1.

FUNKCIJE VIŠE VARIJABLA

1.1. POJAM FUNKCIJE VIŠE VARIJABLA

Funkcije koje ćemo razmatrati u sljedećim primjerima, bit će zadane na nekom podskupu od
R 2 s vrijednostima u skupu realnih brojeva R . Dakle, ako svakom paru realnih brojeva (x, y)
pridružujemo vrijednost z ∈R , kažemo da smo zadali funkciju dviju varijabla f : R 2 → R .
Pišemo z = f ( x, y ) . Ovdje su x i y nezavisne varijable, a z je zavisna varijabla.
f

z
( x, y )

Primjerice, ploštinu pravokutnika izražavamo kao funkciju dviju varijabla P ( x, y ) = x ⋅ y ,

gdje su x i y duljine stranica pravokutnika. Obujam kvadra je funkcija V ( x, y, z ) = x ⋅ y ⋅ z ,
gdje su x, y i z duljine bridova.

Slično bismo uveli i pojam funkcije triju varijabla, s tim da bismo točkama iz nekog podskupa
od R 3 pridruživali vrijednosti iz skupa realnih brojeva R .

Prirodno područje definicije funkcije dviju varijabla zadane eksplicitnom formulom jest skup
u R 2 za koji navedene formule imaju smisla. Drugim riječima, područje definicije funkcije
z = f ( x, y ) je skup svih uređenih parova (x, y) za koje je ta funkcija definirana.

Graf funkcije f : R 2 → R je skup {( x, y, z ) : z = f ( x, y )} , tj. skup svih točaka ( x, y, f ( x, y )) u

prostoru R 3 . Graf predstavlja plohu u Kartezijevom koordinatnom sustavu Oxyz.

T ( x, y , z )

1
Riješeni zadatci

1. Neka je z = y+ f ( )
x − 1 . Odredite funkcije f i z ako je z = x za y = 1 .
Rješenje
Za y = 1 zadani izraz postaje x = 1 + f ( )
x − 1 . Odatle imamo f ( )
x − 1 = x − 1 . Nađimo
sada eksplicitni izraz funkcije f. Uvedimo supstituciju u = x − 1 . Iz x = u + 1 dobivamo
x = u 2 + 2u + 1 . Sada funkciju f pišemo u obliku f ( u ) = u 2 + 2u , odnosno f ( x ) = x 2 + 2 x .

( ) ( ) ( )
2
Sada imamo z = y+ f x −1 = y+ x −1 + 2 x −1 = y + x −1.

 y
2. Odredite f ( x, y ) , ako f  x + y,  = x 2 − y 2 .
 x
Rješenje
y u uv
Uvedimo supsitucije x + y = u i = v . Odatle dobivamo x = , y= . Sada funkciju f
x 1+ v 1+ v
2 2
 u   uv  u2 1− v
pišemo u obliku f ( u , v ) =   −   = (1 − v 2 ) = u 2 .
 1 + v   1 + v  (1 + v) 1+ v
2

1− y
Dakle, f ( x, y ) = x 2 .
1+ y

1
3. Odredite područje definicije funkcije f ( x, y, z ) = .
x + y2 + z2
2

Rješenje
Funkcija f definirana je za sve trojke realnih brojeva, osim za (0, 0, 0). Pišemo,
D( f ) = R 3 \ {(0, 0, 0)} .

4. Odredite područje definicije funkcije f ( x, y ) = 1 − x 2 − y 2 .

Rješenje
Iz uvjeta 1 − x 2 − y 2 ≥ 0 dobivamo x 2 + y 2 ≤ 1 .
Područje definicije funkcije f je skup svih točaka kruga sa središtem u ishodištu polumjera 1.

1
5. Odredite područje definicije funkcije g ( x, y ) = .
x + y2 − 9
2

Rješenje
Točke ravnine (x, y) koje ispunjavaju uvjet x 2 + y 2 > 9 , su one koje ne pripadaju krugu sa
središtem u ishodištu polumjera 3.

6. Odredite područje definicije funkcije f ( x, y ) = (x 2

)(
+ y2 −1 4 − x2 − y 2 . )
Rješenje
Parovi realnih brojeva (x, y) koji pripadaju području definicije zadane funkcije moraju
ispunjavati jedan od ovih uvjeta:
a) x 2 + y 2 − 1 ≥ 0 i 4 − x 2 − y 2 ≥ 0 ;
b) x 2 + y 2 − 1 ≤ 0 i 4 − x 2 − y 2 ≤ 0 .

2
Točke (x, y) za koje je x 2 + y 2 − 1 ≥ 0 i 4 − x 2 − y 2 ≥ 0 , odnosno x 2 + y 2 ≥ 1 i x 2 + y 2 ≤ 4 ,
pripadaju kružnom vijencu sjenčanom na slici:
y

x
1 2

Ni za jednu točku (x, y) nije istodobno ispunjeno x 2 + y 2 − 1 ≤ 0 i 4 − x 2 − y 2 ≤ 0 .

7. Odredite područje definicije funkcije z = 1 − x 2 + y2 −1 .

Rješenje
Točke (x, y) koje pripadaju području definicije y
zadane funkcije ispunjavaju istodobno dva uvjeta:
1 − x2 ≥ 0 i y 2 − 1 ≥ 0 . 1

Ako je 1 − x 2 ≥ 0 , tj. x 2 ≤ 1 onda −1 ≤ x ≤ 1 . x

Ako je y 2 − 1 ≥ 0 , tj y 2 ≥ 1 onda y ≤ −1 ili y ≥ 1 . −1 1

−1

8. Odredite područje definicije funkcije z = xy + 1 − x 2 − y 2 + 3 x 2 + y 2 − 4 .

Rješenje
Funkcija je definirana za sve parove realnih brojeva (x, y) za koje je istodobno ispunjeno
xy ≥ 0 i 1 − x 2 − y 2 ≥ 0 .
y

x
1

3
9. Odredite područje definicije funkcije h( x, y ) = ln( x + y ) .
Rješenje
Područje definicije funkcije h je poluravnina ispod pravca y = − x .

(
10. Odredite područje definicije funkcije z = ln ln ( ln( y − x ) ) . )
Rješenje
U logaritamskoj funkciji podlogaritamski izraz mora biti pozitivan. Dakle, mora biti
ln ( ln( y − x) ) > 0 , a to će biti ispunjeno ako ln( y − x) > 1 .
Nejednakost ln( y − x) > 1 vrijedi ako y − x > e , odnosno y > x + e .
y

x
−e

x2 + y2 − x
11. Odredite područje definicije funkcije f ( x, y ) = .
2x − x2 − y2
Rješenje
x2 + y 2 − x
Području definicije funkcije f pripadaju sve točke ( x, y ) za koje vrijedi ≥ 0.
2x − x2 − y 2
Odredimo sve točke ( x, y ) za koje je x 2 + y 2 − x ≥ 0 i 2 x − x 2 − y 2 > 0 odnosno
x2 + y2 − x ≤ 0 i 2x − x2 − y 2 < 0 .
Područje definicije je sjenčani skup na slici:
y

x
1 2

4
 x
12. Odredite područje definicije funkcije f ( x, y ) = arcsin + arcsin(1 − y ) .
y2
Rješenje
x
Području definicije funkcije f pripadaju sve točke ( x, y ) za koje vrijedi −1 ≤ ≤1 i
y2
−1 ≤ 1 − y ≤ 1 .
Područje definicije je sjenčani skup na slici:
y

x
−4 4

( )
2
13. Odredite područje definicije funkcije f ( x, y ) = 1 − x 2 + y .
Rješenje
Područje definicije je sjenčani skup na slici:
y
1

−1 1 x

−1

5
Polinomi dviju varijabla

Realna funkcija oblika P ( x, y ) = ax + by + c , gdje je barem jedan od koeficijenata a i b različit

o nule, naziva se polinom dviju varijabla prvoga stupnja.
Funkcija P( x, y ) = a0 + a1 x + a2 y + a11 x 2 + 2a12 xy + a22 y 2 , gdje je barem jedan od koeficijenata
a11 , a12 i a22 različit od nule, naziva se polinom dviju varijabla drugog stupnja.
Polinom drugog stupnja možemo zapisati i u ovom obliku:
P( x, y ) = a0 + a1 x + a11 x 2 + (a2 + 2a12 x) y + a22 y 2 , odnosno
 
 
N
P0 ( x ) P1 ( x ) P2 ( x )

P( x, y ) = P0 ( x) + P1 ( x) y + P2 ( x) y , gdje su P0 , P1 i P2 polinomi od x. No, mogli smo polinom

2

P( x, y ) zapisati po potencijama od x. Tako bismo dobili P ( x, y ) = Q0 ( y ) + Q1 ( y ) x + Q2 ( y ) x 2 .

f ( x, y )
Funkciju oblika F ( x, y ) = , gdje su f i g polinomi dviju varijabli, nazivamo
g ( x, y )
a + a x + a2 y
racionalnom funkcijom dviju varijabla. Primjer te funkcije je F ( x, y ) = 0 1 .
b0 + b1 x + b2 y

Neka je P ( x, y ) = a0 + a1 x + a2 y + a11 x 2 + 2a12 xy + a22 y 2 polinom drugog stupnja i neka je S

skup svih realnih nultočaka toga polinoma, tj. skup S je zadan jednadžbom
a0 + a1 x + a2 y + a11 x 2 + 2a12 xy + a22 y 2 = 0 . Tada je S jedan od skupova
(1) S = ∅ ;
(2) S sadrži samo jednu točku;
(3) S je pravac;
(4) S je unija dvaju različitih pravaca;
(5) S je kružnica;
(6) S je elipsa;
(7) S je hiperbola;
(8) S je parabola.

Navedimo konkretan primjer za svaki od navedenih slučajeva:

ƒ ad (1) Skup točaka (x, y) za koje je x 2 + y 2 + 1 = 0 je prazan skup.
ƒ ad (2) Skup točaka (x, y) za koje je x 2 + y 2 = 0 sadrži samo jednu točku (0, 0).
ƒ ad (3) Skup točaka (x, y) za koje je ( x + y + 1) 2 = 0 je pravac.
ƒ ad (4) Skup točaka (x, y) za koje je ( x + y + 1)( x − y + 1) = 0 je unija dvaju pravaca.
ƒ ad (5) Skup točaka (x, y) za koje je x 2 + y 2 − 1 = 0 je kružnica.
ƒ ad (6) Skup točaka (x, y) za koje je 16 x 2 + 9 y 2 − 144 = 0 je elipsa.
ƒ ad (7) Skup točaka (x, y) za koje je 16 x 2 − 9 y 2 − 144 = 0 je hiperbola.
ƒ ad (8) Skup točaka (x, y) za koje je y − x 2 = 0 je parabola.

