina je obaviješten u 10. 05. 2008. u 15.00 sati."
Proizlazi da je pretrazi prisustvovao podnositelj, ali bez branitelja
koji je o pretrazi obaviješten 10. svibnja 2008. u 15.00 sati, što je
potonji kasnije višekratno osporavao. Pretragu su poduzela
dvojica policijskih službenika: Žaki Perić i Željko Rubelj. U
svojstvu svjedoka bili su prisutni Ž. A. i I. M. Tijekom pretrage
oduzeti su: dva mobitela s pripadajućim SIM karticama i
punjačima, jedan rokovnik, jedan adresar, dvije SIM kartice, jedan
uložak cilindrične brave i ručno pisane bilješke.
Zapisnik su vlastoručno potpisali podnositelj, svjedoci pretrage Ž.
A. i I. M., policijski službenik Gojko-Ivan Vidaković, koji je i
sastavio sam zapisnik, te jedan "predstavnik državnog tijela" (to
jest jedan od dvojice policijskih službenika, ali je potpis nečitak pa
Ustavni sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi potpisnika).
Prisutni nisu imali primjedbi na zapisnik, što je konstatirano u
pisanom obliku u samom zapisniku.
a) Navodna nepropisna nazočnost dvaju svjedoka pri pretrazi
stana
82.Uvidom u spis predmeta Ustavni sud nije utvrdio da postoje
bilo kakve naznake koje bi mogle upućivati na odstupanje od
ustavnih i zakonskih zahtjeva pretrage stana kad je riječ o
prisutnosti dvaju svjedoka.
83.Ustavni sud izvršio je uvid u Zapisnik s glavne rasprave kod
Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 2009. (sv. 40, listovi
1494.-1497. spisa predmeta K-Us-25/08) i prihvaća argument
podnositelja da je izjava svjedokinje Ž. A. na toj raspravi bila
konfuzna i da bi na prvi pogled mogla izazvati sumnju o tome jesu
li zakonski zahtjevi pri pretrazi podnositeljeva stana u Splitu
doista u cijelosti poštovani. Međutim, nadležni sud je i sam
utvrdio da je izjava navedene svjedokinje bila konfuzna. Drugim
riječima, nadležni sud je tu činjenicu uzeo u obzir te ju je ocijenio.
83.1.Naime, na glavnoj raspravi održanoj 12. siječnja 2010.
nadležno sudsko vijeće donijelo je rješenje kojim je odbilo kao
© LEXPERA
U-III/6559/2010
neosnovan prijedlog podnositeljeva branitelja "za izdvajanjem iz
spisa zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija list 21-24" (sv.
52, list 1797. spisa predmeta K-Us-25/08). U obrazloženju tog
rješenja navedeno je:
"... Što se pak tiče iskazivanja svjedokinje Ž. A." (op. - ime skratio
Ustavni sud) "ono je zaista bilo konfuzno, ali je na koncu
svjedokinja potvrdila da je bila nazočna pretrazi stana i opet se
treba vratiti na sam zapisnik o pretrazi koji je potpisan i na njega
nije bilo primjedbi baš s ničije strane. Stoga, nije bilo mjesta
izdvajanju navedenog zapisnika, a isto tako niti potvrda o
privremenom oduzimanju predmeta, koji su pretragom
pribavljeni."
84.Nadalje, u Zapisniku o sjednici drugostupanjskog vijeća
održanoj 15. rujna 2010. u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u
Zagrebu broj: I Kž-Us 79/10-5 (sv. 66, list 2313. spisa predmeta
K-Us-25/08), branitelj podnositelja ustavne tužbe, odvjetnik Željko
Lubina, stavio je sljedeću primjedbu: "Što se tiče svjedokinje
(svjedokinje pretrage), ona je iskazala da nije bila prisutna cijelo
vrijeme pretrage te je vidjela samo kada su nađeni pasoš i alat,
dok ostale nađene predmete nije vidjela".
84.1.Vrhovni sud je u svojoj presudi od 15. rujna 2010. naveo
sljedeće:
"... prigovor optuženika da je pretraga stana nezakonito
provedena, jer pretrazi nisu istodobno bila nazočna dva svjedoka
pretrage, otklonjena je iskazom svjedokinje A." (op. - prezime
skratio Ustavni sud) " koja je na jasan i nedvosmislen način
iskazala da je cijeloj pretrazi nazočila na način propisan
odredbom čl. 214. st. 1. ZKP."
85.Ustavni sud u svojoj je dosadašnjoj praksi utvrdio niz načela
koja treba slijediti kako bi se sudski kazneni postupak mogao
ocijeniti pravičnim. Provodeći postupke, sudovi moraju poštovati
ta načela kad pri donošenju svoje odluke ocjenjuju, uz prednost
izravnog ispitivanja, činjenice i okolnosti konkretnog slučaja
primjenjujući mjerodavno kazneno pravo. Zadaća je Ustavnog
suda u jamčenju ustavnog i konvencijskog prava na pravično
suđenje da provjeri je li sud poštovao takva relevantna načela u
konkretnom slučaju. Uz tu provjeru, zadaća je Ustavnog suda
ispitati nije li sud u konkretnom slučaju procjenjivao na očito
nerazuman način ili je učinio neku drugu očitu pogrešku u
prosudbi, pogrešno procijenio postojanje nekog važnog čimbenika
ili pak propustio razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno
propustio uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su
objektivno mjerodavni za donošenje odluke, odbio provesti
dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke i sl., u mjeri i na
način koji dovodi do povrede ustavnog prava podnositelja na
pravično suđenje.
S obzirom na utvrđeno stanje stvari u konkretnom slučaju, a
vodeći se navedenim mjerilima, Ustavni sud ocjenjuje da ne
postoje razlozi zbog kojih bi on trebao svojom ocjenom zamijeniti
ocjenu nadležnog suda kad je riječ o prisutnosti dvaju svjedoka
tijekom pretrage podnositeljeva stana, s obzirom da sudska ocjena
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 24 od 35

