18.6.13.

Stav | Nevil Godard na srpskom

Objavljeno 17/11/2012, objavio/la Webmaster

Stav
Eksperimenti koje su nedavno sproveli Merl Lores (eng. Merle Lowrece) iz Prinstona i Adelbert Ejms (eng. Adelbert Ames) iz Dartmuta u
laboratoriji ovog drugog, koja se nalazi u Hanoveru, dokazali su da ono što vidite kada nešto posmatrate ne zavisi toliko od onoga što je
zaista tamo, koliko od pretpostavki koje imate o tome što posmatrate. Budući da je ovo što mi smatramo “stvarnim” svijetom u stvari
samo “pretpostavljeni” svijet, ne iznenađuje činjenica da ovi eksperimenti dokazuju da je ono što je naizgled suva realnost u stvari
rezultat “očekivanja” ili “pretpostavki”. Vaše pretpostavke ne određuju samo šta ćete vidjeti, već i šta činite, jer one upravljaju sve Vaše
svjesne i nesvjesne poteze ka sopstvenom ostvarenju. Prije više od jednog vijeka, Emerson je ovu istinu rekao ovako:

Kao što je svijet bio podložan oblikovanju u Božijim rukama, takav je slučaj i u mnogo čemu kada smo mi u pitanju. Neznanju i grijehu,
svijet je tvrd poput kamena. Oni mu se prilagođavaju koliko mogu, ali onoliko koliko čovjek u sebi ima božanskog, nebeski svod pred
njim se otkriva i preuzima njegov pečat i oblik.

Vaša pretpostavka je Božija ruka, koja oblikuje nebeski svod u ono što pretposta​
vljate. Pretpostavka da Vam je želja ispunjena je talas
koji će Vas lako izdići sa spruda čula, na kom ste tako dugo bili nasukani. Ona izdiže um do proročanstva, u punom smislu te riječi; i ako
posjedujete takvu kontrolisanu imaginaciju i nepodijeljenu pažnju, koje je moguće dostići, možete biti sigurni da će se sve što Vaša
pretpostavka implicira — dogoditi.

Kada je Vilijem Blejk napisao:

ono što se čini da jeste — jeste — onome kome se pričinjava

samo je ponovio vječnu istinu, da:

ništa nije pogano po sebi, osim kad ko misli da je

pogano, onome je pogano. (Rimljanima 14:14)

Budući da ništa nije pogano samo po sebi (ili plemenito samo po sebi), morali biste uvijek pretpostavljati najbolje i misliti samo o
stvarima koje su ljupke i na dobrom glasu. Ne zbog superiorne pronicljivosti, nego zbog nepoznavanja ovog zakona pretpostavke Vi u
ljudskoj veličini vidite neku niskost, koja Vam je, eto, odnekud poznata — ili u nekoj situaciji ili okolnostima vidite nepovoljnost. Vaš
konkretni odnos sa nekim utiče na pretpostavke koje imate o tom nekom i čini da u njemu vidite to što vidite. Budući da možete
promijeniti mišljenje o nekome, onda to što sada mislite o toj osobi ne može biti apsolutno tačno, već je samo relativno tačno. Ovo što
sledi je istinit primjer, koji ilustruje kako zakon pretpostavke funkcioniše.

Jednoga dana jedna kostimografkinja mi je opisala poteškoće koje doživljava tokom saradnje sa jednim poznatim pozorišnim
rediteljem. Bila je ubijeđena da on nepravedno kritikuje i odbacuje njene najbolje kostime i da je vrlo često namjerno nepristojan i
nepravedan prema njoj. Nakon što sam saslušao šta je imala da kaže, objasnio sam joj da, ako ona misli da je neko prema njoj
nepristojan ili nepravedan, da je to siguran znak da ona, samo ona, to priželjkuje, i da nije režiser, već ona ta koja treba da promijeni svoj
stav. Rekao sam joj da moć ovog zakona pretpostavke i njegove praktične primjene mogu biti otkriveni jedino kroz iskustvo, i da može
dokazati da je sposobna za ostvarenje promjena koje priželjkuje jedino tako što će pretpostaviti da je situacija već onakva kakvom je ona
želi. Njen poslodavac je bio samo puki svjedok, koji joj je svojim ponašanjem govorio kakvu ona koncepciju o njemu ima. Sugerisao sam
da je vrlo vjerovatno sa njim u umu vodila razgovore koji su bili prepuni kritika i uzajamnog optuživanja. Bez sumnje, ona se sa njim
raspravljala u svom umu, jer drugi samo ponavljaju ono što im mi tajno došapnemo. Pitao sam je, da li nije istina da se sa njim
raspravljala u svojim mislima i, ako jeste, kako su ti razgovori izgledali. Priznala je da mu je svakoga jutra, tokom putovanja do pozorišta,

