Rana proizvodnja paradajza u plastenicima bez

grejanja
Proizvodnja ranog paradajza u plastenicima počinje setvom rasada (početak januara), pripremom i
dezinfekcijom zemljišta u plasteniku, sadnjom, kao i formiranjem jednog ili dva stabla u zavisnosti od
ranostasnosti i bujnosti odabrane sorte.

Posle berbe zelene salate, mladog luka i rotkvica, na istom zemljištu u plasteniku, može da se posadi
paradajz za ranu prozvodnju. Dobro odnegovan rasad omogućiće kasnije ubrzan razvoj biljaka, pa se prvi
plodovi za berbu paradajza mogu očekivati već sredinom maja.

Setva rasada početkom januara

Setva rasada za prolećnu proizvodnju paradajza obavlja se u toplim lejama, plastenicima i staklenicima
do sredine januara. Seje se u plasteniku, u tople leje dimenzije 1,5 metara i potrebne dužine, ili u
sandučiće dimenzija 35 x 35 x 5 cm, u redove na rastojanju pet centimetra. Seme se pokriva kompostom
za pokrivanje debljine 0,5 cm. Za setvu jednog kvadrata potrebno je od pet do 10 grama semena.
Posejani rasad se dodatno prekriva agrilom.

Kada biljke počnu da niču, temperatura se spušta na 16°C, a vlažnost na 60%. Pri pojavi prvog stalnog
lista obavlja se pikiranje 8 x 8 cm u zemljište leje ili u saksije istih dimenzija. Posle pikiranja biljke treba
držati u senci bar dana dok se ne "prime". Posle pikiranja, optimalna temperatura za rast je 20°C do 22°C
u toku dana i 18 stepeni u toku noći. U fazi dva lista obavlja se folijarno prihranjivanje.

Dezinfekcija i priprema zemljišta

Priprema zemljišta za paradajz počinje posle berbe prethodnog useva - dezinfekcijom (Basamid). Poželjno
je napraviti smešu zgorelog stajnjaka, zemlje i treseta u odnosu 3 : 2 :1 u količini od četiri do osam
kilograma po kvadratu Neposredno pre sadnje unosi se i NPK đubrivo.

"Visoke sorte paradajza sade se u redove na rastojanju 80 x 30, ili dvorede trake na rastojanju 80 x 50.
Niske determinantne sorte sade se u redove na razmaku 60 x 40 cm. Posle rasađivanja, biljke se obilno
zalivaju.Vlažnost vazduha održava se redovnim provetravanjem plastenik", ističe dr Jasmina Zdravković iz
Instituta za povrtarstvo u Smederevskoj Palanci.

Značaj pinciranja i formiranja stabla

Petog dana po rasađivanju, biljke se prvi put okopavaju, a okopavanje obaviti kasnije još nekoliko
puta, zavisno od strukture zemljišta, kako bi se održala rastresita površina. Zalivanje je najbolje pomoću
brazdi, jer orošavanje povećava relativnu vlažnost vazduha, koja utiče na pojavu infekcija i bolesti. Zaštita
od bolesti se obavlja preparatima na bazi bakra.
Za paradajz je veoma bitno pinciranje, odnosno otklanjanje bočnih grana, kako bi se formirali plodovi
dobrog kvaliteta. Stablo se može formirati na dva načina:

jedno stablo - najčešće kod ranih sorti;

dva stabla - kod bujnijih sorti kod kojih plodovi ranije dozrevaju.

"Za prolećnu proizvodnju preporučuje se formiranje jednog stabla, da bi se biljka brže razvijali i plodovi
brže dozrevali. Ako se biljka dormira na dva stabla, onda se ostavlja prvi zaperak iznad ili ispod prve
cvetne grane, što je obično najjača cvetna grana. Pošto su prvi plodovi najskuplji na pijaci, a biljke
dobro odnegovane, ali sorta nije ranostasna, za brže dozrevanje plodova obavlja se zalamanje posle
druge ili treće cvetne grane na glavnom stablu. Iznad druge ili treće cvetne grane ostave se dva lista i
otkine se vrh biljke", objašnjava Zdravkovićeva.

