V. PROPAST KAROLINSKOG CARSTVA 17. Nasljednici Karla Velikog Kada je Karlo Veliki umro, godine $14, teSki problemi koji su bili prikriveni njegovim sposobnostima i karizmom postajali su sve otigledniji, Carstvo je bilo veliko, pucovalo se velo sporo, a stare sklo- nosti prema samodoscatnosti bile su jaée negoli ikada. Muslimanska osvajanja udinila su plovidbu Sredozemljem krajnje opasnom, zime se bitno smanjio dorok robe s Istoka. Sve slabija opskrba luksuznom robom s Istoka dodatno je umanji- la trgovinu na Zapadu: unutar Carstva trgovatke veze gotovo da nisu postoja- le. Sloj siromasnih ratnika, koji su podsjecali na sara germanska vremena, nekoé glavni oslonac franackih kraljeva, osiromasili su zbog stalnih racova te su mno- gi postali ovisni o velikim zemljoposjednicima. Ti veleposjednici bili su neskloni jaanju sredi8nje vlasti, a citava je vlast de facto bila ovisna o njihovoj podrsci. Oni su nadzirali sudove po administrativnim okruzima, bili su prevladavajuéi ele- ment w vojsci. Iz tog, je dru’tvenog sloja dolazila vecina grofova i biskupa. driavni sluzbenici, kao i veleposjednici, éesto bili zainteresiraniji za jatanje svoje mo¢i na lokalnoj razini negoli 2a izvréavanje carevih naredbi. Einhard je tvrdio da je vecina grofova bili korampirana i nepostena, a da se éak i miss’ moraju jako pozorno nadzirati. Cak ni sam Karlo Veliki nije bio sposoban zastititi svoje iza~ slanike od pritisaka grofova. Pod tim je uvjetima samo vrlo jak i sposoban viadar mogao éuvati privid reda i jedinstva. Karlovim nasljednicima, kako su bili Iju- di vige nego prosjegnih sposobnosti, nedostajalo je njegove nevjerojatne energije i postojanosti, Pa i da su imali sve Karlove odlike, bilo bi im te3ko, suo¢enima sa svim nevoljama tijekom 9. stoljeca, odréati jedinstveno Carstvo. Dezintegra- cija Carstva, odnosno anarhija koja je svela upravijanje na lokalnu ili u najboljem sluéaju na regionalnu razinu nije se dala zaustaviti, a novi val barbarskih provala su dodatno je otezao funkcioniranje sredi8nje vlasti. Karlov je nasljednik bio jedini sin koji ga je nadiivio — Ludovik Pobozni. U hiscoriografiji je bilo velo razliticih misljenja o njegovu karakteru, ali svi se slazu da je bio mnogo slabija lignost negoli otac. Mogao je u povijesti mozda i ostati zabiljezen kao dobar vladar, da nije vladao u vrlo te’kim vremenima. Za ofeva Yivota postao je kralj Akvitanije te je bio hvaljen zbog dobre vladavine u toj po- krajini, Bio je mnogo obrazovaniji nego otac i bio je mnogo vie vezan za vje- 1, jer su mu utitelji bili vodeéi klerici onoga doba. Kada je stupio na prijestolje, #131Goldstein, Grgin: Europa i Sredozemije u srednjem vijeku L Karta 7. Europa, Sredozemlje i Bliski istok oko 830. godine 132 0 otpustio je sve ofeve savjetnike koji su vodili nemoralan zivot. Zbog toga su se neki od moénika koji su dotad najsnaznije podréavali kralja, od njega udaljili. Bio je to zaéetak oporicije srediSnjoj vlasti. Negativan odnos prema njemu bio je jos vei zbog tinjenice da je dugo Zivio u Akvitaniji i da je imao malo zajednitkog s isto¢nofranackim plemi¢ima, vrlo utjecajnima na dvoru njegova oca. Zbog velike Ludovikove pobotnosti papa i drugi crkveni visokodostojanstvenici imali su na njega veliki utjecaj. Dok mu je otac bio Ziv, bilo je zamifljeno da se sam okruni za cara, ali nakon Karlove smrti ipak ga je zacario papa. Tim je Zinom papa pro- micao tezu da Crkva izabire, postavlja i svrgava careve; Karlo se, nalazuci sina da se sam okruni, vjerojatno Zelio oprijeti takvu stavu. Ludovikovo preveliko uvazavanje Crkve oslabilo je njegov carski autoriter, ali su glavni razlog uruSavanja ipak bili problemi u obitelji. Na Ludovika su jako utjecali oni koje je volio i kojima je vjerovao, a svi ti ljudi istovremeno nisu mo- gli biti zadovoljeni. Dobar dio svoje vladavine Ludovik je potrosio na pokuSaje da tije8i nerjesiv problem nasljedivanja prijestolja, a da nitko u obitelji ne bude nezadovoljan. Stari franazki obi¢aj dijeljenja kraljevstva izmedu vladarevih sino- va, kao da se radi o privatnoj imovini, nikada nije bio zaboravljen. Loe poslje-V. Propast Karolinskog Carstva dice takve prakse u prethodnih stotinjak godina bile su izbjegnute nizom okol- nosti, odnosno time da je na ovaj ili onaj natin naposljetku ostajao samo jedan pretendent na prijestolje. Karlo Martel je imao dva sina, ali je jedan oti8ao u sa- mostan. Pipin je podijelio Kraljevstvo na dva dijela, da bi Karlo i Karloman ima- li svaki svoj dio, ali je Karloman ubrzo umro. I Karlo Veliki je planirao podije- liti Kraljevstvo, ali je Ludovik bio jedini od sinova koji ga je nadzivio. Ludovik je imao tri sina — Locara, Pipina i Ludviga — ce ga je problem nasljedstva tesko opteredivao. Ve¢ je godine 817, dakle samo tri godine podto je doSao na prije- stolje, odredio dijelove carstva koje ée svaki od sinova dobiti, ali je u isto vrijeme clio ofuvati jedinstvo dréave, pa je dvojicu mladih sinova nastojao podvrgnu- ti najstarijem, Lotaru. Lotar je trebao biti car te je bilo predvideno da on nad- gleda vladavinu svoje brace u onim dijelovima driave (éak i znatajno manjim od njegova) koji su im prepusteni — Pipin je dobio Akvitaniju, a Ludvig Bavarsku. Osim toga, Lotar je postao otev suvladar, kako bi stjecao iskustvo. No, ovakav Ludovikov plan odmah je odbacio Bernard, Ludovikov neéak i Karlov unuk, koji je vladao dijelovima Italije Sto ih je Karlo Veliki prepustio svome sinu i njegova ocu Pipinu (umro 811). Osjetio se ugrozenim te je, podréan od nekih oponenata carskoj vlasti, poku8ao zavladati svojim podrutjem kao neovisni kralj. Pobuna je vrlo brzo uguéena, Bernardovi su saveznici bili smaknuti, a on sam trebao je biti oslijepljen. Iako je samoinicijativno do’ao na stritev dvor kako bi zatrazio milost, kazna je bila izveSena, a Bernard je ubrzo od komplikacija umro. Ludovika je zbog toga ¢ina obuzela griénja savjesti, a kada mu je sljedece go- dine umrla supruga, sve je to vidio kao znak nezadovoljstva koji je stigao s neba. PokajniStvo