Kružnica, elipsa, hiperbola i parabola su krivulje drugoga reda. Još se nazivaju konikama ili
čunjosječnicama.

6
Skup nultočaka polinoma dviju varijabla P : R 2 → R naziva se algebarska krivulja. Dakle,
algebarska krivulja u pravokutnom Kartezijevom koordinatnom sustavu ima jednadžbu oblika
P( x, y ) = 0 , gdje je P polinom u dvije varijable.

Plohom drugoga reda nazivamo skup svih točaka prostora koordinate kojih zadovoljavaju
algebarsku jednadžbu
a0 + a1 x + a2 y + a3 z + a11 x 2 + a22 y 2 + a33 z 2 + 2a12 xy + 2a13 xz + 2a23 yz = 0 , (1)
pri čemu su svi koeficijenti realni brojevi, a barem jedan od koeficijenata aij , i, j = 1, 2, 3
različit od nule.

Primjeri ploha 2. reda.

Sfera
Neka je središte sfere S ( x0 , y0 , z0 ) , a T ( x, y, z ) bilo koja točka sfere. Udaljenost svake točke
sfere od njezina središta jednaka je r. Prema tome, vrijedi
( x − x0 ) 2 + ( y − y0 ) 2 + ( z − z0 ) 2 = r 2 . (2)
Dobivena jednadžba (2) je posebni slučaj jednadžbe (1) pa je sfera ploha 2. reda.

Troosni elipsoid
x2 y2 z 2
Ploha određena jednadžbom + + = 1 naziva se elipsoid ili troosni elipsoid.
a 2 b2 c2

Presjek elipsoida ravninama usporednim skoordinatnim osima je elipsa.

Jednoplohi hiperboloid
x2 y2 z 2
Jednadžba jednoplohog hiperboloida je + − = 1 . Presjeci hiperboloida horizontalnim
a 2 b2 c2
ravinama su elipse, a vertikalnim hiperbole.

Dvoplohi hiperboloid
x2 y 2 z 2
Jednadžba dvoplohog hiperboloida je − − + = 1 . Presjeci hiperbolida horizontalnim
a 2 b2 c2
ravinama su elipse, a vertikalnim hiperbole.

7
Eliptički parabolid
x2 y2
Jednadžba eliptičkog paraboloida je z = + . Presjeci plohe horizontalnim ravninama su
a2 b2
elipse, a presjeci vertiklanim ravninama su parabole.

Hiperbolički paraboloid
x2 y2
Jednadžba hiperboličkog paraboloida je − = 2 pz . Ova se ploha zbog svog oblika još
a 2 b2
naziva i sedlasta ploha. Presjeci plohe horizontalnim ravninama su hiperbole, a presjeci
vertiklanim ravninama su parabole.

8
1.2. PARCIJALNE DERIVACIJE

Neka je z = f ( x, y ) funkcija nezavisnih varijabla x i y. Budući su x i y nezavisne varijable,

možemo dopustiti da x varira dok y držimo fiksnim (konstantnim), odnosno dopustiti da y
varira dok x držimo fiksnim (konstantnim).

f ( x + ∆x, y ) − f ( x, y )
Limes lim nazivamo prva parcijalna derivacija funkcije z = f ( x, y ) u
∆x → 0 ∆x
∂z
odnosu na varijablu x (ili po varijabli x) i označavamo f x′( x, y ) ili .
∂x

f ( x , y + ∆y ) − f ( x , y )
Limes lim nazivamo prva parcijalna derivacija funkcije z = f ( x, y ) u
∆y → 0 ∆y
∂z
odnosu na varijablu y (ili po varijabli y) i označavamo f y′( x, y ) ili .
∂y

Riješeni zadatci

∂f ∂f
14. Ako je f ( x, y ) = 2 x 2 − xy + y 2 , odredite i u točki ( x0 , y0 ) izravno prema
∂x ∂y
definiciji.
Rješenje
∂f f ( x0 + ∆x, y0 ) − f ( x0 , y0 )
= f x′( x0 , y0 ) = lim =
∂x ( x0 , y0 )
∆x → 0 ∆x
 2( x0 + ∆x) 2 − ( x0 + ∆x) y0 + y02  −  2 x02 − x0 y0 + y02 
= lim =
∆x → 0 ∆x
4∆x ⋅ x0 + 2(∆x) 2 − ∆x ⋅ y0
= lim = lim ( 4 x0 + 2∆x − y0 ) = 4 x0 − y0
∆x → 0 ∆x ∆x → 0

15. Odredite parcijalne derivacije funkcije zadane s z = 2 x 2 − 3xy + 4 y 2 .

Rješenje
Parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli x računamo tako da deriviramo po varijabli x, a
varijablu y shvatimo kao konstantu:
∂z
= 4x − 3y .
∂x
Parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli y računamo tako da deriviramo po varijabli y, a
varijablu x shvatimo kao konstantu:
∂z
= −3 x + 8 y .
∂y

9
 x2 y2
16. Odredite parcijalne derivacije funkcije zadane s z = + .
y x
Rješenje
∂z 1 2x y2
= ⋅ 2 x + y 2 ⋅  − 2  =
1
− 2
∂x y  x  y x
∂z 1 1 x2 2 y
= − 2 ⋅ x2 + ⋅ 2 y = − 2 +
∂y y x y x

17. Odredite parcijalne derivacije funkcije zadane s z = sin(2 x + 3 y ) .

Rješenje
∂z
= 2 cos(2 x + 3 y )
∂x
∂z
= 3cos(2 x + 3 y )
∂y

18. Odredite parcijalne derivacije funkcije zadane s z = arctg( x 2 y ) + arctg( xy 2 ) .

Rješenje
∂z 1 1 2 xy y2
= ⋅ 2 xy + ⋅ y2 = +
∂x 1 + ( x y )
2 2
1 + ( xy )
2 2
1 + x y 1 + x2 y4
4 2

∂z x2 2 xy
= +
∂y 1 + x 4 y 2 1 + x 2 y 4

2
+ xy
19. Odredite parcijalne derivacije funkcije zadane s z = e x .
Rješenje
∂z 2
= e x + xy ⋅ (2 x + y ) = (2 x + y ) z
∂x
∂z 2
= e x + xy ⋅ x = xz
∂y

20. Odredite parcijalne derivacije od z u odnosu na nezavisne varijable x i y, gdje je

x 2 + y 2 + z 2 = 25 .
Rješenje
z = ± 25 − x 2 − y 2
∂z 1 x
= ⋅ ( −2 x ) = −
∂x ±2 25 − x − y
2 2 z
∂z 1 y
= ⋅ ( −2 y ) = −
∂y ±2 25 − x 2 − y 2 z
Deriviramo li po varijabli x funkciju z implicitno zadanu s x 2 + y 2 + z 2 = 25 , dobivamo
∂z ∂z x ∂z y
2 x + 2 z ⋅ = 0 , a odatle = − . Analogno, =− .
∂x ∂x z ∂y z

10
 y
21. Odredite parcijalne derivacije funkcije zadane s f ( x, y ) = x ⋅ sin y + .
x
Rješenje
∂f y
( x, y ) = sin y − 2
∂x x
∂f 1
( x, y ) = x ⋅ cos y +
∂y x

22. Odredite parcijalne derivacije funkcije zadane s f ( x, y ) = ln( x 3 − y 7 ) .

Rješenje
∂f 1
( x, y ) = 3 ⋅ 3x 2
∂x x −y 7

∂f 1
( x, y ) = 3 ⋅ ( −7 y 6 )
∂y x −y 7

23. Odredite parcijalne derivacije funkcije zadane s f ( x, y ) = sin( x ⋅ y ) .

Rješenje
∂f
( x, y ) = y ⋅ cos( x ⋅ y )
∂x
∂f
( x, y ) = x ⋅ cos( x ⋅ y )
∂y

(
24. Odredite prve parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = ln x −3 + y −4 + xy . )
Rješenje
∂f 1
( x, y ) = −3 ⋅ ( −3x −4 + y )
∂x −4
x + y + xy
∂f 1
( x , y ) = −3 ⋅ (−4 y −5 + x)
∂y −4
x + y + xy

x+ y
25. Odredite prve parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = arctg .
1 − xy
Rješenje
∂f 1 1 ⋅ (1 − xy ) − ( x + y ) ⋅ (− y ) (1 − xy ) 2 1+ y2
( x, y ) = ⋅ = ⋅
∂x  x+ y 
2
(1 − xy ) 2
1 − 2 xy + x y + x + 2 xy + y (1 − xy ) 2
2 2 2 2

1+  
 1 − xy 
1 + y2 1+ y2 1
= = =
1+ x + y + x y
2 2 2 2
(1 + x )(1 + y ) 1 + x 2
2 2

∂f 1 1 ⋅ (1 − xy ) − ( x + y ) ⋅ (− x) (1 − xy ) 2 1 + x2
( x, y ) = ⋅ = ⋅
∂y  x+ y 
2
(1 − xy ) 2 1 − 2 xy + x 2 y 2 + x 2 + 2 xy + y 2 (1 − xy ) 2
1+  
 1 − xy 
1 + x2 1 + x2 1
= = =
1+ x + y + x y
2 2 2 2
(1 + x )(1 + y ) 1 + y 2
2 2

11
 1
26. Odredite prve parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = .
x − y 3 + 2 xy
2

Rješenje
∂f 1 3
( x, y ) = − ⋅ ( x 2 − y 3 + 2 xy ) 2 ⋅ (2 x + 2 y )
−

∂x 2
∂f 1 3
( x, y ) = − ⋅ ( x 2 − y 3 + 2 xy ) 2 ⋅ ( −3 y 2 + 2 x )
−

∂y 2

x2 − y
27. Odredite prve parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = sin .
x+ y
Rješenje
∂f x 2 − y 2 x( x + y ) − ( x 2 − y ) x 2 − y x 2 + 2 xy + y
( x, y ) = cos ⋅ = cos ⋅
∂x x+ y ( x + y )2 x+ y ( x + y )2
∂f x 2 − y −( x + y ) − ( x 2 − y ) x2 − y − x − x2
( x, y ) = cos ⋅ = cos ⋅
∂y x+ y ( x + y )2 x + y ( x + y )2

1
28. Odredite prve parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = cos( x 2 + y 3 ) .
3xy
Rješenje
∂f 1  1 1
3xy (
( x, y ) = ⋅  − 2  ⋅ cos( x 2 + y 3 ) + ⋅ − sin( x 2 + y 3 ) ) ⋅ 2 x
∂x 3y  x 
∂f 1  1  1
3xy (
( x, y ) = ⋅  − 2  ⋅ cos( x 2 + y 3 ) + ⋅ − sin( x 2 + y 3 ) ) ⋅ 3 y 2
∂y 3x  y 