Paradajz u plasteniku cele godine

Plastenička proizvodnja je isplativa ako uspete da kontrolišete troškove i bolesti gajenih biljaka zato gajite
paradajz u plasteniku jer može doneti profit. Plastenička proizvodnja paradajza ostvaruje se u dva
perioda, rana prolećna proizvodnja i rana jesenja proizvodnja. Stoga, plastenik je iskorišćen tokom cele
godine. Predkultura ranoj prolećnoj proizvodnji obično je salata, a ranoj jesenjoj je krastavac. Bolja
kombinacija je : salata – paradajz – krastavac.

Proizvodnja rasada
Rasad – paradajz se proizvodi u toplim lejama, kontejnerima, tresetnim kockama. Proces proizvodnje
rasada traje 60-65 dana. U 1 gr. semena nalazi se prosečno 260 – 350 semenki zavisno od hibrida. Tokom
proizvodnje rasada treba voditi računa o temperaturi, vlazi, zdravstvenom stanju biljaka i provetravanju.

Priprema plastenika za sadnju

Prvi korak je detaljno čišćenje ostataka od prethodne kulture. Svi sakupljeni biljni ostaci se iznose van
plastenika i uništavaju paljenjem. Ako je dezinfekcija obavljena pre predkulture ista se NE ponavlja, a ako
nije vrši se dezinfekcija plastenika. Pre obrade zemljišta postavi se žičana armatura iznad redova za koju
se kasnije veže pvc vezivo uz koje se vodi biljka. Po postavljanju žičane armature po površini se razbaca
stajnjak i mineralno đubrivo za osnovnu obradu i to 10 t stajnjaka na 1.000 m2 i 80 – 100 kg mineralnog
đubriva NPK 7:14:21 ili 8:12:26. Razbacano mineralno i stajsko đubrivo se zaore na dubini 25-30 cm,
potom se vrši predsetvena priprema kako bi se unešeno đubrivo što bolje izmešalo sa zemljom.

Na pripremljeno zemljište se razbaca zemljišni insekticidi i plitko inkorporiraju. Na ovako pripremljenom

zemljištu vrši se markiranje redova i sadnih mesta.

Sadnja
Sadnja se obavlja u dvorede trake 80 – 60 x 40, tako što se razmak između traka koristi kao put, a razmak
između redova za zalivanje biljaka (sistemom kap po kap). Sadnja rasada paradajz sa 5 – 6 razvijenih
listova se obavlja tako da se biljka zasadi 2 – 3 cm dublje, tj. da se na supstrat iz saksija ili kocku nanese
sloj od 2 – 3 cm zemlje. Ukoliko je rasad prerastao i izdužio se, sadnja se obavlja dublje, tako da se u
zemlju unese i deo stabla. Nakon sadnje biljke se dobro zaliju. Biljke se sutradan još jedanput zaliju sa
nešto manjom količinom vode. Da bi se izbeglo izduživanje biljaka, i pospešila oplodnja prve rodne grane,
biljke se ne zalivaju u narednih 15 dana. U ovoj fazi treba obratiti pažnju na relativnu vlažnost vazduha, i
treba da bude od 60 – 65%, a temperatura 18 – 20 C.

Održavanje paradajza u vegetaciji

U periodu od sadnje do početka berbe stalno treba kontrolisati temperaturu i vlažnost vazduha. Objekat
se svakodnevno treba provetravati.

Prvo prihranjivanje obavlja se 15 – 20 dana nakon sadnje i to kombinacijom NPK 7:14:21 + KAN-a. Posle
dodavanja ovog đubriva vrši se plitko okopavanje s tim da se oko biljke nagrne dodatnih 3 – 5 cm zemlje.
Zalivanje se obavlja svakih 10 -12 dana sa 20 – 30 l vode/m2. Posle zalivanja objekat obavezno
provetravati. Naredna prihranjivanje se obavljaju svakih 15 dana.

Pinciranje je veoma bitna operacija, a sastoji se u zakidanju svih bočnih izdanaka, tako da rast nastavlja
samo jedan glavni vrh koji se vodi uz žicu do željene visine. Kada postignemo određeni broj rodnih grana
pristupa se zalamanju vrha. Time prestaje dalji rast biljke. Pojavom prvih zrelih plodova vrši se
odstranjivanje donjih listova i to tako da se list u jutarnjim satima povlači prema gore, lako puca i stvara
veoma mali ožiljak. Obrano lišće obavezno izneti van plastenika i spaliti. Ovom operacijom se povećava
provetravanje u donjim etažama biljke, a ujedno se odstranjuje potencijalna zaraza biljaka.

