Poduzetničko obrazovanje

Policy osvrt Poduzetničko obrazovanje je područje rastućeg interesa na sveučilištima,

poslovnim školama, javnim školama širom svijeta. Učenje o poduzetništvu i
Zagreb,
za poduzetništvo predstavlja sve važniji aspekt kurikuluma u zemljama
siječanj, 2013. članicama Europske unije. Jedna od 8 ključnih životnih kompetencija1, važnih
za osobno ispunjenje i razvoj pojedinca, definiranih od strane EU je i
poduzetništvo.
Neki od društvenih i ekonomskih čimbenika koji su doprinijeli razvoju
Pripremila:
poduzetničkog obrazovanja su: prihvaćanje da se poduzetništvo može
naučiti, a samim tim i podučavati i da ne moraju samo "rođeni" poduzetnici
doc.dr.sc. Sunčica biti uspješni, rastući interes za poduzetničke tečajeve od strane studenata
Oberman Peterka biznisa i od strane poslovnih ljudi zainteresiranih za vještine koje su im
potrebne za razvoj njihovih poduzeća, rastući interes za poduzetništvo kao
područje istraživanja i učenja, rastući broj istraživanja iz područja
Ekonomski fakultet poduzetničkog obrazovanja.
u Osijeku
Ipak, još uvijek ne postoji jedinstveni koncept poduzetničkog obrazovanja,
Sveučilište J.J. što dovodi do različitih shvaćanja o tome što bi trebao biti cilj takvog
Strossmayera u obrazovanja, kako se takvo obrazovanje organizira, kojim metodama i
Osijeku pedagogijom se služi, te tko je kompetentan i tko treba sudjelovati u
izvođenju programa poduzetničkog obrazovanja. O poduzetničkom
obrazovanju sve se više govori, ali pod pojmom poduzetničko obrazovanje
Članica
različiti autori podrazumijevaju različite stvari. Za razliku od nekih autora koji
istraživačkog tima
poduzetničko obrazovanje usko vezuju uz malo poduzeće, njegovo
CEPOR-a
pokretanje i razvoj, sve više autora na poduzetničko obrazovanje gledaju šire,
suncica@efos.hr ne dajući mu isključivo i samo ekonomsku relevantnost. Pojedinci mogu
primijeniti poduzetničke karakteristike, ponašanja i atribute u različitim
kontekstima, ne samo poslovnim.

1
Key Competences for Lifelong Learning – European Reference Framework, European Communities, 2007.,
http://ec.europa.eu/dgs/education_culture/publ/pdf/ll-learning/keycomp_en.pdf (preuzeto 15.11.2012.)
2

Poduzetničko obrazovanje ima značajnu ulogu u stvaranju kapaciteta

organizacija i pojedinaca za suočavanje s kompleksnošću i nesigurnošću
okruženja u kojem djeluju. Ono razvija proaktivnost, inovativnost i
odgovornost pojedinca, te spremnost na preuzimanje rizika u donošenju
odluka i rješavanju problema.

