[13]

– Prema njemu evolucija je univerzalan prirodni zakon koji je primjenjiv i na

ljudsko društvo jer je ono slično biološkom organizmu koji se sastoji od
međupovezanih dijelova.

– Ljudsko je tijelo sastavljeno od organa, a društvo od institucija.

– Razlikuje dva tipa društva:

1. MILITARISTIČKO

– Temelji se na prinudi, centraliziranoj državi, podčinjavanju

pojedinca državi i neprijateljstvu prema drugim društvima.

2. INDUSTRIJSKO

– Temelji se na dobrovoljnoj suradnji, decentraliziranoj vlasti,

državi koja postoji radi dobrobiti slobodnih pojedinaca te
ekonomske međuzavisnosti i otvorenosti prema drugim
društvima.

• SOCIJALNI DARVINIZAM

– Pravac u sociologiji koji je zastupao ideju da su rat i borba među narodima i

rasama osnovni pokretač društvenog razvoja i da će najsposobniji preživjeti.

• KARL MARX

– Sebe nije smatrao sociologom, ali njegove su ideje snažno utjecao na razvoj
sociologije.

• HISTORIJSKI MATERIJALIZAM

– Osnova Marxove teorije.

– Materijalističko shvaćanje povijesti.

• DRUŠTVENE KLASE

– Marx smatra da pokretačka snaga u povijesti nisu ideje ili vrijednosti, već
međusobni odnosi u materijalnom životu ljudi koji se udruže zbog svoje
egzistencijalne potrebe.

– Prema Marxu čitava se povijest temelji na sukobu među klasama.

– Zahvaljujući podjeli društva na klase u svakom društvu postoje politički,

filozofski, etički i religijski svjetonazori koji izražavaju postojeće odnose među
klasama i teže podupiranju ili osporavanju moći dominantne klase.

– Podčinjene klase stvaraju protuideologije i bore se za poboljšanje svojega

položaja društva.

• OTUĐENJE/ALIJENACIJA

– Situacija u kojoj ljudima vladaju sile koje su sami stvorili i suprotstavljaju im se

kao tuđe.

– Sve najvažnije institucije u kapitalističkom društvu (religija, politika i država)

karakterizira otuđenje.
 [14]

– Čovjek je prvenstveno stvaralačko i proizvodno biće, što dovodi do općeg

otuđenja.

o Npr: Religijsko se otuđenje odvija samo u sferi svijesti, a ekonomsko

otuđenje u obje sfere.

• EKONOMSKA STRUKTURA DRUŠTVA

– Bitno utječe na oblik društvenih institucija u određenom povijesnom razdoblju

jer ideologiju tvore nadgradnje (pravo, religija, obrazovne institucije,
organizacija obitelji i država) na osnovicu.

– Za svaku društvenu strukturu karakteristična je stalna promjena u

PROIZVODNIM SNAGAMA (tehnologiji i vještinama). Kao posljedica toga
mijenjaju se i PROIZVODNI ODNOSI.

– Novi odnosi razvijaju se unutar starih društvenih struktura kao rezultat

napetosti i proturječja.

– Marx je najviše pažnje posvetio promjenama koje donosi razvoj kapitalizma kao
najdinamičnijeg sistema proizvodnje u povijesti.

– Kapitalistički način proizvodnje stvara brojnu radničku klasu PROLETARIJAT

koja vidi da su njihovi interesi suprotni interesima kapitalista i udružuje se da
sruši taj sistem.

• TEORIJA REVOLUCIJE

– Određeni politički program usmjeren na rušenje kapitalizma i ukidanje

društvenih klasa.

• KOMUNIZAM

– Neostvarivo buduće društvo jednakosti.

• EMILE DURKHEIM

– Smatrao je da se društvene pojave ne mogu objasniti svodeći ih na biološke ili

psihološke čimbenike jer je društvo stvarnost posebne vrste te se mora tako i
proučavati.

– Središnje teme kojima se bavi su način uspostavljanja društvenog poretka,

integracija društva i regulacija društvenog života.

– Ljudske su želje neograničene i društvo mora uspostaviti kontrolu nad njima,

da se ne bi pretvorilo u skup sebičnih i suprotstavljenih pojedinaca.

• DRUŠTVENE ČINJENICE

– Predmet izučavanja sociologije. Postoje nezavisno od čovjekove svijesti ili volje.

– Treba ih proučavati kao stvari koje se mogu objasniti samo drugim društvenim
činjenicama.