Nada Lazovic – Djokovic

dipl. ing. PSSS Vranje

Šta je plastenička proizvodnja povrća?

Plastenička proizvodnja povrća je visoko intenzivna, visoko prinosna i visoko produktivna proizvodnja u
zaštićenom prostoru sa kontrolisanim uslovima. Ovakav način proizvodnje ima višestruke prednosti,
prvenstveno bolju produktivnost rada, manju cijenu koštanja proizvoda, veće prinose po jedinici
površine, veću zaradu , bolju iskorišćenost hraniva, uštedu vode, itd. Međutim, potrebna su velika
početna ulaganja kao i veliko znanje o samoj proizvodnji. Proizvodnja paradajza na ovaj nčin garantovano
daje dobre rezultate ali je važno ispoštovati svaki korak u proizvodnji kako bi došli do kvalitetnog
proizvoda i dobre cijene.

Osnovna i dodatna obrada

Pod osnovnom obradom podrazumjeva se duboko oranje ili podrivanje. Stvaranje dubljeg rastresitog
sloja je važno jer glavna masa korijenovog sistema paradajza nalazi se na dubini od 40 do 50 centimetara.
Prije osnovne obrade vrši se rasturanje stajskog i rasipanje mineralnog đubriva, u količini od 40 do 50
tona po hektaru, odnosno, od 300 do 400 kilograma po hektaru, formulacije 1:3:2 ili 1:2:3. Ovo su
preporučene količine, a stvarne količine, koje će se primjeniti najbolje je prilagoditi prema prethodno
urađenoj analizi zemljišta i na osnovu očekivanih prinosa u toku vegetacije. Poslije đubrenja vrši se
zaoravanje, zatim se pristupa dodatnoj obradi koja se sastoji iz jednog ili dva prolaza sjetvo spremačem,
da bi se poravnalo zemljište. Dalja dodatna obrada nastavlja se frezom (ručnom ili traktorskom) dok se ne
postigne mrvičasta struktura zemljišta veličine frakcija od 0,5 do 5 mm

Završetkom dodatne obrade pristupa se pravljenju bankova. Bankovi se prave sa osovinskim razmakom
od 0,9 do 1,1 m ako se sadi jedna red ili sa osovinskim razmakom od 1,25 cm ako se sade dva reda i
visinom od 15 do 20 cm. Osovinski razmak bankova zavisi od tipa plastenika, načina uzgoja i vrste hibrida.
Prednosti su mnogobrojne, a najvažnije je što poboljšava aeraciju zemljišta i što ne dolazi do gušenja
korijena zbog viška vode. Bankovi veoma važnu ulogu imaju ako se proizvodnja obavlja na otvorenom
(njivska proizvodnja) u kišnim sezonama kada dolazi do pojave viška vode.

Priprema i sadnja

Završetkom dodatne obrade pristupa se pravljenju bankova. Bankovi se prave sa osovinskim razmakom
od 0,9 do 1,1 metra, ako se sadi jedan red ili sa osovinskim razmakom od 1,25 metra ako se sade dva
reda i visinom od 15 do 20 cm. Osovinski razmak bankova zavisi od tipa plastenika, načina uzgoja i vrste
hibrida. Prednosti su mnogobrojne, a najvažnije je što poboljšava aeraciju zemljišta i što ne dolazi do
gušenja korijena, zbog viška vode. Bankovi imaju ulogu ako se proizvodnja obavlja na otvorenom (njivska
proizvodnja) u kišnim sezonama kada dolazi do pojave viška vode.

Priprema prije sadnje obuhvata pripremu samog zemljišta a zatim pripremu rasada. Kod pripreme
zemljišta vrši se, ako je potrebno, dodatno ravnanje bankova, zatim postavljanje sistema za
navodnjavanje i malč folije. Kod sistema za navodnjavanje najčešće se koristi kap po kap i crna malč folija.
Kod pripreme rasada vrši se kupljenje čaša (ako je pikirani rasad) ili kupljenje saća, zatim potapanje u
rastvor vode i đubriva formulacije 1:4:1, u količini od 1 do 2 kilograma, u 1000 litara vode, zbog boljeg
ukorjenjavanja.

