o Sipanjskom Josip LUETIC. Otok Sipan je Sumovito i biljno najraznorod- niji, najmediteranskiji, najbujniji, najrazvedeniji inajveéi otok dubrovaékog elafitskog oto¢ja (tako ga je nazvao Plinije Stariji), koji spada u sklop Juznodalmatinskog otogja. Neki stariji pisci vele da Sipan u svemu »nad- yisuje i nadmagujec sve dubrovatke otoke, te »pri- roda je na Sipanu nenadmaiiva« i slitno. Od kop- na ga odvaja 1500 metara Sirok Kolotepski kanal, aod otoka Lopuda Lopudska vrata, a ototi¢a Ja- Kijana (Lakljana) prolaz Harpoti. Sipan je uda- Jjen od Dubrovnika 17 km. SmjeSten je u smjeru sjeverozapad — jugoistok (od rta Mi8njaka na sjeverozapadu do rta PrtuSa na jugoistoku) u du- iini od oko 9 km, a Sirok je u prosjeku oko 2,3 km, Ima sveukupno oko 17 km? ukupne povrsine; medutim, neki tvrde da ima 20,5 km’, a neki opet 1581, a drugi 16,5 km®, Za vrijeme jakih nevre- NW vjetrova za prilaz (u redovnoj naviga- ciji ili za eventualno trazenje skloniSta pred ne- yremenom) u Kologepski kanal za brodove na je- dra najprikladniji je prolaz izmedu Sipana i Lo- puda, ali treba paziti na plicak od 1,5 metra, koji leti pred rtom Sekanjom (SE Sipana).! Oko Sipana su, pored vecih otoci¢a Rude i Jakljana, manji otoéi¢i i hridi: Tajan, Crkvine, Go- leé, Kosmeé, Misnjak, Mali itd. O ubavosti i o razvedenosti obala Sipana pritaju nam drazice, uvale i uvalice: Kamenarska, Tiha, Duboka Velika, Duboka Mala, Maslinovica, Pakljena, Galebrina, Bige, a na romantiénom Jakljanu uvale Lakljan i Lokardina? Lijepe plaze (posebno ona na Jaklja- nu) kupaju se u kristalno jasnom i ¢istom moru, koje je veoma bogato svakovrsnom ribom. Sipan pruda idealne moguénosti za sportsko ribarenje — udigarenje i za istinsko kampiranje. Drdi se da naziv za otok Sipan (Jupana, Giu- pana i Zupana) potjeée jo iz predslavenskog do- ba, Naziv »vineas Juppanee zabiljezen je u spisi- ma 1222, godine. Naziv Sipan u dana8njem obliku napisan je u sluzbenim aktima 1370. (1371) godine? NajviSe brdo Velji vrh visok je 243 metra, a brdo Sy, Tlija 223 metra Dolomitna plodna dolina pro- teze se od glavnog ototkog mjesta Luka do drugog veéeg naselja i slikovite uvale i luke Sudurad. U toj plodnoj dolini — Sipanjskom polju — kao i po cijelom otoku, vegetacija je raznovrsna i veo- ma bujna raznorodnog mediteranskog bilja, a po- sebno tu prkose vremenu i stoljetne mastine (tu najveci i najbogatiji maslinjaci na terito- riju bivse Dubrovaéke Republike), soéni vinogradi, pa nekoliko vrsta smokava, slikoviti rogadi, na- Gigkani Sipci, bademi i oskoruée, pa nekoliko vrsta agruma, te palme, leandri, vitkoelegantni tempre- sii drugo. Maslinjaci su davali znagajan dio prihoda sta- novnicima otoka Sipana, jer je ulje do nedavna davalo glavnu i mozemo re¢i jedinu masnoéu u prehrani stanovnistva dubrovatkog kraja. Masli- jucer i danas novo ulje je sluzilo i za rasvjetu. Osim toga masli- ne su bile bitan i sastavni dio ovoga naSeg kraja pa se ne moze ni zamisliti na primorski pejsaz bez masline! Sipanjski velitanstveni borovi (na mjestima se spustaju sve do mora, a neki i sa granama u more) svojim sjajno-zlaéanim krunama (kao pravi odsjev