EPIDEMIOLOGIJA - UVOD

POJAM I DEFINICIJA
EPIDEMIOLOGIJA potiče od grčkih riječi: epi (na), demos
(narod) i logos (nauka). To je nauka koja izučava pojavu
masovnih bolesti u populaciji.
Epidemiologija je samostalna grana medicine koja se bavi
ispitivanjem razloga nastanka i rasprostranjenosti bolesti
u ljudskom društvu, proučava obolijevanje ljudi i faktore
koji utiču na obolijevanje.
Izučavanje distribucije bolesti se naziva DESKRIPTIVNA
EPIDEMIOLOGIJA, a utvrđivanje faktora zapažene
distribucije ANALITIČKOM EPIDEMIOLOGIJOM.

Epidemiologija je istraživanje zdravlja ljudske populacije

(Terris, 1992).
ZADATAK

Glavni ZADATAK epidemiologije je objašnjenje i predviđanje

epidemijske pojave i procesa nastanka grupa bolesti, zaraznih i
masovnih nezaraznih.

Osnovni CILJEVI epidemiologije su:

 Sprečavanje i suzbijanje bolesti, sniženje obolijevanja ljudi,

 Sprečavanje i suzbijanje umiranja ljudi, mortaliteta i letaliteta,

 Sprečavanje posljedica oboljenja, invalidnosti i nesposobnosti

za posao,
 Eliminacija i eradikacija bolesti.

Epidemiologija je, prije svega, primjenjena nauka i

njene metode se baziraju na posmatranju, a ne na
eksperimentu.
PRIMJENA EPIDEMIOLOGIJE
Otkrivanje uzroka, nosioca bolesti i faktora koji utječu
na zdravlje ljudi u cilju osiguranja naučne baze za
prevenciju oboljenja i povreda.
Objašnjenje epidemijskih pojava i procesa
nastanka zaraznih i nezaraznih bolesti.
Procjena značaja uzroka bolesti, onesposobljenja
i smrti u cilju definiranja prioriteta za ispitivanje i
djelovanje.
Identifikacija onih dijelova populacije koji
imaju najveći rizik za obolijevanje, u cilju
usmjeravanja djelovanja

Otkrivanje suštine epidemijskog procesa

i/ili pojave.

Procjene efikasnosti strategija

zdravstvene zaštite u cilju unapređenja
zdravlja ljudi.
GLOBALNI ZADACI EPIDEMIOLOGIJE
 Utvrđivanje značaja neke pojave (bolesti) u
populaciji,
 Utvrđivanje faktora koji utječu na stanje zdravlja,
 Postavljanje konačne epidemiološke dijagnoze i
prognoze,
 Postavljanje strategije djelovanja zdravstvene
zaštite u očuvanju i unapređenju zdravlja.
OPERATIVNI ZADACI EPIDEMIOLOGIJE
 Ispitivanje uzroka – faktora koji utječu na stanje zdravlja i
bolesti u populaciji (utvrđivanje etiologije ili povećanog rizika
za obolijevanje);
 Ispitivanje distribucije bolesti u populaciji, definiranje
zdravstvenih problema i njihovog značaja za zdravstvenu
zaštitu i zajednicu u cjelini;
 Prikupljanje, sređivanje i analiza podataka o bolesti u svrhu
planiranja preventivnih mjera;
 Ispitivanje opravdanosti preventivnih i protivepidemijskih
mjera;
 Predlaganje efikasnih mjera prevencije i suzbijanja
masovnih bolesti;
 Organizovanje multidisciplinarnih terenskih istraživanja.
AKUTNA BOLEST HRONIČNA BOLEST
traje kratko traje mjesecima, češće godinama, pa i
(nekoliko dana, doživotno. Svako trajanje bolesti duže od
sedmica), a obično 3 mjeseca smatra se hroničnim. Obično
počinje naglo. nastaje polagano i podmuklo.

ZARAZNE BOLESTI: NEZARAZNE BOLESTI:

 Mora postojati
mikroorganizam
 Mora postojati predispozicija
domaćina da obole
 Moraju postojati dodatni
faktori (putevi prenošenja
bolesti)
 Mora postojati izloženost
faktoru rizika
 Mora postojati predispozicija
domaćina da obole
 Moraju postojati dodatni faktori
BLAGI OBLICI
često prolaze nezapaženo i ostanu
nepoznati i neregistrirani. Stvarni
broj takvih bolesnika nije poznat jer
se obično ne javljaju ljekaru.