očito nije arbitrarna, a nije ni ishitrena (usp. ESLJP, predmet
Brennan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, 16. listopada
2001., zahtjev br. 39846/98, § 51.). Naime, iz Zapisnika s glavne
rasprave kod Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 2009. jasno
proizlazi da je svjedokinja A. Ž. pravodobno korigirala svoje izjave
dane na početku rasprave, naglašavajući: "Što se tiče danas mog
prethodnog iskaza nisam imala namjeru lagati i zbog toga mi je
žao, već jednostavno me nije zanimalo ono što se događalo i bilo
je to prije godinu dana. ... Nisam detaljno čitala zapisnik, jer sam
imala povjerenja u ljude koji su obavljali posao, a inače stvar se
odvijala ispred mojih očiju. ... Jasno mi je značenje mog prvog
iskaza jutros, kao dipl. pravniku, pa i sudskom porotniku, ali sam
ja jednostavno napravila vremenski previd i zbog toga mi je žao. ...
Kada sam ponovo uvedena u sudnicu radi suočavanja, ja se jesam
odmah obratila vijeću i ispričala se za ono što nisam točno rekla
vezano za ovaj vremenski period. ... Na poseban upit branitelja
okrivljenika svjedokinja izjavljuje ovaj sada iskaz je ono pravo, i
ono što se dogodilo, a ono jutros kako sam kazala bio je vremenski
odmak" (list 1496. i 1497. spisa predmeta K-Us-25/08).
86.Ustavni sud stoga utvrđuje da se rezultat pretrage
podnositeljevog doma, gledajući ga s aspekta prisutnosti dvaju
svjedoka, mogao uzeti kao dokaz u kaznenom postupku prema
podnositelju. Time nije povrijeđen članak 29. stavak 4. Ustava. Ne
postoje ni razlozi koji bi upućivali na povredu članka 34. stavka 3.
Ustava.
Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna
tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).
b) Nenazočnost podnositeljeva branitelja tijekom pretrage stana
87.Drugo sporno pitanje s aspekta članka 29. stavka 4. Ustava
vezano je uz nenazočnost podnositeljeva branitelja tijekom
pretrage podnositeljevog stana.
88.U Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu
od 12. siječnja 2010. (sv. 52, list 1796. spisa predmeta K-Us-25/08)
branitelj podnositelja predložio je "da sud izdvoji iz spisa zapisnik
o pretrazi stana koji se nalazi na listu 21-24 spisa. Ovo zbog toga
što branitelju nije omogućeno da prisustvuje toj radnji. U
zapisniku o pretrazi piše da je branitelj o toj radnji obaviješten 10.
svibnja u 15 sati. No, iz zapisnika kojeg će sud izdvojiti se vidi da je
branitelj u 15 sati bio upoznat i pozvan da dođe na ispitivanje
osumnjičenog Hršuma. Svjedok Vidaković, koji je sastavljao
zapisnik o pretrazi stana, u svom iskazu je naveo da on branitelja
nije obavijestio. Svjedok Rubelj, također policajac, je naveo da ni
on nije branitelja o pretrazi obavijestio. Na takav način su uskratili
osnovno pravo Hršumu da ga zastupa i brani, pri istražnoj radnji,
branitelj ... To je razlog da se i zapisnik o pretrazi stana izuzme iz
spisa predmeta. Iz iskaza svjedokinje Ž. A. se vidi da ona nije
neprekidno nazočila pretrazi stana i da je ona vidjela da su
oduzete samo i jedino putovnice. I radi toga zapisnik o pretrazi
stana treba izuzeti iz spisa, a posebice potvrde o privremenom
oduzimanju predmeta, i to svih predmeta, osim možda
putovnica".
© LEXPERA
U-III/6559/2010
88.1.Vijeće je na istoj glavnoj raspravi donijelo rješenje kojim je
odbilo kao neosnovan prijedlog podnositeljeva branitelja "za
izdvajanjem iz spisa zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija
list 21-24" (sv. 52, list 1797. spisa predmeta K-Us-25/08). U
obrazloženju tog rješenja navedeno je:
"Trebalo je odbiti zahtjev branitelja okrivljenika pod 1. za
izdvajanjem zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija list 21-24
spisa, jer u navedenom zapisniku stoji da je branitelj Željko
Lubina obaviješten 10. svibnja 2008. u 15,00 sati, a zapisnik je
potpisan od strane Miroslava Hršuma s naznakom da nema
primjedbi. To što se svjedok Rubelj odnosno Vidaković nije mogao
sjetiti tko bi obavijestio odvjetnika Lubinu, s obzirom na sve što je
konstatirano u zapisniku nije od važnosti."
89.Uvidom u Zapisnik o sjednici drugostupanjskog vijeća održanoj
15. rujna 2010. u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu
broj: I Kž-Us 79/10-5 (sv. 66, list 2313. spisa predmeta K-Us-25/08),
Ustavni sud utvrdio je da je branitelj podnositelja ustavne tužbe,
odvjetnik Željko Lubina, stavio primjedbu na izvještaj sutkinje
izvjestiteljice "jer je pogrešno navedeno da nije stavljen prijedlog
za izdvajanje ... zapisnika o pretrazi stana. ... branitelj nije
obaviješten o pretrazi, iako je njegov branjenik tražio prisutnost
branitelja, zbog čega zapisnik o pretrazi također treba izdvojiti".
89.1.U vezi s navodima podnositelja o nezakonitosti pretrage
njegova stana u Splitu zbog nenazočnosti branitelja, Vrhovni sud
je u svojoj presudi od 15. rujna 2010. naveo sljedeće:
"Žalitelj smatra da je nezakonit dokaz i zapisnik o pretrazi stana i
drugih prostorija optuženika Hršuma, uz tvrdnju da branitelj o toj
radnji nije izvješćen na zakonom propisani način, te da su zbog
navedenog nezakoniti i svi drugi dokazi proistekli iz takve
pretrage.
Protivno tvrdnji žalitelja, iz zapisnika o pretrazi stana i drugih
prostorija jasno proizlazi da je branitelj optuženika o pretrazi
obaviješten 10. svibnja 2008. u 15,00 sati, što je optuženik potvrdio
svojim potpisom na zapisniku. Pretrazi koja je provedena
branitelj doista nije bio nazočan. Samim time, provedena pretraga
nije nezakonita radnja, niti je zapisnik o pretrazi nezakoniti dokaz.
Uostalom pretpostavke za zakonitost pretrage su u ovom slučaju
ostvarene, što je vidljivo iz zapisnika o pretrazi (list 21 spisa).
Pretraga je, naime, provedena na osnovi pisanog naloga suda,
pretraga je izvršena u stanu optuženika kojemu je uručen nalog o
pretrazi, pretrazi su nazočila dva svjedoka pretrage, pa sukladno
odredbi čl. 217. ZKP, odsutnost branitelja ne čini zapisnik o
pretrazi stana nezakonitim dokazom."
90. Ustavni sud ocjenjuje da su navedena obrazloženja sudova
relevantan i dostatan odgovor na prigovore podnositelja o
nezakonitoj pretrazi njegova stana u Splitu zbog nenazočnosti
branitelja. Utvrđuje da se rezultat pretrage podnositeljevog stana
koja je provedena bez prisutnosti branitelja mogao uzeti kao
dokaz u kaznenom postupku prema podnositelju.
Članak 34. stavak 3. Ustava jamči pravo stanaru da, alternativno,
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 25 od 35

on ili njegov zastupnik budu nazočni pri pretrazi doma. Sukladno
tome, nije povrijeđen članak 34. stavak 3. Ustava. Nije povrijeđen
ni članak 29. stavak 4. Ustava. Članak 198. stavak 3. ZKP-a
omogućuje nazočnost branitelja tijekom pretrage stana, ali tu
mogućnost ne postavlja kao obvezu.
Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna
tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).
V. OSTALE NAVODNE POVREDE PRAVA NA PRAVIČNO SUĐENJE
91.Ustavni sud ispitao je zasebno i prigovore podnositelja:
- da nije obaviješten, na svom materinjem srpskom jeziku, o
prirodi i razlogu optužbe, i
- da na suđenju nije sjedio pored svoga branitelja te na taj način
nije bio u mogućnosti savjetovati se s njim.
92.Opća odredba članka 29. stavka 1. Ustava u kaznenom aspektu
glasi:
"Članak 29.
Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani
sud pravično i u razumnom roku odluči ... o sumnji ili optužbi
zbog kažnjivog djela.
(...)"
Opća odredba članka 6. stavka 1. Konvencije u kaznenom aspektu
glasi:
"Članak 6.
PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE
1. ... u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega
svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani
sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. ..."
92.1.Sve ostale odredbe Ustava i Konvencije, koje uređuju jamstva
pravičnosti kaznenog postupka, moraju se sagledavati u svjetlu
navedenih općih odredaba.
A. UPORABA MATERINJEG JEZIKA U POSTUKU PRED POLICIJOM I
SUDOM
93.Ustavni sud ispitao je prigovore podnositelja o navodnoj
povredi njegova prava da se služi materinjim jezikom u svjetlu
članka 29. stavka 2. alineje 7. Ustava, koji glasi:
"Članak 29.
(...)
U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik,
© LEXPERA
U-III/6559/2010
okrivljenik ili optuženik ima pravo:
(...)
- na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik
koji se upotrebljava u sudu,
(...).
Za ocjenu o povredi konvencijskih prava podnositelja mjerodavan
je i članak 6. stavak 3. točka (e) Konvencije, koji glasi:
"Članak 6.
(...)
3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:
(...)
(e) besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik
koji se upotrebljava na sudu."
1) Prigovori podnositelja
94.Podnositelj posebno prigovara nemogućnosti uporabe svog
materinjeg (srpskog) jezika u postupku pred istražnim tijelima i
sudom, te ističe:
"Navodim da sam državljanin B i H po nacionalnosti Srbin dakle
prema Hrvatskom Ustavu ZKP-u, krivičnom pravu stranac koji
govori i piše srpski jezik. Tačno je da donekle razumijem hrvatski
jezik i da znam donekle da pišem latinično pismo. Ali je i tačno da
ne poznajem i ne razumijem hrvatsku pravnu terminologiju i
izraze u hrvatskom ZKP-u.
Kao stranac po članku br. 7. st. 2. Hrv. krivičnog prava kao
osumnjičenik u postupku i prilikom privođenja i davanja izjava
pred hrvatskim vlastima služiti se svojim jezikom imam pravo na
prevođenje (sudskog tumača) a o čemu sam trebao biti upozoren
prije prvog ispitivanja pred policiskim vlastima, pred istražnim
sudcem a što sam tražio da se obezbedi. Ne postoji nikakva
zabilješka (a može se provjeriti u spisu da je na dan ispitivanja išta
od toga obezbeđeno ni kod policije ni kod istražnog sudca a ni pri
podizanju i uručenju optužnice br. Uk-137/08 od 21.10.2008. g.
kojom sam tražio da dam iskaz kod istražnog sudca na maternjem
jeziku a što mi nije omogućeno.
U prilog kao dokaz dostavljam i primerak navedene zamolbe. Tako
da i optužnica koja je podignuta od strane D.O. 21.10.2008. g. nije
prevedena na srpski jezik.
Na insistiranje branitelja i moje i opozivanje na ZKP RH na član 7
st. 2. na glavnoj raspravi od 3.02.2010. g. Vijeće je donijelo odluku
da je po zakonu tumač za jezik za strance obavezan te je i
obezbeđen tumač za srpski jezik gosp. Andrija Rako iz Splita.
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 26 od 35