ga je ti8tilo sve do 822. godine, kada je na svom dvoru u Artignyju iavs8io javau pokoru — izjavio je da ,je esto bio grevan, u svom Zivotu, u svojoj veri, u svojim obvezama, da mu nije moguée navesti sve okolnosti u Kojima je napravio gresku". Ovakyo javno ponizenje najbolji je pokazatelj Ludovikove poboznosti, ali i razlike izmedu njega i njegova oca — jednostavno je nemoguée zamisliti Karla koji bi se na taj nacin poniZavao pred svojim podloznicima. Taj je Gin nakkodio Ludovikovu ugledu te je vjerojatno zna¢ajno ohrabrio njegove sino~ ve da se pobune protiv njega. Nedugo prije javne pokore u Attignyju, Ludovik se ponovno o%enio, sto je bila jo’ jedna gre’ka. Nova carica Judiea bila je prekrasna, ali energitna Zena te je ubrzo pogela presudno utjecati na svoga supruga. Kada im se rodio sin Kar- lo, Judita je privoljela cara da za djeéacica predvidi dio dréave, Ostala tri Ludo- vikova sina opitali su se bilo kakvim koncesijama koje bi dobio njihov polubrat te su prezirali oca. Smatrali su da se pokazao slabi¢em. U isto vrijeme nitko u obitelji nije volio najstarijeg sina Lotara, koji je postavsi suvladar, poeo preuzi- mati previ8e ovlasti u svoje ruke. Beskrajan niz svada u obitelji konagno je pre- rastao u gtadanske ratove, Jednom su tri starija sina ujedinila snage protiv Lu- dovika, pa ga ¢ak i zatotila. Potom je Ludovik uspio ujediniti mlade sinove pro- § 133Goldstein, Grgin: Europa i Sredozemije u srednjem vijeku 134 1 tiv Lotara te tako povratiti vlase. Jedina strana koja je iz ovih besmislenih borbi izvukla korist bilo je plemscvo, koje je postajalo sve neovisnije dok su se njiho- vi seniori svadali i ratovali. Pipin Akvitanski umro je 838. godine, a Ludvig je bio u ofevoj nemilosti, Stoga se Ludovik ponovo okrenuo Lotaru, ponudio mu je ispriku i polovicu dréave ukoliko bi zastitio najmladeg Karla i pomogao mu da zadrdi vlast nad drugom polovicom. Lotar je prihvatio o¢evu ponudu, pa je Lu- dovik Pobozni konagno ispisao sporazam o nasljedivanju koji su ukljucivali sve spomenute elemente, ponadavsi se da je naposljecku uspje’no zavrsio sporove oko svoga nasljedstva, Medutim, kada je Ludovik 840. umro, sve je ubrzo postalo mnogo gore negoli je bilo. Lotar se nije pridrZavao sporazuma koji je prethodno prihva- tio, nego je za sebe trazio Gitavo Carstvo, sukladno sporazumu iz 817. godi- ne. Logitno je da se Karlo, koji je kasnije prozvan Celavim, tome suprotsta- vio i da se povezao s razvlaitenim Ludvigom Bavarskim. Tako je poceo rat trojice brace“. Plemstvo je tijekom ratova koristilo sve moguénosti kako bi od zaracenih strana iznudilo Sto je moguée vise ustupaka, pa se i priklanjalo onoj strani koja je nudila vise. U interesu je plemstva bilo da nijedna od strana ne postigne potpunu pobjedu. Stoga su se oba tabora morala pomiriti sa stvarnom ili moguéom nelojalno¥éu u svojim redovima. Jedina velika bitka u ratu, ona kod mjesta Fontenoy-en-Puisaye 841. godine, zavrSila je bez pobjednika, iako su obje strane potom davale umnogome pretjerane informacije 0 protivnitkim gubicima, Suvremenici, u nemoguénosti da spoznaju prave razloge sve vecih uspjeha vikinskih napada, vjerovali su da je to stoga sto je mnogo ljudi izgi- nulo u gradanskom ratu, pa da zbog toga nije bilo nikoga tko bi Gavao grani- cu. Nema potvrde da je doslo do tako dramati¢nog pada broja ratnika, prije bi uspjehe Vikinga valjalo pripisaci sve veo} slabosti sredignje vlasti. Ubrzo nakon bitke kod Fontenaya Karlo i Ludvig su se razisli, ali su jo8 brée shvatili da su razjedinjeni nemoéni protiv Lorara. Stoga su se u veljaci 842. sa- stali u Strasbourgu i obnovili savez. Svaki od njih dao je javni zavjet da podréava onog drugog, a pritom je koristio govorni jezik (a ne pisani latinski), kako bi ga razumjeli i nazotni vojnici. Kako je Karlu u razligitim diobama bila prepuStana Franatka, a Ludvig je dugo godina vladao dijelom danainje Njemacke, tako je i vecina njihovih sljedbenika dolazila iz tih krajeva. Sukladno tome, potom zapi sane prisege svjedode o ranim fazama razvoja jezika iz kojih su se kasnije razvili francuski i njemacki. Prisega je glasila: »Za ljubav Boga i zajedniki spas kré¢anskoga naroda i nas, od dana danagnjega pa ubuduce, sve dok mi Bog bude davao mudrost i moé, odnosit éu se prema ovom mom bratu kao Sto se valja pravedno odnositi prema bratu, pod uvjetom da to isto ini i on sam. A s Lotarom neéu pristati ni na kakav sporazum koji bi mogao naitetiti ovom mom bratu." Verzija na romanskom jeziku glasila je:V. Propast KarolinSiog Carstva »Pro Deo amur et pro Christian poblo et nostro commun salvament, dist di in avant, in quant Deus savir et podir me dunat, si salvarai eo cist meon fradre Karlo et in adiudha et in cadhuna cosa si cum om per dreit son fradra salvar dist, in o quid il mi aleresi fazer; et ab Ludher nul plaid numquam prindrai, qui meon vol cist meon fradre Karlo in damno sit. Verzija na germanskom jeziku glasila je: wn Goddes minna ind in thes Christianes folches ind unser bedhero gealtnis- si, fon thesemo dage frammordes, so fram so mir Got gewizci indi madh furgi- bit, so haldih thesam minan bruodher, soso man mit rehtu sinan bruodher scal, in thiu, thaz er mig sosama duo; indi mit Ludheren in noheinin thing ne gegan- ga, the minan willon eino ce scadhen werben." Ova je zajednitka prisega dvojice brace prisilila Lotara da se prvo povuce u Italiju, a potom da se s njima konatno dogovori. Sljedeée su se godine (843) braga sporazumjela 0 podjeli viasti (vidi kartu na str. 167). Bio je to ukupno de- seti sporazum, a kako je potpisan u Verdunu, dobio je ime po ovom francuskom gradu. Lotar je zadriao carski naslov te mu je ostavijen najvedi dio dréave. No, njegov je dio bio dugatak ~ radilo se 0 sredignjem pojasu koji se pruzao na sje- veru od uéa Rajne u Sjeverno more sve do Rima na jugu, na zapadu do Rhéne i Rajne na istoku, Taj prostor, dugaéak preko 1.500 km, nije bio ni politi¢ki, ni zemljopisno ni kulturno jedinstven. Bilo ga je, u teoriji, vrlo lako napasti