Presađivanje se obavlja ručno na pripremljenoj površini, a obilježena malč folija, buši se pomoću alata.
Prave se otvori u koje se vrši sadnja paprike. Pravljenje otvora za sadnju može se vršiti na dva načina: sa
vađenjem dijela zemlje i utiskivanjem zemlje. Sistem sa vađenjem zemlje dosta je sporiji od sistema sa
utiskivanjem, međutim, oba sistema imaju svoje prednosti i mane.

Sadnja se obavlja ručno u pripremljene otvore (rupe) na malč foliji. Međuredni razmak zavisi od načina
uzgoja. Pretežno se na već postavljenu malč foliju sadi jedan red, međutim, ako se sadnja obavlja u dva
reda, međuredni razmak je od 40 do 50 cm. Redni razmak u sistemu jednog reda na foliji je od 35 do 45
cm (u zavisnosti da li se proizvodnja obavlja na jednu ili dvije rodne grane), a kod sistema sadnje, dva
reda na malč foliju redni razmak trebalo bi da bude oko 50 cm. Poželjna je sadnja u cik – cak formi.
Vrijeme sadnje za ranu proizvodnju, bez dodatnog zagrijavanja, je od kraja marta do prve polovine aprila,
dok je vrijeme za kasnu proizvodnju, od polovine maja do početka juna. Vrijeme sadnje zavisi od
trenutnih temperatura za datu sezonu kao i od položaja samog gazdinstva (ravničarski ili brdoviti kraj).
Treba izbjegavati sadnju po najtoplijim dijelovima dana, tako da je najbolje vrijeme za sadnju u ranim
jutarnjim i kasnim popodnevnim satima. Sadnja paradajza obično se obavlja kada biljka ima razvijenih
pet do šest listova, međutim, ako se sadnja obavlja u plastenike bez dodatnog zagrijavanja u ranijem
periodu, poželjno je presađivati veći rasad (rasad kod kojih je došlo do pojave prvih cvjetnih grančica).

Navodnjavanje i prihrana

Prvo navodnjavanje obavlja se odmah poslije presađivanja. Ako nije vršena priprema rasada u drugom
navodnjavanju treba izvršiti i prihranu sistemom fertigacije sa NPK đubrivima formulacije 1:3:1 ili 1:4:1, u
količini od jednog do dva kilograma u 1.000 litara vode (ili od 1 do 1,5 grama po biljci). Paradajz se
svrstava u biljke sa srednjim zahtjevima za vodom, međutim, kritičan period za vodu je faza cvjetanja i
zametanja plodova. Za normalan rast i razvoj biljke, ali i plodova, paradajz traži umjerenu vlažnost
vazduha i zemljišta: PVK od 60 % do 70 %, a RVV od 50% do 60% (PVK – poljski vodni kapacitet, RVV –
relativna vlažnost vazduha).

Prihrana se obavlja u više faza sa različitim formulacijama NPK đubriva.

Prva faza presađivanja i ukorijenjavanja formulacija đubriva: 1:3:1 ili 1:4:1, u količini od 50
kg/ha/sedmično.

Druga faza je faza intezivnog rasta i pojave prve cvjetne grane. Formulacija : 1:1:1 u količini od 120
kg/ha/sedmično.

Treća faza je početak berbe. U ovoj fazi prihrana se vrši formulacijom 2:1:3 u količini od
150kg/ha/sedmično.

Četvrta faza je faza intenzivnog branja. U ovoj fazi vrši se prihrana đubrivima sa visokim sadržajem
kalijuma, formulacije 1:1:4, u količini od 150 kg/ha/sedmično.

U trećoj i četvrtoj fazi, uz prihranu NPK đubrivima, vrši se i prihrana kalcijum nitratom, u količini od 100
kg/ha/sedmično. Kalcijum nitrat ne bi trebalo miješati sa đubrivima koja sadrže sulfate. Količine i
formulacije za prihranu treba prilagoditi prethodno urađenoj analizi zemljišta, očekivanim prinosima i
vrsti hibrida koji se uzgaja. Intenzivna proizvodnja u savremenim plastenicima nezamisliva je bez
upotrebe mjernih instrumenata, prije svega tenziometra, EC metra, PH metra, ekstraktora vodenog
rastvora iz zemljišta i dr. Prema podacima ovih instrumenata određuje se interval i norma navodnjavanja
kao i količna i formulacija prihrane.

