Ivan Marković Uvod U Jezičnu Morfologiju PDF

Biblioteka
THESAURUS
/6. knjiga/
Nakladnik
Disput, Zagreb
Za nakladnika
Josip Pandurić
Urednica izdanja
Tatjana Pišković
Recenzenti
Ekrem čaušević
Milan Mihaljević
Josip Silić
Godina i mjesec objavljivanja

2012, ožujak
CIP-zapis dostupan u računalnom katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 797594
ISBN 978-953-260-154-1
lvan Marković
Uvod u jezičnu
morfologiju
Disput
Zagreb, 2012.
Objavljivanje knjige financijski je pomoglo
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske.
Sadržaj
Predgovor IX
Kratice i oznake XIII
1. MORFOLOGIJA
1.1 Uvod 1
1.2 Riječ 4
1.3 Sastav leksikona i univerzalnost riječi 22
1.4 Vrste riječi 25
2. MORFEM I MORFOVI
2.1 Uvod 31
2.2 Morfem i morf 36
2.3 Rječogradni postupci i elementi 54
2.4 Klitike 95
3. FLEKSIJA I DERIVACIJA
3.1 Uvod 101
3.2 Fleksija i derivacija 103
3.3 Produktivnost 122
3.4 Zapreke 134
4. MORFOLOŠKA TIPOLOGIJA I UNIVERZALIJE
4.1 Uvod 143
4.2 Morfološka tipologija 145
4.3 Morfološke univerzalije 156
4.4 Obilježavanje glave/zavisnika i ergativnost 169
5. GLAGOL
5.1 Uvod 179
5.2 Inherentne kategorije 183
5.3 Kategorije slaganja 198
5.4 Konfiguracijske kategorije 203
5.5 Hrvatske glagolske vrste 215
5.6 Valentnost 227
6. IMENICA
6.1 Uvod 231
6.5 Hrvatske imeničke vrste 268
6.6 Rod i spol 286
7. PRIDJEV
7.1 Uvod 293
7.5 Hrvatske pridjevske vrste 309
8. ZAMJENICA
8.1 Uvod 317
8.2 Lične zamjenice 322
8.3 Ostale zamjenice 329
8.4 Foričnost 343
8.5 Lice i socijalna deiksa 347
8.6 Napomena o ustroju hrvatskih zamjenica 356
9. RASPOZNAVANJE MORFEMA
1.1 Uvod 359
1.2 Apstraktnost 361
1.3 Ograničenja apstraktnosti i izgledi 376
1 O. NELINEARNA MORFOLOGIJA
10.1 Uvod 383
10.2 Teme i uvidi 385
10.3 Izgledi 407
11. NARAVNA MORFOLOGIJA

11.1 Uvod 409
11.2 Teme i uvidi 410
11.3 Izgledi 432
12. DIJAKRONIJSKA MORFOLOGIJA

12.1 Uvod 435
12.2 Procesi 436
12.3 Morfologija i jezični dodir 452
12.4 Promjene u hrvatskoj morfologiji 459
13. O BROJEVIMA
13.1 Uvod 463
13.2 Greenbergove generalizacije o brojevima 465
13.3 Hrvatske brojevne riječi 484
Literatura 499
Kazalo im�na 523
Kazalo jezika 531
Kazalo pojmova 541
Predgovor
M orfologija je more. Ova knjiga reda je veličine malo veće lokve,

toliko da se smoče cipele. Osim što ima vlastite interese kao
nauk o ustroju riječi morfologija je tijesno povezana s fonologijom i
sintaksom, s leksikom i leksikonom, s praksom i normom, s jezičnim
posuđivanjem i tabuom, s ljudskom kognicijom i konceptualizacijom.
O svakome makar i sporednu pojmu spomenutu u ovoj knjizi postoji
manja biblioteka referentne literature, a brzina kojom se nova literatura
i spoznaje objavljuju i njihova količina obeshrabrujući su otprilike jed
nako kao što nam je to i njihova nedostupnost. Novi Oxfordov priručnik
padeža ima devetstotinjak stranica, Cambridgeov crveni niz ima dva
aktualna pregleda o padežu, a gdje su svi ostali priručnici i radovi svih
ostalih izdavača i tradicija, američki, njemački, ruski, poljski, francu
ski, novozelandski (nije šala); ako ti je sve i dostupno, a nije - u nas
se kao normalno uzima da fakultetske biblioteke u odnosu na kućne
izgledaju smiješno - i ako se u sve uspiješ uputiti, a ne možeš jer ti dan
ne traje osamdeset sati, ne poznaješ dobro ni iz prve ruke staru indijsku
školu, a PaQ.ini je ionako sve već bio objasnio, drugi skoro da ništa nisu
trebali ni pisati. U ovoj knjizi o padežu ima svega dvadesetak stranica
štiva. O sufiksu se pak pisalo mnogo manje negoli o padežu, manje je
suprotstavljenih mišljenja, ako ih je uopće, pa ipak je dojam da se iz
hrvatskih gramatika i priručnika zapravo i ne dade pravo zaključiti što
to sufiks jest. Ova knjiga nastala je između takvih krajnosti, s punom
sviješću njezina pisca o njezinoj i svojoj ograničenosti na jednome i
potrebi da se ona ipak napiše na drugome kraju.
X • Predgovor
Knjiga je nastala iz nužde. Sveučilišnih uvoda u morfologiju u svije

tu ima. Kao ponajbolje zapadne po svojem ukusu spomenut ću redom -
Bauer (2003), sjajan spoj prohodnosti, dosljednosti i obavijesnosti, Ka
tamba - Stonham (2006) i Haspelmath (2002), malo manje zahtjevne
Booij (2007), Lieber (2010) i Aronoff-Fudeman (2011) te još uvijek
upotrebljiv Matthews (1991), premda je taj već pomalo zastario. Lista
jući te priručnike teško se ne začuditi nad količinom informacija koje
u hrvatskoj filologiji nemaju baš nikakva traga. Što se u morfologiji
događalo posljednjih desetljeća, provuklo nam se ispod radara i sve što
se o morfologiji u nas može pronaći jesu šture uvodne rečenice grama
tičkih opisa. Da se na fonologiji i sintaksi u svijetu nešto radilo, o tome
u nas svijest postoji, pišu se radovi, postoje i odlični pregledi i uvodi.
Morfologija je, takav se dojam stječe, sve to vrijeme bila valjda hiberni
rala. Predajući zagrebačkim studentima hrvatskoga takvim sam stanjem
stvari bio izravno »pogođen« i nezadovoljan, pa je tako nastala skripta,
pa je skripta rasla i bila dotjerivana, pa tako nastade ova knjiga.
Knjigu čine tri okvirne cjeline, svaka od četiriju poglavlja. Prva (po
glavlja 1-4) donosi temeljno morfološko pojmovlje, uvod je u uvod
u morfologiju. Druga je (poglavlja 5-8) posvećena četirima glavnim
vrstama riječi u jezicima svijeta, njihovu morfološkom ustroju i kate
gorijama koje se njima tipično izriču, s posebnim osvrtom na stanje u
hrvatskome. Treća cjelina (poglavlja 9-12) pozornost svrće na stare i ne
dokraja riješene morfološke probleme i pogled širi na novije i/ili dru
gačije vidove mišljenja o morfologiji. U zadnjem poglavlju (13), koje
je nešto poput appendixa knjizi, daju se Greenbergove generalizacije o
univerzalnom ustroju brojeva i ogleda se kako je ta podcijenjena vrsta
riječi ostvarena u hrvatskome.
Uvod ujezičnu morfologiju pisan je kao tipološkolingvistička knjiga,
ne kao teorijskolingvistička. Na teoriju se oslanja i opisuje ju onoliko
koliko mu je potrebno za osvjetljivanje tipologije i nije mu do toga da
slijedi neku od aktualnih teorijskih podloga. Teorijski pristupi zanimaju
ga u onoj mjeri u kojoj pomažu pri razumijevanju morfoloških postupa
ka i pojava. To, naravno, ne znači da nam ne treba i teorijski usmjerenih
i utemeljenih knjiga. Naprotiv ovaj bi Uvod imao samo još više smisla
kad bi se uza nj pojavili temeljiti hrvatski opisi primjerice generativne,
kognitivne, optimalnosne morfologije. U međudobi kao izvrsne pregle
de onoga što je o morfologiji pisano negdje do kraja 1990-ih svesrdno
preporučujem ove priručnike - obilno oprimjeren Spencer (1991), ne
što suhoparniji Carstairs-McCarthy (1992) te velik i svestran zbornik
Spencer-Zwicky (eds.) (2007 [1998]).
XI
Budući da je knjiga propedeutička i neteorijska, smatrao sam da je

dobro donijeti više termina no što ih sam rabim, odnosno dati infor
. maciju o supostcijećima. Ne smatram to nedostatkom. Kad se prvi put
spominju ili definiraju, nosivi su termini najčešće istaknuti fetom, su
postojeći kurzivom. Kako je međunarodni jezik znanosti danas engle
ski, donosio sam i izvorne termine, ponajčešće engleske. Neke sam hr
vatske sam morao skovati- ne da bih na terminologiju svraćao posebnu
pozornost, niti što imam nešto protiv internacionalnih, nego su mi jed
nostavno trebali. Ako ih nema u Matasovića (2001) i Kapovića (2008),
glotonimi su pisani kurzivom; jezici su u tekstu smještani uglavnom
orijentacijski - geografski i kulturološki - genetska njihova pripadnost
dana je u Kazalu jezika. Glagolske vrste u tekstu imenovane su prema
· tradicionalnoj hrvatskoj podjeli, odnosno onako kako se one »zovu« u
većini hrvatskih gramatika; drugačije i novije podjele prikazane su u
poglavlju 5.5. Hrvatski se jat relativno dosljedno, osobito kad je morfo
loški važno, u primjerima bilježi s rogatim e; zašto to držim morfološki
prikladnim, pokušao sam objasniti u poglavlju 9.2. Oslanjanje na hrvat
ske primjere, na domaću tradiciju i osvrt na nju- kad se s njome slažem
i kad se ne slažem- nekomu će se možda učiniti preveliki; knjiga i nje
zin pisac stasali su gdje su stasali i drugačije nije moglo biti.
Tko se oprobao u predavaštvu, zna da su iskustva predavanja gradi
va, seminarskoga treninga i živa susreta sa studentima nenadomjestiva.
Knjiga je nastala radi studenata, pripremajući ispite iz njezinih radnih
verzija studenti su me upozoravali na pogreške u njoj, studenti iz tjed
na u tjedan postavljaju pitanja koja te gone da i drugomu objasniš ono
što misliš da ti je jasno, da vidiš problem gdje nisi ni znao da ga ima,
da uvidiš da ni tebi nije jasno. Student će najzad nehajno gledati kroz
prozor i podsjetiti te da je proljeće daleko zanimljivije no što je to kost
-kosti-kosti ili što je način kako to predaješ. Bez studenata knjiga bi bila
znatno siromašnija.
Pri dotjerivanju rukopisa dragocjeni su bili komentari i savjeti ocje
njivača - Josipa Silića, od kojega sam još kao student učio prve morfo
loške korake, Milana Mihaljevića i Ekrema Čauševića, koji su predlo
žili brojna vrijedna i pomno odvagnuta poboljšanja. Tatjana Pišković,
Branimir Belaj, Ivana Vidović Bolt, Tatjana Paić-Vukić i Ana Ćavar ne
sebično su popunjavali moje rupe u znanju, odgovarali prije no što bih
i pitao, upozoravali me na propuste. Svima njima iskreno hvala! Kako
već netko reče, neće proći mnogo vremena, a ja ću požaliti što ih nisam
bio u svemu poslušao. Pogreške u knjizi, jasno, meni su na diku.
XII • Predgovor
Da je domaća liga sređenija, Disput bi igrao Ligu prvaka. Ovako

ostaje tek jalova zadovoljština što igra atraktivno i efikasno i što favo
rite redovito tuče i na gostujućem terenu.
Ova knjiga mogla je biti i opsežnija i sažetija, i moglo se na njoj ra
diti još godinama. Nije sigurno da bi ona tada bila bolja, ali zasigurno
ne bi bila ništa manje zakasnjela no što je sad. U njoj je otprilike ono
što bi njezin pisac bio volio naći u nekom osnovnom morfološkom udž
beniku. Pisci drugačijih morfoloških sklonosti i snaga neka ne čekaju
dugo s drugačijima.
Zagreb, 25. rujna 2011.

Kratice i oznake
A subjekt neprijelaznoga glagola (usp. S)

ABL ablativ
ABS apsolutiv
ACC,A akuzativ
ADJ pridjev
ADP adpozicija (prepozicija/prijedlog ili postpozicija/poslijelog)
ADV1 prilog,adverb; priložna oznaka,adverbijal
AFF afirmativni,jestni,potvrdni,izjavni
AGR obilježivač slaganja
AGR(O) obilježivač slaganja s objektom
AGR(S) obilježivač slaganja sa subjektom
ANAPH anaforički
ANIM živ(ost)
ANTIPASS antipasiv
AOR aorist
APPL aplikativ
APPROX aproksimativ
ART član
ASP vid,obilježivač vida
ATR atribut
AUGM augmentativ
AUX pomoćni glagol
BENEF benefaktiv
C konsonant i/ili sonant
CAUS kauzativ
CIRCUM cirkumstancijal
XIV • Kratice i oznake
CL obilježivač imeničkoga razreda,klase (arapska brojka = oznaka

razreda)
f
CLS klasiikator
COLL kolektivni,zbirni
COMP komparativ
COND kondicional (rimska brojka = oznaka kondicionala)
DAT,D dativ
DEC deklarativni,izjavni
DEF određen(ost),obilježivač određenosti
DEM demonstrativ
DEMIN deminutiv
DESID deziderativ
DIST distal(ni demonstrativ) (usp. PROX)
DS različiti subjekt (pri promjeni referenta) (usp. SS)
DU dual,dvojina (arapska brojka = oznaka lica)
ERG ergativ
EXC ekscesiv
EXCL ekskluzivni oblik
EXIST obilježivač egzistencijalnosti
FACT faktitiv
FEM,F femininum,ženski rod
FUT futur (rimska brojka = oznaka futura)
<p ti-obilježja,obilježja slaganja (rod,broj,lice)
<I> stopa
GEN,G genitiv
GN opći broj
GPP glagolski prilog prošli
GPR glagolski pridjev radni
GPS glagolski prilog sadašnji
GPT glagolski pridjev trpni
H visoki ton; teški slog
HUM ljudsko
i,j,k ... koreferencijski indeks
IMP imperativ
INANIM neživ(ost)
INCL inkluzivni oblik
IND indikativ
INDEF neodređen(ost),obilježivač neodređenosti
INF infinitiv
INS,I instrumental
INTERJ uzvik
INTRANS intranzitivni,neprijelazni
XV
INTRG interogativni, upitni

IPF imperfekt (vrijeme); imperfektivni, nesvršeni vid
J rod u inguškome (usp. V)
L niski ton; laki slog
LOC,L lokativ
LOG logoforički
M riječ (u nelinearnoj morfologiji)
MASC,M masculinum, muški rod
MED medij�l(ni demonstrativ)
µ morfem
N imenica
NEG negativni, niječni, odrični, obilježivač negacije
NEUT,N neutrum, srednji rod
NOM,N nominativ
NONFUT ne-futur
NONHUM ne-ljudsko
NONPAST ne-prošlost
NUM broj (vrsta riječi)
o pristup (u slogu)
O ,OBJ objekt; objekt prijelaznoga glagola
OBJ(D) direktni, izravni objekt
OBJ(I) indirektni, neizravni objekt
OBL kosi padež
OBV obvijativ (usp. PROX)
P,PRED predikat
PASS pasiv
PAST prošlost
PC paukal, malina (arapska brojka = oznaka lica)
PERS lični, lična zamjenica
PF perfekt (vrijeme); perfektivni, svršeni vid
PL plural, množina (arapska brojka = oznaka lica)
PNG lice-broj-rod
POS pozitiv
POSS obilježivač posvojnosti
PRES prezent
pro mali pro, zamjenički subjekt
PRON zamjenica
PROS prosekutiv
PROX proksimal(ni demonstrativ) (usp. DIST); proksimativ (usp. OBV)
PRT čestica
PTCP particip
R korijen; rima (u slogu)
XVI • Kratice i oznake
RECIP reciprocitativ
RED reduplikant, reduplicirani morf
REFL refleksiv, obilježivač povratnosti
REL obilježivač relativnosti, relativne surečenice; relativ (padež)
S, SUBJ subjekt; subjekt prijelaznoga glagola (usp. A)
SG singular, jednina (arapska brojka = oznaka lica)
ss isti subjekt (pri promjeni referenta) (usp. DS)
SUB subjunktiv
SUBL sublativ
SUF sufiks
SUPER superlativ
cr slog
TAM vrijeme-vid-način
TR trijal, trojina (arapska brojka = oznaka lica)
TRANS tranzitivni, prijelazni
1} theta-uloga, tematska/semantička uloga, dubinski padež
V glagol; vokal; rod u inguškome (usp. J)
voc,v vokativ
X,Y,Z ... opće varijable
1, 2, 3 lice, obilježivač lica

1, 2, 3 ... imenički razred (npr. CL.1); razred u vrsti (glagolskoj, imeničkoj,
pridjevskoj); značenje broja
I, II, III ... vrsta (glagolska, imenička, pridjevska); oznaka uz glagolsko
vrijeme (futur, kondicional)
* loše oblikovana, neprihvatljivo, negramatično; rekonstruirana (u

prajezicima)
? dvojbeno oblikovana, ne posve prihvatljivo; ad hoc skovan termin
pragmatički i stilistički obilježena, razgovomo, neformalno
??, !!, ?* kombinacije oznaka, dvije iste iskazuju pojačano značenje
!!! vulgarno, tabuirano
# dobro oblikovana, prihvatljivo, ali (značenjski) besmislena
morfska i/ili morfemska granica

stopna granica
odvaja amalgamirano (u glosama); slogovna granica
$ slogovna granica (u bilježenju glasovnih promjena)
granica klitike i naglasnice; jednako
približno jednako
nejednako
XVII
dovodi oblike u sustavni odnos

+ tvorbeni odnos; kolokacijski odnos; prisutnost značenjske
sastavnice
stapanje
-
X
slijedi, postaje od
postale je od
> manje> više obilježene (u hijerarhijama); subjekt> objekt (u
sagitalnim oblicima)
{} morfem; dubinski prikaz morfema; uređeni skup jedinica (u

fonologiji)
li dubinski prikaz morfema i fonema
/Ili dubinski prikaz morfonema
[] morf; površinski prikaz morfa i fona
o semantička uloga (dubinski padež); granice endoklitike
,6, elipsa, eliptirana sastavnica
muško (spol)
žensko (spol)
MALIM VERZALOM bilježeni su - načelno - gramatički podaci u glosama, leksemi i

semantički prototipovi.
Znakom§ upućuje se na paragrafu referentnoj literaturi ili na poglavlje u ovoj knjizi.
Specifična notacija nelinearne morfologije detaljno je prikazana u§ 10.
1. MORFOLOGIJA
1.1 Uvod
-V- oliko riječi izgovorimo u jednoj rečenici, koliko dnevno, koliko
.r\...riječi ima u nekoj knjizi, primjerice ovoj? Možemo li precizno ka
zati što je to riječ? Kako su riječi u kojem jeziku - naprimjer hrvat
skome - ustrojene, od čega se sastoje? Imaju li reći, proreći, proricati,
prorok, srok, izreka, izrijekom, pa i riječ riječ što zajedničko, i što je to?
Kako nastaju nove riječi? Jesu li načini stvaranja novih riječi u svim
jezicima isti ili slični? Mogu li se posuđivati - i kako - riječi iz drugih
jezika? Kad govorimo o riječima, zašto govorimo baš o riječima, a ne
o njihovim dijelovima, kad govorimo o proroku, zašto ne govorimo o
pro-, -rok- i -u? Je li baš slučajno da je plural proroci duži od singulara
prorok, a da je dativ plurala prorocima najduži? - Ne jedan morfološki
priručnik počinje tako, tako počinje i ovaj. Svim tim pitanjima bavi se
morfologija, nauk o ustroju riječi, svima njima bavi se i ova knjiga.
Svak tko je učio koji bilo indoeuropski jezik upoznao se s paradig
mama. Morfologija je kao jezikoslovna disciplina u 19. st. i nastala za
pravo iz proučavanja paradigmi indoeuropskih jezika, odnosno u prvoj
polovici 19. st. morfologija je odigrala ključnu ulogu u rekonstrukciji
praindoeuropskoga. 1 Morfologija je, dakako, bila poznata i prije, što je
potvrđeno zapisima oblika sumerskih riječi (o. 1600. g. pr. Kr.), njezinom
1 Ukratko o počecima morfologije kao discipline v. u Matthews (1991), Robins

(1997), Haspelmath (2002), Bauer (2003), Katamba - Stonham (2006), Booij
(2007).
2 • 1. Morfologija
središnjom ulogom u PaQ.inievoj gramatici sanskrtaAnadhyayz, 2 ili ras

pravom o vrstama riječi u gramatikama grčkima i rimskima. No kao
posebna jezikoslovna grana afirmirala se tek u 19. st. G. 1816. F. Bopp
(1791-1867) objavio je rezultate istraživanja i potvrdio stariju tezu
W. Jonesa (1746-1794) iz g. 1786. da su sanskrt, latinski, perzijski i
germanski jezici potekli od istoga pretka. Dokaz se temeljio na uspo
redbi gramatičkih morfova. G. 1819-1837. J. Grimm (1785-1863, onaj
od dvojice braće Grimm koji se bavio filologijom) objavio je klasično
djelo Deutsche Grammatik i ponovo na temelju analize tvorbe riječi i
glasova pokazao veze germanskih s ostalim indoeuropskim jezicima.
G. 1899. M. Muller (1823-1900) u svojim je oksfordskim predavanji
ma - potaknut Darwinovom teorijom - dokazivao da nam proučavanje
riječi može puno kazati o evoluciji jezika (radio je na 400-500 riječi
u jezicima Europe i Azije). Sam termin morfologija (grč. µop<poAoyia
+-- µopcpiJ, morphe 'oblik' + A6yo�, l6gos 'riječ, govor') preuzet je iz
prirodnih znanosti (botanike, zoologije), kao adekvat za njem. Formen
lehre 'nauk o oblicima, oblikoslovlje'; prvi put nalazimo ga g. 1796. u
spisima njemačkoga pisca i pjesnika J. W. von Goethea (1749-1832),
a u jezikoslovlju prvi put g. 1859. u velikoga njemačkog filologa
A. Schleichera (1821-1868), upravo sa značenjem oblikoslovlja.
Sljedeće korake u razvoju morfologije od 1930-ih do 1950-ih po
vezujemo sa strukturalizmom - američkim (L. Bloomfield, Z. Harris,
Ch. Hockett) i europskim (R. Jakobson, A. Martinet) - koji inzistira na
analizi riječi na manje značenjske elemente, čemu je pak važan poticaj
dao Poljak J. Baudouin de Courtenay. 3 U to doba i u vezi s raščlambom
na sastavnice uspostavljena je i tzv. doktrina razdvajanja jezičnih ra
zina, odnosno jezik se motrio hijerarhizirano: fonemi (fonološka razi
na, fonologija) udružuju se u morfeme, koji se onda udružuju u riječi
(morfološka razina, morfologija), riječi u rečenice (sintaktička razina,
sintaksa), a iznad svega toga »lebdi« semantička razina, semantika, na
uk o značenju.
2 Osam (po)glav(lj)a, ne zna se točno vrijeme nastanka, obično se datira između