To je obezbeđeno tek nakon 1 godine i 10 mjeseci nakon mog
uhićenja. Znači sav postupak za pripremu odbrane i davanja
iskaza, prevođenje sudskih akata, prevođenje optužnice mi je
uskraćeno zakonsko pravo."
2) Mjerodavno pravo
95. Članak 7. stavak 2. ZKP-a u relevantno je vrijeme glasio:
"Članak 7.
(...)
(2) Stranke, svjedoci i ostali sudionici u postupku imaju pravo
služiti se svojim jezikom. Ako se radnja u postupku ne vodi na
jeziku te osobe, osigurat će se usmeno prevođenje onoga što ona
odnosno drugi iznosi te isprava i drugoga pisanoga dokaznog
materijala. Prevođenje obavlja tumač.
(...)"
3) Ocjena Ustavnog suda
96.Prigovor podnositelja u osnovi se svodi na to da nadležna tijela
nikada nisu podučila podnositelja o njegovom pravu na upotrebu
materinjeg jezika, pa ni onda kad su mu odobrili tumača, te da je
podnositelj sve do glavne rasprave pred sudom bio bez tumača.
97.Ustavni sud primjećuje da je branitelj podnositelja 29. kolovoza
2008. uputio podnesak Županijskom sudu u Splitu na istražni spis
broj: KIO-Us-13/08, u kojem prigovara da podnositelj nije poučen
da ima pravo služiti se svojim jezikom, (sv. 21, listovi 832.-833.
spisa predmeta K-Us-25/08). Zbog toga je zatražio da se iz spisa
predmeta izdvoje Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 10.
svibnja 2008. i Zapisnik o ispitivanju okrivljenika od 12. svibnja
2008.
97.1.U obrazloženju rješenja Županijskog suda u Splitu broj:
Kv-785/08 od 18. prosinca 2008. prvi put razmotren je prigovor
podnositelja u vezi s (ne)mogućnošću služenja svojim materinjim
jezikom i pismom u postupku. Relevantni dio obrazloženja tog
rješenja glasi:
"Pregledom spisa utvrđeno je kako je okrivljenik Miroslav Hršum
10. svibnja 2008. godine, dao svoju obranu prilikom ispitivanja u
policijskoj postaji, a u nazočnosti svog branitelja Željka Lubine,
odvjetnika u Splitu. Okrivljenik je detaljno iznio svoju obranu (list
121-129 spisa), u kojoj je priznao počinjenje kaznenih djela.
Tijekom ispitivanja okrivljenik je upoznat sa svojim pravima, te
prema podacima u spisu nije tražio prevoditelja za srpski jezik, a
niti je to tražio njegov branitelj, koji je bio nazočan ispitivanju.
Nakon što je ispitivanje završeno okrivljenik je potpisao zapisnik,
kao i njegov branitelj, te niti jedan ni drugi nisu isticali kako
okrivljenik nije razumio hrvatski jezik. (...) Iako je okrivljenik
Hršum putem svog branitelja Željka Lubine 29. kolovoza 2008.
© LEXPERA
U-III/6559/2010
godine podneskom zatražio izdvajanje navedenih zapisnika, a o
kojem istražni sudac nije odlučio, ovo vijeće smatra kako su
zapisnici o ispitivanju okrivljenika Hršuma zakoniti, te kako
tijekom cijelog postupka nikada nije došlo u pitanje
okrivljenikovo poznavanje i razumijevanje hrvatskog jezika i
pisma. ..."
98.U Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu
od 25. svibnja 2009. (sv. 37, list 1222. spisa predmeta K-Us-25/08)
nadležno sudsko vijeće utvrdilo je sljedeće:
"Okrivljeni pod 1." (podnositelj ustavne tužbe - op. Ustavni sud)
"nakon usmenog prijedloga njegovog branjenika i nakon
upozorenja predsjednika vijeća da je već tijekom postupka davao
obranu u nazočnosti svog branitelja, komunicirao i pisanim
putem, osobnim pismima, te da je državljanin Bosne i
Hercegovine, rođen 1962., gdje je sasvim sigurno od 1990. i u
službenoj uporabi bio srpsko hrvatski ili hrvatsko srpski jezik,
okrivljeni pod 1. Miroslav Hršum nakon svega izjavljuje kako bi
želio da mu se omogući tumač za srpski jezik.
Vijeće donosi
rješenje
Okrivljenom pod 1. Miroslavu Hršumu osigurat će se sudski tumač
za srpski jezik kako bi tijekom postupka istom prevodio s
hrvatskog na srpski i obrnuto, sve sukladno članku 7. ZKP-a.
Za sudskog tumača u ovom postupku određuje se stalni sudski
tumač Andrija Rako.
Utvrđuje se da je u ovom trenutku u raspravnu dvoranu ušao
stalni sudski tumač Andrija Rako, te da je sjeo na mjesto do
okrivljenika pod 1. Miroslava Hršuma."
98.1.Branitelj podnositelja uputio je 29. svibnja 2009. Županijskom
sudu u Splitu podnesak (sv. 37, list 1420. spisa predmeta
K-Us-25/08), u kojem je iznio "primjedbe na zapisnik glavne
rasprave od 25. svibnja 2009. i primjedbe na postupanje suda", u
dijelu koji je naveden u prethodnoj točki obrazloženja ove odluke i
rješenja. Prigovor branitelja bio je usmjeren prema činjenici da je
on 22. svibnja 2009. već uputio podnesak Županijskom sudu u
Splitu tražeći "da se osigura da moj branjenik, Hršum, za vrijeme
trajanja glavne rasprave, može sjediti za stolom zajedno ... sa
tumačem" (sv. 33, list 1218. spisa predmeta K-Us-25/08). Prema
mišljenju branitelja, "kada branitelj predloži sudu, i traži od suda,
da sud postavi okrivljeniku tumača ... sud tada nema pravo o tom
prijedlogu branitelja tražiti izjašnjenje okrivljenika, a pogotovo
nema pravo tražiti izjašnjenje okrivljenika na način da ga pokuša
odvratiti od njegovog prava iz članka 7. Zakona o kaznenom
postupku".
U istom je podnesku branitelj podnositelja također prigovorio da
"nikada dosada Hršum nije poučen o pravu na prevođenje, dakle
ni prije prvog ispitivanja". Štoviše, "sud nije, ni nakon što je
Hršumu 'osigurao' sudskog tumača za srpski jezik, sudionika
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 27 od 35

