Professional Documents
Culture Documents
US - Diskretna Matematika Sa Zbirkom Zadataka PDF
US - Diskretna Matematika Sa Zbirkom Zadataka PDF
UNIVERZITET SINGIDUNUM
DISKRETNA MATEMATIKA
SA ZBIRKOM ZADATAKA
Beograd, 2011.
DISKRETNA MATEMATIKA SA ZBIRKOM ZADATAKA
Autor:
Doc. dr Ivana Kostić Kovačević
Recezenti:
Dr. Nenad Cakić
Elektrotehnički fakultet, Beograd
Mr. Zoran Mišković
Visoka škola elektrotehnike i računarstva, Beograd
Izdavač:
UNIVERZITET SINGIDUNUM
Beograd, Danijelova 32
www. singidunum. ac. rs
Za izdavača:
Prof. dr Milovan Stanišić
Tehnički urednik:
Novak Njeguš
Dizajn korica:
Aleksandar Mihajlović
Godina izdanja:
2011.
Tiraž:
300 primeraka
Štampa:
Mladost Grup
Loznica
ISBN 978-86-7912-328-2
Copyright:
© 2011 Univerzitet Singidunum
Izdavač zadržava sva prava.
Reprodukcija pojedinih delova ili celine ove publikacije nije dozvoljena.
PREDGOVOR
III
SADRŽAJ
Predgovor III
Uvod 1
3. RELACIJE I FUNKCIJE 41
3.1. RELACIJE 42
3.1.1. DEFINICIJA I OSOBINE RELACIJA 42
3.1.2. VRSTE RELACIJA 43
3.2. FUNKCIJE 45
3.2.1. DEFINICIJA I OSOBINE FUNKCIJA 45
3.2.2. KOMPOZICIJA FUNKCIJA 48
3.2.3. INVERZNA FUNKCIJA 49
3.3. ZADACI 51
4. OSNOVE KOMBINATORIKE 61
4.1. PRINCIPI PREBROJAVANJA 62
4.2. PERMUTACIJE 63
4.2.1. PERMUTACIJE BEZ PONAVLJANJA 63
4.2.2. PERMUTACIJE SA PONAVLJANJEM 64
V
4.3. VARIJACIJE 65
4.3.1. VARIJACIJE BEZ PONAVLJANJA 65
4.3.2. VARIJACIJE SA PONAVLJANJEM 66
4.4. KOMBINACIJE 67
4.4.1. KOMBINACIJE BEZ PONAVLJANJA ELEMENATA 67
4.4.2. KOMBINACIJE SA PONAVLJANJEM 68
4.5. BINOMNA FORMULA 69
4.6. ZADACI 72
VI
7. TEORIJA GRAFOVA 133
7.1. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE 134
7.1.1. VRSTE GRAFOVA 134
7.1.2. PLANIRANI GRAFOVI 139
7.1.3. IZOMORFNI GRAFOVI 141
7.1.4. OJLEROVI GRAFOVI 143
7.1.5. HAMILTONOVI GRAFOVI 145
7.1.6. TEŽINSKI GRAFOVI 147
7.2. PREDSTAVLJANJE GRAFOVA PREKO RAČUNARA 148
7.2.1 LISTA SUSEDSTVA 148
7.2.2.MATRICA INCIDENCIJE 149
7.2.3.MATRICA SUSEDSTVA 151
7.3. ZADACI 154
8. STABLO 167
8.1. POJAM STABLA 168
8.1.1. OSNOVNE DEFINICIJE 168
8.1.2. KORENA STABLA 170
8.1.2. BINARANA STABLA 171
8.2.BINARNA STABLA PRETRAGE 172
8.3 ZADACI 176
VII
10.2.2. DISJUNKTIVNA I KONJUKTIVNA FORMA 213
10.3. PRIMENA U RAČUNARSTVU I TEHNICI 215
10.3.1. PREKIDAČKE ŠEME I LOGIČKA KOLA 216
10.3.2. UPROŠĆAVANJE PREKIDAČKIH ŠEMA I
LOGIČKIH KOLA 219
10.4. ZADACI 222
VIII
DISKRETNA MATEMATIKA
UVOD
• Diskretnu matematiku
• Kontinualnu matematiku
1
Diskretna matematika obezbeđuje teorijsku osnovu za mnoge oblasti računarskih
nauka, kao što su:
• struktura podataka,
• teorija algoritama,
• formalni jezici,
• konstrukcija prevodilaca,
• veštačka inteligencija,
• računarske mreže,
• softversko inženjerstvo i mnoge druge.
CILJEVI PREDMETA
2
JEZIK MATEMATIKE
• Konstante:
1
2,3, , π , 2,L
2
• Promenljive:
x, y, a, b, α , β ,L
• Operacijske znake za:
logičke operacije: ∧ , ∨ , ⇒, ⇔ , ¬ ,
skupovne operacije: U, I, \, X ,L
• Relacijske znake:
ρ : =, ≤, ≥, ⊥, ,L .
• Specijalne znake:
( , ) , [,] , {,} , ∃, ∀,!,L
Korišćenjem ovih ovih elemenata matematičkog jezika definišemo izraze i formule.
3
• Izrazi sadrže konstante, promenljive i operacijske znake:
Primer:
x+2
je izraz. Izrazi u običnom jeziku predstavljaju reči.
Definicija izrazai:
• Ako su I1 i I 2 izrazi, onda je i rečenica I1 ρ I 2 formula, gde je ρ
operacijski znak.
4
1.
OSNOVNI POJMOVI MATEMATIČKE
LOGIKE
KRATAK SADRŽAJ:
1.1. LOGIKA
1.2. MATEMATIČKA LOGIKA
1.3. ISKAZNA LOGIKA
1.3.1. OSNOVNE LOGIČKE OPERACIJE
1.3.2. ISKAZNE PORMULE
1.4. KVANTORI
1.5. PREDIKATSKA LOGIKA
1.5.1. VALJANE FORMULE
1.6. ZADACI
CILJEVI UČENJA:
5
1.1. LOGIKA
Logika je veština i metoda pravilnog mišljenja. To je nauka o zaključivanju i kao
takva koristi se u najrazličitijim oblastima. Nastala je u 4 veku p.n.e. Pogotovo u
matematici osnova je celokupnog rezonovanja, odnosno pravilnog korišćenja
matematičke argumentacije. Omogućava da se logički pravilno zaključuje i da se
izbegnu greške zaključivanja.
6
komunikacije i način ostvarivanja veza. Od ovog trenutka Bulova algebra doživljava
svoju ekspanziju.
U savremenim računarima informacije se predstavljaju ciframa 0 i 1 koje se nazivaju
binarne cifre ili bitovi. To je minimalna količina informacija koja se može obraditi u
računaru. Bit može da reprezentuje istinu (true) ili nesistinu (false). Jedinica
reprezentuje istinu, a 0 neistinu. O operacije sa bitovima se svode na logičke operacije.
⎧ T , p je tačan iskaz
τ ( p) = ⎨
⎩ ⊥, p je netačan iskaz
Primer:
Rečenice :
2 −1 = 1 ,
Beograd je glavni grad Srbije.
su iskazi koji imaju tačnu istinitosnu vrednost.
7
Primer:
Rečenica x 2 = 1 nije iskaz , jer nema definisanu istinitosnu vrednost.
Za neke vrednosti promenljive x , tj za x = ±1 formula je tačna,
a za sve ostale je netačna.
Koliko je sati? Ovo je takođe rečenica koja nema istinitosnu vrednost i nije iskaz.
Primer:
p: Danas pada kiša
q: Danas je novembar.
Složena rečenica glasi: Danas pada kiša i danas je novembar
Sastoji se od 2 dela spojenih veznikom i.
Ova složena rečenica se može napisati i u obliku p i q.
8
τ ( p) τ (q) τ ( p ∧ q) τ ( p ∨ q) τ ( p ⇒ q) τ ( p ⇔ q) τ ( ¬p )
T T T T T T ⊥
T ⊥ ⊥ T ⊥ ⊥ ⊥
⊥ T ⊥ T T ⊥ T
⊥ ⊥ ⊥ ⊥ T T T
Primer:
Ako je Srbija najveća na svetu, veća je od Crne Gore τ ( ⊥⇒ T ) = T .
Složena rečenica je tačna, jer ako je Srbija najveća na svetu,
veća je od Crne Gore, koja je manja od nje.
Primer:
Ako je Srbija najveća na svetu, veća je od SAD. τ ( ⊥⇒⊥ ) = T
Složena rečenica je tačna, jer ako je Srbija najveća na svetu,
veća je od svake druge države.
9
Za implikaciju, p ⇒ q , vezane su 3 dodatne vrste iskaza:
q⇒ p konverzija
¬p ⇒ ¬q inverzija
¬q ⇒ ¬p kontrapozicija
Primer:
Ako je ona glumica, onda je ona popularna -implikacija
Ako je ona popularna, onda je ona glumica - konverzija
Ako je ona nije glumica, onda je ona nije popularna - inverzija
Ako je ona nije popularna, onda je ona nije glumica - kontrapozicija
Primer:
Implikacija
Ako je neki ceo broj jednak 2, onda je njegov kvadarat jednak 4.
Primer:
Ekvivalencija
Trougao je pravougli, ako i samo ako, je zbir kvadrata nad
katetama jednak kvadratu nad hipotenuzom.
Primer:
Broj je deljiv sa 6, akko je deljiv sa 2 i sa 3.
10
1.3.2. ISKAZNE FORMULE
Definicija:
• Iskazna slova p, q, r,...čine iskaznu formulu F.
• Iskaznu formulu čine i iskazna slova i osnovne logičke operacije.
• Iskazne formule se mogu dobiti samo primenom predhodna dva pravila konačan
broj puta.
Primer:
Formule su: p, ( p ⇒ q ) ∧ p, p ∨ q ∨ r, ¬p ∧ ( p ⇔ q ) .
Primer:
Odrediti istinitosnu tabicu formule ( p ⇒ q ) ∧ p
p q p⇒q ( p ⇒ q) ∧ p
T T T T
T ⊥ ⊥ ⊥
⊥ T T ⊥
⊥ ⊥ T ⊥
Prilikom pisanja iskaznih formula, ako se izostave zagrade, važno je znati prioritet
logičkih operacija, koji možemo videti iz sledeće tablice.
11
jezika svede na tačan i nedvosmislen logički zapis koji može da bude predmet daljeg
proučavanja.
Primer:
Automatski, odgovor ne može biti poslan ako je unutrašnja memorija puna .
Neka je rečenica p : Odgovor se automatski šalje.
Neka je rečenica q : Unutrašnja memorija je puna.
Onda ¬ p je rečenica : Odgovor se ne šalje automatski.
Logički zapis bi bio : q ⇒ ¬p
Tautologije, kao uvek tačni iskazi, predstavljaju zakone mišljenja, odnosno zakoni-
tosti logičkog zaključivanja.
Zakon idempotencije p ∧ p ⇔ p, p ∨ p ⇔ p
Komutativnost p ∧ q ⇔ q ∧ p, p ∨ q ⇔ q ∨ p
Asocijativnost
p ∧ (q ∧ r ) ⇔ ( p ∧ q) ∧ r
p ∨ (q ∨ r ) ⇔ ( p ∨ q) ∨ r
Distributivnost
( p ∧ q) ∨ ( p ∧ r ) ⇔ p ∧ (q ∨ r )
( p ∨ q) ∧ ( p ∨ r ) ⇔ p ∨ (q ∧ r )
De Morganovi zakoni ¬ ( p ∨ q ) ⇔ ( ¬p ∧ ¬q ) , ¬ ( p ∧ q ) ⇔ ( ¬ p ∨ ¬ q )
Zakon kontrapozicije ( ¬q ⇒ ¬p ) ⇔ ( p ⇒ q )
Zakon dvojne negacije ¬¬p ⇒ p
Modus ponens ( p ∧ ( p ⇒ q)) ⇒ q
Zakon svođenja na protivrečnost ( ¬p ⇒ ( q ∧ ¬q ) ) ⇒ p
12
1.4. KVANTORI
Kvantori ili kvantifikatori u jeziku su reči svaki i neki. Osim ovih reči koriste se i
drugi njihovi jezički oblici. Tako reč svaki u matematici znači isto što i bilo koji, ma koji,
svi i slično, dok umesto reči neki koristi se i postoji, bar jedan, najmanje jedan i slično.
( ∀x ) a ( x ) - za svaki x važi a ( x )
• Egzistencijalni kvantor znači neki i obeležava se sa ∃ ,
( ∀x1 , x2 ,K, xn ) a ( x ) .
13
Primer:
Uporebom kvantora zapisati sledeće rečenice:
a) x je oblika 2k, gde je k ceo broj
( ∃k ∈ Z ) x = 2 k
b)Za svaki ceo broj x, postoji ceo broj y, takav da im je zbir 0.
( ∀x ∈ Z )( ∃y ∈ Z ) x + y = 0
¬ ( ∀x ) a ( x ) = ( ∃x ) ¬ a ( x )
¬ ( ∃x ) a ( x ) = ( ∀x ) ¬ a ( x )
Primer:
Negirati sledeće rečenice:
14
Takvi matematički sadržaji su predmet proučavanja predikatske logike.
Za razliku od iskaza koji imaju istinitosnu vrednost, navedena tvrđenja imaće
istinitosnu vrednost tek kada se vrednost promenljive zameni sa nekom konkretnom
brojnom vrednošću.
U tvrđenju ( ∃x ) x < 7 možemo reći da je promenljiva x subjekat, a < 7 je predikat
koji definiše osobinu promenljive. Takva tvrđenja možemo da zapišemo u obliku
P ( x ) , gde x označava promenljivu, a P predikat.
Primer:
( )
Data je formula a ( x, y ) ⇒ ( ∃z ) a ( x, z ) ∧ a ( z, y ) .
Jedna njena interpretacija u skupu N i relacija < kao vrednost znaka a bi bila
x < y ⇒ ( ∃z )( x < z ∧ z < y )
Za konkretne brojne vrednosti x,y,z nastaju različiti iskazi o prirodnim brojevima,
koji su nekada tačni, a nekada ne.
15
1.5.1. VALJANE FORMULE
Valjane formule u predikatskoj logici su manje više kao tautologije u iskaznoj logici.
Međutim, dok za ispitivanje da li je neka iskazna formula tautologija imamo jasno de-
finisan postupak, za ispitivanje da li je neka predikatska formula valjana, jasnog i
definisanog postupka nema.
Primer:
( ∀x )( ∀y ) A ⇔ ( ∀y )( ∀x ) A
( ∃x )( ∃y ) A ⇔ ( ∃y )( ∃x ) A
Distributivni zakon univerzalnog kvantora prema konjukciji
( ∀x )( A ∧ B ) ⇔ ( ∀x ) A ∧ ( ∀x ) B
16
Distributivni zakon egzistencijalnog kvantora prema disjunkciji
( ∃x )( A ∨ B ) ⇔ ( ∃x ) A ∨ ( ∃x ) B
( ∀x ) ( A ∨ B ( x ) ) ⇔ A ∨ ( ∀ x ) B ( x ) , ( ∃ x ) ( A ∨ B ( x ) ) ⇔ A ∨ ( ∃ x ) B ( x )
( ∀x ) ( A ∧ B ( x ) ) ⇔ A ∧ ( ∀ x ) B ( x ) , ( ∃ x ) ( A ∧ B ( x ) ) ⇔ A ∧ ( ∃ x ) B ( x )
( ∀x ) ( A ⇒ B ( x ) ) ⇔ A ⇒ ( ∀x ) B ( x ) , ( ∃x ) ( A ⇒ B ( x ) ) ⇔ A ⇒ ( ∃x ) B ( x )
( ∀x ) ( B ( x ) ⇒ A) ⇔ ( ∃x ) B ( x ) ⇒ A, ( ∃x ) ( B ( x ) ⇒ A) ⇔ ( ∀x ) B ( x ) ⇒ A
¬ ( ∀x ) A ⇔ ( ∃x ) ¬A, ¬ ( ∃x ) A ⇔ ( ∀x ) ¬A
( ∀x )( A ⇒ B ) ⇔ ( ∀x ) A ⇒ ( ∀x ) B
( ∃x )( A ⇒ B ) ⇔ ( ∃x ) A ⇒ ( ∃x ) B
( ∀x )( A ⇔ B ) ⇔ ( ∀x ) A ⇔ ( ∀x ) B
( ∃x )( A ⇔ B ) ⇔ ( ∃x ) A ⇔ ( ∃x ) B
17
PITANJA ZA PONAVLJANJE
1. Šta je iskaz?
2. Šta je iskazna formula?
3. Navesti osnovne logičke operacije.
4. Šta je tautologija, a šta kontradikcija?
5. Navesti osnovne logičke zakone.
6. Šta su kvantori?
7. Kako glase negacije kvantora?
8. Koja je razlika između iskazne i predikatske logike?
9. šta su valjane formule
KLJUČNE REČI
Iskaz Ekvivalencija
Formula Negacija
Konjukcija Tautologija
Disjunkcija Egzistencijalni kvantor
Implikacija Valjana formula
Kontradikcija
Kvantor
Univerzakni kvantor
18
1.6. ZADACI
Rešenje:
a) da, b) da,
c) da, d) ne, jer nema definisanu istinitosnu vrednost.
Rešenje:
⎛1 1⎞
a) τ ⎜ 5 > 3 ⎟ =⊥ ,
⎝ ⎠
2
(
b) τ x + y ≥ 2 xy = T ,
2
)
c) τ ( ( −3)
2
)
= −3 =⊥ , d) τ ( (1 < 2 ) ∧ ( 2 < 5) ) = T ∧ T = T
Rešenje:
a) a > 0 ∨ b > 0 ,
b) a > 0 ∧ b > 0 ,
19
c) ¬ ( a > 0 ) ∨ ¬ ( b > 0 ) ,
d) ¬ ( a > 0 ) ∧ ¬ ( b > 0 ) ,
e) ¬ ( a > 0 ) ∧ ( b > 0 ) .
Rešenje:
a) 2 2 ∧ 2 4 ∧ 2 6 , b) 2 < 6 ∨ 4 > 6 ∨ 6 < 6 ,
( ) ( ) ( )
c) ¬ 3 2 ∨ ¬ 3 3 ∨ ¬ 3 6 , d) ¬ ( 2 > 6 ) ∧ ¬ ( 4 > 6 ) ∧ ¬ ( 6 > 6 ) .
5. Dati su iskazi :
⎛ 1 1 ⎞ ⎛ 1 1 ⎞ 10 1 1 ⎛1 1⎞ 37
p ≡ ⎜ − ⎟:⎜ − ⎟ = q≡ − :⎜ − ⎟ = −
⎝ 2 3⎠ ⎝ 4 5⎠ 3 2 3 ⎝ 4 5⎠ 6
⎛1 1⎞ 1 1 1 1 1 1 2
r ≡ ⎜ − ⎟: − = 7 s≡ − : − =
⎝ 2 3⎠ 4 5 2 3 4 5 5
a) ( p ∧ q ) ∨ r , b) ( p ∨ q ) ∨ ( r ∧ s ) ,
c) ( p ∨ q ) ⇒ ( r ∧ ¬s ) , d) ( p ∨ ¬q ) ⇔ ( r ∧ s ) .
Rešenje:
Kako je τ ( p ) = T , τ ( q ) = T , τ ( r ) =⊥, τ ( s ) =⊥ , dobijamo
a) τ ( ( p ∧ q ) ∨ r ) = (T ∧ T ) ∨ ⊥= T ∨ ⊥= T ,
b) τ ( ( p ∨ q ) ∨ ( r ∧ s ) ) = (T ∨ T ) ∨ ( ⊥ ∨ ⊥ ) = T ∨ ⊥= T
20
c) τ( ( p ∨ q ) ⇒ ( r ∧ ¬s ) ) =⊥
d) τ ( ( p ∨ ¬q ) ⇔ ( r ∧ s ) ) =⊥
6. Dati su iskazi:
p ≡ ( 4 x4 y3 ) : ( 2 x2 y ) = 2 x2 y3 q ≡ ( 3 x 4 y 2 ) : ( 3x 6 y ) = 3xy 4
3 5 2 2
r ≡ ( 2 x − y )( 2 x + y ) = 4 x 2 − y 2 s ≡ ( x − 2 y ) = x 2 + 4 xy + 4 y 2
2
a) ( p ∧ q ) ∨ r , b) ( p ∨ q ) ∨ ( r ∧ s ) ,
c) ( p ∨ q ) ⇒ ( r ∧ ¬s ) , d) ( p ∨ ¬q ) ⇔ ( r ∧ s ) .