(
29. Odredite prve parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = e 2 x − y 2 x − y 2 + xy + 1 . )
Rješenje
∂f
( x, y ) = e 2 x − y ⋅ 2 ⋅ ( 2 x − y 2 + xy + 1) + e 2 x − y ⋅ ( 2 + y ) = e 2 x − y ⋅ ( 4 x − 2 y 2 + 2 xy + y + 4 )
∂x
∂f
( x, y ) = −e 2 x − y ⋅ ( 2 x − y 2 + xy + 1) + e2 x − y ⋅ ( −2 y + x ) = e 2 x − y ⋅ ( − x + y 2 − xy − 2 y − 1)
∂y

a0 + a1 x + a2 y
30. Odredite prve parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = .
b0 + b1 x + b2 y
Rješenje
Prve parcijalne derivacije:
∂f a1 (b0 + b1 x + b2 y ) − b1 (a0 + a1 x + a2 y ) a1b0 − a0b1 + (a1b2 − a2b1 ) y
= = ,
∂x (b0 + b1 x + b2 y ) 2 (b0 + b1 x + b2 y ) 2
∂f a2 (b0 + b1 x + b2 y ) − b2 (a0 + a1 x + a2 y ) a2b0 − a0b2 + (a2b1 − a1b2 ) x
= = .
∂y (b0 + b1 x + b2 y ) 2 (b0 + b1 x + b2 y ) 2

12
1.3. PRVI DIFERENCIJAL FUNKCIJE

Prvi ili potpuni diferencijal funkcije z = f ( x, y ) u zadanoj točki (a, b) u oznaci dz (a, b) ili
df (a, b) je funkcija s varijablama dx i dy definirana s
∂z ∂z
df (a, b) = (a, b) ⋅ dx + (a, b) ⋅ dy
∂x
 
∂y
 

parcijalni diferencijal parcijalni diferencijal

od z u odnosu na x
od z u odnosu na y

 

potpuni diferencijal

Kao i u slučaju funkcije jedne varijable, potpuni diferencijal funkcije više varijabli daje dobru
aproksimaciju prirasta funkcije kad su prirasti nezavisnih varijabli mali.

Primjer 1. Odredimo prvi diferencijal funkcije z = x ⋅ y .

∂z ∂z
dz = ⋅ dx + ⋅ dy = ydx + xdy
∂x ∂y
Kad su prirasti varijabli x i y dani s ∆x = dx i ∆y = dy , tada je prirast ∆z dan s
∆z = ( x + ∆x) ⋅ ( y + ∆y ) − x ⋅ y = x ⋅ ∆y + y ⋅ ∆x + ∆x ⋅ ∆y = x ⋅ dy + y ⋅ dx + dx ⋅ dy

∆y x ⋅ ∆y ∆x ⋅ ∆y

y x⋅ y y ⋅ ∆x

x ∆x
Geometrijska interpretacija: dz i ∆z razlikuju se za pravokutnik ploštine ∆x ⋅ ∆y = dx ⋅ dy .

Riješeni zadatci

31. Zadana je funkcija f ( x, y ) = 3 x + 6 y − x 2 − xy + y 2 . Odredite prvi diferencijal funkcije f

točki (2, −1).
Rješenje
f ( x, y ) = 3x + 6 y − x 2 − xy + y 2
∂f ∂f
= 3 − 2x − y , (2, −1) = 0
∂x ∂x
∂f ∂f
= 6 − x + 2y , (2, −1) = −6
∂y ∂y
df (2, −1) = −6dy

13
32. Zadana je funkcija f ( x, y ) = x 2 − xy + y 2 + 3 x − 2 y + 1 . Odredite prvi diferencijal
funkcije f u točki (1, −1).
Rješenje
f ( x, y ) = x 2 − xy + y 2 + 3x − 2 y + 1
∂f ∂f
= 2x − y + 3 , (1, −1) = 6
∂x ∂x
∂f ∂f
= −x + 2 y − 2 , (1, −1) = −5
∂y ∂y
Dakle, df (1, −1) = 6dx − 5dy .

33. Zadana je funkcija f ( x, y ) = −6 x 2 + 8 xy − 2 y 2 + 10 x − 5 y − 3 . Odredite prvi diferencijal

funkcije f u točki (1, −3).
Rješenje
f ( x, y ) = −6 x 2 + 8 xy − 2 y 2 + 10 x − 5 y − 3
∂f ∂f
= −12 x + 8 y + 10 , (1, −3) = −26
∂x ∂x
∂f ∂f
= 8x − 4 y − 5 , (1, −3) = 15
∂y ∂y
Dakle, df (1, −3) = −26dx + 15dy .

34. Zadana je funkcija f ( x, y ) = −2 x 2 + 5 xy − 4 y 2 + x − y − 4 . Odredite prvi diferencijal

funkcije f u točki (1, −3).
Rješenje
f ( x, y ) = −2 x 2 + 5 xy − 4 y 2 + x − y − 4
∂f ∂f
= −4 x + 5 y + 1 , (1, −3) = −18
∂x ∂x
∂f ∂f
= 5x − 8 y − 1, (1, −3) = 28
∂y ∂y
Dakle, df (1, −3) = −18dx + 28dy .

35. Odredite prvi diferencijal funkcije f ( x, y ) = e3 x − 2 y u točki (0, 0).

Rješenje
f ( x, y ) = e 3 x − 2 y
∂f ∂f
= e3 x − 2 y ⋅ 3 , (0, 0) = 3
∂x ∂x
∂f ∂f
= e3 x − 2 y ⋅ (−2) , (0, 0) = −2
∂y ∂y
Dakle, df (0, 0) = 3dx − 2dy .

14
36. Dvije stranice trokuta duljine 50 i 65 zatvaraju kut od π/3. Ako je moguća pogrješka 0,06
u mjerenju stranice i π/180 u mjerenju kuta, izračunajte najveću pogrješku pri računanju
ploštine.
Rješenje
1
P ( x, y , ϕ ) =
xy sin ϕ
2
∂P 1 ∂P 1 ∂P 1
= y sin ϕ , = x sin ϕ , = xy cos ϕ
∂x 2 ∂y 2 ∂ϕ 2
∂P ∂P ∂P 1 1 1
dP = dx + dy + dϕ = y sin ϕ ⋅ dx + x sin ϕ ⋅ dy + xy cos ϕ ⋅ dϕ
∂x ∂y ∂ϕ 2 2 2
π π
x = 50 , y = 65 , ϕ = , dx = 0, 06 , dy = 0, 06 , dϕ =
3 180
1 π 1 π 1 π π
dP = ⋅ 65 ⋅ sin ⋅ 0, 06 + ⋅ 50 ⋅ sin ⋅ 0, 06 + ⋅ 65 ⋅ 50 ⋅ cos ⋅ = 17,17
2 3 2 3 2 3 180

37. Aproksimirajte promjenu hipotenuze pravokutnog trokuta čije su katete 15 cm i 20 cm,

kad se kraća kateta produlji za 5/8 cm, a dulja skrati za 5/16 cm.
Rješenje
Označimo redom s x, y i z kraću katetu, dulju katetu i hipotenuzu.
B'
dx
B

C y A' dy A

Prema Pitagorinu poučku je z = x 2 + y 2 .

∂z x ∂z y
( x, y ) = , ( x, y ) =
∂x x +y
2 2 ∂y x + y2
2

∂z ∂z x y xdx + ydy
dz = ( x, y ) ⋅ dx + ( x, y ) ⋅ dy = dx + dy =
∂x ∂y x2 + y 2 x2 + y 2 x2 + y 2
5 5
x = 15 , y = 20 , dx = , dy = −
8 16
5  5
15 ⋅ + 20 ⋅  − 
8  16  = 1
dz =
15 + 202
2 8
1
Dakle, hipotenuza se produljuje približno za cm.
8

15
1.4. TANGENCIJALNA RAVNINA

Tangencijalna ravnina
Neka je ploha zadana jednadžbom z = f ( x, y ) . Jednadžba tangencijalne ravnine
na tu plohu u točki ( x0 , y0 , f ( x0 , y0 )) je:
∂f ∂f
z = A( x − x0 ) + B ( y − y0 ) + f ( x0 , y0 ) , gdje je A = ( x , y ) i B = ( x0 , y0 ) .
∂x 0 0 ∂y

Primjer: Odredite tangencijalnu ravninu na plohu zadanu jednadžbom z = 4 x 3 y 2 + 2 y u točki

(1, −2). Izračunajte linearnu aproksimaciju vrijednosti funkcije f ( x, y ) = 4 x3 y 2 + 2 y za
a) x = 1,1 i y = −1,9 ; b) x = 0,99 i y = −2, 01 ; c) x = 0,999 i y = −2, 001 .

Izračunajmo prve parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = 4 x 3 y 2 + 2 y u točki (1, −2).

∂f ∂f
= 12 x 2 y 2 , (1, −2) = 48
∂x ∂x
∂f ∂f
= 8x3 y + 2 , (1, −2) = −14
∂y ∂y
Vrijednost funkcije f u točki (1, −2) je f (1, −2) = 12 .

∂f ∂f
Pišemo z = (1, −2) ⋅ ( x − 1) + (1, −2) ⋅ ( y + 2) + f (1, −2) , odnosno
∂x ∂y
z = 48( x − 1) − 14( y + 2) + 12 .

Tangencijalna ravnina na plohu zadanu jednadžbom z = 4 x 3 y 2 + 2 y u točki (1, −2, 12) je

z = 48 x − 14 y − 64 .
Prema tome, f ( x, y ) ≈ 48 x − 14 y − 64 u okolini točke (1, −2).

16
Za x = 1,1 i y = −1,9 vrijednost funkcije je f ( x, y ) = 4 ⋅1,13 ⋅ (−1,9) 2 + 2 ⋅ (−1,9) = 15, 42 , a
odgovarajuća linearna aproksimacija je z = 48 x − 14 y − 64 = 48 ⋅1,1 − 14 ⋅ (−1,9) − 64 = 15, 4 .
Odredimo linearne aproksimacije za x = 0,99 i y = −2, 01 , te za x = 0,999 i y = −2, 001 .

x y f ( x, y ) = 4 x 3 y 2 + 2 y z = 48 x − 14 y − 64
1,100 −1,900 15,420 15,400
0,990 −2,010 11,660 11,660
0,999 −2,001 11,966 11,966

Riješeni zadatci

38. Nađite jednadžbu tangencijalne ravnine na plohu z = x 3 − y 3 u točki (−1, −1, 0).
Rješenje
f ( x, y ) = x 3 − y 3
∂f ∂f
= 3x 2 , ( −1, −1) = 3
∂x ∂x
∂f ∂f
= −3 y 2 , ( −1, −1) = −3
∂y ∂y
f ( −1, −1) = 0
∂f ∂f
z = ( −1, −1) ⋅ ( x + 1) + ( −1, −1) ⋅ ( y + 1) + f ( −1, −1)
∂x ∂y
z = 3( x + 1) − 3( y + 1)
Dakle, jednadžba tangencijalne ravnine na plohu z = x 3 − y 3 u točki (−1, −1, 0) je
z = 3x − 3 y .