Hršuma, stranku Hršuma, okrivljenika Hršuma, 'poučio o pravu
na prevođenje'."
99.U Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu
od 13. srpnja 2009. (sv. 40, list 1494. spisa predmeta K-Us-25/08)
nadležno sudsko vijeće konstatiralo je sljedeće:
"Utvrđuje se da je na glavnoj raspravi nazočan stalni sudski tumač
za srpski jezik Andrija Rako i da isti sjedi do okrivljenika pod 1.
Miroslava Hršuma.
Posebno upitan okrivljeni pod 1. Miroslav Hršum, izjavljuje da
dosada dobro funkcionira prevođenje i faktički da mu je potreban
prijevod svake desete riječi."
99.1Stalni sudski tumač za srpski jezik Andrija Rako, kao sudski
tumač za srpski jezik za podnositelja ustavne tužbe, bio je
nazočan na glavnoj raspravi 13. srpnja 2009., 14. srpnja 2009., 15.
srpnja 2009. i 16. srpnja 2009. (sv. 42, list 1522. spisa predmeta
K-Us-25/08), te 12. listopada 2009., 13. listopada 2009., 14.
listopada 2009. (sv. 45, listovi 1577., 1582., 1586. spisa predmeta
K-Us-25/08), 14. prosinca 2009. (sv. 50, list 1756. spisa predmeta
K-Us-25/08), 11., 12., 13., 14. i 15. siječnja 2010. (sv. 51, list 1791.; sv.
52, listovi 1794. i 1800.; sv. 53, listovi 1805. i 1824. spisa predmeta
K-Us-25/08) i 1. veljače 2010. (sv. 54, list 1843. spisa predmeta
K-Us-25/08).
99.2.Tijekom postupka izvršena je usluga prijevoda na srpski jezik
i ćirilično pismo pojedinih pojedinačnih sudskih akata, kao što je
rješenje Vrhovnog suda broj: II Kž 440/09-3 (sv. 42, listovi
1524.-1529. spisa predmeta K-Us-25/08), rješenje Vrhovnog suda
broj: II Kž 638/09 i rješenje Vrhovnog suda broj: KžUs-196/09 (sv.
46, listovi 1597.-1605.; sv. 51, listovi 1785.-1789. spisa predmeta
K-Us-25/08), kao i same prvostupanjske presude (sv. 61, listovi
1998.-2061. spisa predmeta K-Us-25/08), ali i prijevoda žalbe
državnog odvjetništva - USKOK-a od 14. travnja 2009. protiv
prvostupanjske presude (sv. 65, listovi 2251.-2255. spisa predmeta
K-Us-25/08). Prema uvidu u dostavnice tih prevedenih akata, čini
se da je prijevod dostavljen samo podnositelju ustavne tužbe.
100.Konačno, u odnosu na mogućnost podnositelja da razumije
tijek kaznenog postupka koji se protiv njega vodio i da se služi
svojim materinjim jezikom, Vrhovni sud, odbijajući prigovor, u
obrazloženju je presude od 15. rujna 2010. naveo:
"Nije osnovan niti prigovor optuženika da mu je uskraćeno pravo
iz čl. 7. ZKP, tj. pravo da se služi svojim jezikom i da na svojem
jeziku prati tijek rasprave, čime bi bila ostvarena bitna povreda
odredaba kaznenoga postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 3. ZKP.
Optuženik je rođen 1962. godine, dugo vremena živi u bivšoj
državi u kojoj su bili u ravnopravnoj uporabi jezici sadašnjih
država Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tako da je očito
da optuženik zna hrvatski jezik. To potvrđuju i pismeni podnesci
upućeni prvostupanjskom sudu koji su napisani latinicom i
© LEXPERA
U-III/6559/2010
korektnim hrvatskim jezikom, kao uostalom i opširna žalba koju je
optuženik osobno podnio. Postupovna povreda na koju ukazuje
optuženik bila bi počinjena tek kada bi sud, protivno zahtjevu
optuženika, uskratio pravo na uporabu materinjeg jezika, dok u
konkretnom slučaju eventualni propust suda da upozori stranku
na to pravo ne predstavlja postupovnu povredu. Uostalom,
optuženi je prvostupanjskom sudu stavio zahtjev za tumačem,
zahtjevu je udovoljeno, te je cjelokupnoj raspravi pred
prvostupanjskim sudom, uz optuženika Hršuma, bio nazočan i
tumač. Stoga nema govora o povredi iz čl. 7. ZKP."
101.U predmetu Hermi protiv Italije (presuda, veliko vijeće, 18.
listopada 2006., zahtjev br. 18114/02) ESLJP je utvrdio sljedeća
načelna pravna stajališta o pravu optuženika na besplatnu pomoć
tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na
sudu, zajamčenom člankom 6. stavkom 3. točkom (e) Konvencije:
"69. ... stavak 3. točka (e) članka 6. propisuje da svaki okrivljenik
ima pravo na besplatnu pomoć tumača. To se pravo ne
primjenjuje samo na usmene izjave dane na glavnoj raspravi, nego
i na dokumentacijski materijal i na postupke prije suđenja. To
znači da optuženi koji ne može razumjeti ili govoriti jezik koji se
koristi na sudu ima pravo na besplatnu pomoć tumača radi
prijevoda ili tumačenja svih onih dokumenata ili izjava u
postupku pokrenutom protiv njega koji su mu potrebni da bi ih
razumio ili koji su doneseni na jeziku suda, kako bi imao korist
pravičnog suđenja (vidjeti Luedicke, Belkacem i Koc protiv
Njemačke, 28. studenog 1978., § 48., Serija A, br. 29).
70. Ipak, stavak 3. točka (e) ne ide tako daleko da zahtijeva pisani
prijevod svih dijelova (items) pisanih dokaza ili službenih
dokumenata u postupku. S tim u vezi, treba napomenuti da se
tekst relevantnih odredaba odnosi na 'tumača' (interpreter), a ne
na 'prevoditelja' (translater). To sugerira da usmena jezična
pomoć može zadovoljiti zahtjeve Konvencije (vidjeti Husain protiv
Italije /odluka/, br. 18913/03, 24. veljače 2005.). Ostaje činjenica,
međutim, da pružena pomoć putem tumačenja treba biti takva da
omogući okrivljeniku da upozna predmet protiv njega i da se
brani, naročito da bude u mogućnosti dati sudu svoju verziju
događaja (vidjeti Gungor protiv Njemačka /odluka/, br. 31540/96,
17. svibnja 2001.). S obzirom na potrebu da to pravo bude
provedivo u praksi i djelotvorno, obveza nadležnih tijela nije
ograničena samo na imenovanje tumača već, ako se pod
određenim okolnostima na to upozori, može se i proširiti do
stupnja naknadne kontrole prikladnosti pruženog tumačenja ...
71. Sud je smatrao da je, u kontekstu primjene stavka 3. točke (e),
pitanje okrivljenikovog jezičnog znanja vitalno i da također mora
ispitati prirodu kaznenog djela za koje je okrivljenik optužen te
sve podneske koje su mu uputile domaće vlasti, kako bi se
ocijenilo jesu li toliko složene da zahtijevaju detaljno poznavanje
jezika koji se koristi na sudu (vidjeti, mutatis mutandis, Gungor,
gore citirano).
72. Na kraju, iako je istina da je postupanje obrane u biti stvar
između okrivljenika i njegova branitelja, bilo da je branitelj
postavljen na temelju modela pravne pomoći ili ga se plaća
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 28 od 35

privatno (vidjeti ... Stanford protiv Ujedinjenog Kraljevstva, 23.
veljače 1994, § 28, Serija A, br. 282), krajnji čuvari pravičnosti
postupka - što obuhvaća, među ostalim aspektima, i mogući
izostanak prijevoda ili tumačenja za okrivljenika koji nije
državljanin - jesu domaći sudovi (vidjeti Cuscani protiv
Ujedinjenog Kraljevstva, br. 32771/96, § 39., 24. rujna 2002.)."
102.Ustavni sud prvo utvrđuje da su hrvatski i srpski jezik dva
različita jezika, ali su zbog života u bivšoj zajedničkoj državi
građani bivše SFRJ razumjeli oba jezika, a u osnovnim školama
bivše Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (federalne
jedinice bivše SFRJ) učenici su učili i latinično i ćirilično pismo.
Podnositelj je državljanin Bosne i Hercegovine, koji je osnovnu
školu završio u to vrijeme.
102.1.Podnositelj nije prigovorio da ima bilo kakve poteškoće u
razumijevanju onoga što je rečeno prilikom ispitivanja u policiji i
kod istražnog suca. Što se tiče tri relevantna akta - Zapisnika o
uhićenju od 10. svibnja 2008., Zapisnika o ispitivanju
osumnjičenika od 10. svibnja 2008. i Zapisnika o ispitivanju
okrivljenika od 12. svibnja 2008., podnositelj je prvi potpisao bez
ikakvih primjedbi (v. točku 10.1. obrazloženja ove odluke i
rješenja), kod drugog je izjavio da je upoznat "da zapisnik mogu
pročitati, izjavljujem da sam slušao glasni diktat zapisnika, pa ću
zapisnik potpisati ne čitajući sadržaj" (v. točku 10.2. obrazloženja
ove odluke i rješenja), a kod trećeg je, nakon što je upozoren na
članak 77. ZKP-a, izjavio "da ne želi čitati zapisnik i istog će
potpisati" (v. točku 11. obrazloženja ove odluke i rješenja). Što se
tiče kaznene prijave, ona je podnositelju pročitana nakon čega je
on izjavio "da je razumio zašto se tereti i koji osnovi sumnje stoje
protiv njega" (v. točku 11. obrazloženja ove odluke i rješenja).
Nesporno je, dakle, da je podnositelj mogao čitati tekst na
hrvatskom jeziku i da je razumio jezik kojim su govorili policijski
djelatnici i istražni sudac.
Štoviše, podnositelj je za branitelja po svom izboru imenovao
odvjetnika iz Splita, koji se tijekom postupka služio hrvatskim
jezikom. Ni podnositelj ni njegov branitelj nikada nisu prigovorili
da imaju jezične poteškoće u međusobnoj komunikaciji i nikada
nisu zatražili pomoć tumača u međusobnoj komunikaciji.
Konačno, podnositelj je pisao vlastoručne podneske nadležnim
sudovima, kao i Ustavnom sudu, na pravilnom i urednom
latiničnom pismu, uz pravilnu upotrebu hrvatskih riječi i onda
kad je mogao upotrijebiti njihove istoznačnice na srpskom jeziku.
102.2.Prema tome, Ustavni sud suglasan je s obrazloženjem
presude Vrhovnog suda kad je riječ o navedenom prigovoru,
ocjenjujući da u tom dijelu nije došlo do povrede prava
zajamčenih člankom 29. stavkom 2. alinejom 7. Ustava i člankom
6. stavkom 3. točkom (e) Konvencije.
Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna
tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).
B. RASPORED SJEDENJA PODNOSITELJA I BRANITELJA NA
GLAVNOJ RASPRAVI
© LEXPERA
U-III/6559/2010
103.Podnositelj je dalje prigovorio da nije imao mogućnost sjediti
uz svoga branitelja na glavnoj raspravi u Županijskom sudu u
Splitu. Ustavni sud razmotrio je taj prigovor s aspekta članka 29.
stavka 2. alineje 3. Ustava, koji glasi:
"Članak 29.
(...)
U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik,
okrivljenik ili optuženik ima pravo:
(...)
- na ... nesmetano uspostavljanje veze s braniteljem, i s tim
pravom mora biti upoznat,
(...)"
103.1.Za ocjenu o osnovanosti prigovora podnositelja mjerodavan
je i članak 6. stavak 3. točka (c) Konvencije, koji glasi:
Članak 6.
(...)
3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:
(...)
(c) da se brani ... uz branitelja po vlastitom izboru,
(...)"
1) Prigovori podnositelja
104.Podnositelj je u ustavnoj tužbi naveo:
"Hršum je zatražio da sjedi, za vrijeme glavne rasprave, uz svoga
branitelja. Sud mu je to omogućio samo u jednom raspravnom
danu. Na takav način je sud onemogućio da se Hršum za vrijeme
trajanja glavne rasprave konzultira, dogovara i savjetuje sa svojim
braniteljem, pa je time povrijedio pravo na obranu. Sud piše da o
pravu iz čl. 339. ZKP-a odlučuje predsjednik vijeća. Pri tome sud
zaboravlja da je o tom pravu, da se optuženik može za vrijeme
glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem (čl. 339. ZKP),
odlučio Zakon o kaznenom postupku, te da sud, pa ni predsjednik
vijeća, ne smije to pravo okrivljeniku uskratiti i/ili onemogućiti.
O ovom žalbenom navodu VSRH nije odlučio.
... Činjenica da je okrivljenik za vrijeme trajanja glavne rasprave
sjedio između dva pravosudna policajca i da je bio udaljen 23
metra od svoga branitelja jeste kršenje prava na obranu."
2) Mjerodavno pravo
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 29 od 35