Zaštita i njega

Prva zaštita treba da se obavi fungicidima na bazi bakra u fazi proizvodnje rasada. Sljedeća zaštita radi se,
po potrebi, insekticidima i fungicidima. Zaštita se primjenjuje u slučajevima ako šteta prelazi ekonomski
prag štetnosti. Osim hemijske zaštite postoje još mehaničke, fizičke i biološke mjere. Mehaničke mjere
zaštite od bolesti podrazumjevaju odstranjivanje i uništavanje zaraženih biljaka i korova. Mehanička
zaštita smanjuje uzročnike bolesti za trenutnu sezonu ali još više ima koristi za narednu sezonu jer se
mehaničkim uklanjanjem oboljelih plodova biljaka i korova smanjuje mogućnost daljnjeg širenja bolesti.
Ova zaštita ujedno je i najjeftinija. Zaražene biljke i korovi stavljaju se u papirne ili plastične vreće te se na
predviđenom mjestu spale ili duboko zakopaju. Fizičke mjere podrazumjevaju dezinfekciju tla i
solarizaciju, a biološke, upotrebu različitih organizama i njihovih metabolita sa ciljem suzbijanja uzročnika
bolesti.

Njega paradajza:

Pinciranje paradajza (zakidanje zaperaka) – prilikom rasta same biljke rastu i zaperci koji se formiraju u
pazuhu lista. Ako bi pustili biljku da raste sama poprimila bi izgled žbuna. Ne samo da bi imala male
plodove, već bi došlo do povećane opasnosti, za razvoj gljivičnih bolesti. Bez pinciranja ne bi imali
kvalitetne plodova i prinos bi bio veoma mali. Zato je pinciranje obavezno da bi dobili plodove što boljeg
kvaliteta. Zaperci se uklanjaju (otkidaju) kada su mali dužine od 5 do 8 cm minimalno jednom sedmično.
U slučaju da zaperak preraste ne vrši se otkidanje, jer se tako pravi velika rana na biljci, već se samo
otkine vrh.

Dekaptacija (zakidanje vrhova) – se obavlja kada biljka dostigne određenu visinu ili kada se želi ubrzati
zrenje plodova. Visina biljke koju želimo zavisi od samog hibrida koji uzgajamo i tipa plastenika.

Skidanje donjeg lišća – uklanja se donje lišće koje stari i uvija se, a do toga dolazi zato što su prvi plodovi
zreli ili dostigli karakterističnu veličinu za sortu. Uklanjanje listova je korisno i za bolje provjetravanje
plastenika. U jednom prohodu ne bi trebalo skidati više od 1 do 2 lista, a poslije skidanja obavezna je
zaštita rana fungicidima.

Oplodnja – vrši se mehaničkim i hemijskim putem. Mehaničkim putem vrši se upotreba vibratora ili
protresanje žica za koje su biljke pričvršćene. Na ovaj način vršimo oslobađanje polena koji oplodi tučak u
cvijetu i tako se zametne plod. Ovaj postupak izvodi se u popodnevnim časovima kada je relativna
vlažnost vazduha niža. Hemijskim putem vrši se tretiranje fitohormonima ili stimulatorima rasta. Ovim
sredstvima tretiraju se prve 2 – 3 cvjetne grančice, a tretiranje se obavlja u jutarnjim satima.

Osim navedenih načina njege paradajza u savremenim plastenicima vrši se ipostavljanje mreže na
otvorima kojom se sprečava ulazak štetnih insekata i izlazak korisnih. Isto tako, obrada oko plastenika i
postavljanje ljepljivih ploča (plave, žute) u plastenik su mjere kojima se smanjuje brojnost štetnih
insekata (ljepljivim pločama se prati njihova brojnost i određuje momenat tretiranja).

Branje i pakovanje

Branje se gotovo uvijek obavlja od 90 do 120 dana od dana presađivanja. Za lokalno tržište paradajz se
bere kada je potpuno zreo i ima karakterističnu boju za sortu. Ako je tržište udaljeno i transport traje od
jednog do dva dana branje se vrši kada plodovi poprime ružičastu boju (početak pune zrelosti).