6. i 4. st. pr. Kr. Osnovno o »Osmoglavi« i Pat;1.iniu v. u Jauk-Pinhak (1972), Ježić
(1992), Robins (1997), a mnogo će kazati i ova dva citata: »Ta gramatika[ ...] jedan
je od najvećih spomenika ljudskog uma.[. ..] Do danas nijedan drugi jezik nije ta
ko sa,vršeno opisan« (Bloomfield 1970 [1933]: 11), »Najveći gramatičar od sviju«
(Dixon 2002: 145).
3 Redovito prešućivan u zapadnoj literaturi; termin morfem rabio je još 1880-ih
(više o tome u § 2.1).
1.1 Uvod • 3
Važna promjena u svem jezikoslovlju dogodila se g. 1957., kad

N. Chomsky objavljuje knjigu Syntactic structures (nekako u isto vrije
me sa zadnjom velikom knjigom američkoga strukturalizma - Hockett
1958). Za našu stvar promjene su bile trovrsne. Prvo, sintaksa je postala
najzanimljivijom i najprodornijom jezikoslovnom disciplinom. Morfo
logija je na neko vrijeme nekako gurnuta u drugi plan; vjerojatno nije
pretjerano kazati da se uglavnom smatralo da se o morfologiji nakon
ključnih strukturalističkih radova iz 1940-ih i nema što novo reći. Dru
go, promijenili su se ciljevi istraživanja u jezikoslovlju i sama odredba
gramatike. Generativna tradicija smatra da je središnji cilj lingvistike
odrediti što čovjek zapravo zna ako zna jezik. A znati jezik nije tek biti
u stanju manipulirati dugačkim popisom memoriranih rečenica (pa ni
riječi, pa ni oblika), nego je biti sposoban proizvesti i razumjeti golem
(beskonačan) broj iskaza koje niti smo ikad čuli niti smo ikad proizveli.
Proizvodnost i otvorenost jezika te kreativnost kojom čovjek u svojemu
znanju jezika raspolaže vladaju se po nekim pravilima. Gramatika je
prešutno, podrazumljeno znanje pravila i načela koje o svojemu jeziku
govornici nose u umu. To ih znanje osposobljava za to da stvaraju nove
iskaze te da razlikuju dobro i nedobro tvorene iskaze. Treće, jezik se
proučava kao modularan (za razliku od odijeljenih razina). Drugo je
naime značenje gramatike njezin opseg, a ona u generativnoj teoriji ne
obuhvaća samo morfologiju i sintaksu - kako se to tradicionalno činilo
- nego nekoliko modula: leksikon (apstraktni umni rječnik) i morfolo
gija, sintaksa, fonetska forma (PF, proučava reprezentaciju u govoru),
logička forma (LF, proučava značenje). Ti moduli, opet, nisu nepoveza
ni, nego su posebnim odnosima isprepleteni. Moduli čine univerzalnu
gramatiku. Je li morfologija zaseban modul i vrijede li u njoj pravila i
po čemu drugačija od sintaktičkih ili pak fonoloških, teorijska je tema o
kojoj ni danas ne postoji sloga.
Od 1970-ih proučavanje morfologije nanovo je procvjetalo. To ima
veze s prikupljenim novim podacima iz najrazličitijih jezika (čitava za
padnoeuropsko-mediteranska tradicija nastala je na indoeuropskim je
zicima, grčkome, latinskome, sanskrtu), i s razvojem novih pristupa,
koji mnogo duguju fonologiji i sintaksi; nemale zasluge pritom ima i
proučavanje jezičnih univerzalija, kojemu je rodonačelnik još od sre
dine 1950-ih, a posebno u 1960-ima i 1970-ima bio veliki američki je
zikoslovac i tipolog J. Greenberg (1915-2001), inicijator suvremenoga
proučavanja jezičnih univerzalija. Pokazalo se da tradicionalna podjela
jezika na razine - posvećena i hrvatskim srednjim i visokim školstvom
(na prvoj godini fonologija, na drugoj morfologija, na trećoj sintak

sa ...)- nije odveć održiva. Jezične su razine na mnogo načina ispreple.:
tene, pa je i morfologiju lakše ili jedino moguće opisivati i razumijevati
kao na razne načine povezanu s ostalim razinama. Dapače važni poti
caji razvoju morfološke teorije i opisu morfoloških pojava dolazili su
iz fonološke i sintaktičke teorije. Tako smo od 1970-ih do danas znatno
povećali svoje teorijske i praktične morfološke spoznaje.
Što je onda morfologija?-Priručnici, udžbenici i gramatike donijet
će kraće i duže odredbe, manje i više detaljne. U ovoj knjizi morfo
logiju ćemo razumjeti jednostavno kao jezikoslovni nauk o ustroju
rij�či. To nadalje znači da se morfologija zanima elementima od kojih
su riječi sastavljene, uopće raščlambom riječi na sastavnice, značenjem
koje te sastavnice prinose značenju oblika riječi, promjenama do kojih
u oblicima riječi dolazi (fleksijom) i gradbom oblika riječi novih lekse
ma (derivacijom), morfološkom jezičnom tipologijom i univerzalijama,
morfološkim posebnostima pojedinih vrsta riječi, spregama ustroja rije
či s fonologijom i sintaksom. To najzad znači da tradicionalni hrvatski
adekvat terminu morfologija- (ob)likoslovlje - sveukupnosti morfološ
kog interesa odgovara tek donekle.
Spomenusmo termine riječ, oblik riječi, leksem, morfem, morf,flek
sija, derivacija. Što se pod njima razumije, ogledat ćemo u ovome i
sljedećim dvama poglavljima (v. §§ 2, 3).
1.2 Riječ
Obično biva da je najteže definirati pojmove za koje se čini da su sami
po sebi jasni. Tako je i s pojmom riječi (engl. word). Većina ljudi pret
postavku da svi jezici sadrže riječi uzima zdravo za gotovo i ne pita se
o tome suviše. Općenito, ljudi, govornici načelno lako prepoznaju riječi
svojega jezika kad ih vide napisane ili čuju izgovorene. I uglavnom
se njihovi sudovi o tome što jest riječ, a što nije podudaraju. Pa ipak,
definirati tako općepoznati pojam uopće nije lako, osobito kad se ter
minom imenuju zapravo različiti pojmovi. Barić et al. (1995: 95) riječ
definiraju ovako:
Riječ je najmal).ja samostalna jezična jedinica koja ima značenje. U govoru
se do riječi dolazi izdvajanjem iz govornoga lanca. U pismu se riječi jedna
od druge rastavljaju praznim mjestom.
U toj tročlanoj odredbi imamo posla s trima različitim pojmovima,

·a nama je stalo do toga da ih razlikujemo. Prvi dio odredbe nije drugo
1.2 Riječ • 5
do parafraza jedne od najcitiranijih, vjerojatno i ponajboljih definicija

riječi, one velikog i utjecajnog američkog lingvista L. Bloomfielda iz g.
1926., ponovljene u knjizi Language (v. Bloomfield 1926; 1970 [1933]:
178):
Riječ je najmanji slobodni oblik.l4l
Takva odredba podrazumijeva razlikovanje vezanih (engl. bound)

i slobodnih (engl.free) oblika (engl.form). I jedni i drugi ti oblici po
sreduju značenje. Vezani se oblici pojavljuju isključivo vezani za druge
oblike. Takvi su primjerice -ost (kao u hrv. mlad-ost, glup-ost, rad-ost),
. -ski (kao u hrv. arap-ski, hrvat-ski, majčin-ski), -e (kao u hrv; žen-e,
djevojk-e, škol-e). Bloomfield odmah veli da nemaju svi jezici vezanih
oblika (takav je primjerice kineski). Slobodni oblici oni su koji mogu
činiti rečenicu (engl. sentence). Slobodni oblik koji sadrži dva slobodna
oblika ili više njih jest sintagma (engl. phrase), primjerice crveni konj
ili konj trči. Slobodni oblik koji nije sintagma jest riječ (engl. word),
odnosno riječ je onaj slobodni oblik koji ne sadrži dva manja slobodna
oblika ili više njih, odnosrio riječ je najmanji slobodni oblik. Budući
da je u realnome govoru moguće izdvojiti samo slobodne oblike, riječ
kao najmanji slobodni oblik ima važnu ulogu u našem odnosu prema
jeziku; i rječnici su tako popisi riječi, najmanjih slobodnih oblika, a ne
popisi morfema, vezanih oblika. U svakodnevici, običnome životu riječ
je zapravo najmanja jedinica govora (engl. speech).
Uopće, u zapadnoeuropsko-mediteranskoj tradiciji, izgrađenoj u
jezicima s bogatom fleksijom, riječ je jedinica gramatičke teorije par
excellence (Lyons 1968: 194). 5 A zapravo je stanje takvo da među je
zicima svijeta ima i onih koji nemaju riječ za 'riječ', nemaju riječ ko
ja bi odgovarala hrvatskoj riječ, ruskoj slovo, engleskoj word, francu
skoj mat, njemačkoj Wort. Svijest o postojanju pojma riječi, pa onda i
riječi za taj pojam, čini se, usko je povezana s postojanjem pisma (i to
4 Engl. A minimum free form is a word (1926); A word isa minimum free form
(1933).
5 Pokušaji da se pojam i termin riječi odstrani iz jezikoslovlja i/ili nadomjesti znan
stveno utemeljenijim - u hrvatskome jezikoslovlju u tome se ističu Kačićevi radovi
(1992; 1995; Kačić - Žic Fuchs 1997), u kojima se nastoji na leksiji, pojmu većem
od morfema i leksema, a manjem od sintagme i rečenice, osmišljenu u francuskoj
jezikoslovnoj tradiciji - bez obzira na svoju dosljednost i pojmovnu raščišćenost u
pravilu ostaju samo pokušaji i čini se da nema velike šanse da se intuitivno blizak a
teško odredljiv pojam riječi iz jezikoslovlja istisne.
neslikovnoga, neideografskoga), pa golema većina nepisanih jezika

malih plemena (nekoliko stotina do nekoliko tisuća pripadnika) Ama
zonije, Australije i Nove Gvineje nema riječ za 'riječ', premda obič
no ima riječ za '/vlastito/ ime' (Dixon -Aikhenvald 2002: J). K tomu
svijest o riječi zacijelo je drugačija u jezicima u kojima su minimalni
slobodni oblici onoga oblika u kojemu su u hrvatskome (npr. mama, ku
hati,. ručak, obitelj, za), a drugačija u polisintetičkim, inkorporativnim
jezicima (v. § 4.2), u kojima riječ može sadržavati sve ono što sadrži
tipična europska rečenica (npr. hrv. mama.kuha.ručak.za.obitelj)-: i u
takvim jezicima postoji riječ, ali ona je obično mnogo složenija no što
su to europske riječi. Evo nekoliko riječi iz čukotskoga (Sibir, Comrie
1989: 45) te eskimsko-aleutskih jezika jupika (Comrie 1989: 45; Mata
sović 2001: 201) i inuita (Anderson 1985a: 151):
čuk. t;:i-meyIJ ;:i-levt;:i-p;:iyt-;:irbn 'ja.imam.jaku. g lavobolju'
jup. angya-ghlla-ng-yug-tuq 'on.želi.nabaviti.veliki.čamac'
in. iqalussuamiariartuqqusaagaluaqaagunnuuq
'priča.se.da.smo.doduše.dobili.izričitu.
zapovijed.da.idemo.loviti.morske.pse'
No ne treba zalaziti u daleke polisintetičke jezike da bismo pronašli

neobične primjere, oko kojih će i govornici hrvatskoga sasvim sigurno
imati »mišljenje«. Tako u hrvatskome imamo primjerice jedanputjedan
'tablica množenja', a V.Karadžić u svojemu je rječniku zapisao -pa je
preneseno u ARj, u Maretića (1899: 364), u Simeona (1969: s. v. srasli
ca)- ovakve folklorne (srpske?) nazive za troskotidjetelinu (Trifolium
repens, usp. i Šulek 1879: s. v.):
pusti, baba, konju krv (Karadžić 1935: s. v.)
pusti-baba-konju-krv (ARj: s. v.)
krsti kume dete (Karadžić 1935: s. v.)
krsti-kume-dijete (ARj: s. v.)
Na što dakle mislimo kad govorimo o riječi? -Očito valja razliko

vati nekoliko. »riječi«, odnosno barem tri pojma koja nerijetko podvo
dimo pod isti nazivak riječ -pravopisnu riječ, gramatičku riječ ifono
lošku riječ., Uzmimo ovu hrvatsku rečenicu:
(1) Moja baka teško živi.
Govornici će se lako složiti da su u njoj četiri riječi. No već u reče

mc1:
1.2 Riječ • 7
(2) Baki je itekako jasno da je parovima s djecom teško živjeti, pa neće

odbiti da bude baka-servis.
bit će razlika u »prebrojavanju«, u izgovoru, pa onda i u zapisivanju.

Dobar dio govornika zapisat će i te kako, mnogo će ih zapisati baka
servis, neki će zapisati ne će (što je posvećeno i pojedinim pravopisnim
priručnicima). S druge strane nitko - osim posve nepismenih, a u jezi
koslovnome (teorijskome) smislu oni uopće nisu nezanimljivi - neće
zapisati baklje, zdjecom, dabude, međutim svi će govornici izgovoriti
upravo tako, kao jednu izgovomu cjelinu. Koliko onda riječi imamo u
rečenici (2)?
Pravopisna riječ (engl. orthographic word) jest jedinica koja je u
tiskanome tekstu s obiju strana omeđena bjelinama, a počiva na općoj
pretpostavci- koju nalazimo u mnogim jezičnim zajednicama- da riječ
kao takva ima značenjsku, gramatičku i fonološku cjelovitost, jednost,
pa se ta cjelovitost u pismu bjelinama dade omeđiti. Pravopisnih je
riječi u rečenici (1) 4, a u rečenici (2), onako kako je zapisana, 17. No
ako zapišemo i te kako, baka servis, ne ću, pravopisnih će riječi u njoj
_biti 21. Očito je dakle da u jezičnome smislu pravopis može zavoditi
ukrivo (premda može biti od pomoći), pogotovo ako na umu imamo
ovo: - Da mnogi jezici ni danas nisu (za)pisani, a kamoli da bi to bili
u povijesti; - Da je pisanje s bjelinama kao takvo zapravo novija poja
va, primjerice starogrčki i staroslavenski često su se pisali bez bjelina,
in continuo; - Da je ortografija konvencija pojedine jezične zajednice,
dogovor, pa može biti nedosljedna. Zanimljiv primjer ortografskog od
nosa prema riječima nude različiti bantuški jezici, 6 gramatički zapravo
jednaki, ali koji se bilježe na dva načina - disjunktivno i konjunktivno,
ovisno o tradiciji, pa se već prema tomu mijenja svijest o riječi (Dixon
- Aikhenvald 2002: 8). No ne treba zalaziti u emu Afriku, hrvatski i
srpski zapravo isti futurski oblik bilježe na dva načina (ako je pomoćni
glagol desno od glavnoga):
6 Bantuški jezici skupina su unutar nigersko-kordofanskih, točnije nigersko-kon

goanskih jezika, govore se u čitavoj južnoj Africi. Afrika je u smislu jezičnih po
rodica podijeljena napetero: afro-azijski jezici u čitavoj sjevernoj Africi (semitski,
berberski, čadski, kušitski jezici i sl.) te nigersko-kordofanski jezici u središnjoj i
južnoj Africi, s dvama velikim »otocima« - nilo-saharski jezici (ugrubo središnja
Afrika, prema istočnoj) te khoi-sanski jezici (jezici Bušmana i Hotentota, na samo
me jugozapadu) - i jednim stvarnim otokom (na Madagaskaru se govori malgaški,
austronezijski jezik).
hrv. gledat ću ja ću gledati

srp. gledaću ja ću gledati/ja ću da gledam
odnosno srpski taj oblik tretira kao jednu riječ (srašteno, kao francuski
futur regarderai);7 - Da ortografija može počivati i na povijesnim na
čelima, a u povijesti je nešto što je danas jedna riječ doista moglo biti
više riječi, odnosno nerijetko se dogodi da ortografija radi tradicije sto
ljećima odražava ono jezično stanje kakvo je bilo kad je nastala, koje
usto može biti nedosljedno i sl.; -Da se govornici-pisci ni u suvremenu,
sinkronijskome stanju neće složiti oko toga kako nešto treba bilježiti,
usp. nekoliko hrvatskih primjera:
u jesen ujesen
na primjer naprimjer
na žalost nažalost
preko puta · prekoputa
u ime uime
dobro došli dobrodošli
Zdravo Marija Zdravomarija
žali bože žalibože
ako bog da akobogda
bog te pitaj bogtepitaj
svijetlo plav sv(i)jetloplav
zavisno složen zavisnosložen
spomen-dan rođendan
ne ću neću
a to pak nije posebnost hrvatskoga, usp. engleski:

I must not 'ne smijem' I cannot 'ne mogu'
all right 'u redu' alright 'u redu'
ice-cream 'sladoled' birthday 'rođendan'
to-day, to-morrow8 today, tomorrow 'danas, sutra'
Iz primjera se vidi da će problema i neslaganja u broju riječi ponaj

prije biti u složenica raznih vrsta i sraslica. To zapravo i ne čudi - tra
dicionalni kriteriji za određivanje toga je li što riječ ili nije uzimlju u
7
Fr. regarder = infinitiv od gledati, ai = prezent pomoćnoga glagola imati, dakle
doslovno 'gledati.imam'.
8
U svojoj znanoj knjizi The philosophy oflanguage iz g. 1924. O. Jespersen piše te
riječi s crticom. Usp. u§ 2.3 kako je A. Mažuranić sredinom 19. st. bilježio hrvatske
klitike.
1.2 Riječ • 9
obzir naglasak i stanku (načelno, jedna riječ ima jedan naglasak, unutar
nje ne može se u govoru zastati) i dodir, kontakt (načelno, riječ je uvijek
cjelina i u nju se ne dadu umetati »treći« elementi, ako je riječ sastavlje
na od više elemenata, oni su uvijek u dodiru). No ti kriteriji, koliko god
vrijedjeli, daleko su od apsolutnih. Naime vrlo je vjerojatno da neke
složenice imaju dva naglaska (ako ništa, imaju barem tzv. sekundarni
udar, primjerice hrvatske nezavisnosložen, 'internet-bankarstvo, baka
-servzs), a pogotovo je vjerojatno da se na njihovu spoju dade zastati,
moguće je da i neke izvedenice imaju dva naglaska (usp. hrvatske izve
denice s prefiksom pre-, primjerice pre-dobar), a nije točno ni to da se u
jednu riječ ne može umetati kakav »treći« segment, usp. hrvatsko nitko
- ni od koga. 9
Vratimo se rečenicama (1) i (2). U rečenici (1) imamo baka, u reče
nici (2) baki, u rečenici (1) imamo živi, u rečenici (2) živjeti -svakako
različite pravopisne riječi, ali zapravo različite oblike istih riječi. Tu
dakle govorimo o oblicima iste riječi (engl. word-form).10 Sad, jedna
ko kao što se fonem definira kao (apstraktna) jedinica koja omogućuje
svojim (fizičkim) ostvarajima-fanovima -da budu ostvareni, i jedna
ko kao što se morfem definira kao (apstraktna) jedinica koja omogu
ćuje svojim (fizičkim) ostvarajima :._ morfovima - da budu ostvareni
(v. o tome §§ 2.1-2), tako i oblicima jedne te iste riječi jedna jedini
ca omogućuje da budu ostvareni, realizirani, manifestirani. Ta jedinica
je leksem.
Leksem je (engl. lexeme) rječnička riječ, potencijalna, neostvarena
jedinica apstraktnog umnog rječnika, uglavnom stalna jezgrenog zna
čenja i donekle promjenljiva pojavnog oblika (čemu će supletivnost biti
važna iznimka, v. § 2.3), ili jednostavo-ukupnost oblika i značenja jed
ne riječi.11 Leksem se (p)ostvaruje, realizira putem oblika riječi - kao
što se fonemi ostvaruju putem fonova, morfemi putem morfova - pa
9 Uostalom, tmeza i ekspletivna infiksacija počivaju na tome; v. o tome § 10.2.