Rešenje:
Kako je
τ ( p ) =⊥, τ ( q ) =⊥, τ ( r ) = T , τ ( s ) =⊥
a) τ (( p ∧ q ) ∨ r ) = T b) τ( ( p ∨ q ) ∨ ( r ∧ s ) ) =⊥
c) τ ( ( p ∨ q ) ⇒ ( r ∧ ¬s ) ) = T d) τ ( ( p ∨ ¬q ) ⇔ ( r ∧ s ) ) =⊥
7. Dati su iskazi:
ln ( x + 1)
p ≡ lim =1 q ≡ ( xe 2 x )′ = e 2 x
x →0 x
r ≡ AI = IA = A s ≡ ∫ ln x dx =1 + ln x + C
21
a) ( p ∧ q ) ∨ r b) ( p ∨ q ) ∨ ( r ∧ s )
c) ( p ∨ q ) ⇒ ( r ∧ ¬s ) d) ( p ∨ ¬q ) ⇔ ( r ∧ s )
Rešenje:
Kako je
τ ( p ) = T , τ ( q ) =⊥, τ ( r ) = T , τ ( s ) =⊥
a) τ (( p ∧ q ) ∨ r ) = T b) τ(( p ∨ q) ∨ ( r ∧ s ) ) = T
c) τ ( ( p ∨ q ) ⇒ ( r ∧ ¬s ) ) = T d) τ ( ( p ∨ ¬q ) ⇔ ( r ∧ s ) ) =⊥
Rešenje:
Ako x = 3 , onda je x < 10
x = 3 je predpostavka posledice x < 10
x = 3 povlači x < 10
iz x = 3 sledi x < 10
x = 3 je dovoljan uslov za x < 10
x < 10 je potreban uslov za x = 3
Rešenje:
Dovoljan uslov je recimo 8 x , jer ako je broj deljiv sa 8 deljiv je i sa 4,
8 x ⇒4 x
Potreban uslov je recimo 2 x , jer ako je broj deljiv sa 2 može da bude deljiv i sa
4, 4 x ⇒ 2 x
22
Rešenje:
q⇒ p konverzija
x < 10 ⇒ x = 3
¬p ⇒ ¬q inverzija
( ¬ ( x = 3) ⇒ ¬ ( x < 10 ) ) ⇔ ( x ≠ 3 ⇒ x ≥ 10 )
¬q ⇒ ¬p kontrapozicija
( ¬ ( x < 10 ) ⇒ ¬ ( x = 3) ) ⇔ ( x ≥ 10 ⇒ x ≠ 3)
11. Koristeći logičku operaciju ekvivalenciju zapisati Pitagorinu teoremu.
Rešenje:
a) Trougao je pravougli akko je a 2 + b2 = c 2
b) a 2 + b 2 = c 2 je potreban i dovoljan uslov da bi trougao bio pravougli.
c) ako je a 2 + b2 = c 2 , trougao je pravougli i obrnuto.
c) ( p ⇔ q ) ⇔ ¬p , d) ( p ∧ p ) ⇔ p ,
e) ( p ∨ q ) ∧ r ⇔ ( p ∨ r ) ∧ ( q ∨ r ) .
Rešenje:
a) ¬ ( p ∧ q ) ⇔ ( ¬p ∨ ¬q )
τ ( p) τ ( p) τ ( ¬p ) τ ( ¬q ) τ ( p ∧ q) τ (¬( p ∧ q )) τ ( ¬p ∨ ¬q ) F
T T ⊥ ⊥ T ⊥ ⊥ T
T ⊥ ⊥ T ⊥ T T T
⊥ T T ⊥ ⊥ T T T
⊥ ⊥ T T ⊥ T T T
Formula je tautologija.
b) ¬ ( p ∨ q ) ⇔ ( ¬p ∧ ¬q ) je tautologija,
c) ( p ⇔ q ) ⇔ ¬p nije tautologija,
d) ( p ∧ p ) ⇔ p je tautologija,
23
e) ( p ∨ q ) ∧ r ⇔ ( p ∨ r ) ∧ ( q ∨ r )
τ ( p ) τ ( q ) τ ( r ) τ ( p ∨ q ) τ (( p ∨ q ) ∧ r ) τ ( p ∨ r ) τ ( q ∨ r ) τ (( p ∨ r ) ∧ ( q ∨ r )) τ ( F )
T T T T T T T T T
T T ⊥ T ⊥ T T T ⊥
T ⊥ T T T T T T T
T ⊥ ⊥ T ⊥ T ⊥ ⊥ ⊥
⊥ T T T T T T T T
⊥ T ⊥ T ⊥ ⊥ T ⊥ ⊥
⊥ ⊥ T ⊥ ⊥ T T T ⊥
⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥
c) ( p ∧ p ) ⇔ p zakon idempotencije
d) ( p ∧ q ) ∨ ( p ∧ r ) ⇔ p ∧ ( q ∨ r ) zakon distribucije.
Rešenje:
Formule se mogu dokazati korišćenjem tablica kao u predhodnom primeru.
24
Ovaj izraz može biti netačan samo u jednom slučaju, a to je kada je
τ ( p ) = T i τ ( q ) =⊥ .
Kako smo već pretpostavili da je
τ ( p ) =⊥ ,
dolazimo do kontradikcije. Znači ne možemo naći vrednosti izraza p i q za koje je
polazna formula netačna. Prema tome polazna formula mora biti tautologija.
d) Predpostavimo da je
τ ( ( p ⇒ q ) ⇒ ( ¬p ∨ q ) ) =⊥
τ ( p ⇒ q ) = T ,τ ( ¬p ∨ q ) =⊥ .
τ ( ¬p ) =⊥,τ ( q ) =⊥
Ako je τ ( ¬p ∨ q ) =⊥ , onda je
τ ( p ) = T ,τ ( q ) =⊥
Ako dobijene vrednosti ubacimo u prvu vezu dobijamo
τ ( T ⇒⊥ ) =⊥ .
Po pretpostavci taj izraz je tačan. To je kontradikcija, koja obara polaznu
pretpostavku, znači polazna formula je tačna
25
Ako dobijene vrednosti ubacimo u prvu vezu dobijamo
τ ( T ⇒⊥ ) =⊥ , a po našoj predpostavki taj izraz je tačan. To je kontradikcija, koja
obara polaznu predpostavku, znači naša formula je tautologija.
Rešenje:
P (1,1,1) = 12 − 12 < 12
17. Ako je dat predikat P : x 2 − y 2 < z 2 , napisati iskaz ( ∃x )( ∃y ) P ( x, y ,1) .
Rešenje:
( ∃x )( ∃y ) P ( x, y,1) = ( ∃x )( ∃y ) x 2 − y 2 < 1
Postoje brojevi x i z takvi da je x 2 − y 2 < 1
Rešenje:
Domen su studenti,
P(x,y): x zna matematiku bolje od y.
( ∀x ) P ( x, Nikola )
Rešenje:
( ∀x ) P ( x ) ∨ ( ∀x ) Q ( x ) =
P ( a ) ∨ ( ∀x ) Q ( x ) = za proizvoljno a
P ( a ) ∨ Q (b) = za proizvoljno b
( ∀x ) ( P ( x ) ∨ Q ( x ) ) kako su a i proizvoljni , uzećemo a=b
26
2.
OSNOVNI POJMOVI TEORIJE
SKUPOVA
KRATAK SADRŽAJ:
CILJEVI UČENJA:
27
2.1. POJAM SKUPA
{x A ( x )}
• Skup koji nema elemenata naziva se prazan skup i obeležava sa ∅ .
• Za grafičko predstavljanje skupova koriste se Venovi dijagrami.
A
a
a∈A
B A
A⊂ B
28
• Dva skupa A i B su jednaka, ako svaki element skupa A pripada i skupu B i
ako svaki element skupa B istovremeno pripada i skupu A .
A = B = { x x ∈ A ⇔ x ∈ B}
• Partitivni skup P ( A ) datog skupa A , je skup svih podskupova datog skupa, tj.
P (A) = {X X ⊂ A } .
Primer:
A = {a, b, c} P ( A ) = {∅, {a} , {b} , {c} , {a, b} , {b, c} , {a, c} , {a, b, c}}
• {
Unija dva skupa A i B je skup A U B = x x ∈ A ∨ x ∈ B . }
A B
AU B
29
n
UA = A UA
i =1
i 1 2 UKU An .
A AI B B
Primer:
A = {1, 2} , B = {2,3, 6, 7} , A I B = {2}
IA = A IA
i =1
i 1 2 IKI An .
Primer:
A = {1, 2} , B = {2,3, 6, 7} ; A \ B = {1} , B \ A = {3, 6, 7} .
AΔB
A
B
30
Primer:
A = {1, 2} , B = {2,3, 6, 7} ; AΔB = {1,3, 6, 7} .
A CB A
B
Primer:
A = {1, 2} , B = {1, 2,3, 6,7} , CB A = {3,6,7} .
• Par elemenata (a, b) nazivamo uređenim parom (ili uređenom dvojkom) ako
je tačno određeno koji je element na prvom, a koji na drugom mestu.
• Uređeni parovi (a, b) i (c, d ) su jednaki ako i samo ako je a = c i b = d .
• Dekartovim proizvodom skupova A i B naziva se skup
A × B = {(a, b) a ∈ A ∧ b ∈ B} .
Primer:
Dati su skupovi A = {1, 2,3} i B = { x, y} .
A × B = {(1, x), (2, x), (3, x), (1, y ), (2, y ), (3, y )} ,
B × A = {( x,1), ( x, 2), ( x,3), ( y,1), ( y, 2), ( y,3)} .
31
Za operacije sa skupovima važe sledeći zakoni:
Zakon komutacije AU B = B U A AI B = B I A
Zakon asocijacije ( A U B) U C = A U (B U C )
( A I B) I C = A I (B I C )
Zakon distribucije A U (B I C ) = ( A U B) I ( A U C )
Zakon identiteta AU∅ = A
Zakon dvostrukog komplementa (A ) C C
=A
( A U B) = AC I B C
C
De Morganovi zakoni
( A I B) = AC U B C
C
32
2.3. BROJ ELEMENATA SKUPA
- KARDINALNI BROJ
Primer:
Skup N prirodnih brojeva ima beskonačno mnogo elemenata, ali manje od skupa
celih brojeva Z, koji je takođe beskonačan.
Primer:
Kardinalni broj skupa prirodnih brojeva jednak je kardinalnom broju skupa svih
parnih prirodnih brojeva.
Ta jednakost se vidi iz preslikavanja
1 2 3 4 K n K
↓ ↓ ↓ ↓ ↓
2 ⋅1 2 ⋅ 2 2 ⋅ 3 2 ⋅ 4 K 2 ⋅ n L
Dakle kN = k 2 N .
33
Primer:
Skup celih brojeva je prebrojiv, jer se brojevi mogu poređati u niz,
0, −1,1, −2, 2,L
Dakle kN = kZ .
Primer:
Skup racionalnih brojeva je prebrojiv, jer se brojevi mogu poređati u niz,
0
1
1
2
1 2
3 3
1 2 3
4 4 4
L
Dakle cardN = cardQ .
Primer:
Skup svih tačaka prave ima kardinalni broj c.
Skup svih realnih brojeva između 0 i 1 ima takođe kardinalni broj c.
Primer:
Koliki je kardinalni broj praznog skupa?
card ∅ = 0
card { ∅} = 1
34
prve protivrečnosti, odnosno paradoksi. Najčuveniji je Raselov paradoks nastao 1902
godine.
Postoje razne interpretacije Raselovog paradoksa, paradoks brijača, paradoks
biblioteke i mnoge druge.
Primer:
Paradoks brijača
U nekom selu živeo je brijač, koji je brijao sve one stanovnike sela koji se nisu
brijali sami. Da li je brijač brijao samog sebe?
Ako bi se brijač brijao sam, on bi bio jedan od stanovnika koji se briju sami, pa se ne
bi smeo brijati kod brijača. Ako se pak brijač ne bi brijao, bio bi jedan od stanovnika
sela koji se ne briju sami, pa bi se morao brijati kod brijača. Kako se rešava ovaj
paradoks. Jednostavno, nije moguće da postoji selo u
kome bi brijač mogao da radi ovako kako je rečeno.
35
PITANJA ZA PONAVLJANJE
1. Šta je skup?
2. Šta su Venovi dijagrami?
3. Navesti i definisati osnovne skupovne relacije.
4. Navesti i definisati osnovne skupovne operacije.
5. Definisati Dekartov proizvod skupova.
6. Šta je partitivni skup?
7. Šta je kardinalni broj skupa?
8. Koliki je kardinalni broj skupa N, odnosno skupa R?
9. Kako glasi Raselov paradoks ?
KLJUČNE REČI
Skup Komplement
Element Dekartov proizvod
Venov dijagram Partitivni skup
Podskup Kardinalni broj
Unija Alef nula
Presek Kontinum
Razlika
2.5. ZADACI
a) A U B, ( A U B ) U C, b) A I B, ( A I B ) I C,
c) A \ B, C \ A. , d) A × B , P ( A) .
36
Rešenje:
a) A U B = {1, 2,3, 4,5} , ( A U B ) U C = {1, 2,3, 4,5, 6, 7} ,
b) A I B = {2,3} , ( A I B ) I C = {2, 3} ,
c) A \ B = {1} , C \ A = {4,5,6,7} ,
d)
⎧⎪(1, 2 ) , (1,3) , (1, 4 ) , (1,5 ) , ( 2, 2 ) , ( 2,3) , ( 2, 4 ) , ⎫⎪
A× B = ⎨ ⎬
⎩⎪( 2,5 ) , ( 3, 2 ) , ( 3,3) , ( 3, 4 ) , ( 3,5 ) ⎭⎪
P ( A ) = {∅, {1} , {2} , {3} , {1, 2} , {1,3} , {2,3} , {1, 2,3}} .
2. {
Odrediti elemente skupova A = x x 2 − 1 = 0 ∧ x ∈ Z i }
B = { x 2 x + 1 < 7 ∧ x ∈ N } , a zatim izračunati A I B, A U B, A \ B i B \ A .
Rešenje:
A = {−1,1} .
Kako je 2 x + 1 < 7 ⇔ x < 3 , a treba da uzmemo samo prirodne brojeve
B = {1, 2} .
A I B = {1} , A U B = {−1,1, 2} , A \ B = {−1} , B \ A = {2} .
Rešenje:
A = {3, 4,5, 6, 7,8,9} i B = {0,1, 2,3, 4,5, 6, 7} .
A I B = {3, 4,5, 6, 7} , A U B = {0,1, 2,3, 4,5, 6, 7,8,9} , A \ B = {8,9}
37
4. Dat je skup P = {0,1, 2,L 9} . Odrediti skupove
⎧ 2x ⎫ ⎧⎪ x2 ⎪⎫
A = ⎨x x ∈ P ∧ ∈ P⎬ i B = ⎨x x ∈ P ∧ − x ∈ P⎬ ,
⎩ 12 − x ⎭ ⎪⎩ 2 ⎭⎪
a zatim izračunati A I B, A U B, A \ B, B \ A, P ( A \ B ) .
Rešenje:
A = {0, 4, 6,8,9} , B = {0, 2, 4} .
A I B = {0, 4} , A U B = {0, 2, 4, 6,8,9} ,
A \ B = {6,8,9} , B \ A = {2} ,
P ( A \ B ) = {∅, {6} , {8} , {9} , {6,8} , {6,9} , {8,9} , {6,8,9}} .
Rešenje:
a) 1, njegov element je prazan c) 8
skup d) 2 n , gde je n broj elemenata
b) 4 skupa
6. Koliko elemenata ima skup čiji je partitivni skup dat i kako glasi:
{
a) P ( A) = ∅, {1}, {2}, {1, 2} }
b) P ( A) = {∅, {1}}
Rešenje:
a) 2, a glasi A = {1, 2}
b) 1, a glasi A = {1}
38
Rešenje:
A = {1} , B = {−1, 0,1} ,
A × B = {(1, −1) , (1, 0 ) , (1,1)}.
E = {1, b} .
Odrediti a,b,c,d ako znamo da je
B ⊂ A, C ⊂ A, D ⊂ A i E ⊂ B.
Rešenje:
a = 1, b = 2, c = 3, d = 4 .
9. Dati su skupovi
A = {n n ∈ N , n ≤ 10} , B = {n n ∈ N , 2 ≤ n ≤ 7} , C = {2,3, 6} .
Odrediti skupove X i Y ako znamo da je X ⊂ A , C U X = B .
Rešenje: X = {2,3, 4,5, 6, 7} .
c) A I B = B I A , d) ( A / B ) I B = ∅
Rešenje:
a)
x ∈ A I ( A U B) ⇔ x ∈ A
x ∈ A ∧ x ∈( A U B) ⇔ x ∈ A
x ∈ A ∧ ( x ∈ A ∨ x ∈ B) ⇔ x ∈ A
Ako uvedemo oznake: p : x ∈ A i q : x ∈ B , dobijamo iskaznu formulu
p ∧ ( p ∨ q) ⇔ p
Korišćenjem tablice lako se dokazuje da je formula tautologija, pa samim tim i
svaka formula koja se na nju može svesti je tačna.
39
Dobijamo iskaznu formulu:
( p ∧ q) ∨ r ⇔ ( p ∨ r ) ∧ (q ∨ r )
τ ( p) τ (q) τ (r ) τ ( p ∧ q ) τ (( p ∧ q ) ∨ r ) τ ( p ∨ r ) τ ( q ∨ r ) τ (( p ∨ r ) ∧ ( q ∨ r )) τ (F )
T T T T T T T T T
T T ⊥ T T T T T T
T ⊥ T ⊥ T T T T T
T ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ T ⊥ ⊥ T
⊥ T T ⊥ T T T T T
⊥ T ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ T ⊥ T
⊥ ⊥ T ⊥ T T T T T
⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ T
Kako je iskazna formula tautologija, svaki izraz, pa i naš, koji se može svesti na ovu
tautologiju je tačan.
c) Ovoj jednakosti odgovara iskazna formula p ∧ q ⇔ q ∧ p , koja je tautologija.
d) Ovoj jednakosti odgovara iskazna formula ( p ∧ ¬q ) ∧ q ⇔⊥ , koja je
tautologija.
a) card(A)=3
b) card(A)=2
40
3.
RELACIJE I FUNKCIJE
KRATAK SADRŽAJ:
3.1. RELACIJE
3.1.1. DEFINICIJA I OSOBINE RELACIJA
3.1.2. VRSTE RELACIJA
3.2. FUNKCIJE
3.2.1. DEFINICIJA I OSOBINE FUNKCIJA
3.2.2. KOMPOZICIJA FUNKCIJA
3.2.3. INVERZNA FUNKCIJA
3.3. ZADACI
CILJEVI UČENJA:
2. osobine relacija,
3. vrste relacija.
5. osobine funkcija,
41
3.1. RELACIJE
Primer:
Relaciji
ρ = {(1,1) , ( 2, 2 ) , ( 2,1) , (1, 2 ) , ( 3,3) , ( 4, 4 )}
1 2
3 4
42
1 2 3 4
1 T T ⊥ ⊥
2 T T ⊥ ⊥
3 ⊥ ⊥ T ⊥
4 ⊥ ⊥ ⊥ T
Primer:
Relacije ekvivalencije su jednako, podudarno, slično i td, a relacije
poretka su manje ili jednako, veće ili jednako i td.
43
• Ako je ~ relacija ekvivalencije, onda se klasa ekvivalencije, elementa x, u
oznaci C x definiše kao Cx = y x ~ y .{ }
• Skup Cx se zove količnički skup.
Primer:
Dat je skup A = {−2, −1, 0,1, 2} u kome je definisana je relacija x ρ y ⇔ x 2 = y 2 .
Odrediti tablicu, napisati parove i ispitati osobine relacije.
xρ y -2 -1 0 1 2
-2 T ⊥ ⊥ ⊥ T
-1 ⊥ T ⊥ T ⊥
0 ⊥ ⊥ T ⊥ ⊥
1 ⊥ T ⊥ T ⊥
2 ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ T
44
3.2. FUNKCIJE
3.2.1.DEFINICIJA I OSOBINE
( ∀x ∈ A)( ∃y ∈ B ) ( x, y ) ∈ f i
( ∀x ∈ A )( ∀y, z ∈ B )( x, y ) ∈ f ∧ ( x, z ) ∈ f ⇒y=z
45
Primer:
Kod funkcija definisanih na konačnim skupovima koristimo sledeće
zapise :
Ako su dati skupovi
A = {a, b, c} i B = {1,3}
onda jedna od mogućih funkcija je njihovih elemenata je
⎛a b c⎞
f =⎜ ⎟
⎝ 1 3 1⎠
ili zapisana korišenjem uređenih parova
46
• Funkcija f : A → B se naziva “na” ili surjektivna ako je
( ∀y ∈ B , ∃x ∈ A) ( y = f ( x ) ) .
47
3.2.1. KOMPOZICIJA FUNKCIJA
( ∀x ∈ A) ( g o f ( x ) ) = g ( f ( x ) )
Primer:
Ako su dati skupovi
A = {1, 2,3} , B = {a, b, c} i C = {5, 6, 7} ,
f :A→ B i g:B→C
gde je
⎛ 1 2 3⎞ ⎛a b c⎞
f =⎜ ⎟ i g =⎜ ⎟
⎝a b c⎠ ⎝ 7 6 5⎠
Tada
go f : A→C
glasi
⎛ 1 2 3⎞
go f =⎜ ⎟
⎝ 7 6 5⎠
Primer:
Neka su funkcije zadate formulama
f ( x ) = 2 x + 1 i g ( x ) = x2 + x + 1 .
Tada je:
( g o f ) x = g ( f ( x ) ) = ( 2 x + 1) + ( 2 x + 1) + 1 = 4 x 2 + 6 x + 3
2
( f o g ) x = f ( g ( x ) ) = 2 ( x 2 + x + 1) + 1 = 2 x 2 + 2 x + 2
( g o g ) x = g 2 ( x ) = ( x 2 + x + 1) + ( x 2 + x + 1) + 1 = x 4 + 2 x 3 + 4 x 2 + 3x + 3
2
( f o f ) x = f 2 ( x ) = 2 ( 2 x + 1) + 1 = 4 x + 3
48
3.2.2. INVERZNA FUNKCIJA
−1
• Ako je f : A → B bijekcija, onda je f inverzna funkcija skupa B u skup A
−1
sa osobinom f o f = I , gde je I identičko preslikavanje, tj.
( ∀x ∈ A) I ( x ) = x
f −1 y = f ( x)
• Možemo pisati f
−1
(
f ( x) = x )
−1
• Grafici funkcija f i f su simetrični u odnosu na pravu y = x
y = f −1 ( x )
x
y = f ( x)
Primer:
Naći inverzno preslikavanje od funkcije f ( x ) = 2 x − 1 .