– Nastaju interakcijom pojedinaca,, ali se njihove karakteristike ne mogu objasniti

osobinama ili motivima tih pojedinaca.
 [15]

o Npr: Durkheima pri objašnjavanju samoubojstva ne zanimaju osobine

ličnosti i pojedini razlozi ljudi koji su počini suicid. Zanimaju ga
karakteristike grupa kojima ti ljudi pripadaju. Komparativnom analizom
zaključio je da se grupe razlikuju po stupnju kohezije i integracije.
Katolici imaju manju stopu samoubojstava od protestanata jer su
snažnije vezani za zajednicu i crkvu.

• DRUŠTVENA SOLIDARNOST

– Moralne vrijednosti i osjećaji koji osiguravaju integraciju društva.

– Postoje dva tipa društvene solidarnosti:

1. MEHANIČKA SOLIDARNOST

• Karakteristična je za društva s manje razvijenom podjelom rada.

• Ljudi obavljaju slične poslove, imaju slična iskustva i slično misle.

• Njihov snažan osjećaj pripadnosti i kontrola koju društvo ima

nad njihovom svijesti proizlazi iz njihove sličnosti.

2. ORGANSKA SOLIDARNOST

• Počiva na razvijenoj podjeli rada.

• Svaki pojedinac obavlja specifičan posao, zbog čega je u

zadovoljenju svojih potvrda ovisan o drugim ljudima.

• Integracija društva počinje na međuzavisnosti pa moralna

kontrola društva ne mora biti stroga.

• ANOMIJA

– Stanje u kojem individualne želje nisu više regulirane zajedničkim normama, a

pojedinci su bez moralnih putokaza.

– Nije stanje svijesti, već je osobina socijalne strukture.

o Npr: Ekonomska kriza stvara osjećaj nereda jer grupe kojima pojedinci
pripadaju ne pružaju više osjećaj moralne sigurnosti i izvjesnosti.

• RELIGIJA

– Durkheim je smatrao da je u religiji izvor znanstvenog mišljenja i društvenih

institucija.

– Za shvaćanje religije kao društvene pojave presudno je razlikovanje svetog i

svjetovnog.

– SVETO je ono čemu društvo pridodaje neko posebno značenje. Izaziva

strahopoštovanje i poniznost.

– PROFANO je ono svakodnevno, obično i bez nekog posebnog značenja.

• RITUALI
 [16]

– Da bi pojedinci održali svoj osjećaj povezanosti s društvom, treba povremeno

upriličiti rituale kojima se obnavljaju i jačaju društvene veze.

– U primitivnim su društvima ti rituali religijski, a u modernima najčešće politički.

• MAX WEBER

– Shvaćao je sociologiju kao sveobuhvatnu znanost o DRUŠTVENOM

DJELOVANJU/AKCIJI.

– U središtu njegove pažnje su subjektivna značenja koja ljudi pridodaju

djelovanjima u specifičnim društveno-povijesnim kontekstima. Zbog njih su
društvene znanosti različite od prirodnih.

– Smatra da promjene u raznim sferama života imaju određenu samostalnost i

bitno utječu na društvene procese.

– Naše znanje o prirodi je izvanjsko jer opažamo prirodne pojave i nastojimo ih

objasniti kao posljedicu prirodnih zakona.

– Naše znanje o ljudima stečemo tako da nastojimo razumjeti motive ljudi, ući u
subjektivne aspekte djelovanja i shvatiti značenja i motivacije.

– Iz toga slijedi da sociologija može razumjeti samo pojedinačne akcije, a ne doći

do općenitih zaključaka u društvu.

– Pogledi su mu slični s Marxovim jer obojica uočavaju da su moderne metode

organizacije povećale produktivnost, ali također upozoravaju da se taj novi
svijet racionalizirane efikasnosti bodi do dehumanizacije.

– Vjeruje da ćemo budućnost živjeti u čeličnom kavezu jer je moderan svijet

izgubio čarobnost. Osjećaji, strasti, vjera i osobnost ustupili su mjesto
racionaliziranom i predvidivom životu.

• IDEALNI TIP

– Weberov koncept kojim sociolog može generalizirati svoje nalaze.

– Misaona konstrukcija kojom se objedinjuju bitne karakteristike promatranih

pojava naglašavajući njihovu međusobnu sličnost, a zanemarujući posebnosti i
nevažne razlike.

– Svaka konkretna pojava ima karakteristike koje idealni tip naglašava iako
idealni tip ne postoji u stvarnosti.

– Tri tipa LEGITIMNE VLASTI:

1. Racionalno-legalna

2. Tradicionalna

3. Karizmatska

– Nijedan od ovih tipova ne postoji u čistom obliku.

• TEORIJA SOCIJALNE STRATIFIKACIJE