Ciljevi poduzetničkog obrazovanja

Poduzetničko obrazovanje može imati različite ciljeve i rezultate – od
stvaranja novog pothvata do razvoja poduzetničkih osobina, vještina i
ponašanja. Ciljevi poduzetničkog obrazovanja ne smiju se isključivo vezati uz
poticanje studenata na pokretanje i vođenje vlastitog posla, budući da
poduzetništvo nije isto što i osnivanje i vođenje malog poduzeća.
Tri su moguća cilja poduzetničkog obrazovanja:
Prvi cilj poduzetničkog obrazovanja vezan je uz razvoj širokog razumijevanja
o poduzetništvu i posebno ulozi poduzetnika i poduzetništva u modernom
društvu i gospodarstvu. Ovaj cilj usmjeren je na cjelokupnu populaciju, kao i
grupe posebno zainteresirane za poduzetništvo i predstavlja prvu stepenicu u
pripremanju ljudi za poduzetničku karijeru. Operacionalizacija ovog cilja
najčešće se provodi kroz pružanje informacija putem medijskih kampanja i/ili
seminara, predavanja organiziranih za studente na svim razinama
obrazovanja, kao i za širu populaciju.
Drugi cilj se odnosi na osposobljavanje pojedinaca za preuzimanje
odgovornosti za svoje obrazovanje, karijeru i život, odnosno osposobljavanje
pojedinaca za poduzetnički pristup životu. Kao rezultat poduzetničkog
obrazovanja ljudi bi trebali djelovati spontano poduzetnički u svim životnim
situacijama. Ovaj cilj se ostvaruje raznim treninzima koji imaju naglasak na
poduzetničkom procesu i/ili timskom radu i projektnim zadacima, kao
dvjema komponentama, karakterističnim za suvremene organizacije.
Treći cilj poduzetničkog obrazovanja odnosi se na pripremanje pojedinaca da
postanu poduzetnici, te da upravljaju novim poduzećem. Ovaj cilj ostvaruje
se kroz "vježbanje" poduzetništva u simuliranom okruženju, te kroz
osiguravanje osnovnih vještina i informacija o tome "kako" pokrenuti i voditi
malo poduzeće i "kako" biti poduzetnikom.
3
Ključne komponente poduzetničkog obrazovanja
Pojava i sve veći broj poduzetničkih programa sa sobom je donio i veliki broj
pitanja i problema. Najčešća pitanja poduzetničkog obrazovanja mogu se
svesti na sljedeća:
 Što je koncept poduzetničkog obrazovanja?
 Gdje smjestiti poduzetničke programe (prihvaćenost od strane
sveučilišta)?
 Kako segmentirati korisnike i definirati njihove potrebe?
 Kako organizirati znanje i koju pedagogiju koristiti?
 Tko treba predavati poduzetništvo?
 Kako evaluirati programe, kako ocjenjivati studente?
 Kako riješiti financiranje poduzetničkih programa?
 Tko su nositelji poduzetničkog obrazovanja?
Navedena pitanja predstavljaju ujedno i okosnicu sadržaja, izvedbe i
organizacijskog pozicioniranja poduzetničkog obrazovanja. O odgovorima na
ova pitanja ovisi kako će se poduzetničko obrazovanje razvijati, te čime će
„garantirati“ dobre rezultate, koji se od svakog obrazovanja očekuju, o čemu
uvijek ovisi i legitimnost nekog programa.

Koncept poduzetničkog obrazovanja

Najčešće korišten koncept poduzetničkog obrazovanja je obrazovanje "o",
"za" ili "pomoću, posredstvom" poduzetništva.
1. obrazovanje "o" poduzetništvu je pristup koji naglašava bavljenje
poduzetništvom kao znanstvenom disciplinom;
2. obrazovanje "za" poduzetništvo ima za cilj pripremiti pojedince za
poduzetnički život ili neposredno iskorištavanje prilike kroz kreiranje
novog posla ili pothvata;
3. obrazovanje "posredstvom" poduzetništva sugerira da se
poduzetništvo može naučiti ili podučavati kroz druge kolegije, kao
temeljna kompetencija ugrađena u druge kontekste, ne samo u
management i biznis.
4

Potencijalni individualni i organizacijski „korisnici“ poduzetničkog

obrazovanja uključuju sve, a ne samo buduće poduzetnike: liječnike u
ambulantama i bolnicama, medicinske sestre, ravnatelje škola, nastavnike i
učitelje, djelatnike zaposlene u javnim službama, bankare, glumce,
glazbenike i druge umjetnike, znanstvenike na sveučilištima, nezaposlene,
istraživače, svećenike i crkvu, i brojne druge. Što oni trebaju znati, zašto to
trebaju znati i kako ta znanja mogu prilagoditi i razviti prema sebi, kako bi se
borili i možda čak i uživali u neizvjesnosti i nesigurnosti su temeljna pitanja
kojima bi se trebalo baviti poduzetničko obrazovanje. Na taj način, biti će
moguće zaključiti što šira paradigma poduzetništva znači i što može ponuditi.

Gdje smjestiti poduzetničke programe

(prihvaćenost od strane sveučilišta)?

