1.7.

UVJETNI (VEZANI) EKSTREMI

Pretpostavimo da određujemo ekstrem funkcije u = f ( x, y, z ) (ili u = f ( x1 , x2 ,… , xn ) ) pri

čemu su varijable vezane uvjetom ϕ1 ( x, y, z ) = 0 , ϕ2 ( x, y, z ) = 0 (ili ϕ1 ( x1 , x2 ,… , xn ) = 0 ,
ϕ2 ( x1 , x2 ,… , xn ) = 0 , ..., ϕk ( x1 , x2 ,… , xn ) = 0 ), s tim da broj uvjeta mora biti manji od broja
varijabli, (odnosno, k < n), onda rabimo Lagrangeovu metodu multiplikacije.
Promatramo funkciju L( x, y, z , λ , µ ) = f ( x, y, z ) + λϕ1 ( x, y, z ) + µϕ 2 ( x, y, z ) .
Nuždan uvjet da funkcija f u točki ima uvjetni (vezani) ekstrem je da su vrijednosti rješenja
sustava jednadžbi
∂L ∂L ∂L ∂L ∂L
= 0; = 0; = 0; =0 i =0.
∂x ∂y ∂z ∂λ ∂µ

80. Primjenom Lagrangeove metode multiplikacije, odredite udaljenost točke (a, b) od pravca
Ax + By + C = 0 .
Rješenje
Tražimo ekstrem funkcije f ( x, y ) = ( x − a ) 2 + ( y − b) 2 , uz uvjet ϕ ( x, y ) = Ax + By + C = 0 .
Promatramo funkciju L( x, y, λ ) = f ( x, y ) + λ ⋅ ϕ ( x, y ) .
Rješavamo sustav jednadžbi:
∂L
= 2( x − a ) + λ A = 0
∂x
∂L
= 2( y − b) + λ B = 0
∂y
∂L
= Ax + By + c = 0
∂λ
2a − λ A 2b − λ B
Iz prvih dviju jednadžbi dobivamo x = , y= . Uvrštavanjem u treću
2 2
2a − λ A 2b − λ B
jednadžbu imamo: A+ B + C = 0 . Odatle je
2 2
2aA + 2bB + 2C − λ ( A2 + B 2 ) = 0
Aa + Bb + C
Dakle, λ = 2 . Sada je točka lokalnog minimuma u
A2 + B 2
λA Aa + Bb + C
x0 = a − = a− A
2 A2 + B 2
λB Aa + Bb + C
y0 = b − =b− B
2 A2 + B 2

( Aa + Bb + C ) 2 2 ( Aa + Bb + C ) 2 2 ( Aa + Bb + C ) 2
f ( x0 , y0 ) = ( x0 − a ) 2 + ( y0 − b) 2 = A + B =
( A2 + B 2 ) 2 ( A2 + B 2 ) 2 A2 + B 2

Aa + Bb + C
Udaljenost točke (a, b) od pravca Ax + By + C = 0 je .
A2 + B 2

41
81. Nađite točke uvjetnog ekstrema funkcije f ( x, y ) = xy , ako x + y = 1 .
Rješenje
1 1
Uvjetni ekstrem postiže se za x = y = i iznosi . Pokazuje se da je riječ o maksimumu.
2 4

82. Nađite uvjetni ekstrem funkcije f ( x, y ) = e xy , ako x + y = a .

Rješenje
a2
Maksimum e 4 .

83. Nađite uvjetni ekstrem funkcije f ( x, y ) = x 2 y 3 , ako x + y = a .

Rješenje
2a 3a
Maksimum za x = , y= .
5 5

1 1 1 1
84. Odredite ekstrem funkcije f ( x, y ) = + uz uvjet 2 + 2 = 1 .
x y x y
Rješenje
Funkcija f uz dani uvjet postiže maksimum 2 i minimum − 2 .

85. Odredite minimum funkcije f ( x, y, z ) = x 2 + y 2 + z 2 uz uvjete x − y + 2 z = 3 i

3x + y − z = 0 .
Rješenje
1 1 3
Funkcija f uz dane uvjete postiže minimum za x = , y = − , z = 1 i taj minimum iznosi .
2 2 2

86. Odredite uvjetni ekstrem funkcije f ( x, y ) = xy uz uvjet x 2 + y 2 = 2 .

Rješenje
Funkcija f uz dane uvjete postiže minimum −1 i maksimum 1.