10
Rabit ćemo termin oblik riječi. Još Brozović (1976-1977) piše da nam »nevje
rojatno mnogo smeta nedostatak termina koji bi odgovarao ruskomu cJ106orjJopMa.
Možda lik?« Jelaska (2005b) rabi termin različnica (u opreci prema obličnica,
što ćemo pak ovdje zvati gramatičkom ili morfosintaktičkom riječju), ne osobito
raširen.
II Rječnik ili leksikon (engl. lexicon) koji se u odredbi leksema spominje nije ka
kav god realan jednojezični rječnik (npr. knjiga ili CD, engl. dictionary), nego je to
zamišljen, idealan mentalni rječnik (usp. rječnička blago, Babić et al. 1991: 474-5;
Barić et al. 1995: 98) koji idealan izvorni govornik nosi u umu.
1O • 1. Morfologija
na taj način leksem objedinjuje sve oblike riječi putem kojih se ostva
ruje. U našim primjerima (1) i (2) baka i baki oblici su riječi koji su
ostvaraji jednoga te istoga leksema. Taj lekse� mogli bismo nazvati, o
njemu govoriti i/ili obilježiti ga kako god, primjerice x!y?z% ili 1#2&3,
ali praktičnosti radi obilježit ćemo ga kanonskim oblikom riječi i zvati
leksemom BAKA. 12 Dakle Nsg. baka, Gsg. bake,Asg. baku,Isg. bakom,
Npl. bake,Dpl. bakama-sve su to ostvaraji, oblici riječi leksema BAKA.
Jednako tako prezentski oblici živim, živiš... infinitiv živjeti, imperfe
katski oblici življah,življaše...-oblici su riječi leksema žIVETI.
Kanonski oblik (engl. canonical form) kojim se leksem bilježi -i u
kojem će se obliku pojaviti i u kakvu stvarnome rječniku -tipičan je,
načelno najčešći i najmanje obilježeni, najmanje kontekstualno uvjeto
vani oblik među postojećima. Drugim riječima, leksemom bismo mogli
smatrati i BAKU ili BAKOM, ali to ne bi bio tipičan, intuitivno blizak, naj
češći i najmanje obilježeni oblik. Kanonski oblici promjenljivih riječi
u hrvatskome ovi su: - za imenice nominativ singulara (baka, ne npr.
baku,bakom),-za pridjeve nominativ-singulara muškoga roda, pozitiv,
»neodređeni« oblik (crven, ne npr. crveni, najcrvenijega),-za zamje
nice nominativ singulara (ja,ti,tko,ne npr. mene,koga), muškoga roda
ako zamjenica ima rod (moj, on, ne npr. mojega, njima), - za glagole
infinitiv (živjeti, ne npr. živim, živio),-u nepromjenljivih riječi kanon
ski oblik jest-jedini oblik (da,ne,možda,ali,šest,joj! i sl.). Kanonski
oblici od jezika do jezika, od tradicije do tradicije, mogu se razlikovati
(riječ je o odabiru, a odabir je od jezika do jezika različito uvjetovan),
pa je primjerice kanonski oblik glagola u latinskome oblik prezenta 1.
lica sg., ne infinitiv (čega se sjećaju svi koji su učili latinski, pa su u
rječnicima nalazili i učili ovako: vzvo, 3., vixi, victum »vivo, vivere,
viksi, viktum«, a ne infinitiv vivere),u semitskim jezicima kanonski će
oblik često biti niz triju konsonanata bez vokala. I najzad, valja nagla
siti da odlike kanonskog oblika ne moraju nužno biti skladne-primje
rice kanonski oblik hrvatskih imenica nominativ je singulara premda je
genitivni oblik frekventniji i manje kontekstualno uvjetovan, dapače u
morfologiji je hrvatskoga uvijek o imeničkoj osnovi najbolje razmišlja
ti onakvoj kakva se javlja u genitivu.
Blizak pojmu kanonskog oblika jest pojam i termin citatnog obli
ka (engl. citation form), koji također označava oblik izabran između
ponuđenih. Tim se oblikom jezikoslovci, leksikografi, ali i govornici
12
Leksemi se obično bilježe malim verzalom.
1.2 Riječ • 11
služe kad govore o leksemu kao predmetu, izvađenu iz konteksta. Ci

tatni oblik, otprilike, onaj je koji se dobije kao odgovor na pitanje Kako
se kaže X? - U jeziku poput hrvatskoga to će biti nominativ singulara,
infinitiv, muški rod (X = baka, X= živjeti, X = dobar), ne primjerice
akuzativ, aorist, ženski rod; u apsolutivno-ergativnim jezicima to će biti
oblik u apsolutivu, ne ergativu (o apsolutivno-ergativnim jezicima v. §
4.4). Razlika prema kanonskom obliku- ako je uopće ima, nerijetko se
pojmovi i ne diferenciraju - jest ta što citatni oblik može varirati, jer
je ponajprije određen pragmatikom, a kanonski je ponajprije određen
konvencijom. U hebrejskome će primjerice- općenito, u semitskim je
zicima - kanonski oblik glagola biti zabilježen trokonsonantski (npr.
qtl 'ubiti'), a uobičajeni je citatni oblik - 3. lice sg., muški rod, perfekt
(npr. qatal 'on je ubio') (Aronoff 1994: 124).
Gramatička riječ (engl. grammatical word) riječ je razumljena kao
dio paradigme, odnosno to je ostvaraj leksema onakav kakav se pojav
ljuje unutar sintakse, s pridruženim posve određenim morfosintaktič
kim obilježjima;.stoga se kao bolji kadšto rabi termin morfosintaktička
riječ. 13 Dakle baka kao gramatička riječ nije samo oblik riječi leksema
BAKA, nego je imenica baka u nominativu singulara i ženskoga je roda;
na taj način ona je dio paradigme i stupa u odnos sa svim ostalim ime
nicama, s ostalim padežima, s pluralom. Ili, živim je gramatička riječ s
morfosintaktičkim obilježjima prezent (vrijeme), indikativ (način), 1.
lice sg., nesvršeno, i na taj način ona stupa u odnos s drugim glagolima,
vremenima, načinima, licima, s pluralom. Ili, neće odbiti gramatička je
riječ s morfosintaktičkim obilježjima futur I. (vrijeme), indikativ (na
čin), 3. lice sg., svršeno (vid); dapače i negacija se u neće odbiti može
tretirati kao obilježje (o polaritetu kao obilježju glagola v. § 5.2).
Razlika između gramatičke riječi i pukog oblika riječi upravo je u
morfosintaktičkim obilježjima, primjerice dva oblika hrvatskoga pri
djeva Gsg. crvenoga i crvenog dva su oblika riječi, dvije pravopisne
13 Termini gramatičke riječi (engl. grammatical word) i oblika riječi (engl. word
form) kadšto se uzimlju kao sinonimi, kadšto kao različiti termini. Trask (1992)- za
razliku od Bauera (2003), Katambe - Stonhama (2006) - smatra da termin grama
tička riječ nije osobito sretan u smislu u kojemu smo ga iznijeli. Naime kaže da je
taj termin već rezerviran i ustaljen za funkcionalne, suznačne riječi (engl. empty
words,function words), npr. prijedloge, članove. Za ono što Bauer (2003) i Katamba
- Stonham (2006) zovu gramatičkom riječju Trask predlaže neutralne termine oblik
riječi (engl. word form) i morfosintaktička riječ (engl. morphosyntactic word). Za
ono što ovdje razumijemo pod gramatičkom ili morfosintaktičkom riječju Jelaska
(2005b) ima obličnica.
riječi, ali jedna gramatička riječ. Obratno je kad imamo sinkretizam u

oblicima (o sinkretizmu v. § 2.2) - hrvatsko gradovima jedan je oblik
riječi, ali su tri gramatičke riječi: dativ plurala, lokativ plurala i instru
mental plurala (dakako, a-sklonidba i muški rod).
Još na početku poglavlja, a i sad u odredbi gramatičke riječi spome
nusmo jedan od osnovnih morfoloških termina - paradigmu. Paradig
ma je (grč. napa8Etyµa, paradeigma 'primjer; uzor; obrazac; dokaz',
engl. paradigm) relativno pravilan i predvidljiv niz gramatičkih riječi
leksema koji pripadaju istoj vrsti, primjerice ukupnost deklinacijskih
oblika u imenica, ukupnost konjugacijskih oblika glagola i sl.; u nešto
suženijem smislu paradigma je konkretan niz gramatičkih riječi ili obli
ka riječi pojedine vrste leksema, primjerice pojedini deklinacijski tip ili
pojedini konjugacijski tip.
Gramatička riječ na neki je način na razmeđu, spoju morfologije i
sintakse. Morfologija se bavi ustrojem riječi, sintaksa pak kombinacija
ma riječi, a gramatička riječ objedinjuje odlike jednoga i drugoga. Po
stoji li i u kojemu jeziku jasna razlika između nečega što bi se smatralo
morfološkom riječju i nečega što bi se smatralo sintaktičkom riječju,
zasad nije još dokraja razjašnjeno; moglo bi biti da te dvije riječi u većini
jezika koincidiraju, ali kao mogućnost valja pretpostaviti i da tomu nije
tako (Dixon -Aikhenvald 2002: 6), primjerice u inkorporativnim jezi
cima kao što su suški (v. § 4.2), gdje čitava surečenica može biti jedna
fonološka riječ. Kako bilo, jezikoslovlje je za određivanje toga što jest, a
što riije gramatička riječ, ili bolje, što je prototipičnija gramatička riječ, a
što manje prototipna, ustanovilo nekoliko morfoloških i sintaktičkih kri
terija, mjerila kojima se znatno poboljšava doseg Bloomfieldove odred
be, kojima se ona zapravo dade finije podesiti. Kriteriji su univerzalni,
dakle vrijede u većini jezika (ne bez izuzetaka). 14 Prema tim kriterijima
-nabrojit ćemo ih tri (šest)-: dade se preciznije kazati što je riječ, a što
je jedinica veća od riječi, sintagma. 15 Uz idealne primjere odmah ćemo
spomenuti i one koji kriterije opovrgavaju -nerijetko ćemo dobrih pro
tuprimjera naći i u hrvatskome - koji će pokazati na kako smo sklisku
terenu.
14
Prema njihovoj univerzalnosti gramatička se riječ razlikuje od fonološke ili fonet
ske (v. niže), kod koje uvijek govorimo o kriterijima koji vrijede za pojedini jezik.
15
Osnovna literatura: Dixon -Aikhenvald (2002), Haspelmath (2002: poglavlje 8),
Bauer (2003: poglavlje 4).
1.2 Riječ • 13
I. Kohezija (engl. principle ojcohesiveness): Gramatičke riječi ima

ju konvencionaliziranu unutarnju povezanost, cjelovitost, i ustaljeno
značenje, odnosno govornici ih doživljavaju kao obličnu i značenjsku
jednost; sintagme takva svojstva načelno nemaju. Taj općenit i relativno
eteričan kriterij ogleda se u pojedinim posve realnim odlikama riječi.
I.a Sastavnice riječi pojavljuju se uvijek zajedno, povezane i u ne
prekinutu linearnu slijedu, ne raštrkane po tekstu, među njih se načelno
ništa ne može umetati. Kriterij ipak zahtijeva relativizaciju jer kad bi se
dosljedno poštovao, razne vrste infiksacije i tmeze ne bi bile moguće,
odnosno prema njemu hrvatsko nitko i najluđi ne bi bile riječi, nego
valjda sintagme, jer su njihove sastavnice razdvojive klitikom:
od nikoga � ni od koga
najluđi smo � naj smo luđi
Uz to mogu se spomenuti i pojave koje bismo mogli pripisati jezič
nim pogreškama, koje međutim regionalno mogu zahvatiti i veći broj
govornika, usp. hrvatski južnoštokavski:
hoćemo li � hoće-li-mo
imamo li � ima-li-mo
što je pojava koja nadilazi pojedinačnost, a nalikuje endoklizi (o endo
klitikama v. § 2.4). U njemačkome dio je glagolskih prefikasa odvojiv,
primjerice zu.nehmen 'udebljati se', ab.nehmen 'smršavjeti, skratiti se',
mit.nehmen 'povesti (sa sobom)', aus.sehen 'izgledati', usp. stihove i
njihov slobodno-doslovni prijevod:
Sie ist ein Modell und sie sieht gut aus,
Ich nehme sie heut' geme mit zu mir nach Haus.
'Ona je model i ona -gleda dobro iz-,
Ja -vest ću ju danas rado po- k sebi doma.'
S kriterijem (I.a) povezan je i kriterij mogućnosti pravljenja govor
ne stanke unutar riječi, odnosno obično se kaže da unutar jedne riječi
stanku nije moguće napraviti. Ponovimo, kad bi tako bilo, ne bi bila
moguća tmeza i infiksacija, a činjenica je i to da se u govoru - osobito
na granicama prefikasa i osnove - može zastati (usp. hrvatsko on je pre
-glup). Za taj kriterij poredbenojezično se može r�ći troje: da je tenden
cija (ne pravilo), da je primjenljiviji na sintetičke i aglutinativne nego
na polisintetičke jezika, u kojima su riječi obično duže, da je pauziranje
obično povezano s gramatičkom riječju, ne s fonološkom riječju.
I.b Redoslijed sastavnica riječi zadan je, određen pravilima poje

dinoga jezika, i nepromjenljiv, riječi su u sebi stabilne, a unutar tek
sta pomične. Tomu nasuprot sastavnicama rečenice redoslijed se može
mijenjati (u nekim jezicima više, u nekima manje):
baka *abak
Baka živi teško. Baka teško živi.
Prema kriteriju (Lb) hrvatski - a ni srpski - futurski oblik koji smo

prije spomenuli ne bi bio jedna riječ jer je klitički oblik pomoćnoga gla
gola pomičan, odnosno njegov redoslijed nije fiksan (usp. gledat ću - ću
gledati). Promjenom redoslijeda rečeničnih sastavnica može se utjecati
na značenje ili na uspostavu značenjskih kontrasta, primjerice čest je slu
čaj u jezicima da početak rečenice bude intonacijski i značenjski istaknut.
Riječi se na taj položaj mogu pomaknuti, vezani oblici - afiksi i klitike -
ne mogu (ako je riječ o klitici, ona mora postati naglašenom riječju):
Vidim baku. Baku vidim.
Vidim ju. *Ju vidim. Nju vidim.
Naravno, sastavnicama riječi moguće je mijenjati redoslijed, ali ta

da nužno dolazi i do bitne promjene značenja, do nastanka nove riječi,
odnosno promjena u (Lb) utječe i na (Le /v. niže/):
glav-ar-ic-a (glavarica) zalih-ost-n-0 (zalihostan)
glav-ic-ar-0 (glavičar) zalih-n-ost-0 (zališnost)
Rankin et al. (2002: 186-7) pokazuju da bi suški jezici mogli biti

dobar kandidat za iznimku kriteriju (Lb) jer govornici lakote (<lakote) i
sami »imaju problema« kad treba poredati lokativne ili instrumentalne i
zamjeničke prefikse na osnovu (primjerice u glagolskom obliku koji bi
smo preveli s 'utamničismo=ih\ odnosno nešto kao 'u-ih-tamničismo'
ili 'ih-u-tamničismo'). No da ne bi ispalo da problema imaju samo Indi
janci, valja se samo sjetiti hrvatskih jezičnosavjetničkih muka oko gla
gola do-pri-nositi i pri-do-nositi. Onkraj pitanja kakoje ispravno? već i
takvi primjeri pokazuju da ni kriterij (Lb) nije apsolutan, a pogotovo će
ga u pitanje dovesti metateza, premetanje (o metatezi v. § 2.3).
I.c Da je riječ u govornika doživljena kao psihološka i mentalna
jednost, pokazuje se i u tome što u realnome jeziku govorimo upravo
o riječima, ne o njihovim sastavnicama (razgovaramo o riječima, ne o
morfovima, prepiremo se, prekršajno gonimo zbog riječi, ne zbog mor
fova), te u značenju složenica, koje ponajčešće nije tek zbroj značenja
,I
1.2 Riječ • 15
sastavnica. Primjerice bjelokost znači vrstu kosti, ali ne svaku ili koju
god bijelu kost, kao što bi značila sintagma bijela kost; bjelouška i bje
lolist sasvim su određene životinjske i biljne vrste, ali ne svaka ili koja
god životinja bijelih ušiju ili svaka ili koja god biljka bijela lišća.
Za razlikovanje složenica od sintagmi nekoliko je priručnih sintak
tičkih testova (v. Haspelmath 2002: 158-61). Budući da se riječi doživ
ljavaju kao jednost, njihove su sastavnice načelno sintaksi nedostupne,
njima se u sintaksi ne može manipulirati, primjerice ne mogu se modi
ficirati pridjevima ili prilozima (može se modificirati samo riječ u cje
lini), pa tako debeli u debeli žutokljunac nikako ne može modificirati
kljun(ca), nego samo žutokljunca u cijelosti. Sa sastavnicama sintagme
to je načelno moguće, moguće ih je ekstrahirati na početak rečenice
(usp. primjer pod Lb) ili pak ispustiti, eliptirati njihov glavni dio ako se
dvije sintagme kojima je zajednički nađu u koordinacijskoj strukturi,
primjerice: 16
tal. il transporto dei passaggeri e L:;;. delle mer:ci L::;. = transporto
hrv. prijevoz putnika i L:;;. robe L::;. = prijevoz
U pojedinim jezicima, primjerice talijanskome, mogućnost takve
elipse doista je ograničena na sintagme, no u mnogima drugima ipak
nije, njemačkome, engleskome, pa ni hrvatskome, bez obzira na ovakav
ili onakav jezičnosavjetnički sta7 prema takvu eliptiranju:
tal. *il capo-stazione e L:;;.-reparto L:;;. = capo 'šef postaje i odjela'
njem. Landes-L:;;. und Bundesstra�en L:;;. = stra�en 'pokrajinske i
savezne ceste'
hrv. udruga para-!::;. i tetraplegičara L:;;. = plegičara
dvo-L:;;. i trosložne riječi L::;. = složne
dvo-L:;;., tro-L:;;. i višesložne riječi L:;;. = složne
II.a Nerekurzivnost (engl.principle ofnon-recursiveness): Morfo

loški procesi koji sudjeluju u gradbi riječi naginju tomu da budu nepo
novljivi (nerekurzivni), to jest jedan element neće se u riječi ponoviti
dvaput; u sintaksi rekurzivnost je moguća, primjerice moguća je pojava
relativne surečenice unutar druge relativne surečenice, moguća je repe
ticija i sl.:
Rekli su mi da vam kažem da neće doći.
Rekli su mi da sujako jako umorni.
16
Eliptirani dio bilježit ćemo trokutom; konvencije za to različit� su.
Kriterij (II.a) vrijedi načelno. U jezicima ćemo naći primjera koji ga

opovrgavaju, primjerice u turskome se kauzativni sufiks u istoj riječi
može ponoviti dva, čak tri puta (Čaušević 1996: 226). U hrvatskome se
može ponoviti nekoliko prefikasa s pojačajnim značenjem:
pre-pre-dosadan
prek-prek-sutra
pra-pra-djed
Ako ti primjeri i nisu svi pravi primjeri rekurzivnosti - jer u prek

-prek- i pra-pra- svaki prefiks obliku prinosi svoje značenje - to ne mo
žemo reći za primjere poput:
pek-ar-n(-ic)-a
kup-a-o-n(-ic)-a
u kojima sufiks -ic- obliku ne prinosi novo značenje, što se vidi i po

tome što se dade ispustiti. Slično se u suvremenu jeziku hrvatskim gla
golima na -ira-ti, koji su dvovidni, kao dodatni »osigurač« nesvršenosti
sufigira -(v)a-, primjerice u razminirati � razminira-va-ti.
S načelom morfološke nerekurzivnosti usko je povezan sljedeći pot
kriterij, koji izdvajamo.
11.b Jedincatost fleksije (engl. principle oj distribution oj inflec
tions): Na svakoj gramatičkoj riječi bit će samo jedan fleksijski morf.
Jedna od tendencijskih jezičnih univerzalija (v. §§ 3.2, 4.3) kaže da će
fleksijski morfbiti na periferiji riječi - na njezinu kraju ili početku - pa
kriterij i na taj način može pomoći u određivanju granice riječi. Kriterij,
dakako, vrijedi za one jezike koji imaju fleksijske morfove, kakav je i
hrvatski. Za aglutinativne jezike poput turskoga i mađarskoga (v. § 4.2)
morao bi se modificirati - jer su morfoyi za broj i padež zasebni - ali
i dalje bi bio primjenljiv. Teže bi međutim bio primjenljiv na pojedine
australske jezike, u kojima često nailazimo na dvostruke padeže, pri
mjerice jezik aljawarra (Dixon 2002: 145):
ayliyla artwa ampu-kinh-ila
bumerang čovjek star-GEN-INS '(s) bumerangom stara čovjeka'
U dobru broju takvih slučajeva riječ je zapravo o dvjema vrstama

padeža, Dixon ih zove rečeničnima (npr. nominativ, akuzativ, apsolu
tiv, ergativ, instrumental), koji su fleksijski u pravome smislu, i sintag
matskima (npr. genitiv, komitativ, privativ), koje smatra derivacijskima
(usp. hrv. »genitiv« u pas - pseći '(od) pasa', »komitativ« u dlaka -
1.2 Riječ • 17
dlakav 'koji ima dlake', »privativ« u smisao - besmislen 'koji nema

smisla'), dakle o razlici gramatičkih i semantičkih padeža, koji su u
bliskim nam indoeuropskim jezicima iskazani unutar iste paradigme,
a zapravo su različiti. 17 U gornjem primjeru instrumental je »slučajno«
obilježen na pridjevu star - ne dolazi izravno na riječ bumerang, nego
na zadnju sastavnicu u zavisnoj sintagmi star čovjek, dakle moglo bi se
zapisati ovako:
[ayliyla [artwa ampu-kinh]-ila]
bumerang čovjek star-GEN-INS '(s) bumerangom stara čovjeka'
Međutim ima slučajeva dvostrukog i višestrukog obilježavanja upra

vo rečeničnih padeža, pa će se primjerice u jeziku kayardild u rečenici
Znam da je ta žena ribu ulovila bratovom mrežom riječ brat pojaviti u
ovakvu obliku, s četirima padežnim morfovima (idem: 152):
thabudju-karra-gunni-naa-ntha
brat':'GEN-INS-ABL-OBL
jer se na njoj nakupljaju, gomilaju morf za posvojni genitiv te morfovi

za instrumental, za modalni ablativ i za kosi padež (engl. oblique, OBL) s
imenice mreža, koje ona nosi jer je u zavisnoj surečenici. 18 Vratimo li se
hrvatskomu, nešto poput dvostruke fleksije nalazimo u koordinativnim
imeničkim složenicama (ako ih smatramo složenicama), primjerice:
NOM. grad-država točka-zarez
GEN. grada-države točke-zareza
a nešto sličnije australskim jezicima u hrvatskim posvojnim pridjevima

(v. § 3.2).
III. Izdvojivost (engl. principle oj isolatability): Gramatička riječ
sama za sebe može činiti cio iskaz (rečenicu), može se pojaviti izo
lirana, izdvojena; zato ju Bloomfield i prozva minimalnim slobodnim
17
O gramatičkim i semantičkim padežima te o terminima padežnih oblika i njiho
vim značenjima v. § 6.4.
18 Dixon (2002: 143-52) daje opširan pregled dvostrukih i višestrukih padeža u au
stralskim jezicima, zanimljiv i zbog spominjanja Par:iinia, koji je - piše Dixon - za
razliku od grčkih gramatičara posve jasno sanskrtski genitiv lučio od ostalih padeža,
premda su svi iskazani na isti način. Iz sličnih razloga - zbog razlika među naoko
istim morfološkim pojavama - Anderson je (1992) fleksijskim obilježjima prido
dao sintagmatska, frazna (v. § 3.2). Inače, pojava gomilanja više padežnih morfova
poznata je i pod terminom engl. case stacking, njem. Suffixaufnahme (v. Butt 2006:
9-10, 138-42).
oblikom. No i taj kriterij, često spominjan i u hrvatskim gramatikama,

valja uzeti obzirno, jer zapravo neke riječi u nekim jezicima to mogu.
Primjerice članovi (u jezicima koji članove imaju) ili adpozicije obično
ne mogu sami po sebi činiti iskaz, ne mogu se pojaviti samostalno, a
ipak jesu riječi; to vrijedi za klitike svih vrsta (v. § 2.4). Također su česti
dijaloški primjeri s dijeljenjem složenica ili prijedložnih izraza poput:
A: Imate drvenu il1 alustolariju?
B:Alu!
A: Grah s kobasicom ili bez?
B: Sa!
Valja, ipak, naglasiti da je u takvim primjerima elipse riječ o jezič
nome spominjanju (engl. mention), ne o jezičnoj uporabi (engl. use), pa
se oni ne mogu uzimati kao odlučujući (Bauer 2003: 61 ), ali mogućnost
da se oni ostvare nije nezanimljiva. 19
U vezi s oblicima riječi, gramatičkim riječima i paradigmom va
lja spomenuti i jedan tradicio,nalni gramatički termin koji može unijeti
dodatnu zbrku. To je perifrastičnost, odnosno postojanje perifrastičnih
oblika. Naime unutar paradigme pojavljuju se kadšto oblici koji su slo
ženi od dviju ili više jedinica koje možemo smatrati riječima. Perifra
stični, ili opisni, ili složeni, ili analitički oblik (lat. periphrasis 'opis'+
grč. rcEpicppamr,, periphrasis +- rcEpi 'oko, okolo'+ cpp6l,Etv, phrazein
'govoriti, pokazati; misliti, izmišljati')- a za razliku odjednostavnoga,
nesloženoga, sintetičnoga - gramatička je riječ iskazana perifrazom,
odnosno iskazivanje pomoću više oblika riječi onoga za što se dru
gdje u paradigmi rabi jedan fleksijski oblik riječi. Pritom su neki od tih
oblika riječi pomoćni, odnosno preuzimaju na sebe funkciju koju u sin
tetičkim oblicima ima gramatički morf. Tako pomoćni hrvatski glagoli
u perifrastičnim oblicima (npr. perfektu) imaju onu funkciju koju u sin
tetičkim glagolskim oblicima (npr. prezentu) iniaju gramatički morfovi,
funkciju oznake lica i broja:
rad-i-m (radim) m = 1. lice sg.
rad-i-0 (radi) 0 = 3. lice sg.
rad-i-mo (radimo) mo = 1. lice pl.
19
Nešto o konsituativnim iskazima - ali samo na razini sintagme - pisao je u nas
Pranj�ović ( 1997).
- 1.2 Riječ • 19
rad-i-1-a sam (radila sam) sam = 1. lice sg.