s bilo koje strane, i, sukladno tome, krajnje tesko braniti. Pogotovo stoga Sto granice izmedu tih drzava nikada nisu jasno odredene, a nisu postojale ni prirodne gra- nice. Formiranje takve umjetne tvorevine pokazuje Sto su tada Franci podrazu- mijevali pod pojmom dréava: za njih je kraljevstvo bilo ponajprije skupina grofo- vija ili slignih adminiserativnih jedinica koje se pokoravaju istom vladaru. Nika- da nisu smatrali da su potrebne nekakve drugatije veze. Cinjenica da je Lotar za- viadao sredignjim dijclom nekad jedinstvenog carstva, odredila je i dijelove koji su prepudteni drugoj dvojici brace. Ludvig Bavarski (Njemazki) dobio je goto- vo sve zemlje istocno od Rajne, dok je Karlo Celavi zavladao zapadnim dijelom nekada’nje dréave. Ta je podjela bio jedan od ranih timbenika koji je uvjetovao formiranje naroda i nacija u stoljecima koja slijede — cada je franatki teritorij (Zapadna Franatka), poslije Francuska, jasno odijeljen od germanskoga, poslije Njematke (Istotna Franaéka), a i Italija se velo brzo odcijepila od sredignje vla- sti, Ostatak zemalja izmedu Francuske i Njematke za dugo vremena neée doseéi polititku stabilnost i bit Ge mnogo stoljeca kamen spoticanja i uzrok ratova. Lotarovo je Kraljevstvo bilo po svojoj prirodi slabo, pa je stati franazki obitaj »podjele otevine svim sinovima" ubrzo doveo do njegove potpune propasti. Lo- tar je prije smrti 855. godine dodijelio svakom od tri sina dio svoje dréavine. Naj- starijem sinu Ludoviku II predao je Italiju. Ludovik je odnio sa sobom i carsku B13Goldstein, Grgin: Europa i Sredozemije u srednjem vijeku 1360 titulu, ali je caj naslov za njegove vladavine izgubio svaku faktitnu vrijednost. Drugisin, Karlo, dobio je podruéje izmedu Alpa i rijeke Rh6ne (sve do obala Sre-~ dozemlja), podrugje koje ¢e poslije postati kraljevstvo Burgundije, Tre¢i sin, koji je nosio ofevo ime Lotar, dobio je sjevernije zemlje. To je podrugje uskoro posta- lo znano kao Lotarovo Kraljeystvo, odnosno Lotaringija ili Lorraine. Valja zna- ti da je Lorraine u to vrijeme bila mnogo veéa negoli istoimena danaSnja francu- ska pokrajina — u 9. stoljeéu ona je obuhvaéala i danagnju Alsace, dananju Ni- zozemsku i znatajan dio-isto¢ne Francuske i zapadne Njematke. Lotar Mladi umro je 869. ne ostavivsi nasljednika, pa su se njegovi stri¢evi Karlo Celavi i Ludvig Njemacki odmah poteli sporiti oko nasljedstva. Sporazumom u Merse- nu, sljedece godine, Lorraine je podijeljena izmedu dvojice brace, ali ni ovaj do- govor nije trajao due od prethodnih, pa su braca ostala u vrlo loSim odnosima. Car Ludovik II je tijekom vladavine bez veéih uspjeha nastojao osnaziti svoj au- toricet u Iealiji, Kada je 875. umro, Karlo Celavi i Ludvig Njemaét imati su jos jedan razlog za svadu. Svaki od njih ¥elio je carski nasloy, ali je Karlo prvi gao do Rima, gdje je na Bozié 875. godine i okrunjen. Bila je to godignjica kru- nidbe Karla Velikoga, ali i jedina slitnost dviju ceremonija. U relativno kratkom razdoblju od 75 godina Carstvo je postalo vise fikcija, negoli realnost. Cim je do- bio carsku titulu, Karlo se vratio u Francusku, a papu i Iealiju prepustio je njiho- voj sudbini. Ludvig Njematki umro je 876, a Karlo Celavi 877. godine. Njihovi nasljed- nici jedva da su ih nadZivjeli za koju godinu. Do 884, na Zivotu su bila samo jo8 dva legitimna nasljednika dinastije Karolinga — Karlo Debeli, sin Ludviga Njematkog te Karlo Bezazleni, unuk Karla Celavog. Kako je Karlo Bezazleni bio petogodi8nje dijete, francusko je plemstvo odlutilo prihvatiti Karla Debelog kao svog viadara, On je veé nosio titulu njematkoga kralja, a za cara je bio okrunjen 881. godine, pa je tako njegovo stupanje na zapadnofranatko prijestolje pono- vo ujedinilo karolin3ke zemlje pod jednim vladarom. Medutim, bio je to jedini Karlov potez vrijedan painje, jer se radilo 0 posve nesposobnoj osobi. Karlo je bio svrgnut 887. godine, a umro je tri mjeseca kasnije. $ njegovom abdikacijom ugasila se i zapadnoftanatka grana dinastije Karolinga. Ubrzo je moéno plem- stvo stvorilo nove kraljevske dinastije u Francuskoj, Njematkoj i Italiji, dotim su Burgundija, Provansa i Bretanja postale neovisna kraljevstva. Cinjenica jest da je Karlo Bezazleni ponovo dogao na zapadnofranatko prijestolje 898. godine, re da su on i njegovi nasljednici formalno bili na vlasti jo8 gotovo titavo stoljece, ali je njihova vlast bila krajnje nesigurna, Suparnitka kraljevska obitelj, koja je potekla od pariskih grofova, uvijek je bila spremna zasjesti umjesto njih na prijestolje. S druge strane, mo¢no je plemstvo uvijek trazilo takve ustupke u zamjenu za svoju podrku te je kralju ostalo vrlo malo stvarnih ovlasti.V. Propast Karolinskog Carstva 18. Nove barbarske provale Obiteljske svade, podjele Carstva, nesposobnost pojedinaca — sve je to okarakteriziralo vladavinu posljednjih Karolinga. Veliki zemljopo- sjednici su na najbolji moguéi naéin iskoristili slabosti svojih careva i kraljeva kako bi postali prakti¢ki neovisni vladasi na svojim malim posjedi- ma. U odnosu na kri¢anske ideale, koji su stalno naglaSavali potrebu jedinseva krS¢ana i kr3¢anstva (wt sint unum — ,da budu jedno” — u smislu ,budimo jedin- stveni"), franatko je plemstvo pokazivalo krajnje malo lojalnosti, Najistaknutiji Ijudi Crkve 9. stoljeéa, koji su istovremeno bili i najuceniji ljudi toga doba, bili su zgrozeni gradanskim ratovima, neredom i loSim upravljanjem. Naime, ni Crkva nije mogla dobro funkcionirati na prostoru koji je bio razdijeljen izmedu sit- nih, posvadanih tirana. Njezinoj veé prilitno évrsto centraliziranoj organizaciji to je nanosilo teSke Stete, Mali lokalni silnici trazili su miljenike medu biskupi- ma i opatima, pa su rezultati znagajnih reformi 8. stoljeca uglavnom bili dokinu- ti, Pod vodstvom takvih Ijudi kao Sto je bio Hinkmar, biskup Reimsa, Crkva se 2estoko borila da ofuva jedinstvo tada8njih driava, Svaki put iznova poticali su ratoborne Karolinge da se zakunu kako ée Zivjeti u mira jedan s drugim te po- magati