TEŠKE BOLESTI
su praktično sve registrirane, što
može dati iskrivljenu sliku o
rasprostranjenosti neke bolesti.
POJAVA I KRETANJE ZARAZNIH
BOLESTI: SPORADIČNO JAVLJANJE
ZARAZNIH BOLESTI; EPIDEMIJA,
PANDEMIJA, ENDEMIJA
SPORADIČNA pojava bolesti predstavlja pojedinačne
slučajeve neke bolesti u određenoj populaciji.
o Za nezarazne bolesti to je uobičajeni način pojave.

o Za zarazne bolesti sporadična pojava znači da nije poznata

međusobna povezanost takvih bolesnika, a obično se
javljaju kod bolesti sa niskom kontagioznošću.

Sporadični slučajevi su međusobno:

nepovezani za iste izvore zaraze, njihov manji broj je
očekivan u određenom vremenskom periodu, virulencija
infektivnog agensa je mala, procenat otpornih ili
imunih osoba u okolini sporadičnog slučaja obolijevanja
od zaraznih bolesti je mala, i niski su rizici prenosa
infekcije.
EPIDEMIJA
pojava neke zarazne bolesti ili grupe istih zaraznih bolesti koje
prelazi nivo uobičajenog broja za to područje, u to godišnje doba i
u toj populaciji. To je pojava povećanog broja oboljelih osoba od
zaraznih bolesti koja je veća od uobičajenog broja javljanja
oboljelih od određene zarazne bolesti.

Da bi se pojavila epidemija neke zarazne bolesti potrebna je:

 pojava novog infektivnog agensa prema kojem je većina
stanovništva osjetljiva
 ili se među stanovništvom poveća broj infektivnih agenasa koji
već postoji među stanovništvom
 ili se poveća virulencija infektivnih agenasa koji već postoje
među stanovništvom.
 Pojava poremećaja zdravlja izložene populacije sa
neočekivanim brojem oboljelih u određenom vremenu.
 I mali broj povezanih slučajeva oboljelih, od bolesti koje
do tada nije bilo, upućuje na epidemiju.

POČETAK epidemije može biti nagao (nastale zagađenjem hrane

ili vode) ili polagan, razvučen (kod kontaktnog širenja bolesti).

TRAJANJE epidemije može biti kratko (kao kod eksplozivne

epidemije) ili dugo (sedmicama, mjesecima, godinama).

ZAVRŠETAK – kraj epidemije, može biti iznenadan (kao kod

eksplozivnog javljanja) ili polagan, spor (kao kod kontaktnih
epidemija).
Na pojavu epidemije ulogu igraju i određene
karakteristike stanovništva – smanjenje opće i
specifične otpornosti (promjene načina života, ishrane,
zamor, klimatski uslovi) ili pad kolektivnog imuniteta.

Sredina je takođe značajan faktor koji utiče na pojavu

epidemija (promjena klimatsko-meteoroloških uslova,
izmjena osobina biološke sredine, izmjena socijalne
sredine).
ENDEMSKA pojava oboljenja znači dugotrajno prisustvo neke
bolesti na određenom području. Endemija ukazuje na konstantnu
prisutnost uzročnika određenog oboljenja u populaciji i njegovo
kruženje u neimunoj populaciji. Stalna prisutnost uzročnika
dovodi do stvaranja otpornosti kod domaćina, obolijevaju
neimune osobe. Oboljenja se javljaju kao sporadični slučajevi,
odnosno bez međusobne povezanosti slučajeva, ali
kontinuirano iz godine u godinu.

Da bi nastala endemija moraju postojati određeni uslovi –

stalna prisutnost virulentnog uzročnika zarazne bolesti, dovoljan
broj osjetljivih osoba na određenu zaraznu bolest i rizici
prenošenja zaraznih bolesti.
Stalno postojanje i javljanje neke zarazne bolesti na nekom
području naziva se endemijom, pri čemu nije bitan broj oboljelih.
PANDEMIJA
ako se epidemija jedne zarazne bolesti veoma proširi i zahvati
veliki dio stanovništva neke teritorije, onda se takva epidemija
naziva pandemijom. One mogu zahvatiti veći dio jedne države,
više država i više kontinenata.
ENZOOTIJA
naziv za endemsku pojavu neke zoonoze na ispitivanom području.