rad-i-1-a je (radila je) je = 3. lice sg.
rad-i-1-e smo (radile smo) smo = 1 . lice pl.
Najčešće se o perifrastičnim oblicima govori u glagolskim paradig

mama, pa su u hrvatskome perifrastični primjerice perfekt (radio sam),
pluskvamperfekt (bio sam radio, bijah radio), futuri (radit ću, budem
radio), kondicionali (radio bih, bio bih radio), pasivni oblici (rađen
je, radi se), ali termin se posve normalno i preporučljivo može rabiti i
za druge paradigme, pa se može govoriti i o perifrastičnoj komparaciji
(usp. hrv. brz - brži, ali i perifrastično manje brz, više brz), perifrastič
noj deklinaciji (usp. hrv. idem baki - idem kod bake) i sl.
Vratimo se rečenici (2). U njoj nalazimo izgovome segmente koji
jesu i pravopisne i gramatičke riječi, primjerice:
jasno živjeti odbiti
te neke izgovome segmente sastavljene od dvaju oblika riječi, ali izgo-

vomo jedinstvene:
bakUe s_.djecom pa_.neće
Fonološka ili fonetska riječ (engl. phonological word) jedinica je

koja je djelokrug (domena) nekoga fonološkog procesa u pojedinome
jeziku. 20 U hrvatskome je pritom odlučujući fonološki proces {jedan)
naglasak. Stoga u rečenici (2) imamo 12 hrvatskih fonoloških riječi:
(2) BakUe, itekako2 jasno3 da�e_parovima4 s_.djec6m5 teško6 živjeti? ,
pa_.neĆe8 odbiti9 da_.bilde1 0 baka11-SefVlS 12 •
U neobilježenim i metodološki najlakšim slučajevima fonološka

riječ poklapa se s gramatičkom riječju. Zapravo se može reći da je riječ
najčvršća- u smislu cjelovitosti i poimanja što ona jest- u onim jezici
ma i slučajevima u kojima fonološka riječ i gramatička podupiru jedna
drugu, u kojima odgovaraju jedna drugoj. Međutim nije uvijek tako. U
mnogim jezicima klitike (riječi bez vlastita naglaska, v. § 2.4) zajedno
s naglašenom riječju uz koju se naslanjaju čine fonološku riječ koja je
veća od gramatičke, usp. hrvatski:
20 Određivanje fonološke riječi - za razliku od određivanja gramatičke riječi- bitno

ovisi o fonološkim.procesima pojedinoga jezika, pa se od jezika do jezika fonološka
riječ razlikuje.
vratLmUu! ti,,_,sLmLse proljepšala

vidiš_, )(_ga? kad,,_,li,,_,će,,_,mu'-'se posrećiti?
Lon,,_,će doći prijatelLmUu�e poklonio
ne,,_,brij em,,_,se misliCli da,,_,će'-'ti'-'to pomoći?
Dakle u hrvatskome fonološku riječ čini naglasna cjelina, slijed

glasova s jednim naglaskom, a ta cjelina: - Može biti manja od gra
matičke riječi, pa u baka-servzs imamo dvije fonološke riječi (a jednu
gramatičku), a tako je i u dužim hrvatskim složenicama i izvedenica
ma, poput nezavisnosložen,najzanimljivijz,jedanputjedan (i u drugim
jezicima često je tako); - Može biti jednaka gramatičkoj riječi, primje
rice u baka,živjeti; - Može ju činiti više gramatičkih riječi, odnosno
naglašena riječ i klitike okupljene oko nje, kao u ne brijem se, da je
parovima i sl.
Kriteriji, mjerila određivanja fonološke riječi, rekosmo, bitno ovise
o fonološkim procesima u pojedinome jeziku, što znači da će se od je
zika do jezika fonološka riječ razlikovati. Spomenut ćemo tri najčešća
kriterija.
I. Naglasak, uopće prozodija. Primjerice u mnogim jezicima po
stoji tendencija da svaki oblik riječi ima jedan naglasak (udar). Unatoč
tendenciji već na hrvatskome vidjesmo da ima riječi bez vlastita nagla
ska (klitike) te da duže složenice mogu imati dva naglaska, odnosno
fonološka riječ može biti i duža i kraća od gramatičke. U hrvatskome
nadalje uzlazni ton načelno ne može biti na zadnjem slogu, pa to može
biti kriterij za određivanje gdje nije granica fonološke riječi. 21 Naglasni
kriterij osobito je pogodan u jezicima s fiksnim naglaskom, u kojima
naglasak ima demarkacijskufunkciju- u francuskome uvijek je nagla
šen zadnji· slog, ultima (zbog klitika će fonološka riječ nerijetko biti
duža od gramatičke), u češkome, finskome prvi, u poljskome, .svahiliju
najčešće penultima, predzadnji slog.
S fenomenom stanke koji smo spominjali u vezi s gramatičkom
riječju povezan je i zanimljiv fenomen samoispravljanja,odnosno pi
tanje koliko se u svakome jeziku govornik nakon pogreške »vraća una
zad« u samoispravljanju. Primjerice u jeziku cup 'ik (varijetet jupika,
Aljaska) govornici se vraćaju na početak fonološke riječi, a to može biti
21 Neke duže hrvatske složenice i normativno imaju silazni naglasak na srednjem

slogu, npr. kupoprodaja, maloprodaja,poljopr'ivreda,samoobrana, samouprava (v.
Babić et al. 1991: 573 ).
1.2 Riječ • 21
dosta jer riječ je o izrazito polisintetičnome jeziku, dakle jeziku veoma

»dugih« riječi (Woodbury 2002: 97):
Qanemci- Qanemci- Qanemci- Qanemcikqaqataraqa un' ...
'Ispričat ću priču...'
II. Fonološka pravila. Primjerice pojedini fonološki procesi mogu

se odvijati samo na granici riječi. U hrvatskome palatalizacija i sibila
rizacija djeluju samo unutar riječi, odnosno one mogu biti kriterij za
to gdje nije granice riječi, a asimilacija po zvučnosti djeluje i preko
granica gramatičke riječi (s djecom � [zdjecom]). S druge strane u
kajkavskome će do obezvučivanja doći na kraju riječi:
NOM. bok vrak krf'
GEN. boga vraga krvi
Tako i u njemačkome, pa su Nsg. Rat 'savjet' i Rad 'kotač' homofoni

([:rm:t]). U Npl. homofonije nema (Rate i Rader), dakle do obezvučivanja
dolazi na kraju riječi, ne na kraju morfa. Među fonološkim procesima
koji mogu poslužiti za određivanje granica fonološke riječi često je vo
kalska harmonija, asimilacija vokala na daljinu (vokali unutar- jednog
oblika riječi jednače pojedina fonetska obilježja, primjerice stražnjost,
zatvorenost, nezaobljenost i sl., odnosno vokali u afiksima fonetski su
uvjetovani vokalima u bazi; usp. ovdje§ 2.3), usp. hrvatski razgovomo:
potkošulja---+ potkušulja
blagovaonica ---+ blagavaonica
kalodont---+ kaladont
U jezicima koji ju dosljedno provode - primjerice finski, mađarski,

turski - vokalska harmonija važno je mjerilo određivanja fonološke
riječi. No ni u njima nije apsolutno. Prvo, u većini jezika koji vokalsku
harmoniju imaju složenice su definirane kao sljedovi dvaju oblika rije
či, ne kao jedna riječ - vokalska harmonija obuhvaća samo afikse, ne
i složenice. Drugo, u vokalskoj harmoniji ima izuzetaka - u turskome
nekoliko je pozajmljenica koje joj ne podliježu i nekoliko sufikasa ko
jih se vokali ne asimiliraju prema bazi (v. Čaušević 1996: 29).
III. Ustroj sloga i slogovni ustroj riječi. O njima u jezicima obično
postoje dosta čvrsta pravila. Tako Nkomo i Mpenza neće biti hrvatska
prezimena (hrvatske riječi) jer su u hrvatskome u pristupu sloga (pa
onda i na početku riječi) nemogući sljedovi nazala i okluziva. Ili, ima
jezika koji ne mogu unutar riječi imati slijed dvaju vokala. Ili, u nekim
australskim jezicima korijen ili sufiks mogu imati jedan ili više slogo
va, ali fonološka riječ mora imati barem dva sloga (v. Dixon-Aikhen
vald 2002: 14-5).
1.3 Sastav leksikona i univerzalnost riječi

S jedne strane u odredbama i kriterijima susretali smo elemente koji su
podrivali koju god odredbu kojega god pojma, elemente koji dovode u
pitanje svaku odredbu riječi; takvi su primjerice klitike, koje su manje
od fonološke riječi, nemaju svoj naglasak, a ipak su gramatičke riječi.
S druge strane postoje jedinice koje su evidentno veće od gramatičke
i fonološke riječi, a ipak zadovoljavaju pojedine kriterije da ih smatra
mo leksemima; takvi bi bili frazemi, eventualno poslovice, uvriježeni
citati. Kakav je njihov status u leksikonu, umnome rječniku? - Očito je
da leksikon mora sadržavati obavijesti i o jedinicama koje su manje od
fonološke riječi i o jedinicama koje su veće od gramatičke riječi. Tra
dicionalno se (tako npr. Bloomfield 1970 [1933]: 273ft) leksikon sma
trao popisom nepravilnosti u jeziku; gramatika je bila popis pravilnosti.
Prema tomu hrvatski bi prezentski oblici 1. lica sg. sa -m (npr. vidim,
radim, gledam, pečem) bili stvar gramatike, a stvar leksikona bile bi
jezične činjenice poput prezenata na -u (npr. hoću, mogu). Suvremeno
jezikoslovlje leksikon uglavnom vidi ne kao popis nepravilnosti, nego
kao skup različitih vrsta obavijesti o riječima i njihovim sastavnicama
koje čovjek pamti, kakve su obavijesti značenje, izgovor, gramatička
svojstva (primjerice to da je riječ o brojivoj imenici, o glagolu i sl.). U
tom smislu jedinice poput klitika te frazema, poslovica, citata - dakle
jedinice sastavljene od više riječi koje se pamte i rabe kao cjelina -
smatraju se dijelom leksikona jednako kao i leksemi. To nadalje zna
či . da nam za leksikonsku jedinicu, za leksikonski ili rječnički članak
(engl. lexical entry) treba nov, nadređen pojam. Predloženi su termini
leksička jedinica (engl. lexical item) i listem (engl. listeme). 22 Leksička
jedinica ili listem svaka je jedinica leksikona i skup obavijesti o njoj
koje govornik pamti. Leksičke jedinice jesu: - leksemi, npr. baka, ži
vjeti, odnosno BAKA, živEn; u leksikonu su pohranjeni njihova osnova,
22
Jelaska (2005b) za takvu jedinicu ima termin ishodišnica; termin ishodišnik Ka
čić pak (1997-1998) ima u drugome značenju (nešto kao temeljni ostvaraj leksije).
Termin listem (engl. listeme, prema engl. listedness, svojstvu jedinic.:e da se memori
ra, da je upisana, engl. listed, u leksikonu) predložili su Di Sciullo- Williams (1987:
poglavlje 1 ), doduše u okviru generativne gramatike, ali počeo se rabiti i izvan nje.
11
1.3 Sastav leksikona i univerzalnost riječi • 23
podaci o fleksijskome razredu, sintaktičkim obilježjima, značenju, stil

skoj vrijednosti, izgovoru (fonološko-fonetskom obliku) i sl.; - klitike,
npr. hrvatske ne, li, odnosrto NE, u (upravo posebne klitike, v. § 2.4);
- svi afiksi, npr. -ic- (bak-ic-a), pra- (pra-baka), -a (bak-a), pro- (pro-
-živjeti), sa svim onim podacima koje ima i leksem te s dodatnim poda-
cima o ograničenjima (na koje osnove može doći i sl.); - frazemi, npr.
hrvatski otegnuti papke 'umrijeti', ići na jetra 'živcirati'; - pojedine
višečlane jedinice veće od gramatičke riječi i fonološke riječi kakve su
u hrvatskome npr. imeničke morski pas, kiselo mlijeko, ležeći polica
jac,prsni koš,!!kurvin sin,majčina dušica,Adamova jabučica,Ahilova
peta, grad na četiri rijeke (mogu i ne moraju biti terminologizirane,
sasvim sigurno ne moraju biti kurioziteti tipa pusti-baba-konju-krv),u
francuskome npr. chemin defer 'željeznica' (dosl. željezni put),pomme
de terre 'krumpir' (dosl. zemljana jabuka), ili hrvatske priložno-konek
torske poput u svakom slučaju,s obzirom na to,ili u engleskome glagoli
sastavljeni od glagola i glagolske čestice poput make up (with) 'pomiriti
se', look up 'potražiti', throw up 'povratiti'; 23 - uzrečice i poslovice,
npr. hrvatske maca papala jezik, trla baba lan, ne daj bože, tko pod
drugim jamu kopa ... ,čemu vrijedi pribrojiti i psovke; 24 - pojedini citati,
npr. hrvatski tko je jamio - jamio i sl.
Je li riječ univerzalni pojam i postoji li riječ u svim jezicima? Dixon
-Aikhenvald (2002: 2, n. 1) samokritično pišu:
Dixon (1977a: 88) tvrdi da »svaki (ili gotovo svaki) jezik ima riječ za
'riječ'«; to je netočno. Wierzbicka (1996, 1998) 'riječ' ima kao univerzalni
semantički primitiv, za koji se kaže da je ostvaren u svakome jeziku; to je
jednako netočno.
Međutim iz perspektive europskih i mnogih drugih jezika i iz vla

stita iskustva jezika možemo kazati da kao govornici imamo dosta do
bru predodžbu ili inuticiju o tome što jest riječ u našemu jeziku, a što
nije, gdje koja riječ započinje, a gdje završava. Dapače istraživanja
pokazuju da svijest o riječi, svijest ili pojam o tome gdje riječ počinje i
završava imaju i pred-pismena djeca, nepismeni odrasli govornici i go
vornici jezika koji uopće ne poznaju pismo (Bauer 2003: 57). Moramo
23
Tafra-Košutar (2009) zovu ih višerječnicama. Martinet (1982 [1960]) zbog njih
izbjegava termin riječ i rabi termin autonomna sintagma, a Di Sciullo -Williams
(1987) o tome kako izbjeći termin riječ pišu čitavu knjigu.
24 Istraživanja pokazuju da ljudski mozak psovke procesuira izrazito brzo-rabe se
kao gotove formule, a ne kao rečenice koje se taj čas oblikuju.
dakle ustvrditi da o riječi-barem u dobru dijelu jezika svijeta - postoji

dosta dobra intuicija. U europskim jezicima -naravno, pismo tu nije
bez utjecaja-riječ je jedinica o kojoj se govori, raspravlja, o kojoj se
prepiremo, riječ je citatni oblik. U nekim jezicima i kulturama to ne
mora međutim baš posve biti tako. U kineskome (v. Dixon-Aikhen
vald 2002: 32-3) -dakako, to opet može biti i zbog utjecaja tradicije
pisanja -jedinica koja u svijesti govornika funkcionira kao europska
riječ jest zi [dzi], odnosno slovo, karakter, znak kineskoga pisma, a
ugrubo odgovara slogu ili morfu u europskim jezicima. Ta jedinica ni
pošto nije riječ, ni po jednome kriteriju. Ono što bi moglo biti riječ jest
ono što neki sinolozi zovu sintaktičkom jedinicom (ci [ci], a sastoji se
od jednoga ili više zi), međutim ta sintaktička jedinica u svijesti Ki
neza nema nikakvu ulogu kao jezična činjenica. Ono što bismo mogli
smatrati jedinicom između fonema i sintagme, ono o čemu obični ljudi
razgovaraju, ono što djeca uče govoriti i pisati u školama, ono za što je
pisac plaćen, što službenik naplaćuje u brzojavu, ono na čemu se teme
lje lapsusi, to je u kineskome zi. Li-Thompson (1981: 13-5) u svojoj
kineskoj gramatici govore ipak o riječi, jedinici koja ima sintaktičku i
semantičku cjelovitost i koja nije tako usko povezana s kineskim pi
smom; ta riječ u modernome kineskom nije nužno jednosložna, kao
što je bila u klasičnome. Jedan od razloga za »nekineski« tretman jest
pedagoški - percepcija riječi stranca koji želi učiti kineski donesena
iz vlastita jezika, koja se ne mora podudarati s percepcijom izvornoga
mandarinskog govornika.
U vezi s univerzalnošću riječi mnogo je još neistraženih ili nedovolj
no istraženih tema. Dixon-Aikhenvald (2002: 34) doslovno ih nabacu
ju: Kako stvari s psihološkom vrijednošću riječi stoje univerzalno? Što
je s njihovom spoznajnom vrijednošću? Kako se na spoznajnu vrijed
nost odražava morfološki ustroj jezika -hrvatska sintetičnost, kineska
analitičnost ili polisintetičnost kakva inkorporativnoga jezika? Što je s
usvajanjem; koje riječi djeca usvajaju prve i je li to univerzalno? Što je
s posuđivanjem; poznato je da su riječi daleko najčešća jedinica koja
se posuđuje, no vrijedi li to za fonološke ili za gramatičke riječi, i je li
to univerzalno (v. i ovdje § 12.3)? Pa tabuiranje; svugdje u svijetu ima
tabuiranja i tabuiraju se uglavnom riječi. Pa mistična i vjerska uporaba;
što je s lozinkama, passwordima?
1.4 Vrste riječi • 25
1.4 Vrste riječi

Budući da je pitanje vrsta riječi u bitnome sintaktičko i semantičko, dat
ćemo ovdje samo kratak povijesni pregled i nešto terminologije koja će
nam poslije poslužiti.
Podjela riječi na različite značenjsko-oblično-sintaktičke kategorije
ili vrste jedno je od najstarijih jezikoslovnih otkrića, s neprekinutom
tradicijom koja se u zapadnoeuropskoj kulturi proteže u prošlost najma
nje do Gramatičkog umijeća Dionizija Tračanina (Tekhne grammatikJ,
o. 100. pr. Kr.). Dionizijevih osam vrsta uvelike je odredilo opise grč
koga i latinskoga sve do kraja srednjega vijeka, a onda posredno i mno
gih europskih jezika (v. Robins 1997: 41-2). Dionizije je ponešto bio
preuredio stariju stoičku podjelu vrsta riječi, primjerice okupio je vla
stite i opće imenice u jednu vrstu, participe je izdvojio iz bilo imenica
bilo glagola, i dao ovakvu podjelu dijelova govora, odnosno iskaza: 25
Ime (grč. ovoµa, 6noma) označava supstanciju, mijenja se prema rodu,
broju, padežu, sastavom je jednostavno te izvedeno ili složeno, ozna
čava vršioca ili trpioca radnje. Glagol (grč. pfiµa, rhema) nema padež,
iskazuje dodatnu obavijest o supstanciji, može biti radni, trpni i srednji
(medijalni), mijenja se prema vremenu, načinu, licu, broju, konjugaciji.
Particip (grč. µircox1), metokhe) dijeli obilježja i glagola i imenica, no
minalizirani je glagol, supstitut je glagola u iskazima u kojima ne može
doći finitni glagolski oblik. Član (grč. iip'i1pov, arthron) dolazi ispred
ili iza imenice, pridružuju mu se rod, broj, padež. Zamjenica se (grč.
avn.ovuµia, antonymia) uzima umjesto imena, označava lice, kategorija
lica razlikuje ju od imena, s kojime dijeli iste kategorije. Prijedlog se
(grč. rcp6'i1Ecrt�, pr6thesis) stavlja ispred drugih dijelova iskaza u sla
ganju (kao prefiks) i sintagmi (kao dio prijedložnog izraza), različita
je broja slogova. Prilog je (grč. E1tipp11µa, epirrhema) nepromjenljiv
dio iskaza, upotrebljava se s glagolom, uz glagol, znači način, vrijeme,
mjesto, količinu, broj, pojačavanje, usporedbu, nijekanje, pristajanje,
poticanje, zabranu i sl. Veznik (grč. cruv8wµo�, syndesmos) povezuje
dijelove iskaza i objašnjava odnose među njima, odnosno popunjuje
praznine u njegovu tumačenju.
25 Terminološku podudarnost s današnjim gramatičkim opisima ne treba uvijek do

slovno poistovjetiti s katalogom onoga što se pod pojedinim terminom doista razu
mjelo. Detaljnije v. u Dionizija Tračanina (1995) te u opsežnu filološkom aparatu i
komentaru koji ondje donosi prevodilac D. Škiljan.
Nekoliko važnih dopuna ili preinaka takve podjele uslijedilo je po

slije kroz srednji vijek. Prvo, Priscijan je u svojemu djelu Podučavanja
gramatike (Jnstitutio de arte grammatica, o. 500. po. Kr.) epirrhema
razdijelio na uzvike i priloge, ali u njega - takav je latinski - nije bilo
članova. Priscijanove su vrste ove (Robins 1997: 42): nomen (tradicio
nalno i substantivum), verbum, participium, pronomen, adverbium, in
teriectio, praepositio, coniunctio. Drugo, tek će u 12-13. st. komentato
ri Priscijanove gramatike, spekulativni gramatičar Petar Helias i modist
Toma iz Erfurta, unutar imena temeljito razdijeliti imenice i pridjeve,
uočivši da ima nomena koji se mijenjaju prema rodu i onih koji se ne
mijenjaju (v. i Marković 2010b). Treće, participi su nanovo pripojeni
glagolima; u hrvatskim gramatikama tako je i dan-danas. Četvrto, kako
se vidi, ono što danas zovemo brojevima najzadnje je ustanovljeno kao
zasebna vrsta riječi, no ipak dovoljno rano da ih već B. Kašić ima u
svojoj gramatici iz g. 1604. Peto, član je ponovo postao gramatički »ak
tualan« kad su se ozbiljnije počeli proučavati današnji romanski jezici,
nastali iz latinskoga, u kojima su se članovi nanovo pojavili.
Do daljnjih pomaka valjalo je pričekati upoznavanje s jezicima koji
imaju bitno drugačiji ustroj od indoeuropskih. Saznalo se primjerice da
ono što su u indoeuropskim jezicima pomoćni glagoli u nekim drugim
· jezicima uopće ne moraju biti glagoli (pa se zovu predikatori, ili samo
. pomoćnici, ili kako drugačije), da ima jezika u kojima za pojedine riječi
jednostavno moramo konstatirati da mogu pripadati različitim vrstama
(da su u jednoj konstrukciji primjerice glagoli, u drugoj imenice), da
su brojevni klasifikatori (kojih ima i u indoeuropskim jezicima samo
što nisu gramatikalizirani, v. § 6.2) u nekim jezicima veoma brojni,
da postoje jezici s veoma razrađenim sustavima honorifika, razrađe
nih oblika za iskazivanje statusa govornika, sugovornika i negovornika
(v. § 8.5), uopće da brojnost pojedine vrste ne mora biti onakva kakva
je u indoeuropskim jezicima. Tako smo došli do prve važne podjele u
vrstama riječi - na otvorene i zatvorene vrste. Otvorene (engl. open)
vrste riječi imaju velik broj članova i lako primaju nove članove (tvor
bom ili posuđivanjem). Zatvorene pak (engl. closed) vrste riječi imaju
malen broj članova i teško i rijetko dobivaju nove. U svim jezicima.
svijeta, univerzalno, tek se za dvije vrste riječi može tvrditi da su uvijek
razlučene i otvorene - glagoli i imenice. Svi jezici razlikuju glagole i
imenice i u svim jezicima glagoli i imenice čine otvorene vrste riječi.26
26 Ako
se želi istaknuti da su neke vrste brojna ili pak malobrojna »članstva«, obič
no se u engl. rabe termini major i minor. Pridjevi dakle nisu univerzalno otvorena i
U hrvatskome otvorene su vrste glagoli, imenice, pridjevi, prilozi, tek