jedan drugom u obrani i vladavini zemljom. Svaki put iznova karolinska je obitelj ove prisege kr’ila zbog, kako su Ijudi Crkve smatrali, pohlepe i Ijubo- more svojih lanova. Pa ipak, Crkva nije mogla napustiti Karolinge. Kako god nesposobni i lo8i bili, oni su se ponesto razumjeli u vrijednosti koje donosi velika dréava i u metode kojima se njome vlada; za sve to njihovi protivnici — feudalci — nisu uopée imali razumijevanja. Medutim, Crkva je u svom nastojanju da otuva jedinsevo dréave i autoritet Karolinga imala vrlo malo uspjeha. Poput Rimskoga Carstva, i Karolinsko je propalo jer nije bilo nijedne znagajnije dru’tvene grupe koja je nastojala ofuvati njegovo jedinstvo i spasiti carsku vlast. Ekonomski in- teresi nisu nadilazili lokalnu razinu, a politi¢ka lojalnose iskazivala se puno prije i radije lokalnom moéniku negoli udaljenom viadaru. U doba Karolinga nisu niti Crkva, a niti carska obitelj mogli zaustaviti ili barem usporiti postupno ra- stakanje sredignje vlasti, Sto je veé razorilo mnogo ja¢e Rimsko Carstvo. Pa ipak, potpuna i brza propast Carstva koje je stvorio Karlo Veliki nije se dogodila samo zbog unutarnjeg rastakanja. Neki privid jedinstva vjerojatno bi se odréao, u najmanju ruku iavjesno vrijeme, da se nije dogodio novi niz barbarskih provala. Potele su u prvim desetljecima 9. stolje¢a i trajale vi8e od stotinu godi- na, Ove su provale bile, barem sto se tiée Zapadne Europe, najgore koje su joj se ikada dogodile. Po svemu sudeéi, razaranja i Stete bile su veée negoli u vrije- me germanskih scoba u 5. stoljeéu. Za razliku od Germana, novi su napadaci u prvo vrijeme bili zainceresirani ponajprije za pljatku, a tek poslije za naselja- vanje. Karolinski su vladari bili bespomoéni protiv brzih napadaga, jer su i svoje odrede velo rijetko mogli upozoriti i pokrenuti toliko brzo da bi mogli uhva- #137Goldstein, Grgin: Europa i Sredozemlje u srednjem vijeku 138 0 tici lukave neprijatelje. Putevi su postali jo8 nesigurniji negoli prije, a svako je manje podrugje trebalo organizirati svoju vlasticu obranu. Lokalni moénici preu- zeli su zadacu zastite svojih posjeda, pa su tako, preuzevsi obveze srediSnje vla- sti, preuzeli i njihove ovlasti, Kada su barbarski napadi u 10. stoljecu konatno bili zaveSeni, feudalizam se évrsto oblikovao u Francuskoj i Italiji, a izgradivao se u Engleskoj i Njematkoj. Novi su barbarski napadati bili Saraceni, Vikinzi/Normani te Madari. Svaki od tih naroda napao je Europu s druge strane — prvi s juga, drugi sa sjevera, treéi s istoka. Sa svojim malim brodovima ili pak lakom i pokretljivom konji- com uspjeli su dosegnuti praktitki do svakog mijesta na europskom kontinentu Opustodili su svaku regiju od Britanskih otoka do Sicilije i od Biskajskog zaljeva do Crnoga mora. Pljackali su sve Sto se moglo odnijeti — zlato, srebro, plemenite metale, odjecu, pa €ak i djecu, koju su mogli prodavati u roblje. Rusili su i palili sve Sto nisu mogli opljatkati, a ubili su stotine i tisuée Ijudi. Slomiti njihove na- pade i acijski okoli, bilo je isto toliko te’ko, ako ne i te¥e, negoli u vrijeme germanskih napada i seoba nekoliko stoljeéa prije. Ime Saraceni oznagavalo je u doba rimske i prvih stoljeéa bizantske vladavi- ne jedno od semitskih plemena na Sinaju. Poslije, odnosno opéenito u srednjem vijeku, a osobito za Krizarskih ratova, bio je to naziv za Arape i islamizirane na- rode Stedozemlja. U uzem smislu, u hrvatskoj historiografiji i kulturi, Saraceni su oni Arapi koji su, pristizudi uglavnom iz sjeverne Afrike, od 8. do 10. stoljeca pljatkali sredozemne obale Europe. Saraceni su stigli prvi, najdulje su napadali, a ini se da su, usprkos tome, udinili najmanje Stete, Doseg njihovih napada bio je relativno ograni¢en na Sre- dozemlje i njegovo neposredno zalede — juznu Francusku, Italiju, hrvatsku obalu Jadrana, Gréku. Cinjenica da su uglavnom stizali morem i da su za naseljavanje postali zainteresirani prije Vikinga i Madara, rezultirala je time da su njihovi na- pori za privremenim zaposjedanjem ostali koncentrirani na manji broj lokacija. Osim toga, u vrijeme dok su Saraceni napadali, dréave iz kojih su oni potekli, zapadale su u unutarnje krize, pa su i oni sami bili osjetljiviji na eventualne pro- tunapade. Ipak, zbog njihova zaposjedanja nekih dijelova judne Italije, titava je Italija patila stotinjak godina, a sredozemna je trgovina zbog njih bila priliéno nesigurna sve do 1. stoljeéa. Saraceni su ponajprije stizali iz sjeverne Afrike, manje iz Spanjolske. Kada su Arapi potetkom 8. stoljeca osvojili Spanjolsku, Ziva Zelja da krenu na Frana¢ku nagonila ih je na daljnja osvajanja, tako da su male kr8éanske dréavice prezivjele u planinama na sjeveru Pirenejskog poluotoka, Karlo Veliki je, osnovavii Spanjol- sku Marku, produiio egziscenciju svojevrsnih tampon-teritorija prema muslima- nima u Spanjolskoj. Stoga je muslimanska Spanjolska bila dobrim dijelom izoli- rana od ostatka Europe. Na Pirenejskom poluotoku muslimani su se iscrpljivali ih integrirati u europski ciV. Propast Karolinskog Carstva u napadima na kr8¢anske drZave na sjeveru i u medusobnim sukobima, pa u 9. i 10. stoljeéu za Europu nisu predstavijali veéu opasnost. Za razliku od onih iz Spanjolske, Saraceni sjeverne Afike bili su velika prijetnja. Velo sposobni pomorci, opasni gusari i pirati postali su veé polovicom 7. stoljeca, kada se, po svemu sudeéi, jedan broj krééanskih pomoraca stavio u sluzbu novih osvajata, a drugi preSao na islam. Do 9. stoljeéa njihovi su napa- di od gusarenja prerasli u osvajanja. Poteli su osvajati i naseljavati otoke zapad- nog Sredozemlja koji su im sluzili kao baza 2a napade na samo europsko kop- no. Osvajanje Sicilije zapotelo je 827. godine i gotovo je zavreno do polovice stoljeca, a posljednje kr8éansko uporiste Taormina palo je u arapske ruke 902. godine. U isto su vrijeme posve podvlastene i Sardinija i Korzika. Napadali su i talijansko kopno, ali s manje uspjeha. Neke su gradove na jugu Apeninskog po- luotoka drzali i