mediteranskog sunca), gusti8i zimzelenog raslinstva, esmine, smrkovine, mrée, pelina, vri- jesa i ostalog raslinstva davaju idealnu sliku oto- ku Sipanu. Na Sipanu je mnogo puteljaka koji se proteZu kroz tako ugodan zeleni hlad Sto je pose- ban ugodaj svakom posjetiocu ovog otoka. Osim toga, Suma je davala velike kolitine ogrijevnog drva (skoro sve do danagnjih dana) dubrova¢kom stanovnistvu. Sipan je izbjegao posvemasnjem unistenju prvobitne vegetacije i tako se djelomitno saéuva- la ona draz njegove prvobitne ljepote prirodnog pejsaza, koji tehniéka ruka modernog €ovjeka nije stigla grubo narugiti, Nagi urbanistiéki struénjaci, koji ce uskoro rjeSavati Sipan, imaju, dakle, pravu priliku da rijese buduéi izgled Sipana i da otuvaju ono Sto nam se do danas na Sipanu satuvaio. Nekada su se stanovnici Sipana dosta (ako ne i preteZno) bavili pomorstvom — brodarstvom duge, jadranske i lokalne plovidbe i raznovrsnim ribarstvom. Tako su na primjer od 1744. do 1760. godine Sipanjski pomorci iz poznatih pomorskih obitelji Dobud, Goravica, Koportié, Malatesta, Mu- rati (Murat, Muratovié), Palunko, Paskojevié, Stjep- éevicé, Tomasevic, Vukovi¢ i drugih plovili na je- drenjacima Dubrovatke Republike po Mediteranu i dijelu Atlantikas U jadranskoj plovidbi nekoliko Sipanjskih manjih brodova veoma Zivo obavija pomorsko-trgovatke plovidbene zadatke, a u toj plovidbi posebno se istakao patrun Niko Murati kao zapovjednik svoje ve¢e trabakule kojom plovi uzduz istoéne i zapadne obale Jadranskog mora. Od 1796. do 1808. godine na jedrenjacima Dubro- vatke Republike vanjadranske plovidbe plovilo je (po éitavom svijetu) stotinu devet pomoraca sa Si- pana raznih profila pomorskih zanimanja (brod- skih pisara, kadeta, ekonoma, voda palube, gvar- jana, kormilara, mornara i malih), sedam kape- tana duge plovidbe (to su bili: Ivo Boroje, Baldo Burié, Miho Burié, Antun Dobudovi¢, Baldo Maz- din, Antun Tomagié i Niko Tomasi¢), desetak ka- petana jadranske plovidbe (Bozo Cvjetkovié, Pa- vo Fortunié, Antun Muratovi¢, I. Glavié i drugi) i neSto vise od toga broja patruna-zapovjednika brodova lokalne plovidbe’ U posljednjih stotinu godina stanovnici Sipana se pretezno bave poljo- privredom? Turistiéko-ugostiteljska djelatnost je na razvojnom putu koja ima idealne uvjete i od- ligne je perspektive. Najvece naselje — Luka — je smjeSteno u najubavijem zaljevu (Sipanska Iuka) i u najzasti- Genijoj luci Koloéepskog kanala. Sudurad je smje- Sten u istoimenom veoma slikovitom zaljevu na jugoistofnom kraju otoka a ispred kojeg se nalazi 1BSumoviti otoéié Ruda (81 metar visok) i tri oto- Gi¢a — hridi. Sto se antiéke povijesti Sipana tite dosta se govorilo da li se izmedu otoka Sipana i Jakljana , odigrala (97. godine prije nove ere) pomorska bit- ka izmedu brodova Pompejeva prista’e Oktavija i Cezarova sljedbenika Vatinija. To je svakako bila jedna od znaéajnijih pomorskih bitaka u nasim vodama u doba starog vijeka — pa je zbog toga Sipan spominjan u rimskoj povijesti u_ histo anti¢kih pomorskih ratnih vjeStina* Medutim, hi- storiéari koji se bave smjeStajem odigravanja tih ratno-pomorskih dogadaja