U predhodnom primeru pokazali smo da je funkcija f ( x ) = 2 x − 1
bijekcija, odnosno zadovoljava osobine da je 1-1 i na.
x +1
Dakle postoji inverzno preslikavanje f ( x ) = y =
−1
2 .
49
x
y=
y = f −1 ( x )
y = f ( x)
Primer:
Odrediti inverzno preslikavanje funkcije f ( x ) = x .
2
PITANJA ZA PONAVLJANJE
1. Definisati relaciju.
2. Osobine relacija.
3. Šta je relacija ekvivalencije?
4. Šta je relacija poredka?
5. Šta je funkcija?
6. Šta je bijekcija?
7. Definisati inverzno preslikavanje.
8. Definisati kompoziciju preslikavanja.
KLJUČNE REČI
Relacija Funkcija
Refleksivnost Domen
Simetričnost Kodomen
Antisimetričnost Injekcija
Tranzitivnost Surjekcija
Klasa ekvivalencije Bijekcija
Količnički skup Inverzna funkcija
50
3.3. ZADACI
Rešenje:
= 1 2 3 4
1 T ⊥ ⊥ ⊥
2 ⊥ T ⊥ ⊥
3 ⊥ ⊥ T ⊥
4 ⊥ ⊥ ⊥ T
< 1 2 3 4
1 ⊥ T T T
2 ⊥ ⊥ T T
3 ⊥ ⊥ ⊥ T
4 ⊥ ⊥ ⊥ ⊥
1 2 3 4
1 T T T T
2 ⊥ T ⊥ T
3 ⊥ ⊥ T ⊥
4 ⊥ ⊥ ⊥ T
Rešenje:
ρ 1 2 3 4 5
1 ⊥ T ⊥ ⊥ ⊥
2 ⊥ ⊥ T ⊥ ⊥
3 ⊥ ⊥ ⊥ T ⊥
4 ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ T
5 ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ ⊥
51
ρ : (1, 2 ) , ( 2,3) , ( 3, 4 ) , ( 4,5 )
Osobine :
(R) Relacija nije refleksivna, jer nije ( ∀x ∈ A)( x ρ x ) , odnosno x ≠ x + 1 .
ρ : ∀ ( x, y ) ∈ A : x ρ y ⇔ y 3 = x 3
.
Odrediti elemente relacije i prikazati je tabelarno. Ispitati osobine relacije.
Rešenje:
ρ -1 0 1
-1 1 0 0
0 0 1 0
1 0 0 1
Osobine:
(R) Relacija je refleksivna ( ∀x ∈ A)( xρ x ) ; x3 = x3 .
(S) Relacija je simetrična ( ∀x, y ∈ A)( x ρ y ⇒ y ρ x ) ;
x3 = y 3 ⇒ y 3 = x3
(T) Relacija je tranzitivna ( ∀x, y, z ∈ A ) ( x ρ y ∧ y ρ z ⇒ x ρ z ) ;
x3 = y 3 ∧ y 3 = z 3 ⇒ x3 = z 3 .
Ova relacija je relacija ekvivalencije.
52
4. Dat je skup A = {−2, −1, 0,1, 2} u kome je definisana je relacija
xρ y ⇔ x ≤ y .
Napraviti tablicu, napisati parove relacije i ispitati njene osobine .
Rešenje:
-2 -1 0 1 2
-2 T T T T T
-1 ⊥ T T T T
0 ⊥ ⊥ T T T
1 ⊥ ⊥ ⊥ T T
2 ⊥ ⊥ ⊥ ⊥ T
5. U skupu
⎧ 1 1 1 ⎫
A = ⎨1, 2, , ,3, , 4 ⎬
⎩ 2 3 4 ⎭
definisana je relacija
ρ : ∀ ( x, y ) ∈ A : x ρ y ⇔ ( x ∈ Z ∧ y ∈ Z ) ∨ ( x ∉ Z ∧ y ∉ Z )
.
Odrediti elemente relacije i prikazati je tabelarno.
Dokazati da je ova relacija relacija ekvivalencije, odrediti klase ekvivalencije i
količnički skup.
53
Rešenje:
ρ : (1,1) , (1, 2 ) , ( 2,1) , ( 2, 2 ) , ( 2,3) , ( 3, 2 ) , ( 2, 4 ) , ( 4, 2 ) , (1,3) , ( 3,1) ,
Rešenje:
1 1 1
1 2 3 4
2 3 4
1 1 1 1 1 0 0 0
2 1 1 1 1 0 0 0
3 1 1 1 1 0 0 0
4 1 1 1 1 0 0 0
1
0 0 0 0 1 1 1
2
1
0 0 0 0 1 1 1
3
1
0 0 0 0 1 1 1
4
Osobine :
xρ y ⇔ ( ( x ∈ Z ∧ y ∈ Z ) ∨ ( x ∉ Z ∧ y ∉ Z ) ) ∧ ( ( y ∈ Z ∧ z ∈ Z ) ∨ ( y ∉ Z ∧ z ∉ Z ) ) ⇒
(( x ∈ Z ∧ z ∈ Z ) ∨ ( x ∉ Z ∧ z ∉ Z ))
Ovo je relacija ekvivalencije.
54
Data relacija rastavlja skup A na 2 podskupa (klase)
⎧1 1 1 ⎫
A1 = {1, 2,3, 4} , A2 = ⎨ , , ⎬ .
⎩2 3 4 ⎭
{
Količnički skup je A / ρ = A1 , A2 }
6. U skupu formula
Rešenje:
Posle ispitivanja koje su od zadatih formula tautologije, tablicom ili nekom drugom
metodom dobijamo da su tautologije :
¬ ( p ∨ q ) ⇔ ¬p ∧ ¬q
¬ ( p ∧ q ) ⇔ ¬ p ∨ ¬q
p ⇒ q ⇔ ¬q ⇒ ¬p
p ⇒ q ⇔ ¬p ∨ q
¬p ∨ q ⇔ ¬q ⇒ ¬p
Rešenje:
55
∀ ( x, y ) ∈ Z : 3 ( x − y ) ⇒ x − y = 3k
y − x = − ( x − y ) = −3k
3 ( x − y) ⇒ 3 ( y − x)
Relacija je tranzitivna, jer je
∀ ( x, y ) ∈ Z : 3 ( x − y ) x ∧ 3 ( y − z ) ⇒
x − y = 3k ∧ y − z = 3m
x − z = ( x − y ) + ( y − z ) = 3k + 3m = 3 ( k + m ) = 3n
Klase ekvivalencije su :
Napomena:
8. Date su funkcije
f ( x ) = −4 x + 5, g ( x ) = x + 3
Izračunati
f (1) , f ( f (1) ) , g ( 0 ) , f ( g ( 0 ) )
.
Rešenje:
f (1) = −4 ⋅ 1 + 5 = 1
f ( f (1) ) = 1
g ( 0) = 3
f ( g ( 0 ) ) = −4 ⋅ 3 + 5 = −7
56
9. Odrediti sva preslikavanja skupa A = {1, 2} u skup B = {a, b, c} .
Rešenje:
⎛1 2⎞ ⎛1 2⎞ ⎛ 1 2⎞ ⎛1 2⎞ ⎛1 2⎞ ⎛1 2⎞
f1 = ⎜ ⎟ , f2 = ⎜ ⎟ , f3 = ⎜ ⎟ , f4 = ⎜ ⎟ , f5 = ⎜ ⎟ , f6 = ⎜ ⎟,
⎝a a⎠ ⎝a b⎠ ⎝a c⎠ ⎝b b⎠ ⎝b a⎠ ⎝b c⎠
⎛1 2⎞ ⎛1 2⎞ ⎛1 2⎞
f7 = ⎜ ⎟ , f8 = ⎜ ⎟ , f9 = ⎜ ⎟.
⎝c c⎠ ⎝c a⎠ ⎝c b⎠
Ima ih 9.
⎛1 2 3 4 5⎞
f =⎜ ⎟
⎝3 1 2 5 4⎠
Odrediti funkcije f 2 i f 3 .
Rešenje:
⎛1 2 3 4 5⎞
f2 = f o f =⎜
⎝2 3 1 4 5 ⎟⎠
⎛1 2 3 4 5⎞
f3 = f o f o f =⎜
⎝1 2 3 4 5 ⎟⎠
11. Preslikavanja f i g definisana su sa
f ( x ) = x2 − 4 x + 5
g ( x) = 4x + 5
Odrediti
f 2 , g 2 , f o g, g o f .
Rešenje:
( x) = f o f ( x) = f ( f ( x) ) = ( x2 − 4x + 5) − 4 ( x2 − 4x + 5) + 5 = x4 − 8x3 − 22x2 − 24x + 10
2 2
f
g 2 ( x ) = g o g ( x ) = g ( g ( x ) ) = 4 ( 4 x + 5) + 5 = 16 x + 25
f o g ( x ) = f ( g ( x ) ) = ( 4 x + 5) − 4 ( 4 x + 5) + 5
2
g o f ( x ) = g ( f ( x ) ) = 4 ( x2 − 4 x + 5) + 5
57
12. Neka je A = {a, b, c, d } i f : A → A . Koje su od sledećih funkcija 1-1 i na?
⎛a b c d ⎞ ⎛a b c d ⎞ ⎛a b c d⎞
f1 = ⎜ ⎟ , f2 = ⎜ ⎟ , f3 = ⎜
a ⎟⎠
.
⎝a b c d ⎠ ⎝a b b b ⎠ ⎝a b d
Rešenje:
Samo funkcija f 1 .
⎛a b c d e⎞ −1
f =⎜ ⎟ . Odrediti njenu inverznu funkciju f .
13. Data je funkcija ⎝ 2 4 1 3 5 ⎠
Rešenje:
Ako je funkcija f bijekcija skupa A = {a, b, c, d , e} u B = {1, 2,3, 4,5} , onda je
⎛1 2 3 4 5⎞
f −1 = ⎜ ⎟
⎝c a d b e⎠ .
14. Odrediti inverznu funkciju, funkcije f ( x ) = 4 x + 5 .
Rešenje:
Prvo treba dokazati da je preslikavanje bijekcija.
Ako je ispunjeno
( ∀x1 , x2 ∈ R ) ( x1 ≠ x2 ⇒ f ( x1 ) ≠ f ( x2 ) )
preslikavanje je “ 1 − 1 ”. Koristićemo kontrapoziciju predhodnog izraza koja glasi
f ( x1 ) = f ( x2 ) ⇒ x1 = x2
.
Dakle
4 x1 + 5 = 4 x2 + 5 ⇒ x1 = x2 ,
čime smo dokazali da je preslikavanje “ 1 − 1 ”.
58
−1
Grafici funkcija f i f su simetrični u odnosu na pravu y=x.
y
x
y=
y = f −1 ( x )
y = f ( x)
x
Rešenje:
Da bi neko preslikavanje imalo inverzno, mora da je bijekcija, tj 1-1 i na.
Dakle
2 x1 + 1 = 2 x2 + 1 ⇒ x1 = x2 ,
čime smo dokazali da je preslikavanje “ 1 − 1 ”.
Da bismo dokazali da je preskikavanje “na” rešimo polaznu jednačinu po y.
Dobićemo izraz
1 1
x= y−
2 2.
Onda
1 1
( ∀ y ∈ R , ∃x ∈ R ) x = y−
2 2 i
zaključujemo da je preslikavanje “na”.
Onda je
1 1
f −1 ( x ) = y = x−
2 2.
Složeno preslikavanje
⎛1 ⎞
f o f −1 = f ( f −1 ( x ) ) = 2 ⎜ x − 1⎟ + 1 = x
⎝2 ⎠ .
16. Neka je data funkcija f ( x ) = 4 x + 10 . Dokazati da je f −1 o f 2 = f .
Rešenje:
59
Prvo treba dokazati da je preslikavanje bijekcija.
f ( x1 ) = f ( x2 ) ⇒ x1 = x2 preslikavanje je 1-1.
Dakle 4 x1 + 10 = 4 x2 + 10 ⇒ x1 = x2 , čime smo dokazali da je preslikavanje
“ 1 − 1 ”.
⎛ y − 10 ⎞
Kako je ( ∀y ∈ R , ∃x ∈ R ) ⎜ x = ⎟ zaključujemo da je preslikavanje “na”.
⎝ 4 ⎠
x − 10
Prema tome postoji inverzno preslikavanje f −1 ( x ) = y = .
4
x − 10
Kako je f −1 ( x ) = , f 2 ( x ) = 4 ( 4 x + 10 ) + 10 = 16 x + 50 , pa dobijamo
4
f −1 o f 2 ( x ) = f −1 ( f 2 ( x ) ) =
(16 x + 50) − 10 = 16 x + 40 = 4 x + 10 .
4 4
Rešenje:
Prvo se mora dokazati da su preslikavanja f i g bijekcije, pa zatim odrediti
inverzne funkcije i dobiće se da je
x − 5 −1
f −1 ( x ) = i g ( x) = x + 5
4
Sada je
f −1 o g −1 ( x ) = f −1 ( g −1 ( x ) ) =
( x + 5) − 5 = x
4 4
x −5 x + 15
g −1 o f −1 ( x ) = g −1 ( f −1 ( x ) ) = +5=
4 4
f o f ( x ) = f ( f ( x )) = x
−1 −1
60
4.
OSNOVE KOMBINATORIKE
KRATAK SADRŽAJ:
CILJEVI UČENJA:
61
4.1. PRINCIPI PREBROJAVANJA
Tako što svakom elementu nekog skupa pridružimo redom prirodni broj i
poslednji definisani broj predstavlja broj elemenata skupa.
Definicija:
Neka je dat skup konačno mnogo prirodnih brojeva N = {1, 2,...., n}
• Pod prebrojavanjem proizvoljnog konačnog skupa X podrazumeva se
funkcija f, koja je bijekcija, takva da je f : N → X .
• Ako skup X ima n elemenata pišemo da je X = n .
• Ako za dva konačna skupa X i Y postoji bijekcija f : X → Y , tada je
X =Y .
• Ako su X i Y neprazni i disjunktni konačni skupovi ( X IY = ∅ ) onda je
X UY = X + Y .
• Ako su X i Y neprazni konačni skupovi tada je X × Y = X Y .
Napomena:
Većina dokaza teorema koje se navode u narednom poglavlju izvode se korišćenjem
principa matematičke indukcije.
62
4.2. PERMUTACIJE
Primer:
Jedna od permutacija bez ponavljanja, elemenata skupa
A = {1, 2,3, 4,5}
je preslikavanje
⎛ 1 2 3 4 5⎞
⎜ ⎟
⎝ 2 5 4 3 1⎠
P ( n ) = n ( n − 1)L 2 ⋅1 = n !
Primer:
5! = 5 ⋅ 4 ⋅ 3 ⋅ 2 ⋅1 = 120 .
Primer:
Dat je skup
A = {a1 , a2 }
.
Koliko ima permutacija elemenata ovoga skupa, a da se elementi ne
ponavljaju?
Ima ih dve.
63
To su:
a1a2 i a2 a1 P ( 2 ) = 2 ⋅ P (1) = 2 ⋅1 = 2
Primer:
Dat je skup
A = {a1 , a2 , a3 }
Koliko ima permutacija elemenata ovoga skupa, a da se elementi ne
ponavljaju?
Ima ih šest.
P ( 3) = 3 ⋅ P ( 2 ) = 3 ⋅ 2! = 3 ⋅ 2 ⋅1 = 6
To su:
a1a2 a3 a2 a1a3 a3a1a2
a1a3 a2 a2 a3a1 a3a2 a1
Primer:
Na koliko načina se mogu rasporediti 6 različitih knjiga na policu?
P ( 6 ) = 6! = 6 ⋅ 5 ⋅ 4 ⋅ 3 ⋅ 2 ⋅1 = 720
Primer:
Pčela treba da skupi polen sa 7 različitih cvetova.
Kada uzme polen sa cveta ona se na njega više ne vraća.
Na koliko načina pčela može da obiđe svih 7 cvetova?
P ( 7 ) = 7! = 7 ⋅ 6 ⋅ 5 ⋅ 4 ⋅ 3 ⋅ 2 ⋅1 = 5040
64
⎛ n ⎞ ⎛ n − k1 ⎞ ⎛ n − k1 − k2 ⎞ ⎛ n − k1... − km −1 ⎞ n!
Pk1 ,k2 ,Kkm ( n ) = ⎜ ⎟ ⎜ ⎟⎜ ⎟ L⎜ ⎟= .
⎝ k1 ⎠ ⎝ k2 ⎠ ⎝ k3 ⎠ ⎝ km ⎠ k1 !k2 !K km !
Primer:
Napisati sve permutacije elemenata a, b, b .
Primer:
Odrediti broj permutacija elemenata 0, 0, 0,1,1,1,1 .
Broj permutacija je
⎛ 7 ⎞ ⎛ 7 − 3 ⎞ 7! 7 ⋅ 6 ⋅ 5 ⋅ 4!
P3,4 ( 7 ) = ⎜ ⎟ ⎜ ⎟= = = 35
⎝ 3 ⎠ ⎝ 4 ⎠ 3!4! 3!4! .
4.3. VARIJACIJE
f :A→ B
Napomena:
U savremenoj literaturi sve se manje koristi naziv varijacije, već k-permutacije. U
stvari, ako je klasa jednaka broju elemenata zadatog skupa, varijacije se svode na
permutacije
65
Primer:
Dat je skup
A = {a1 , a2 , a3 }
Koliko ima varijacija druge klase elemenata ovoga skupa i kako glase?
Ima ih šest.
V23 = 3 ⋅ 2 = 6
To su:
a1a2 a1a3 a2 a1 a2 a3 a3 a1 a3 a2
Primer:
Na konkurs u firmu javilo se 6 kandidata za radna mesta direktora,
sekretara i potrira. Na koliko načina ih je moguće izabrati?
f :A→ B
66
Primer:
Ima ih
V23 = 32 = 9 .
To su:
11,12,13, 21, 22, 23,31,32,33 .
4.4. KOMBINACIJE
Vkn ⎛ n ⎞ n ( n − 1)L ( n − k + 1)
Ckn = =⎜ ⎟=
k! ⎝k ⎠ k!
⎛n⎞
• Izraz ⎜ ⎟ čita se n nad k i to je broj svih podskupova datog skupa A koji
⎝k ⎠
imaju k elemenata.
Primer:
Dat je skup
A = {a1 , a2 , a3 }
Koliko ima kombinacija druge klase elemenata ovoga skupa i kako glase?
Ima ih
⎛ 3 ⎞ 3⋅ 2
C23 = ⎜ ⎟ = =3
⎝ 2 ⎠ 2!
To su:
a1a2 a1a3 a2 a3
67
Napomena: Osnovna razlika između permutacija, varijacija i kombinacija ( bez
ponavljanja) je u tome što kod permutacija koristimo i raspoređujemo sve
elemente zadatog skupa, dok kod varijacija i kombinacija koristimo
podskupove zadatog skupa. Sa druge strane, razlika između varijacija i
kombinacija je u tome što je kod varijacija je bitno mesto elementa u
rasporedu, a kod kombinacija nije.
Primer:
Koliko ima dvocifrenih brojeva koji se mogu napisati sa ciframa 1, 2,3 ?
Kako je u broju bitan raspored cifara, ovo su varijacije.
Ima ih
V23 = 3 ⋅ 2 = 6 .
Primer:
Koliko ima pravih koji se mogu povući kroz nekolinearne tačke A, B, C ?
Kako je sada nije bitan raspored tačaka na pravoj, ovo su kombinacije.
Ima ih
⎛ 3⎞ 3⋅ 2 3⋅ 2
C23 = ⎜ ⎟ = = =3
⎝ 2 ⎠ 2! 2 ⋅1 .
To su prave
AB, AC, BC
Dat je skup
A = {a1 , a2 , a3 }
.
68
Koliko ima kombinacija druge klase sa ponavljanjem elemenata i kako glase?
Ima ih
⎛ 3 + 2 − 1⎞ ⎛ 4 ⎞ 4 ⋅ 3
C23 = ⎜ ⎟=⎜ ⎟= = 6.
⎝ 2 ⎠ ⎝ 2 ⎠ 2!
To su:
a1a2 a1a3 a 2 a3 a1a1 a2 a2 a 2 a3 .
Primer:
U jednoj prodavnici sladoleda postoji pet vrsta sladoleda. Na koliko različitih
načina se može načiniti porcija od 3 kugle?
⎛ 5 + 3 − 1⎞
C35 = ⎜ ⎟ = 35
⎝ 3 ⎠
je n ∈ N .
69
⎛ n ⎞ n ( n − 1)( n − 2 )L ( n − k + 1)
⎜k ⎟ = , tj
⎝ ⎠ k!
⎛n⎞ n!
⎜k ⎟ = k! n − k !
⎝ ⎠ ( )
Binomni koeficijenti imaju osobine:
⎛n⎞ ⎛ n ⎞
• simetričnosti ⎜k ⎟ = ⎜n − k ⎟ .
⎝ ⎠ ⎝ ⎠
⎛ n ⎞ ⎛ n − 1⎞ ⎛ n − 1⎞
• aditivnosti ⎜ ⎟=⎜ ⎟+⎜ ⎟
⎝ k ⎠ ⎝ k ⎠ ⎝ k − 1⎠
⎛n⎞ ⎛n⎞
• ⎜0⎟ = ⎜n⎟ = 1 .
⎝ ⎠ ⎝ ⎠
Napomena:
Strogi dokaz binomne formule izvodi se primenom principa matematičke indukcije.
(a + b) = 1
0
( a + b) = a + b
1
( a + b ) = a 2 + 2ab + b 2
2
1
( a + b ) = a 3 + 3a 2b + 3ab2 + b3
3
1+1
( a + b ) = a 4 + 4a3b + 6a 2b2 + 4ab3 + b 4 1+ 2 +1
4
1+ 3 + 3 +1
.......