87. Izračunajte uvjetni ekstrem funkcije f ( x, y , z ) = xyz uz uvjete x + y − z = 3 i

x− y− z =8.
Rješenje
605
−
32

xy
88. Izračunajte uvjetni ekstrem funkcije f ( x, y, z ) = x + y + z uz uvjete xyz = 8 i = 12 .
z
Rješenje
2
Ekstrem se postiže pri x = y = 2 4 6 , z = .
3

42
89. Izračunajte uvjetni ekstrem funkcije f ( x, y, z ) = x 2 y 3 z 4 uz uvjete 2 x + 3 y + 4 z = a .
Rješenje
9
a a
Funkcija f uz dane uvjete postiže za x = y = z = maksimum koji iznosi   .
9 9

90. Nađite sve točke kružnice x 2 + y 2 = 45 makismalno udaljene od točke A(1, 2) .

Rješenje
Tražena točka je (−3, −6) .

91. Nađite najkraću udaljenost od točke ( −1,5) do parabole y 2 = x .

Rješenje
Najkraća udaljenost je 20 .

92. Primjenom Lagrangeove metode multiplikacije, odredite najkraću udaljenost točke

(a, b, c) od ravnine Ax + By + Cz + D = 0 .
Rješenje
Aa + Bb + Cc + D
Udaljenost točke (a, b, c) od ravnine Ax + By + Cz + D = 0 je d = .
A2 + B 2 + C 2

93. U krug polumjera R upišite trokut najvećega opsega.

Rješenje
Najveći opseg ima upisani istostranični trokut.

94. U krug polumjera R upišite trokut najveće ploštine.

Rješenje
Najveću ploštinu ima upisani istostranični trokut.

95. Na sferi x 2 + y 2 + z 2 = 1 odredite točku tako da je zbroj kvadrata udaljenosti te točke od

dviju danih točaka ( x1 , y1 , z1 ) i ( x2 , y2 , z2 ) minimalan.
Rješenje
x1 + x2 y + y2 z +z
Tražena točka ( x, y, z ) ima koordinate x = , y= 1 , z = 1 2 , gdje je
D D D
D = ( x1 + x2 ) 2 + ( y1 + y2 ) 2 + ( z1 + z2 ) 2 .

96. Odredite pravokutnik opsega 2 P koji vrtnjom oko jedne stranice tvori tijelo najvećega
obujma.
Rješenje
2P P
Duljine stranica traženog pravokutnika su i .
3 3

43
97. Pozitivni broj a zapišite kao umnožak triju pozitivnih faktora tako da zbroj njihovih
recipročnih vrijednosti bude najmanji.
Rješenje
Traženi rastav je a = 3 a ⋅ 3 a ⋅ 3 a .

98. Pozitivni broj a rastavite na 2 pribrojnika tako da zbroj njihovih kvadrata bude najmanji.
Rješenje
a a
Traženi rastav je a = + .
2 2

99. Pozitivni broj a rastavite na 3 pribrojnika tako da zbroj njihovih kvadrata bude najmanji.
Rješenje
a a a
Traženi rastav je a = + + .
3 3 3

44
1.8. DRUGI DIFERENCIJAL

Diferencijal drugoga reda (drugi diferencijal) funkcije dviju varijabli z = f ( x, y ) u točki

( x0 , y0 ) je
∂2 f ∂2 f ∂2 f
d 2 f ( x0 , y0 ) = d (dz )( x0 , y0 ) = ( x , y ) ⋅ dx 2
+ 2 ( x , y ) ⋅ dxdy + ( x0 , y0 ) ⋅ dy 2 ili
∂x 2 0 0
∂x∂y 0 0
∂y 2

2
 ∂ ∂ 
pisano simbolički d 2 f ( x0 , y0 ) =  dx + dy  f ( x0 , y0 ) .
 ∂x ∂y 

Simbolički kvadriranje trebamo shvatiti na sljedeći način. Izvršimo naznačeno kvadriranje

