Professional Documents
Culture Documents
Pravo U Turizmu - Predavanja Nedelja VII PDF
Pravo U Turizmu - Predavanja Nedelja VII PDF
1
Doc. dr Žaklina Spalević
VII nedelja predavanja
• Pojam obligacije: pravni odnos između dve određene strane na osnovu koga:
✓ Jedna strana (poverilac, creditor) ima ovlašćenje da zahteva od druge strane (dužnik,
debitor):
➢ Određeno davanje
➢ Određeno činjenje ili
➢ Uzdržavanje od nečega što bi inače imala pravo da čini; a
✓ Druga strana (dužnik, debitor) je dužna da to ispuni.
• Poverilac: lice koje ima neko pravo prema dužniku, odn. potražuje od dužnika
određenu činidbu.
• Dugovi koji se mogu preuzeti od drugog lica: novčani dugovi i obaveza dužnika
koja se sastoji u predaji stvari ili nekom činjenju.
• Dugovi koji se ne mogu preuzeti od drugog lica: dugovi koji su vezani za ličnost
dužnika (plaćanje alimentacije).
• Sličnosti:
✓ Tesna povezanost i funkcionalna zavisnost – putem obligacionih odnosa se obavlja
promet stvarnih prava dok, s druge strane, stvarna prava služe kao sredstvo osiguranja
obligacionih, te na taj način potpomažu i učvršćuju obligaciona prava
✓ Imovinska prava
✓ Povreda istih se otklanja putem štete (budući da je reč o pravima koja se mogu izraziti
u novcu).
• Razlike:
✓ U ekonomskom smislu – stvarno pravo, pre svega pravo svojine, predstavlja pravo
prisvajanja, dok obligaciono pravo predstavlja način na koji se obavlja promet već
prisvojenih vrednosti
• U materijalnom smislu: društveni uzrok koji izaziva nastajanje prava kao društvene
pojave.
• U formalnom smislu:
✓ Pisani izvori (zakoni, podzakonski akti, međunarodne konvencije)
✓ Nepisani izvori (običaj, pravila morala).
• Pisani izvori obligacionog prava preovlađuju i imaju veću pravnu snagu od nepisanih.
Običaji (kao nepisano pravo) imaju supsidijeran karakter: primenjuju se samo u slučaju
kada nedostaju odgovarajuće odredbe pisanog prava, ili kada se takve odredbe pokažu
kao nedovoljne, ili kada pisano pravo upućuje na primenu običaja.
• Donet je 30. marta 1978. godine, a stupio na snagu 1. oktobra 1978. godine.
• Sudska praksa nije formalni izvor obligacionog prava – sudovi ne stvaraju, već samo
primenjuju pravo.
• Značaj sudske prakse nije isti u svim granama prava – manji je u sferi javnog prava, a
mnogo veći u sferi privatnog, građanskog prava.
• Sudska praksa vrši veliki uticaj na primenu prava, posebno na popunjavanje pravnih
praznina – jedinstvena sudska praksa smatra se faktičkim autoritetom koji u određenoj
meri učestvuje u stvarnom regulisanju društvenih odnosa. Ipak, s obzirom da formalno ne
obavezuje sudove ne može se smatrati formalnim izvorom prava.
• Izvori obligacija: činjenice iz kojih nastaju obligacije. Da bi neku činjenicu mogli smatrati
izvorom obligacija ona mora biti kao takva zakonom predviđena – ukoliko zakon ne
predviđa da jedna činjenica proizvodi nastanak obligacionog odnosa, onda ista i nije izvor
obligacija.
• Bitno je napomenuti da zakon nije izvor obligacija – zakon je formalni izvor obligacionog
prava, dok je izvor obligacija činjenica za koju zakon vezuje nastanak obligacionog odnosa.
• Dejstva obligacije:
✓ Ovlašćenje poverioca da od dužnika traži ispunjenje obaveze
✓ Obaveza dužnika da izvrši činidbu.
• Prestanak obligacija:
✓ Ispunjenje (izvršenje obaveze) – pod ispunjenjem se podrazumeva izvršenje
dugovane činidbe
✓ Kompenzacija (prebijanje) – kada poverilac i dužnik jedan drugom uzajamno
duguju, pa "prebiju" svoja potraživanja
✓ Novacija (prenov) – sporazumna promena obligacije (prava i obaveza) između
dužnika i poverioca
✓ Konfuzija (spajanje) – sticaj poverioca i dužnika u jednom licu (npr. dužnik
nasledio poverioca)
✓ Oproštaj (otpust) duga – način prestanka obligacije koji nastaje tako što
poverilac izjavi dužniku da neće tražiti njeno ispunjenje i što se dužnik sa tim
saglasi (ugovor o oproštaju – uslov otpusta).
✓ Zastarelost – način gašenja obligacije koji nastaje zbog toga što poverilac nije
u određenom vremenu zahtevao ispunjenje dužnikove obaveze.
Doc. dr Žaklina Spalević
Pojam, značaj i karakteristike obligacionog
ugovora
• Obligacioni ugovor: pravni posao koji nastaje saglasnošću volja dva ili više lica sa
ciljem da se postigne neko obligacionopravno dejstvo (stvaranje, izmena ili
gašenje obligacija).
✓ Posebna ograničenja
✓ Za pravne subjekte koji imaju monopolski položaj na tržištu (javna preduzeća koja se bave
delatnostima koja su od opšteg interesa)
✓ Za preduzeća koja pružaju ugostiteljske usluge
✓ Za vlasnike – korisnike motornih vozila
✓ Za tipske ugovore
✓ Za ugovore po pristupu
✓ Za određene ugovore koji moraju da budu zaključeni u posebnoj formi.
• Saglasnost volja ugovornih strana: jedna strana preuzima inicijativu i predlaže drugoj
strani da zaključi ugovor (ponuda), a druga strana prihvata taj predlog (prihvatanje
ponude).
• Ponuda se može opozvati: samo ako je ponuđeni primio opoziv pre prijema
ponude ili istovremeno sa njom.
• Prihvat ponude se može opozvati: samo ako je ponudilac primio opoziv pre
prijema prihvata ponude ili istovremeno sa prihvatom ponude.
• Mesto zaključenja ugovora: mesto u kome je ponudilac imao svoje sedište, odn.
prebivalište u trenutku kada je učinio ponudu.