105. Prvi dio rečenice članka 339. ZKP-a u relevantno je vrijeme
glasio:
"Članak 339.
Optuženik se može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim
braniteljem, ..."
3) Ocjena Ustavnog suda
106.Iz spisa predmeta proizlazi da je branitelj podnositelja uputio
22. svibnja 2009. Županijskom sudu u Splitu podnesak u predmetu
broj: K-Us-25/08 u povodu predstojeće glavne rasprave koja je
bila zakazana za dane od 25. do 29. svibnja 2009. (sv. 33, list 1218.
spisa predmeta K-Us-25/08). U tom je podnesku naveo da je
saznao kako je "sud predvidio da moj branjenik ne sjedi za istim
stolom sa mnom, svojim braniteljem, pa radi toga pišem ovaj
podnesak". Stoga je podnositeljev branitelj zatražio "da se osigura
da moj branjenik, Hršum, za vrijeme trajanja glavne rasprave,
može sjediti za stolom zajedno sa mnom, njegovim braniteljem, i
sa tumačem. Ovo i radi toga jer ne smatram da bi Hršum mogao
ostvariti pravo na obranu ukoliko bi sjedio odvojeno od mene, i to
udaljen najmanje petnaestak metara od mene, i odvojeno od
tumača. Naravno da se u tom slučaju ne bi mogao služiti ni svojim
zabilješkama i slično."
107. Branitelj podnositelja uputio je 10. srpnja 2009. Županijskom
sudu u Splitu podnesak (sv. 40, list 1490. spisa predmeta
K-Us-25/08), u kojem je podsjetio sud na podnesak od 22. svibnja
2009. i na članak 339. ZKP-a koji je propisivao da se optuženik
može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem. U
tom je podnesku naveo da 25. i 26. svibnja 2009., kad je trajala
glavna rasprava, "sud nije omogućio da se Hršum sa mnom,
svojim braniteljem, može dogovarati. Time je sud povrijedio
Hršumovo pravo na obranu i povrijedio je pravo obrane. Jer je sud
onemogućio Hršumovo pravo da se brani uz stručnu pomoć
branitelja (stavak 1. članak 5. Zakona o kaznenom postupku) ...
Naravno da u slučaju kada branitelj sjedi za stolom s lijeve strane
od sudskog vijeća, i kada je udaljen 23 metra od Hršuma, koji sjedi
na stolici i nema stol ispred sebe, a sjedi desno od sudskog vijeća,
nema govora o primjeni odredbe članka 339. Zakon o kaznenom
postupku. Radi toga tražim da sud postupi na način da omogući
Hršumu potpuno ostvarivanje o ostvarenje njegovog prava na
obranu ...".
108.U Zapisniku s glavne rasprave kod Županijskog suda u Splitu
od 15. srpnja 2009. (sv. 41, list 1502. spisa predmeta K-Us-25/08)
utvrđeno je da je "branitelj okrivljenika pod 1. podnescima od 22.
5. 2009. i 10. srpnja 2009. godine predložio da sud osigura da
njegov branjenik Miroslav Hršum može sjediti za stolom zajedno s
njim i s tumačem, jer da bi u suprotnom to bilo kršenje prava
okrivljenika iz članka 339. Zakona o kaznenom postupku".
Nadležno sudsko vijeće nakon toga je donijelo rješenje koje glasi:
"Vijeće donosi
© LEXPERA
U-III/6559/2010
rješenje
Prijedlog branitelja okrivljenika pod 1., odbija se kao nevažan.
Obrazloženje
Činjenica da okrivljenik pod 1. Miroslav Hršum, sjedi na
predviđenom mjestu za okrivljenike u raspravnoj dvorani, kao i
svi drugi pritvorenici, te da uz njega sjedi stalni sudski tumač, a
da se oni ne nalaze neposredno uz branitelja, ne znači kršenje
odredbe članka 339. ZKP-a, koja govori o tome da se optuženik
može u tijeku glavne rasprave dogovarati sa svojim braniteljem.
To je pravo okrivljenika i njegova branitelja, a o čemu tijekom
glavne rasprave odlučuje predsjednik vijeća, odnosno ovo sudsko
vijeće. Uostalom, i na glavnoj raspravi od 13. srpnja 2009., prije
postavljanja pitanja svjedoku P.," (op. - prezime skratio Ustavni
sud) "branitelju i optuženiku je omogućeno dogovaranje. Stoga,
prijedlog branitelja da mu osigura da njegov branjenik sjedi za
stolom zajedno s njim i tumačem, očito tijekom cijele glavne
rasprave, smatra se nevažnim i trebalo ga je odbiti."
108.1.U presudi od 15. rujna 2010. Vrhovni sud je utvrdio:
"Nije točno da bi optuženiku Hršumu bilo povrijeđeno pravo
obrane time što mu prvostupanjski sud nije omogućio da sjedi uz
svog branitelja, zbog čega mu je bilo onemogućeno dogovaranje i
savjetovanje s braniteljem tijekom rasprave. Ovaj žalbeni
prigovor, optuženik temelji na odredbi čl. 339. ZKP. Mjesto gdje će
sjediti optuženik određeno je uređenjem prostorija u sudu u kojem
se vodi postupak i u pravilu optuženici ne sjede uz svoje
branitelje. Time nije onemogućena komunikacija optuženika i
branitelja, jer oni u svakom trenutku mogu od predsjednika vijeća
zatražiti da im omogući takvu komunikaciju u raspravnoj dvorani
ili izvan nje. Tek kada bi predsjednik vijeća neopravdano uskratio
mogućnost dogovaranja moglo bi se raditi o povredi iz čl. 339.
ZKP, što u konkretnom predmetu nije slučaj, pa nije ostvarena niti
ova, po žalitelju istaknuta, bitna povreda odredaba kaznenog
postupka."
109.Ustavni sud razmotrio je Zapisnik s glavne rasprave kod
Županijskog suda u Splitu od 13. srpnja 2009. (sv. 40, list 1495.
spisa predmeta K-Us-25/08) te se uvjerio da je u njemu navedeno:
"Branitelj okrivljenika pod 1. Miroslava Hršuma, Željko Lubina,
moli mogućnost kraće konzultacije sa svojim branjenikom u svezi
upita svjedoku, te se istom omogućava da sjedne do okrivljenika
pod 1. Miroslava Hršuma. Nakon obavljenih konzultacija branitelj
se vraća na svoje mjesto, te postavlja pitanje svjedoku."
Nadalje, na glavnoj raspravi održanoj 15. srpnja 2009.
preslušavani su audio zapisi o telefonskim razgovorima koje je
podnositelj vodio od 19. do 27. travnja 2008., a koji su bili snimani
po nalogu nadležnih vlasti. U Zapisniku je s tim u vezi navedeno:
"Po nalogu predsjednika vijeća okrivljeni pod 1. Miroslav Hršum,
sjest će bliže zvučnicima prigodom reprodukcije CD koji se odnose
na razgovore kojima je on sniman, na način da će biti bliže svom
branitelju zajedno s tumačem" (sv. 41, list 1502. spisa predmeta
K-Us-25/08).
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 30 od 35