39. Nađite jednadžbu tangencijalne ravnine na plohu z = x 3 y 4 u točki (1, 1, 1).

Rješenje
f ( x, y ) = x 3 y 4
∂f ∂f
= 3x 2 y 4 , (1,1) = 3
∂x ∂x
∂f ∂f
= 4 x3 y 3 , (1,1) = 4
∂y ∂y
f (1,1) = 1
∂f ∂f
z = (1,1) ⋅ ( x − 1) + (1,1) ⋅ ( y − 1) + f (1,1)
∂x ∂y
z = 3( x − 1) + 4( y − 1) + 1
Dakle, jednadžba tangencijalne ravnine na na plohu z = x 3 y 4 u točki (1, 1, 1) je
z = 3x + 4 y − 6 .

17
40. Nađite jednadžbu tangencijalne ravnine na plohu z = − x + 2 y 3 − xy u točki (2, 1, −2).
Rješenje
f ( x, y ) = − x + 2 y 3 − xy
∂f ∂f
= −1 − y , (2,1) = −2
∂x ∂x
∂f ∂f
= 6 y2 − x , (2,1) = 4
∂y ∂y
f (2,1) = −2
∂f ∂f
z = (2,1) ⋅ ( x − 2) + (2,1) ⋅ ( y − 1) + f (2,1)
∂x ∂y
z = −2( x − 2) + 4( y − 1) − 2
Dakle, jednadžba tangencijalne ravnine na na plohu z = − x + 2 y 3 − xy u točki (2, 1, −2) je
z = −2 x + 4 y − 2

41. Zadana je funkcija f ( x, y ) = −6 x 2 + 8 xy − 2 y 2 + 10 x − 5 y − 3 . Odredite jednadžbu

tangencijalne ravnine na graf funkcije f u točki (1, −3).
Rješenje
f ( x, y ) = −6 x 2 + 8 xy − 2 y 2 + 10 x − 5 y − 3
f (1, −3) = −26
∂f ∂f
= −12 x + 8 y + 10 , (1, −3) = −26
∂x ∂x
∂f ∂f
= 8x − 4 y − 5 , (1, −3) = 15
∂y ∂y
∂f ∂f
Pišemo z = (1, −3) ⋅ ( x − 1) + (1, −3) ⋅ ( y + 3) + f (1, −3) , odnosno
∂x ∂y
z = −26( x − 1) + 15( y + 3) − 26

Dakle, jednadžba tangencijalne ravnine na plohu zadanu jednadžbom

f ( x, y ) = −6 x 2 + 8 xy − 2 y 2 + 10 xy − 5 y − 3 u točki (1, −3) je z = −26 x + 15 y + 45 .

42. Zadana je funkcija f ( x, y ) = 5 x − 6 y − 4 x 2 − 2 xy + y 2 . Odredite jednadžbu tangencijalne

ravnine na graf funkcije f u točki (−1, 5). Izračunajte linearnu aproksimaciju vrijednosti
funkcije f ( x, y ) = 5 x − 6 y − 4 x 2 − 2 xy + y 2 za x = −1,1 i y = 5,1 .
Rješenje
f ( x, y ) = 5 x − 6 y − 4 x 2 − 2 xy + y 2
f ( −1, 5) = −4
∂f ∂f
= 5 − 8x − 2 y , ( −1, 5) = 3
∂x ∂x
∂f ∂f
= −6 − 2 x + 2 y , ( −1, 5) = 6
∂y ∂y

18
 ∂f ∂f
Pišemo z = (−1,5) ⋅ ( x + 1) + (−1,5) ⋅ ( y − 5) + f (−1,5) , odnosno
∂x ∂y
z = 3( x + 1) + 6( y − 5) − 4 .
Dakle, jednadžba tangencijalne ravnine na plohu zadanu jednadžbom
f ( x, y ) = 5 x − 6 y − 4 x 2 − 2 xy + y 2 u točki (−1, 5) je z = 3x + 6 y − 31 .

x y f ( x, y ) = 5 x − 6 y − 4 x 2 − 2 xy + y 2 z = 3x + 6 y − 31
−1,1 5,1 −3,71 −3,7

43. Zadana je funkcija f ( x, y ) = 3x + 6 y − x 2 − xy + y 2 . Odredite jednadžbu tangencijalne

ravnine u točki (2, −1). Izračunajte linearnu aproksimaciju vrijednosti funkcije
f ( x, y ) = 3 x + 6 y − x 2 − xy + y 2 za x = 1,9 i y = −1,1 .
Rješenje
f ( x, y ) = 3x + 6 y − x 2 − xy + y 2
f (2, − 1) = −1
∂f ∂f
= 3 − 2x − y , (2, − 1) = 0
∂x ∂x
∂f ∂f
= 6 − x + 2y , (2, − 1) = 2
∂y ∂y
∂f ∂f
Pišemo z = (2, −1) ⋅ ( x − 2) + (2, −1) ⋅ ( y + 1) + f (2, −1) , odnosno z = 2( y + 1) − 1 .
∂x ∂y
Dakle, jednadžba tangencijalne ravnine na na plohu zadanu jednadžbom
f ( x, y ) = 3x + 6 y − x 2 − xy + y 2 u točki (2, −1) je z = 2 y + 1 .

x y f ( x, y ) = 3x + 6 y − x 2 − xy + y 2 z = 2 y +1
1,9 −1,1 −1,21 −1,2

44. Zadana je funkcija f ( x, y ) = x 2 − xy + y 2 + 3 x − 2 y + 1 . Odredite jednadžbu tangencijalne

ravnine u točki (1, −1).

45. Odredite jednadžbu tangencijalne ravnine na plohu zadanu jednadžbom

x 2 + y 2 + z 2 = 169 u točki (3, 4, 12).
Rješenje
Ploha zadana jednadžbom x 2 + y 2 + z 2 = 169 je sfera polumjera 13 sa središtem u ishodištu.
Jednadžba tangencijalne ravnine je 3x + 4 y + 12 z = 169

19
1.5. PARCIJALNE DERIVACIJE DRUGOGA REDA

Riješeni zadatci

∂2 z ∂2 z
46. U sljedećim primjerima pokažite da = :
∂x∂y ∂y∂x
a) z = xy ; b) z = x3 + y 3 + x3 y 3 ; c) z = xe y cos xy .
Rješenje
∂z ∂z
a) = y, =x
∂x ∂y
∂2 z ∂  ∂z  ∂
=   = ( x) = 1 ;
∂x∂y ∂x  ∂y  ∂x
∂2 z ∂  ∂z  ∂
=   = ( y) = 1
∂y∂x ∂y  ∂x  ∂y

∂z ∂z
b) = 3x 2 + 3x 2 y 3 , = 3 y 2 + 3x3 y 2
∂x ∂y
∂2 z ∂  ∂z  ∂
=   = ( 3 y 2 + 3x3 y 2 ) = 9 x 2 y 2 ;
∂x∂y ∂x  ∂y  ∂x
∂2 z ∂  ∂z  ∂
=   = ( 3x 2 + 3x 2 y 3 ) = 9 x 2 y 2
∂y∂x ∂y  ∂x  ∂y

∂z
c) = e y [ cos xy + x ⋅ (− sin xy ) ⋅ y ] = e y ( cos xy − xy sin xy ) ,
∂x
∂  ∂z  ∂ y
=  e ( cos xy − xy sin xy ) 
∂y  ∂x  ∂y 
= e y ( cos xy − xy sin xy ) + e y ( − sin xy ⋅ x − x sin xy − xy cos xy ⋅ x )
= e y ( cos xy − xy sin xy − 2 x sin xy − x 2 y cos xy )
∂z
= x ( e y cos xy + e y ⋅ (− sin xy ) ⋅ x ) = e y x ( cos xy − x sin xy )
∂y
∂  ∂z  ∂ y
=  e x ( cos xy − x sin xy ) 
∂x  ∂y  ∂x 
= e y cos xy − x sin xy + x ( − sin xy ⋅ y − sin xy − x ⋅ cos xy ⋅ y ) 
= e y cos xy − 2 x sin xy − xy sin xy − x 2 y cos xy 

20
 ∂2 z ∂2 z
47. Pokažite da za z = e x cos y vrijedi + =0.
∂x 2 ∂y 2
Rješenje
∂z ∂2 z
= e x cos y , 2 = e x cos y
∂x ∂x
∂z ∂2 z
= −e x sin y , 2 = −e x cos y
∂y ∂y
∂2 z ∂2 z
Dakle, + = e x cos y − e x cos y = 0
∂x 2 ∂y 2

48. Odredite sve druge parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = ax 2 + bxy + cy 2 + dx + ey + f .

Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije: = 2ax + by + d , = bx + 2cy + e .
∂x ∂y
∂2 f ∂2 f ∂2 f
Druge parcijalne derivacije: = 2a , =b, = 2c .
∂x 2
∂x∂y ∂y 2

49. Odredite sve druge parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = x 4 y 2 + x 2 y .

Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije: = 4 x3 y 2 + 2 xy , = 2x4 y + x2 .
∂x ∂y
∂2 f ∂2 f ∂2 f
Druge parcijalne derivacije: = 12 x 2 2
y + 2 y , = 8 x 3
y + 2 x , = 2x4 .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2

50. Odredite sve druge parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = x 4 + y 4 − 4 x 2 y 2 .

Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije: = 4 x 3 − 8 xy 2 , = 4 y3 − 8x2 y
∂x ∂y
∂2 f ∂2 f ∂2 f
Druge parcijalne derivacije: = 12 x 2
− 8 y 2
, = − 16 xy , = 12 y 2 − 8 x 2 .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2

51. Odredite sve druge parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = x 4 + 4 x 2 y 3 + 7 xy + 1 .

Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije: = 4 x 3 + 8 xy 3 + 7 y i = 12 x 2 y 2 + 7 x .
∂x ∂y
∂2 f ∂2 f ∂2 f
Druge parcijalne derivacije: = 12 x 2
+ 8 y 3
, = 24 xy 2
+ 7 , = 24 x 2 y .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2

52. Odredite sve druge parcijalne derivacije funkcije z = sin x ⋅ cos y .

Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije: = cos x ⋅ cos y i = − sin x ⋅ sin y .
∂x ∂y
∂2 f ∂2 f ∂2 f
Druge parcijalne derivacije: = − sin x ⋅ cos y , = − cos x ⋅ sin y , = − sin x ⋅ cos y .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2