drze da se ona zbila izmedu S¢edra i Hvara. Oni bi, ini se, ipak tre- bali da uzmu u obzir i ostale okolnosti (osim to- ponomistiékih), a posebno (ototi¢e) gdje su zapo- €eti ti pomorski sukobi, »dugi — zatvoreni i pro- strani zalive, pa neke momente pomorsko-ratne vje8tine i utvrditi da li se izvedena pomorsko rat- na taktika mogla primijeniti izmedu Séedra i Hva- ra itd. Inage, povijest otoka Sipana je tijesno pove- zana § najstarijom historijom dubrovatke komu- ne i sastavni je dio dubrovatke ranosrednjovje- kovne povijesti? Pod Dubrovaékom Republikom Sipan je stalno bio sve do francuske okupacije i do propasti dubrovatke drzave 1808. godine. Krat- ko vrijeme i Englezi su sa svojim ratnim brodovi- ma boravili na Sipanu, a godine 1814. Viliam Ho- ste, zapovjednik engleske ratne flotile na Jadranu, na Sipanu nabavija cipele za svoju brodsku mom- gad.” Od manjih mjesta dubrovatkog kraja Sudurad je zacijelo najslikovitiji. U njemu dominiraju dva naga najvrednija utvrdena renesansna dvorca — gospodarske kuée puéanskih obitelji Sagroevi¢a i StjepoviéaSko¢ibuhe. Oba su dvorca »ukraSena« s visokim obrambenim zidovima i veoma dekora- tivnim i za ondagnja vremena veoma djelotvornim i sigurnim kulama koje su sluzile za eventualnu obranu od gusarskih napada. U Skogibuhinom dvorcu jo§ uvijek je saéuvan dio originalnog kué- nog inventara pa i nekoliko (nazalost danas veoma o8teéenih) renesansnih slikarija od kojih se neke pripisuju G. Vasariju i Santiju di Titu." Zahvalju juéi nastojanjima Bora Kamica (pomorskog publi ‘ciste) ovaj se Sko¢ibuhin dvorac satuvao od dalj- njeg brzog propadanja. U sklopu te Skotibuhine monumentalne gra- devine do danas je satuvana uglavnom neoSte¢ena cjelovitost unutarnje i vanjsko arhitektonsko gra- devinsko ostvarenje s krasnom vrtnom gradevin- skom strukturom, koja je takoder nenadoknadivo vrijedna kao spomenik vanjsko-gradevinske vrine arhitekture i hortikulture s najvecim dometom umije¢a uredivanja kuénog okoliga i vrta (u koje- mu se jo§ nalazi djelotvorna plastika: stupovi, va- ze, kanali sa sistemom natapanja vria!, varlee, zi- dovi, ograde i dr.).” Nad Lukom smjeSten je KnezZev dvor — ad- ministratiyno-upravno sjediste viasti bivse Dubro- vatke Republike — u skladnoj gotiékoj gradevini (iz 1450, godine) na kojem su ostavili tragove svo- je umjetnosti naSi majstori J. Stjepkovié, R. Braj- 4 kovié, B. Bogdanovié i drugi. U Luci je saéuvan ljetnikovac viasteoske obitelji Sorgo-Sorkoéevié. Neki su ljetnikovei sruSeni ili su u ruSevnom sta nju. Takav je bio i éuveni ljetnikovac dubrova- ékog nadbiskupa— i to posebno onaj dio Ijetni- kovea i kapela koji je bio izgradio nadbiskup Tri- vulzio 1534. godine i drugi dio sagraden od nadbi- skupa Becadellija 1557. godine, a koji je ukrasen zidnim slikarijama," (medu kojima je, kako se dréi, i portret nenadmasivog Michelangela, ali bi ga trebalo otkriti!). Brigom Zavoda za zastitu spo- menika kulture i prirode iz Dubrovnika taj je ljet nikovac neSto konzerviran, zaStiéen i dijelom po- kriven. U ljetnikovac, kao gost i prijatelj Beca- dellija, spremao se ljetovati i odmarati veliki Mi chelangelo