2 2
 ∂  ∂ ∂  ∂  ∂2
kao da su u zagradi brojevi. Nakon toga   , ⋅ ,   zamijenimo redom s 2 ,
 ∂x  ∂x ∂y  ∂y  ∂x
∂ 2
∂ 2
, te primijenimo na f i na kraju dobivene parcijalne derivacije uzimamo u točki
∂x∂y ∂y 2
n
 ∂ ∂ 
( x0 , y0 ) . Analogno tumačenje ima i izraz  dx + dy  .
 ∂x ∂y 

Riješeni zadatci

100. Odredite drugi diferencijal funkcije z = x5 y − xy 4 u točki (1, 2).

Rješenje
Drugi diferencijal funkcije z u točki (1, 2) dan je izrazom:
∂2 z ∂2 z ∂2 z
d 2 f (1, 2) = 2 (1, 2) ⋅ dx 2 + 2 (1, 2) ⋅ dxdy + 2 (1, 2) ⋅ dy 2
∂x ∂x∂y ∂y
Odredimo sada prve parcijalne derivacije:
∂z ∂z
= 5x4 y − y 4 , = x 5 − 4 xy 3 .
∂x ∂y
Računamo druge parcijalne derivacije:
∂2 z ∂2 z
= 20 x 3
y , odnosno (1, 2) = 40 ;
∂x 2 ∂x 2
∂2 z ∂2 z
= 5 x 4 − 4 y 3 , odnosno (1, 2) = −27 ;
∂x∂y ∂x∂y
∂2 z ∂2 z
= −12 xy 2
, odnosno (1, 2) = −48 .
∂y 2 ∂y 2
Dakle, d 2 z (1, 2) = 40dx 2 − 54dxdy − 48dy 2 .

45
101. Odredite drugi diferencijal funkcije f ( x, y ) = x 4 ln( y + 1) u točki (1, 0).
Rješenje
Drugi diferencijal funkcije f u točki (1, 0) dan je izrazom:
∂2 f ∂2 f ∂2 f
d 2 f (1, 0) = 2 (1, 0) ⋅ dx 2 + 2 (1, 0) ⋅ dxdy + 2 (1, 0) ⋅ dy 2
∂x ∂x∂y ∂y
Odredimo sada prve parcijalne derivacije:
∂f ∂f x4
= 4 x 3 ln( y + 1) , = .
∂x ∂y y + 1
Računamo druge parcijalne derivacije:
∂2 f ∂2 f
= 12 x 2
ln( y + 1) , odnosno (1, 0) = 0 ;
∂x 2 ∂x 2
∂2 f 4 x3 ∂2 f
= , odnosno (1, 0) = 4 ;
∂x∂y y + 1 ∂x∂y
∂2 f x4 ∂2 f
= − , odnosno (1, 0) = −1 .
∂y 2 ( y + 1) 2 ∂y 2
Dakle, d 2 f (1, 0) = 8dxdy − dy 2 .

102. Odredite drugi diferencijal funkcije f ( x, y ) = x 2 + ( y − 1) 2 u stacionarnim točakama.

Rješenje
Stacionarna točka je (0, 1). Drugi diferencijal funkcije f u točki (0, 1) dan je izrazom:
d 2 f (0,1) = 2dx 2 + 2dy 2 .

103. Odredite drugi diferencijal funkcije f ( x, y ) = 2 x3 − 3 y 2 u točki

a) (−1, 1); b) (0, 0).
Rješenje
a) d 2 f (−1,1) = −12dx 2 − 6dy 2 .
b) d 2 f (0, 0) = −6dy 2

104. Odredite drugi diferencijal funkcije f ( x, y ) = 2 x3 − 3 y 2 u točki

a) (0, 0);
b) (0, −8);
 4 
c)  , −4  ;
 3 
 4 
d)  − , −4  .
 3 
Rješenje
a) d 2 f (0, 0) = 16dxdy .
b) d 2 f (0, −8) = −16dxdy
 4  8
c) d 2 f  , −4  = ( 3dx 2 + dy 2 )
 3  3
 4  8
d) d 2 f  − , −4  = − ( 3dx 2 + dy 2 )
 3  3

46
1.9. TAYLOROVA FORMULA ZA FUNKCIJE DVIJU VARIJABLI

U okolini točke (a, b) funkciju f aproksimiramo polinomom i pišemo

1  ∂f ∂f 
f ( x, y ) = f ( a , b ) + ⋅  ( x − a ) ⋅ ( a , b ) + ( y − b ) ⋅ ( a , b ) 
1!  ∂x ∂y 
1  ∂ f
2
∂ f
2
∂2 f  1
+ ⋅  ( x − a ) 2 ⋅ 2 (a, b) + 2( x − a )( y − b) ⋅ (a, b) + ( y − b) 2 ⋅ 2 (a, b)  + ⋅ [...]
2!  ∂x ∂x∂y ∂y  3!