110.Ustavni sud podsjeća da je pravo stranaka da djelotvorno
odnosno aktivno sudjeluju u sudskom postupku dio prava na
javnu raspravu u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije. Prema
ustaljenom stajalištu ESLJP-a, okrivljeni u kaznenom predmetu
nemaju samo pravo biti prisutni na suđenju, nego i iznositi
vlastita stajališta i pratiti postupak. Taj zahtjev implicitno
proizlazi iz pojma kontradiktornog postupka, a u određenoj se
mjeri preklapa sa zahtjevima iz članka 6. stavka 3. točaka (b), (c) i
(e) Konvencije (ESLJP, predmet Stanford protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, presuda, 23. veljače 1994., zahtjev br. 16757/90, § 26.).
110.1.U tom svjetlu, odgovor na pitanje obuhvaća li prvi dio
rečenice članka 339. ZKP-a ("Optuženik se može u tijeku glavne
rasprave dogovarati sa svojim braniteljem, ...") i pravo
okrivljenika da sjedi uz svoga branitelja, ovisi o okolnostima
svakog konkretnog slučaja, pri čemu je temeljno mjerilo pitanje je
li podnositelju osigurana mogućnost da djelotvorno odnosno
aktivno sudjeluje u kaznenom postupku protiv sebe, kako to
zahtijeva članak 6. stavak 1. Konvencije.
Drugim riječima, sudska rasprava mora biti organizirana tako da
uvažava tjelesno i mentalno stanje, životnu dob i druga osobna
svojstva stranaka.
110.2.Ustavni sud podsjeća na predmet ESLJP-a V. protiv
Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, veliko vijeće, 16. prosinca 1999.,
zahtjev br. 24888/94), u kojem je okrivljenik za teško ubojstvo bio
desetogodišnji dječak, a suđenje je bilo javno i "uzrokovalo je
ekstremno visoke stupnjeve interesa tiska i javnog interesa, i
unutar i izvan sudnice" (§ 87. presude). ESLJP je u svjetlu osobitih
okolnosti tog slučaja zaključio:
"90. U takvim okolnostima Sud ne smatra da je bilo dostatno za
svrhe članka 6. stavka 1. to što je podnositelja zastupao stručni i
iskusni odvjetnik. ... Ovdje je, iako je podnositeljev zakonski
zastupnik sjedio, kako je vlada rekla, ‘unutar dosega šaputanja’
(‘within whispering distance’), izrazito nevjerojatno da bi se
podnositelj osjećao dovoljno opušteno, u napetoj sudnici i pod
okom javnosti, da bi se s njim konzultirao tijekom suđenja ili,
štoviše, da bi bio sposoban, polazeći od svoje nezrelosti i svoga
poremećenog emocionalnog stanja, surađivati sa svojim
odvjetnicima izvan sudnice i davati im informacije radi svoje
obrane.
91. Zaključno, Sud smatra da podnositelj zahtjeva nije bio u
mogućnosti djelotvorno sudjelovati u kaznenom postupku protiv
sebe, s posljedicom da mu je bila uskraćena pravična rasprava, što
je povreda članka 6. stavka 1."
Prema tome, ni uređivanje prostorije za suđenje tako da branitelj
sjedi uz okrivljenika samo po sebi u određenim okolnostima ne
može biti dovoljno da okrivljeniku osigura pravično suđenje.
Smisao zakonskog prava okrivljenika na dogovaranje sa svojim
braniteljem u tijeku glavne rasprave u smislu članka 339. ZKP-a ne
može se uspješno pobijati zbog činjenice da nije osigurano
zajedničko sjedenje za istim stolom u sudnici okrivljeniku i
© LEXPERA
U-III/6559/2010
branitelju ako za to ne postoje objektivni i opravdani razlozi, u
pravilu povezani s tjelesnim i mentalnim stanjem, životnom dobi
ili drugim osobnim svojstvima okrivljenika.
111.Ustavni sud zaključno utvrđuje da u slučaju podnositelja
ustavne tužbe nisu postojale navedene osobite okolnosti koje bi
zahtijevale odstupanje od uobičajenih pravila uređivanja
prostorije u kojoj se održavala rasprava u Županijskom sudu u
Splitu, o kojima je u svojoj presudi govorio Vrhovni sud. Činjenica
što uz podnositelja nije tijekom cijele glavne rasprave sjedio
njegov branitelj nije ni na koji način umanjila podnositeljevo
pravo na djelotvorno odnosno aktivno sudjelovanje u sudskom
postupku.
Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna
tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).
C. IZVJEŠĆIVANJE O STANJU SPISA NA SJEDNICI VRHOVNOG
SUDA
112.Podnositelj je prigovorio i izvješćivanju o stanju spisa na
sjednici vijeća na Vrhovnom sudu 15. rujna 2010., tvrdeći da je ono
bilo suprotno članku 29. stavku 1. Ustava (cit. u točki 92.
obrazloženja ove odluke i rješenja).
1) Prigovori podnositelja
113.Podnositelj je u ustavnoj tužbi naveo:
"U tom zapisniku je napisano da je zapisničar izvijestio o stanju
spisa.
Napisano je da je zapisničar Vlasta Patrčević, viša sudska
savjetnica. Takav navod u zapisniku nije točan i nije istinit.
O stanju spisa, kao izvjestitelj, izvijestila je sutkinja Županijskog
suda u Zagrebu koja je upućena na rad u Vrhovni sud Republike
Hrvatske.
I ona je izvijestila o stanju spisa. (...)
Kako o stanju predmeta nije izvijestio sudac izvjestitelj javna
sjednica vijeća je održana u postupku koji nije reguliran Zakonom
o kaznenom postupku,a održana je u suprotnosti sa propisom iz
st. 1. čl. 29. Ustava.
Sud je povrijedio propis iz rečenice prve st. 3. čl. 374. ZKP koji
glasi: 'Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju
stvari.'
Izvješće o stanju stvari je na sjednici podnio sudac koji nije član
vijeća, a prema zapisniku izvješće o stanju stvari podnio je
zapisničar.
Zapisničar nije sudac, pa nije, niti može biti, ni sudac izvjestitelj, a
sudac koji nije član vijeća ne može biti izvjestitelj.
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 31 od 35