sedamdesetak godina, a Bari, osobito vazan za daljnje napade po Jadranu, punih trideset (840-871), Nikada nisu osvojili dovoljno teritorija kako bi stvorili saracensku drzavu u Italiji, ali iz uporiita koja su évrsto dréali bili su u moguénosti pljatkati i terorizirati Gitav Apeninski poluotok i mnoga mjesta na isto¢noj obali Jadrana. Muslimani su uspostavili i scrateski vaZan mostobran na us¢u rijeke Garigliano, izmedu Rima i Napulja, koji im je omoguéavao da od pape traze danak i pljatkaju Monte Cassino. Druga saracenska pljatka3ka skupina osvojila je 890. Fraksinet (dana8nji Frainet na Azurnoj obali) i driala ga sve do 973. godine. Iz njega su mogli nad- gledati nedaleke alpske prijelaze i pljackati trgovce. Odvjecak Karolinga koji je vladao Italijom iscrpljivao se u borbama protiv Saracena, ali ih nikada nije uspio posve istisnuci iz zemlje. Piratska je gnijezda bilo moguée eliminirati tek onda kada su lokalni magnati postali toliko prestraseni ili zabrinuti musliman- skom prisutno3¢u da bi zaboravili medusobne razlike i prestali sklapati save- ze s ,nevjernicima". Primjerice, 871. godine bio je potreban savez italskog cara Ludovika, Bizantinaca, pape, Hrvata, Srba, Zahumljana, Travunjana, Kona- vijana, Dubrovéana te svih dalmatinskih gradova da bi otjerali muslimane iz juznotalijanskog Barija. Naposljetku su potkraj 9. stoljeéa muslimani posve isti- snuti s talijanskog kopna, ali su neki sredozemni otoci ostali pod njihovom vlaséu do 11. stoljeca. Tada su talijanski gradovi postali dovoljno jaki da zagospodare Sredozemljem, a normanski su avanturisti istisnuli Saracene sa Sicilije. Vikinzi ili Normani jedan su narod, ali su imena razlititog postanka. Na- ziv Normani (,normani“ odnosno nortmann, zabiljezen u francuskom oko go- dine 1000) nastao je u napadnutim europskim zemljama koje su 0 napadatima znale samo da dolaze preko mora, sa sjevera. Naziv ,vikingr“ oznatava wu staronorveskom gusara. U historiografiji se uobitajilo da ,, Viking" oznatava te napadaée u vrijeme dok samo pljatkaju, a da se o Normanima govori od trenu- tka kada potnu trajno naseljavati neko podrugje. 1 139Goldstein, Grgin: Europa i Sredozemlje u srecniem vijeku 140 8 Za razliku od Saracena, Vikinzi su svojim napadima obubvatili mnogo veci prostor, podinili mnogo vise zlogina i napravili jo8 vise Stete. Napadali su praktitki svaku europsku zemlju od Spanjolske do Rusije, ali su najvi8e razarali na Britan- skim otocima i u Francuskoj. Miroljubivo su naselili vei prostor — Orkneyske i Farske otoke, Island, Grenland, pa su tak, privremeno, osnovali i jednu koloniju na sjevernoameritkoj obali (na danaSnjem Newfoundlandu). Nijedan izvor ne svjedoti o razlozima zbog kojih je iz relativno siromaSne Skandinavije ba u tim stoljecima iselilo toliko mnogo stanovnika. Nije posve ja~ sno ni zaSto se to dogodilo bag tada, a ne prije ili poslije. DoduSe, zbog oStre Kli- me i nepovoljnih uvjeta za zemljoradnju germanska su plemena Skandinavije — preteZno s podrudja danainje Svedske — odlazila prema jugu veé od 1. stoljeéa. Cini se da je do novih seoba doilo u 5. stoljeéu kada su germanska plemena na- pustila dijelove istotne i srednje Europe i ostavila ih praktiki nenaseljenima, a resursima siromana Skandinavija, iako relativno slabo naseljena, nije mogla prehranjivati ni one koji su tamo Zivjeli. Stoga je selidbeni val opet zapoceo i trajao s manjim ili vecim intenzitetom sljede¢a dva stoljeca, ali je Europa potela osjeéaci pritisak tek kada su novopridofla skandinavska plemena nasclila svu raspolozivu zemlju. Osim toga, smatra se da je uzrok povecanja broja stanovnika poboljSanje Zivotnih uyjeta, a da su oni i uzrok i posljedica sazrijevanja politi¢kih prilika, To znati da je u skandinavskim druStvima postojala tendencija ujedinja- vanja i stvaranja vecih i snaZnijih politi¢kih cjelina. Cini se da bi jedan od razloga odlaska stoga mogao biti da su lokalne vode, koje su pobijedili jati protivnici, ra- dije oti8li iz Skandinavije nego se pokorili. Tako su se zasigurno dogadaji odvijali u Danskoj, gdje su kraljevi vodili duge i uspjeSne ratove protiv plemstva. Skandinavci su dobro poznavali srednju i zapadnu Europu. Bili su uspjesni tr- govci prije negoli su poscali gusari i kontrolirali su jedan od najva%nijih trgovatkih puteva u Europi. Bio je to put od Kaspijskog jezera na istoku preko trgovatkih gtadova na Volgi do porjetja rijeka koje se ulijevaju u Baltik. § Baltitkog mora roba je brodovima bila vozena prema Engleskoj, njematkim zemljama, Flandriji i Francuskoj. Ovaj je put postao osobito vaZnim od 7. stoljeéa, kada su trgovi- nu Sredozemljem ugrozili i znatajno umanjili muslimani, pa su se mnogi trgovei orijentirali na luke i rijeke sjeverne i sjeveroistoéne Europe. Skandinavci su iskazali nemir ve¢ u vrijeme Karla Velikoga. Danci su u posljednjim godinama 8. stoljeéa upadali preko sjeverne granice Carstva, a zabiljezeno je i nekoliko pokuSaja da se napadnu Engleska, Irska i Frizija. Ovi prvi upadi bili su relativno neuspjeSni, ali su ponajprije bili istrazivatkog karak- tera: Vikinzi su tada uotavali slabe toéke u obrani europskih zemalja. Posebice je co bilo otigledno u slugaju Irske, dobrim dijelom zbog lo¥e polititke i vojne organiziranosti u toj zemlji. Na samom potetku 9. stoljeca Irska je jedina bila na meti tezih vikin’kih napada, dok su do ostalih zemalja dolazili tek povreme- no. Medutim, oko 830. godine, gradanski su ratovi veé priligno nagrizali snaguV. Propast Karolinskog Carstva Franatkog Carstva, au isto su vrijeme napadaéi sa sjevera poéeli sve ozbiljnije prijetiti. U to doba Vikinzi su ve¢ osnivali stalne baze na neprijateljskom terito- riju —u Irskoj od 831, u Francuskoj od 843, u Engleskoj od 851. Baze su obitno bile na otocima i na u8¢ima velikih rijeka — primjerice, otok Noirmoutier na uséu Loire, Oissel na uSéu Seine te Sheppey na uSéu Temze. Tada kreéu u pohode ne zato Sto su Zeljni avantura, veé stoga jer im je pljacka postala stalno zanimanje. Za gospodare mora, a