Emocije i energija

Na pisanje ovog članka potakao me razgovor s jednom osobom koja je

izjavila da je moja teza o tome da su emocionalni problemi najčešći uzrok
energetskih poremećaja 'potpuno pogrešna, nedokazana i nelogična' te da
'.'tehnike rada s emocijama su u svijetu passe

U istom periodu još sam na nekoliko mjesta pročitala tvrdnju da su emocije i

uvjerenja samo posljedica, a ne uzrok, energetskih poremećaja. Slična je
tvrdnja mnogih znanstvenika da su emocije uzrokovane kretanjem kemikalija
u našem neurološkom sustavu, a ne obratno. To smatram jednako nelogičnim
kao tvrditi da 'rep maše psom', jer mi je logično pretpostaviti da, kao što
pomoću namjere šaljemo živčane impulse koji pokreću mišiće, na slični način
djeluje i kemijski ekvivalent emocija. Ipak, sve više i više primjećujem da su
uistinu mnogi ljudi naklonjeni suprotnoj ideji, što mi se čini načinom na koji
se želi izbjeći odgovornost i suočavanje s onim težim, neugodnijim i
odbačenim dijelovima sebe.

Bez namjere da namećem svoje mišljenje, jednostavno ga želim izložiti i ne

smatram da se bilo tko mora bezuvjetno slagati s tim. Svjesna sam da
nemam sve odgovore i da se moj prvi članak (Biti svoj vlastiti autoritet), isto
kao i na bilo što drugo, može, pa i treba, primijeniti i na sve o čemu ja pišem.

Želim prenijeti svoje iskustvo da ponekad jedino kroz slušanje svih, pa i

neugodnih emocija možemo prepoznati poruke dubljih dijelova sebe,
prepoznati ponekad na koje sve vrlo prikrivene i suptilne načine zanemaru-
jemo sebe i svoje potrebe, podređujemo se mišljenju i postupcima drugih
ljudi, odustajemo od zalaganja za svoje stavove i želje, te do koje mjere smo
naučili da nam se to ponekad čini potpuno prirodnim, a tuđe zanemarivanje
naših potreba opravdanim. No isto tako, neugodne emocije se javljaju i kad
mi postupamo neprikladno ili nepravedno, bez pogreške nas upozoravajući na
to. Naučiti prepoznavati ponekad vrlo suptilne oblike zlostavljanja i
zanemarivanja, bilo sebe ili drugih ljudi, najlakše je putem priznavanja i
slušanja emocija.

Na duhovnoj razini, neugodne emocije su ono što nas upozorava na kojim

područjima ne živimo u skladu s istinom i našim istinskim bićem, ne slušamo
glas svog srca, i na kojim područjima još imamo mnogo za naučiti. Bez
neugodnih emocija, što bi nas drugo tako brzo, očito i direktno moglo
podsjetiti na to?

Ako ne slušamo emocije u njihovom uobičajenom obliku, kao sljedeći

podsjetnik pojavljuju se bolesti i intenzivne krizne situacije. Moje je iskustvo
da, što više učim slušati sve svoje emocije 'na licu mjesta' i dok još nisu niti
posebno intenzivne, to više mogu naučiti iz mnogo umjerenijih i blažih
situacija, te sve manje privlačim intenzivne vanjske situacije i duboke krize.
Sve više slušam i učim iz emocija koje se javljaju i u situacijama koje bi se u
prosjeku moglo smatrati zdravima i zadovoljavajućima. (Premda, 'prosječno'
ne znači uvijek i 'zdravo'!)

Svijest o svojim emocijama i njihovo prihvaćanje, slušanje njihovih poruka,

prema mom su iskustvu najbrži i najmoćniji način da se ostvari istinska
bliskost sa sobom i ljubav prema sebi. To je najizravnija, najiskrenija poruka
samima sebi i našem unutarnjem djetetu, da smo prihvatljivi i da se
prihvaćamo onakvima kakvi jesmo, te da su naše potrebe i unutarnje poruke
važne.

Objašnjavanje emocija izvanjskim, nekontroliranim utjecajima koje se

pokušava riješiti izvanjskim sredstvima čini mi se gotovo jednako tvrdnji da
smo mi prilično nemoćna, uvjetovana bića, nad kojima okolina ima mnogo
veću moć nego što sami imamo na sebe. Kad bih vjerovala u to, osjećam da
bi to uvjerenje povlačilo za sobom i gubitak osjećaja smisla života i
motivacije da ulažem trud u postizanje promjene unutar sebe.

Volim reći da ne postoje negativne emocije. Emocije ne bi uopće trebalo

dijeliti na pozitivne i negativne. Umjesto toga, mnogo radije koristim termine
'ugodne' i 'neugodne' emocije. Neugodne emocije su jednako tako prirodne,
iskrene i važne kao i ugodne, i trebalo bi im pristupati s jednakom pažnjom i
poštovanjem prema njihovoj poruci.

Mnogi ljudi smatraju da je ispitivanje neugodnih emocija kao 'kopanje po

smeću' i da za tim nema potrebe. To je istina ako smo poslušali njihovu
poruku i istinski prepoznali i naučili ono što možemo naučiti. U tom slučaju te
će se emocije ionako spontano raščistiti. No mnogo češće mi se čini da je ta
izjava podrška nastojanju da se neugodnih emocija riješimo pod svaku cijenu
što brže i lakše. U energetskom i bilo kojem drugom smislu, kako možemo
promijeniti nešto čega nismo svjesni i s čime uopće nemamo kontakt?

No s druge strane, ne podržavam niti identificiranje i 'plutanje' u neugodnim

emocijama, što je česta reakcija ljudi koji tek uče slušati i istraživati ih.
Pretjerano identificiranje s njima je neplodno i baca nas u ulogu žrtve, uz
tendenciju uživanja u patnji. Smatram da ne bismo trebali niti pod svaku
cijenu tragati za neugodnim emocijama, nego u prvom redu biti usmjereni na
ugodne osjećaje i pozitivne misli. No, zadržavajući pozitivnost kao osnovni
stav, potrebno je biti u potpunosti otvoreni i svjesni poruka koje nam šalju i
naše neugodne emocije, te u potpunosti ih prihvatiti onda kad se spontano
pojave. To je 'prečica', možda strma, ali mnogo kraća, na putu osobnog
razvoja.