Emina Kotorić, dipl. ing. agr.

Prije sadnje rasada u plastenik treba pripremiti zemljište, počevši od osnovne obrade, pa do dopunske.
Prije frezanja treba unijeti neki od zemljišnih insekticida poput Radara, Galitiona jer su ovi zemljišni
insekticidi obavezni ukoliko je đubrenje obavljano stajnjakom. Poznato je da se stajnjakom prenose u tlo
rovci koji kasnije prave štete na rasadi. Kada sadimo rasad u plastenik potrebno je da ga ponovo
tretiramo nekim od fungicida, isto kao što smo radili i prilikom same proizvodnje rasada. Svako
premještanje mlade biljke zahtijeva i upotrebu fungicida, kao što su Previcur ili Balb, Agroplant.

U plasteniku treba uzgajati maksimalno tri povrtne kulture, poput paprike, paradajza i krastavca, dok
ostale kulture možemo saditi napolju. Kada odaberemo željene kulture, te izvršimo sadnju rasada, slijedi
zalijevanje i prihrana biljaka. Svaka kultura zahtijeva različitu količinu vode i u različitim vremenskim
intervalima. Prilikom zalijevanja koristiti i vodotopivo đubrivo kroz sistem za navodnjavanje jer time biljke
u isto vrijeme dobijaju i vodi i hranjivo. Ukoliko nemamo instaliran sistem za navodnjavanje onda se
prihrana može obavljati i folirajno, to jeste preko lista. Kod početnog zalijevanja voditi računa da se ne
pretjera sa vodom jer može doći do „gušenja“ biljaka i do borbe za njihovo preživljavanje zbog prevelike
količine vlage u zemljištu. Količina vode koja je potrebna za zaljevanje u prosijeku je 5 litara po m2.
Đubrivo u sistem ide 0.5 kg na 500 litara vode, ili 100 gr na 100 l vode.

Prvo zalijevanje se obavlja odmah po sadnji samo sa vodom. Između ovog zalijevanja i slijedećeg treba da
prođe od 10 do 15 dana jer u tom periodu biljeke nemaju velike potrebe za vodom i vremenske prilike
nisu takve da bi dovele do velikog isparavanja. Nakon 10- 15 dana obaviti i drugo zalijevanje u
kombinaciji sa đubrivom 10:40:10. Kako vrijeme odmiče i poboljšavaju se vremenske prilike, biljka raste,
tako da se skraćuje period koji treba da prođe između dva zalijevanja. Nakon što prođe 7 dana od
zadnjeg zalijevanja slijedi sljedeće i primjena đubriva 24:6:10. Ovo đubrivo ima povećan udio azota što je
potrebno za zelenu masu u tom periodu. Četvrto zalijevanje obaviti nakon 7 dana, sa primjenom istog
đubriva, te dodati kalcija u količini 100 gr na 100 l vode. Kalcij dodati u obliku kalcij-nitrata koji
pospješuje razvoj lisne mase i povećava čvrstoću biljke. Biljka akumulira kalcij koji će, kada plodovi dođu,
koristiti i time biti otporniji na razne bolesti. Nedostatak kalcija u fazi plodonošenja manifestuje se
truljenjem vrhova plodova.

Treba napomenuti da se kalcij ubacuje u đubriva sve dok su temperature u plasteniku ispod 30 oC. Kada
temperature pređu preko 30 stepeni biljka nije u mogućnosti da apsorbuje kalcij iz zemlje, nego troši
rezerve i vuče kalcij iz vrha ploda. Deficit kalcija se može nadomjestiti i kada je temperatura u plasteniku
preko 30 stepeni, ali tada se koristi kalcij koji je usvojiv preko lista. Peto, šesto, sedmo i osmo zalijevanje
se obavlja u razmaku od po 5 dana, s tim da kada prođe 65 dana od sadnje rasada, to jest kada završimo
sa osmim zalijevanjem, onda se primjenjuje sa formulacijom 12,5:6:31+Mg. Ovo đubrivo ima povećan
udio kalija koji utiče na razvoj plodova i slatkoću, tako da se primjenjuje u fazi zrijobe i samim time
pospješuje zriobu. Ovo đubrivo primjenjivati sve do pojave prve pigmentacije plodova i početka berbe.

