Professional Documents
Culture Documents
Eckhart Tolle
Eckhart Tolle
Već dvije godine muškarac sitne tjelesne građe tiho sjedi na klupi u parku.
Pored njega prolaze ljudi, izgubljeni u svojim mislima. Jednog dana netko mu
postavi pitanje. U tjednima koji slijede dolazi sve više ljudi, a pitanja je sve
više. Govori se da je taj čovjek «mistik» te da je otkrio nešto što donosi mir i
značenje u naše živote. Ovo zvuči poput priče, ali danas je taj čovjek,
Eckhart Tolle, poznat diljem svijeta po svojem učenju o duhovnom
prosvjetljenju snagom sadašnjeg trenutka. Njegov prva knjiga, «The Power of
Now» postala je međunarodnim bestselerom i prevedena je na 17 jezika.
Prošlo je više od 20 godina otkako je Eckhart odgovorio na prvo pitanje na toj
klupi u parku. I dok se njegova publika povećavala, njegova poruka je ostala
ista: moguće je zaustaviti borbu u svom životu i naći radost i ispunjenje samo
i isključivo u ovom trenutku.
TOLLE: Još od davnih vremena izraz buđenje koristio se kao neka vrsta
metafore koja ukazuje na transformaciju ljudske svijesti. U Novom zavjetu
nalazimo parabole koje govore o važnosti toga da čovjek bude budan, tj. da
se ne uspava. Riječ Buddha dolazi od sanskrtske riječi budh, što znači «biti
budan». Tako Buddha nije ime, konačno, niti osoba, već je to stanje svijesti.
Sve to upućuje da su ljudska bića potencijalno sposobna živjeti u stanju
svijesti u usporedbi s kojim se uobičajeno budno stanje doima poput
spavanja ili sanjanja. Upravo zbog toga neka duhovna učenja koriste izraze
kao što su «zajednička halucinacija» ili «univerzalna hipnoza» kako bi opisali
uobičajeno ljudsko postojanje. Uzmite bilo koju povijesnu knjigu, a ja vam
predlažem da započnete s proučavanjem 20. stoljeća i naći ćete da veliki dio
povijesti naše vrste ima sve karakteristike koje bismo uobičajeno povezivali
s noćnom morom ili nerazumnim halucinacijama.
Priroda duhovnog buđenja često je pogrešno shvaćena. Usvajanje duhovnih
vjerovanja, vizije Boga ili nebeskih bića, sposobnost kanaliziranja, liječenja,
predskazivanje budućnosti ili neke druge paranormalne moći; sve takve
pojave imaju svoju vrijednost i ne treba ih odbaciti, ali niti jedna od njih po
sebi ne ukazuje na duhovno buđenje osobe koja ih doživljava. One se mogu
javiti kod osobe koja se nije duhovno probudila i one mogu ali i ne moraju
pratiti stanje prosvijetljenosti.
Svakog jutra budimo se iz sna i iz naših snova ulazimo u stanje kojeg
nazivamo budnim stanjem. Neprestani tok misli, od kojih se većina ponavlja,
karakteriziraju uobičajeno stanje budnosti. Iz čega se to budimo kada
dosegnemo duhovno buđenje? Budimo se iz identifikacije s našim mislima.
Svaki pojedinac koji nije duhovno budan u potpunosti se identificira sa svojim
mislima i pod njihovom je kontrolom, kontrolom neprekidnog glasa u glavi.
Razmišljanje je prisilno; ne možete prestati, ili vam se barem tako čini. Ono
također izaziva ovisnost: vi niti ne želite prestati, barem ne do trenutka kada
patnje koje nastaju iz neprekidne mentalne buke ne postanu neizdržive.
U neprosvijetljenom stanju vi se ne služite mišlju, ona se služi vama. Mogli
bismo gotovo reći da ste opsjednuti mišlju; to je kolektivna uvjetovanost
ljudskog uma koja se proteže više tisuća godina u prošlost. Vi ništa ne vidite
onakvim kakvo to doista jest, već sve postaje iskrivljeno i umanjeno
mentalnim oznakama, koncepcijama, prosudbama, mišljenjem i reaktivnim
shemama. Vaš osjećaj za identitet, za sebstvo smanjuje se na razinu priče
koju neprestano ponavljate sami sebi u svojoj glavi. «Ja i moja priča»: vaš
život u neprosvijetljenom stanju reduciran je upravo na to. A kada vaš život
postane toliko reduciran, vi više nikada ne možete biti dugoročno sretni, jer
vi više niste vi.