Buonarroti. Da li su Michelangelove ideje o zidnom slikarstvu prisutne u tome ljetni- Koveu trebat ¢e jo’ ispitivati. Nedaleko Sipanjskog polja nalaze se ostaci ruSevina dvorca napuljskog kralja Renea Anduvinskog (»Renatus rex justus«) Koji se jo8 istrazuju. Kamena ploéa s natpisom s toga dvorca navodno se nalazi u Britanskom mu- zeju u Londonu, a prita se da ju je 1814, sa Sipa- na odnio kapetan Villiam Hoste, cuveni engleski pomorski vojskovoda. Velik broj crkava i crkvica na Sipanu su, po- red ostalog, i potvrda da je taj otok bio dosta naseljen. Petnaestak crkava (X— XV stoljece) su u rugevnom stanju (ili su samo u ostacima, a neke su netragom nestale), medu kojima ima nekoliko predromanitkog stila.¥ Zupna crkva Sv. Stjepana u Luci nekoliko puta se dogradivala — ukrasena je umjetniékim slikama stranih i domacih likov nih umjetnika. Na drugom kraju otoka kod Su durda nalazi se Zupna crkva Sv. Marije u Paklje- noj, izgradena 1323. godine, sa Sest oltara i jo uvijek ukraSena veoma vrijednim umjetniékim ra- dovima medu kojima se isti¢e poliptih domaceg majstora Kristofera Antunovi¢a Nikolina (1552 godine). U crkvi se nalaze grobovi obitelji Stjepo- viéa-Skotibuhe i Sagroeviéa. Uz tu crkvu smjesten je prastari benediktinski samostan Sv. Mihajla i istoimena predromanitka crkvica (takoder zahva éena brigom navih konzervatora). U napuStenom rugevnom samostanu ostaci su pletera, predroma- nike, romanike, i rane gotike. Samostan »branic jo8 uvijek dobro saéuvana visoka obrambena kula iz 17. stoljeca (vlasnistva Drustva prijatelja du brovatke starine) Najzanimljivija, najatraktivnija i upravo je dinstvena gradevina takve vrste na juénom Jadre nu je crkvautvrda Sv. Duha (iz 1577. godine) — nedavno naporom nasih konzervatorskih ustanova i struénjaka uredena i konzervirana pa tako s Sena od sudbine propadanja kojoj su podlegli neki drugi Sipanjski vrijedni spomenici kulture. Ta crk- va-utvrda pokrivena je krasnom terasom (divan vidikovac i idealni otvoreni scensko-muzi¢ki pro- stor za intimnije kulturno-umjetnicke Ijetne pri- redbe), a u crkvi su pomocne prostorije u koje su smjeSteni neki ostaci materijalne kulture i jedan dio izvadenog inventara potopljenog jedrenjaka iz 16. stoljeca, koji je bio potopijen nedalcko Su- durda kod otoéi¢a-hridi Mali.Dubrovatki_ kraj i pomorstvo-brodarstvo su nerazdvojivi pojmovi. — Dubrovatki kraj i dubro- yaéko pomorstvo zajedno su nastali i skupa su si ili padali, U medunarodnim okvirima ono od §, stoljeca sigurno napreduje i u stalnom je uspo- tu, pa je u 13. stoljecu Dubrovnik dao nekoliko svjetskih primata, a u slijedecem je stoljecu Du- brovatka Republika veoma solidno organizirala sioju diplomatsko-konzularnu sluzbu. U dva slije- deéa stoljeca Republika Dubrovatka je bila veoma macajna svjetska pomorska dréava. Brojem i ve- litinom svojih trgovatkih brodova Dubrovéani su bili ravni gradu Veneciji. Tako razvijeno dubro- vaéko pomorstvo dalo je medu prvima u svi zakon 0 pomorskom osiguranju, propise 0 bazda- renju-smjerenju brodova, a dubrovatki brodogra- ditelji dali su neke svoje karakteristike medite- ranskom tipu jedrenjaka — galijunu. Tada su u pomorskom svijetu bili veoma cijenjeni dubrova- éki nauéni radovi i nauéna dostignuca iz oceano- grafije, kartografije, astronomije, nautike, teoret- ske i praktitne brodogradnje itd. 5.000 dubrova- tkih moreplovaca na svojim brodovima raznose po Giavom ondaSnjem svijetu raznovrsnu trgovatku robu. Tako razvijeno dubrovatko pomorstvo dalo je zatan doprinos u razvijanju i drugih mornari- ‘@ — najviSe tadaSnjoj najpoznatijoj Spanjolskoj mornarici, Dubrovatko pomorstvo obogatilo je englesku knjizevnost sa nazivom argosy — prema nazivu solidnog jedrenjaka iz Raguse-Dubrovnika —a to je bio pojam za savréen trgovatki brod iz Dubrovnika, Koji je prevozio veoma skupocjene terete. Dakle, Dubrovéani su od pomorstva i za pomorstvo Zivjeli!!® svemu tome snazno nam svjedoée bezbrojni i veoma bogati arhivski dokumenti u nagim i u stranim arhivima, Medutim, likovna grada je veo- ma oskudna i samo par satuvanih slika je veoma ‘lova brodskog inventara nista saéuvano. Ali — nedavno, Gini nam se sa velikom sigurno¢u, ukazala nam se prilika da dodemo do tih predmeta: otkriven je jedan potopljen brod u luci Sudurad na otoku Sipanu. Da li ée ostaci potopljenog broda u Sudurdu ispuniti tu veliku prazninu? Na to pitanje najsigurnije ée nam od- govoriti rezultati vadenja ostataka broda s dna u luci Sudurad. A rezultati dosadaSnjih akcija re- kognosciranja i istrazivanja pruzaju nam optimi- stiéka predvidanja. U luci Sudurad je potopljen jedan jedrenjak iz 16. stolje¢a. Mozemo biti sigur- ni da éemo uskoro sa izvadenim dijelovima opre- me i inventara toga potopljenog broda moi sa najautentignijim, najvrednijim, najreljefnijim i najatraktivnijim predmetima ilustrirati i najuvjer- Ijivije prezentirati velitinu i znaéaj pomorsko-bro- dogradevnog dostignuéa i renesansnog pomorskog Zivota uopée. A ako se jo8 utvrdi da je taj brod pripadao naSem najvecem pomorskom velikanu u proglosti, kapetanu i brodovlasniku Vici Stjepo- vicu-Skotibuhi (koji je rodom iz Sudurda na Si- panu i tamo mu je joS tako dobro sacuvana nje- gova gospodarska zgrada-dvorac-utvrda), pa jo% k tome i da je to bio tip jedrenjaka nava ili gali- jun — onda smo zaista pred nasim dosad najzna- éajnijim pomorsko-historijskim poduhvatom.* U potvrdu ovih izlaganja o vrsno¢i dubrova- &kih brodova moramo se jo8 uvijek pozivati i na strane autoritete: tako uveni talijanski historiéar mediteranskog pomorstva Bartolomeo Crescentio, u svojoj knjizi »Nautica Mediterranea« (objavlj noj u Rimu 1604, godine) kaze da su Dubrovéani najbolji i najsposobniji struénjaci u gradnji veli- kih brodova; a skoro jednako tako i drugi tali- janski histori¢ar pomorstva Pantero Pantera u svo- joj knjizi »L’Armata Navale« (Rim 1614. godine) kaze da su u pogledu gradnje nava i galijuna »vi- soko postovani majstori iz Dubrovnika«. Eto, to su u najkracim crtama uvodne napomene o pod- morskom nalazistu kod Sudurda — Sipana na ko- jem je potopljen, po svoj prilici, na’ renesansni trgovatki jedrenjak. Najvazniji kulturnothistorijski spomenici oto- ka Sipana, a posebno suduranski dvorci-utvrde-go- spodarske zgrade, djela su Zuljevitih ruku