(...)
Kada Petrčević ne bi bila zapisničar, i kada bi njezin nastup mogli
prihvatiti kao nastup višeg sudskog savjetnika, i tada je sud
narušio sudski poredak i prava okrivljenika. Ovo radi toga jer
samo i jedino sudac izvjestitelj može na sjednici vijeća podnijeti
izvješće.
(...)
Zakonom o kaznenom postupku nije predviđeno da zapisničar
sudjeluje u radu vijeća na način da podnosi izvješće o stanju
predmeta. Zakonom o kaznenom postupku nije predviđeno da
sudski savjetnik sudjeluje u radu vijeća na način da podnosi
izvješće.
(...)
Kako se zakonom ustanovljeni sud u ovakvom slučaju sastoji od
tri suca, i to od predsjednika vijeća i dva suca, od kojih je jedan
sudac izvjestitelj, a 'Sjednica vijeća počinje izvješćem suca
izvjestitelja o stanju stvari', tada izvješćem zapisničara ne
započinje sjednica vijeća, pa ukoliko se to dogodi sjednica vijeća
nije ni započela, pa vijeće nije moglo ni donijeti odluku u ovoj
stvari. Isto je i kada izvješće podnese sudac koji nije član vijeća
i/ili kada izvješće podnese sudac koji nije član vijeća i koji nije ni
sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske."
2) Mjerodavno pravo
114.Prva rečenica članka 374. stavka 3. i članak 367. stavak 3.
ZKP-a u relevantno su vrijeme glasili:
"Članak 374.
(...)
(3) Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja o stanju
stvari. ...
(...)"
"Članak 367.
(...)
(3) Bitna povreda odredaba kaznenog postupka postoji i ako sud
... u tijeku glavne rasprave ... nije primijenio ili je nepravilno
primijenio koju odredbu ovoga Zakona ili na glavnoj raspravi
povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na
presudu."
115.Članak 119. stavak 5. i članak 120. Zakona o sudovima
("Narodne novine" broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09., 116/10.,
122/10. - pročišćeni tekst, 27/11. i 130/11.; u daljnjem tekstu: ZS/05)
u relevantno su vrijeme glasili:
© LEXPERA
U-III/6559/2010
"2. Sudski savjetnici
Članak 119.
(...)
(5) Viši sudski savjetnik u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske
može biti osoba koja ispunjava uvjete propisane za suca
županijskog suda.
Članak 120.
(1) Sudski savjetnici ovlašteni su samostalno provoditi određene
sudske postupke, ocjenjivati dokaze i utvrđivati činjenice.
(2) Na temelju tako provedenog postupka sudski savjetnik podnosi
sucu, kojeg na to ovlasti predsjednik suda, pisani prijedlog na
temelju kojeg sudac donosi odluku. Po ovlaštenju suca sudski
savjetnik objavljuje tako donesenu odluku.
(3) Ako ne prihvati prijedlog koji mu je dao sudski savjetnik,
nadležni sudac će sam provesti postupak.
(4) Sudski savjetnici ovlašteni su na provođenje postupka i
predlaganje odluka u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka u
sljedećim postupcima:
1. u parničnom postupku u sporovima za isplatu novčane tražbine
ili naknadu štete ako vrijednost predmeta spora ne prelazi
50.000,00 kuna, odnosno u trgovačkim sudovima ako vrijednost
predmeta spora ne prelazi 500.000,00 kuna,
2. u ovršnim postupcima,
3. u ostavinskim postupcima,
4. u zemljišnoknjižnim postupcima,
5. u izvanparničnim postupcima, osim postupaka oduzimanja
poslovne sposobnosti, razvrgnuća suvlasničke zajednice i
uređenja međa,
6. u prekršajnim postupcima,
7. u drugostupanjskom postupku i postupku po izvanrednim
pravnim lijekovima sudski savjetnici izvještavaju o stanju spisa i
pripremaju nacrt odluke."
116.U Pravilniku o unutarnjem redu Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj: Su-V-33/05-1 od 9. svibnja 2005. (pročišćeni tekst;
http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp? pcpid=691) bilo je određeno:
"Članak 2.
U Vrhovnom sudu ustrojavaju se slijedeće ustrojstvene jedinice:
(...)
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 32 od 35

2) Sudski odjeli
... U radu sudskih vijeća sudjeluju sudski savjetnici i viši sudski
savjetnici u Vrhovnom sudu na način: pripremaju sudske
predmete i izvještavaju na sjednicama sudskih vijeća, te izrađuju
nacrte sudskih odluka i pišu zapisnike sa sjednice."
117.Vrhovni sud objavio je 5. lipnja 2008. na svojoj internetskoj
stranici sve potrebne informacija vezane uz "obrazloženje za
odluke Vrhovnog suda", među kojima je navedeno: "U Vrhovnom
sudu rade i privremeno raspoređeni suci nižih sudova. Ovi se suci
zadužuju predmetima, obrađuju ih i izlažu na vijeću i izrađuju
nacrt odluke i obrazloženja, kao i savjetnici"
(http://www.vsrh.hr/EasyWeb.asp? pcpid=794).
3) Ocjena Ustavnog suda
118.Uvidom u Zapisnik o sjednici drugostupanjskog vijeća
održanoj 15. rujna 2010. u Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u
Zagrebu broj: I Kž-Us 79/10-5 (sv. 66, listovi 2311.-2314. spisa
predmeta K-Us-25/08; u daljnjem tekstu: Zapisnik VSRH-a),
Ustavni sud utvrdio je da na sjednici nije bio nazočan podnositelj
ustavne tužbe, već samo njegov branitelj Željko Lubina.
Na sjednici je bilo prisutno troje sudaca Vrhovnog suda
(predsjednica i dva člana vijeća). Na sastav vijeća nijedna stranka
nije stavila prigovor.
Na sjednici je bio prisutan i "viši savjetnik Vrhovnog suda
Republike Hrvatske Vlasta Patrčević, kao zapisničar".
Sjednica vijeća započela je "izvješćem više sudske savjetnice
izvjestitelja Vlaste Patrčević o stanju stvari".
Uz dopuštenje predsjednika vijeća, "branitelj optuženog Miroslava
Hršuma, odvjetnik Željko Lubina stavlja primjedbu na stol za
branitelje te na sutkinju Županijskog suda Vlastu Patrčević za koju
smatra da ne može biti izvjestitelj u ovom predmetu". Međutim,
razlozi za takvo stajalište nisu navedeni.
U Zapisniku VSRH-a ne postoji naznaka da je vijeće odgovorilo
podnositeljevom branitelju na taj prigovor. Na kraju Zapisnika
VSRH-a je navedeno: "Na poseban upit stranke izjavljuju da
nemaju - imaju primjedbe na tijek sjednice i sadržaj zapisnika o
sjednici -----."
119.U presudi od 15. rujna 2010. Vrhovni sud nije odgovorio na
prigovor da sutkinja Županijskog suda u Splitu Vlasta Patrčević ne
može biti izvjestiteljica u podnositeljevom predmetu.
120.Ustavni sud primjećuje da je podnositeljev branitelj i ranije, u
različitim fazama postupka, prigovarao radnjama konkretnih
osoba koje su sudjelovale u radu nadležnih vijeća u svojstvu
zapisničara.
120.1.Tako je u žalbi protiv rješenja Županijskog suda u Splitu
© LEXPERA
U-III/6559/2010
broj: Kv-774/08 (K-Us-25/08) od 24. listopada 2008., kojim je
podnositelju produljen pritvor nakon podignute optužnice,
podnositeljev branitelj prigovorio da je "predsjednik vijeća,
sutkinja Tonković, otvorila sjednicu, i nakon toga je dala riječ
zapisničaru Dinku Mešinu, koji je izvijestio o predmetu. Sudac
Cuzzi, u glavi rješenja spomenut kao drugi član vijeća, koji bi po
tome trebao biti sudac izvjestitelj, nije rekao ni riječi. Dakle, sudac
izvjestitelj nije izvijestio o stanju stvari. O stanju stvari izvijestio je
zapisničar. ... Naravno, nije predviđeno da zapisničar može
mijenjati suca izvjestitelja, ili da zapisničar može preuzeti ovlast
suca iz rečenice prve stavka 3. članka 391." (kasnije ispravljeno u
374. - op. Ustavnog suda) "Zakona o kaznenom postupku. Time je
sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz stavka
3. članka 367. Zakona o kaznenom postupku" (sv. 27, list 1047.
spisa predmeta K-Us-25/08).
U odnosu na taj žalbeni navod, Vrhovni sud je u rješenju broj: II
Kž 684/08-3 od 12. studenoga 2008. (sv. 28, list 1086. spisa
predmeta K-Us-25/08) odgovorio: "Što se tiče žalbenih navoda
branitelja optuženog Miroslava Hršuma, odvjetnika Željka Lubina,
žalitelj se upućuje na odredbe Zakona o sudovima ("Narodne
novine" broj 150/05., 16/07. i 113/08. ...), koje se odnose na sudske
savjetnike".
120.2.Podnositeljev branitelj je nakon toga, 22. prosinca 2008., u
spis predmeta Kv-774/08 dostavio podnesak upućen Vrhovnom
sudu putem Županijskog suda u Splitu, u kojem je naglasio da
"nije, naravno, postupovnim propisima predviđeno da branitelj,
nakon pravomoćne sudske odluke, u spis šalje podnesak. No, to
činim. Činim radi toga da u spisu predmeta ostane pisani trag na
odluku suda koja je, po mom sudu, pokazatelj da je taj sud
povrijedio načelo ravnopravnosti pred sudom" (sv. 29, listovi
1099. i 1105. spisa predmeta K-Us-25/08).
U navedenom je podnesku podnositeljev branitelj utvrdio da
Vrhovni sud u rješenju od 12. studenoga 2008. nije ocijenio žalbeni
navod koji je morao ocijeniti. Iznio je svoje stajalište da "ZKP
regulira kazneni postupak" i da ZKP-om "nije predviđeno da
zapisničar sudjeluje u radu vijeća na način da podnosi izvješće o
stanju predmeta". S druge strane, članak 120. stavak 4. točka 7.
Zakona o sudovima propisuje da "u drugostupanjskom postupku i
postupku po izvanrednim pravnim lijekovima sudski savjetnici
izvještavaju o stanju spisa i pripremaju nacrt odluke". Međutim,
taj članak, prema mišljenju podnositeljeva branitelja, nije
primjenjiv "u kaznenom postupku, a pogotovo ne na javnoj
sjednici vijeća, jer takvo što isključuje Ustav Republike Hrvatske i
Zakon o kaznenom postupku". Članak 120. stavak 4. točka 7.
Zakona o sudovima primjenjiv je, prema mišljenju podnositeljeva
branitelja, "isključivo i jedino na postupke koji se vode po Zakonu
o parničnom postupku i na postupke u kojima se primjenjuju
odredbe Zakona o parničnom postupku. Pa je to i uređeno tim
postupovnim zakonom (čl. 13. i 76. ZPP)".
121.Nadalje, u rješenju Županijskog suda u Splitu broj: Kv-785/08
od 18. prosinca 2008. kojim je odbijen prijedlog podnositelja od
29. kolovoza 2008. za izdvajanje iz spisa dvaju zapisnika o
ispitivanju podnositelja kao osumnjičenika odnosno okrivljenika
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 33 od 35