donekle prijedlozi, veznici, čestice, uzvici (što uvelike ovise o tretmanu
samih tih vrsta). Zatvorene su brojevi, zamjenice (nema velike šanse da
će tko sutra smisliti novu zamjenicu, premda to nije posve nemoguće,
v. o konverziji u§ 2.3).
Nadalje riječi se mogu podijeliti na promjenljive i nepromjenljive,
dakle one koje se mijenjaju unutar kakve paradigme i one s kojima se
to ne događa. Promjenljive riječi u hrvatskome jesu glagoli (konjugi
raju se, sprežu), imenice (dekliniraju se, sklanjaju), pridjevi (sklanjaju
se, mijenjaju se mocijski, prema rodu, te se kompariraju, stupnjuju),
zamjenice (sklanjaju se, neke se mijenjaju mocijski), prilozi (stupnjuju
se ako su otpridjevni), brojevi (redni se brojevi te brojevi jedan, dva,
tri, četiri, oba, obje sklanjaju). Nepromjenljive su ostale vrste. U vezi
s promjenljivošću na pameti uvijek valja imati dvoje. Prvo, niti se sve
hrvatske promjenljive riječi doista mijenjaju, ima nepromjenljivih ime
nica i nepromjenljivih pridjeva (v.§§ 6.5, 7.5), niti se sve nepromjen
ljive ne mijenjaju, pa se brojevi od jedan do četiri načelno mijenjaju,
a oni od pet naviše ne. Kadšto je i pitanje norme što će se propisati, pa
spomenimo da je A. Mažuranić u svojoj gramatici g. 1859. uredno na
veo paradigmu brojeva od pet naviše:
NOM. pet sedam
GEN. petih sedmih
DAT. petim sedmim
ACC. pet sedam
voc. pet sedam
LOC. petih sedmih
INS. petimi sedmimi
premda veli da »Narod-je u nekojih okolicah zemaljah ovoga jezika već

zaboravio ovu pravo slavensku deklinaciju glavnih brojah [ ... ] Za ne
živuće pako stvari neima u toj pokvarenosti upravo nikakve deklinacie
[sic!], kao što-je starinska« (Mažuranić 1859: 58). Vj. Babukić (1854:
218ft) iA. V. Tkalčević (1873: 52ft) također spominju stare deklinacije
- koje su se, usput, uglavnom izgubile još u općeslavenskome razdob
lju (Matasović 2008: 243)- no jasno im je da se realno ne sklanjaju ni
brojevi manji od pet. Tkalčević piše (1873: 53) da se u »novijem jezi
ku, osobito štokavskom, glavni brojnici, počam od pet, derže svuda za
velika vrsta riječi. U mnogim j�zicima tek je šačica pridjeva, u nekim jezicima ne
koliko desetaka njih, i to zatvorenih skupina, ne nastaju novi (v. § 7.1).
nesklonive samostavnike, a kad jim treba padeže razlikovati, onda služe

s raznimi predlozi; n. p. mesto: Niti desetimi peri neće neznalica ništa
dobra napisati, kaže se: Niti sa deset perah.«
Drugo, stanje u hrvatskome nije univerzalno. Koliko god da se to
podrazumijeva, nikad nije zgorega ponoviti. Manje-više poznato je da
engleski slabo mijenja ijednu vrstu riječi (pridjeve tek stupnjuje, što i
nije fleksija u pravome smislu, već je derivacija, imenice razlikuje tek
prema broju, prezent glagola tek u jednome licu), dok se primjerice
u keltskim jezicima prema licu, rodu i broju svojih dopuna mijenjaju
i prijedlozi, što je ostatak njihova spajanja sa zamjeničkim klitikama,
pa fleksija - upravo konjugacija - velškoga prijedloga ar 'na' izgleda
ovako (Jones 1913: 398):
SG. PL.
1. amaf amom
2. amad, -t amoch
3. amo (M.), amai, ami (F'.) amunt, amynt (M.F.)
Ili, ponajčešće se u jezicima svijeta kompariraju pridjevi, no u neki

ma se kompariraju i imenice, primjerice u baskijskome (v. § 7.2).
Najzad, vrste se riječi mogu podijeliti na samoznačne (ili autose
mantične, ili samoznačnice) i suznačne (ili sinsemantične, ili suznač
nice). Samoznačne vrste riječi, one koje imaju samostalno značenje
i mogu stajati samostalno, u hrvatskome su glagoli, imenice, pridjevi,
prilozi i brojevi. Suznačne vrste riječi, one koje nemaju samostalno
značenje i ne mogu stajati samostalno, nego se pridružuju bilo samo
stalnim riječima bilo rečenici, u hrvatskome su zamjenice, prijedlozi,
veznici, uzvici i čestice.27 Načelno se takva podjela poklapa s podjelom
na punoznačne (leksičke) i pomoćne (gramatičke,funkcionalne) riječi,
ali granica je daleko od oštre. Tako primjerice postoje pomoćni glagoli,
posve lišeni leksičkoga značenja (npr. hrv. biti, htjeti), postoje modalni
glagoli (koji su suznačni, npr. hrv. morati, trebati, smjeti), padež voka
tiv izrazito je samostalan (zasebna rečenica), a opet, zapravo je oblik
uzvika (a uzvici su izrazito nesamostalni, suznačni, ovisni o kontekstu,
izvanjezičnoj situaciji), glavni brojevi od pet naviše u hrvatskome ni
kad ne dolaze bez dopune (dakle nisu samostalni) i sl.
27
Silić - Pranjković (2005) unutar poglavlja Morfologija bave se samo promjenlji
vim riječima. Nepromjenljive suznačne riječi - netipična za hrvatsku gramatikogra
fiju - opisuju unutar Sintakse, što doista i jest njihovo pravo okružje, morfologija o
njima nema mnogo što reći.
Konačno, sad kad imamo neku predodžbu o tome što to riječ jest,
bolje rečeno, kad imamo predodžbu koje sve poteškoće stoje pred oni
me tko riječ želi definirati, u sljedećem poglavlju upoznat ćemo se s
osnovnom morfološkom temom - kako su riječi u jezicima ustrojene.
2. MORFEM I MORFOVI
2.1 Uvod
V eliki i nerijetko zaboravljeni poljski lingvist i filolog neslavensko

ga prezimena J. Baudouin de Courtenay (1845-1929, potomak
francuskoga došljaka), suvremenik F. de Saussurea (1857-1913), u
jednome je radu o poredbenoj slavenskoj gramatici g. 1881. zapisao
(v. Predgovor u Baudouin de Courtenay 1988: 19-20; srp. prijevod P.
P ipera; fet naš):
I uopšte, bar kada je reč o arioevropskim jezicima, l28l moramo da prihvatimo
dvojaku podelu ljudskog govora:
1) sa antropofoničkog stanovišta: jedinstveni čujni govor deli se na antropo
foničke fraze, fraze na antropofoničke reči, reči na antropofoničke slogove,
a slogovi na glasove.
2) safonetsko-morfološkoga (semasiološkog i sintaksičkog?) stanovišta: je
dinstveni povezani govor deli se na rečenice ili fraze značenjske prirode,
rečenice na reči značenjske prirode, reči na morfološke slogove ili morfeme,
morfeme na foneme.
Obratimo usput pozornost na to da se implicitno luči ono što će od
De Saussurea postati poznato kao distinkcija govora (fr. parole) i jezika
(fr. langue)- (1) je govor, (2) je jezik. Odnosno (1) je put do fonetske
riječi, (2) je put do morfosintaktičke, gramatičke riječi (v. § 1.2).
U predavanju pak iz g. 1888. Baudouin de Courtenay o morfologiji
piše ovo (1988: 79; fet naš):
28 Tj. indoeuropskim jezicima.

32 • 2. Morfem i morfovi
Moramo, pre svega, da razlikujemo najjednostavnije psihičko-jezičke ele

mente u zvučnom ruhu (morfeme) i njihove spojeve. Na primer,
po-lož-y-1-i-smy na pod-lodz-e,
lež-y na l6ž-k-u ... [29J
Dakle, u okviru tog dela gramatike postavljaju se pitanja: Kakvi su glavni,
centralni elementi (korenovi) reči? Koji su pokazatelji odnosa unutar reči
i da li uopšte takvi pokazatelji postoje? Gde je njihovo mesto u odnosu na
glavni elemenat? Kako su nastali znakovni delovi, ili elementi reči? Deo
gramatike u okviru kojeg se daju odgovori na ta i slična pitanja zove se mor
fologija u užem smislu, ili nauka o rečima i delovima koji ih čine. Ona obu
hvata: a) nauku o građenju reči, tvorbu reči, b) nauku o promeni reči,fleksiju,
koja je u proučavanjima naših jezika predstavljena dvema glavnim vrstama,
deklinacijom i konjugacijom. Iza morfologije u užem smislu dolazi sintaksa
(syntaxis), ili nauka o rečenici kao jedinici i kao veličini sastavljenoj od reči.
Tu razmatramo način povezivanja reči u rečenice, proučavamo pokazatelje
takvih povezivanja i sl. Sve to zajedno, morfologija u užem smislu i sintaksa,
čini morfologiju u najširem smislu.
Baudouin de Courtenay, koji je mnogo bio učinio na definiranju i
promoviranju pojmafonem, 30 tvorac je termina morfem. 31
Američki lingvist L. Bloomfield (1887-1949), čiju smo razluku veza
nih i slobodnih oblika spomenuli u prethodnome poglavlju, uvelike je za
služan za uporabu termina morfem u onome smislu u kojemu ga rabimo
danas. U važnoj i utjecajnoj,knjizi Language razlučio je jezične oblike
koji imaju djelomičnu glasovno-značenjsku sličnost s drugim jezičnim
oblicima i one koju takvu sličnost nemaju (v. Bloomfield 1970 [1933]:
poglavlje 10). Prve je nazvao složenim oblicima (engl. complexform):
Ivo radi. Moja Ana dobro pleše. kišobran suncobran
Zajednički dio dvaju ili više složenih oblika također je jezični oblik
- sastavnica (�ngl. constituent, component). Sastavnice u primjerima
jesu: Ivo, radi, Ana, dobro, pleše, kišobran, suncobran. Sastavnice
kao Ivo, radi, moja Ana, dobro pleše - neposredne su sastavnice (engl.
immediate constituent). Jezični oblik koji nema djelomičnu glasovno
-značenjsku sličnost ni s kojim drugim pblikom krajnja je sastavnica
29
Polj. stavili smo na pod, I leži na krevetu ...
3
° Koji je pak kao prijevod za njem. Sprachlaut 'glas' g. 1873. skovao ne osobito
važan francuski jezikoslovac autodidakt A. Dufriche-Desgenettes (1804-1878).
31
I to očito prije g. 1895., kako stoji u Traska (1992: s. v. morpheme; 1996: s. v.
morpheme), otkad datira jedna definicija. Da je termin morao biti skovan i prije g.
1881., prepoznaje i Aronoff (1994: 18).
2.1 Uvod • 33
(engl. ultimate constituent), jednostavan oblik (engl. simple form) ili

morfem (engl. morpheme):
Iv-, -o, An-, -a, moj-, -a, ples-, -je, kiš-, sune-, -o-, -bran
Sličnost morfema može biti (samo) glasovna, oni mogu biti homo
nimni (npr. hrv. kos-a 'vlasi' - kos-a 'oruđe za košnju'), no to je (samo)
glasovna sličnost, koju ne prati značenjska. »Potpuna zaliha morfema
kojega jezika njegov je leksikon« (Bloomfield 1970 [1933]: 162).
Najzad, francuskomu lingvistu A. Martinetu (1908-1999) duguje
mo uvid u dvostruku raščlanjenost ili artikuliranost ljudskoga jezika
(fr. double articulation du langage), odnosno u to da razlika ljudskoga
jezika prema ostalim znakovnim sustavima (kao što su primjerice ko
munikacija životinja, svjetla na prometnome semaforu, igra šaha i sl.)
nije u tome što je artikuliran, jer i životinj.ski »iskazi« sačinjeni su od
sljedova zvukova, na neki način artikulirani, nego u tome što je upravo
dvostruko artikuliran, artikuliran na dvama planovima - onome u koje
mu se iskazi (fr. enonce) raščlanjuju na, tradicionalno govoreći, riječi
(fr. mot) te onome u kojemu se riječi raščlanjuju na glasove (fr. son)
(Martinet 1974 [1949]; 1982 [1960]: poglavlje 4). Proizvod, rezultat
prve artikulacije, artikulacije iskaza, jesu monemi (fr. moneme). 32 Mo
nem je najmanji odsječak govora (fr. segment du discours) kojemu je
pridruženo značenje (fr. sens), on je značenjska jedinica:
j'ai mala la tete -+ je, ai, mal, a, la, tete 'boli me glava' (dosl. 'ja imam
bol u glavi')
nous partons -+ nous, part-, -ons 'mi odlazimo'
partirons -+ part-, -ir-, -ons 'otići ćemo'
Jedna riječ može biti amalgam (fr. amalgame) dvaju monema, usp.:
je vais a l'hopital -+ je, vais, a, le, hopital 'ja idem u bolnicu'
je vais au marche -+ je, vais, a, le, marche 'ja idem na tržnicu'
Monem može biti i diskontinuiran (fr. discontinu) i protezati se na
više riječi, kao što je to monem za broj (singular - plural), usp.:
le chat mange 'mačka jede'
les chats mangent 'mačke jedu'
Proizvod, rezultat druge artikulacije, artikulacije monema,jesufone
. mi (fr. phoneme). Fonemi su razlikovne jedinice, one nemaju značenje,
32
Martinet rabi termin monem, ne morfem.
ali njihov izbor te poredak ili redoslijed tvore monem i razlikuju ga od

drugih monema: 33
tete --+ /ti, IEI, /ti 'glava'
mal --+ /m/, /a/, /1/ 'bol'
lame --+ /1/, /a/, lm/ 'oštrica'
Mogućnost da se pomoću ograničena broja razlikovnih jedinica tvo

ri neograničen broj značenjskih jedinica odlika je ljudskoga jezika kao
ekonomična, gospodama sustava (ima jezika s 15, 25, 30, nekoliko de
setaka fonema, ali nema jezika s više od stotinu fonema) te ima važnu
vezu s arbitrarnošću, nemotiviranošću znaka ljudskoga jezika - kad bi
neznačenjske jedinice na bilo koji način bile povezane sa značenjem
(kao što su primjerice neartikulirani, neraščlanjeni ljudski krikovi po
vezani s osjećajem boli), mogućnost proizvodnje i ulančavanja bila bi
mnogo ograničenija. Koliko je dvostruka artikuliranost ljudskoga jezi
ka važna, pokazuje i to da ju je već 1950-ih i 1960-ih Ch. Hockett uvr
stio među odredbena obilježja (engl. design features) ljudskoga jezika,
zajedno s primjerice arbitrarnosti, proizvodnosti, kulturalnom transmi
sijom, učljivošću. Onoliko koliko zasad znamo, dvostruka artikulira
nost još uvijek je među onim obilježjima ljudskoga jezika koja ćemo u
drugim semiotičkim sustavima najteže pronaći. 34
Dakle oblici riječi o kojima smo govorili u § 1 dadu se raščlaniti
na sastavne dijelove, elemente, primjerice oblici leksema RUKA, RUČNI,
NARUČITI:
(1) NOM. ruk-a NOM. ruč-n-i INF. na-ruč-i-ti

GEN. ruk-e GEN. ruč-n-oga PRES.1.so. na-ruč-i-m
ACC. ruk-u ACC. ruč-n-i PRES.2.so. na-ruč-i-š
LOC. ruc-i LOC. ruč-n-ome PRES.3.SG. na-ruč-i-0
INS. ruk-om INS. ruč-n-im GPR.F. na-ruč-i-1-a
Tako dobiveni sastavni dijelovi oblika riječi zovu se morfovi. 35 Do

njih ne dolazimo proizvoljno, nego usporedbom izraza i sadržaja (fone
tike i semantike) oblika riječi kojega leksema unutar paradigme (unutar
33
Izbor i redoslijed kojih god segmenata tu valja shvatiti kao termine, kao važne
odredbe jezika kao takva.
34
O odredbenim obilježjima ljudskoga jezika v. Hockett (1977: poglavlja 7-8) ili
npr. Lyons (1977, I: 70---:-85), Noth (2004: 323, 329-35).
35 Morfove ćemo razdvajati crticom (-). Tomu može poslužiti i znak zbrajanja (+),
no taj ćemo rabiti kao oznaku stupanja u tvorbeni odnos. Uzusi su inače različiti.
2.1 Uvod .• 35
koje uspoređujemo razlike - u hrvatskome razlika je u krajnjem des

nom morfu) i usporedbom s oblicima riječi drugoga leksema iste vrste
riječi (pritom uspoređujemo sličnosti), primjerice s oblicima leksema
GLAVA, GLAVNI, ZAGLAVITI:
(2) NOM. glav-a NOM. glav-n-i INF. za-glav-i-ti

GEN. glav-e GEN. glav-n-oga PRES. l.SG. za-glav-i-m
ACC. glav-u ACC. glav-n-i PRES.2.SG. za-glav-i-š
LOC. glav-i LOC. glav-n-ome PRES.3.SG. za-glav-i-0
INS. glav-om INS. glav-n-im GPR.F. za-glav-i-1-a
Takva metoda smjenjivanja razmatrane sastavnice drugom, da bi
se otkrilo koja sastavnica može biti u kojemu, kakvu kontekstu, i pre
ma tomu možemo li uopće govoriti o sastavnici, zove se u jezikoslov
lju metodom komutacije ili jednostavno komutacija (lat. commutatio
'promjena'). 36 Metodom komutacije dolazimo do opozicija ili opreka,37
jednoga od ključnih pojmova u raščlambi. Drugim riječima, dobivamo
nizove sastavnica koje jedna s drugom stupaju u opreku, dok se druge
ponavljaju:
ruk -a -n- -i ruk
ruk- -e -n- -oga glav-
Vidimo da se unutar primjera (1) ponavlja morf koji okvimo pove
zujemo sa značenjem 'ruka' te da se unutar primjera (2) ponavlja morf
koji okvimo povezujemo sa značenjem 'glava'. Vidimo i to da je morf
koji se ponavlja u nekim oblicima podvrgnut promjeni (ruk, ruc, ruc}
Vidimo također da se pojedini morfovi kroz paradigmu mijenjaju, ali
unutar iste vrste riječi na isti način, predvidljivo i pravilno.
Rekosmo u § 1, jednako kao što se fonem definira kao (apstraktna)
jedinica koja omogućuje svojim (fizičkim) ostvarajima-fonovima- da
budu ostvareni, i jednako kao što se leksem definira kao (apstraktna)
jedinica koja omogućuje svojim (fizičkim) ostvarajima- oblicima riječi
- da budu ostvareni, tako na isti način pretpostavljamo - jer nam je u
ljudskoj prirodi sklonost kategorizaciji, svođenju mnoštva pojavnosti na
jedno - da postoji jedinica koja različitim morfovima kojima pripisujemo
36
Prvobitno termin kopenhaške glosematičke jezikoslovne škole, rabi se u fono
logiji, morfologiji. U istome značenju često se rabe termini supstitucija i permu
tacija.
37
Engl. contrast (Katamba- Sto:q.ham 2006: 24); u Martineta (1982: 15) kontrast je
(fr. contraste) u sintagmi, a opreka (fr. opposition) u paradigmi.
isto značenje omogućuje da budu ostvareni, realizirani, manifestirani,

reprezentirani. Ta je jedinica morfem.
Prije no što krenemo dalje, važna napomena. Morfološka raščlamba
riječi počinje izdvajanjem morfova. Tako smo i mi počeli. No taj po
sao ni izdaleka nije lak kako se nekad mislilo - a nerijetko se i danas
misli, uz općenit stav da je u morfologiji sve odavno riješeno - te ovisi
i o pojedinome jeziku (neke se univerzalne zakonitosti mogu utvrdi
ti, ali mnogo toga ostaje u okviru jednoga jezika) i o intuiciji, upravo
svojevrsnome kreativnu duhu istraživača. U jeziku smo uvijek suoče
ni s rezultatom, on nam nije neposredno dostupan, pa je raščlamba na
morfove »kartiranje neistraženih voda«, kako to Katamba i Stonham
(2006: 24) slikovito formuliraše (v. ovdje§ 9.1), crtanje nacrta nakon
što je kuća već sagrađena. Stoga pri raščlambi nisu nemoguća ni razli
čita rješenja - neka će biti bolja, neka manje dobra, neka apstraktnija (i
sveobuhvatnija), neka konkretnija (manje obuhvatna, ali praktičnija za
propedeutiku) i sl.
2.2 Morfem i morf