na- Sih domacih majstora, zidara i graditelja (L. Ni- kolié, P. Marigevié, S. Divoljevic, Tomo i Tonko Ruskovié, M. MiloSevié, Stjepan Rusko, Stjepan s Bosanke, P. Matkovié, L. Dujmov i drugi),!” koji potvrduju visok ukus i jasne karakteristike dubro- vaékog graditeljstva. Sa svojim proporcijama skla- dnih linija i Gisto¢e stila spadaju u red najdrago- cjenijih spomenika nage kulture, graditeljstva i primjenjenog umijeca takve vrsti 16. stoljeca. Si- pansko-suduranske gradevine svjedoci su osebuj- nosti, svojstvenosti i izritite znatajke domaéeg graditeljstva i kulturne visine njenih bivsih vlas- nika Sipanjskih pomoraca i u svijetu poznatih tr- govaéko-pomorskih poduzetnika."* Oni su zasad jo8 uvijek za Siroke slojeve »neotkrivenie, ali sada kada su na&i ugostiteljsko-turisti¢ki privrednici, a posebno Hotelsko turisti¢ko poduzece »Adriastop hotel »Sipan«, unijeli nov sadrzaj gospodarskog vivota na Sipanu, i te ce suduranske gradevine, kulturno-historijski spomenici, prirodne Ijepote i sve ostale Sipanjske vrednote doci do punog izra- Zaja. BILJESKE: * 1 St, Stanojevié, Narodna enciklopedija SHS, Za- greb 1929. (Vidi Sipan.) I, Rubié, Na&i otoci na Jadranu, Split 1952. Rubié je Sipan svrstao u jugoslavenske male otoke i sa 15ovim podacima: ukupne povrSine 15,81 km?, 23,1 km duyine razvedene obale, najvise visine 243 metra, broj stanovnika (1948) 944 — 65 stanovnika na 1 km‘, Na- dalje, prema I. Rubiéu: Sipan »ime mu je predslaven- sko. Neki drée, da je grékog podrijetla, a znati, »orlo- Vo gnijezdo« ili »zémljana Koliba«. Na Sipanu je bilo Grka i Rimljana, ali najvige Hrvata, jer toponomasti- ke ima najvise hrvatske... Upravo radi bogatstva tla, stanovnistvo se uvijek bavilo vise zemljoradnjom, ne~ go ribarstvom i pomorstvome (Sto ée se prema. naj- novijim arhivskim istrazivanjima trebati neSto izmi- jeniti). Jadran — Vodit i atlas, Jugoslavenski leksiko- grafski zavod, Zagreb. ‘A. Franié, Turistiéke moguénosti otoka Sipana, Bilten Ekonomskog instituta, Split, br. 3, 1966 Pomorska enciklopedija i Enciklopedija Jugosla- vije, Zagreb. (Vidi pod Sipan.) i ‘1. Katusié, Jugoslavija — turistitki vodié, Zagreb 1973, ‘str, 114: »Sipan — 16,5 km? povrSine, oko 1000 stanovnikas. Peljar po Jadranu, 1 dio, Hidrografski institut JRM, Split 1952. (Vidi Sipan.) 2 Dubrovnik (pomorsko-nauti¢ka Karta), Hidro- grafski institut IRM, Split 1951, (Vidi otok Sipan.) P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb (IAZU), 1950, 3S.’ Puhijera, Srednjevekovne crkve na_ostrvu Sipanu’ kod Dubrovnika, Starinar, V—VI, Beograd 1954. J, Posedel, Predromanicki spomenici otoka Sipa- na, Starohrvaiska prosvjeta, ser. III, Zagreb 1955. J, Luéié, Gradevinski spomenici XIII stoljeéa na Sipanu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13, Split 1961, J. Luéié, Proslost elafitskog otoka Sipana (do 1300. godine}, Starohrvatska prosvjeta, ser. II — sv. 10, Zagreb 1968. 4 Dubrovnik (pomorskoneuti¢ka Karta), Hidro- grafski institut JRM, Split 1951. 5 J. Luetié, O pomorstvu Dubrovatke Republike u XVII ‘stoljecu, Grada za pomorsku povijest Dubrov- nika, knjiga 2, Dubrovnik 1959. 