1+ 4 + 6 + 4 +1
Primer:
Razviti izraz po binomnoj formuli
70
6
⎛ 1⎞
⎜x − ⎟
⎝ x⎠
⎛ 6⎞ 4 ⎛ 6⎞ 2 ⎛ 6⎞ ⎛ 6⎞ 1 ⎛ 6⎞ 1
6
⎛ 1⎞ 1
⎜ x − ⎟ = x − ⎜ 1 ⎟ x + ⎜ 2 ⎟ x − ⎜ 3⎟ + ⎜ 4 ⎟ 2 − ⎜ 5⎟ 4 + 6 =
6
⎝ x⎠ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠x ⎝ ⎠x x
15 6 1
x 6 − 6 x 4 + 15 x 2 − 20 + 2 − 4 + 6 .
x x x
Primer:
Odrediti peti član u razvijenom obliku binoma
12
⎛ 12 2
⎞
⎜ x − x3 ⎟
⎝ ⎠ .
12 − 4 4
⎛ 12 ⎞ ⎛ 12 ⎞ ⎛ 23 ⎞ 20
T5 = ⎜ ⎟ ⋅ ⎜ x ⎟ ⋅ ⎜ − x ⎟ = 495 x 3 .
⎝4⎠ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠
Primer:
Dokazati
⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞
a ) ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ + ⎜ ⎟ + L + ⎜ ⎟ = 2n
⎝ 0⎠ ⎝1⎠ ⎝2⎠ ⎝n⎠
PITANJA ZA PONAVLJANJE
1. Šta su petmutacije ?
2. Šta su varijacije?
3. Šta su kombinacije?
4. Kako glasi binomna formula?
5. Šta je Paskalov trogao
6. Šta su binomni koeficijenti i kako se određuju?
71
7. Navesti osobine binomnih koeficijenata.
KLJUČNE REČI
4.6. ZADACI
Rešenje:
P ( 5 ) = 5! = 5 ⋅ 4 ⋅ 3 ⋅ 2 ⋅1 = 120
.
Rešenje:
P ( 5 ) − P ( 4 ) = 5!− 4! = 120 − 24 = 96
.
72
d) U koliko šestocifrenih brojeva cifre 1, 2 stoje jedna pored druge u
proizvoljnom poretku?
Rešenje:
a)
P ( 4 ) = 4! = 24
b)
2 ⋅ P ( 4 ) = 2 ⋅ 4! = 48
c)
P ( 5 ) = 5! = 120
d)
2 ⋅ P ( 5 ) = 2 ⋅ 5! = 240
Rešenje:
abbc , abcb , acbb , babc , bbac , bbca , bcba , bacb , bcab , cabb , cbab , cabb .
4! 24
P2 ( 4 ) = = = 12
2! 2
a) sa a, b) sa b, c) sa c .
Rešenje:
8!
a ) P4,3 ( 8 ) = = 280
4!⋅ 3!
8!
b) P5,2 ( 8 ) = = 186
5!⋅ 2!
8!
c) P5,3 ( 8 ) = = 56
5!⋅ 3!
73
6. Koliko ima dvocifrenih brojeva koji se mogu napisati sa ciframa 1, 2,3 ?
Rešenje:
Ima ih
V23 = 32 = 9 .
To su:
11,12,13, 21, 22, 23,31,32,33 .
7. Dat je skup
A = {1, 2,3, 4}
.
a) Formirati sve dvocifrene brojeve od elementa ovog skupa, kod koji se cifre
ne ponavljaju i odrediti njihov broj.
b) Formirati sve dvocifrene brojeve od elementa ovog skupa i odrediti njihov
broj.
Rešenje:
a)
12,13,14, 21, 23, 24,31,32,34, 41, 42, 43 .
V24 = 4 ⋅ 3 = 12
b)
11,12,13,14, 21, 22, 23, 24,31,32,33,34, 41, 42, 43, 44
V24 = 42 = 16 .
Rešenje:
V49 = 9 ⋅ 8 ⋅ 7 ⋅ 6 = 3024 .
Rešenje:
V614 = 14 ⋅13 ⋅12 ⋅11⋅10 ⋅ 9 = 2162160
74
10. Koliko se različitih četvorocifrenih brojeva može formirati od deset različitih
cifara?
Rešenje:
a) Ako se cifre u broju ne ponavljaju, brojeva ima
V410 − V39 = 10 ⋅ 9 ⋅ 8 ⋅ 7 ⋅ 6 − 9 ⋅ 8 ⋅ 7 = 5040 − 504 = 4536 .
b) Ako se cifre u broju ponavljaju, brojeva ima
V410 − V310 = 104 − 103 = 9000
11. Koliko se različitih petocifrenih brojeva može formirati od cifara 0,1,3,5, 7,9 ,
ako se nula ne nalazi ni na prvom ni na poslednjem mestu i ako se cifre ne
ponavljaju ?
Rešenje:
2 ⋅ V45 = 480 .
Rešenje:
V123 = 312 = 531441 .
13. Da li se među brojevima 1, 2, L ,1010 , ima više onih koji sadrže cifru 9 ili onih
koji je ne sadrže?
Rešenje:
Ako broj ne sadrži cifru 9, onda sve njegove cifre pripadaju skupu
{1, 2,L,8} .
Ovakvih brojeva ima 910 − 1 + 1 = 3486 784 401 .
Oduzimamo broj sastavljen od svih nula, a dodajemo 1010 .
Brojeva koji sadrže cifru 9 ima 1010 − 910 = 6513215599 ,
odnosno mnogo više.
75
Rešenje:
⎛15 ⎞ 15 ⋅14
C215 = ⎜ ⎟ = = 105
⎝2 ⎠ 2 ⋅1
Rešenje:
⎛5 ⎞ 5⋅ 4
C25 = ⎜ ⎟ = = 10
⎝ 2 ⎠ 2 ⋅1
Rešenje:
V240C338 = 13160160
Rešenje:
Neka je dat skup {1, 2,K, k } . Ako xi označava koliko je puta izabran
⎛ k + n − 1⎞
⎜ ⎟
⎝ n ⎠
Rešenje:
V510 , V510
76
Rešenje:
C412 ⋅ C415 .
Rešenje:
C218 − C25 − ( C26 − 1) − ( C24 − 1) = 124
.
Rešenje:
C25C24C13 + C25C34 + C25C14C23 + C35C14C13 + C35C24 + C45C14 = 540 .
Rešenje:
⎛ 6 + 12 − 1⎞
C612 = ⎜ ⎟ = 6188
⎝ 12 ⎠
23. Na jednom šahovskom turniru odigrano je 210 partija. Odrediti broj učesnika,
ako se zna da je svaki učesnik odigrao partiju sa svakim?
Rešenje: 21.
Rešenje:
7!
P4,3 ( 7 ) = = 35
4!3!
Rešenje:
Da bi slovo Š došlo na prvo mesto treba da prođe
4 ⋅ 4! = 96 , permutacija .
77
Na ovaj btoj redom dodajemo
ŠK(ALO) 1 ⋅ 3! = 6 ,
ŠKO(AL) 2 ⋅ 2! = 4 ,
ŠKOLA 1 ⋅ 1! = 1 ,
i naredana je tražena, znači 108-ta permutacija .
Rešenje:
Prvo se oduzme 1 i krećemo od 107 permuracije
107 : 4! = 4 (11) , znači prvo slovo je Š .
11: 3! = 1 ( 5) , sledeće slovo je K
5 : 2! = 2 (1) sledeće slovo je O
1:1! = 1 ( 0 ) sledeće slovo je l, a zatim A
Dakle u oitanju je reč ŠKOLA.
Rešenje:
Da bi došli do 1 treba da prođe
6!
0(000111) 0⋅ = 0 , permutacija
3!3!
5!
01(00011) 3⋅ = 10 , permutacija
3!3!
4!
010(0011) 0⋅ = 0 , permutacija
2!2!
3!
0101(001) 2⋅ = 3 , permutacija
2!2!
2!
01010(01) 0 ⋅ = 0 , permutacija
2!
Znači 14-ta permutacija glasi 0101001, 15-ta glasi 0101010.
Rešenje:
6!
14 : = 14 : 20
3!3!
nije deljivo, dakle prva cifra je 0.
78
5!
14 : = 14 :10 = 1( 4 )
2!3!
dakle preskočiti nulu i sledeća cifra je 1.
4!
4: = 4:6
2!2!
nije deljivo, dakle naredna cifra je 0.
3!
4 : = 4 : 3 = 1(1)
2!
dakle preskočiti nulu i sledeća cifra je 1.
1: 2!
nije deljivo, dakle naredna cifra je 0.
1:1 = 1( 0 )
dakle preskočiti nulu i sledeća cifra je 1, 15-ta oermutacija glasi 0101010.
Rešenje:
9!
s 7⋅ = 317520 +
2!⋅ 2!⋅ 2!
8!
si 2⋅ = 10080 +
2!⋅ 2!⋅ 2!
7!
sin 3⋅ = 3780 +
2!⋅ 2!
6!
sin g 0⋅ = 0 +
2!
5!
sin gi 1 ⋅ = 60 +
2!
4!
sin gid 0⋅ = 0 +
2!
3!
sin gidu 2⋅ = 6+
2!
sin gidun 0 ⋅ 2! = 0 +
sin gidunu 1 ⋅ 1! = 1
79
30. Koja je po redu permutacija TABLA od osnovne AABLT.
Rešenje: 52.
Rešenje:
⎛ 12 ⎞ ⎛12 ⎞ ⎛12 ⎞
( )
k
Tk +1 = ⎜ ⎟ ⋅ x12− k ⋅ x −2 = ⎜ ⎟ ⋅ x12− k ⋅ x −2 k = ⎜ ⎟ ⋅ x12−3k
⎝k⎠ ⎝k⎠ ⎝k⎠
12 − 3k = 0 ⇔ k = 4
Traženi član je
⎛12 ⎞ 12 ⋅11⋅10 ⋅ 9
T4+1 = T5 = ⎜ ⎟ ⋅ x 0 = = 495
⎝4⎠ 1⋅ 2 ⋅ 3 ⋅ 4
11
⎛ 13 1
⎞
⎜ x + x 2
⎟
⎝ ⎠
Ima promenljivu x na peti stepen.
Rešenje:
11− k k
⎛11⎞ ⎛ 13 ⎞ ⎛ 12 ⎞ ⎛11⎞ 113− k k2 ⎛11⎞ 226+ k
Tk +1 = ⎜ ⎟ ⎜ x ⎟ ⋅ ⎜ x ⎟ = ⎜ ⎟ ⋅ x ⋅ x = ⎜ ⎟⋅ x
⎝ k ⎠⎝ ⎠ ⎝ ⎠ ⎝k⎠ ⎝k⎠
22 + k
=5⇔ k =8
6
80
33. Odrediti trinaesti član u razvijenom obliku binoma
n
⎛ 1 ⎞
⎜ 9x + ⎟
⎝ 3x ⎠
ako je binomni koeficijent trećeg člana 105.
Rešenje:
Binomni koeficijent trećeg člana iznosi
⎛n⎞ n ( n − 1)
⎜ ⎟ = 105 ⇔ = 105 ⇔ n 2 − n − 210 = 0 ⇔ n = 15 , n = −14
⎝ ⎠
2 1 ⋅ 2
Traženi binom je
15
⎛ 1 ⎞
⎜ 9x ⎟
⎝ 3x ⎠
a član
12
⎛ 15 ⎞ 3 ⎛ 1 ⎞ ⎛ 15 ⎞ 3 3 1 ⎛ 15 ⎞ 1 455
T13 = T12+1 = ⎜ ⎟ ⋅ ( 9 x ) ⋅ ⎜ ⎟ =⎜ ⎟⋅9 x ⋅ 6 6 = ⎜ ⎟⋅ 3 = 3
⎝12 ⎠ ⎝ 3x ⎠ ⎝15 − 12 ⎠ 3 x ⎝3⎠ x x
Rešenje:
Binom glasi
9
⎛ 2 1⎞
⎜x + ⎟
⎝ x⎠
81
⎛ 9 ⎞ 2 9− k ⎛ 1 ⎞ ⎛ 9 ⎞ 18− 2 k 1 ⎛ 9 ⎞ 18−3k
k
Tk +1 = ⎜ ⎟ ⋅ x( ) ⎜ ⎟ = ⎜k ⎟⋅ x
⎝x⎠ ⎝ ⎠
= ⎜ ⎟⋅ x
xk ⎝ k ⎠
⎝k⎠
18 − 3k = 0 ⇔ k = 6
Traženi član je
⎛ 9 ⎞ ⎛ 9⎞ 9 ⋅8⋅ 7
T6+1 = T7 = ⎜ ⎟ = ⎜ ⎟ = = 84
⎝ 6 ⎠ ⎝ 3 ⎠ 1⋅ 2 ⋅ 3
35. Odrediti x u izrazu
x
⎛3 1 ⎞
⎜ 2+ 3 ⎟
⎝ 3⎠
ako je odnos sedmog člana od početka, prema sedmom članu od kraja 1: 6.
Rešenje: x = 9
Rešenje:
n = 16, x = 1 ∨ x = 2
37. Koeficijenti četvrtog i šestog člana u razvijenom obliku binoma
n
⎛1 ⎞
⎜ + x⎟
⎝x ⎠
odnose se kao 5:18. Odrediti član koji ne zavisi od x.
Rešenje:
n = 12, k = 8, T9 = 495
( )
10
2+ 3
Rešenje:
32, 2160,15120, 22860, 7292, 243
82
39. Koliko elemenata ima partitivni skup skupa od n elemenata?
Rešenje:
⎛n⎞
Skup od n elemenata ima ⎜ ⎟ podskupova od k elemenata.
⎝k ⎠
Zato je ukupan broj podskupova jednak broju
n
⎛ n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞ ⎛n⎞
∑ ⎜ k ⎟ = ⎜ 0 ⎟ + ⎜ 1 ⎟ + K⎜ n ⎟ = 2 n
k =0 ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ ⎝ ⎠ .
Rešenje:
41. Po pet crvenih, plavih, belih i crnih kuglica treba povezati u niz tako da ma
koje četiri susedne kuglice budu različite boje. Na koliko načina je to moguće
izvesti:
a. Ako kuglice nisu numerisane
b. Ako su numerisane
Rešenje:
a. 4! b. 4!(5!) 4
42. Sekretarica ima 5 pisama i 5 različitih adresa. Na koliko načina ona može
svako pismo da stavi u pogrešnu kovertu.
Rešenje:
83
43. Koliko se binarnih relacija može definisati u skupu X od n elemenata?
Koliko ih je
a. Refleksivnih
b. Simetričnih
c. Refleksivnih i simetričnih
Rešenje:
n
V2
= 2n
2
V2
V2n −n
= 2n
2
a. V2
n n2 + n
C2
b. V2 =2 2
n2 − n
C2n
C. V2 =2 2
84
5.
PRAVILA ZAKLJUČIVANJA I DOKAZI
KRATAK SADRŽAJ:
CILJEVI UČENJA:
85
5.1. DEDUKCIJA I INDUKCIJA
Napomena:
U principu u deduktivnoj metodi, ne interesuje nas da li su pretpostavke i
zaključci istiniti, već da li je tačan sam princip zaključivanja, odnosno da li se iz tih
datih pretpostavki može izvesti tačan zaključak. Dedukcijom dakle želimo da
proverimo istinitost postupka na osnovu koga zaključujemo, da ukoliko su premise
tačne, da je i zaključak tačan.
86
Matematika je najvećoj meri deduktivna nauka, odnosno, ona se kao misaona
delatnost odlikuje deduktivnošću.
Primer:
Fermaov problem: Da li su prosti brojevi oblika 2 2 + 1, n∈N ?
n
Napomena:
Dedukcija i indukcija se međusobno isključuju, ali su i komplementarne. Ako bi ih
upoređivali, možemo reći da dedukcija vodi za nužnim zaključcima, dok indukcija
ka verovatnim zaključcima.
87
Deduktivne metode se bave isključivanjem pogrešnih pretpostavki, ali ne i
utvtđivanjem istinitosti. Induktivne metode se bave utvrđivanjem činjenične
istinitosti.
To su tačka, skup , prirodni broj 1 i mnogi drugi. Ovi pojmovi su intuitivno jasni i
svi pokušaji kroz istoriju matematike, njihovog definisanjia, nisu doveli do rezultata.
Veliki matematičar Euklid u svome delu Elementi, želeći da sve pojmove definiše, dao
je definiciju tačke. Rekao je „ tačka je ono čiji je deo ništa “. Naravno, ovo je sasvim
nepotrebna definicija koja je nasmejala ne samo matematičare i koja se vremenom
izgubila.
Ostali novi pojmovi se moraju definisati, koristeći samo osnovne pojmove ili one
pojmove koje smo već definisali.
Definicije služe da se pojmovi precizno odrede.
Primer:
Definicija:
Za svake dve prave a i b kažemo da se seku, ako imaju tačno
jednu zajedničku tačku.
Definicija:
Dve prave su paralelne, ako leže u istoj ravni i nemaju zajedničkih
tačaka ili se poklapaju.
88
Primer:
def
n ! = 1 ⋅ 2L n
def
a n = a1
4⋅ a24
K3a n ∈ N , a ∈ R
n
Kao što postoje osnovni pojmovi koje nije potebno definisati, tako postoje i
tvrđenja koja nije potrebno dokazivati.
To su aksiome. One predstavljaju osnovu svake matematičke teorije.
Primer:
Aksioma:
Za bilo koje dve različite tačke postoji tačno jedna prava koja ih sadrži.
Aksioma:
Za svaku pravu p i tačku A van nje, postoji tačno jedna prava koja sadrži tačku A i
paralelna je pravoj p.
89
Dokaz se sastoji od niza koraka , a svaki dokaz sadrži:
Primer:
Formule p i p ∧ q su tačne (imaju vrednost 1), samo ako su istovremeno p i q
tačni ( p = 1, q = 1) .
Tada možemo pisati i p, p ∧ q = q .
Dakle ispravno je zaključiti da iz tačne pretpostavke p i tačne predpostvke
p ∧ q , sledi da je i zaključak q tačan .
90
A, A ⇒ B
B
Primer:
A: 2000 je deljivo da 5,
A ⇒ B : Ako je N deljivo sa 5, onda je N prestupna godina.
B: 2000 je prestupna godina.
Primer:
A : Napolju pada kiša.
A ⇒ B : Ako napolju pada kiša, poneću kišobran.
B: Poneću košobran
Primer:
¬A : Nisam uhapšen.
A ⇒ B : Ako sam uhapšen onda sam izvršio zločin.
¬B : Nisam izvršio zločin.
91
• Ovo pravilo zaključivanja opravdava tautologija
( ¬p ⇒ ( q ∧ ¬q ) ) ⇒ p .
Ovo je primer indirektnog dokaza.
Po ovom pravilu, ako se polazeći od negacije formule A mogu dokazati dva sup-
rotna zaključka B i ¬B , tada sigurno je tačna formula A.
Primer:
2 nije racionalan broj.
Ako ovo tvrđenje želimo da dokažemo pravilom kontradikcije, predpostavićemo
da jeste racionalan broj. Onda se broj može napisati u obliku razlomka, tj.
p
2=
q
gde su p i q uzajamno prosti brojevi, (nemaju zajedničkog delioca).
Odavde je
p2
2= 2
⇒ p 2 = 2q 2 ,
q
2
I zaključujemo da je p paran broj, pa sami time i p je paran broj i može
se napisati p = 2n , odnosno 4n 2 = 2 q 2 ⇒ q = 2n .
To znači i da je i q paran broj.
Ako su oba broja p i q parna, oni nisu uzajamno prosti.
Znači naša predpostavka da je 2 racionalan broj nije održiva.
Primer:
Predostavimo suprotno:
Ako je 3n+2 neparan broj, tada je n paran broj.
Ako je n paran broj, može se napisati kao n=2k, onda
3n+2=3(2k)+2=6k+2=2(3k+1), odnosno dobijamo paran broj, što je suprotno
pretpostavci zadatka.
92
Primer:
U pokušaju da se dokaže 5. postulat koji je definisao Euklid u 4 veku p.n.e.
Lobačevski je kreunuo od kontradikcije toga stava, odnosno predpostavio je da
kroz tačku A koja se nalazi van prave p je moguće postaviti dve prave koje su
paralelne sa pravom p, a samim tim i beskonačno mnogo.
Međutim, ova predpostavka ga nije dovela do kontradikcije i to je ukazalo na
postojanje neke nove neeuklidske geometrije, u kojoj važe drugačija shvatanja
odnosa u prostoru. ( Napr. Zbir uglova u trouglu je manji od 2 prava ugla).
• Dokaz kontrapozicijom
¬B ⇒ ¬A
A⇒ B
Kontrapozicija glasi
Ako nisi bokser nije potrebno biti jak.
Primer:
93
5.2.5. PRAVILO TRANZITIVNOSTI IMPLIKACIJE I EKVIVALENCIJE
A ⇒ B, B ⇒ C A ⇔ B, B ⇔ C
A⇒C A⇔C
( p ⇒ q) ∧ (q ⇒ r ) ⇒ ( p ⇒ r )
odnosno
( p ⇔ q) ∧ ( q ⇔ r ) ⇒ ( p ⇔ r )
Primer:
Ako je čovek umetnik, onda je on je srećan.
Ako je čovek srećan, onda on dugo živi.
Zaključak
Umetnici dugo žive .
Primer:
Ako je broj deljiv sa 18 onda je deljiv sa 6.
Ako je broj deljiv sa 6 onda je deljiv sa 3.
• Pravilo kontraprimera
Primer:
94
Znači za obaranje polaznog tvrđenja nađen je jedan primer za koje
tvrđenje ne važi.