Morfem je (grč. µopcp11, morphe 'oblik'+ -em, 38 engl. morpheme) naj
manja jezična jedinica koja ima i svoj oblik i svoje značenje. Stogo
dišnja povijest suvremene lingvistike iznjedrila je nekoliko odredaba
morfema, manje ili više sličnih, ovisnih i o teorijskome pristupu, pa
donosimo nekoliko uvriježenih priručničkih i gramatičkih:
Minimalna gramatička jedinica, najmanja jedinica koja u morfologiji igra
neku ulogu i koja se - osim fonološki i semantički - ne može dalje rastavljati.
(Trask 1992)
Odsječak riječi kojemu je pridružen kakav sadržaj, tj. koji ima kakvo znače
nje. (Barić et al. 1995)
Element koji predstavlja korelaciju između oblika i značenja na razini ma
njoj od riječi. (Bauer 2003)
Najmanja jedinica jezika koja ima svoje značenje ili najmanja jedinica jezi
ka u kojoj nasuprot ustrojstvu izraza stoji odgovarajuće ustrojstvo sadržaja.
(Silić - Pranjković 2005)
Najmanja razlika u obliku riječi koja odgovara najmanjoj razlici značenja ili
gramatičkog ustroja riječi ili rečenice. (Katamba - Stonham 2006)
Najmanja jezična jedinica koja nosi značenje. (Booij 2007)
38
Sufiks -em uvriježen je za tvorbu nazivaka jezičnih jedinica, usp.fonem, semem,
tagmem, sintagmem.
2.2 Morfem i morf • 37
Ono što je stalnica, jest da je morf�m najmanja jezična jedinica -

istaknimo, jedinica - koja objedinjuje izraz i sadržaj, odnosno mor
fem nije najmanja jedinica do koje raščlambom možemo doći (i izraz
i sadržaj morfema dalje su raščlanjivi), ali je najmanja koja ima i izraz
i sadržaj, i oblik i značenje (fonem nema značenje, fonem ima samo
razlikovnu ulogu).
Morfem se (p)ostvaruje, realizira putem morfa. Morf (engl. morph;
kao zamjenu za morfemska alternanta i analogijom premafonem - forz
termin morfuvodi Hockett 1947), koji se kadšto zove iformant,forma
tiv, ostvaraj je morfema, njegov izraz, njegov fonetski, odnosno fizički
oblik.39 U našim primjerima (1) svi oni ruk, ruc, ruč (svih 15 njih) mor
fovi su, ostvaraji jednoga te istoga morfema. Taj morfem - budući da je
jedinica, ideja, apstrakcija - mogli bismo nazvati, o njemu govoriti i/ili
obilježiti ga kako god, primjericex!y?z%ili 1#2&3, ali praktičnosti radi
obilježit ćemo ga onim oblikom koji se pojavljuje kao najmanje ovisan
o kontekstu, a to je - {ruk}, upravo {rtik}.40 Pri odabiru morfa kojim
ćemo predočivati morfem služimo se dakle znanstvenim načelom koje
se kadšto naziva načelom Ockhamove ( Occamove) britve - ako dva po
stupka jednako dobro opisuju činjenice, valja odabrati onaj jednostav
niji.41 Drugim riječima, mi bismo se za prikaz morfema {rtik} mogli
poslužiti i morfom [ruc], no tada bismo si znatno otežali opis, odnosno
umjesto smjene k � c u DLsg. morali bismo pretpostaviti smjenu c � k
u NGAVIsg. i u oblicima svih padeža plurala. Tako odabrani morf zove
mo onda dubinskim ili ishodišnim prikazom ili postavom (frekventniji
engl. termini jesu underlying representation, base form, default form),
iz kojega se onda izvode svi površinski ili fonetski prikazi ili postave.
Stupnjevi koje oblik prolazi od dubinskoga do fonetskoga prikaza čine
izvod ili derivaciju (engl. derivation).42
39
Premda ovaj termin nije općeprihvaćen, u europskoj se lingvistici značenjskim
ekvivalentom morfema kadšto smatra semem (grč. atj'µa,sema 'znak'),koji bi pre
ma tomu onda bio značenjsko lice morfema; semem se dalje dade raščlanjivati na
semove, razlikovna značenjska obilježja (podrobnije o terminima v. npr. Simeon
1969: s. v.; Muljačić 1972: 3-7; Crystal 2008: s. v.).
40 Morfeme ćemo bilježiti u vitičastim zagradama, morfove u uglatima, npr. [ruk],
[ruc], [ruč]; morfovi se često bilježe i kosim zagradama,npr. /ruki, /ruci, /ruč/,jer su
uglate »rezervirane« za izgovor,transkripciju (no što je morf drugo negoli izgovor?).
41 Činjenice i pojmove ne treba umnažati preko potrebe, ispravno rješenje obično
je ono najjednostavnije.
42 Tu derivaciju ne treba miješati s derivacijom kao rječogradnim postupkom (o
čemu v. niže).
Da saberemo, važno je osvijestiti da je morfem - kao što su i leksem

i fonem - apstraktan, jedinica, konstrukt utemeljen na ljudskom uvidu
u pojavnost jezika. On se ostvaruje putem nečega drugoga, što nije on
sam. Kao što ne možemo izreći ni fonem ni leksem, ne možemo izreći
ni morfem. Mi izričemo fonove, oblike riječi i - morfove. Uostalom,
morfem se može izreći i tako da se »ne izrekne«, odnosno metodom
komutacije možemo ustanoviti da na pojedinim mjestima u paradigmi
nema čujne ili vidljive (engl. overt) fonetske, površinske postave du
binskoga prikaza morfa. Tako primjerice na temelju oblika:
GEN. nos-a
LOC. nos-u
INS. nos-om
mi pretpostavljamo da i u nominativu i akuzativu postoji ostvaraj mor
fema za padež, broj i sklonidbu, samo što on nije fonološki ili fonetski
čujan, vidljiv:
NOM. nos-0
Acc. nos-0
Takav ostvaraj zovemo nultim morfom (engl. zero morph) i bilje
žimo ga nulom, ništicom.
Budući da su morfovi fizički, postvareni entiteti, oni neposredno
ovise o fizičkome kontekstu ili okružju unutar kojega se ostvaruju s
jedne strane te o individualnim govornim osobinama pojedinoga govor
nika s druge (pojedinčeve osobine u morfologiji su ipak mnogo manje
važne negoli u fonologiji). Ako dva morfa ili više njih koji su ostvaraji
istoga morfema imaju komplementarnu distribuciju (nadopunsku ras
·podjelu, engl. complementary distribution), odnosno ako se ne mogu
pojaviti u istome kontekstu te ako između sebe iscrpljuju moguće kon
tekste unutar kojih se njihov morfem može pojaviti, tada govorimo o
alomorfima.
Alomorf (grč. aAAo�, allos 'drugi'+ µopcpii, morphe 'oblik', engl.
allomorph) ili morfska alternanta - u najkraćoj mogućoj odredbi - jest
uvjetovani morf (Bauer 2003). Takva odredba podrazumijeva da po
stoji i neuvjetovani morf; neuvjetovani morf bio bi onaj koji odgovara
dubinskomu, ishodišnomu prikazu morfema. Ako alomorf definiramo
kao jedan od fonetskih oblika morfema (Booij 2007), što nam nije ne
prihvatljivo i dade se povezati s istim odnosom u fonologiji, tada je i
neuvjetovani morf alomorf, koji onda možemo zvati osnovnim ili te
meljnim. Niz morfova smatramo alomorfima istoga morfema ako su ti
morfovi u komplementarnoj distribuciji; morfovi su u komplementar

noj distribuciji ako posreduju isto značenje te ako ih nikad ne nalazi
mo u identičnim kontekstima (Haspelmath 2002; Katamba - Stonham
2006). Pojava postojanja alomorfa zove se alomorfija. Ako uzmemo
naše primjere (1), neuvjetovani je ili temeljni morf morfema {rilk} u
hrvatskome:
[rtik] ruka
a alomorfi bi ili uvjetovani morfovi bili primjerice ovi:

[nlk] rukomet,rukovati se
[rtic] na ruci
[riič] ručica,ručnI,ručerda
[rtič] naručiti,zaručiti
[rii3]43 narudžba
Alomorf je dakle uvjetovani morf. Njegova uvjetovanost može biti

trovrsna - fonološka, gramatička i leksička. Fonološka ili fonetska
uvjetovanost takva je pri kojoj je odabir alomorfa uvjetovan fonološkim
razlozima i promjenama do kojih zbog njih dolazi, primjerice u hrvat
skome na odabir mogu utjecati asimilacije (sibilarizacija, palatalizacija,
prema zvučnosti, prema palatalnosti baze), ispadanje jednoga od dvaju
istih konsonanata i sl.:
ruk-a raz-govarati grad-om
ruc-i ras-poloviti muž-em
za-ruč-i-ti ra-širiti hmelj-om
Fonološki ili fonetski uvjetovanim smjenama i promjenama mor
fova bavi se jezikoslovna disciplina koja se zove mor(fo)fonologija. U
širem smislu fonološki ili fonetski uvjetovanom alomorfijom možemo
tumačiti i pojave poput odabira komparativnoga hrvatskog sufiksa -
odabir načelno ovisi o kvantiteti i broju slogova baznoga pridjeva:
brz-j-i (brži) Gedan dug slog)
spor-ij-i (sporiji) Qedan kratak slog)
hit(a)r-ij-i (hitriji) (dva sloga ili više njih)
Gramatička uvjetovanost- morfološka ili sintaktička - takva je pri

kojoj je odabir alomorfa uvjetovan gramatičkim razlozima, primjerice
43 Obično se kaže da je tu 3 prema č iz naručiti.

hrvatski će prezent u pojedinih glagola uvjetovati alternaciju korijen

skoga morfa, kao u glagolu zvati:
INF. PRES.l.SG.
zn-a-ti (znati) zn-a-m (znam) *zon-e-m
zva-0-ti (zvati) zov-e-m (zovem) *zv-a-m
U širem smislu gramatički uvjetovanom alomorfijom možemo tuma
čiti odabir gramatema u pridjevima ovisno o rodu imenice uz koju stoje:
M. F. N.
visok-0 položaj visok-a zgrada visok-o čelo
Leksička uvjetovanost takva je pri kojoj je odabir alomorfa uvjeto
van ničim doli pojedinačnim leksemom o kojem je riječ, bez fonološki
i gramatički utvrdivih razloga. U hrvatskome je leksički uvjetovan pri
mjerice gramatem -ii za Gpl. imenica e-deklinacije jer se javlja samo u
leksemima ruka i noga, eventualno i sluga (ako baza završava jednim
konsonantom ili sonantom, u svim ostalima redovito je -a):
NOM.SG. GEN.PL.
kuć-a kuć-a
žen-a žen-a
knjig-a knjig-a
luk-a luk-a
ruk-a ruk-u
Leksički je uvjetovan i odabir komparativnoga sufiksa -š- u hrvat
skih pridjeva lak, mek, lijep:
POS. COMP.
cm-0 cm-j-i (crnji)
bled-0 bled-j-i (bljeđi)
glup-0 glup-j-i (gluplji)
skup-0 skup-j-i (skuplji)
lep-0 lep-š-i (ljepši)
Leksički su uvjetovani i oni sasma neočekivani, fonološki neobjaš
njivi alomorfi, kakav u hrvatskome imamo primjerice u paljba, gdje se
ničim neizazvano pa!- smjenjuje sa palj-:
V. N.
sel-i-ti sel-b-a (seoba)
del-i-ti del-b-a (dioba)
mol-i-ti mol-b-a (molba)
žal-i-ti žal-b-a (žalba)

pal-i-ti palj-b-a (paljba)
U seoba i dioba dolazi do očekivanih i predvidljivih smjena uvje

tovanih fonološki, vokalizacijom l na kraju sloga i preglašavanjem e
ispred o, dok u molba i žalba također na neki način imamo leksičku
uvjetovanos\ jer u njima do vokalizacije ne dolazi, no to u hrvatskome i
nije posve rijedak slučaj (za razliku od pa!- - palj-, što je jedincato).
Posebna vrsta leksičke uvjetovanosti jest i supletivnost, odnosno
odabir alomorfa koji nisu ni u kakvoj fonetskoj vezi (v. niže). Suple
tivnost je tako dodatan pokazatelj apstraktnosti morfema i svojevrsne
arbitrarnosti kojom određujemo kako ćemo ga prikazati. Primjerice
morat ćemo kazati da je [lud] iz oblika ljudi alomorf morfema {čovek},
jednako kao što su to [čovek] i [čoveč] iz oblika Nsg. čovjek i Vsg.
čovječe. Pri supletivnosti ćemo dakle imati problema pri uspostavljanju
veze između dubinskoga i površinskoga prikaza.
Rekosmo da morfem ima izraz i sadržaj te da se ostvaruje putem
morfova. Koje su onda vrste ostvarivanja morfema, o kojim sve vrstama
morfova možemo govoriti? Uz to odmah važna napomena: Često se radi
jednostavnosti (ili zbog previda) govori o morfemima kad se zapravo
govori o morfovima. Budući da je morfem jedinica, svaki se put kad se
govori o vrstama, govori zapravo o morfovima. Jednostavnije rečeno,
morfem nema vrsta i oblika, vrste i oblici jesu upravo morfovi. To nada
lje znači da neće baš biti ispravno govoriti o - primjerice - prefiksima i
sufiksima kao o morfemima koji dolaze lijevo ili desno od korijenskoga.
Morfem nema što biti prefiksalan ili sufiksalan, nulti ili ne-nulti, morfem
je jedinica, on nije lijevo ili desno, lijevo i desno od nečega te čujni ili
nečujni jesu morfovi. No koliko god bismo željeli biti dosljedni, to neće
uvijek biti lako; koliko nam se čini, rijetki su kojima je to uspijevalo.
Prema njihovoj samostalnosti i nesamostalnosti, njihovoj susljed
nosti i nesusljednosti (neprekinutosti i prekinutosti), prema njihovu te
meljnom značenju, značenju kojim pridonose značenju čitava oblika
riječi te prema njihovu položaju unutar riječi morfovi se mogu različito
dijeliti. Slijedi jedan njihov mogući pregled, koji ćemo ubrzo proširiti
pregledom rječogradnih postupaka.
Slobodni ili potencijalno slobodni morf (engl. /potentialy/ free
morph) onaj je koji sam može činiti oblik riječi. 44 U hrvatskome slobodni
morfovi oni su od kojih su sastavljene pojedine nepromjenljive riječi:
44
Jednomorfske riječi nerijetko se međunarodno (engleski) zovu simplex.
na
šest
da
jučer
Što ne znači da druge neke nepromjenljive riječi nisu podložne morf

skoj raščlambi:
uz-put (usput)
na-pre-skok-ce (napreskokce)
iz-nad (iznad)
šest-deset (šezdeset)
U engleskome s druge strane i promjenljive riječi mogu biti sačinje

ne od slobodnih morfova:
book 'knjiga' usp. book-s (PL.)
woman 'žena' usp. women (PL.)
walk 'hodati' usp. walk-ed (PF.)
fast 'brz' usp. fast-est (suPER.)
Vezani ili obavezno vezani morf (engl. /obligatorily/ bound morph)

onaj je koji ne može sam činiti oblik riječi. Sve promjenljive riječi u
hrvatskome sastavljene su zapravo od vezanih morfova, nijedan od njih
nije slobodan: 45
ruk-a (ruka) *ruk- *-a
ruk-ic-a (ručica) *ruk- "
*-IC- *-a
pis-a-ti (pisati) *pis- *-a- *-ti
ruk-0-pis-0 (rukopis) *ruk- *-o- *-p1s- *-0
Na svoj način vezani morfovi su i klitike (v. niže) - uvijek se pojav

ljuju uz naglašenu riječ.
Kontinuirani ili neprekinuti morf (engl. continuous morph) onaj je
u koji se ne može umetnuti kakav drugi morf, koji se sastoji od nepre
kinuta fonetskog odsječka:
ruk- -a
pis- -a- -ti
Diskontinuirani ili prekinuti morf (engl. discontinuous morph)

onaj je koji je prekinut kakvim drugim morfom ili materijalom, koji se
45
Višemorfske riječi nerijetka se međunarodno (engleski) zovu complex.
sastoji od prekinutih fonetskih odsječaka. U jezicima svijeta diskonti

nuirani su morfovi znatno rjeđi od kontinuiranih. Pravi primjeri takvih
morfova jesu cirkumfiksi i transfiksi (v. niže). U nas se kadšto i za neke
složene, perifrastične oblike kaže da sadrže diskontinuirane morfove,
pa se tako primjerice kaže da je hrvatski morfem {perfekt} iskazan dis
kontinuirano:
rad-i-l-0 sam (radio sam)
rad-i-I-a je (radila je)
Također u slaganju, pa se kaže da se morfemi {broj} i {rod} iskazu

ju prekinutim morfovima:
tvoj-a košulj-a plav-a
tvoj-e košulj-e plav-e
U Harrisa (1945) to bi bio primjer diskontinuiranoga morfema, u

Martineta (1974 [1949]; 1982 [1960]) sličan se pojam zove diskontinu
iranim označiteljem (fr. signifiant discontinu), a kao prekinuta, diskon
tinuirana oznaka ušao je i u Barić et a!. (1995: 97). Pojam diskontinu
iranosti mi ćemo razumjeti nešto uže i rabit ćemo ga samo za morfove
poput cirkumfiksa i transfiksa. Širokim tumačenjem duboko zalazimo u
ono što se tradicionalno zove perifrastičnim oblikom, a tada je zapravo
riječ - ako baš hoćemo - o iskazivanju jednoga morfema s više·mor
fova, a ne o jednome isprekidanom morfu. Tim više što konkretno u
obliku hrvatskoga perfekta pomoćni glagol služi za iskazivanje (samo)
morfema {lice} i {broj} (v. §§ 1.2, 5.3). Ako bismo diskontinuirani
morf tražili u hrvatskome, prije bismo ga našli u Gpl. imenica e-sklo
nidbe i a-sklonidbe kojih osnova završava konsonantskim skupom. U
njih se pojavljuje svojevrstan transfiks a-a:
NOM.SG. pjesm-a zemlj-a stabl-o zl-o
GEN.PL. pjesam-a zemalj-a stabal-a zal-a
Taj morfu nas tradicionalno i nije prepoznat kao neobičan, premda

on to jest. A nije prepoznat zbog morfonološkoga hrvatskog pravila u
umetanju sekundamoga a, zapravo zbog pogrešnoga tumačenja o »ispa
danju nepostojanoga a«. Sekundarno kratko a umeće se u konsonantski
skup kad za to postoji razlog uvjetovan slogovnim ustrojem hrvatskoga,
kad se u paradigmi pojavi nemogući hrvatski slog, primjerice u Nsg.
a-sklonidbe muškoga roda:
NOM.SG. san-0 (*sn) vjetar-0 (*vjetr)

GEN.SG. sn-a (sna) vjetr-a (vje.tra)
Slogovi sn i tr nisu u skladu s temeljnim hrvatskim slogovnim

obrascem, onim koji vrijedi za domaće, naslijeđene riječi, pa uvjeti za
umetanje a postoje, čime dobivamo moguće hrvatske slogove san, vje,
tar (usp. [san.ta], [pi.san], [vje.ra], [vra.tar]). Međutim u Gpl. uvjeti za
umetanje ne postoje. To da su oni postojali u dijakroniji, kad je Gpl.
imao gramatički morf -@, ne mijenja na sinkronijskoj činjenici da oni
danas ne postoje. Prema slogovnom ustroju hrvatskoga ništa ne bi sme
talo da oblici za Gpl. glase ovako:
GEN.PL. vjetr-a stabl-a pjesm-a
jer bi im drugi slogovi bili tra,bla,srna,što su posve prihvatljivi hrvat

ski slogovi (usp. [tra.va], [bla.to], [srna.trn.ti]). Dapače oni u e-sklonid
bi i a-sklonidbi srednjega roda kao takvi su i normativno mogući, usp.
primjerice molb-a, tajn-a, tvrtk-a, naranč-a, cistern-a, gejš-a, src-a,
sune-a, carstv-a, klupk-a,46 kao što su mogući i u a-sklonidbi muškoga
roda u pozajmljenih osnova, usp. primjerice sufiks-a,prefiks-a. 47
Amalg�mirani morf, ili amalgam, kadšto i upakirani morf (engl.
portmanteau morph48), morf je koji istovremeno realizira više morfe
ma, koji je istovremeni ostvaraj više morfema. Amalgamirani morfovi
mogu nastati kao posljedica kumulacije morfema (kumulacija je reali
zacija višemorfema u jednome morfu), primjerice u hrvatskome:
ruk-a -a = {nominativ} {singular} {e-deklinacija}
ruk-e -e = {genitiv} {singular} {e-deklinacija}
ili kao posljedica stapanja, fuzije morfova, primjerice pri stapanju
prijedloga i člana:
fr. au a+ le
du de + le
46
V. npr. Barićet al. (1995: 155, §§ 393-4; 146ff, §§ 366ft). Obilježenost i realno
izrazito mala čestotnost takvih oblika (u e-sklonidbi zamjenili su ih oblici sa -'f, u
a-sklonidbi sa a-a) sporedna je.
47
Npr. Stj. Babiću svojoj Tvorbi (1986; 2002) ima Kazalo sujiksii i Kazalo prefik
sa, ne sufikasa i prefikasa.
48
Prilagođeni'engl. galicizam od fr. portemanteau 'vješalica (za kaput)', u engl.
'velika putna torba koja kad se rastvori ima dva jednaka dijela'. Čini se da u jeziko
slovlju termin prvi rabi Hockett (1947: 333ft).
njem. vom +- von + dem

im +- in+ dem
ili slično u dijakronijskorne stapanju dvaju prijedloga ili brojeva s

prijedložnirn izrazima u hrvatskome:
iza + iz+ za
ispod + iz+ pod
jedanaest +- jedan na deset
Jedincati ili unikatni morf, ili unifiks (engl. unique morph),49 onaj
je koji se pojavljuje samo u jednoj riječi ili u jednoj kolokaciji (ustalje
nu iskazu, primjerice frazernu). Naime komutacijom je sasvim moguće
u pojedinim morfološkim utorima prepoznati rnorf koji se pojavljuje
samo u jednome leksernu. Tako usporedbom dvaju nizova oblika:
star-ic-a rup-!c-a zelen-aš-0
star-kelj-a rup-čag-a zelen-bać-0
lako utvrđujemo da u gornjemu nizu imamo veoma frekventne hrvatske

derivacijske rnorfove -ic-, -aš-, a da u istom utoru u donjemu nizu ima
mo -kelj-, -čag-, -bać-, koje naprotiv nemarno nigdje drugdje osim tim
trima leksernirna. Ako je tako, govorimo o jedincatim rnorfovirna.
Kadšto se u proširenorne smislu jedincatim rnorfovirna smatraju
i oni koji su ponovljivi, pojavljuju se u više oblika očito povezanih
leksema, ali im je značenje neprozirno, ne dade se identificirati. Ta
kav rnorf imamo u hrvatskim glagolima i imenicama poput početi, na
četi, začeti, početak, dočetak, začetak. Naime ne postoji glagol *četi
(če-0-ti) koji bi bio polazni svim navedenim riječima, a prema svemu
sudeći u poznatoj nam ga povijesti nije ni bilo, uvijek je bila riječ o
prefigiranorne glagolu (v. Skok 1971-1974: s. v.), stoga i korijen -če- i
slične njemu, kojima značenje domišljamo tek iz izvedenica, također
kadšto smatramo jedincatima. U engleskome jedincati rnorf nalazimo u
riječi cranberry 'brusnica', u kojoj cran- ne znači ništa, odnosno vezu
sa ždralom (engl. crane) prosječan govornik ne prepoznaje, 50 no zbog
49
Simeon (1969: s. v.) ima jedinični, što nam se ne čini adekvatnim terminom.
Termin unifiks u ruskome rabi Zemskaja (1973: 61ft), preko nje npr. i Tihonov
(2002: 41).
50
Premda se u etimološkim rječnicima engleskoga razaznaje, v. Oxford (s. v.) ili
Ayto (1990: s. v.). Riječ cranberry sredinom 17. st. posuđena je iz njemačkoga (pre
ma Kran/e/+ Beere 'ždral+ boba'), i to prvo u Sjevernoj Americi. Usp. etimološki
povezane riječi za ždrala - hrv. ždral (reg. žerav, žerjav), psl. žeravb, polj. ž6raw,
paralelizma (komutacija!) s ostalim bobicama (engl. berry, njem. Bee

re) - primjerice blackberry 'kupina' (dosl. crna boba), blueberry 'bo
rovnica' (dosl. plava boba), strawberry 'jagoda' (dosl. slamnata boba),
elderberry 'plod bazge' (dosl. starija boba) - to cran- smatra se nekom
vrstom morfa. Upravo prema riječi za brusnicu, koja je jedan od višede
setljetnih lajtmotiva anglo-saksonskih morfoloških studija, jedincati se
morfovi i međunarodno često zovu cranberry-morfovima (engl. cran
berry morph), a riječi u kojima se oni pojavljuju cranberry-riječima
(engl. cranberry word).
Prazni morf (engl. empty morph) ponovljiv je morf za koji se čini
da ne ostvaruje nijedan morfem, koji nije realizacija nikakva značenja,
pojednostavljeno rečeno - morf bez morfema, morf koji nasuprot sebi
nema semsko lice. 51 Takvim bismo primjerice mogli smatrati morf-ov-/
-ev- u pluralnim oblicima hrvatske a-sklonidbe muškoga roda:
SG. PL.
vuk-0 vuc-0-i vuk-ov-i
jastreb-0 jastreb-0-i jastreb-ov-i
Budući da se plural iskazuje fleksijskim morfom -i, značenje morfa