Rasprava o legitimizaciji poduzetništva kao znanstvene discipline sve je

intenzivnija. Nedostatak konceptualnog okvira najveći je problem u
znanstvenom priznavanju poduzetništva. Ipak, danas već postoje brojni
dokazi (istraživačke konferencije o poduzetništvu, znanstveni časopisi o
poduzetništvu, poduzetničke katedre širom svijeta) da je postignuta
legitimnost poduzetništva kao obrazovnog područja, kao i njegova
istraživačka legitimnost, ali je potrebna akcija za njegovo institucionaliziranje.

Kako segmentirati korisnike i definirati njihove potrebe?

Rast broja poduzetničkih programa posljedica je rastuće potražnje za
poduzetničkim obrazovanjem. Postoje tri izvora potražnje za poduzetničkim
programima: vlada, studenti i poslovni sektor.
S obzirom na političku odgovornost za razvoj zemlje, vlada od poduzetničkog
obrazovanja očekuje utjecaj na poboljšanje gospodarske situacije u društvu
kroz stvaranje novih, inovativnih poslova. Pored stvaranja novih poslova,
vladin interes je i jačanje inovativnosti, koja je neodvojivi dio poduzetništva i
značajno doprinosi gospodarskom razvoju. Poticanje inovativnog
poduzetničkog ponašanja svih pojedinaca u društvu jedan je od važnih ciljeva
poduzetničkog obrazovanja. Pored podučavanja za poduzetništvo, važno je
podučavati i o poduzetništvu, čime bi se veliki broj javnih službenika
osposobio za razumijevanje i upravljanje poduzetničkim procesima u društvu.
5

Dvije su moguće grupe razloga zašto bi studenti željeli studirati

poduzetništvo. Prvo - studenti mogu željeti osnovati i razvijati vlastito
poduzeće ili drugo - mogu željeti doći do znanja koja će im biti korisna za
snalaženje u uvjetima sve veće nesigurnosti i kompleksnosti u okruženju u
kojem žive. Ipak, većina poduzetničkih programa fokusirana je uglavnom na
studente biznisa, zanemarujući studente ostalih disciplina, što ukazuje na
nedostatak posvećivanja pažnje obrazovnim potrebama različitih grupa
studenata, odnosno preuskom shvaćanju i definiranju pojmova
poduzetništvo i poduzetničko obrazovanje, vezujući ih isključivo uz poslovni
sektor (pokretanje, upravljanje i razvijanje poslovnog pothvata).

Treći izvor potražnje za poduzetničkim obrazovanjem je poslovni sektor.

Ovdje se od poduzetničkog obrazovanja očekuje stvaranje pojedinaca koji će
znati suočavati se i rješavati praktične probleme.

Kako organizirati znanje i koju pedagogiju koristiti?

Najvažnija uloga poduzetničkog obrazovanja je razvijanje poduzetničkih
vještina, ponašanja i osobina, koji će pojedincima osigurati snalaženje u
uvjetima velike nesigurnosti i kompleksnosti uvjetovane pritiscima
globalizacije na društvo, organizaciju i pojedinca.
U stvarnom svijetu, poduzetnici imaju ograničene resurse, ne mogu računati
na potpune informacije, pokušavaju razumjeti filtere kroz koje prolaze
informacije, prepoznaju skrivene planove u ciljevima drugih ljudi i na temelju
procjene donose odluke. Samo neke od informacija koje posjeduju su iz
provjerenih izvora, ostatak se prikuplja na različite načine. Pritisak uvijek
postoji na brže pronalaženje pravih odgovora, za razliku od rješavanja
problema u učionici poslovne škole. Zbog toga, pored sadržaja koji doprinose
oblikovanju poduzetničkog ponašanja, potrebna je i odgovarajuća
pedagogija.
Pomak iz okruženja poslovne škole prema poduzetničkijem fokusu
pretpostavlja promjenu u načinu podučavanja, te veću brigu o mogućnosti
primjeni stečenog znanja u praksi. Pedagoški izazov je stvoriti okruženje za
učenje, koje će osigurati priliku za izgradnjom i vježbanjem poduzetničkog
ponašanja, osnaživanjem poduzetničkih osobina i razvojem poduzetničkih
vještina. Ovo zahtijeva pažljivu procjenu i odabir između velikog broja
mogućih pedagoških pristupa, koji mogu utjecati na razvoj i jačanje
specifičnih ponašanja, osobina i vještina.
6

Osnovni problem u razvoju i primjeni pojedinih pedagoških pristupa je u

tome da nisu akademski priznati, te je vrlo važno razviti detaljni konceptualni
okvir za pedagogiju poduzetničkog obrazovanja kako bi se tvrdnje kako
programi razvijaju određena ponašanja i karakteristike mogle adekvatno
braniti i mjeriti.