Vikinzi su to bili, nije bilo nikakvih problema da se te baze obrane, a one su istovremeno bile idealne pozicije za ulazak lakim brodicama — drakarima duboko u neprijateljski teritorij. Kada su te baze bile uspostavljene, prakticki viSe nijedno mjesto u bliZoj ili daljoj okolici nije bilo sigurno, jer su se naselja gradila, u pravilu, uz vodene tokove, kako bi yoda bila lako dostupna. Vikinski drakari bili su plitkoga gaza, dugatki do 23 m (a mozda i vie); na njih se moglo ukrcati dvadeset, pa éak i do etrdeset Ijudi. Fascinantne su bile plovi- dbene moguénosti tih brodova: uplovljavali su iu rijeke i rjedice diljem Europe, ali i plovili do Islanda, Grenlanda i Amerike. Vikinzi ipak nisu uv porpunosti ovisili © brodovima. Kada bi bili blokirani utvrdenim ili niskim mostovima ili pliginama, ostavili bi brodove, ukrali bi konje inastavili pljatku kao konjica. Zapravo, u zemljama u kojima su vee bili priliéno brojni, kao Sto je bilo slugaj u Engleskoj, u jednom su trenutku gotovo porpuno prestali pla¢kati vozeci se brodovima: otad su se kretali, uglavnom na konjima, uzdui i poprijeko po zemlji. Glas o vikinSkoj iznimnoj hrabrosti i vojnitkim spo- sobnostima Sirio se velikom brzinom Europom, pa su mnogi viadari, ukljucujuci i karolin3ke careve, pla¢ali danak kako bi izbjegli njihove napade. Vikinki su napadi dosegnuli vrhunac tijckom Sestog desetljeca 9. stoljeca, dakle, izmedu 850. i 860. godine. U to vrijeme njihove su vojske dréale vise od polovice Irske i Engleske. Juzni dio Frizije veé je bio dodijeljen jednom od vikinSkih vojskovoda. Nakon Sto su Rouen, Pariz i Bordeaux bili oplja¢kani izmedu 841. i 846, u ovom desetljecu praktitki vise nijedan sjevernofrancuski grad nije bio po&teden. Osobito su stradali gradovi uz rijeke Loire, Seine i Garon- ne. Vikin8ki su napadadi uspjeli popljatkati i Utrecht (u dana8njoj Nizozemskoj) i Bremen (u sjeverozapadnoj Njematkoj). Jedna se skupina pljatkaSa 860. godi- ne zaletjela u Sredozemlje, i ludom odva%no8éu, napala neka mjesta u Spanjol- skoj, i pod kr8éanskom i pod islamskom vla8éu, potom u Maroku te u delti rijeke Rhéne. Pohod je zavrien pliackom malenog grada Lanuvija u srednjoj Iealiji (30-ak km jugoistotno od Rima); prema rijetima napadata, radilo se o gre8ci, jer su ga zamijenili za Rim. Iako se ovaj prodor Vikinzima nije pokazao osobito korisnim, on pokazuje opseg teritorija koji j¢ mogla dosegnuti jedna jedina ek- spedicija. Do ovoga su trenutka pliatka8i postali osvajaéi. Kako na podrugjima koja su pljatkali vie nije ostalo nigta za pljacku, osim preuzimanja vlasnigtva nad zem- jom, onda su Vikinzi uzeli zemlju: stalne baze na neprijateliskom teritoriju pre- 14Goldstein, Grgin: Europa i Sredozernle u srednjem vijeku 142 0 rastale su u normanske grofovije ili kraljevstva. Ta se promjena najprije dogodila u Irskoj, u zemlji koja je pohoda najvige propatila; normanska su kraljevstva obuhvatila vise od polovice otoka, ali su u 11. stoljecu dospjela u krizu. Irsko aurohtono stanovnistvo nije se predavalo, a normanski su se vladari iscrpljivali u medusobnim borbama. Tako su Normani izgubili sav ceri- torij osim relativno malih prostora na istoénoj obali oko danaSnjeg Dublina i Wa- terforda. Ta su podrugja ostala pod njihovom vlaséu sve do engleskog osvajanja a 12. stoljecu. Vikinzi su imali jo$ manje uspjeha u uspostavi stalnih boravista u Njemazkoj. Dio Frizije ustupljen im je 855. godine, pa su imali moguénosti za miran razvoj i suzivot sa susjedima, Medutim, njihovo je vodstvo bilo suvise ratoborno — odmah su se upleli u politi¢ke prijepore u Njematkom Kraljev- stvu, u odabiru strana izabrali su pogresnu, pa je normanski voda bio ubijen. Njegove je sljedbenike suparnitka strana praktitki unistila, i tako je Erizija za Normane bila izgubljena. Otprilike u isto su se vrijeme Normani, ponajprije Danci, veé snaino angaiirali u Engleskoj. Sjeverozapadni dio zemlje zauzeli su bez mnogo proble- ma, potom ga je koloniziralo veliko mnoStvo Normana. Tragovi danske koloni- zacije ofitovali su se stotinama godina nakon ovih dogadaja @ak i u 20. stoljecu) u imenima mjesta (Norwich i druga), jeziku, poljoprivrednim metodama, oso- bitostima lokalne vlasti. Cak su i prema nekim antropoloskim karakteristikama (utestalosti krvnih grupa) stanovnici kraja oko Norwicha blizi Dancima negoli drugim dijelovima Engleske. PoSto su zaposjeli sjeverozapad, Normani su krenuli na Wessex i prema jugu. Zaslugom kralja Alfreda Velikog i njegovih prista’a, zadrZani su sjever- no od Temze, a Alfredovi su nasljednici postupno ponovo zauzeli ,Danelaw* - »Zemlju danskog zakona” — kako su je nazivali. Medutim, anglosaski kralj nika- da nije mogao biti siguran u potpunu lojalnost danskih kolonista. Uostalom, u 1L. stoljecu Danci su opet postali engleski kraljevi, a samo koju godinu nakon propasti danske dinastije doélo je do normanskog osvajanja Nakon Engleske, Vikinzi su poteli naseljavati Normandiju. Njihova baza na udéu Seine bila je neosvojiva tvrdava za karolingke vladare i njihove nasljednike. S druge strane, oni su opljatkali praktitki svaki grad do kojeg su mogli lako doéi, a.u novim pljaékakim pohodima na prijelazu iz 9. u 10. stoljece nailazili su na sve organiziraniji otpor. Stoga su bili spremni na kompromis i trajni boravak na nekom prostoru. Francuski kralj Karlo III Bezazleni (898-922), sa svoje stra- ne, smatrao je velo povoljnim aranzmanom da im prepusti neki prostor koji io- nako vie nije mogao ili nije imalo smisla braniti. Tako je 911. godine (ta se go- dina tradicionalno navodi, ali je ona priblizna) prostor s obje strane donjeg toka Seine kralj prepustio normanskom vojvodi Rolonu. Normani su odmah poduzeli sve da poveéaju driavinu, pa su je naposljecku udvostruéili, dosegnuvsi BretanjuV. Propast Karolinskog Carstva ea doing n jueseies | UepeW ‘TUeUON/ZUDIA Karta 8. Vikin3ki/normanski, madarski i saracenski napadi na Europu, 8-10. stoljece 1 143Goldstein, Grgin: Europa i Sredozemije u sredinjem vijeku 1440 na zapadu, a na jugoistoku