21
 x
53. Odredite sve druge parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = xy + .
y
Rješenje
∂f 1 ∂f x
Prve parcijalne derivacije: = y+ , = x− 2 .
∂x y ∂y y
∂ f
2
∂ f 2x ∂2 f
2
1
Druge parcijalne derivacije: = 0 , = 3, = 1− 2 .
∂x 2
∂y 2
y ∂x∂y y

y
54. Odredite sve druge parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = arctg .
x
Rješenje
Prve parcijalne derivacije:
∂f 1  y y ∂f 1 1 x
= ⋅ − 2=− 2
2 
, = ⋅ = 2 .
∂x y  x  x +y 2
∂y y 2
x x + y2
1+ 2 1+ 2
x x
Druge parcijalne derivacije:
∂2 f 2 xy ∂2 f y2 − x2 ∂2 f 2 xy
= , = , =− 2 .
∂x 2
( x + y ) ∂x∂y ( x + y ) ∂y
2 2 2 2 2 2 2
( x + y 2 )2

x
55. Odredite sve druge parcijalne derivacije funkcije f ( x, y ) = .
x + y2
2

22
1.6. LOKALNI MINIMUM I MAKSIMUM

Kažemo da funkcija f : R 2 → R ima lokalni minimum u točki A( x0 , y0 ) ako postoji okolina

Ω u R 2 oko A tako da za svaki ( x, y ) ∈ Ω vrijedi f ( x0 , y0 ) ≤ f ( x, y ) .
Analogno, funkcija f : R 2 → R ima lokalni maksimum u točki B ( x0 , y0 ) ako postoji okolina
Ω u R 2 oko B tako da za svaki ( x, y ) ∈ Ω vrijedi f ( x0 , y0 ) ≥ f ( x, y ) .

Nužan uvjet lokalnog ekstrema

Pretpostavimo da funkcija f ima lokalni ekstrem u točki ( x0 , y0 ) . Tada
∂f ∂f
( x , y ) = ( x0 , y0 ) = 0 .
∂x 0 0 ∂y
∂f ∂f
Točka ( x0 , y0 ) za koju vrijedi ( x0 , y0 ) = ( x0 , y0 ) = 0 naziva se stacionarna točka
∂x ∂y
funkcije f.

Postupak određivanja lokalnog ekstrema

Neka je ( x0 , y0 ) izolirana stacionarna točka funkcije z = f ( x, y ) .

∂2 f ∂2 f
(x , y ) (x , y )
∂x 2 0 0 ∂x∂y 0 0 A B
D= = = AC − B 2
∂ f
2
∂ f
2
B C
(x , y ) (x , y )
∂x∂y 0 0 ∂y 2 0 0

Tada vrijedi:
a) Ako D < 0 onda je ( x0 , y0 ) sedlasta točka.
b) Ako D > 0 onda je ( x0 , y0 ) točka lokalnog ekstrema i to ako je
∂2 f
( x , y ) < 0 onda je ( x0 , y0 ) točka lokalnog maksimuma, a ako je
∂x 2 0 0
∂2 f
( x , y ) > 0 onda je ( x0 , y0 ) točka lokalnog minimuma.
∂x 2 0 0
c) Ako D = 0 , nemamo dovoljno informacija da bismo sa sigurnosti mogli
ustanoviti je li ( x0 , y0 ) točka lokalnog ekstrema ili nije.

23
Riješeni zadatci

56. Odredite točke lokalnog ekstrema funkcije f ( x, y ) = ln x 2 + ln y 2 − x 2 − y 2 + xy .

Rješenje
Funkcija f definirana je za sve parove realnih brojeva ( x, y ) za koje x ≠ 0 i y ≠ 0 .
∂f 2 ∂f 2
Najprije odredimo prve parcijalne derivacije: = − 2x + y , = − 2y + x .
∂x x ∂y y
∂f ∂f
Sada određujemo stacionarne točke (x, y) za koje je ( x, y ) = 0 i ( x, y ) = 0 .
∂x ∂y
Rješavamo sustav dviju jednadžbi s dvije nepoznanice:
2
− 2x + y = 0
x
2
− 2y + x = 0
y
Svođenjem na zajednički nazivnik dobivamo:
2 − 2 x 2 + xy
=0
x
2 − 2 y 2 + xy
=0
y
Množenjem prve jednadžbe s x, a druge s y (jer x ≠ 0 i y ≠ 0 ) imamo
2 − 2 x 2 + xy = 0
2 − 2 y 2 + xy = 0
Oduzimanjem tih dviju jedandžbi dobivamo x 2 − y 2 = 0 , odnosno x 2 = y 2 ili x = ± y .
Pretpostavimo da x = y . Tada uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobivamo 2 − 2 x 2 + x 2 = 0 ,
odnosno x 2 = 2 ili x = ± 2 .

Pretpostavimo da x = − y . Tada uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobivamo 2 − 2 x 2 − x 2 = 0 ,

2
odnosno 3x 2 = 2 ili x = ± .
3
 2 2  2 2
Prema tome, stacionarne točke su: ( ) (
2, 2 , − 2, − 2 ,  ),− , − ,
3   3 3 
.
 3

Računamo druge parcijalne derivacije:

∂2 f 2 ∂2 f ∂2 f 2
= − − 2 , = 1 , = − 2 −2
∂x 2
x 2
∂x∂y ∂y 2
y
Pišemo:
2
− 2 −2 1
x  2  2  4 4 4
D= =  − 2 − 2   − 2 − 2  −1 = 2 2 + 2 + 2 + 3 > 0
2
− 2 −2  
x y  x y x y
1
y

24
 2
Dakle, sve stacionarne točke su točke lokalnog ekstrema. Kako je − − 2 < 0 , zaključujemo
x2
da su sve stacionarne točke su točke lokalnog maksimuma i ti maksimumi su:
 2 2
( ) ( )
f 2, 2 = ln 4 − 4 , f − 2, − 2 = ln 4 − 4 , f 
 3
,−
3
4
 = ln 9 − 2 ,

 2 2 4
f − ,  = ln 9 − 2 .
 3 3 

57. Odredite točke lokalnog ekstrema funkcije f ( x, y ) = x 3 + xy 2 + 6 xy .

Rješenje
Funkcije f definirana je za sve parove realnih brojeva (x, y). Odredimo stacionarne točke
funkcije f.
∂f ∂f
Iz = 3x 2 + y 2 + 6 y i = 2 xy + 6 x dobivamo sustav dviju nelinearni jednadžbi s dvije
∂x ∂y
nepoznanice:
3x 2 + y 2 + 6 y = 0
2 xy + 6 x = 0
Drugu jednadžbu pišemo u obliku 2 x ( y + 3) = 0 . Odatle je x = 0 ili y = −3 .
Ako je x = 0 , tada prva jednadžba postaje y 2 + 6 y = 0 iz čega dobivamo y = 0 , y = −6 .
Ako je y = −3 , tada prva jednadžba postaje 3x 2 + 9 − 18 = 0 iz čega dobivamo x 2 = 3 , tj.
x =± 3.
Stacionarne točke: ( 0,0 ) , ( 0, −6 ) , ( ) ( )
3, −3 , − 3, −3 .

Računamo druge parcijalne derivacije funkcije f.

∂2 f ∂2 f ∂2 f
= 6 x , = 2 y + 6 , = 2x .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Pišemo
6x 2y + 6
D= = 12 x 2 − (2 y + 6)2
2y + 6 2x
Za ( 0,0 ) je D ( 0, 0 ) = −36 < 0 . Dakle, ( 0,0 ) je sedlasta točka.
Za ( 0, −6 ) je D ( 0, −6 ) = −36 < 0 . Dakle, ( 0, −6 ) je sedlasta točka.
Za ( )
3, −3 je D ( ) ( 3, −3) je točka lokalnog ekstrema i to
3, −3 = 36 > 0 . Dakle,

minimuma koji iznosi f ( 3, −3) = −6 3 .

Za ( − 3, −3) je D ( − 3, −3) = 36 > 0 . Dakle, ( − 3, −3) je točka lokalnog esktrema i to
maksimuma koji iznosi f ( − 3, −3) = 6 3 .

25
58. Odredite točke lokalnog ekstrema funkcije f ( x, y ) = x 2 − x 2 y 2 + y 2 .
Rješenje
Funkcije f definirana je za sve parove realnih brojeva (x, y). Odredimo stacionarne točke
funkcije f. Iz parcijalnih derivacija
∂f
= 2 x − 2 xy 2
∂x
∂f
= −2 x 2 y + 2 y
∂y
dobivamo sustav jednadžbi:
2 x (1 − y )(1 + y ) = 0
2 y (1 − x )(1 + x ) = 0

Ako x = 0 , onda y = 0 .
Ako x = 1 , onda y = ±1 .
Ako x = −1 , onda y = ±1
Stacionarne točke su: ( 0,0 ) , (1,1) , (1, −1) , ( −1,1) , ( −1, −1) .
∂2 f ∂2 f ∂2 f
Računamo druge parcijalne derivacije: = 2 − 2 y 2
, = − 4 xy , = −2 x 2 + 2 .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Pišemo:
2 − 2 y2 −4 xy
D=
−4 xy 2 − 2 x2
Za ( 0,0 ) je D ( 0, 0 ) = 4 > 0 . Prema tome ( 0,0 ) je točka lokalnog ekstrema i to minimuma
koji iznosi f ( 0, 0 ) = 0 .
Za (1,1) je D (1,1) = −16 < 0 : Prema tome (1,1) je sedlasta točka.
Za (1, −1) je D (1, −1) = −16 < 0 : Prema tome (1, −1) je sedlasta točka.
Za ( −1,1) je D ( −1,1) = −16 < 0 : Prema tome ( −1,1) je sedlasta točka.
Za ( −1, −1) je D ( −1, −1) = −16 < 0 : Prema tome ( −1, −1) je sedlasta točka.