Možemo ovaj polinom pisati i u obliku

2
1 ∂ ∂  1 ∂ ∂ 
f ( x, y ) = f (a, b) +  ( x − a ) + ( y − b)  f (a, b) +  ( x − a ) + ( y − b)  f ( a, b) + ...
1!  ∂x ∂y  2!  ∂x ∂y 
odnosno u obliku
2
1 ∂ ∂  1 ∂ ∂ 
f ( x + h, y + k ) = f ( x, y ) +  h + k  f ( x, y ) +  h + k  f ( x, y ) + ...
1!  ∂x ∂y  2!  ∂x ∂y 

Riješeni zadatci

105. Razvijte polinom f ( x, y ) = x 2 y + 3 y − 2 po potencijama od x − 1 i y + 2 .

Rješenje
2
1 ∂ ∂  1 ∂ ∂ 
f ( x, y ) = f (1, −2) +  ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2) +  ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2) + ...
1!  ∂x ∂y  2!  ∂x ∂y 

Očito je f (1, −2) = −10 .

Računamo prve parcijalne derivacije:
∂f ∂f ∂f ∂f
= 2 xy , = x 2 + 3 . Odatle je (1, −2) = −4 , (1, −2) = 4 .
∂x ∂y ∂x ∂y

Odredimo sada parcijalne derivacije drugoga reda:

∂2 f ∂2 f ∂2 f ∂2 f ∂2 f ∂2 f
= 2y , = 2x , = 0 . Odatle (1, −2) = −4 , (1, −2) = 2 , (1, −2) = 0 .
∂x 2
∂x∂y ∂y 2
∂x 2
∂x∂y ∂y 2
Odredimo sada parcijalne derivacije trećeg reda:
∂3 f ∂3 f ∂3 f ∂3 f
= 0 , = 2 , = 0 , = 0.
∂x 3 ∂x 2∂y ∂x∂y 2 ∂y 3
Očito su sve parcijalne derivacije četvrtog i viših redova jednake nuli.
Pišemo:

47
 1 ∂ ∂ 
f ( x, y ) = f (1, −2) + ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2)
1!  ∂x ∂y 
2 3
1 ∂ ∂  1 ∂ ∂ 
+  ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2) +  ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2)
2!  ∂x ∂y  3!  ∂x ∂y 
1
= −10 + ( x − 1) ⋅ (−4) + ( y + 2) ⋅ 4 +
2
( ( x − 1)2 ⋅ (−4) + 2( x − 1)( y + 2) ⋅ 2 )
1
+ ⋅ 3( x − 1) 2 ( y + 2) ⋅ 2
6
= −10 − 4( x − 1) + 4( y + 2) − 2( x − 1) 2 + 2( x − 1)( y + 2) + ( x − 1) 2 ( y + 2)

106. Odredite Taylorov polinom funkcije f ( x, y ) = 2 x 2 − xy − y 2 − 6 x − 3 y + 5 u okolini

točke A(1, −2) .
Rješenje
Očito je f (1, −2) = 5 .
Računamo prve parcijalne derivacije:
∂f ∂f ∂f ∂f
= 4x − y − 6 , = − x − 2 y − 3 . Odatle je (1, −2) = 0 , (1, −2) = 0 .
∂x ∂y ∂x ∂y

Odredimo sada parcijalne derivacije drugoga reda:

∂2 f ∂2 f ∂2 f ∂2 f ∂2 f ∂2 f
= 4 , = −1 , = − 2 . Dakle, (1, − 2) = 4 , (1, −2) = − 1 , (1, −2) = −1 .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2 ∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Očito su sve parcijalne derivacije trećeg i viših redova jednake nuli.
Pišemo:
1 ∂ ∂ 
f ( x, y ) = f (1, −2) +  ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2)
1!  ∂x ∂y 
2 3
1 ∂ ∂  1 ∂ ∂ 
+  ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2) +  ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2)
2!  ∂x ∂y  3!  ∂x ∂y 
1
= 5+
2
( ( x − 1)2 ⋅ 4 + 2( x − 1)( y + 2) ⋅ (−1) + ( y + 2)2 ⋅ (−2) )
= 5 + 2( x − 1) 2 − ( x − 1)( y + 2) − ( y + 2) 2