opasno se pribliziv8i Parizu. To je bio i kraj njihovih osvajanja: podruéje koje su osvojili, prema svojim je novim vladarima, prozvan Normandijom. Ubrzo se oporavio od uniStavanja iz vremena provala te je postao relativno napredan. Normanski vode, sada normandijski vojvode, pokazali su se velo sposobni da organiziraju i vode jaku i efikasnu vlast. U 11. stolje¢a Norman- dija se po tome isticala u Francuskoj, pa i u Gitavoj Europi. Tijekom 10. stoljeéa normanski su napadi postajali sve slabiji i postupno su prestali. Snazenje feudalnih dréava ili grofovija Ginilo je pljatka3ke pohode sve riskantnijima, a u svakom novom napadu na isto podruéje bilo je sve manje plije- na. U Francuskoj su feudalni gospodari manjih podrugja u posljednjoj cetvreini 9. stoljeca zajednitki organizirali uspjenu obranu, Tako je izvjesni Robert Jaki, vojvoda na prostoru izmedu Loire i Seine, izmedu 858. 1 866. godine nekoliko puta pobijedio Normane. Robertov sin Eudes (Gd) obranio je 885. godine od Normana i sam Pariz, iako mu je tadaSnji karolinski vladar Karlo Debeli vrlo malo pomogao. ‘Takvi su uspjesi Robertovoj obitelji donijeli prestiz te su napo- sljetku smijenili karolin’ku dinastiju na francuskom prijestolju. Cak su i Karolin- zi, kako god slabi bili, u posljednjoj Zetvrtini 9. scoljeca u nekoliko navrata pora- zili Normane. Njematki je kralj Arnulf normansku prijetnju uspjeSno otklonio s Gitavog svog teritorija, a Alfred Veliki slomio je moé normanske vojske u Engle- skoj. Trebalo je pobijediti Normane ne samo jednom, veé vie puta, ali je ukupan efeke tih poraza bio vrlo velik. Normanska je vojska gubila ratnike mnogo brie negoli ih je mogla zamjenjivati svjezim snagama. Jednostavno, nije bilo dovoljno Skandinanavaca koji bi mogli osvojiti i naseliti Irsku, Englesku, dijelove Francu- ske, a pogotovo Rusiju. Na taj su natin, do otprilike 900. godine, Normani po- sve odustali od svakogodignjih odlazaka u pljatku te su samo nastojali zadréati i osigurati ono to su u to doba vec imali. Medutim, tek Sto se opasnost sa sjevera pocela smanjivati i polako nestajati, s istoka je stigao novi neprijatelj. Bag kao i Huni prije njih, i pleme Madara proslo je kroz Uralska vrata, izmedu Urala na sjeveru i Kaspijskog jezera na jugu. Ba’ kao i Huni, bili su nomadi uralo-altajskog podrijetla, prisiljeni da odu iz po- stojbine zbog vojnog poraza, ali sposobni da povlagenje pretvore u pobjednitki pohod. Bili su iznimno sposobni konjanici, Zestoki ratnici i nemilosrdni protivni- ijekom 9. stoljeéa zbog opasnosti od Hazara, potom i od Petenega, morali su seliti prema zapadu, preko Dona i Dajepra, sve do donjeg toka Dunava. Otuda ih je ugrozeno Bizantsko Carstvo pozvalo upomoé protiv Bugara, Zajednitkom akcijom bizantske kopnene vojske, flote i madarskih odreda, Bugari su potuéeni. No, ubrzo je car Simeon s Bizantom sklopio mir, a udruzen s Peenezima po- tukao Madare. Tako je prisilio Madare da krenu jo8 dalje na zapad te su oni 895. godine stigli u svoju danaSnju postojbinu — u Panonsku nizinu, No, i veé koju godinu prije doseobe u Panoniju, pojavijivali su se kao pljagkasi u Moravskoj, Austriji, sve do njematkih granica, Otada su punih 60 godinaV. Propast Karolinskog Carstva unistavali i pljatkali po srednjoj i zapadnoj Europi. Godine 905. sruaili su Ve- likomoravsku Knedevinu, a sljedece godine tesko porazili aku njematku vojsku. U njematkim zemljama najvige su stradale Bavarska i Svapska, ali nije ostao poiteden ni sjever. Bremen, koji je nekoliko desceljeéa ranije veé stradao u nor- manskom napadu, opljatkan je dok su Madari pustotili Sasku. Jedna od najvecih provala dogodila se 937. godine — plja¢ka8i su poli preko Bavarske, Svapske, Frankonije do francuskih pokrajina Lorene i Champagne. Putem su pljatkali i palili sve do dega su stigli u Sicokom pojasu kojim su se kretale njihove snage. Potom su, posve neotekivano, napravili Sirok krug oko Alpa — okrenuli se na jug, u pokrajine Berry i Burgundiju, pa preSli Alpe, stigli u Pijemont. Obalom Ligur- skoga mora spustili su se u Toskanu, prosli okolinu Rima i Kampaniju, te se z padnojadranskom obalom i preko Ljubljanskih vrata vratili u Panonsku nizinu. Tako su Madari nanijeli velike Stete danaSnjoj juznoj Njemackoj i sjevernoj Iealiji, oni nisu bili tako ozbiljan neprijatelj kao Vikinzi/Normani: njihova je sna- ga velo brzo kopnila. Za razliku od Huna, Madari nisu uspjeli asimilirati dru- ge nomadske narode na svom pohodu prema Europi niti popuniti svoju vojsku borcima pokorenih naroda, Nije bilo Germana koje su Madari mogli prisiliti da im slude. Cak su i slavenski narodi u dolini Dunava, dja je dréavna organiza- cija bila relativno slaba, uglavnom ostali ncovisni (ukljuéujuci ovdje i Hrvatsku izmedu Save i Drave) ili su bili tek djelomiéno podvrgnuti Madarima. Posljedi- ca toga bila je da je Madarima kronitno nedostajalo mukaraca sposobnih da se otiskuju na iscrpljujuée i riskantne svakogodignje pljackaske pohode. Jaganje njematke dréave znatilo je da ée i madarskim upadima uskoro do¢i kraj. Hen- tik I Peitar (918-936) potakao je izgradnju utvrda duz granice koju su Madati napadali, a njegov sin Oton nanio je 955. godine Madarima odlutuju¢i poraz u bici na Le’kom polju (Lechfeld). Iako su se i prije te bike Madari poeli za stal- no naseljavati u Panonskoj nizini, a i poslije nje izvodili manje pljatka’ke poho- de, Zinjenica jest da je LeSko polje presudan dogadaj u madarskoj povijesti — ota- da uistinu uglavnom prestaju pohodi, a pozinje stalno naseljavanje na prostoru danainje Madarske. Najznaéajniji rezultat madarskih pohoda jest njihovo trajno naseljavanje na tom prostoru. Time su napravili bre’u izmedu dviju velikih sla- venskih grupa ~ Zapadnih i Juznih Slavena. Poljaci, Cesi (i Slovaci) odijeljeni su od Hrvata, Srba (Slovenaca, Makedonaca), Germanima u gornjem toku Dunava i Madasima u Panonskoj nizini Novi napadaéi na Europu bili su primireni cijekom 10. stolje¢a na ovaj ili onaj nadin. Oko godine 1000. situacija u Europi potpuno se stabilizirala — svi su napadati bili ili odbageni ili asimilirani. Europa, koja je izrasla iz razdoblja bar- barskih napada i nesigurnosti, bila je posve razlitita od Europe iz vremena Karla Velikoga. Novi oblici upravljanja i novi tip drustvenog organiziranja koji zovemo feudalnim stvoren je tijekom perioda nereda i nestabilnosti. Cinjenica da je feu- dalizam u zapadnoj Europi uglavnom nastao u vremenima nasilja i nereda valja 1145Goldstein, Grain: Europa i Sredozemieu srednjem vijeku 1460 uzimati u obzir kada se 0 njemu raspravija. Feudalizam je samo u teoriji mogao biti koherentan, logitan, jednolik sustav iz jednostavnog razloga sto drustva u kojima je nastajao nisu imala niti jedno od tih obiljezja. 