6 Ruoli de Bastimenti, sv. 11 do 18; Polizze di ca- rico, sv. 1; Arboracci di ‘Porto, sv. 14; Arboracci de Bastimenti, sv. 15 i 16; Diversa de Foris, sv. 220—245; Lamenta del Griminale sv, 215. i dalje — sve u Histo- rijskom’arhiva u Dubrovniku, = Imena ovih pomoraca sa Sipana usporedi s im nima obitelji na Sipanu sto ih je objavio I. Sindik, Dubrovnik i okolina, Srpski etnografski zbornik — Naselja i poreklo stanovnistva, knjiga 23, SAN, Beo- grad 1926. (Vidi pod Sipan.) 71. Rubié, 0. ¢. 8 J, Posedel, JoS © ubikaciji otoka Taurisa, Abra- miéey zbornik IT. J. Luéié, Ponovno o otoku Tauris, Ziva antika, XII _ XIV,’ 1964, G. Novak, Jadransko more u sukobima kroz sto- Ije¢a, Beograd 1962. 16 G. Novak, Hvar kroz. stoljeéa, Zagreb (Izdavathi zavod JAZU) 1972. U tim radovima (kao i u ostalim prijasnjim re dovima) ta se pomorska bitka smjeSta izmedu otoka Hyara i otoka Scedra — dakle, G. Novak drdi da je Tauris Séedro. i S. Gunjaéa, Ispravei i dopune starije hrvatske po- vijesti, Zagreb 1973. U toj se radnji tvrdi da je Tauris otok Séedro a ne Jakljan kod Sipana. 9 J. Ludié, Proslost elafitskog otoka Sipana (do 1300. godine), Starohrvatska prosvjeta, ser I, sv. 10, Zagreb 1968. © Isprave i akti 19. vijek, arhiv Natali — 662/2— br. 4, Historijski arhiv u Dubrovniku. _ 1 J. Tadié, Dubrovaéki portreti, Beograd 198 (Vidi: Vice StjepoviéSkocibuha), C. Fiskovié, Nasi graditelji i kipari XV i XVI sto. Ijeéa, Zagreb 1950. U tome radu se spominju dvorci u Sudurdu, a donose se imena graditelja palata u i , B. Bogdanovié, R. Brajkovié, D. Stiep F._Kesteréanek, Renesansni dvorci obitelji Stje- poviéSkoéibuhe na Sipanu, Anali Historijskog insti: tuta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, VIIT—1X, Dubrovnik 1960—61. 2 B, Si8ié, Vrt renesansnog Ijetnikovea Vice Stie poviéSkotibuhe u Sudurdu na otoku Sipanu, Easopis »Dubrovnike, br. 3, Dubrovnik 1973. To je krasan opis izvanredne arhitekture tog Guvenog vrta i naSe doma- ée hortikulture. ® Enciklopedija likovnih umjetnosti, Zagreb (Vi @lanak o Sipanu od LukSe Beriti¢a). ¥ Vidi radove Posedela, Puhijere, Ludiéa, Fisko- viéa i drugih. S Vidi radove Fiskoviéa, Puhijere, Posedela, Lu Géa i drugih. Antunoviéevu sliku je svom radu K. Prijatelj, Zagreb (Zora) 1969. 46 J, Luetié, 1000 godina dubrovaékog brodarstva, Zagreb (Zora) 1969. 1 C, Fiskovié, Prvi poznati dubrovatki graditel posebno izdanje Historijskog instituta Jugoslav akademije znanosti i umjetnosti u Dubrovniku, Du- brovnik 1955. Izmedu ostalog autor spominje i ove majstore-graditelje koji su gradili samostan i crkvu u Pakljenom na otoku Sipanu: Vito Visine, Radoslav Milosev, pa Butko, Zivko, Obrad, Niso, Rusin i drugi. 8 F. Kesteréanek, 0. c. U citiranom radu Kester éanek je dao ocjenu, cjelovitu i detaljnu analizu gra¢- nje dvoraca u Sudurdu, kao i imena graditelja itd rganizator, i nosilac tih radova, je Zavod ct a istrativanja pomorstva jude Dalmacije (Pomorski muzej) JAZU u Dubrovniku uz financijsku pomoé Republickog zavoda za zastitu spomenika kut ture u Zagrebu i Fonda za kulturu SkupStine opcine Dubrovnik. reproducirao-publicirao ibrovatka slikarska skola,