π
107. Razvijte funkciju f ( x, y ) = sin xy po potencijama od x − 1 i y − do uključivo
2
članova drugoga stupnja.
Rješenje
2
1 ∂ ∂  1 ∂ ∂ 
f ( x, y ) = f (1, −2) + ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2) +  ( x − 1) + ( y + 2)  f (1, −2) + ...
1!  ∂x ∂y  2!  ∂x ∂y 
 π
Očito je f 1,  = 1 .
 2
Računamo prve parcijalne derivacije:

48
∂f ∂f ∂f  π  ∂f  π 
= cos xy ⋅ y , = cos xy ⋅ x . Odatle je 1, = 0, 1, = 0.
∂x ∂y ∂x  2  ∂y  2 

Odredimo sada parcijalne derivacije drugoga reda:

∂2 f ∂2 f  π  π2
= − y 2
sin xy , odnosno  1,  = −
∂x 2 ∂x 2  2  4
∂2 f ∂2 f  π  π
= − sin xy ⋅ xy + cos xy , odnosno  1,  = −
∂x∂y ∂ x∂y  2  2
∂2 f ∂2 f  π 
= − x 2
⋅ sin xy , odnosno 1,  = −1 .
∂y 2 ∂y 2  2 

Pišemo:
2
1  π2  1  π  π 1  π
sin xy ≈ 1 +  −  ( x − 1) 2 + ⋅ 2  −  ( x − 1)  y −  + ⋅ (−1)  y − 
2 4  2  2  2  2  2
2
π2 π  π 1 π
= 1 − ( x − 1) 2 − ( x − 1)  y −  −  y − 
8 2  2  2  2

108. Rabeći razvoj u Taylorov polinom, odredite prirast funkcije f ( x, y ) = x 2 y + xy 2 − 2 xy

pri prijelazu iz točke (1, −1) u točku (1 + h, −1 + k ) .
Rješenje
Tražimo ∆f (1, −1) = f (1 + h, −1 + k ) − f (1, −1) . Taylorov razvoj zapišimo u obliku:
2
1 ∂ ∂  1 ∂ ∂ 
f (1 + h, −1 + k ) = f (1, −1) +  h + k  f (1, −1) +  h + k  f (1, −1)
1!  ∂x ∂y  2!  ∂x ∂y 
3
1 ∂ ∂ 
+  h + k  f (1, −1) + ...
3!  ∂x ∂y 
Izračunajmo sada vrijednost funkcije te vrijednosti parcijalnih derivacija u (1, −1) .
 ∂ ∂  ∂f ∂f
Iz  h + k  f (1, −1) = h (1, −1) + k (1, −1) ,
 ∂ x ∂ y  ∂ x ∂y
∂f ∂f ∂f ∂f
= 2 xy + y 2 − 2 y , (1, −1) = 1 i = x 2 + 2 xy − 2 x , (1, −1) = −3 ,
∂x ∂x ∂y ∂y
dobivamo
 ∂ ∂ 
 h ∂x + k ∂y  f (1, −1) = h − 3k
 

Slično tome, iz
2
1 ∂ ∂  1 2 ∂2 f ∂2 f 1 2 ∂2 f
h + k f (1, −1) = h (1, − 1) + hk (1, − 1) + k (1, −1) ,
2!  ∂x ∂y  2 ∂x 2 ∂x∂y 2 ∂y 2

49
 ∂2 f ∂2 f ∂2 f ∂2 f
= 2 y , (1, −1) = − 2 ; = 2 x + 2 y − 2 , (1, −1) = −2
∂x 2 ∂x 2 ∂x∂y ∂x∂y
∂2 f ∂2 f
te = 2 x , (1, −1) = 2
∂y 2 ∂y 2
dobivamo
2
1 ∂ ∂ 
h + k  f (1, −1) = − h 2 − 2hk + k 2 .
2!  ∂x ∂y 