19. Novi narodi u srednjoj i isto¢noj Europi: Rusi, Cesi, Poljaci Dok su Norvezani uglavnom napadali i naseljavali Irsku, Danci En- glesku i Francusku, Svedani su prodirali prema istoku i jugoistoku. Bili su avanturisti, kao i trgovei koji su na tom prostoru nalazili jan- tat, krana, divlji med, proizvode od drva — proizvodi koji su u srednjoj i zapadnoj Europi itekako bili teazeni. Slaveni, naseljeni u ravnicama istotne Europe, nisu imali jatu polititku organizaciju te novim osvajatima koje su nazivali Varjazima (a ne Normanima ili Vikinzima) nisu pruiili gotovo nikakav otpor. Zapravo, Gni se da ih je dio slavenskih plemena doéekao kao vojskovode koji ée ih braniti od njihovih susjeda. Na taj prostor stigli su i trgovci iz Irana, s Bliskog istoka i sje- verne Afrike s namjerom da trguju tim istim proizvodima, ali i da hvataju ro- bove. Kolitina novea s Istoka koja je nadena na prostoru Rusije i Skandinavije potvrduje da je ergovina cvjetala. Povijest hazarske drave neposredno je povezana s ovim procesima. Sredi- nom 7. stolje¢a Hazari su bili savez nomadskih turskih i iranskih plemena na podrugju sjevernog Kavkaza koji je ubrzano Sirio vlast prema sjeveru, zapadu i jugu. Njihove veze s Carigcadom su vremenom postajale sve intenzivnije (sin cara Lava III ozenio je kéer hazarskog kagana), ali to ipak nije moglo sprijetiti katastrofalan poraz Hazara 737. u bici protiv Arapa na Kavkazu, kada je razore- na i hazarska prijestolnica Sarkel. Tada se sredi8te hazarske dréave preselilo pre- ma sjeveru, u podrugje izmedu Volge, Dona i Kavkaza. Prijestolnica je postao Itil na Volgi. Hazarska je driava u sljedecim desetljecima povratila prija’nju moé. Ona je bila multinacionalna, snagu je temeljila na vojnoj modi i ratnoj vjestini turskih i iranskih konjanika i iskustvu iranskih i Zidovskih trgovaca. U dilemi da li prihvatiti islam ili ke8éanstvo, dio vladajuéeg sloja prihvatio je Zidovsku vjeru. Hazari su ouvali snagu driave tijekom 9. stolje¢a, ali u sljedecem stoljecu znat- no su oslabili i konatno nestali, Hazarski se element ubrzo asimilirao u okolne narode. Prve varjaske naseobine na istotnoeuropskim ravnicama osnovane su otpri- like u isto vrijeme kada i norveSka kraljevstva u Irskoj, dakle, potev vjerojatno od 770. do oko 830. godine. Varjazi su bili vaZan etnitki element koji je prido- nio da velik dio Rusije do kraja 9. stoljeéa bude organiziran u specifitne dréavne tvorbe. Prvi od takvih vladara bio je Rjurik (862-879), kojeg su NovgorodaniGoldstein, Grgin: Europa i Sredozernlfe u srednjem vijeku 146 0 uzimati u obzir kada se o njemu raspravlja. Feudalizam je samo u teoriji mogao biti koherentan, logitan, jednolik sustav iz jednostavnog razloga sco drustva u kojima je nastajao nisu imala nici jedno od tih obiljezja. 19. Novi narodi u srednjoj i isto¢noj Europi: Rusi, Cesi, Poljaci Dok su NorveZani uglavnom napadali i naseljavali Irsku, Danci En- glesku i Francusku, Svedani su prodirali prema istoku i jugoistoku. Bili su avanturisti, kao i trgovci koji su na tom prostoru nalazili jan- tar, krzna, divlji med, proizvode od drva ~ proizvodi koji su u srednjoj i zapadnoj Europi itekako bili trazeni. Slaveni, naseljeni u ravnicama isto¢ne Europe, nisu imali jaéu polititku organizaciju te novim osvajatima koje su nazivali Varjazima (ane Normanima ili Vikinzima) nisu pruzili gotovo nikakav otpor. Zapravo, Gini se da ih je dio slavenskih plemena dotekao kao vojskovode koji ée ih braniti od njihovih susjeda. Na taj prostor stigli su i trgovci iz Irana, s Bliskog istoka i sje- verne Afrike s namjerom da trguju tim istim proizvodima, ali i da hvataju ro- bove. Kolitina novea s Istoka koja je nadena na prostoru Rusije i Skandinavije potvrduje da je trgovina cvjetala. Povijest hazarske dréave neposredno je povezana s ovim procesima. Sredi- nom 7. stolje¢a Hazari su bili savez nomadskih turskih i iranskih plemena na podrugju sjevernog Kavkaza koji je ubrzano Sitio vlast prema sjeveru, zapadu i jugu. Njihove veze s Carigradom su vremenom postajale sve intenzivnije (sin cara Lava III oZenio je kéer hazarskog kagana), ali to ipak nije moglo sprijetiti katastrofalan poraz Hazara 737. u bici protiv Arapa na Kavkazu, kada je razore- na i hazarska prijestolnica Sarkel. Tada se srediite hazarske dréave preselilo pre- ma sjeveru, u podrudje izmedu Volge, Dona i Kavkaza. Prijestolnica je postao Itil na Volgi. Hazarska je driava u sljedecim desetljecima povratila prijaSnju moé. Ona je bila multinacionalna, snagu je temeljila na vojnoj modi i ratnoj vjeStini curskih i iranskih konjanika i iskustvu iranskih i Zidovskih ergovaca. U dilemi da li pribvatiti islam ili kr8éanstvo, dio vladajuceg sloja prihvatio je Zidovsku vjeru Hazari su o€avali snagu dréave tijekom 9. stoljeéa, ali u sljedecem stoljeéu znat- no su oslabili i konaéno nestali. Hazarski se element ubrzo asimilirao u okolne narode. Prve varjaske nascobine na istotnoeuropskim ravnicama osnovane su otpri- like w isto vrijeme kada i norvedka kraljevstva u Irskoj, dakle, pogev vjerojatno od 770. do oko 830. godine. Varjazi su bili vazan etni¢ki element koji je prido- nio da velik dio Rusije do kraja 9, stoljeca bude organiziran u specifitne drzavne tvorbe. Prvi od takvih vladara bio je Rjurik (862-879), kojeg su Novgorodani