Tko treba predavati poduzetništvo?

Jedan od problema s kojim se susreću poduzetnički programi na sveučilištima
širom svijeta je nedostatak kvalificiranih profesora.
Nedostatak kvalificiranih predavača dovodi do zapošljavanja pojedinaca koji
su primarno vezani uz druge, tradicionalne discipline, što rezultira velikim
brojem nastavnika bez iskustva u ovom području. Stoga se često naglašava
potreba za edukacijom, treningom i razvojem predavača za područje
poduzetničkog obrazovanja, ali i za većim profesionalizmom u
poduzetničkom obrazovanju.
S obzirom na određeni koncept poduzetničkog obrazovanja, treba razlikovati
profesore za poduzetništvo od profesora o poduzetništvu. Profesori ZA
poduzetništvo najčešće imaju prethodno poslovno iskustvo, za razliku od
profesora O poduzetništvu. Ovaj podatak nije iznenađujući, budući da je
praktične kolegije (ZA poduzetništvo) lakše podučavati ukoliko predavač ima
praktično iskustvo, dok kolegije, koji se bave istraživanjem poduzetništva i
podučavanjem O poduzetništvu kvalitetnije i lakše podučavaju predavači, koji
su i istraživači.
Edukacija profesora kritični je element u razvoju uspješnih poduzetničkih
programa; profesori trebaju kontinuiranu edukaciju u svojoj karijeri, kako bi
bili u stanju pratiti i primjenjivati nove metode podučavanja.

Kako evaluirati programe, kako ocjenjivati studente?

Vrednovanje poduzetničkog obrazovanja je dvoznačno i odnosi se na
procjenu učinkovitosti programa, te načine vrednovanja osposobljenosti
studenata uključenih u poduzetničko obrazovanje.
Područje evaluacije studenata u poduzetničkim programima priznata je
slabost poduzetničkih programa širom svijeta, te se javljaju pritisci u
akademskom svijetu za promjenom načina i oblika vrednovanja u odnosu na
tradicionalne sisteme ocjenjivanja.
7
Profesori bi prilikom evaluacije studenata u poduzetničkim programima
trebali kombinirati tradicionalne (testovi, eseji i sl.) i suvremene –
poduzetničke metode ocjenjivanja (ocjenjivanje studenata od strane drugih
studenata, korištenje "živih" slučajeva).
Evaluacija poduzetničkih programa je jedna od najintrigantnijih tema
istraživanja, s obzirom na raznolikost programa, njihovu definiciju, ciljeve,
procese, aktivnosti i rezultate. U literaturi postoji nedostatak istraživanja na
ovu temu, ali će potpuno prihvaćanje i akreditacija poduzetničkih programa
ovisiti upravo o rješavanju ovog problema.

Kako riješiti financiranje poduzetničkih programa?

S obzirom na istaknuti značaj poduzetničkog obrazovanja, kako za razvoj
pojedinca, tako i za ekonomski razvoj okruženja u kojem djeluju, osiguravanje
financijskih sredstava za organizaciju i provođenje poduzetničkih programa
trebala bi biti odgovornost nositelja potražnje za ovim programima (država,
poslovna zajednica, studenti).
Većina poduzetničkih programa u Europi je financirana od strane države, dok
je u SAD prisutnost drugih izvora financiranja puno veća. Europi nedostaje
alternativnih izvora financiranja, ali i znanja o takvim mogućnostima. Sami
poduzetnički programi, kroz povezivanje sa drugim aktivnostima kao npr.
pokretanje inkubatora ili drugih infrastruktura, mogu biti izvor dodatnih
prihoda visokoškolske institucije, što može biti motiv više (ali ne i jedini
motiv) za njihovo pokretanje. Primjer Hunter Center for Entrepreneurship,
pri Strathclyde University u Glasgowu u Velikoj Britaniji je impresivan: škotski
poduzetnik Tom Hunter je 1996. godine donirao 5 milijuna funti Strathclyde
University za osnivanje poduzetničkog centra. Hunter Centar za
poduzetništvo danas je jedan od najpoznatijih poduzetničkih centara u
Europi, a Strathclyde University jedno od pionira u pokretanju poduzetničkih
programa.