Isto tako, iz
3
1 ∂ ∂  1 ∂3 f 1 ∂3 f 1 ∂3 f
 h + k  f (1, −1) = h3 3 (1, −1) + h 2 k 2 (1, −1) + hk 2 (1, −1)
3!  ∂x ∂y  6 ∂x 2 ∂x ∂y 2 ∂x∂y 2
1 ∂3 f
+ k 3 3 (1, −1)
6 ∂y
3
∂3 f ∂3 f ∂3 f ∂3 f 1 ∂ ∂ 
i iz = 0, 2 = 2, = 2, = 0 imamo  h + k  f (1, −1) = h 2 k + hk 2 .
∂x 3
∂x ∂y ∂x∂y 2
∂y 3
3!  ∂x ∂y
Dakle, ∆f (1, −1) = f (1 + h, −1 + k ) − f (1, −1) = ( h − 3k ) + ( − h 2 − 2hk + k 2 ) + ( h 2 k + hk 2 ) .

50
1.10. EKSTREMI I DRUGI DIFERENCIJAL

Riješeni zadatci

109. Pomoću drugog diferencijala odredite lokalni ekstrem funkcije f ( x, y ) = x 2 + y 3 .

Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije funkcije f su: = 2x , = 3 y 2 . Jedina stacionarna točka je (0, 0).
∂x ∂y
Odredimo drugi diferencijal funkcije f u (0, 0).
∂2 f ∂2 f ∂2 f
Druge parcijalne derivacije: = 2 , = 0, = 6 y . Vrijednosti drugih parcijalnih
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
∂2 f ∂2 f ∂2 f
derivacija u stacionarnoj točki su (0, 0) = 2 , (0, 0) = 0 , (0, 0) = 0 .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Dakle, d 2 f (0, 0) = 2dx 2 . Zaključujemo da je (0, 0) sedlasta točka jer d 2 f (0, 0) = 2dx 2 nije
veće od 0 za sve dx + dy ≠ 0 . Primjerice, za dx = 0 i dy = 1 je d 2 f (0, 0) = 0 .

Napomenimo da prirodu stacionarne točke (0, 0) možemo razumjeti i bez diferencijalnog

računa. Naime, vrijednost funkcije f u (0, 0) je 0. U svakoj okolini stacionarne točke (0, 0)
nalazit će se točke oblika (ε , 0) i (0, −ε ) , gdje je ε > 0 po volji mali broj. Vrijednost funkcije
f u (ε , 0) bit će pozitivna, a u (0, −ε ) bit će negativna. Prema tome, točka (0, 0) ne može
biti ni točka lokalnog minimuma ni lokalnog maksimuma jer u svakoj okolini oko (0, 0)
postoje točke u kojima funkcija f postiže veću, odnosno manju vrijednost od f (0, 0) = 0 .
Dakle, riječ je o sedlastoj točki.

110. Pomoću drugog diferencijala odredite lokalni ekstrem funkcije

f ( x, y ) = y 2 − x 2 − 10 y 3 .
Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije funkcije f su: = −2 x , = 2 y − 30 y 2 .
∂x ∂y
Stacionarne točke su (0, 0) i (0, 1/15). Odredimo sada drugi diferencijal u objema
stacionarnim točkama. Druge parcijalne derivacije su:
∂2 f ∂2 f ∂2 f
= − 2 , = 0 , = 2 − 60 y .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Njihove vrijednosti u stacionarnoj točki (0, 0):
∂2 f ∂2 f ∂2 f
(0, 0) = − 2 , (0, 0) = 0 , (0, 0) = 2 .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Drugi diferencijal u točki (0, 0) pišemo u obliku d 2 f (0, 0) = −2dx 2 + 2dy 2 . Točka (0, 0) nije
točka lokalnog ekstrema.

Vrijednosti drugih parcijalnih derivacija u stacionarnoj točki (0, 1/15):

51
∂2 f ∂2 f ∂2 f
(0,1 15) = −2 , (0,1 15) = 0 , (0,1 15) = −2 .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2
Drugi diferencijal u točki (0, 1/15) pišemo u obliku
d 2 f (0,1 15) = −2dx 2 − 2dy 2 = −2(dx 2 + dy 2 ) . Drugi diferencijal je pozivno definitan jer je
d 2 f (0,1 15) > 0 za sve dx + dy ≠ 0 . Prema tome je (0, 1/15) točka lokalnog maksimuma.