59. Odredite točke lokalnog ekstrema funkcije f ( x, y ) = e x − x + y 2 − 2 y .

Rješenje
Funkcije f definirana je za sve parove realnih brojeva (x, y). Odredimo stacionarne točke.
∂f ∂f
Iz parcijalnih derivacija = ex − 1 i = 2 y − 2 , nalazimo stacionarnu točku ( 0,1) .
∂x ∂y
∂2 f ∂2 f ∂2 f
Računamo druge parcijalne derivacije: = ex , =0, =2.
∂x 2
∂x∂y ∂y 2
ex 0
Iz D = = 2e x > 0 , zaključujemo da je ( 0,1) točka lokalnog ekstrema i to minimuma
0 2
koji iznosi f (0,1) = 0

26
60. Zadana je funkcija f ( x, y ) = x 3 + 3xy + y 3 . Odredite stacionarne točke funkcije f i
klasificirajte ih pomoću drugih parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće.
Rješenje
∂f ∂f
Iz parcijalnih derivacija = 3x 2 + 3 y i = 3 y 2 + 3x , dobivamo sustav dviju jednadžbi:
∂x ∂y
3x 2 + 3 y = 0
3 y 2 + 3x = 0
Iz prve jednadžbe je y = − x 2 . Uvrstimo y = − x 2 u drugu jednadžbu. Imamo ( − x 2 )2 + x = 0 ,
odnosno x 4 + x = 0 ili x ( x 3 + 1) = 0 . Odatle je x = 0 i x = −1 . Za x = 0 je y = 0 , a za x = −1
je y = −1 . Stacionarne točke su (0,0) i ( −1, −1) .

∂2 f ∂2 f ∂2 f
Odredimo druge parcijalne derivacija: = 6x , = 3, = 6y .
∂x 2
∂x∂y ∂y 2
6x 3
Pišemo D = = 36 xy − 9 .
3 6y
Iz D (0,0) = −9 zaključujemo da je (0, 0) sedlasta točka, a iz D ( −1, −1) = 27 da je ( −1, −1)
točka lokalnog ekstrema i to maksimuma koji iznosi f (−1, −1) = 1

Uočimo da možemo pokazati kako (0, 0) ne može biti točka lokalnog ekstrema. Vrijednost
funkcije f u (0, 0) je 0. Promotrimo točke (ε , 0) i (ε , −ε ) gdje je ε > 0 . Za svaku okolinu
oko ishodišta uvijek možemo naći takav ε > 0 tako da (ε , 0) i (ε , −ε ) pripadaju toj okolini.
Izračunajmo sada vrijednosti funkcije f u tim točkama. Očito je f (ε , 0) = ε 3 > 0 , a
f (ε , −ε ) = −3ε 2 < 0 . Dakle, u svakoj okolini oko stacionarne točke (0, 0) funkcija f postiže
i veće i manje vrijednosti nego u toj stacionarnoj točki. Zaključujemo da u (0, 0) funkcija f
nema lokalni ekstrem već je to sedlasta točka.

61. Klasificirajte stacionarne točke funkcije f ( x, y ) = x 2 + y 2 − y 3 .

Rješenje
Funkcija f definirana je za sve parove relanih brojeva (x, y). Prve parcijalne derivacije su
∂f ∂f
= 2x i = 2 y − 3 y 2 . Stacionarne točke određujemo iz sustava 2 x = 0 , 2 y − 3 y 2 = 0 čija
∂x ∂y
su rješenja x = 0 te y = 0 i y = . Stacionarne točke su ( 0,0 ) i  0,  .
2 2
3  3
∂ f
2
∂ f
2
∂ f
2
Druge parcijalne derivacije su: =2, = 0, = 2 − 6y .
∂x 2
∂x∂y ∂y 2
2 0
D= = 4 − 12 y
0 2 − 6y
D(0,0) = 4 > 0 , pa je ( 0,0 ) je točka lokalnog ekstrema, i to minimuma.

D  0,  = −4 < 0 , pa je  0, 2  sedlasta točka.

2
 3
 3  

27
62. Klasificirajte stacionarne točke funkcije f ( x, y ) = x 2 + y 2 + xy − 6 x − 4 y + 5 .

63. Klasificirajte stacionarne točke funkcije f ( x, y ) = x 2 − 6 xy + y 3 + 3x + 6 y .

64. Klasificirajte stacionarne točke funkcije f ( x, y ) = y 2 − x 2 − 10 y 3 .

Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije funkcije f su: = −2 x i = 2 y − 30 y 2 . Stacionarne točke su
∂x ∂y
∂f ∂f
rješenja susava =0 i = 0.
∂x ∂y
Iz −2 x = 0 imamo x = 0 , a iz 2 y − 30 y 2 = 0 , odnosno 2 y (1 − 15 y ) = 0 , dobivamo y = 0 i
y = . Dakle, stacionarne točke su: ( 0,0 ) i  0,  .
1 1
15  15 
∂2 f ∂2 f ∂2 f
Odredimo sada druge parcijalne derivacije: = −2 , = 0 i = 2 − 60 y .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Pišemo:
−2 0
D= = −4 + 120 y
0 2 − 60 y

D (0,0) = −4 < 0 , prema tome (0, 0) je sedlasta točka.

D  0,  = 4 > 0 , prema tome  0,  je točka lokalnog ekstrema, i to maksimuma jer
1 1
 15   15 
∂2 f
= −2 < 0 .
∂x 2

x
65. Odredite stacionarne točke funkcije f ( x, y ) = e 2 ( x + y 2 ) i klasificirajte ih pomoću drugih
parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće.
Rješenje
Prve parcijalne derivacije su:
∂f 1 2x x x
= e ( x + y 2 ) + e 2 = e 2  x + y 2 + 1
1 1
∂x 2  2 2 
∂f x
= 2e 2 y
∂y
Stacionarne točke su rješenja sustava
x
e 2  x + y 2 + 1 = 0
1 1
2 2 
x
2e 2 y = 0
1
Iz druge jednadžbe je y = 0 . Uvrštavanjem y = 0 u prvu jednadžbu dobivamo x +1 = 0 ,
2
odnosno x = −2 . Dakle, stacionarna točka je ( −2,0) .
Izračunajmo druge parcijalne derivacije:

28
∂ 2 f 1 2x  1 1 2  1 2x 1 2x  1
y + 1 + e = e  x + y 2 + 2 
1
= e  x +
∂x 2 2  2 2  2 2  2 2 
∂ f
2 x
1 x
= 2 ye 2 ⋅ = ye 2
∂x∂y 2
∂ f
2 x
= 2e 2
∂y 2
Vrijednosti drugih parcijalnih derivacija u stacionarjoj točki su:
∂2 f 1 ∂2 f ∂2 f 2
( − 2,0) = , ( − 2,0) = 0 i ( −2,0) =
∂x 2
2 e ∂ x∂ y ∂y 2
e
Dakle,
1
0
2e 1
D ( −2,0) = = 2 >0
2 e
0
e
Prema tome, ( − 2,0) je točka lokalnog ekstrema (minimuma).

66. Zadana je funkcija f ( x, y ) = 2 x 4 + y 4 − x 2 − 2 y 2 . Odredite stacionarne točke funkcije f i

klasificirajte ih pomoću drugih parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće.
Rješenje
∂f ∂f
Pracijalne derivacije funkcije f su: = 8x3 − 2 x i = 4 y3 − 4 y .
∂x ∂y
Stacionarne točke su rješenja sustava:
8x3 − 2 x = 0
4 y3 − 4 y = 0
1 1
Iz prve jednadžne x (4 x 2 − 1) = 0 dobivamo x = 0 , x = i x = − .
2 2
Iz druge jednadžbe y ( y − 1) = 0 dobivamo y = 0 , y = 1 i y = −1 .
2

Stacionarne točke su:

( 0,0) , ( 0,1) , ( 0, −1) ,  2 ,0  ,  2 ,1 ,  2 , −1 ,  − 2 ,0  ,  − 2 ,1 i  − 1 , −1  .
1 1 1 1 1
 2 
           
Odredimo druge parcijalne derivacije:
∂2 f ∂2 f ∂2 f
= 24 x 2
− 2 , = 0 , = 12 y 2 − 4
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2

Pišemo:
24 x 2 − 2 0
D=
0 12 y 2 − 4

Za ( 0,0 ) je D > 0 pa je ( 0,0 ) točka lokalnog ekstrema (maksimum).

Za ( 0,1) je D < 0 pa je ( 0,1) sedlasta točka.
Za ( 0, −1) je D < 0 pa je ( 0, −1) sedlasta točka.

29
Za  ,0  je D < 0 pa je  ,0  sedlasta točka.
1 1
2  2 
Za  ,1 je D > 0 pa je  ,1 točka lokalnog ekstrema (minimum).
1 1
 2  2 
Za  , −1 je D > 0 pa je  , −1 točka lokalnog ekstrema (minimum).
1 1
2  2 
Za  − ,0  je D < 0 pa je  − ,0  sedlasta točka-
1 1
 2   2 
Za  − ,1 je D > 0 pa je  − ,1 točka lokalnog ekstrema (minimum).
1 1
 2   2 
Za  − , −1 je D > 0 pa je  − , −1 točka lokalnog ekstrema (minimum).
1 1
 2   2 

1 1
67. Zadana je funkcija f ( x, y ) = + − xy . Odredite stacionarne točke funkcije f i
x y
klasificirajte ih pomoću drugih parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće.
Rješenje
Odredimo prve parcijalne derivacije i stacionarne točke zadane funkcije:
∂f 1 ∂f 1
=− 2 −y i = − 2 − x.
∂x x ∂y y
Stacionarna točka je (−1, −1) .
Odredimo sada vrijednosti drugih parcijalnih derivacija u stacionarnoj točki.
∂2 f 2 ∂2 f ∂2 f 2 ∂2 z ∂2 z
Iz = , = −1 , = , dobivamo ( −1, −1) = −2 , (−1, −1) = −1 i
∂x 2 x 3 ∂x∂y ∂y 2 y 3 ∂x 2 ∂x∂y
∂2 z
(−1, −1) = −2 .
∂y 2
Pišemo
−2 −1
D= =3>0
−1 −2
Funkcija f u točki (−1, −1) postiže svoj lokalni maksimum.

50 20
68. Zadana je funkcija z = xy + + , x > 0 , y > 0 . Odredite stacionarne točke funkcije f i
x y
klasificirajte ih pomoću drugih parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće.
Rješenje
∂z 50 ∂z 20
Prve parcijalne derivacije su: = y− 2 i = x− 2 .
∂x x ∂y y
Stacionarne točke su rješenja sustava x 2 y = 50 , xy 2 = 20 . Množenjem i dijeljenjem ovih
x 5
dviju jednadžbi dobivamo xy = 10 i = . Rješenje ovoga sustava je x = 5 , y = 2 .
y 2
Sada računamo vrijednosti drugih derivacija u stacionarnoj točki (5, 2).