-ov-1-ev- posve je dvojbeno, odnosno dvojbeno je ima li ga uopće. 52
Njegova prisutnost ili odsutnost nerijetko utječe na stilističku vrijed
nost oblika riječi (oblici bez tog morfa u pravilu su obilježeni), nešto
rjeđe na semantičku (usp. opreku apstraktnoga i konkretnoga u sati -
satovi), ali to su sekundarne pojave, gramatički riječ je uvijek tek o
pluralu. Prazni morf prepoznajemo i u glagolima poput procesuirati,
akcentuirati, koji bi prema proces, akcent mogli glasiti i/ili glase i pro
cesirati, akcentirati (kao interes - interesirati, adresa - adresirati, ce
ment - cementirati, argument - argumentirati), odnosno -u- je u njima
neznačenjski formant. Nešto poput praznih morfova imamo i u onim
formantima koji se u kroatistici zovu navescima ili pokretnim vokalima.
engl. crane, njem. Kranich, lat. grus, fr. grue, grč. yepavo�, geranos (odakle i cvijet
geranijlum/). Usp. i značenje hrv. posuđenice kran 'dizalica' (značenje koje se se
kundarno razvilo i u ostalim jezicima).
51 Valja pripaziti na razliku-prazni morfnije nulti morf(v. gore)! I za termin prazni
morfčini se da ga je- moguće prema terminu prazna osnova E. Sapira i M. Swade
sha iz 1930-ih- uveo Hockett (1947: 333ft).
52
Drugi je problem taj što se on nekad obavezno pojavljuje, npr. u bičevi, odnosno
što se širi i ondje gdje slogovno ne bi trebao, npr. u SMS-ovi, DVD-ovi, gdje imamo
trosložnu osnovu (usp. *BMW-ovi).
./
Tako primjerice imamo alternativne oblike -og i -oga (u genitivu), -om

i -omu (u dativu), -om i -ome (u lokativu), imamo prijedloge s i sa, kroz
i kroza, priloge sad i sada, nikad i nikada i sl. Dok takve pojave sinkro
nijski relativno lako opisujemo "kao inačice motivirane blagoglasjem,
eufonijom (ili kako već), to nije slučaj s formantima koje ćemo naći u
regionalnim i nestandardnim govorima, primjerice ovima:
danas-ke (= danas)
njoj-zi (= njoj, Dsg.)
tako-c! (= tako!, uzvik)
tu-te (= tu)
ovdje-karen (= ovdje)
tek-ar (= tek)
Kadšto se oni jednostavno zovu postfiksima; možemo ih smatrati

praznim morfovima. 53 Važnost je praznih morfova u teorijskom i meto
dološkom smislu ta što redefiniraju pojmove morfa i morfema, odnosno
pokazuju da morf ne mora imati značenje, a pitanje je mora li biti izraz
morfema. Zato se u suvremenome jezikoslovlju o morfu sve uvreženije
govori kao o stanovitu fonetskom materijalu s kakvom god morfološ
kom svrhom, imao on značenje ili ne imao.
Nešto slično praznim morfovima javlja se u oblicima hrvatske tzv.
nejednakosložne a-sklonidbe srednjega roda, barem prema tradicional
noj raščlambi (v. npr. Barić et al. 1995):
NOM.SG. drv-o rame-0
GEN.SG. drvet-a ramen-a
NOM.SG. neb-o čud-o
NOM.PL. nebes-a čudes-a
Pritom se u Barić et al. (1995) i u Raguža (1997 ) govori o proširiva

nju osnove i o umecima -et-, -en-, -es- i sl. Proširak osnove (engl. stem
extender) termin je koji se međunarodno doista rabi za morfove poput
morfa-r- u engleskome pluralu children 'djeca', prema child 'dijete' (v.
npr. Katamba- Stonham 2006: 47-8):
SG. child
PL. child-r-en
53 Mogu biti čestičnoga (deiktičnoga, pokaznoga) podrijetla, koje se danas ne pre

poznaje, usp. recider (reci-der, reci der), njojzi (njoj-zi). Neki, poput -ma u potpuno
ma, posvema, nisu strani ni standardu. V. o njima i Anić (1975-1976), Bagić (2011:
s. v. paragoga).
U children proširak -r- ostatak je starijega pluralnog morfa -er

(stengl. cild-er), koji je s vremenom izgubio gramatičku vrijednost, pa je
na oblik dodano i pluralno -en, ono koje je i dan-danas u engl. ox- oxen
(*oxes) 'vol -volovi', čime je dobiven složen, kontaminirarr, u svakom
slučaju neobičan morf -ren (stengl. cild-r-en). U hrvatskoj sklonidbi
tipa rame - ramena riječ je međutim o posve drugačijoj pojavi, koja
se dade i bolje opisati (v. § 6.5), odnosno valjalo bi govoriti o krojenju
osnove u Nsg., a ne o proširivanju u Gsg. Ako se što u hrvatskome može
smatrati proširkom osnove, onda bi to najprije bilo maločas spomenuto
-ov-1-ev- u pluralnim oblicima a-sklonidbe muškoga roda, koje je po
drijetlom iz psl. u-sklonidbe, usp. npr. stsl. synb -Npl. synove - Gpl.
synovb, a u hrvatskome se od najranijih vremena proširilo u »glavnu«
slonidbu ponajprije jednosložnih imenica.
Termini praznih morfova i proširaka osnove osobito se rabe u di
jakronijskoj morfologiji. U sinkronijskoj se često izbjegavaju kao pre
neodređeni, odnosno kao posljedica nesposobnosti analitičara da mor
fovima o kojima je riječ pripišu značenje (tako još Nida 1948: 417) i
preporučuje se uporaba neutralna terrninaformant, što je koji god rje
čogradni element.
Naglasimo ponovo, morfem je apstraktan, morf je konkretan. Izriče
se morf, a ne morfem, odnosno morfem se iskazuje izricanjem mor
fa. Na pojmu nultoga morfa vidjesmo da morfem može biti i fizički
neizrečen, bitno je da je funkcija (odnos) tu. To nadalje znači da za
pravo nije korektno morfem promatrati kao niz fonema. Morfemi su
jedipice, ne ostvaraji. Ono što možemo reći jest da su morfovi nizovi
fonova. Također smo na amalgamiranim morfovima vidjeli da jedan niz
fonova može kumulativno realizirati više morfema istodobno. U tom
vidokrugu va:lja spomenuti još jednu pojavu - da se istim nizom fonova
realiziraju različiti morfemi, odnosno da !ealizacija različitih morfe
ma bude fonetski ista. Tada među različitim oblicima riječi dolazi do
neutralizacije (oni bivaju fizički jednaki, homonimni), a pojava o kojoj
je riječ zove se sinkretizam.
Sinkretizam je (grč. cruyKprrncrµ6c;, synkretism6s 'sjedinjenje',
engl. syncretism) morfološka pojava oblične istosti dvaju morfosintak
tički različitih oblika riječi jednoga leksema, odnosno pojava da različi
te gramatičke riječi istoga leksema bivaju ostvarene homonimnim obli
kom riječi, dakle morfološka homonimija. 54 U indoeuropskim jezicima
54
Grčka riječ sinkretizam, čini se, spočetka je označivala savez stanovnika Krete
(v. Simeon 1969: s. v.).
česta je pojava, tako i u hrvatskome, usp. neke suvremene sinkretizira

ne hrvatske oblike i pored njih kako su nesinkretizirani pluralni glasili
prije stoljeća i pol u gramatici A. Mažuranića (1859):
so. so.
NOM. sel-o kost-i
ACC. sel-o kost-i
voc. sel-o kost-i
PL. PL.
DAT. sel-ima sel-om55 kost-ima kost-im
LOC. sel-ima sel-ih kost-ima kost-ih
INS. sel-ima sel-i56 kost-ima kost-mi
U dijakronijskome smislu sinkretizmom se onda smatra i proces

ujednačivanja oblika, proces u kojemu dolazi do neutralizacije opreka
među njima, do morfološke homonimije, koji onda može biti praćen i
gubitkom opreka u značenju. Tako su se primjerice u njemačkome dati
vu objedinili prastari dativ, lokativ, ablativ i instrumental, a u hrvatsko
me se dativ i lokativ danas formalno razlikuju samo po prijedlozima,
jako slabo ili nikako po naglasku (usp. Dsg. gradu - Lsg. gradu), pa bi
se moglo dogoditi da se jednoga dana i značenjski neutraliziraju. Usput
budi rečeno, morfološka sinonimija bio bi slučaj oprečan morfološkoj
homonimiji - slučaj kad se isto gramatičko značenje iskazuje različitim
oblicima, primjerice hrvatski Isg. riječi i riječju, Gpl. optužbi i optuža
ba, prezentski oblici uzimam i uzimljem i sl.
Možemo sada dalje. Morfemi imaju značenje, sadržaj. To značenje
kroz morfove na različite načine pridonosi značenju oblika riječi, od
nosno u jednim morfovima sadržano je temeljno, osnovno ili leksičko
značenje oblika riječi, a u drugima je sadržano značenje koje na neki
način mijenja, modificira osnovno značenje oblika riječi ili obliku riječi
mijenja funkciju. Stoga razlikujemo korijenske ili leksičke morfove i
afiksalneilifunkcionalnemorfove. 57
55
Usp. onodobnu uzrečicu Horvatska Horvatom, hoće reći - Hrvatska Hrvatima.
·
56
Usp. izvorni naslov djela Ks. Š. Gjalskoga - Pod starimi krovovi, ne Pod starim
krovovima.
57
Kad govorimo o oblicima riječi, afiksalno se obično podudara s funkcionalno;
kad govorimo o jedinicama većima od riječi, funkcionalno značenje mogu imati pri
mjerice i prijedlozi, članovi, pa i zamjenice, kao npr. u engl. goat 'koza' - he-goat
'jarac' (dosl. on-koza), wolf'vuk' - she-wolf'vučica' (dosl. ona-vuk).
Korijen, ili korijenski, ili leksički, ili radikalni mo,f (lat. radix 'ko
rijen', engl. root, kadšto se označava matematičkim znakom za korijen,
--J, primjerice u hrv. ruka imamo --Jruk) obavezni je, neizostavni dio obli
ka riječi, onaj dio koji ostaje kad se odstrane svi ostali morfovi, onaj
koji je zajednički sastavni element srodnih riječi, onaj koji je nositelj
temeljnoga značenja i temeljnoga izraza leksema. Korijenski su morfo
vi u hrvatskome primjerice ovi (podebljani):
vod-a vod-ic-a pod-vod-n-i
rad-0 rad-i-ti pred-rad-nik-0
plav-0 plav-k-ast-0 po-plav-i-ti
ver-a ver-ova-ti ne-ver-nik-0
ne-uk-0 na-uk-0 pro-uk-i-ti (proučiti)
U složenicama ćemo (o složenicama v. niže) imati dva korijena, dva
korijenska morfa:
vod-0-pad-0 (vodopad)
ver-0-uk-i-telj-0 (vjeroučitelj)
stran-0-put-ic-a (stranputica)
Afiks je (lat. affixum +- affigere, ad- +figere 'pričvrstiti', engl. affix,
hrv. ?primetak, ?pričvrstak, ?pripojak) vezani morf koji se pričvršćuje
na bazu (o bazi v. niže). Drugim riječima rečeno, svaki morf koji nije
korijenski, afiksalan je. U našim gornjim primjerima afiksalni su svi ne
podebljani morfovi. Afiksi mogu služiti za promjenu oblika riječi jed
noga leksema te za gradbu oblika riječi novih leksema, odnosno mogu
biti oblikotvorni i rječotvorni.
Fleksijski, ili flektivni, ili oblični, ili oblikotvorni afiksi, ili jedno
stavno gramatemi (engl. inflectional affix) služe za proizvodnju oblika
riječi istoga leksema, ne mijenjajući obliku pritom osnovno referen
cijalno značenje, nego ga samo prilagođujući za neki sintaktički utor
(engl. slat) ili položaj:
NOM. vod-a
GEN. vod-e
ACC. vod-u
1. rad-i-m
2. rad-i-š
3. rad-i-0
U hrvatskoj je i uopće europskoj filologiji fleksijski afiks uvrije
ženo zvati gramatičkim morfemom, gramatičkim nastavkom, ili samo
nastavkom, pa i završetkom. Pritom valja biti oprezan i imati na umu

dvoje. Prvo, fleksijski afiksi u hrvatskome i većini jezika svijeta doista
jesu završeci (dolaze na desnome kraju riječi), 58 ali to nije uvijek slu
čaj. Afrički bantuški jezici imaju primjerice veoma razrađenu glagolsku
fleksiju na lijevome kraju riječi (daleko razrađeniju nego na desnome),
pa u svahiliju prezent, zapravo vremenski neodređeni oblik glagola,
s korijenom koji odgovara hrvatskomu uk glasi ovako (Dimmendaal
2000: 162):
SG. 1. n-a-ji-funza 'ja (se) učim'
2. w-a-ji-funza 'ti (se) učiš'
3. [a-]a-ji-funza 'on (se) uči'
PL. 1. tw-a-j i-funza 'mi (se) učimo'
2. mw�a-ji-funza 'vi (se) učite'
3. w-a-ji-funza 'oni (se) uče'
Pritom lijevi morfznači lice i broj (hrv. -m, -š...), drugi slijeva gla
golski oblik (hrv. -z-), treći slijeva povratnost (hrv. se), afunza je 'uk'.
Dakle u fleksiji sudjeluje krajnji lijevi afiks. Slično je i s prefiksalnim
morfovima za imeničke razrede (klase) (Mohammed 2001: 40-7): 59
SG. PL.
CL.1-2 m-tu 'osoba, čovjek' wa-tu 'osobe, ljudi; narod'
m-dudu 'insekt' wa-dudu
CL.3-4 m-oyo 'srce' mi-oyo
CL.5-6 ji-we 'kamen' ma-we
o-ua 'cvijet' ma-ua
CL.7-8 ki-lima 'brdo' vi-lima
ki-faru 'nosorog' vi-faru
CL.9-10 n-dugu 'brat' n-dugu
o-saa 'sat' o-saa
CL.11 u-kuta 'zid' o-kuta
Drugo, nastavak nije najsretnije odabranJermin jer se lako miješa sa

završetkom ili dočetkom, koji u hrvatskome nisu termini. Hi drugačije,
za riječ vjeverica možemo kazati da završava, da se dočinje završecima,
58
Otud termini poput eng�. ending, njem. Endung, fr. terminaison, rus. okončanie.
59 Svahili ima dvanaestak imeničkih razreda. Obilježavaju se brojkama 1-15 ili upra
vo prefiksima. Neki razredi, npr. 12, zapravo ne postoje, naime u svim je bantuškim
jezicima došlo do preraspodjele i/ili nestanka pojedinih starijih razreda. Parovi 1-2 i
sl. nisu ništa drugo doli jedan razred i unutar njega opreka singulara i plurala.
dočecima -verica, -erica, -rica, -ica, -ca, -a, ali od svih tih »završeta
ka« fleksijski je morf - gramatički nastavak- samo -a. Inzistiranje na
terminološkoj pedantnosti obično je nemoćno u srazu s tradicijom, no
iskustvo pokazuje da se ni ozbiljni priručnici ne snalaze u tome što je
sufiks, što nastavak, što derivacija, što fleksija - posljedica je posve
uvriježen stav da hrvatski nastavci nisu sufiksi Ger sufiks navodno pri
pada derivaciji), a samo su i upravo to - pa u tom konkretnom slučaju,
držimo, nije loše biti dosljedan.
Derivacijski, ili derivativni, ili tvorbeni, ili rječotvorni afiksi (engl.
derivational affix) služe za proizvodnju novih riječi, odnosno za pro
izvodnju oblika riječi novih leksema, pritom bitno modificirajući lek
sičko značenje baze na koju se pričvršćuju, sa sposobnošću promjene
-
vrste riječi. Evo nekoliko hrvatskih derivacijskih afikasa (podebljani):
ruk-a (N.) ruk-ic-a (ručica, N.)
rad-0 (N.) - pri-ruk-n-i

ne-rad-0
za-rad-i-ti
(priručni, ADJ.)
(nerad, N.)
(zaraditi, v.)
Jedna vrsta derivacijskih afikasa ima leksičko značenje, ili barem

takvo značenje koje možemo smatrati leksičkim. Martinet ih (1982
[1960]) zove konfiksima (fr. confixe), 60 a u kroatistici su poznati kao
vezane osnove (Babić 1986) ili vezani leksički morfemi (Barić et al.
1995). Zvat ćemo ih afiksoidima ( +- afiks +-/o/id). 61 Osim samostalna,
leksičkoga značenja afiksoidi imaju još neke važne odlike - obično ne
dolaze kao osnove samostalnih oblika riječi (zato ih kroatisti zovu veza
nima, premda su u hrvatskome, rekli smo već, sve osnove promjenljivih
riječi vezane), podrijetlo često vuku iz klasičnih jezika, latinskoga i grč
koga (što vrijedi za sve europske jezike), ponovljivi su i stalna značenja
(plodno, često sudjeluju u gradbi novih riječi, za to su se specijalizirali,
6° Konfiksacija se kao termin kadšto rabi za istovremeno pričvršćivanje prefiksa

i sufiksa, odnosno ono što se u kroatistici zove prefiksalno-sufiksalna tvorba, npr.
gladan - ogladnjeti. Za taj postupak kadšto se rabi i termin parasinteza, no para
sinteza može označivati i istovremenost slaganja i derivacije, ono što se u kroatistici
zove prefiksa/no-složena ili složeno-sujiksalna tvorba, kao u o + malo + važiti -
omalovažiti, tri+ noga+ c - tronožac. O tim uporabama termina konfiksacija i
konfiks v. Simeon (1969: s. v.), Zemskaja (1973: § 26).
61 Morf -id je prema grč. doov, efdon 'lice, lik, slika, stas; ideja, zamisao, pojam',
odnosno i sam taj formant afiksoid je sa značenjem '-lik, sličan, naličan', usp. romb
oid, deltoid, trapezoid, asteroid, mongoloid i sl.
što ih razlikuje od osnova koje u tvorbi sudjeluju prigodno i ne uvijek s

istim značenjem). Hrvatski su afiksoidi primjerice ovi:
vele velegrad, velesajam, veletržnica
video videonadzor, videoigra, videosnimak, videozid
tele teleprodaja, televizija, telenovela
-lik mladolik, srcolik, bljedolik
-slovlje jezikoslovlje, prirodoslovlje, zvukoslovlje
-fil filmofil, knjigofil, slavenofil
Afiksoide je kadšto dosta teško razlikovati od »pravih« afikasa, pri

mjerice odrediti jesu li polu-, nadri-, nazovi- afiksi ili afiksoidi (u Barić
et al. 1995 tretiraju se kao afiksi, što nije lako braniti), osobito kad
je riječ o onima podrijetlom iz klasičnih jezika (poput semi-, kvazi-,
pseudo-). Dobar pomoćni način razlikovanja prefikasa i prefiksoida u
hrvatskome značenje je prefikasa, koje je u pravilu apstraktnije, opće
nitije od značenja prefiksoida, a proizlazi iz činjenice da su u golemoj
većini prefiksi podrijetlom prijedlozi (na-, uz-, pod-, s-, za- i sl.).
Spomenuli smo da se afiks pričvršćuje na bazu. Baza ili osnova
(grč. pam�, basis 'korak, hod, stupanje; osnova, temelj, tlo', engl. base)
jest bilo koji segment, odsječak - morf ili slijed morfova - na koji se
pričvršćuje afiks. Oblična osnova ili tema (grč. iMµa, thema 'temelj;
tvrdnja, polazna riječ', engl. stem) baza je na koju se pričvršćuje flek
sijski afiks:
ruk-a ruk- = korijen
ruk- = oblična osnova
Tvorbena osnova baza je na koju se pričvršćuje derivacijski afiks:

ruk-ic-a ruk- = korijen
ruk- = tvorbena osnova
ruk-ic- = oblična osnova
U kroatistici se termin baza ne rabi, rabe se termini oblična osnova

i tvorbena osnova. Kako se vidi, termin baza koristan je kao neutralan
hiperonim za dvije vrste osnova.
Vratimo se afiksima. Ovisno o tome na kojemu se mjestu pričvršćuju
uz bazu afiksi mogu biti prefiksi, sufiksi, interfiksi, cirkumfiksi, infiksi,
transfiksi,superfiksi. Ako govorimo i o afiksoidima, govorimo o dvjema
vrstama afiksoida, o prefiksoidima i sufiksoidima. U hrvatskome postoje
samo neke od tih vrsta-prefiksi,prefiksoidi,sufiks i, sufiksoidi,interfiksi.
Da bismo opisali i prikazali druge vrste afikasa, valja uvesti neke

osnovne pojmove iz tipološke morfologije, odnosno valja nam raz
vidjeti kako se uopće riječi u jezicima svijeta grade, koji su rječogradni
procesi, postupci, odnosno rječogradne operacije.
2.3 Rječogradni postupci i elementi