111. Primjenom drugog diferencijala odredite lokalni ekstrem funkcije

50 20
f ( x, y ) = xy + + , x > 0 , y > 0 .
x y
Rješenje
∂f 50 ∂f 20
Prve parcijalne derivacije funkcije f su: = y− 2 , = x− 2 .
∂x x ∂y y
50 20
Stacionarne točke dobivamo iz sustava y − 2
= 0, x − 2 = 0.
x y
Ove jednadžbe možemo zapisati u oblik. x y = 50 i xy = 20 . Množenjem ovih dviju
2 2

jednadžbi dobivamo x3 y 3 = 1000 , odakle je xy = 10 .

Dijeljenjem jednadžbe x 2 y = 50 s xy = 10 dobivamo x = 5 , a dijeljenjem xy 2 = 20 s xy = 10
dobivamo y = 2 . Stacionarna točka je (5, 2) .
Odredimo sada drugi diferencijal u stacionarnoj točki. Druge parcijalne derivacije su:
∂ 2 f 100 ∂ 2 f ∂ 2 f 40
= , = 1 , = .
∂x 2 x3 ∂x∂y ∂y 2 y 3
Njihove vrijednosti u stacionarnoj točki:
∂2 f 4 ∂2 f ∂2 f
(5, 2) = , (5, 2) = 1 , (5, 2) = 5 .
∂x 2 5 ∂x∂y ∂y 2
Drugi diferencijal pišemo u obliku
4
d 2 f (5, 2) = dx 2 + 2dxdy + 5dy 2
5
Drugi diferencijal je pozivno definitan jer je d 2 f (5, 2) > 0 za sve dx + dy ≠ 0 . Prema tome
je (5, 2) točka lokalnog minimuma i taj minimum iznosi zmin = f (5, 2) = 30 .

1 4 1 4
112. Odredite lokalni ekstrem funkcije f ( x, y ) = x + y − 8 x 2 − 16 xy − 8 y 2 primjenom
2 2
drugog diferencijala.
Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije funkcije f su: = 2 x 3 − 16 x − 16 y , = 2 y 3 − 16 x − 16 y .
∂x ∂x
Stacionarne točke su rješenja sustava jednadžbi
2 x 3 − 16 x − 16 y = 0
2 y 3 − 16 x − 16 y = 0

52
Oduzimanjem ovih dviju jednadžbi dobivamo 2 x 3 − 2 y 3 = 0 , odnosno x = y . Uvrštavenjem u
jednu od jednadžbi imamo: 2 x 3 − 32 x = 0 , odnosno 2 x( x 2 − 16) = 0 ili 2 x( x − 4)( x + 4) = 0 .
Dakle, rješenja sustava su (0, 0), (4, 4) i (−4, −4). To su ujedno i stacionarne točke zadane
funkcije f.
Odredimo sada drugi diferencijal funkcije f u svakoj od stacionarnih točaka.

∂2 f ∂2 f ∂2 f
= 6 x 2
− 16 , = − 16 , = 6 y 2 − 16 .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2

Drugi diferencijal u stacionarnoj točki (0, 0) dan je izrazom

∂2 f ∂2 f ∂2 f
d 2 f (0, 0) = 2 (0, 0) ⋅ dx 2 + 2 (0, 0) ⋅ dxdy + 2 (0, 0) ⋅ dy 2 , odnosno
∂x ∂x∂y ∂y
d f (0, 0) = −16dx − 32dxdy − 16dy = −16(dx + dy ) 2
2 2 2

Drugi diferencijal u točki (0, 0) nije ni pozitivno ni negativno definitan. Prema tome, u toj
točki funkcija f nema lokalni ekstrem.