Tko su nositelji poduzetničkog obrazovanja?

Većina poduzetničkih programa u svijetu nastala je u poslovnim školama
(ekonomskim fakultetima, unutar sveučilišta). Međutim, pitanje je koliko
poslovne škole (ekonomski fakulteti) mogu biti nositelji razvoja
poduzetničkog obrazovanja, s obzirom na njihov fokus na velika i srednje
velika poduzeća, te analitičko rješavanje problema i nesklonost preuzimanju
rizika.
8
Sve češće se javljaju razmišljanja kako je logično mjesto za smještanje
poduzetničkih programa i razvoj poduzetničkog obrazovanja upravo
sveučilište, a ne neki od njegovih dijelova.
Smještanje poduzetničkih programa unutar sveučilišta ima niz prednosti i
nedostataka. Prednosti su u tradiciji, ali i izloženosti pritisku za promjene.
Sveučilišta su tradicionalne institucije za stvaranje i diseminaciju novih
znanja. Ona osiguravaju pristup širokom spektru znanja, imaju potencijal za
privlačenjem znanstvenika, ali i praktičara, te imaju iskustvo u obrazovanju
budućih znanstvenika, što je vrlo važno za razvoj poduzetništva kao
znanstvene discipline. Sve je više i pritisaka na sveučilište za konkretnim
doprinosom gospodarskom razvoju zajednice u kojoj sveučilište djeluje, a
poduzetnički program može biti pokretačka snaga za pragmatičnom
institucionalnom promjenom, te ga čini važnom komponentom modernog
sveučilišta.
Osnovni nedostaci sveučilišta su njegova birokratiziranost, raširenost
unutrašnjih političkih sukoba, nespremnost na prihvaćanje novog i vrlo spora
promjena. Tradicionalna sveučilišta predstavljaju barijeru za razvoj
poduzetničkog obrazovanja, jer onemogućavaju inter-disciplinarnost, ne
integriraju teoriju i praksu, ne vode brigu o odnosima sa stakeholderima itd,
te je stoga njihova transformacija neminovna. Kako bi sveučilišta bila nositelj
poduzetničkog obrazovanja ona moraju postati učeće organizacije, otvorene
za učenje na svim razinama i iz svih izvora. Ona trebaju prestati biti "ivory
tower" baveći se samo istraživanjem i podučavanjem, nego se trebaju
zanimati za integraciju i relevantnost znanja, što zahtijeva čvršće povezivanje
sa zajednicom i sposobnost učenja od zajednice. Stvaranje poduzetničkog
sveučilišta postalo je sastavni dio diskusije o kreiranju politika za razvoj
sveučilišta.

Zaključak
Obrazovanje za poduzetništvo treba osposobiti mlade ljude za snalaženje u
nesigurnom i kompleksnom okruženju. Oni moraju naučiti kako definirati
probleme, te kako stvarati rješenja. Obrazovanje za poduzetništvo treba se
usmjeriti na različite aspekte nesigurnosti i kompleksnosti za različite
pojedince i izvan poslovnog konteksta.
9