A B
,
A∨ B A∨ B
• Pravilo specijalizacije
A∧ B A∧ B
,
A B
Primer:
Želimo da odredimo da li je neki student položio matematiku, koja je ispit prve
godine.
Prvo utvrđujemo da je student položio sve predmete prve godine,
znači, student je onda položio i matematiku.
• Pravilo eliminacije
A ∨ B , ¬B A ∨ B , ¬A
,
A B
Kada imamo dve mogućnosti, a jednu od njih isključimo, druga mora da važi.
Primer:
Naći sva pozitivna rešenja jednačine x 2 − 1 = 0 .
Rešavanjem jednačine dobijaju se dva rešenja x = ±1 , ali pošto ne želimo
negativna rešenja, uzimamo samo rešenje x=1.
Primer:
Ispitati da li su sledeća zaključivanja dobra
A ⇒ B , ¬A A ⇔ B, B
a) b)
¬B A
95
U oba slučaja, ovim izrazima možemo da pridruzimo iskazne formule
a) ( p ⇒ q ) ∧ ¬p ⇒ ¬q
b) ( p ⇔ q ) ∧ q ⇒ p
a)
p q p⇒q ¬p ¬q
T T T ⊥ ⊥
T ⊥ ⊥ ⊥ T
⊥ T T T ⊥
⊥ ⊥ T T T
b)
p q p⇔q p
T T T T
T ⊥ ⊥ T
⊥ T T ⊥
⊥ ⊥ ⊥ ⊥
96
Pravila zaključivanja
A, A ⇒ B Modus ponens
B
¬B, A ⇒ B Modus tolens
¬A
¬B ⇒ ¬A Kontrapozicija
A⇒ B
A B Generalizacija-uopštavanje
,
A∨ B A∨ B
A ⇒ B, B ⇒ C A ⇔ B, B ⇔ C Tranzitivnost implikacije-silogizam
,
A⇒C A⇔C
Tranzitivnost ekvivalencije
¬A ⇒ ( B ∧ ¬B ) Kontradikcija –protivrečnost
A
A ∨ B , ¬B A ∨ B , ¬A Eliminacija-disjunktivni silogizam
,
A B
A∧ B A∧ B Specijalizacija -simplifikacija
,
A B
Primer:
Ispitati da li je sledeće zaključivanje dobro
p ⇒ ¬ q , r ⇒ q, r
¬p
Ovom izrazu možemo da pridružimo iskaznu formulu koja je tautologija
( ( p ⇒ ¬q ) ∧ ( r ⇒ q ) ∧ r ) ⇒ ¬p
Što znači da je zaključivanje ispravno.
97
5.4. MATEMATIČKA INDUKCIJA
Primer:
Dokazati da važi jednakost:
n ( n + 1)
1+ 2 + 3 +K + n = , n∈ N .
2
1⋅ (1 + 1)
1. Za n = 1 imamo 1 = , jednakost je tačna.
2
k ( k + 1)
2. Za n = k imamo 1 + 2 + 3 + K + k = .
2
Pretpostavljamo da je jednakost tačna.
( k + 1)( k + 2 )
3. Za n = k + 1 je 1 + 2 + 3 + K + ( k + 1) = .
2
Treba da dokažemo, pod pretpostavkom 2, da je ovajednakost tačna.
Ako obema strana jednakosti 2 dodamo sabirak k+1 dobijamo
1
1 + 2 + 3 + K + k + ( k + 1) = k ( k + 1) + ( k + 1)
2
⎛1 ⎞
⇔ 1 + 2 + 3 + K + k + ( k + 1) = ( k + 1) ⎜ k + 1⎟
⎝2 ⎠
⇔ 1 + 2 + 3 + K + k + ( k + 1) =
( k + 1)( k + 2 )
2
98
čime smo dokazali da je pod pretpostavkom 2, jednakost tačna i za
n = k + 1 , odakle zaključujemo da je formula tačna za sve prirodne brojeve.
Primer:
Dokazati da je izraz 6n − 5n + 4 deljiv sa 5
1. Za n = 1 imamo 6 − 5 + 4 = 5 , 5 je deljivo sa 5.
2. Za n = k imamo 6k − 5k + 4 , pretpostavljamo da je izraz deljiv sa 5.
3. Za n = k + 1 je 6k +1 − 5 ( k + 1) + 4 , i treba da ispitamo deljivost sa 5 , pod pret-
postavkom 2.
6k +1 − 5 ( k + 1) + 4 = 6k ⋅ 6 − 5k − 5 + 4 ± 6 ⋅ 5k ± 6 ⋅ 4 =
6 ( 6k − 5k + 4 ) + 25k − 25
kako je svaki sabirak ovog izraza deljiv sa 5, proizilazi i da je ceo zbir deljiv sa 5, odakle
zaključujemo da je formula tačna za sve prirodne brojeve.
Primer:
Dokazati Bernulijevu nejednakost:
(1 + h ) > 1 + nh , h ≠ 1 , h > 0 , n ≥ 2
n
99
PITANJA ZA PONAVLJANJE
1. Šta je dedukcija?
2. Šta je indukcija?
3. Nabrojati sva pravila zaključivanja.
4. Koja je razlika između empirijske i matematičke indukcije?
5. Šra je matematička indukcija?
6. Šta je modus ponens?
7. Šta je modus tolens?
8. Kako glasi pravilo svođenja na protivrečnost?
9. Kako glasi metoda kontrapozicije?
KLJUČNE REČI
Dedukcija, Kontradikcija,
Indukcija, Modus ponens,
Dokaz, Modus tolens
Definicija, Kontraprimer,
Aksioma, Silogizam,
Zaključak Kontrapozicija
100
5.5. ZADACI
Rešenje:
Rešenje:
A1 : Postoje najmanje 4 nekomplanarne tačke.
A2 : Svaka prava sadrži bar dve tačke.
A3 : Aksioma paralelnosti: Za svaku pravu p i tačku A van nje,
postoji tačno jedna prava koja sadrži tačku A i paralelna je sa pravom p.
Rešenje:
4. Izvesti zaključak
Pada kiša.
Ako pada kiša sedimo u kući.
Rešenje:
Sedimo u kući.
101
p: pada kiša
q sedimo u kući , dakle
p, p ⇒ q
.
q
5. Izvesti zaključak:
Rešenje:
Danas nije praznik.
Rešenje:
Kontrapozicija bi bila: Ako je n neparan broj, onda je i n 2 neparan broj.
n = 2n + 1, n 2 = ( 2n + 1) = 4n 2 + 4n + 1 = 2 ( 2n 2 + 2n ) + 1
2
Rešenje:
(
Ako je ispunjeno ( ∀x1 , x2 ∈ R ) x1 ≠ x2 ⇒ f ( x1 ) ≠ f ( x2 ) . )
Izrazi koji u sebi sadrže nejednakosti se teško dokazuju i jednostavnije je koristiti
kontrapoziciju predhodnog izraza koja glasi
f ( x1 ) = f ( x2 ) ⇒ x1 = x2 .
Dakle 2 x1 − 1 = 2 x2 − 1 ⇒ x1 = x2 , čime smo dokazali da je preslikavanje “ 1 − 1 ”.
102
8. Dokazati: Ako je ceo broj x deljiv sa 2 i sa 3, onda je deljiv i sa 6.
Rešenje:
Dokaz se sastoji od više implikacija. Koristi se pravilo zaključivanja tranzitivnosti
implikacije.
x je deljiv sa 2 i sa 3 ⇒ x = 2a ∧ x = 3b
3x = 6a ∧ 2 x = 6b
x = 6 ( a − b)
⇒ x je deljiv sa 6
p q ¬q r p ⇒ ¬q r⇒q ¬p
T T ⊥ T ⊥ T ⊥
T T ⊥ ⊥ ⊥ T ⊥
T ⊥ T T T ⊥ ⊥
T ⊥⊥ T ⊥ T T ⊥
⊥ T ⊥ T T T T
⊥ T ⊥ ⊥ T T T
⊥ ⊥ T T T ⊥ T
⊥ ⊥ T ⊥ T T T
Zaključak je dobar, jer kao što se može videti iz osenčene vrste, za tačne vrednosti
predpostavki dobijamo tačan zaključak.
r ⇒ q, r
1. modus ponens
q
p ⇒ ¬q
2. kontradikcija
q ⇒ ¬p
q, q ⇒ ¬p
3. modus ponens
¬p
103
10.Proveriti ispravnost sledećeg zaključivanja:
p ∨ ( q ∨ r ) , ¬r
, na oba načina.
p∨q
Rešenje:
Nećemo se šetati.
Neka je:
p-danas pada kiša
q- nećemo se šetati
r- pada sneg
s-nije hladno
onda imamo sledeće formule i ispitujemo ispravnost zaključka
p ⇒ q, p ∨ r, r ⇒ ¬s, s
q
Zadatak može da se reši tablicom ili primenom zakona zaključivanja.
r ⇒ ¬s
1. kontradikcija
s ⇒ ¬r
s , s ⇒ ¬r
2. modus ponens
¬r
p ∨ r , ¬r
3. eliminacija
p
p, p ⇒ q
4. modus ponens
q
Ako je avgust idemo na more. Avgust je ili toplo je. Ako je toplo ne pijemo topao
čaj. Pijemo čaj.
Rešenje:
Idemo na more.
p ⇒ q, p ∨ r, r ⇒ ¬s, s
q
104
13.Proveriti ispravnost sledećeg zaključka:
Nisam polozio matematiku i izgubio sam godinu. Nisam položio matematiku ili
programiranje. Ako položim programiranje ne gubim novac za novu školarinu.
Gubim novac.
Rešenje:
Izgubio sam godinu
¬p ∧ q, r ⇒ p, ¬r ⇒ s, s ⇒ t
t
Rešenje:
Sokrat je smrtan.
15.Izvesti zaključak
Rešenje:
Pas nije ptica.
( ∀x ) P ( x ) ⇒ Q ( x )
¬Q ( a )
¬P ( a )
105
16.Dokazati teoremu po izboru, direktnim dokazom.
Rešenje:
Dokazati da proizvod ma koja 4 uzastopna cela broja uvećan za 1 jednak
kvadratu nekog celog broja.
n ( n + 1)( n + 2 )( n + 3) + 1 =
.
= n 4 + 2n3 − n 2 − 2n + 1 = ( n 2 + n − 1)
2
Rešenje:
Neka su m,n i p prave koje pripadaju jednoj ravni. Ako su prave m i n paralelne i
ako p seče n, tada p seče i m.
Rešenje:
3 5n + 2n+1
Dokazati da je izraz 5 + 2 deljiv sa 3, tj
n n+1
.
k +1
2. Za n = k imamo 3 5 + 2 , pretpostavljamo da je deljivost tačna.
k
3. Za n = k + 1 5k +1 + 2k + 2 = 5 ⋅ 5k + 2 ⋅ 2 k +1 = 3 ⋅ 5k + 2 ( 5k + 2k +1 ) ,
106
19.Dokazati primenom matematičke indukcije.
a)
1 1 1 n
+ +L + =
1⋅ 2 2 ⋅ 3 n ( n + 1) n + 1
b)
133 11n + 2 + 12 2 n +1
c)
2n > 5, n ≥ 5
Rešenje:
a)
1 1
1. Za n = 1 imamo = , što je tačno.
1⋅ 2 2
1 1 1 k
+ +L+ = .
1⋅ 2 2 ⋅ 3 k ( k + 1) k + 1
1 1 1 k +1
+ +L + =
1⋅ 2 2 ⋅ 3 ( k + 1)( k + 2 ) k + 2
Imamo:
⎛ 1 1 1 ⎞ 1 k 1
⎜ + +L+ ⎟+ = +
⎝ 1⋅ 2 2 ⋅ 3 k ( k + 1) ⎠ ( k + 1)( k + 2 ) k + 1 ( k + 1)( k + 2 )
⎛ 1 1 1 ⎞ 1 k 2 + 2k + 1
⎜ + + L + ⎟ + =
⎝ 1⋅ 2 2 ⋅ 3 k ( k + 1) ⎠ ( k + 1)( k + 2 ) ( k + 1)( k + 2 )
⎛ 1 1 1 ⎞ 1 k +1
⎜ + +L+ ⎟+ =
⎝ 1⋅ 2 2 ⋅ 3 k ( k + 1) ⎠ ( k + 1)( k + 2 ) k + 2
107
b)
c)
1. n = 5, 25 > 5, T
2. n = k , 2k > 5, T
3. n = k + 1, 2k +1 = 2 ⋅ 2k > 2k > 5.
108
6.
TEORIJA ALGORITAMA
KRATAK SADRŽAJ:
6.1.ALGORITMI
6.2. DIJAGRAM- BLOK ŠEMA
6.2.1. LINIJSKE ALGORITAMSKE ŠEME
6.2.2. CIKLIČNE ALGORITAMSKE ŠEME
6.3. OSOBINE ALGORITAMA
6.4. MATEMATIČKA DEFINICIJA ALGORITMA
6.4.1. REKURZIVNE FUNKCIJE
6.4.2.REKURZIVNI ALGORITMI
6.5. ČERČOVA TEZA
6.6. TJURINGOVA MAŠINA
6.7. ZADACI
CILJEVI UČENJA:
1. Opišete algoritam,
3. definišete rekurziju,
109
6.1. ALGORITMI
110
Algoritmi se mogu prestaviti na neki od sledećih načina:
• Običnim govornim jezikom
• grafički -dijagram- blok algoritamska šema,
• psudo jezicima, odnosno, pseudokodovima (pseudokod predstavlja veštački
jezik koji je veza između svakodnevnog jezika, (srpski, engleski i td.) i progra-
mskih jezika),
• programskim jezicima,
• Prostovom mašinom,
• Tjuringovom mašinom,
• rekurzivnim funkcijama i dr.
111
Algoritamske šeme mogu se podeliti u dve kategorije:
• Linijske algoritamske šeme su one šeme kod kojih se svaki algoritamski korak
izvršava najviše jedanput u toku izvršavanja algoritma.
• Proste linijske algoritamske šeme, su one šeme kod kojih se svaki algoritamski
korak izvršava tačno jednput u toku izvršavanja algoritma.
Primer:
Sastaviti algoritamsku šemu za izračunavanje izraza
Z = a * ( b − 3c )
112
• Razgranate linijske algoritamske šeme, su one šeme kod kojih se svaki korak
izvršava tačno jedanput i obavezno sadrži bar jedan uslovni algoritamski korak.
Ako je uslov ispunjen, izlaz iz algoritamskog koraka biće označen sa da, a ako
uslov nije ispunjen izlaz će biti označen sa ne.
Primer:
Sastaviti algoritam za računanje vrednosti
⎧a + b, a < b
Z =⎨
⎩ a − b, a ≥ b .
113
6.2.2. CIKLIČNE ALGORITAMSKE ŠEME
114
Grafički prikaz ciklične šeme dat je na sledećoj slici.
Početak
P1
da
Uslov P3
ne
P2
Kraj
Primer:
115
Složene algoritamske šeme prave se različitim kompozicijama predhodnih šema.
116
b) Razgranate linijske strukture pošto sadrže bar jedan uslovni korak, moraju
imati i zapise oblika
Primer:
1⎛ z ⎞ z
xn +1 = ⎜ xn + ⎟ , x0 =
2⎝ xn ⎠ 2
Početak
z, ε
z
x0 =
2
1⎛ z ⎞
x1 = ⎜ x0 + ⎟
2⎝ x0 ⎠
da
x0 − x1 < ε
ne
x0 = x1
x1
Kraj
117
a ako bi koristili pseudo jezik imali bi:
procedura : koren ( z , ε )
z
x0 =
2
loop
1⎛ z ⎞
x1 = ⎜ x0 + ⎟
2⎝ x0 ⎠
if x1 − x0 < ε then end
x0 = x1
end loop
118
• Rezultativnost: svakom skupu ulaznih veličina mora biti definisano šta je
rezultat, koji se dobija posle konačno mnogo koraka.
• Masovnost: algoritam treba tako napraviti da važi za najširi skup ulaznih
podataka.
KOMPLEKSNOST ALGORITMA
119
6.5. MATEMATIČKA DEFINICIJA ALGORITMA
Primer:
Rekurzivna definicija prirodnih brojeva glasi:
1. 1 je prirodni broj
2. Ako je n prirodni broj, onda je to i n+1.
120
Primer:
Uočimo funkciju
f ( n ) = a n , n ∈ N U {0}
Ona se može shvatiti kao proizvod od n vrednosti broja a,
a n = a1
4⋅ a24
L3a
n
Takođe funkcija se može zapisati i rekurzivno na sledeći način.
f ( 0 ) = 1( znajući da je a 0 = 1)
f ( n + 1) = a ⋅ f ( n )
.
Izračunati f ( 3) .
Kako je a = 1 ,
o
1.
f ( 3) = a ⋅ f ( 2 ) = a ⋅ a ⋅ f (1) = a ⋅ a ⋅ a ⋅ f ( 0 ) = a ⋅ a ⋅ a ⋅1 = a 3
2.
Primer:
Rešiti rekurentnu jednačinu
f (1) = 1
f ( k ) = f ( k − 1) + k
Kako je
121
1⋅ 2
f (1) = 1 =
2
2⋅3
f ( 2) = 1 + 2 =
2
3⋅ 4
f ( 3) = (1 + 2 ) + 3 =
2
4⋅5
f ( 4 ) = (1 + 2 + 3) + 4 =
2
Znači možemo da zaključimo da je
n ⋅ ( n + 1)
f (n) = 1+ 2 + 3 +K + n =
2 .
Dokaz se izvodi matematičkom indukcijom.
Prvo dokazujemo da je za n = 1
1⋅ 2
f (1) = =1
2
k ( k + 1)
n = k f (k ) =
2
n = k + 1 f ( k + 1) = f (k ) + k = .
k ( k + 1) ( k + 1) (k + 2)
= +k ==
2 2
Prema tome dobijena formula je tačna za sve prirodne brojeve.
122
Primer:
Rekurzivni algoritam za izračunavanje stepena
Rekurzivne funkcije su samo jedna uža klasa funkcija koje zovemo aritmetičke.
• Obrnuto tvrđenje glasilo bi: verovatno je svaka izračunljiva funkcija rekur-
zivna. Ovo tvrđenje naziva se Čerčova teza.
• Aritmetička funkcija je funkcija oblika f : N n → N . Uzimamo skup N
proširen sa 0.
Nažalost ova teza nije dokazana u matematičkom smislu. U suštini ona tvrdi da za
neki problem postoji algoritam ako se rešavanje problema svodi na izračunavanje
vrednosti adekvatne rekurzivne funkcije. Problem koji se rešava tada se mora
formulisati kao aritmetički problem. Problem van aritmetike mora se preslikati u
aritmetički. Da bi se to postiglo prvo se problem mora predstaviti nekim univerzalnim
jezikom, na primer, kvantifikatorskog računa, a zatim se to preslikava na jezik
aritmetike. Dakle možemo reći:
• Rekurzivna funkcija je jedan opšti model algoritma.
123
6.6. TJURINGOVA MAŠINA
124
Tjuringova mašina ima vrlo jednostavnu konstrukciju. Sastoji se od beskonačne
trake, koja ima na sebi polja – ćelije u koje mogu da se upisuju simboli i glave koja
može da čita i piše simbole. Za Tjuringovu mašinu se definiše azbuka simbola S koja
će se u njoj koristiti, i spisak stanja Q u kojima glava za čitanje i pisanje može da se
nalazi. Definišu se početno stanje, i završno stanje; početno stanje je stanje u kome
se mašina nalazi na početku rada, a kada mašina dođe u završno stanje, prestaje sa
radom. Glava može da se pomera za jedno polje ulevo, za jedno polje udesno, ili da
ostane u mestu. U zavisnosti od stanja u kome se glava nalazi, i od simbola koji se
nalazi u kućici iznad koje je glava postavljena, glava će u tu kućicu upisati određeni
simbol, pomeriti se levo ili desno (ili ostati u mestu), i promeniti svoje stanje. Ovaj
proces se ponavlja dok Tjuringova mašina ne stigne u završno stanje.
Tjuringova mašina radi nad konačnim skupom simbola. Ti elementi se mogu
poređati u niz. Dakle, Tjuringova mašina je prebrojiv skup. To znači da je skup svih
algoritama prebroji. Naravno skup svih problema odlučivanja je neprebrojiv, što znači
da postoje problemi za koje ne postoje algoritmi. Jedan od nerešivih problema je
problem zaustavljanja Tjuringove mašine.
Tjuring je napravio je koncept algoritama za računanje pomoću Tjuringove
mašine, formulišući danas široko prihvaćenu Tjuringovu verziju Čerčove teze:
• Problem je algoritamski rešiv akko se može rešiti na Tjuringovoj mašini.
• Algoritmom se može smatrati svaki niz instrukcija koji se može uraditi na
Tjuringovoj mašini.
Osim Tjuringove mašine postoje i fon Nojmanova mašina, Prostova mašina,
algoritmi Markova, mašine Minskog i mnogi drugi formalizmi. Svi ovi sistemi su
međusobno ekvivalentni, odnosno simuliraju jedni druge. U suštini klasa diskretnih
funkcija koje te mašine mogu da izračunavaju je ista u svim slučajevima. To je jedna
robusna klasa funkcija koja je otporna na promene računarskih modela, a radi se o
klasi izračunljivih funkcija, odnosno svi problemi se svode na Čerčovu tezu.
1936 godina može se smatrati godinom nastanka nove naučne discipline, teorije
algoritama, a ponekad se i koristi termnin teorija izračunljivosti. Teorija algoritama
se bavi pitanjem postojanja ili nepostojanja algoritama za rešavanje pojedinih
problema i kao takva pripada matematičkoj logici. Sa stanovišta prakse
najinteresantnije pitanje je ne samo egzistencija algoritma, već i njegova efikasnost.