Drugi diferencijal u stacionarnoj točki (4, 4) dan je izrazom

∂2 f ∂2 f ∂2 f
d 2 f (4, 4) = 2 (4, 4) ⋅ dx 2 + 2 (4, 4) ⋅ dxdy + 2 (4, 4) ⋅ dy 2 , odnosno
∂x ∂x∂y ∂y
d 2 f (4, 4) = 80dx 2 − 32dxdy + 80dy 2 = 16  (dx − dy ) 2 + 4(dx + dy ) 2 
Drugi diferencijal d 2 f (4, 4) > 0 za sve dx + dy ≠ 0 te funkcija f u točki (4, 4) postiže lokalni
minimum koji iznosi zmin = f (4, 4) = −256

Drugi diferencijal u stacionarnoj točki (−4, −4) dan je izrazom

∂2 f ∂2 f ∂2 f
d 2 f (−4, −4) = 2 (−4, −4) ⋅ dx 2 + 2 (−4, −4) ⋅ dxdy + 2 (−4, −4) ⋅ dy 2 , odnosno
∂x ∂x∂y ∂y
d 2 f (−4, −4) = 80dx 2 − 32dxdy + 80dy 2 = 16  (dx − dy ) 2 + 4(dx + dy ) 2 
Drugi diferencijal d 2 f (−4, −4) > 0 za sve dx + dy ≠ 0 te funkcija f u točki (−4, −4) postiže
lokalni minimum koji iznosi zmin = f (−4, −4) = −256

113. Odredite lokalni ekstrem funkcije f ( x, y ) = x 4 + y 4 − x 2 − 2 xy − y 2 primjenom drugog

diferencijala.
Rješenje
∂f ∂f
Prve parcijalne derivacije funkcije f su: = 4 x3 − 2 x − 2 y , = 4 y 3 − 2 x − 2 y . Stacionarne
∂x ∂x
točke su rješenja sustava jednadžbi
4 x3 − 2 x − 2 y = 0
4 y3 − 2 x − 2 y = 0
Oduzimanjem ovih dviju jednadžbi dobivamo 4 x 3 − 4 y 3 = 0 , odnosno x = y . Uvrštavenjem u
jednu od jednadžbi imamo: 4 x3 − 4 x = 0 , odnosno 4 x( x 2 − 1) = 0 ili 4 x( x − 1)( x + 1) = 0 .

53
Dakle, rješenja sustava su (0, 0), (1, 1) i (−1, −1). To su ujedno i stacionarne točke zadane
funkcije f.
Odredimo sada drugi diferencijal funkcije f u svakoj od stacionarnih točaka.
∂2 f ∂2 f ∂2 f
= 12 x 2
− 2 , = −2 , = 12 y 2 − 2 .
∂x 2 ∂x∂y ∂y 2

Drugi diferencijal u stacionarnoj točki (0, 0) dan je izrazom

∂2 f ∂2 f ∂2 f
d 2 f (0, 0) = 2 (0, 0) ⋅ dx 2 + 2 (0, 0) ⋅ dxdy + 2 (0, 0) ⋅ dy 2 , odnosno
∂x ∂x∂y ∂y
d f (0, 0) = −2dx − 4dxdy − 2dy = −2(dx + dy )
2 2 2 2

Drugi diferencijal u točki (0, 0) nije ni pozitivno ni negativno definitan. Prema tome, u toj
točki funkcija f nema lokalni ekstrem.

Drugi diferencijal u stacionarnoj točki (1, 1) dan je izrazom

∂2 f ∂2 f ∂2 f
d 2 f (1,1) = 2 (1,1) ⋅ dx 2 + 2 (1,1) ⋅ dxdy + 2 (1,1) ⋅ dy 2 , odnosno
∂x ∂x∂y ∂y
d f (1,1) = 10dx − 2dxdy + 10dy = (dx − dy ) + 9(dx 2 + dy 2 )
2 2 2 2

Očito je d 2 f (1,1) > 0 za sve dx + dy ≠ 0 . Prema tome je (1, 1) točka lokalnog minimuma i
taj minimum iznosi zmin = f (1,1) = −2 .

Drugi diferencijal u stacionarnoj točki (−1, −1) dan je izrazom

∂2 f ∂2 f ∂2 f
d 2 f (−1, −1) = 2 (−1, −1) ⋅ dx 2 + 2 (−1, −1) ⋅ dxdy + 2 (−1, −1) ⋅ dy 2 , odnosno
∂x ∂x∂y ∂y
d f (−1, −1) = 10dx − 2dxdy + 10dy = (dx − dy ) + 9(dx + dy 2 )
2 2 2 2 2

Očito je d 2 f (−1, −1) > 0 za sve dx + dy ≠ 0 . Prema tome je (−1, −1) točka lokalnog
minimuma i taj minimum iznosi zmin = f (−1, −1) = −2 .

54