EPIZOOTIJA
epidemijska pojava neke zoonoze, a epidemija zoonoze na više
kontinenata naziva se panzootijom.
OSNOVNI EPIDEMIOLOŠKI POJMOVI
 AGENS je mikroorganizam, hemijska supstanca ili oblik
zračenja, čije prisustvo ili odsustvo predstavlja uslov za
nastanak bolesti.
 BOLEST je poremećenost tjelesnih funkcija, kako zaraznih
tako i nezaraznih bolesti.
 DOMAĆIN je organizam (čovjek ili životinja) koji
osiguravaju opstanak ili prebivalište infektivnom agensu
pod prirodnim uslovima.
 PUTEVI PRENOŠENJA ZARAZNE BOLESTI su:
direktni i indirektni, a za to su neophodna prava ULAZNA
VRATA INFEKCIJE.
EPIDEMIOLOŠKE METODE
ZNAČAJ
EPIDEMIOLOŠKI METOD danas je nezaobilazan u
svim granama medicine. Epidemiologija opisuje
distribuciju i veličinu problema u humanim
populacijama, osigurava podatke bitne za planiranje,
implementaciju i evaluaciju organizacije zdravstvene
zaštite radi prevencije, kontrole i liječenja bolesti, i
identifikuje etiološke faktore u patogenezi (nastanku)
bolesti.

Metode epidemioloških istraživanja baziraju se

najvećim dijelom na statističkoj metodi prikupljanja,
obrade i analize podataka potrebnih za objašnjenje i
dokumentovanu ilustraciju epidemiološkog problema.
SVRHA
Svrha korištenja epidemioloških metoda je:
 Analiza pojave bolesti ili stanja poremećaja zdravlja,
njihovi uzroci, posljedice,
 Doprinos unapređenja postupaka u praksi,
 Ocjena uspješnosti preduzetih metoda i postupaka.
 VRSTE METODA
o KLINIČKI metod: efikasnost primjenjenih lijekova, opravdanost ili
uspješnost operativnih zahvata, efikasnost fizikalnih procedura, uticaj
klimatskog liječenja, uticaj ljekovitih voda, uticaj ishrane, uticaj
bolničke njege u širem smislu.
o LABORATORIJSKI metod: bakteriološka, parazitološka, etiološka,
zoološka, fizička, hemijska ispitivanja, ispitivanja agensa, rezervoara,
načina i puteva prenosa, uticaj na organizam, i dr.
o STATISTIČKI I DEMOGRAFSKI metod: podaci o natalitetu,
mortalitetu, morbiditetu, sastavu i broju stanovnika i njihovim
karakteristikama, razni podaci dobijeni primjenom statističkih metoda.
o FIZIČKI metodi (kojima se služi meteorologija, hemija, bromatologija,
industrijske medicina) da objasne štetan efekat niza fizičkih faktora na
ljudski organizam.
o HISTORIJSKI metod: traženje podataka o odgovarajućem problemu u
pisanim radovima, spisima, knjigama, historijama bolesti, protokolima, i
dr.
o EKSPERIMENTALNI metod: ispitivanje vakcina, lijekova, ispitivanje
pojedinih protivepidemijskih mjera i dr.
VRSTE EPIDEMIOLOŠKIH ISPITIVANJA –
DESKRIPTIVNA EPIDEMIOLOGIJA

DESKRIPTIVNA EPIDEMIOLOGIJA je dio

epidemiologije koji se bavi pitanjima:
 KO obolijeva od određene bolesti: osoba određene
starosne dobi što utječe na vrstu i kliničku sliku pojedinih
bolesti. Uzrok je nejednaka dispozicija (osjetljivost),
odnosno ekspozicija (izloženost) domaćina.
 GDJE se bolest pojavljuje: bolesti se pojavljuju na
određenim mjestima delovanjem različitih ekoloških
faktora nekog područja.
 KADA se javlja: sezonski, periodično, sekularne
promjene, ljeti, zimi.
VRIJEME pojave oboljenja od zarazne bolesti vrlo je
značajno sa epidemiološkog stanovišta.