30
 ∂ 2 z 100 ∂ 2 z ∂ 2 z 40 ∂2 z 4 ∂2 z ∂2 z
Iz = , = 1 , = , dobivamo (5, 2) = , (5, 2) = 1 i (5, 2) = 5
∂x 2 x 3 ∂x∂y ∂y 2 y 3 ∂x 2 5 ∂x∂y ∂y 2

45 1
D= = 3> 0
1 5
Dakle, u stacionarnoj točki (5, 2) postiže se lokalni minimum koji iznosi
50 20
zmin = 5 ⋅ 2 + + = 30 .
5 2

69. Zadana je funkcija f ( x, y ) = 2 x 3 + xy 2 − 216 x . Odredite stacionarne točke funkcije f i

klasificirajte ih pomoću drugih parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće.
Rješenje
∂f
= 6 x 2 + y 2 − 216
∂x
∂f
= 2 xy
∂y
Stacionarne točke su rješenja sustava dviju nelinearnih jednadžbi s dvjema nepoznanicama:
6 x 2 + y 2 − 216 = 0
2 xy = 0

Iz 2 xy = 0 dobivamo x = 0 ili y = 0 .
Ako x = 0 onda uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobivamo y 2 − 216 = 0 odnosno y = ±6 6 .
Ako y = 0 onda uvrštavanjem u prvu jednadžbu dobivamo 6 x 2 − 216 = 0 odnosno x = ±6 .
( ) (
Stacionarne točke su: ( 6,0 ) , ( −6,0 ) , 0,6 6 i 0, −6 6 . )
Odredimo druge parcijalne derivacije:
∂2 f ∂2 f ∂2 f
= 12 x , = 2 y , = 2x
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Pišemo
12 x 2 y
D= = 24 x 2 − 4 y 2
2 y 2x
Za ( 6,0 ) je D = 24 ⋅ 62 > 0 te je ( 6,0 ) točka lokalnog minimuma.
Za ( −6,0 ) je D = 24 ⋅ ( −6) 2 > 0 te je ( −6,0 ) točka lokalnog maksimuma.

( ) ( )
Za 0,6 6 je D = −4 ⋅ 216 < 0 te je 0,6 6 sedlasta točka.
Za ( 0, −6 6 ) je D = −4 ⋅ 216 < 0 te je ( 0, −6 6 ) sedlasta točka.

31
70. Odredite stacionarne točke funkcije f ( x, y ) = x 3 + y 3 − 3xy i klasificirajte ih pomoću
drugih parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće.
Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije funkcije f su: = 3x 2 − 3 y i = 3 y 2 − 3x .
∂x ∂y
Stacionarne točke su rješenja sustava:
3x 2 − 3 y = 0
3 y 2 − 3x = 0

Iz prve jednadžbe dobivamo y = x 2 te uvrštavanjem u drugu imamo x 4 − x = 0 , odnosno

x ( x 3 − 1) = 0 . Rješenja obe jdenadžbe su x = 0 , y = 0 i x = 1 , y = 1 .

Stacionarne točke: ( 0,0 ) , (1, 1) .

∂2 f ∂2 f ∂2 f
Druge parcijalne derivacije: = 6 x , = −3 , = 6y
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Sada pišemo:
6 x −3
D= = 36 xy − 9
−3 6 y
Za ( 0,0 ) je D < 0 te je ( 0,0 ) sedlasta točka.
Za (1, 1) je D = 27 > 0 te je zaključujemo da je (1, 1) točka lokalnog minimuma.

71. Odredite stacionarne točke funkcije z = x 2 − xy + y 2 − 2 x + y i klasificirajte ih pomoću

parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće. Ako postoje ekstremi, izračunajte njihove
vrijednosti.
Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije su: = 2x − y − 2 i = −x + 2 y +1.
∂x ∂y
Stacionarne točke dobivamo kao rješenje sustava:
2x − y − 2 = 0
−x + 2 y +1 = 0

Stacionarna točka (1, 0 ) .

∂2 f ∂2 f ∂2 f
Druge parcijalne derivacije su: = 2 , = −1 , =2.
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Pišemo:
2 −1
D= =3
−1 2
Za (1, 0 ) je D = 3 > 0 te zaključujemo da je (1, 0 ) točka lokalnog minimuma. Vrijednost toga
minimuma je −1.

32
 2
−y
72. Odredite stacionarne točke funkcije z = e x (5 − 2 x + y ) i klasificirajte ih pomoću
parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće. Ako postoje ekstremi, izračunajte njihove
vrijednosti.
Rješenje
Prve parcijalne derivacije funkcije su:
∂z 2 2 2
= e x − y ⋅ 2 x ⋅ (5 − 2 x + y ) + e x − y ⋅ ( −2) = e x − y ( −4 x 2 + 10 x + 2 xy − 2)
∂x
∂z 2 2 2
= e x − y ⋅ ( −1) ⋅ (5 − 2 x + y ) + e x − y = e x − y (2 x − y − 4)
∂y

Stacionarne točke su rješenja sustava:

2
e x − y ( −4 x 2 + 10 x + 2 xy − 2) = 0
2
−y
ex (2 x − y − 4) = 0
2
Dijeljenjem obiju jednadžbi s e x − y dobivamo:
−4 x 2 + 10 x + 2 xy − 2 = 0
2x − y − 4 = 0
Uvrštavanjem y = 2 x − 4 u prvu jednadžbu, dobit ćemo jednadžbu čije je rješenje x = 1 .
Odatle, y = −2 . Stacionarna točka je (1, −2) .

Računamo vrijednosti drugih parcijalnih derivacija u stacionarnoj točki (1, −2) .

∂2 z 2 2
= e x − y ⋅ 2 x ⋅ ( −4 x 2 + 10 x + 2 xy − 2) + e x − y ⋅ ( −8 x + 10 + 2 y )
∂x 2

∂2 z 2 2
= e x − y ⋅ ( −1) ⋅ ( −4 x 2 + 10 x + 2 xy − 2) + e x − y ⋅ 2 x
∂x∂y
∂2 z 2 2
= e x − y ⋅ ( −1) ⋅ (2 x − y − 4) + e x − y ⋅ ( −1)
∂y 2

Uvrstimo koordinate stacionarne točke i dobivamo:

∂2 z ∂2 z ∂2 z
(1, − 2) = − 2 e 3
, (1, −2) = 2 e 3
, (1, −2) = − e3 .
∂x 2
∂x∂ y ∂y 2

Pišemo
−2e3 2e3
D= 3 = −2 e 6 < 0
2e −e 3

Prema tome, (1, −2) je sedlasta točka.

33
73. Odredite stacionarne točke funkcije z = e 2 x +3 y (8 x 2 − 6 xy + 3 y 2 ) i klasificirajte ih pomoću
parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće. Ako postoje ekstremi, izračunajte njihove
vrijednosti.
Rješenje
Prve parcijalne derivacije su:
∂z
= e 2 x +3 y ⋅ 2 ⋅ (8 x 2 − 6 xy + 3 y 2 ) + e 2 x +3 y ⋅ (16 x − 6 y ) = e 2 x +3 y (16 x 2 − 12 xy + 6 y 2 + 16 x − 6 y )
∂x
∂z
= e2 x +3 y ⋅ 3 ⋅ (8 x 2 − 6 xy + 3 y 2 ) + e 2 x +3 y ⋅ ( −6 x + 6 y ) = e 2 x +3 y (24 x 2 − 18 xy + 9 y 2 − 6 x + 6 y )
∂y

Iz e 2 x +3 y (16 x 2 − 12 xy + 6 y 2 + 16 x − 6 y ) = 0 i e 2 x +3 y (24 x 2 − 18 xy + 9 y 2 − 6 x + 6 y ) = 0
dobivamo 8 x 2 − 6 xy + 3 y 2 + 8 x − 3 y = 0 i 8 x 2 − 6 xy + 3 y 2 − 2 x + 2 y = 0 .

Oduzimanjem ovih dviju jednadžbi imamo 10 x − 5 y = 0 ili y = 2 x .

Uvrštavanjem y = 2 x u jednu od dviju jednadžbi dobivamo 2 x (4 x + 1) = 0 . Odatle je x1 = 0 ,
1 1
y1 = 0 i x2 = − , y2 = − .
4 2
Stacionarne točke su (0, 0) i ( −1 4, − 1 2 ) .
Računamo vrijednosti drugih parcijalnih derivacija u stacionarnim točkama.
∂2 z
= e 2 x +3 y ⋅ 2 ⋅ (16 x 2 − 12 xy + 6 y 2 + 16 x − 6 y ) + e2 x +3 y ⋅ (32 x − 12 y + 16)
∂x 2

∂2 z
= e 2 x +3 y ⋅ 3 ⋅ (16 x 2 − 12 xy + 6 y 2 + 16 x − 6 y ) + e 2 x +3 y ⋅ ( −12 x + 12 y − 6)
∂x∂y
∂2 z
= e2 x +3 y ⋅ 3 ⋅ (24 x 2 − 18 xy + 9 y 2 − 6 x + 6 y ) + e 2 x +3 y ⋅ ( −18 x + 18 y + 6)
∂y 2

Uvrstimo koordinate stacionarne točke (0, 0).

∂2 z ∂2 z ∂2 z
(0,0) = 16 , (0,0) = − 6 , (0,0) = 6
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
16 −6
D= = 60 > 0
−6 6
Dakle, u stacionarnoj točki (0, 0) postiže se lokalni minimum.
∂2 z  1 1  −2 ∂2 z  1 1  −2 ∂ 2 z  1 1  3 −2
 − , −  = 14 e , − , − = − 9 e , − ,−  = e
∂x 2  4 2  ∂x∂y  4 2  ∂y 2  4 2  2
14e −2 −9e−2
−4
D= 3 −2 = −60e < 0
−2
−9e e
2
Dakle, u stacionarnoj točki ( −1 4 , − 1 2 ) je sedlo.

34
74. Odredite stacionarne točke funkcije f ( x, y ) = x 4 + y 4 − x 2 − 2 xy − y 2 i klasificirajte ih
pomoću parcijalnih derivacija, ukoliko je to moguće. Ako postoje ekstremi, izračunajte
njihove vrijednosti.
Rješenje
∂f ∂f
Pracijalne derivacije zadane funkcije su: = 4 x3 − 2 x − 2 y i = 4 y3 − 2x − 2 y .
∂x ∂y
Stacionarne točke su rješenja sustava
4 x3 − 2 x − 2 y = 0
4 y3 − 2x − 2 y = 0

Iz 2 x 3 = x + y i 2 y 3 = x + y , dobivamo x 3 = y 3 , odnosno x = y . Uvrštavanjem u prvu

jednadžbu dobit ćemo
4 x 3 − 2 x − 2 x = 0 , odnosno 4 x 3 − 4 x = 0 . Faktoriziranjem lijeve strane imamo
x ( x − 1)( x + 1) = 0 .
Rješenja su x = 0 , y = 0 te x = 1 , y = 1 i x = −1 , y = −1 .
Stacionarne točke: ( 0,0 ) , (1, 1) , ( −1, − 1) .
Računamo druge parcijalne derivacije:
∂2 f ∂2 f ∂2 f
= 12 x 2 − 2 , = −2 , = 12 y 2 − 2
∂x 2
∂x∂ y ∂y 2

12 x 2 − 2 −2
D=
−2 12 y 2 − 2
Za ( 0,0 ) je D = 0 te ne možemo pomoću ovoga kriterija ustanoviti postiže li se u toj točki
lokalni ekstrem.
Za (1, 1) je D = 96 > 0 pa zaključeujemo da je (1, 1) točka lokalnog ekstrema (minimuma).
Za ( −1, − 1) je D = 96 > 0 pa zaključujemo da je ( −1, − 1) točka lokalnog ekstrema
(minimuma).