od 10. svibnja 2008. i 12. svibnja 2008. (v. točke 10.2. i 11.
obrazloženja ove odluke i rješenja), taj je sud konstatirao:
"Branitelj okr. Miroslava Hršuma, Željko Lubina u predmet
Kv-785/08 priložio je podnesak koji je uputio Vrhovnom sudu
Republike Hrvatske, a koji se odnosi na rad sudskih savjetnika
vezano uz izvještavanje u predmetima na javnim sjednicama." U
istom je rješenju također navedeno: "Vezano uz primjedbe
odvjetnika Lubine kako sudski savjetnici ne mogu biti izvjestitelji
u predmetima na javnim sjednicama, navesti je da sudski
savjetnici mogu biti izvjestitelji na javnim sjednicama, te kako
time nisu povrijeđene odredbe Zakona o kaznenom postupku.
Nadalje, sukladno članku 120. st. 4. toč. 7. Zakona o sudovima
(Narodne novine 150/05, 16/07, 113/08), a koje odredbe se odnose
na rad sudskih savjetnika, sudski savjetnici mogu u
drugostupanjskim postupcima i postupcima po izvanrednim
pravnim lijekovima izvještavati o stanju spisa i pripremati nacrte
odluka" (sv. 29, listovi 1096. i 1098. spisa predmeta K-Us-25/08).
121.1.U žalbi protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj:
Kv-785/08 od 18. prosinca 2008. (sv. 29, listovi 1116.-1118. spisa
predmeta K-Us-25/08) podnositelj je ponovo tvrdio da je
prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog
postupka iz stavka 3. članka 367. Zakona o kaznenom postupku,
koji je glasio: "Sjednica vijeća počinje izvješćem suca izvjestitelja
o stanju stvari.", jer je izvješće o stanju stvari na sjednici podnio
zapisničar, a ne sudac izvjestitelj. Iznio je argumentaciju
istovjetnu onoj koju je već prethodno iznio u svom podnesku
Vrhovnom sudu od 22. prosinca 2008. (v. točku 120.2 obrazloženja
ovog rješenja).
121.2.U rješenju broj: Kv-26/09 od 12. siječnja 2009., kojim je
odbacio zahtjev podnositelja ustavne tužbe "za izuzeće od
obavljanja sudske dužnosti predsjednika i članova
izvanraspravnog vijeća u kaznenom predmetu broj Kv.15/09
(K-Us-25/08)" (sv. 29, listovi 1121.-1122. spisa predmeta
K-Us-25/08), Županijski sud u Splitu je naveo:
"Branitelj okrivljenika je naveo da sudski savjetnik prema Zakonu
o sudovima ne može biti izvjestitelj u konkretnom slučaju, jer da je
to protivno članku 120. st. 4. toč. 7. citiranog zakona, slijedom
čega je zatražio izuzeće izvanraspravnog vijeća ovog suda koje je
zbog toga pristrano i postupa na štetu branjenika.
(...)
Također je navesti da je okrivljenik Hršum, po branitelju Željku
Lubinu, već ranije u žalbi podnesenoj protiv rješenja ovog suda o
produljenju pritvora nakon podignute optužnice isticao da sudski
savjetnik ne može biti izvjestitelj na sjednici vijeća, o čemu je
Vrhovni sud odlučio u svom rješenju II Kž 684/08-3 od 12.
studenoga 2008. godine, pa se radi o ponavljanju razloga o kojima
je već ranije odlučivano."
122.Što se tiče prakse Vrhovnog suda, čini se da je izvješćivanje o
stanju spisa od strane sudskih savjetnika ustaljen način
© LEXPERA
U-III/6559/2010
postupanja na sjednicama vijeća. Tako je i u rješenju broj: II Kž
116/12-4 od 29. veljače 2012. Vrhovni sud obrazlagao ulogu
sudskih savjetnika na sjednicama vijeća:
"Suprotno isticanom prigovoru opt. G. S. istaknutom po branitelj
Ž. L., odvjetniku iz S., time što je sudski savjetnik na sjednici
vijeća izvijestio o stanju spisa nisu povrijeđeni pozitivni propisi.
Naime, vijeće je bilo sastavljeno u skladu s odredbom članka 20.
stavak 2. ZKP/97, a u donošenju i izradi pobijane odluke nije
sudjelovao sudski savjetnik koji je na sjednici vijeća samo pružio
pomoć sucu izvjestitelju u izvještavanju vijeća, s obzirom da je
evidentno da nije provodio samostalne radnje, ocjenjivao dokaze
niti utvrđivao činjenice, već je u radu vijeća sudjelovao kao
zapisničar."
123.Ustavni sud utvrđuje da se podnositelj, sam i putem svoga
branitelja, koristio pravnim sredstvima koja su mu bila na
raspolaganju kako bi uvjerio nadležne sudove da su njihovo
tumačenje, a potom i primjena članka 120. ZS-a/05 nepravilni. I
Županijski sud u Splitu i Vrhovni sud odgovorili su na taj
prigovor. Stajališta dvaju nadležnih sudova o tom su pitanju bila
usuglašena. Za ta su stajališta nadležni sudovi imali pravnu
osnovu. Njihova stajališta nisu arbitrarna.
S obzirom na takvo stanje stvari, opetovani prigovor podnositelja,
sada upućen Ustavnom sudu, ne otvara posebna pitanja s aspekta
članka 29. stavka 1. Ustava.
Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona ustavna
tužba u odnosu na taj prigovor odbijena (točka III. izreke odluke).
124.Podnositelj se u ustavnoj tužbi poziva i na prava zajamčena
sljedećim člancima Ustava: člankom 14. (jamstvo jednakosti svih
pred zakonom), člankom 18. stavkom 1. (jamstvo prava na žalbu
protiv pojedinačnih pravnih akata donesenih u postupku prvog
stupnja pred sudom ili drugim ovlaštenim tijelom) i člankom 26.
(jamstvo jednakosti stranaca s hrvatskim državljanima pred
sudovima i drugim državnim i inim tijelima koja imaju javne
ovlasti).
Poziva se i na članak 3. Ustava u kojem su navedene temeljne
vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, članak 5. stavak 2.
Ustava koji nalaže da je "svatko dužan držati se Ustava i prava i
poštivati pravni poredak Republike Hrvatske", te na članak 116.
stavak 1. Ustava koji određuje da Vrhovni sud, kao najviši sud,
osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u
njegovoj primjeni.
124.1.Ustavni sud naglašava da je procjenu svih navodnih povreda
ustavnih prava koje je ispitivao u ovom ustavnosudskom
postupku utemeljio na jednakosti, slobodi, poštovanju prava
čovjeka i vladavini prava, kao najvišim vrednotama ustavnog
poretka Republike Hrvatske utvrđenima u članku 3. Ustava. Riječ
je, naime, o vrednotama koje prožimaju cijeli tekst Ustava i služe
za njegovo tumačenje. Budući da su članak 5., članak 14. i članak
26. Ustava samo posebni normativni vidovi tih vrednota, Ustavni
sud je i njih uzeo u obzir u procjeni navodnih povreda ustavnih
Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 34 od 35
 U-III/6559/2010

prava podnositelja.

Kad je riječ o ostalim člancima Ustava, navedenima u prethodnoj

točki, Ustavni sud utvrđuje da na navodne povrede prava, koja bi
potpala pod njihov domašaj, podnositelj u ustavnoj tužbi nije
jasno uputio, a nije pružio ni obrazloženje iz kojega bi se moglo
zaključiti zbog čega se na njih poziva.

124.2. Stoga je u odnosu na te prigovore riješeno kao u točki I.

alineji 2. izreke rješenja.

125.Točka IV. izreke odluke i točka II. izreke rješenja temelje se na

članku 29. Ustavnog zakona.

PREDSJEDNICA
dr. sc. Jasna Omejec, v. r.

Zagreb, 13. studenoga 2014.

Broj: U-III-6559/2010

© LEXPERA Ispisano: 1. 9. 2020. Stranica 35 od 35