Postoji gotovo opće slaganje da se poduzetništvo temeljno bavi načinima na

koji pojedinci i organizacije kreiraju i implementiraju nove ideje i načine
obavljanja posla, ostvarujući proaktivni odnos s okruženjem, te na taj način
izazivaju promjene, koje uključuju različite stupnjeve nesigurnosti i
kompleksnosti. Zbog toga, najvažnija uloga poduzetničkog obrazovanja je
razvijanje poduzetničkih vještina, ponašanja i osobina, koji će pojedincima
osigurati snalaženje u uvjetima velike nesigurnosti i kompleksnosti
uvjetovane pritiscima globalizacije na društvo, organizaciju i pojedinca.
Kompetencije identificiranja problema, njihovog rješavanja i razmjena ideja
predstavljaju okosnicu poduzetničkog obrazovanja i mnogi se slažu da
tradicionalno poslovno obrazovanje koje nude poslovne škole treba
zamijeniti poduzetničkim, jer poduzetničko obrazovanje naglašava
imaginaciju, kreativnost i preuzimanje rizika, a tradicionalne poslovne škole
su više okrenute kvantitativnim tehnikama upravljanja i odlučivanja, na račun
kreativnih vještina.
U znanstvenim diskusijama kao najprirodnije mjesto za razvoj poduzetničkog
obrazovanja ističu se sveučilišta. U skladu s tim, širom svijeta prisutan je
veliki politički pritisak za promjenom sveučilišta, te podrška za razvojem nove
uloge sveučilišta gdje će sveučilišta prihvatiti veću odgovornost za tehnološki,
ekonomski i društveni razvoj i rast. Rastuća potražnja za znanjima i
vještinama koje nudi poduzetničko obrazovanje vodi ka transformaciji
tradicionalnog sveučilišta u poduzetničko.
Na temelju izučavanja ključnih pitanja, trendova i smjernica razvoja
poduzetničkog obrazovanja, mogu se identificirati sljedeće preporuke:
Preporuka 1: stvaranje konsenzusa među nositeljima poduzetničkog
obrazovanja oko širokog shvaćanja uloge poduzetničkog obrazovanja – ne
isključivo vezanog uz malo poduzeće, već važnog za povećanje kapaciteta
pojedinaca i organizacija za suočavanje s nesigurnim i kompleksnim
okruženjem u kojem djeluju;

Preporuka 2: izgradnja poduzetničkih obrazovnih programa koji će osposobiti

pojedince za poduzetnički pristup životu, odnosno preuzimanje odgovornosti
za svoju karijeru, obrazovanje i dr.;

Preporuka 3: ugradnja poduzetništva kao temeljne kompetencije u druge

kontekste i obrazovne programe, ne samo one vezane uz management i
biznis;
10

Preporuka 4: prihvaćanje legitimnosti poduzetništva kao obrazovnog

područja i znanstvene discipline;

Preporuka 5: Ministarstava, vladine i obrazovne institucije trebaju preuzeti

aktivnu ulogu u razvijanju širokog razumijevanja uloge poduzetnika i
poduzetništva u gospodarstva i društva općenito;

Preporuka 6: inicijativa i podrška Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta

za razvoj detaljnog pedagoškog okvira za poduzetničko obrazovanje na
različitim razinama obrazovanja;

Preporuka 7: profesionalizacija uloge predavača u poduzetničkom

obrazovanju kroz kontinuiranu edukaciju, trening i razvoj predavača radi
praćenja i primjene novih metoda podučavanja;

Preporuka 8: uvođenje / legitimizacija statusa predavača iz prakse –

profesora ZA poduzetništvo s prethodnim poslovnim iskustvom;

Preporuka 9: apeliranje na primjenu novih sustava vrednovanja u

programima poduzetničkog obrazovanja koji kombiniraju tradicionalne i
suvremene metode ocjenjivanja;

Preporuka 10: jače povezivanje sveučilišta sa zajednicom i razvijanje

kapaciteta suradnje i učenja od zajednice.

CEPOR – Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva je neovisni

policy centar koji se bavi problematikom malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj. CEPOR je
osnovan 2001. godine na temelju sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Instituta
Otvoreno društvo Hrvatska. Institucionalni osnivači CEPORa su: Ekonomski institut Zagreb,
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku - Ekonomski fakultet u Osijeku, Institut za
međunarodne odnose Zagreb, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička komora,
REDEA Razvojna agencija Međimurje – Čakovec, IDA Istarska razvojna agencija – Pula,
Centar za poduzetništvo Osijek, Institut Otvoreno društvo Hrvatska i UHIPP Udruga hrvatskih
institucija za poticanje poduzetništva.
Misija CEPORa je utjecati na javno-političko okruženje naglašavajući ulogu poduzetništva, te
malih i srednjih poduzeća na razvoj gospodarstva Hrvatske. CEPOR želi doprinijeti oblikovanju
poduzetničke kulture, te stvaranju stimulativnog institucionalnog i regulatornog okvira za
poduzetničko djelovanje.