Implementacija algoritma na nekom računarskom modelu koristi njegove resurse,
vremenske i prostorne. Ovim pitanjima se bavi analiza algoritama ili teorija računske
složenosti. Analiza algoritama predstavlja osnovu teorijskog računarstva, a od
matematičkih metoda koristi tehnike diskretne matematike, matematičke logike i
teoriju formalnih jezika.
125
PITANJA ZA PONAVLJANJE
1. Šta je algoritam?
2. Navedite različite vrste izražavanja alogoritama ?
3. Čime se bavi teorija algoritama?
4. Šta je algoritamsaka šema i iz kojih delova se sastoji?
5. Linijske algoritamske šeme i primer.
6. Ciklične algoritamske šeme i primer.
7. Složene algoritamske šeme i primer.
8. Osobine algoritama.
9. Kako se vrši provera ispravnosti algoritma?
10. Definicija rekurzivne funkcije
11. Čerč - Tjuringova teza.
12. Koji je značaj Tjuringove mašine?
KLJUČNE REČI
126
6.7. ZADACI
Rešenje:
Rešenje:
Kako je n ! = 1 ⋅ 2 ⋅ 3L n i 0! = 1
127
F
Za n=k je f ( k ) = 2 − 1
k
Za n=k+1 je
f ( k + 1) = 2 f ( k ) + 1 = 2 ⋅ 2k + 1 = 2k +1 + 1
128
4. Napisati rekurzivnu formu za izračunavanje faktorijela n!.
Rešenje:
fak ( 0 ) = 1
fak ( n + 1) = n ⋅ fak ( n )
Izračunati f ( 3) .
1. Kako je 0! = 1 ,
f ( 3) = 3 ⋅ f ( 2 ) = 3 ⋅ 2 ⋅ f (1) = 3 ⋅ 2 ⋅1 ⋅ f ( 0 ) = 3 ⋅ 2 ⋅1 ⋅1 = 6
2.
Rešenje:
Rešenje:
procedura : fakt ( n ) (n > 0)
if n = 1 then fakt ( n ) = 1
else
fakt ( n ) = n ⋅ fakt ( n − 1)
129
7. Fibonačijev niz je niz brojeva kod koga je prvi element broj 1, drugi element
takođe broj 1, a svaki sledeći predstavlja zbir predhodna dva člana. Prvih nekoliko
članova niza glase 1,1,2,3,5,8,13,........Napisati rekurzivnu funkciju niza.
Rešenje:
Rešenje:
procedura : fibonaci (n je nenagativni broj )
if n = 0 then y = 0
else
begin
x = 0, y = 1
for i = 1 to n − 1
begin
z = x+ y
x= y
y=y
end
end
y je fibonacijev broj
130
7. Napisati rekurzivni algoritam za izračunavanje Fibonačijevih brojeva.
Rešenje:
procedura : fib(n ≥ 0)
if n = 0 then fib ( 0 ) = 0
else n = 1 then fib (1) = 1
else fib ( n ) = fib ( n − 1) + fib ( n − 2 )
Rešenje:
a = b ⋅ q0 + r0 , 0 ≤ r0 < b
b = r0 ⋅ q1 + r1 , 0 ≤ r1 < r0
r0 = r1 ⋅ q1 + r2 , 0 ≤ r2 < r1
L
rk − 2 = rk −1 ⋅ qk −1 + rn , 0 ≤ rn < rn −1
rk −1 = rk ⋅ qk
131
procedura : Euk (a, b > 0)
x=a
y=b
while y ≠ 0
r = x mod y
x= y
y=r
end
Rekurzivni algoritam bi glasio:
procedura : Eukl (a, b > 0)
if b = 0 then Eukl ( a, b ) = a
else Eukl ( a, b ) = Eukl (a mod b, a)
Rešenje:
procedura : Sab( A, B )
for i = 1to m
for j = 1to n
cij = aij + bij
end
end
end
Rešenje:
S = {0,1, b}
,
gde je b prazan simbol.
Rešenje:
Q = {q0 , q1 , q2 , q+ , q− }
,
gde je b prazan simbol. q0 je početno stanje, q+ , q− su završna stanja.
132
7.
TEORIJA GRAFOVA
KRATAK SADRŽAJ:
CILJEVI UČENJA:
1.Definišete graf,
3. odredite izomorfne,
133
7.1. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE
134
⎛V ⎞
E⊆⎜ ⎟
⎝2⎠
Primer:
Čvorovi i grane mogu imati jasan praktični smisao,
čvorovi mogu biti gradovi, a grane putevi između njih,
čvorovi mogu biti računari u mreži, a komunikacije između njih grane.
Primer:
Za dati skup čvorova i grana nacrtati odgovarajuće grafove.
a)
V = { A, B} i E = { AB} ,
b)
V = { A, B, C} i E = { AB, BC} ,
c)
V = { A, B, C , D} E = { AB, BC , AD, CD}
,
135
K4
• Stepen čvora je broj grana grafa koji imaju kraj u tom čvoru.
• Čvor stepena 0 naziva se izolovani čvor.
• Grana koja spaja čvor sa stepenom jedan je viseća grana.
Primer:
Dat je graf na slici. Odrediti susedne čvorove i grane i stepene čvorova
B C D
E
U grafu na slici čvorovi A i C su susedni, kao grane AB, AD i AC.
Čvorovi A i E nisu susedni, kao ni grane AC i BE.
Čvorovi B, C, D su stepena 2, a čvorovi A i E su stepena 3.
Primer.
Regularan graf stepena 2 je dat na slici:
• Put je niz grana grafa sa osobinom da je kraj k-te grane u nizu početak naredne
k+1-te grane. U opštem slučaju put je niz grana koje su međusobno povezane.
136
• Prost put ili elementarni put je put kod koga se kroz jedan čvor prolazi tačno
jedanom.
• Graf je povezan ako postoji put između bilo koja dva različita čvora.
C
B
• Ako je početni čvor ujedno i krajnji, takav put se naziva ciklus, kontura ili
petlja.
• Dužina puta (ciklusa) je broj grana koji čine put (ciklus).
C
B
A D
Primer:
Digraf koji sadrži skup čvorova V = {a, b, c} i skup grana
E = {( a, b ) , ( b, c ) , ( c, b ) , ( c, a )}
137
A B
• Teorema: Zbir stepena svih čvorova uvek je paran broj i jednak je dvostru-
kom broju grana.
Ako su di stepeni čvorova, tada je
n
∑d
i =1
i = 2e .
Pošto svaka grana u grafu poseduje dve krajnje tačke, svaka grana doprinosi
sa 2 sumi stepena čvorova i ta suma mora da bude jednaka dvostrukom broju
grana. Prema tome suma stepena svih čvorova zaista mora da bude paran
broj.
Primer:
Koliko grana ima graf sa 10 čvorova, ako je svaki stepena šest ?
2e = 10 ⋅ 6 ⇒ e = 30
• Teorema: Broj čvorova neparnog stepena u svakom grafu bez petlji je paran
broj.
Ova teorema u literaturi se zove i Lema o rukovanju:
U nekom društvu, broj osoba koje su se rukovale neparan broj puta je paran.
Ovde broj osoba koje su se rukovale predstavljaju čvorove grafa.
• Graf G'=(V',E') je podgraf grafa G=(V, E) ako je skup njegovih čvorova V'
podskup skupa čvorova grafa V, a skup njegovih grana E' je podskup skupa
grana E.
138
Primer:
Nacrtati bipartitivne grafove
K 2,3 , K 3,3 , K 2,4
.
Primer:
Nacrtati kompletna bipartitivne grafove K 2,3 , K 3,3 , K 2,4 .
• Planarni graf je onaj, neorijentisani graf bez petlji, koji se može nacrtati u
ravni, a da se grane ne seku, sem u čvorovima.
• Planarni graf deli ravan na na više konačnih zatvorenih oblasti i jednu
beskonačnu.
• Svaka zatvorena oblast se naziva ćelija.
139
Primer:
Planarni graf je na slici a, dok na slici b nije planaran graf.
a) b)
Primer:
Planarani grafovi na slici
Ako temena poliedra shvatimo kao čvorove, a njegove ivice kao grane jednog
grafa, dobija se planarni graf .
140
K5
K 3,3
Ako bi pentagraf bio planaran bio planaran, po Ojlerovoj teoremi za v=5 i e=10
dobili bi da je f=7. Međutim kako svaka oblast kod pentagrafa je ograničena sa
bar 3 grane, mora da je 2e ≥ 3 f , i bilo bi 20 ≥ 21 , što je nemoguće.
Za bitrigraf imali bi v=6, e=9 i f=5. Kod bitrigrafa svaka oblast je ograničena sa
bar 4 grane , dakle 2e ≥ 4 f , i 18 ≥ 20 , što je takođe nemoguće.
Primer:
Nacrtati dva izomorfna grafa.
a)
4 3 D C
1 2 A B
Izomorfizam ovih grafova definisan je bijekcijom
⎛1 2 3 4⎞
f =⎜
⎝A B C D ⎟⎠
141
b)
1 2
a d
6 3
b e
5 4
c f
⎛a b c d e f⎞
f =⎜ ⎟
⎝1 3 5 2 4 6⎠
Napomena:
Napomena:
142
Primena Izomorfnih grafova je od velikog značaja, a posebno u elektronici pri
konstruisanju štampanih kola, gde grane grafa (strujni vodovi) ne smeju da se seku
osim u čvorovima. Zato je važno da se pronađu izomorfani grafovi datom grafu, ali
takavi da im se grane ne seku.
Primer:
Da li je moguće spojiti 3 kuće sa 3 bunara stazama koje se ne ukrštaju, a da od
svake kuće vodi po jedna staza do svakog od 3 bunara.
1 2
a d
6 3
b e
5 4
c f
143
Ojler je problem rešio tako što je svakoj obali i ostrvima pridružio čvorove, a
mostovi su bili grane između njih. Tako je dobio jedan multigraf.
B
D
A
C
Svakodnevnim jezikom možemo reći da je Ojlerov graf, graf koji se može nacrtati
ne podižući olovku sa papira.
• Ojlerov put je put koja sadrži sve grane iz G tačno jedanput (ne mora biti
zatvoren).
• Zatvoren Ojlerov put naziva se Ojlerov ciklus ili kontura.
• Graf koji ima Ojlerov ciklus zove se Ojlerov graf.
• Graf koji ima Ojlerov put se zove poluojlerov graf.
• Graf može, a ne mora imati Ojlerov put, odnosno ciklus.
• Ojlerova teorema: Graf G je Ojlerov akko je povezan i svi čvorovi su parnog
stepena.
• Teorema: Graf ima Ojlerov put akko je povezan i sadrži najviše 2 čvora
neparanog stepena.
Primer:
b b
a d a
e d
c c
144
Primer:
Dati su grafovi na slici. Oni su:
c c
c
a e a a e
1. 2. d 3.
b b b
Prvi graf je Ojlerov put, napr: caecba, ima 2 čvora neparnog stepena.
Drugi graf je Ojlerova kontura, napr: abdca. Svi čvorovi su mu parnog stepena.
Treći graf nije ni Ojlerov put ni Ojlerova kontura.
Problem Kenisberških mostova se ne može svesti na Ojlerovu konturu, jer graf ima
stepene čvorova 5, 3, 3, 3 pa samim time se zaključuje da je nemoguće svaki most
pređi samo jedanput, a da se vratimo u početnu tačku.
Traženje Ojlerovog puta sreće se u problemima kombinatorne optimizacije, ali i u
radu sa laserima, čiji je cilj da se optimalno koristi laser i samim tim pojeftini
proizvodnja laserskih uređaja. Ojlerovi putevi su važni za organizaciju poslova u
velikom gradu, na primer, za raznošenje pošte, naplate računa i slično, jer poštar će
najracionalnije razneti poštu ako svaku ulicu obiđe tačno jedanput i mnogim drugim
sličnim problemima.
Vilijem Hamilton je 1859. godine postavio problem pod nazivom put oko sveta .
Problem je bio kao obići gradove sveta i vratiti se u polazni. Igra je koristila ivice
dodekaedra (12) za predstavljanje dozvoljenih puteva između gradova.
Graf koji prolazi kroz sve čvorove datog grafa tačno jednom (tako da se ni kroz
jednu granu ne prolazi više od jedanput) naziva se Hamiltonov graf.
• Hamiltonov put u grafu G je put koji prolazi kroz svaki čvor tačno jedan put.
• Zatvoren Hamiltonov put zove se Hamiltonova kontura ili ciklus.
• Graf koji ima Hamiltonov ciklus zove se Hamiltonov graf.
• Graf koji ima Hamiltonov put se zove poluhamiltonov graf.
145
Primer:
Nacrtati jedan Hamiltonov graf.
a b
d c
e
U definiciji Ojlerovih i Hamiltonovih grafova postoji velika sličnost ali i razlika. Kod
Ojlerovih grafova ispitujemo grane, a kod Hamiltonovih grafova čvorove grafa.
Međutim, dok je Ojlerov graf je u potpunosti određen Ojlerovom teoremom,
koja definiše potrebne i dovoljne uslove egzistencije grafa, za Hamiltonove grafove
to nije slučaj. Ne postoji teorema koja definiše potreban i dovoljan uslov postojanja
Hamiltonovog grafa.
Postoje teoreme koje na posredan način određuju Hamiltonove grafove, ali samo
u specijalnim slučajevima.
Primer:
Dati su grafovi.
a b a b a b
e c e c e c
d
Prvi graf je Hamiltonov put, napr:e,c,b,a.
Drugi graf nije ni Hamiltonov put, ni Hamiltonov graf.
Treći graf je Hamiltonov graf. Kompletan je graf, K 4
146
Primer:
a b c d
Ako svakoj grani grafa pridružmoi neki atribut ili više njih dobijamo težinski graf.
Ukoliko se radi u numeričkom podatku, atribut grane nazivamo težina i obeležavamo
sa w.
Pretpostavimo da posmatramo graf koji predstavlja mogući put iz tačke A u
tačku B, na najbolji mogući način. Pitanje je šta je najbolji mogući način i on zavisi od
problema koji treba rešiti. To može da bude najkraći put ili najjeftiniji ili najbezbedniji
ili put na kome se troši najmanje energije i sl.
U takvim slučajevima svakoj grani grafa se dodeljuje neki realan broj, to je
težina, odnosno mera koji će karakterisati željeni uslov, ako želimo, na primer, da
nađemo najkraći put između gradova težina je udaljenost, ili cena avionske karte koja
spaja udaljene gradova i sl.
Težina ne mora da bude pozitivan broj, ali uobičajeno je da se takav koristi, ne
umanjujući opštost razmatranja. Ako neka grana grafa ne postoji, tada se na
pomenutu poziciju stavlja neki poseban simbol napr ∞ .
Ako su težine pozitivni realni brojevi, a graf je bez petlji možemo zaključiti:
147
• Dužina puta je zbir svi težina na putu.
• Udaljenost čvorova je dužina minimalnog puta između dva čvora.
• Udaljenost čvora do samog sebe je 0.
• Težinski graf koji je usmeren zove se mreža.
Primer:
Na slici je dat jedan težinski graf.
• Za svaki čvor grafa G lista susedstva sadrži sve čvorove koji su susedni sa
{
njim u G, l = v ∈V ( u, v ) ∈ E . }
148
Primer:
Grafu sa slike odgovara sledeća lista susedstva
b
d
a
c
u l
a ( b, c, d )
b (a)
c ( a, d )
d ( a, c )
149
U svakoj koloni matrice incidencije nalaze se tačno 2 jedinice i one govore koji
čvorovi su vezani istom granom.
Primer:
Grafu sa slike odgovara sledeća matrica incidencije
b
d
a
c
ab ad ac cd
a ⎡1 1 1 0⎤
b ⎢1 0 0 0⎥
⎢ ⎥
c ⎢0 0 1 1⎥
⎢ ⎥
d ⎣0 1 0 1⎦
Primer:
Grafu sa petljama sa slike odgovara sledeća matrica incidencije
b
a d
c
ab aa ac cd dd
a ⎡1 1 1 0 0⎤
b ⎢1 0 0 0 0⎥
⎢ ⎥
c ⎢0 0 1 1 0⎥
⎢ ⎥
d ⎣0 0 0 1 1⎦
Kod digrafova na preseku i-te vrste i j-te kolone stoji -1 ili 1 ako u i-ti čvor ulazi,
odnosno izlazi j-ta grana, inače je 0.
Ova reprezentacija je veoma neekonomična i ređe se koristi.
150
7.2.3. MATRICA SUSEDSTVA
Primer:
Grafu sa slike odgovara sledeća matrica susedstva
b
d
a
c
a b c d
a ⎡0 1 1 1⎤
b ⎢⎢1 0 0 0 ⎥⎥
c ⎢1 0 0 1⎥
⎢ ⎥
d ⎣1 0 1 0⎦
Kako oznake čvorova u većini slučajeva nisu važne, matrica se piše bez oznaka.
⎡0 1 1 1⎤
⎢1 0 0 0 ⎥⎥
⎢
⎢1 0 0 1⎥
⎢ ⎥
⎣1 0 1 0⎦
151
Primer:
Usmerenom grafu sa slike odgovara matrica susedstva
a b
c
a b c
a ⎡0 1 1 ⎤
b ⎢⎢1 1 1 ⎥⎥
c ⎢⎣0 0 0 ⎥⎦
152
PITANJA ZA PONAVLJANJE
KLJUČNE REČI
Graf Digraf
Grana Podgraf
Čvor Bipartitivan
Petlja Planaran
Multigraf Izomorfan
Kompletan graf Ojlerov graf
Stepen čvora Hamiltonov graf
Put Incidencija
Ciklus Susedstvo
153
7.3. ZADACI
Rešenje:
B
A B
A C
D C
E D
c d
Rešenje:
154
3. Dat je graf na slici. Odrediti stepene čvorova i proveriti teoremu o broju
čvorova i grana.
A B
E D
Rešenje:
Stepen čvorova A, B je 3, stepen čvora C je 4 i stepen čvorova D,E je 2.
Teorema kaže da zbir stepena čvorova paran droj, 3+3+4+2+2=14 i jednak
duplom broju grana 2.7=14.
Rešenje:
5. Dat je graf
a b c
f e d
a) Koliki je broj grana, čvorova i odrediti stepene svih čvorova.
Rešenje:
a) v=6, e=6, stepen čvorova a i e je 2, čvor f je 3, čvora b je 4, čvora d je 0 i
čvora c je 1.
155
6. Da li postoji prost graf sa 5 čvorova čiji su stepeni čvorova 1,2,3,4,5 ?
Rešenje:
Ne postoji. Zbir stepena čvorova nije paran broj, 1 + 2 + 3 + 4 + 5 = 15 .
Rešenje:
⎛n⎞
⎜2⎟
⎝ ⎠
8. Koliko grana ima graf ako su stepeni čvorova 5,2,2,2,2,1?
Rešenje:
Kako je
2e = ∑ di ,
i
2e = 5 + 2 + 2 + 2 + 2 + 1 ⇒ e = 7 .
Rešenje:
a) Moguće je. Ako su putevi grane, a gradovi čvorovi, imamo da je
2⋅5 = 4 + 2 + 3+ 0 +1
b) Nije moguće, jer
2⋅5 ≠ 4 + 4 + 4 + 0 +1.
Rešenje:
a) Ne postoji, zato što broj čvorova neparnog stepena, mora da bude
paran broj, a kod nas je 3.
b) postoji.
156
11. Da li postoji prost graf sa 12 čvorova i 28 grana, takav da je stepen svakog
čvora ili 3 ili 5 ?
Rešenje:
Postoji, jer je 2 ⋅ 28 = 5 ⋅ 10 + 2 ⋅ 3
E = {( a, b ) , ( b, c ) , ( c, c ) , ( b, d ) , ( d , b ) , ( c, d ) , ( d , a )}
Rešenje:
A B
D C
Rešenje:
2-tog stepena
157
Rešenje:
K1 K2
K3
K4 K5 K6
15. Nacrtati kompletan bipartitivni graf koga čine dva disjunktna podskupa
čvorova A = {1, 2} i B = {3, 4,5} .
Rešenje:
1 2
3 4 5
a
b
Rešenje:
Graf na slici a K 4,4 je 3, regularan i bipartitivan.
Graf na slici b K 2,2 je 1, regularan i nije bipartitivan.
158
17. Nacrtati jedan bipartitivni graf K 3,3 i jedan kompletan bipartitivni graf K 3,3 .
Rešenje:
a) b) c)
Rešenje:
Graf na slici a) jeste Ojlerov jer ima samo 2 čvora neparnog stepena, graf na
slici b) nije Ojlerov jer ima 4 čvora neparnog stepena, a graf na slici c) jeste
Ojlerov jer su mu svi čvorovi parnog stepena.
a) b)
Rešenje:
a) ne; b) ne.
a) b) c)
159
Rešenje:
a) Jeste i kontura i put. Svi čvorovi su parnog stepena
b) Nije kontura jer ima čvorova neparnog stepena, a nije ni put jer ima više od
2 čvora neparnog stepena.
c) Nije kontura jer ima čvorova neparnog stepena, ali jeste put jer ima tačno 2
čvora neparnog stepena.