Bitno je isto napomenuti da većina osoba koje posjeduju plastenik misle da nije potrebno obavljati
hemijsku zaštitu jer se nalaze u zatvorenom prostoru sa kontrolisanim uslovima. To je velika pogreška, jer
se tretiranja moraju obavljati kako na otvorenom tako i u zatvorenom prostoru.

Povećana koncentracija vlage i povišena temperatura uzrokuju ubrzano klijanje spora raznih gljivica
između ostalog i najrasprostranjenije plamenjače. Da bismo suzbili plamenjaču, osim prvobitnog
tretiranja gore spomenutog Previcura, prilikom zasađivanja dobre rezultate je dalo tretiranje Ridomilom
gold. Ridomil Gold je preventivni fungicid i treba ga primijeniti prije pojave plamenjače, te obratiti pažnju
da ima dugu karencu od 21 dan. Moram napomenuti, za neke koji ne znaju, da karenca znači period
između tretiranja i sigurne upotrebe tog tretiranog proizvoda, to jeste razdoblje koje mora da prođe od
tretiranja do berbe, a ne kako se misli da je to period nakon kojeg se mora ponoviti prskanje. Ovo je
lajički objašnjeno da bi poljoprivrednici bolje razumili. Zbog duge karence i njegovog preventivnog
djelovanja Ridomilom je najbolje prskati kada je biljka visine 30 cm i kada se počnu pojavljivati prvi
cvjetovi. Ukoliko je već došlo do zaraze također postoji i kurativni fungicid poput Cymbala. On, osim što
ima izraženo kurativno djelovanje, ima i kraću karencu od Ridomila, a to je 7 dana. Ukoliko se bolest
pojavi ili potreba za tretiranjem paradajza dok je u periodu branja ili pred branje, koriste se fungicidi
kratke karence, između ostalog Queen, Quadris i Signum.

Paradajz osim plamenjanče i crne pjegavosti, te nedostatka kalcija, ima štetnika kukuruznu sovicu, koja
napada zelene plodove ubušujući se u njih. Kukuruzna sovica se tretira insekcidima, jer ona živi u zemlji i
izlazi po noći, te pravi štetu. Kada se naseli u plastenik tada je teško riješiti je se, jer sredstva za tretiranje
u tom periodu nisu predviđena za pradajz i imaju dugu karencu.

Kod paprike najčešći problemi su lisne uši koje se mogu suzbijati sa Actarom, Afinexom, Mospilanom ili
nekim dr. Insekticidom. Drugi problem je bijela mušica koja se suzbija istim pripravcima, s tim da treba
obratiti pažnju da lisne uši imaju mogučnost da razviju rezistenciju na aktivnu materiju primjenjenih
insekticida, te ako smo jedne godine tretirali jednim pripravkom, naredne godine treba kosistiti drugi, sa
nekom drugom aktivnom materijom. Paprika se često susreće i sa problemom opadanja cvjetova, a više
razloga uzrokuje taj problem, počevši od nepravilnog zalijevanja, visokih temperatura pa i bolesti.
Pravilnim zalijevanjem i regulisanjem temperature riješit čemo prva dva problema, a problem bolesti
rješava se fungicidima protiv sive plijesni kao npr Switch.

Krastavac je posebno osjetljiv na velike količine vode te je neophodno obratiti pažnju ukoliko su velike
oborine, da se ne pojavi podzemna voda koja ugrožava biljke. Zato treba iskopati kanale oko plastenika.
Krastavac treba što rjeđe zalijevati, a kada počne plodonositi onda češće. Krastavac je osjetljiv na
plamenjaču, te preventivno treba korisiti Ridomil, a kasnije nešto na bazi fosetil aluminiuma, Beviet,
Flash, kao i Quadris i Queen koji rješavaju pepelinicu lista, koja je značajna bolest kod krastavca. Problemi
su i lisne uši koje se suzbijaju kao i kod paprike.

Potrebno je naglasiti u vezi đubriva da formulacije đubriva za određene fenofaze biljaka ne moraju biti
tačno te koje su navedene, ali da je u prvoj fazi povećan Fosfor, u drugoj fazi Azot i na kraju Kalij.