www.nevilnasrpskom.org/2012/11/17/stav/ 1/2
18.6.13. Stav | Nevil Godard na srpskom

govorila šta misli o njemu, na način na koji se nikada ne bi usudila da mu se obrati uživo. Intezitet i silovitost njenih zamišljenih svađa sa
njim automatski su odredili njegovo ponašanje prema njoj. Počela je da shvata da svi mi vodimo ove zamišljene razgovore ali su oni,
nažalost, uglavnom svadljive prirode ….. da je dovoljno da bacimo pogled na bilo kog slučajnog prolaznika da bismo dokazali ovu
tvrdnju ….. da je toliko puno ljudi udubljeno u zamišljeni razgovor, a čini se da je samo nekolicina zbog tih razgovora srećna, ali baš taj
intezitet njihovih osjećanja mora ih u vrlo kratkom roku suočiti sa neprijatnim događajem koji su sami mentalno kreirali, i sada moraju
proživljeti. Kada je shvatila šta je radila, pristala je da promijeni svoj stav i da iskreno živi po ovom zakonu, tako što će pretpostaviti da je
njen posao ispunjava velikim zadovoljstvom i da sa rediteljem ima prijatan odnos. Da bi ovo uradila, prihvatila je da svako veče prije
nego što zaspi, na putu do posla i u drugim momentima tokom dana zamišlja kako joj on čestita na dobrim kreacijama i da mu ona,
zauzvrat, zahvaljuje na pohvalama i ljubaznosti. Na njeno veliko zadovoljstvo, uskoro se lično uvjerila da je njen sopstveni stav bio uzrok
svega što ju je zadesilo.

Ponašanje njenog poslodavca se čudesno preokrenulo. Njegov stav, odslikavajući, kao i uvijek, ono što je ona o njemu pretpostavljala,
sada je odslikavao njenu promijenjenu koncepciju o njemu.

To što je ona postigla, postigla je koristeći moć imaginacije. Njena trajna pretpostavka uticala je na njegovo ponašanje i odredila stav
koji će prema njoj imati.

Držeću u ruci pasoš načinjen od želje, na krilima

kontrolisane imaginacije otputovala je u budućnost
iskustva koje je sama predodredila.

Stoga vidimo da ono što stvaramo u svojoj imaginaciji, a ne činjenice, oblikuje naše živote, jer je većina svakodnevnih konflikata
posledica težnje malene imaginacije da izbaci (projektuje) tu gredu koju u oku imamo[1]. Trezveni i bukvalci su ti koji žive u fiktivnom
svijetu. Baš kao što je ova kreatorka, kontrolisanom imaginacijom, pokrenula suptilnu promjenu u umu svog poslodavca, tako i mi
možemo, kontrolom naše imaginacije i mudrim usmjeravanjem osjećanja, riješiti svoje probleme.

Intezitetom svojih imaginacija i osjećanja, kreatorka je bacila neku vrstu čini na um svog režisera i navela ga da misli kako su sve one
velikodušne pohvale potekle od njega. Često naše najljepše i najoriginalnije misli određuje neko drugi.

Nikada ne bismo trebali biti sigurni da tu suptilnu promjenu u umovima ljudi, to moćno kretanje misli i imaginacije o
kom su pisali toliki Njemci, nije pokrenula neka žena dok je muljala grožđe; ili da iskra strasti, zbog koje su se tolike
zemlje latile mača, nije zablistala u umu nekog čobančeta, osvjetljavajući mu pogled samo na trenutak, prije nego će
otrčati za svojim poslom.
Vilijem Batler Jejts (“Ideje dobra i zla“)

[1]  Vidi: Jevanđelje po Mateju 7:3-5: “A što gledaš trun u oku brata svoga, a u svome oku grede ne primjećuješ?“ itd… — Prim. prev.

Podijeli sa svijetom! Facebook Twitter Email More

Ovaj tekst je objavljen u kategoriji Moć svjesnosti i označen sa Nevil Godard.

S ponosnom pokreće WordPress

2011 © Nevil Godard na srpskom
Politika privatnosti • BY-NC-ND

www.nevilnasrpskom.org/2012/11/17/stav/ 2/2