21. Može li se jednim potezom, ne dižići olovku sa papira nacrtati sledeća figura?
Rešenje:
U ovom grafu postoji 5 čvorova stepena 3,3,3,3,4, pa prema tome to nije
Ojerov put. Znači sliku nije moguće nacrtati jednim pokretom.
a) b)
Rešenje:
Graf na slici a) nema Hamiltonovu konturu, a ima Hamiltonov put, a graf na
slici b) nije ni Hamiltonova kontura ni put.
a c
b
d e
160
Rešenje:
Konture
a) ne, b) ne c) da d) ne e) da
Putevi
a) da, b) da c) da d) ne e) da
Rešenje:
a b c d
a) Kontura K 3 je i Ojlerov i Hamiltonov graf,
b) Potpuni graf K 4 , nije Ojlerov, a jeste Hamiltonov graf,
c) Potpuni bipartitivni graf K 2,4 , je Ojlerov, a nije Hamiltonov graf,
d) Zvezda, K 4 , nije Ojlerov i nije Hamiltonov graf.
25. Nacrtati graf koji nema Hamiltonovu, a ima Ojlerovu konturu, a zatim da nema
Ojlerovu, a ima Hamiltonovu konturu.
Rešenje:
Ojlerova kontura
Hamiltonova kontura
161
26. Da li su sledeći grafovi izomorfni?
a b s t
e f w x
g z y
h
d c v u
Rešenje:
Jesu.
Imaju isti broj čvorova, grana, svi čvorovi su istog stepena i može da se definiše
bijekcija
⎛a b c d e f g h⎞
f =⎜
⎝t s u v x w y z ⎟⎠ .
27. Da li su sledeći grafovi izomorfni?
Rešenje:
Oba grafa imaju 10 čvorova i 15 grana. Stepen svih čvorova je 3, ali to još nije
dovoljno da utvrdimo invarijantnost. Moramo da nađemo još neku zajedničku
osobinu. Jedna od takvih osobina je i postojanje ciklusa određene dužine. Graf
levo sadrži ciklus dužine 5, dok graf sa desne strane sadrži samo cikluse dužine
4,6,8, i 10. Znači nisu izomorfni.
b c
162
Rešenje:
Lista susedstva
v l
a (b)
b ( a, c )
c (b)
Matrica susedstva
⎡0 1 0 ⎤
A = ⎢⎢1 0 1 ⎥⎥
⎢⎣0 1 0 ⎥⎦
29. Dat je graf, naći listu susedstva, matricu susedstva i matricu incidencije.
d
a
c
Rešenje:
v l
a ( b, c, d )
b ( a, d )
c ( a, d )
d ( a, b, c )
Matrica incidencije
ab ac ad bd cd
a ⎡1 1 1 0 0⎤
b ⎢1 0 0 1 0⎥
A= ⎢ ⎥
c ⎢0 1 0 0 1⎥
⎢ ⎥
d ⎣0 0 1 1 1⎦
Matrica susedstva
163
⎡0 1 1 1⎤
⎢1 0 0 1⎥
A= ⎢ ⎥.
⎢1 0 0 1⎥
⎢ ⎥
⎣1 1 1 0⎦
⎡0 0 1 ⎤
A = ⎢⎢0 0 0 ⎥⎥
⎢⎣1 0 0 ⎥⎦
odrediti graf.
Rešenje:
b
a c
a c
164
32. Nacrtati graf koji predstavlja eko-sistem ishrane u šumi, ako životinjske vrste
predstavljaju čvorove, a vrsta iste hrane vezu između njih. Isto se hrane: Soko,
sova i rakun, soko i vrana , sova i vrana, veverica i rakun, veverica i vrana, ve-
verica i torbar, detlić i torbar, dabar i detlić, dabar i miš.
Rešenje:
rakun
sova
soko
torbar veverica
vrana
33. Nacrtati jedan planarni graf i po teoremi izračunati na koliko on oblasti deli
ravan.
Rešenje:
Rešenje:
1
Broj grana u regularnom grafu stepena r sa n čvorova je e = rn . Očigledno da
2
brojevi r i n, nemogu istovremeno biti neparni, jer tada e nebi bio ceo broj. To znači
da regularni graf neparnog stepena sa neparnim brojem čvorova nepostoji.
165
35. Koliki je maksimalni broj grana u planarnom grafu sa n čvorova.
Rešenje:
⎧3n − 6, n ≥ 3
e=⎨
⎩ n − 1, n<3
36. Dokazati da u planarnom grafu postoji bar jedan čvor stepena manjeg od 6.
39. Sedam prijatelja odlaze na odmor i dogovore se, da se svaki od njih javi trojici od
preostalih šest. Da li se ovo može učiniti tako da svako piše onim prijateljima koji
će pisati njemu.
166
8.
STABLO
KRATAK SADRŽAJ:
CILJEVI UČENJA:
1. Definišete stablo,
167
8.1. POJAM STABLA
• Stablo ili drvo je povezan graf koji ne sadrži cikluse ili konture.
Primer:
Graf na sledećoj slici nije stablo jer sadrži konturu- ciklus.
168
• Stablo je bipartitivni graf.
Primer:
169
8.1.2. KORENA STABLA
nivo 1
nivo 2
• Korensko stablo može da bude i orijentisano. Grane se orijentišu od čvorova
manjih nivoa, ka čvorovima viših nivoa. Ulazni stepen korena je 0, dok je
ulazni stepen ostalih čvorova u korenskom stablu jednak 1.
• Čvorovi do kojih vode grane koje polaze iz čvora x, nazivaju se sinovi čvora x,
a sam čvor x je njihov otac. Svi predhodni čvorovi u odnosu na x nazivaju se
predci, a naredni njihovi potomci.
• Čvor bez dece naziva se list. Listovi su završni čvorovi.
• Listovi su čvorovi stepena 1.
• Ostali čvorovi se nazivaju unutrašnjim čvorovima.
• Visina stabla je dužina najdužeg mogućeg puta od korena do lista.
170
Korena stabla mogu da se iskoriste za predstavljanje formula.
Primer:
Napisati koreno stablo koje predstavlja formulu ( a + b ) ⋅ ( c + d + a )
⋅
+ +
a b c d a
Koren stabla odgovara formuli, a listovi su ulazne promenljive. Podstabla
odgovaraju pod formulama.
programi
izlazi
• Ako je najveći izlazni stepen, bilo kog čvora stabla, jednak m, tada se to
stablo naziva m- arnim stablom. U posebnom slučaju, ako je m=2, dobijamo
binarno stablo.
• U binarnom stablu svaki otac ima najviše 2 sina i svako dete se posmatra kao
levo ili desno dete.
• Ako su u binarnom stablu završni čvorovi svi istog nivoa, binarno stablo se
naziva potpuno.
171
k
• Na nivou k postoji tačno 2 čvorova.
• Teorema: Ako potpuno binarno stablo ima pored nivoa 0 još n nivoa, tada je
broj čvorova v u stablu jednak
v = 1 + 2 + 22 + K + 2n = 2n +1 − 1
• Broj završnih čvorova ( listova) je
v +1
l = 2n =
2
Primer:
Graf na predhodnoj slici ima 3 nivoa, znači ima
v = 23+1 − 1 = 15 čvorova
15 + 1
l = 23 = = 8 listova
2
172
Kod formiranja i pretrage binarnih stabala treba imati u vidu da:
• Leva deca su manja ili jednaka od roditelja, a čvor sa najmanjom vrednošću je
najlevlji.
• Desna deca su veća ili jednaka od roditelja, a čvor sa najvećom vrednošću je
najdešniji.
• Definisati ključ,
• ukoliko je ključ veći od oca, idi na desno dete i ponovi ispitivanje,
• ukoliko je ključ manji od oca, idi na levo dete i ponovi ispitivanje,
• pretraga počinje od korena stabla.
Primer:
Formirati stablo pretrage u slučaju:
Poređajmo data imena po abecedi - Petar, Đorđe, Sima, Helena,
Stoja, Rista, Dunja, Martin, Vasa i Laza. Uzeti Petra za koren stabla.
Napomena: abeceda- a,b,c,č,ć,d,đž,đ,e,f,g,h,i,j,k,l,lj,m,n,nj,o,p,r,s,š,t,u,v,z,ž
P etar
Đorđe
Sledeće ime je Sima, koje se nalazi iza imena Petar (S>P),, pa će zato postati
njegovo desno dete.
P etar
Đorđe
Sima
173
P etar
Đorđe
Sima
Helena
Ako bi ovako nastavili, sledeće ime je Stoja, ona je Petrovo desno dete (P<S), a iza
Sime, pa je Simino desno dete ( posmatramo drugo slovo t)
Petar
Đorđe Sima
Stoja
Helena
Sledeće ime Rista. Abecedno je iza imena Petar (R>P) i spuštamo se do desnog deteta
Sime a kao je R abecedno ispred S (R<S), Rista postaje Simino levo dete.
P etar
Sima
Đorđe
Stoja
Helena Rista
Đorđe Sima
Helena Stoja
Dunja Rista
Martin Vasa
Laza
174
PITANJA ZA PONAVLJANJE
1. Šta je stablo?
2. Šta je koreno stablo?
3. Šta je binarno stablo?
4. Šta je razapeto stablo?
5. Kako glasi teorema koja povezuje broj čvorova i grana u stablu?
6. Šta je list?
KLJUČNE REČI
175
8.3. ZADACI
b)
a)
c)
d)
Rešenje:
Grafovi pod a,b,d su stabla. Graf pod c nije stablo jer sadrži ciklus.
2. Iskaznu formulu
( ( p ∧ ¬q ) ∧ ( q ∧ r ) ) ⇒ ¬p ,
predstaviti stablom.
Rešenje:
Svakom pojavljivanju iskaznog slova u formuli odgovara u stablu jedan čvor
stepena 1. Ostalim čvorovima odgovaraju vrednosti koje se dobijaju primenom
podformula.
( ( p ∧ ¬q ) ∧ ( q ∧ r ) ) ⇒ ¬p
( ( p ∧ ¬q ) ∧ ( q ∧ r ) ) ¬p
( p ∧ ¬q ) (q ∧ r )
¬q p
r
p q
q
176
3. Stablu sa slike prodružiti nekoliko različitih formula.
Rešenje:
a ⋅ (b + c)
b) a ⋅ ( b : c ) + c ⋅ ( x + y )
(
a) c ⋅ x + y
)
4. Koliko grana ima stablo sa 5 čvorova?
Rešenje:
Ako su v čvorovi, a e grane, dobijamo e = v − 1 = 5 − 1 = 4 .
v1 v3
v2 v5
Rešenje:
177
6. Koristeći dobijeno stablo odrediti:
Rešenje:
a) v4, v5, b) v3, v1, c) v1, d) v0,v2,v3,
e) v0,v2,v4,v5, f) novo je 1 g) visina je 2
Rešenje:
a
b e
c
d
f g i
h
j
Odrediti visinu stabla, nivo čvora e, koji je čvor roditelj čvora i, koji su čvorovi
deca čvora b?
Rešenje:
178
9. Ako potpuno binarno stablo ima 32 lista. Koliko ono ima čvorova i kolika je
visina stabla?
Rešenje:
Na k- tom nivou ima 2 čvor. Kako mi imamo 32 lista 2k = 32 ⇒ k = 5 .
k
Rešenje:
v = 24+1 − 1 = 31 .
Rešenje:
v +1 7 +1
l = 2k = = =4.
2 2
Rešenje:
Sva stabla sa 4 čvora mogu imati samo 2 oblika
179
13. Poređajmo sledeće brojeve koristeći algoritam za formiranje binarnog stabla
2,5,3,1,14,11,4.
Rešenje:
Poćićemo od broja 2 i postavićemo ga za koren stabla. Pošto je broj 5 veći od
njega, on postaje njegovo desno dete.
2
5
Sledeće broj je 3, veći je od 2, pa idemo do 5, a manji od 5, pa postaje njegovo
levo dete.
2
5
3
Sledeći broj je 1. On je manji od 2 i postaje njegovo levo dete.
2
1 5
3
Ako bi ovako nastavili dobijamo graf
2
1 5
3 14
4 11
14. Konstruisati binarno stablo koje sadrži imena poređana u abecednom poretku:
Ana, Vanja, Dušan, Mile, Žika, Mladen, Predrag.
Rešenje: Ana
Vanja
Dusan
Zika
Mile
Mladen
Pr edrag
180
9.
GRAFOVSKI ALGORITMI
KRATAK SADRŽAJ:
CILJEVI UČENJA:
181
9.1. OSNOVNI ALGORITMI PRETRAGE
182
Primer:
Pretpostavimo da smo u umetničkoj galeriji, gde hodnici odgovaraju granama, a
preseci hodnika čvorovima. Hoćemo da obiđemo galeriju i vidimo sve slike. Slike
se nalaze sa obe strane zida. Ulazimo u hodnik uvek kada je to moguće. Kada
stignemo na raskrsnicu prvi put obeležimo je, i odlazimo novim hodnikom. Kada
dođemo do raskrsnice koja je obeležena, vraćamo se istim putem nazad i
pokušavamo da dođemo do nove raskrsnice. Ako su svi hodnici koji vode iz te
raskrsnice pregledani, vraćamo se putem kroz koji smo prvi put prošli. Ovu
raskrsnicu više nećemo prolaziti i nastavljamo šetnju.
ALGORITAM:
1. Algoritam počinje od proizvoljnog čvora grafa G (V , E ) koji proglašavamo
korenom stabla.
2. Zatim biramo čvor koji je njemu susedan i formiramo novu granu. Sa V1 ⊆ V
obeležimo skup čvorova koje smo prešli, a sa E1 ⊆ E skup novih grana koje
pridodajemo stablu.
Na tom putu treba čvorove redom obeležavati da bi ih prelazili samo
jedanput.
3. Proverava se da li je čvor u susedan čvoru v i da li je grana (u,v) već pridodata.
Ako nije, pridodajemo je, odnosno čvor u ∈ V1 , a grana ( u, v ) ∈ E1 . Ako
grana (u,v) već postoji, to je povratna grana, mi ostajemo na čvoru u i biramo
mu novi susedan čvor ako je to moguće. Bilo koja grana grafa G mora da
bude ili grana stabla ili povratna grana.
183
Primer:
Dat je graf na slici. Formirati stablo primenom algoritma pretrage u dubinu.
Bilo koji od čvorova možemo izabrati za koren stabla.
f h j
c
e
a b g i
k
Čvor c ima 3 susedna čvora. Od našeg izbora u ovom koraku zavisiće izgled stabla.
Znači možemo dobiti stabla različitog izgleda.
Ako izaberemo čvor a i granu (c,a) dodajemo skupu grana E1. Pošto je čvor a list,
vraćamo se čvor c i tražimo njemu novi susedan čvor.
To može da bude čvor b i granu (c, b) dodajemo skupu E1. Pošto je i čvor b list,
vraćamo se u čvor c i tražimo novi njemu susedan čvor.
To je čvor e. Čvor e ima 2 susedna čvora i dva moguća izbora za izgled grafa. Ako
izaberemo čvor d, granu (e, d) dodajemo skupu E1 i nastavljamo ka čvoru f. Iz čvora f
u čvor e možemo samo povratnom granom, jer je čvor e već upotrebljen i dalje ka
čvoru g. Dodajemo granu (f, g), zatim idemo ka čvoru h i dodajemo granu (g,h). Iz h
možemo povratnom granom u f , jer je čvor f već upotrebljen,vraćamo se u čvor h i i
granom (h,i) do idemo do i. Kako je čvor i list vraćamo se u čvor h, njemu dodajemo
granu (h,j) do susednog čvora j i konačno granu (j,k) do lista k.
184
c c c c c
e e
a a b a b e a b a b
d d
c c
c c f
e e e e
a b ab a b a b
d d d d
f f f f
g g g
h h
c c
i
e e
a b a b
d d
f f
g g
h h j
i j i
Kod algoritam pretrage u širinu cilj je da dobijemo stablo najveće širine. Počinje
se od proizvoljnog čvora v, povezanog grafa G koji proglašavamo korenom stabla.
Ideja je da se sistematično ispitaju grane grafa da bi se otkrio svaki čvor koji je
susedan sa v. Zatim biramo sve čvorove koji su njemu susedni i formiramo nove
grane. Prvi dobijeni čvorovi su nivoa 1. Sada uzimamo svaki od čvorova nivoa 1 i za
svaki čvor koji je njemu susedan, a ranije nije uzet dodajemo novu granu. Čvorovi
koje smo dodali u ovom koraku imaju nivo 2. Postupak ponavljamo sve dok stablu ne
dodelimo sve čvorove grafa G.
Ovakav pristup zove se pretraga u širinu BFS (breadth-first-search). Dobio je naziv
po tome što se granica otkrivenih i neotkrivenih čvorova širi kroz graf. Algoritam prvo
otkriva čvorove na udaljenosti k, pa tek onda na udaljenosti k+1 od početnog v.
185
ALGORITAM:
a b
c
d
e
f
c d nivo 1
b
186
a
nivo 0
b c d nivo 1
e g nivo 2
Primer:
Datom grafu napraviti razapeta stabla primenom algoritma pretrage u dubinu i
širinu. a f
c d e
b g
h j
i
a k
l
a
b nivo 0
c c
nivo 1
b
d
i nivo 2
h
i e j
h
j nivo 3
k k
d nivo 4
l f g
e nivo 5
l
g f
187
9.2.1. DIJKSTRIN ALGORITAM
ALGORITAM:
Pseudokod
d ( vi ) = ∞, p ( vi ) = 0 početno stanje za čvorove( d je dužina, a p oznaka za
predhodni čvor)
d ( s ) = 0, p ( vi ) = 0 definiše se početni čvor
d ( u ) = min d ( vi ) bira se čvor sa minimalnom udaljenošću
V1 = V1 + {u} novi čvor postaje stalan
188
Ispitujemo udaljenost ostalih čvorova
If d ( vi ) > d ( u ) + w ( u, vi ) then
p ( vi ) = u
d ( vi ) = d ( u ) + w ( u, vi )
Primer:
b ( ∞, 0 ) 6 d ( ∞, 0 )
A ( 0,0 )
7
4 2
3 z ( ∞, 0 )
9
3 3
c ( ∞,0 ) 11 e ( ∞, 0 )
189
b ( 4, A ) 6 d ( ∞, 0 )
4 7
A ( 0,0 ) 2 z ( ∞, 0 )
9 3
3 3
C ( 3, A ) 11 e ( ∞, 0 )
B ( 4, A ) 6 d (12, C )
4 7
A ( 0,0 ) 2
9 3 z ( ∞, 0 )
3 3
C ( 3, A ) 11e (14, C )
B ( 4, A ) 6 D (10, B )
4 7
A ( 0,0) 2
9 3 z ( ∞, 0 )
3 3
C ( 3, A ) 11e (14, C )
190
Iz čvora D možemo u čvorove e i z. Za čvor e imamo 10+3=13, za z imamo
7+10=17. Pošto nova razdaljina ka e manja od one koja je već dodeljena ovom
čvoru, a bila je e(14,C), menjamo vrednost čvora E u E(13,D) i on postaje novi
stalni čvor.
B ( 4, A ) 6 D (10, B )
4 7
A( 0,0) 2
9 3 z (17, D )
3 3
C ( 3, A ) 11 E (13, D )
B ( 4, A ) 6 D (10, B )
4 7
A ( 0,0 ) 2
9 3 Z (16, E )
3 3
C ( 3, A ) 11 E (13, D )
.
191
9.3. ALGORITMI ZA MINIMIZACIJU RAZAPETIH
STABALA
ALGORITAM:
3. Dok je broj čvorova stabla < broja čvorova grafa, ponavljati postupak
4. Izaberi čvor koji ne pripada stablu, a susedan je nekom čvoru iz stabla, a pri
tome je težina ivice koja ih spaja minimalna.
5. Stavi taj čvor zajedno sa njemu pripadajućom granom u stablo.
6. Postupak ponavljati sve dok svaki čvor grafa G ne bude u stablu.
192
Primer:
193
a 2 b
3 4
1 2
c
4
2
e 3 d
Razapeto stablo bi izgledalo
a
e
b
Algoritam:
Drugi način
1. Uočiti bilo koju konturu grafa.
2. Iz uočene konture isključiti granu sa najvećom dužinom.
3. Ponavljati korake 1 i 2 sve dok ne ostane n - 1 grana, tj. dok ne bude
više kontura.
194
Primer:
Od datog težinskog grafa sa slike, formirati minimalno razapinjuće stablo koristeći
Kruskalov algoritam.
b 3 d
8 5
a 4 g
3
11 e 7
2 1
c 6
6 3 i
2 h
f
Rešenje: I način:
Popisaćemo sve grane grafa i njihove dužine i sortirati ih u neopadajući niz:
Ne koristiti grane koje bi stvorile konture. To su grane (a,c), (d,e), (g,h), (g,i) i (c,f).
b 3 d
8 5
a g
3
11 e
2 1
c
6 3 i
2 h
f
Primenjujući Kraskalov algoritam, dobija se rešenje prikazano na slici.
195
Rešenje 2 način:
b 3 d
8 5
a 4 g
3
11 e 7
2 1
c 6
6 3 i
2 h
f
Počećemo od zadatog grafa i uočiti npr. konturu (a, b, c, a). Od grana koje sačinjavaju
ovu konturu biramo onu sa najvećom dužinom i brišemo je. To je grana (a, c). Sve
uočene konture i izbrisane grane su date u sledećoj tabeli:
PITANJA ZA PONAVLJANJE
196
KLJUČNE REČI
Razapeta stabla
Pretraga
Dubina
Širina
Povratna grana
Pohlepni algoritam
Stalni čvor
9.3. ZADACI
c
a e
d
Rešenje:
a
nivo 0
b c d nivo 1
e nivo 2
2. Grafu sa slike odredi jedno stablo koristeći algoritam pretrage u dubinu,
uzimajući da je koren stabla:
a) čvor a,
b) čvor b,
c) čvor c.