Uočimo da možemo pokazati kako (0, 0) ne može biti točka lokalnog ekstrema. Vrijednost
funkcije f u (0, 0) je 0. Promotrimo točke (ε , 0) i (ε , −ε ) gdje je ε > 0 . Za svaku okolinu
oko ishodišta uvijek možemo naći takav ε > 0 tako da (ε , 0) i (ε , −ε ) pripadaju toj okolini.
Izračunajmo sada vrijednosti funkcije f u tim točkama. Očito je f (ε , 0) = ε 4 − ε 2 , što je za
svaki 0 < ε < 1 negativna vrijednost. No, f (ε , −ε ) = 2ε 4 > 0 . Dakle, u svakoj okolini oko
stacionarne točke (0, 0) funkcija f postiže i veće i manje vrijednosti nego u toj stacionarnoj
točki. Zaključujemo da u (0, 0) funkcija f nema lokalni ekstrem već je to sedlasta točka.

35
75. Prikažite pozitivan broj a kao zbroj triju pribrojnika tako da njihov umnožak bude
maksimalan.
Rješenje
Promatrajmo funkciju F ( x, y , z ) = x ⋅ y ⋅ z , pri čemu je a = x + y + z . Odredit ćemo
maksimum funkcije f ( x, y ) = x ⋅ y ⋅ ( a − x − y ) .
Izračunajmo prve parcijalne derivacije funkcije f.
f x′ = y (a − x − y ) − xy = (a − y − 2 x ) y
f y′ = x ( a − x − y ) − xy = ( a − x − 2 y ) x
Rješavamo sustav:
(a − y − 2 x ) y = 0
(a − x − 2 y ) x = 0

Slučajevi u kojima x = 0 ili y = 0 ne ćemo promatrati jer kao mogući ekstremi ne odgovaraju
uvjetima zadatka.

Iz a − y − 2 x = 0 dobivamo y = a − 2 x . Uvrštavanjem u drugu jednadžbu imamo

a − x − 2(a − 2 x) = 0 , odnosno a − x − 2a + 4 x = 0 ili 3x = a .
a 2a a a a
Dakle, x = . Odatle imamo y = a − 2 x = a − = . Dakle, stacionarna točka je 3,3.
3 3 3  
Odredimo druge parcijalne derivacije
f xx′′ = −2 y , f xy′′ = a − 2 x − 2 y , f yy′′ = −2 x

−2 y a − 2x − 2 y
D= = 4 xy − ( a − 2 x − 2 y )2
a − 2 x − 2 y −2 x

2
a2 4a 2 a 2 a 2
D  ,  = 4 ⋅ −  a − 2 ⋅ − 2 ⋅  =
a a a a
− = >0
 3 3 9  3 3 9 9 3
a a
Zaključujemo da je  ,  točka lokalnog ekstrema.
3 3
Iz f xx′′  ,  = −
a a 2a
< 0 zaključujemo da se u stacionarnoj točki postiže lokani maksimum.
 3 3  3

3 3
x+ y+z
Uočimo da smo ovim pokazali smo da x ⋅ y ⋅ z ≤   = 
a
3 3  , odnosno
   
3 x⋅ y⋅z ≤
x + y + z
što je poseban slučaj nejednakosti aritmetičke i geometrijske sredine.
3

36
76. Među trokutima danog opsega 2p nađite onaj koji ima najveću ploštinu.
Rješenje
Označimo duljine stranica trokuta s a, b i c. Prema uvjetu zadatka imamo a + b + c = 2 p .
Odatle je c = 2 p − a − b .
Prema Heronovj formuli vrijedi P = p( p − a )( p − b)( p − c) .
Prema prethodnom zadatku, ( p − a )( p − b)( p − c ) , pri čemu je a + b + c = 2 p , je maksimalno
ako su sva tri faktora međusobno jednaka, tj. ako p − a = p − b = p − c .
2p
Tada je a = b = c = . Dakle, najveću moguću ploštinu, među trokutima zadanog opsega,
3
ima istostranični trokut.

77. Kutija oblika kvadra, bez gornje strane (osnovke) ima obujam 32 cm3 . Odredite duljine
bridova tako da ukupna ploština strana kutije bude minimalna.
Rješenje

x
Označimo s x, y i z redom bridove kvadra. Obujam ovoga kvadra je V = xyz = 32 . Tražena
ploština strane je P = xy + 2 xz + 2 yz .
32
Iz prvog izraza imamo z = . Prema tome, tražit ćemo minimum funkcije
xy
64 64
p ( x, y ) = xy + + .
y x

∂p 64 ∂p 64
Prve parcijalne derivacije su: = y− 2 i = x− 2 .
∂x x ∂x y
Odredimo stacionarne točke kao rješenja odgovarajućeg sustava jednadžbi.
64 64
Iz y − 2 = 0 imamo x 2 y = 64 , a iz x − 2 = 0 dobivamo xy 2 = 64 .
x y
x
Odatle je = 1 , odnosno x = y . Dakle, x = y = 4 . Stacionarna točka je (4, 4).
y
Računamo vrijednosti drugih parcijalnih derivacija:
∂ 2 p 128 ∂ 2 p ∂ 2 p 128
= 3 , =1, = 3
∂x 2
x ∂x∂y ∂y 2 y
Pišemo

37
 128
1 2 1
64
D (4, 4) = = =3
128 1 2
1
64
Zaključujemo da se lokalni minimum postiže za x = y = 4 i z = 2 .

78. Odredite točku ravnine 4 x − 2 y + z = 1 koja je najbliža točki A(−2, −1, 5).
Rješenje
Neka je T ( x, y , z ) bilo koja točka ravnine 4 x − 2 y + z = 1 . Udaljenost točaka T i A dana je
izrazom:
d = ( x + 2)2 + ( y + 1) 2 + ( z − 5) 2 .
Točka u kojoj je d minimalno je ona koja je najbliža zadanoj točki A(−2, −1, 5).
Iz 4 x − 2 y + z = 1 , dobivamo z = 1 − 4 x + 2 y . Pišemo
d = ( x + 2) 2 + ( y + 1)2 + (1 − 4 x + 2 y − 5)2 = ( x + 2) 2 + ( y + 1) 2 + ( −4 x + 2 y − 4)2
Promatramo funkciju f ( x, y ) = ( x + 2) 2 + ( y + 1) 2 + ( −4 x + 2 y − 4) 2 .
Prve parcijalne derivacije su:
f x′( x, y ) = 2( x + 2) − 8( −4 x + 2 y − 4) = 34 x − 16 y + 36
f y′( x, y ) = 2( y + 1) + 4( −4 x + 2 y − 4) = −16 x + 10 y − 14
Rješenje sustava jednadžbi
34 x − 16 y + 36 = 0
−16 x + 10 y − 14 = 0
34 25
je x = − , y = − .
21 21
Računamo sada druge parcijalne derivacije u stacionarnoj točki:
f xx′′ ( x, y ) = 34 , f xy′′ ( x, y ) = −16 , f yy′′ ( x, y ) = 10
34 −16
D= = 84 > 0
−16 10
34 25 107
Zaključujemo da funkcija f postiže minimum za x = − i y = − . Tada je z =
21 21 21
Dakle,  − , − ,
34 25 107 
 je točka ravnine 4 x − 2 y + z = 1 najbliža zadanoj točki A(−2, −1, 5).
 21 21 21 

38
79. Pretpostavimo da je zadan niz točaka ( x1 , y1 ) , ( x2 , y2 ) , ( x3 , y3 ) , ..., ( xn , yn ) . Odredite
pravac y = ax + b koji najbolje aproksimira zadani niz točaka u smislu najmanjih
kvadrata.
Rješenje

y = ax + b

( x3 , y 3 ) ∆n
∆3
( xn , y n )
( x1 , y1 )
∆1 ∆2
( x2 , y 2 )

Pojam najbolje aproksimacije razumijevat ćemo u smislu “najmanjih kvadrata”. Odredit

ćemo pravac y = ax + b takav da je ( ∆1 ) 2 + ( ∆ 2 ) 2 + ( ∆ 3 ) 2 + ... + ( ∆ n )2 minimalan. Drugim
riječima, odredit ćemo a i b takve da je izraz
n

f ( a, b) = ( ax1 + b − y1 ) + ( ax2 + b − y2 ) + ... + ( axn + b − yn ) =

2 2 2
∑ ( ax + b − y )
i =1
i i
2

minimalan.

Odredimo sada stacionarne točke funkcije f.

n
∂f
∂a
= 2 ( ax1 + b − y1 ) + 2 ( ax2 + b − y2 ) + ... + 2 ( axn + b − yn ) = ∑ 2 ( ax + b − y )
i =1
i i

n
∂f
∂b
= 2 x1 ( ax1 + b − y1 ) + 2 x2 ( ax2 + b − y2 ) + ... + 2 xn ( axn + b − yn ) = ∑ 2 x ( ax + b − y )
i =1
i i i

Dobivamo sljedeći sustav jednadžbi:

n

∑ 2 ( ax + b − y ) = 0
i =1
i i

∑ 2 x ( ax + b − y ) = 0
i =1
i i i

Dobiveni sustav možemo zapisati kao:

 n  n

∑
 xi  a + nb =
 i =1 

i =1
yi ∑
 n 2  n  n

∑
 xi  a + 
 i =1 
 
 i =1 
∑
xi  b =

i =1
xi y ∑
Iz čega slijedi

39
  n
  n  n   n
  n 
n
 ∑ xi yi  − 
  ∑ ∑xi  

yi 

n
 ∑ xi  − a 
  ∑ xi 

a=  i =1   i =1   i =1  i b =
2
 i =1   i =1 
2
 n 2  n   n
  n 
n∑

xi  − 
 
 i =1   i =1 
∑ xi 

n


∑
i =1
xi  − 
2
  ∑
  i =1 
xi 


Neka su x i y aritmetičke sredine apscisa odnosno ordinata zadanih točaka:

n n

∑ xi ∑y i

x= i =1
, y= i =1
n n
 n
 n 
∑ ∑
1
b=  yi − a  xi   = y − ax
n  i =1  
 i =1  

40