Znači li to da više ne razmišljate nakon što se duhovno probudite? Naravno
da ne znači. U stvari, možete se mislima koristiti mnogo učinkovitije nego
prije, ali vi shvaćate da u vašem Biću postoji dubina, vibrirajući živi mir koji
je mnogo prostraniji nego li je to misao. To je svijest sama, a um koji
razmišlja predstavlja samo jedan njen sićušan aspekt. Kod mnogih ljudi je
prvi znak duhovne budnosti stanje kada odjednom postaju svjesni svojih
misli. Oni postaju svjedocima svojih misli, recimo to tako. Oni se više ne
poistovjećuju u potpunosti sa svojim umom i na taj način počinju osjećati da
u njima postoji dubina za koju prije nisu niti znali.
Kod većine ljudi duhovno buđenje predstavlja postepeni proces. Rijetko se to
dogodi odjednom. A kada se to ipak dogodi, obično je potaknuto silnom
patnjom. To je svakako bio slučaj kod mene. Godinama su se u mojem životu
izmjenjivala stanja depresije i akutne tjeskobe. Jedne noći sam se probudio u
stanju intenzivnog straha, mnogo jačeg nego što sam ga ikada iskusio. Život
se činio besmislenim, praznim, neprijateljskim. Postao je toliko nepodnošljiv
da sam odjednom pomislio «Ne mogu više živjeti sa sobom.»
Ta se misao ponavljala nekoliko puta. Odjednom sam se odmaknuo od te
misli, promotrio ju u obliku u kojem je postojala, i postao svjestan koliko je ta
misao neobična. «Ako ne mogu živjeti sa sobom, onda zacijelo postoje dva ja;
Ja i onaj Ego s kojim ne mogu živjeti.» I javilo se pitanje: «Tko je onda 'Ja' a
tko je Ego s kojim ne mogu živjeti?» Na to pitanje nije bilo odgovora i svako
je razmišljanje prestalo. U jednom trenutku postojala je potpuna unutarnja
tišina. Odjednom sam osjetio kako tonem u vrtlogu energije. Uhvatio me silan
strah i tijelo mi je počelo podrhtavati. Čuo sam riječi «Ne opiri se ničemu»
koje kao da su bile izgovorene unutar mojih grudi. Osjetio sam kako sam bio
uvučen u ništavilo. Odjednom je nestao sav strah i dopustio sam da padnem
u to ništavilo. Ne sjećam se što se dogodilo nakon toga.
Sljedećeg jutra probudio sam se kao da sam se tek tada rodio na ovome
svijetu. Sve se činilo svježe, prvobitno i intenzivno živo. Vibrirajući mir je
ispunio cijelo moje biće. I dok sam tog dana šetao gradom svijet je izgledao
kao da je tek sada nastao, u potpunosti lišen prošlosti. Bio sam oduševljen
mirom kojeg sam osjećao iznutra i ljepotom koju sam promatrao vani, čak i
usred najgušćeg prometa. Više nisam određivao i tumačio svoje osjetilne
percepcije, gotovo potpuno nepostojanje mentalnog komentiranja.
Sve do današnjeg dana ja promatram i funkcioniram u svijetu na taj način;
preko mira, a ne preko mentalne buke. Mir kojeg sam osjetio tog dana, prije
više od 20 godina, nikada me nije napustio, iako je drugačijeg intenziteta.
U to vrijeme ja nisam posjedovao konceptualni okvir koji bi mi pomogao
shvatiti što mi se dogodilo. Mnogo godina kasnije shvatio sam da je akutna
patnja koju sam osjetio te noći zacijelo natjerala moju svijet da se povuče iz
poistovjećivanja s onim nesretnim egom, patnjom «malog ja», koja je na
kraju, samo izmišljotina uma. To povlačenje je vjerojatno bilo toliko potpuno
da se ego koji je patio srušio kao da je iz igračke na napuhavanje netko
izvukao čep. Ostala je samo moja prava priroda kao vječno prisutno «JA
JESAM»; svijest u svom čistom stanju koje je prethodilo poistovjećivanju s
oblikom. Možete to isto tako nazvati i čistom svijesti ili prisustvom.