Najčešće se prati i analizira:

 broj oboljelih u sedmodnevnom periodu, mjesečnom periodu,
 kumulativan broj oboljelih u tekućoj i prethodnoj godini, i

 srednja vrijednost kretanja zaraznih bolesti u petogodišnjem

periodu.
Na osnovu prikupljenih podataka analizira se kretanje zaraznih
bolesti koje se obrađuje u Biltenu o kretanju zaraznih bolesti.

Trend (učestalost) bolesti: jednoliko i nejednoliko (talasasto –

sezonsko, periodično i sekularno).
MJESTO javljanja oboljele osobe je značajno, jer ukazuje
na kretanje i održavanje svake pojedinačne zarazne bolesti.

Kod svakog slučaja oboljelog od zarazne bolesti treba

obavezno utvrditi:
 mjesto stanovanja (naziv grada, sela ili naselja, općinu, adresu),

 mjesto rada,

 za djecu naziv škole, odnosno obdaništa,

jer se samo na taj način može pratiti i ocijeniti epidemiološka

situacija.

FAKTORI:
Razvijene-nerazvijene zemlje.
Geografska područja (temperatura, vlaga, flora, fauna,
aerozagađenje, ekonomski razvoj, tvrdoća vode).
KARAKTERISTIKE OBOLJELE OSOBE: osoba oboljela
od zarazne bolesti ima svoje individualne karakteristike,
koje su značajne za epidemiološka ispitivanja.

Karakteristike koje imaju značaj su:

 godine, spol, bračno stanje, zanimanje, obrazovanje.

Ovi podaci su značajni za ocjenu zdravstvenog stanja

stanovništva. Na osnovu ovih podataka prati se trend kretanja
bolesti, analiza kretanja zaraznih bolesti po životnoj dobi.
To je analiza koja pokazuje gdje se učestalost pojave zarazne bolesti
više javlja i gdje bi mjere prevencije trebalo usmjeriti u cilju
smanjenja stope javljanja i kontrole nad zaraznim bolestima.
VRSTE EPIDEMIOLOŠKIH ISPITIVANJA:
ANALITIČKA EPIDEMIOLOGIJA
ANALITIČKA EPIDEMIOLOGIJA – bavi se izučavanjem
međusobne povezanosti između pretpostavljenog uzroka i
očekivane pojave bolesti, kao posljedice ispitivanog uzroka.
Analitička ili etiološka istraživanja provode se onda kada se
nešto više zna o bolesti. U odnosu na vrijeme kada se želi nešto
ispitati postoje retrospektivna i prospektivna analitička
epidemiološka istraživanja.
Retrospektivna istraživanja podrazumijevaju testiranje
etiološke hipoteze u kojem se zaključci o izlaganjima uzročniku
bolesti i faktorima izlaganja analiziraju na osnovu podataka iz
prošlosti (izloženost i posljedice su se desile prije istraživanja).
Kod prospektivnog istraživanja se ispituje izloženost rizičnom
faktoru i naknadni zdravstveni učinak, što podrazumijeva
ispitivanje posljedica rizičnog faktora na zdravlje tek nakon
početka istraživanja.
VRSTE EPIDEMIOLOŠKIH ISPITIVANJA:
KOHORTNA EPIDEMIOLOGIJA
KOHORTNA ISTRAŽIVANJA – u ovim metodama
istraživanja dobije se direktna procjena rizika, koji je
međusobno povezan s faktorima na koje se sumnja da
izazivaju bolest.
U kohortnim epidemiološkim istraživanjima identificiraju se
podgrupe populacije čiji pripadnici su bili, jesu ili u
budućnosti mogu biti izloženi različitom stepenu rizika, za
koji se pretpostavlja da utiče ne pojave ispitivane bolesti ili
na neke druge ishode.
IZVORI PODATAKA
Izvor podataka za epidemiološka ispitivanja:
 Iz podataka zdravstvene statistike

 Iz podataka demografske statistike

 Iz podataka drugih grana medicine

U podatke zdravstvene službe ulaze podaci iz svakodnevne

prakse:
• Prijave akutnih i hroničnih nezaraznih bolesti

• Listići o nesposobnosti za rad, prijave o povredama na radu,

prijave profesionalnih oboljenja
• Rezultati sistematskih i specijalističkih pregleda, testiranje na
razna virusna oboljenja