197
b a c
d e
f g h
Rešenje:
a b) b c) c
a)
d a e
c a
b
e f c b h
d
h e d
g g
h f
f
g
3. Za zadati graf napraviti razapeto stablo primenom pretrage na dubinu i širinu.
a f
c d e
b g
h j
i
k
l
Rešenje:
a
nivo 0
b nivo 1
c nivo 2
d
h
e nivo 3
i j
nivo 4
k f g
nivo 5
l
198
4. Dat je graf na slici, sa težinama između dva čvora. Naći minimalni put od čvora
v0 do čvora v . Primeniti Dijkastrim algoritam.
Rešenje:
v2 4 v3 3 v0
2
v 3 1
1
6
v1 5
v4
v2 ( ∞, 0 ) v3 ( ∞,0 ) v0 ( ∞,0 )
2 4 3
v ( ∞, 0 ) 3
1 1
6
v ( ∞, 0 ) 5
1 v4 ( ∞, 0 )
v2 ( ∞,0 ) v3 ( 3, v0 ) v0 ( 0,0 )
2 4 3
v ( ∞,0 ) 3
1 1
6
v1 ( 6, v4 ) 5 v4 (1, v0 )
v2 ( 9, v1 ) v3 ( 3, v0 ) ili ( 7, v1 ) v0 ( 0, 0 )
2 4 3
v (12, v 1 ) 3
1 1
6
v1 ( 6, v4 ) 5 v4 (1, v0 )
199
v2 ( 9, v1 ) v3 ( 3, v0 ) v0 ( 0, 0 )
4 3
2
6 3 1 1
v (12, v 1 )
v1 ( 6, v4 ) 5 v4 (1, v0 )
v2 ( 7, v3 ) v3 ( 3, v0 ) v0 ( 0, 0 )
4 3
2
6 3 1 1
v (12, v 1 )
v1 ( 6, v4 ) 5 v4 (1, v0 )
v2 ( 7, v3 ) v3 ( 3, v0 ) v0 ( 0, 0 )
4 3
2
6 3 1 1
v (12, v 1 ) ili ( 9, v2 )
v1 ( 6, v4 ) 5 v4 (1, v0 )
v2 ( 7, v3 ) v3 ( 3, v0 ) v0 ( 0, 0 )
4 3
2
6 3 1 1
v ( 9, v2 )
v1 ( 6, v4 ) 5 v4 (1, v0 )
200
5. Dat je graf na slici, sa težinama između dva čvora. Naći minimalni put od čvora
P do čvora Q.
A1 3 A2 6 A3
3 2 4
P 2 2
3 1 Q
2
4
A4 6 A 4 A6
5
Rešenje:
6. Odredi najjeftiniju kartu od Bostona do Los Anđelesa, ako je mreža linija data
na sledećem grafu.
201
Rešenje:
Boston(0,0)
Čikago(900,B) 900$
700$ 300$
1500$
San Francisko(2400,Č)
1000$ Njujork(300,B)
550$
80
0$
400$ 1400$
Denver(1450,Č)
$
00
12
Los Anđeles(2300,Č) 1100
$
Dalas(1500,Nj)
202
Sada posmatramo oba čvora novog stabla a i e. Njihove udaljenosti do čvorova
grafa su: iz a do b dužina 2, iz a u d dužina 3, iz čvora e u b dužina 2, iz e u dužina
3. Kako imamo dva čvora iste udaljenosti biramo jedan proizvoljno. Uzmimo čvor
b, tako da čvor b i granu (e,b) pridodajemo stablu.
a 2 b
3 4
1 2
c
2
2
e 3 d
Proces se nastavlja. Sada posmatramo čvorove b i e. Najmanja udaljenost je iz b u
d dužine 2, tako da stablu pridodajemo čvor d i granu (bd).
a 2 b
3 4
1 2
c
2
2
e 3 d
I konačno, iz b u c možemo granom dužine 4, a iz d u c granom dužine 2, pa
dodajemo čvor c i kraću granu (d,c).
a 2 b
3 4
1 2
c
4
2
e 3 d
Razapeto stablo bi izgledalo
a
e
b
d
c
8. Od datog težinskog grafa sa slike, formirati minimalno razapinjuće srablo
koristeći Primov algoritam.
203
a
5 7 c
8
d 7 b
4 5
4 8
e
f 5 3
6 g
Rešenje:
a
5 c
7 a
7 b 8
d d
4 5
4 8
e f
5 e
f 3
6 g g c
b
c
6
d 4
b
1 5
3 2
2
a e 4
8 f
g
3
204
Rešenje: I način:
Ne koristiti grane koje bi stvorile konture. To su grane (a,b), (b,c) i (f,c), (g,f).
Primenjujući Kraskalov algoritam, dobija se rešenje prikazano na slici.
c
d 4
b
1
2
2
a e 4
f
g
3
Rešenje II način:
c
6
d 4
b
1 5
3 2
2
a e 4
8 f
g
3
205
Počećemo od zadatog grafa i uočiti npr. konturu (a, b, d,e, a). Od grana koje
sačinjavaju ovu konturu biramo onu sa najvećom dužinom i brišemo je. To je grana
(a, b). Sve uočene konture i izbrisane grane su date u sledećoj tabeli:
d 4
b
1
2
2
a e 4
f
g
3
c
6
d 4
b
1
3 2 5
4
2
a e 4
8 5
f
g 3
206
Rešenje:
d 4
b
1
2
2
a e 4
f
g 3
207
208
10.
BULOVA ALGEBRA
KRATAK SADRŽAJ:
10.1.OSNOVNI POJMOVI
10.1.1 DEFINICIJA I AKSIOME
10.1.2 OSNOVNE TEOREME
10.2. BINARNA BULOVA ALGEBRA
10.2.1. BULOVE FUNKCIJE
10.3.1. KONJUKTIVNE I DISJUNKTIVNE FORME
10.3. PRIMENA U RAČUNARSTVU I TEHNICI
10.3.1.BINARNI BROJNI SISTEM
10.3.2. PREKIDAČKE ŠEME I LOGIČKA KOLA
10.3.3. UPROŠĆAVANJE PREKIDAČKIH ŠEMA I LOGIČKIH
KOLA
10.4.ZADACI
CILJEVI UČENJA:
209
10.1. OSNOVNI POJMOVI
• komutativnosti
a + b = b + a, a ⋅b = b⋅a
• distributivnosti
a + (b ⋅ c ) = ( a + b) ⋅ ( a + c ) ,
a ⋅ (b + c ) = (a ⋅ b) + ( a ⋅ c )
• postojanje neutralnog elementa
a+0=a a ⋅1 = a
210
a′ = a zove se komplement od a.
Operacije + i . zovu se sabiranje i množenje.
Oznaka za operaciju . se često ne piše, već se koristi oznaka a ⋅ b = ab .
Usvajamo i klasične konvencije prioriteta operacija. Najveći prioritet ima ope-
racija komplementa (-), zatim množenja (·) i najmanjeg prioriteta je operacija
sabiranja (+).
Neka su a,b,c elementi Bulove algebre B, tada važe sledeće teoreme, odnosno
zakoni:
• zakon asocijacije
( a + b) + c = a + ( b + c ) , ( a ⋅ b) ⋅ c = a ⋅ ( b ⋅ c )
• zakon idempotencije
a + a = a, a ⋅a = a
• zakon nule
a + 1 = 1, a ⋅0 = 0
• zakon apsorbcije
a + a ⋅ b = a, a ⋅ ( a + b ) = a
• zakon involutivnosti
a =a
• De Morganovi zakoni
( a + b) = a ⋅ b , (a ⋅ b) = a + b
Ako je A Bulov izraz, pod dualnim Bulovim izrazom podrazumeva se izraz koji se
dobija kada se u izrazu A operacije + zameni sa · i obrnuto, a konstante 0 i 1 se
zamene njihovim komplementima.
211
10.2. BINARNA BULOVA ALGEBRA
+ 1 0 * 1 0
1 1 1 1 1 0
0 1 0 0 0 0
n
• Takvih n-torki ima 2n a funkcija 2 2 ( varijacie n te klase od 2 elementa sa
ponavljanjem)
212
Kako Bulove funkcije imaju konačan domen, moguće ih je zadati preko tablica.
Jedan opšti oblik tablice je sledeći
p1 p2 K pn F ( p1 , p2 ,K pn )
0 0 K 0 F ( 0, 0,K 0 )
0 0 K 1 F ( 0, 0,K ,1)
K K K K
1 1 K 1 F (1,1,K ,1)
p F1 F2 F3 F4
1 1 1 0 0
0 1 0 1 0
213
Primer:
F = F1 F2 + F1 F2 + F1 F2 + F1 F2 .
Primer:
F = ( F1 + F2 ) ( F1 + F2 )( F1 + F2 )( F1 + F2 )
Primer:
p1 p2 p3 F
1 1 1 1
1 1 0 0
1 0 1 0
1 0 0 1
0 1 1 1
0 1 0 0
0 0 1 1
0 0 0 1
F = ( p1 + p2 + p3 )( p1 + p2 + p3 )( p1 + p2 + p3 )
.
Algebarski prikaz funkcije u obliku disjunktivne forme, na osnovu zadate
tabele, zapisujemo u vidu logičkog zbira onoliko elementarnih proizvoda
koliko u tabeli ima vrsta sa vrednošću funkcije 1.
F = p1 p2 p3 + p1 p2 p3 + p1 p2 p3 + p1 p2 p3 + p1 p2 p3 .
214
10.3. PRIMENA U RAČUNARSTVU I TEHNICI
Moderni računari koriste binarni brojni sistem koji ima dve cifre 0 i 1. Binarni
sistem je izabran zato što digitalni sistemi koriste binarne signale, koji mogu da imaju
samo dva stanja. Ova stanja mogu biti otvoren-zatvoren, levo-desno, uključen-
isključen i slično.
Binarni sistem je pogodan za korišćenje matematičke logike, koja je bazirana na
iskazima koji takođe imaju samo dve mogućnosti, tačno (true) i netačno (false) .
Umesto T i ⊥ , koristimo oznake 1 i 0. Logičke operacije se predstavljaju uobičajeno,
konjukcija (proizvod) AND, a disjunkcija (sabiranje) kao OR, imajući u vidu istinitosne
tablice za date logičke operacije.
Jedna binarna cifra 0 ili 1 predstavlja minimalnu količinu informacija, odnosno
najmanji podatak koji se može obraditi u računaru i zove se bit (bit). Bit može da
reprezentuje istinu i neistinu. Jedinica reprezentuje istinu, a nula neistinu. U većini
računara koristi se grupa od osam bita koja se naziva bajt (byte).
Primer :
Ako primenimo operatore AND i OR na brojeve 0110110110 i 1100011101
dobićemo:
0110110110 0110110110
1100011101 AND 1100011101 OR
0100010100 1110111111
215
10.3.2. PREKIDAČKE ŠEME I DIGITALNA LOGIČKA KOLA
p ¬p
216
Primer:
Posmatrajmo prekidačku kolo-šemu koje sadrži prekidač i sijalicu. Vrednost 1
dodeljujemo prekidačima p i q kada su zatvoreni, tj ako kroz njih protiče struja. U
suprotnom dodeljujemo im vrednost 0. Kada su prekidači redno vezani, sijalica će
svetleti i kolo će imati vrednost 1 samo ako su oba prekidača p i q zatvorena. Prema
tome, ovo kolo će odgovarati iskazu p i q, odnosno p ∧ q i zove se AND –i kolo.
p∧q
Digitalno logičko kolo
Primer :
Posmatrajmo prekidačko kolo u kome su prekidači p i q vezani paralelno. Kada su
prekidači paralelno vezani, sijalica će svetleti ako je p=1 ili q=1 i kolo će imati
vrednost 1 ako je bar jedan prekidača p i q zatvoren. Prema tome, ovo kolo će
odgovarati iskazu p ili q, odnosno p ∨ q i zove se OR- ili kolo.
p∨q
217
Kolo sa jednim prekidačem p, u kome sijalica svetli samo ako je prekidač otvoren.
Prema tome kolo će imati vrednost 1 ako je prekidača p zatvoren, odnosno ako je p
jedako 0. Takvo kolo se zove ne kolo ili invertor.
¬p
Elementi digitalnih logičkih kola osim standardnih navedenih ( i kolo, ili kolo i ne
kolo ) su i sledeća kola:
• ekskluzivno ili
218
10.3.3. UPROŠĆAVANJE PREKIDAČKIH ŠEMA I LOGIČKIH KOLA
a+a =a
a+0= a
a +1 = 1
a + a =1
I teorema a = a
Za operacije i i ili
a+b=b+a
a ⋅b = b⋅a
a (b ⋅ c) = a ⋅ b ⋅ c
a + (b + c) = a + b + c
Teoreme minimizacije
a ⋅b + a ⋅b = a
a + a ⋅b = a
a + a ⋅b = a + b
a ⋅b + a ⋅c + b⋅c = a ⋅b + a ⋅c + b⋅c
219
Teoreme inverzije
a ⋅b = a + b
a + b = a ⋅b
Primer:
Pojednostaviti izraz p ⋅ p + q + q ⋅ q + r
p⋅ p + q + q⋅q + r = 0+ q + q⋅q + r ( a ⋅ a = 0)
= q + q⋅q + r (a + 0 = a )
=q+q+r (a ⋅ a = a)
=q+r (a + a = a )
=q+r (a = a )
Polazno kolo se zamenjuje sa znatno jednostavnijim koje je zadato izrazom
q+r.
p i
p
r ili
q
q i
q
220
PITANJA ZA PONAVLJANJE
KLJUČNE REČI
Bulova algebra
Bulova funkcija
Bit
Bajt
Kolo
Prekidačka kola
Električna kola
Invertor
Disjunktivna forma
Konjuktivna forma
Prekidači
221
10.4. ZADACI
Zakon idempotencije a ) a + a = a, b) a ⋅ a = a
Rešenje:
a)
a + a = ( a + a ) ⋅1 neutra ln i element
= (a + a) ⋅ (a + a ) inverzni element
= a + (a ⋅ a ) distribucija
=a+0 inverzni element
=a neutra ln i element
b)
a⋅a = a⋅a + 0 neutra ln i element
= a⋅a + a⋅a inverzni element
= a (a + a ) distribucija
= a ⋅1 inverzni element
=a neutra ln i element
Zakon nule a ⋅ 0 = 0
Rešenje:
a ⋅0 = a ⋅0 + 0 neutra ln i element
= a ⋅0 + a ⋅a inverzni element
= a ⋅ (0 + a ) distribucija
= a ⋅a neutra ln i element
=a inverzni element
Zakon apsorbcije a) a + a ⋅ b = a b) a ⋅ ( a + b ) = a
222
Rešenje:
a)
a + a ⋅b =
= a ⋅1 + a ⋅ b neutra ln i element
= a ⋅ (1 + b ) distribucija
= a ⋅1 zakon nule
=a neutra ln i element
b)
a ⋅ ( a + b) =
= ( a + 0 ) ⋅ ( a + b ) neutra ln i element
= a + (0 ⋅ b) distribucija
=a+0 zakon nule
=a neutra ln i element
Zakon involutivnosti a =a
Rešenje:
Rešenje:
a)
0 = (a ⋅ a ) inverzni element
=a +a De Morganovo pravilo
=a +a zakon involutivnosti
=1 inverzni element
223
1 = (a + a ) inverzni element
= a ⋅a De Morganovo pravilo
= a ⋅a zakon involutivnosti
=0 inverzni element
Zakon sažimanja a) a ⋅ b + a ⋅ b = a ( )
b) ( a + b ) ⋅ a + b = a
Rešenje:
a)
a ⋅b + a ⋅b =
= a ⋅ ( b + b ) distribucija
= a ⋅1 inverzni element
=a neutra ln i element
b)
( a + b) ⋅ ( a + b ) =
= a + ( b ⋅ b ) distribucija
=a+0 inverzni element
=a neutra ln i element
2. Dokazati
a) a + b + a ⋅ b = 1, b) ( a + b ) a ⋅ b = 0
p q r f
1 1 1 0
1 1 0 1
1 0 1 0
1 0 0 0
0 1 1 1
0 1 0 0
0 0 1 1
0 0 0 1
224
Rešenje:
Rešenje:
p q r f1 f2
1 1 1 1 1
1 1 0 1 1
1 0 1 0 1
1 0 0 1 1
0 1 1 1 0
0 1 0 0 0
0 0 1 1 1
0 0 0 1 0
5. Formuli p ⋅ q + p ⋅ r odrediti
a) prekidačku šemu,
b) digitalno logičko kolo.
Rešenje:
a)
p q
p r
b)
225
6. Formuli ( p + q ) ⋅ r odrediti
a) prekidačku šemu,
b) digitalno logičko kolo.
Rešenje:
a)
p
r′
b)
226
b)
c)
Rešenje:
a) p ⋅ ( q ⋅ r + p ⋅ q )
( )
b) p ⋅ q + q ⋅ ( p + r ) ⋅ r
c) ( p + q ) ⋅ ( q + r ) + p ⋅ q ⋅ r .
a)
b)
227
Rešenje:
a) p ⋅ q + r ,
p′ q
b) p ⋅ q + p ⋅ r .
Rešenje:
( p ⋅ q ⋅ r ) + ( p ⋅ q ⋅ r) + ( p ⋅ q ⋅ r) + ( p ⋅ q ⋅ r) + ( p ⋅ q ⋅ r )
Konjuktivna forma glasi:
( p + q + r ) ⋅ ( p + q + r) ⋅ ( p + q + r)
p q r′
p q′ r
p′ q r
p′ q′ r
p′ q′ r′
228
p′ p′ p
q′ q q′
r′ r r
Rešenje:
p
i
q
ili
p i
r
Rešenje:
a)
p ( q + r ) + ( pq + pr ) t = pq + pr + pqt + prt =
pq + pr = p ( q + r )
229
p
i
q
r ili
b)
pp + q + qq + r = 0 + q + qq + r =
q + qq + r = q + q + r = q + r
Rešenje:
p ⋅ q ⋅ r + p ⋅ q + ( p + q + r) + + p ⋅ q ⋅ r + q ⋅ r + p ⋅ q ⋅ r = (a + b = a ⋅ b )
= p⋅q⋅r + p⋅q + p⋅q ⋅r + p⋅q ⋅r + q⋅r + p⋅q⋅r
1424 3 123 123 123 (a ⋅ b + a ⋅ b = a)
1 1 2 2
230
INDEKS POJMOVA
A formula 4,
aksioma 89 -iskazna 11
alef nula 33 -valjana 16
algoritam 110, 116, 123, 124 funkcija 45
- Dijkastrin 188 -aritmetička 123
- Kruskalov 194 -bijekcija 47
- optimizacioni 187 -Bulova 212
- pretraga u dubinu 182 -injekcija 46
- prertaga u širinu 185 -inverzna 49
- Primov 192 -izračunljiva 123
- rekurzivni 122 -kompozicija 48
Aristotel 6 -rekurzivna 120
B -surjekcija 47
binarni brojevi 7, 215 G
binarne Bulove algebra 212 graf 134,
binarne Bulove funkcije 212 - beskonačan 135
binarna stabla 171 -bipartitivni 138
binarna stabla pretrage 172 -bitrigraf 141
binomna formula 69 -izomorfan 141
binomni koeficijent 69 -Hamiltonov 145
bit 7 -kompletan 135
blok šema 111 -konačan 135
- linijska 112,113 -multigraf 135
- ciklična 114 -neoprijentisan 137
C -Ojlerov 143
ciklus 137 -orijentisan 137
- Hamiltonov 145 - Pentagraf 140
- Ojlerov 144 -planaran 139
-prost 134
Čerčova teza 123 -regularan 136
čvor 134 -težinski 147
- susedni 135 grana 134
- stepen 136 -viseća 136
D I
dedukcija 86 implikacija 8,9
definicija 88 indukcija 86
disjunkcija 8,9 -empiriska 87
diskunktivna forma 213 -matematička 98
Dekartov proizvod 31 izraz 4,
Dekart Rene 32 iskaz 7
E K
ekvivalencija 8,9,10 kardinalan broj 33
F kombinacije 67
faktorijel 63 -bez ponavljanja 67
231
-sa ponavljanjem 68 put 136
komplement 31 -Ojlerov 144
konjunkcija 8,9 -Hamiltonov 145
konjuktivna forma 214 -prost 137
konstante 3,15 R
kontura 137 Raselov paradoks 34
kvantor 13,15 razlika skupova 30
-egzistencijalni 13 Rekurzija 120
-univerzalni 13 relacija 3, 42
L -binarna 42
logika 6 -refleksivna 43
-iskazna 7 -simetrična 43
-matematička logika 6 -antisimetrična 43
-predikatska 14 -tranzitivna 43
logička kola 216 -ekvivalencije 43
lista susedstva 148 -poretka 43
M S
Matrica 149 skup 28
-incidencije 149 -disjunktni 30
-susedstva 151 -partitivni 29
N -podskup 28
negacija 8,9 -prazan 28
O stablo 168
operacije 3, 15, -binarno 171
P -koren 170
Paskalov trougao 70 -visina 170
permuracije 63 -list 170
-bez ponavljnja 63 -nivo 170
-sa ponavljanjem 64 -razapeto 169
podgraf 138 sud 7
podskup 28 T
pravila zaključivanja 90 tablica istinitosti 9
-eliminacija 95 tautologija 12
-generalizacija 95 teorema 89
-modus ponens 90 Tjuring Alan 124
-modus tolens 91 Tjuringova mašina 124
-kontradikcije 91 U
-kontrapozicije 93 unija skupova 29
-kontraprimer 94 uređen par 31
-specijalizacija 95 V
-tranzitivnost ekvivalencije 93 varijacije 65
-tranziticnost implikacije 93 -bez ponavljanja 65
prebrojavanje 62 -sa ponavljanjem 66
presek skupova 30 Venovi dijagrami 28
promenljive 3,15 Š
prekidačke šeme 216 Šenon Klod Elvud 216
pseudo kod 116
232
LITREATURA
233