TOLLE: Da, sadašnji trenutak je uvijek bio dostupan duhovnim tragačima, ali,
dok tražite vi niste dostupni sadašnjem trenutku. «Traženje» implicira to da
vi gledate u budućnost tražeći neki odgovor ili postignuće, duhovno ili
nekako drugačije. Svi su u traženju, traženju da dodate nešto onome što već
jest, bilo da se radi o novcu, odnosima, vlasništvu, znanju, statusu, ili
duhovnom postignuću.
«Traženje» znači da vam je potrebno više vremena, više budućnosti, više
ovoga ili više onoga. I u tome nema ništa loše. Sve to ima svoje mjesto u
ovome svijetu. Zaraditi novac, sakupiti znanje, svladati neku novu vještinu,
istražiti nova područja, stići od točke A do točke B; za sve te stvari potrebno
vam je vrijeme. Vrijeme vam je potrebno za gotovo sve, osim za jedno; da
prigrlite sadašnji trenutak.
Nije vam potrebno vrijeme da biste se otvorili snazi sadašnjeg trenutka i tako
se probudili u onome što uistinu jeste, s onu stranu imena i oblika i shvatili
da u dubini svoga bića, vi već jeste potpuni, cijeli, jedno s bezvremenom biti
cjelokupnog života. Zato ne samo da vama nije potrebno vrijeme, već je ono
prepreka toj spoznaji. Traženje je prepreka, potreba za dodavanjem nečega
onome što jeste je prepreka. Priča vašeg života, kako se razvija, bilo da ste u
ovom svijetu uspješni ili neuspješni… da, to jest važno, to jest značajno;
relativno, a ne apsolutno. Samo je jedno od apsolutnog značaja i ako vam to
promakne, promakla vam je dublja svrha vašeg života, koju ja nazivam
procvatom ljudske svijesti. I na kraju vam ništa drugo neće donijeti
zadovoljstvo.
Neki od prvih ljudskih bića kod kojih se javila nova svjesnost u potpunosti,
postali su velikim učiteljima čovječanstva, kao što su Buddha, Lao Tzu ili
Isus, iako su njihova učenja uvelike pogrešno protumačena, posebno kada su
se pretvorila u organizirane religije. To su bile prve manifestacije procvata
ljudske svijesti. Kasnije su se pojavili i drugi, neki od njih su postali poznati i
ugledni učitelji, dok su ostali vjerojatno ostali relativno nepoznati ili možda
čak u potpunosti nepriznati.
Na periferiji organiziranih religija, s vremena na vrijeme su se javljali
određeni pokreti u kojima se manifestirala nova svjesnost. To je omogućilo
duhovno buđenje nekim pojedincima unutar tih pokreta. Takvi pokreti su; u
kršćanstvu, gnosticizam i srednjovjekovni misticizam; u budizmu, zen; u
islamu, pokret sufija; u hinduizmu, učenje pod nazivom advaita vedanta.
Međutim, muškaraca i žena koji su u potpunosti doživjeli prosvjetljenje uvijek
je bilo tek nekolicina, na velikoj vremenskoj udaljenosti; rijetki cvjetovi
svjesnosti.
Donedavno još nije postojala potreba za velikim brojem ljudskih bića koji bi
bili probuđeni. Po prvi puta u ljudskoj povijesti, danas transformacija svijesti
velikog opsega postaje nužnošću ukoliko čovječanstvo želi preživjeti.
Znanost i tehnologija su proširili posljedice disfunkcije ljudskog uma u
njegovom neprobuđenom stanju do te mjere da čovječanstvo, a vjerojatno
niti naš planet, neće uspjeti preživjeti još sto godina ukoliko ljudska svijest
ostane nepromijenjena. Kao što sam ranije spomenuo, evolucija se obično
javlja kao odgovor na kriznu situaciju, a mi smo sada suočeni s takvom
kriznom situacijom. Upravo zbog toga danas je proces buđenja naše vrste
izuzetno ubrzan.
Ovo novo duhovno buđenje velikog opsega prvenstveno se javlja ne u
granicama organiziranih religija, već van takvih struktura. Međutim jedan dio
buđenja javlja se također i unutar postojećih crkvi i vjerskih institucija u
kojima se članovi tih kongregacija ne poistovjećuju sa strogim i isključivim
sustavima vjerovanja čija je nesvjesna svrha poticati osjećaj odvajanja o
kojem ovisi opstanak struktura egoističnog uma.