Rabit ćemo termin rječogradba, rječogradni (engl. word-building), da
bismo ga razlikovali od rječotvorbe, tvorbe riječi (engl. word-formati
on), pod čime se u hrvatskome tradicionalno razumiju derivacija i kom
pozicija. Pod rječogradba razumijemo drugačiji pojam - kako se oblici
riječi grade neovisno o svrsi te gradnje, bila ona gramatička, derivacij
ska i kompozicijska, ili tek pragmatička (tako primjerice akronimi) i
stilistička (tako primjerice metateza). Rječotvorje bi - ako nam zatreba
sveobuhvatni pojam - kao najširi termin obuhvaćalo i postupke pro
mjene značenja, poput metaforizacije, eponimizacije, potom leksičko
posuđivanje i sl., postupke koji su s gledišta ustroja riječi tek sekundar
no zanimljivi. Rječogradni postupci, procesi ili morfološke operacije u
osnovnim crtama ovi su:
1) Pričvršćivanje afikasa na jedan leksički morf, primjerice prefik
sacija, sufiksacija i sl.
2) Postupci koji uključuju dva leksička morfa ili više njih, primjeri
ce kompozicija ili slaganje (uključujući pričvršćivanje afiksoida), sra
stanje, inkorporacija.
3) Supletivnost, kao u dobar�bolji, čovjek�ljudi.
4) Modifikacija baze, primjerice prijevoj, kao u brati� berem, biti
�boj.
5) Postupci bez promjene oblika, dakle konverzija ili preobrazba,
kao u hrvatska �Hrvatska.
6) Reduplikacija, odnosno ponavljanje baze ili njezina dijela.
7) Postupci koji podrazumijevaju skraćivanje baze, kao u autobus
�bus,fakultet �faks, haplologija i sl.
8) Metateza, odnosno premetanje baze, kao u hladno pivo � dno
-hla vo-pi.
9) Postupci koji se temelje na alfabetu, primjerice akronimizacija,
kao u aids, radar, gulag, ili stapanje, kao u motel, smog.
2.3 Rječogradni postupci i elementi • 55
Među tim postupcima (1) i (2) temelje se na ulančavanju ili konka

tenaciji morfova (engl. concatenation), 62 konkatenativni su, lančani
ili linearni. 63 Postupci (3-9) nekonkatenativni su (engl. non-conca
tenative), nelančani, nelinearni. U hrvatskome prevladavaju procesi
ulančavanja afikasa. Ako imamo posla s jednim korijenom i afiksima,
govorimo o derivaciji ili izvođenju (lat. derivatio 'odvođenje, izvo
đenje'); riječ nastala derivacijom zove se derivat ili izvedenica. Ako
imamo posla s dvama korijenima ili više njih i afiksima, govorimo
o kompoziciji ili slaganju (lat. compositio 'sastav, spoj, slaganje');
riječ nastala kompozicijom zove se kompozit ili složenica. Morfovi se
ulančavaju prema u dobroj mjeri utvrdivim zakonitostima (usp. § 4.3).
Pritom pojedini morf zauzima pojedino mjesto unutar riječi, koje se
mjesto naziva morfološkim utorom (engl. slot), 64 pa se ustroj riječi u
konkatenativnoj morfologiji može prikazati pomoću utora (ovdje ih
radi preglednosti obrojčujemo):
(4) 3 2 R 2 3 (4)
pod nos ti (podnositi, INF.)
ne pod nos ljiv ost ju (nepodnošljivošću, INS.so.)
iz pri po ved a ti (ispripovijedati, INF.)
Daleko najčešći način gradbe riječi u jezicima svijeta jest afiksalno,

a daleko najčešći način afiksalne gradbe jest sufiksacija (Bauer 2003:
24; Matasović 2005: 70), što se onda formulira i kao jezična univerzalija
(v. § 4.3). Ima jezika koji rabe isključivo sufikse, primjerice baskijski,
finski, turski, mongolski, kečua Gezik drevnih Inka). Nijedan jezik ne
rabi isključivo samo rreku drugu vrstu afiksa (Bauer 2003: 290). Veoma
su rijetki jezici koji imaju (gotovo) samo prefikse, tajski se (službeni
jezik Tajlanda) često navodi kao primjer za to (v. npr. Greenberg 1963:
92; Matasović 2001: 160; 2005: 70; Bauer 2003: 24). Ako u jeziku ima i
prefikasa i sufikasa, sufikasa će redovito biti više (Bauer 2003: 290). Sve
u svemu, vezani morf bez premca u jezicima svijeta jest sufiks. Da je
sufiks afiks par excellence, tomu ·se čak i intuitivno možemo domisliti,
a pokazuje to i iskustvo tipološkog i eksperimentalnog jezikoslovlja. Ne
samo da su sufiksi mnogo češći od ostalih afikasa nego je za afiks, kao
62 Usp. lat. catena 'lanac, veriga', tal. catena 'lanac', catenaccio 'zasun' (otud no
gometni termin), hrv. katanac.
63 Ovamo bi mogao ići i postupak (6), ali o tome će još biti riječi poslije, v. § 10.2.
64 Termin koji se rabi i u sintaksi, gdje su utori primjerice mjesto subjekta, mjesto
objekta i sl.
element koji modificira bazu, i naravno (o naravnosti v. § 11.2) da bude

pri kraju riječi. Počeci riječi-pokazali su eksperimenti-perceptivno su
i kognitivno važniji od njihovih završetaka. Riječi ne percipiramo kao
cjeline, nego susljedno kako ih čujemo, stoga je naravno da se na po
četku riječi nađe temeljna leksička obavijest, a da se potom ta obavijest
utanačuje afiksima. Budući da su završeci riječi više skloni fonološkoj
i artikulacijskoj redukciji, univerzalna je pojava da su sufiksi skloniji
morfonološki utjecati na bazu od prefikasa, stopiti se s njome, a da su na
protiv prefiksi skloni aglutinaciji i alomorftji upravo ne bi li se početku
riječi što manje zadiralo u bazu, da ona bude što transparentnija.65 Sve to
vrijedi i za hrvatski -daleko najčešći rječogradni postupak u hrvatsko
me jest sufiksacija, svi fleksijski morfovi u hrvatskome sufiksalni su.
Sufiks (lat. suffixum +- suffigere, suh- + figere 'pribiti, prikovati,
dodati', engl. suffix) ili dometak afiks je koji se pričvršćuje desno od
baze (osnove), odnosno afiks koji ju slijedi. Postupak pričvršćivanja
sufiksa zove se sufiksacija; sufiks je sujigiran. U hrvatskim oblicima
učiti, učim, učiš, uči, učiteljica, učiteljice, učiteljičin, učiteljičinom svi
su afiksi sufiksalni:
uk-i-ti
uk-i-m
uk-i-š
uk-i-0
uk-i-telj-ic-a
uk-i-telj-ic-e
uk-i-telj-ic-in-0
uk-i-telj-ic-in-om
Sufiksi se u jezicima rabe za »sve moguće« svrhe-i za derivaciju i
za fleksiju -što već i hrvatski primjeri pokazuju. Opće je i tipično pra
vilo -ne bez izuzetaka -da kad fleksijski i derivacijski sufiksi dolaze
u istom obliku riječi, derivacijski prethode fleksijskomu, odnosno ni u
jednom obliku riječi fleksijski sufiks neće doći bliže korijenu od deri
vacijskoga. Tako je i u hrvatskome (v. primjere gore). No da ne bi sve
bilo monotono, već u hrvatskome imamo slučaj da fleksijski sufiks nije
na kraju riječi, primjerice u zamjenicama tkogod i štogod, u kojima je
derivacijsko -god desno od fleksijskoga morfa (podebljan):
65
Ukratko a obavijesno o univerzalnoj sklonosti sufiksaciji v. npr. u Bauer (2003:
289-91; s kratkim prikazom pojmova kao što su model kohorte i točka prepoznava
nja riječi) ili u Siewierska (2004: 164).
GEN. k-oga-god č-ega-god

DAT. k-omu-god č-emu-god
U izrazito flektivnim jezicima veoma su česti sufiksalni amalgami
(o amalgamima v. gore). Tako je i u indoeuropskim jezicima, primjerice
latinskome i hrvatskome, pa su u sufiksu -a u lat. silva 'šuma' amalga
mirana tri morfema, u sufiksu -om u hrv. učiteljičinom četiri:
silv-a = {nominativ} {singular} {I. imenička deklinacija}
učiteljičin-om = {instrumental} {singular} {ženski rod} {I. pridjevska
deklinacija}
Rekosmo, tajski se često spominje kao izniman primjer jezika koji

ne bi imao sufikse, a da ima prefikse. Tajski zapravo ima i prefikse
i sufikse, ali je stanje s njima takvo da je većina prefikasa i sufikasa
pozajmljena iz sanskrta, palija Gezik budističkih spisa) i khmerskoga
(Kambodža), izvorni se govornici s njima upoznaju uglavnom kroza
školovanje, tek će ih budistički svećenici i stručnjaci uporabiti za tvor
bu novih riječi, a ono nešto malo infikasa govornicima je uglavnom
neprozirno jer se nalaze u pozajmljenicama iz khmerskoga, dakle su
khmerski infiksi. Sufiksi su u tajskome daleko rjeđi od prefikasa, a služe
za tvorbu apstraktnih i/ili učenih riječi, primjerice (Iwasaki- Ingkaphi
rom 2005: 26, 32-3):
phaasaa 'jezik' phaasaa-saat 'jezikoslovlje'
witthayaa 'znanje' witthayaa-saat 'znanost'
aatchayaa 'zločin' aatchayaa-k:,:,n 'zločinac'
kaseet 'zemlja' kaseetta-k:,:,n 'farmer'
thun 'novac, kapital' thun-niyom 'kapitalizam'
eha.at 'narod' chaat-niyom 'nacionalizam'
kheemii 'kemija' kheemii-phan 'kemikalije'
phalit 'proizvesti' phalitta-phan 'proizvod'
nawa 'nov' nawata-kam 'inovacija'
sinlapa 'umjetnost' sinlapa-kam 'umjetnina'
bay 'list' bay-maay 'list (na biljci)'
ton 'trupac' ton-maay 'drvo'
Prefiks (lat. praefixum +- praefigere, prae- + figere 'pričvrstiti
sprijeda', engl. prefix) ili predmetak afiks je koji se pričvršćuje lijevo
od baze (osnove), odnosno afiks koji joj prethodi. Postupak pričvršći
vanja prefiksa zove se prefiksacija; prefiks je prefigiran. U sljedećim
hrvatskim primjerima prefiksi su raščlanjeni i podebljani:
pra-djed su-djelovati
ne-prijatelj pre-po-znati
na-učiti na-do-platiti
su-građanin po-iz-pre-pisivati
za-raditi na-iz-pri-po-vijedati se
Prefiksi su u jezicima svijeta rjeđi od sufikasa, ali funkcioniraju veo
ma slično. Također mogu biti derivacijski i fleksijski (v. gore o bantuš
kim jezicima). Kao i u sufikasa opće je pravilo da će derivacijski prefiks
doći bliže korijenu, odnosno desno od fleksijskoga.
Cirkumfiks je (lat. circum- + figere 'pričvrstiti oko(lo)', engl. cir
cumfix, hrv. ?ometak, ?ob(a)metak) složen i diskontinuiran afiks ko
jega dijelovi dolaze s lijeve i s desne strane baze (osnove) i ne mogu
doći jedan bez drugoga. Riječ je dakle o afiksu koji se na neki način
sastoji od prefiksa i sufiksa koji istovremeno okružuju korijen, a da se
na korijen nikad ne pričvršćuju sami, barem ne u značenju koje imaju
kad dolaze spareni. Cirkumfiksi su zapravo poseban slučaj pojave da
dva afiksa zajedno posreduju značenje koje odvojeni nemaju; premda
ta pojava nije rijetka, cirkumfiksi su jedini tip dovoljno čest da imaju
posebno ime (Bauer 2003: 28). Postupak pričvršćivanja cirkumfiksa
zove se cirkurnfiksacija; cirkumfiks je cirkurnfigiran. Za njemački se
particip prošli tzv. slabih glagola obično veli da se tvori cirkumfiksom
ge- ... -t: 66
frag-en 'pitati' ge-frag-t 'pitan'
such-en 'tražiti' ge-such-t 'tražen'
misch-en 'miješati' ge-misch-t 'miješan'
mach-en '(na)činiti' ge-mach-t '(na)činjen'
sammel-n 'okupiti, skupiti, sabrati' ge-sammel-t 'okupljen, skupljen, sabran'
Jedino što i ge- i -t kadšto s istom službom dolaze samostalno, pri

mjerice u tzv. jakih i nepravilnih glagola, u glagola prefigiranih neod
vojivim prefiksima, u glagola na -ier-en:
geb-en 'dati' ge-geb-en 'dan'
back-en 'peći' ge-back-en 'pečen'
be-such-en 'posjetiti' be-such-t 'posjećen'
miss-brauch-en 'zlorabiti, zlostavljati' miss-brauch-t 'zlorabljen, zlostavljan'
kontrollier-en 'kontrolirati' kontrollier-t 'kontroliran'
66
Tako npr. Haspelmath (2002), Bauer (2003), Booij (2007), Lieber (2010).
»Prave« cirkumfikse nalazimo primjerice u indonezijskome, tako

ke-... -an,peN-... -an,pe-... -an, se-... -an i dr. za tvorbu imenica, pridje
va, priloga (Sneddon 1996: 35ff): 67
baik 'dobar' ke-baik-an 'dobrota'
bebas 'slobodan' ke-babas-an 'sloboda'
raja 'kralj' ke-raja-an 'kraljevstvo'
anggota 'član' ke-anggota-an 'članstvo'
palau 'otok' ke-palau-an 'arhipelag, otočje'
mahal 'skup' ke-mahal-an 'preskup'
-emu 'otkriti' pen-emu-an 'otkriće'
-baca 'čitati' pem-baca-an 'čitanje'
budak 'rob' per-budak-an 'ropstvo'
istilah 'naziv, termin' per-istilah-an 'nazivlje, terminologija' (coLL.)
hari 'dan' se-hari-hari-an '(po) cio dan'
dua 'dva' ber-dua(-dua)-an 'udvoje'
ili u gruzijskome, gdje nahodimo sa-... -o (sa-...-i), s općim značenjem
'koji je namijenjen za X', pa je stoga čest u imenima naseljenih mjesta
(država, gradova) i za iskazivanje budućih svojtinskih odnosa, slično
sa-... -e 'mjesto za X', potom pridjevske u-... -o 'bez-' i mo-... -o '-kast',
imeničke me-... -e i m-...-ar za vršioca. radnje, imenički si-... -e ili si-
...-o za tvorbu od pridjeva, primjerice (Hewitt 2005: 282-3, 352-3;
Harris 2002: 228):
kartv-el-i 'Gruzijac' sa-kartv-el-o 'Gruzija' (dosl. Mjesto za Gruzijce)
prang-i 'Francuz' sa-prang-et-i 'Francuska'
kmar-i 'suprug' sa-kmr-o 'zaručnik'
katam-i 'kokoš' sa-katm-e 'kokošinjac'
nagav-i 'smeće' sa-nagv-e 'koš za smeće'
švil-i 'dijete'68 u-švil-o 'bez djece'
unar-i 'talent' u-unar-o 'netalentiran'
c'itel-i 'crven' mo-c'ital-o [sic!, a] 'crvenkast'
k'ur-i 'kruh' me-k'ur-e 'pekar'
tav-i 'glava' m-tav-ar 'poglavar, poglavica'
xat'av-i 'slika' m-xat'v-ar 'slikar'
tb-il-i 'topao' si-tb-o 'toplina'
67
U zadnjim dvama primjerima baza je reduplicirana ili može biti reduplicirana. O
reduplikaciji v. niže.
68
Usp. čest prezimenski sufiks u istočnoj Gruziji -švili 'dijete', npr. Džugašvili
(Staljin), Sakašvili (gruzijski predsjednik); u zapadnoj Gruziji takav je -dze 'sin',
npr. Beridze, Kapanadze, Ševarnadze, Kaladze ...
Upitat će netko, a kako mi sad možemo biti sigurni da su to baš

cirkumfiksi, da nisu tek prefiksi i sufiksi? Odgovor je- nikako, tek vje
rujući gramatičkim opisima indonezijskoga i gruzijskoga koji ih zovu
upravo tako, cirkumfiksima.69 Mogli smo navesti i hausu (Nigerija), ali
pisac gramatike tog jezika za morfma-...-z(bilježi ga upravo tako; služi
za derivaciju agentivnih pridjeva, većinom od neprijelaznih glagola)
rabi neutralni termin afiks, premda bi vjerojatno mogao govoriti o cir
kumfiksu (v. Newman 2000: 24-5):
nom 'biti.farmer' ma-nom-I 'farmer' (ADJ.)
haukac 'poludjeti' ma-haukac-i 'lud' (ADJ.)
tsiy�c 'osiromašiti' ma-tsiy�c-I 'siromašan' (ADJ.)
U novije doba u kroatistici se pojavilo tumačenje izvođenja poje

dinih hrvatskih sativnih povratnih glagola cirkumfiksacijom (v. Tafra
-Košutar 2009):
spavati� na-spavati se
jesti� na-jesti se
Problem koji se nameće jest taj što se nije afiks, nego je klitika (o
razlici v. niže). 70 Idemo li tim putem, vjerojatno bi bolji kandidat za cir
kumfigirane oblike bili pridjevi tvoreni prefiksalno-sufiksalno, poput
besmislen (bez+ smisao+ en), besposlen (bez+ posao+ en), no ni tu
ne bismo bili u pravu jer se i bez- i -en mogu pojaviti jedan bez drugoga
(bez- će doći i sa-@, -n, -iiš, npr. u bezimen, besan, bezbolan, bestidan,
bezemljaš i sl., -en posve normalno u staklen, drven, limeni sl.).
Cirkumfiksi se kadšto nazivaju i ambifiksima (v. Greenberg 1963:
92; Crystal 2008: s. v. affix). Naziv ambifiks rabio se međutim i za afiks
koji ovisno o distribucijskim pravilima može doći ili lijevo ili desno od
korijena, primjerice kao kad bi se latinski prijedlog cum tretirao kao
afiks -cum patre 's ocem' - mecum 'sa mnom' (Malkiel 1978: 145).
Infiks (lat. infixum � infigere, in-+ figere 'usaditi, ubosti', engl.
infix) ili umetak afiks je koji zauzima položaj u kojemu prekida neki
drugi morf (Trask 1992: s. v.), odnosno afiks umetnut unutar korijena
69 Sneddon (1996: 26) izrijekom veli da »cirkumfikse valja razlikovati od kombina
cija prefiksa i sufiksa« i na primjeru pokazuje kako je naoko isti morfski materijal
u pridjeva cirkumfiks, u glagola kombinacija prefiksa i sufiksa, s posve različitim
značenjem.
70 Ni usporedba s ruskime ne pomaže jer je ondje se sraslo s glagolom; Popović -
Trostinska (1993; 2001) zovu ga morfemom satelitom.
sama (Katamba - Stonham 2006: 45), odnosno afiks umetnut u koji

drugi morf, a ne tek primjerice između drugih dvaju morfova (Spencer
2007: 129). Donijeli smo nekoliko novijih odredaba stoga što se nerijet
ko -tako i u kroatistici (v. Simeon 1969; Barić et al. 1995) -infiksom
smatra koji god morfumetnut između kojih god drugih dvaju morfova.
-To nije infiks! Infiks je morfkoji se umeće u korijen sam. 71 Postupak
umetanja infiksa zove se infiksacija; infiks je infigiran. Infikasa u hr
vatskome u domaćih leksema nema, bez obzira na pojedine hrvatske
gramatike (tako npr. Barić et al. 1995) koje vele da bi primjerice morf
-ov-1-ev- u tzv. dugoj množini (kao u vol-ov-i, bič-ev-i) bio infiks. Morf
-ov-1-ev- jednostavno je sufiks, on ne razbija korijen, nego dolazi desno
od baze, kao što sa sufiksima i biva (v. Marković 2009). Tafra- Košutar
(2009) drže da bi infiks moglo biti -i- u birati (prema brati). Mi ćemo
smjenu bra//bir promatrati ovdje tradicionalno, kao prijevoj, jednako
kao alternacije bra(ti)//ber(em) ili kao (iza)bra(ti)//(iz)bor (o prijevoju
v. niže).
Infiksi su ono što nalazimo primjerice u nutki (otok Vancouver, Ka
nada), gdje infiks -t- znači plural (Katamba -Stonham 2006: 45), ili u
jeziku chamorro (Marijanski Otoci), gdje infiksi -um- i -in- imaju više
derivacijskih i fleksijskih funkcija, služe primjerice za promjenu vrste
riječi ili za signaliziranje rečenične uloge vršioca, cilja i sl. (Topping
1973: passim):
nut. t'an'a 'dijete' t'a-t-n'a 'djeca' (PL.)
ha?um 'riba' ha-t-?um 'ribe' (PL.)
cham. h,atsa 'podići' h-um-atsa 'dizač, koji diže'
gupu 'letjeti' g-um-upu 'letač, koji leti'
hanom 'voda' h-um-anom 'postati vodom, razvodniti se'
dankolo 'velik' d-um-ankolo 'porasti, povećati se'
sangan 'reći' s-um-angan 'reći' (INF.)
hatsa 'podići' h-in-atsa 'što je podignuto'
baba 'zao' b-in-aba 'zlo(ća)'
hanom 'voda' h-in-anom 'vodenast'
hasso 'misliti' h-in-asso 'misao, znanje'
konne' 'uloviti' k-in-enne' 'ulov'
palao'an 'žena' p-in-alao'an 'ženskar; ženskast'
chupa 'duhan' ch-in-ipa 'pušač, koji puši'
71
Podrobnije o infiksaciji i njezinim novim, dotjeranim odredbama v. u§ 10.2.
Takvih infikasa u hrvatskome nema. Odnosno kad bi u hrvatskome

deminutivni sufiks -ić- bio infiks -ić-, umjesto zidić (zid-ić-0) imali bi
smo nešto kao zićid (z-ić-id-0); kad bi pluralno -ov- bilo infiks, umjesto
sinovi (sin-ov-i) imali bismo nešto kao sovini (s-ov-in-i).
Transfiks je (lat. transfixum � trans- + figere 'probosti, protisnu
ti', engl. transfix, hrv. ?prometak) diskontinuiran afiks koji se provlači,
protiskuje kroz bazu (osnovu); od infiksa se razlikuje upravo time što je
diskontinuiran, a od cirkumfiksa time što se pričvršćuje na bazu koja je
i sama diskontinuirana. Postupak protiskivanja transfiksa zove se trans
fiksacija; transfiks je transfigiran. Transfiksacija se kadšto smatra tipom
unutarnje modifikacije (v. niže). Transfiks je inače noviji i ne osobito
proširen termin, 72 ali jezična pojava na koju se odnosi dobro je i odavno
poznata i veoma dobro opisana. 73 Naime u semitskim jezicima, primje
rice arapskome i hebrejskome, korijeni su uglavnom trokonsonantski,
a kroz te se korijene »protiskuju« različiti vokali, odnosno transfiksi,
kojima se dobivaju novi oblici ili izvedenice (transfiksi tada mogu biti
praćeni prefiksima i sufiksima). Tako je arapski korijen d-r-s zapravo
ostvaraj leksema DRS (opće značenje - 'učiti'), a korijen k-t-b ostvaraj
leksema KTB (opće značenje- 'pisati'); 74 kroz takve se korijene protisku
ju različiti transfiksi i dobivaju primjerice ovi oblici (Bauer 2003: 31 ): 75
darasa 'učio je'
dars 'pouka'
yadrusu 'on uči'
madrasa 'škola' (dosl. mjesto gdje se predaje pouka)76
madaris 'škole' (PL.)
kitab 'knjiga m
katib 'pisar, službenik'78
7
2 Od morfoloških priručnika rabe ga npr. Haspelmath (2002), Bauer (2003), Booij
(2007), ostali ne.
73
Na temelju te pojave razvila se 1980-ih čitava grana u suvremenoj morfologiji,
uzoračna morfologija (engl. templatic morphology), o čemu v.§ 10.2.
74
Semitski jezici u pismu vokale obično uopće ne bilježe (usput, semitski jezici
bilježe se zdesna nalijevo). U§ 1 rekli smo da su i kanonski oblici u semitskim jezi
cima često prikazani trokonsonantski.
75
Svi arapski primjeri u nas su transliterirani ujednačeno (u cijeloj knjizi), bez ob
zira na konvencije u izvornicima.
76
Usp. hrv. preko turskoga- medresa 'muslimanska vjerska škola'.
77
Usp. hrv. preko turskoga- ćitaba 'potvrda'.
78
Usp. hrv. preko turskoga- ćatib, ćato pisar, činovnik (osobito u vojsci)'.
Kompozicija ili slaganje postupak je gradbe riječi od dviju ili više

baza koje su korijenski morfovi, ili riječi, ili afiksoidi; po tome se kom
pozicija bitno razlikuje od derivacije ili izvođenja, koji postupak pod
razumijeva pričvršćivanje afikasa na jednu bazu (osnovu) ili jedan ko
rijenski morf. Između dviju baza može i ne mora postojati poseban morf
koji ih pri slaganju spaja. Primjeri su hrvatskih složenica:
(3) umobolnica (4) rak-rana (5) velegrad (6) crveno-bijelo-plav
vjeroučitelj tabu-tema polumjesec slatko-kiseo
zloporaba internet-liankarstvo autocesta sjeverozapad
romanopisac rang-lista videonadzor gluhonijem
mrzovolja vudu-magija narkokartel vodozemac
suhozid trač-partija oblikoslovlje točka-zarez
hodočastiti čik-pauza mladolik džus-votka
stranputica seks-bomba filmofil grad-država
kažiprst alaj-čauš krležologija Austro-Ugarska
Interfiks (lat. inter- + figere 'pričvrstiti usred', engl. interfix) ili

spojnik afiks je koji se pri slaganju (kompoziciji) umeće između dviju
baza (osnova). 79 Postupak umetanja interfiksa zove se interfiksacija;
interfiks je interfigiran. Temeljni je, prema nekim tumačenjima jedini,
hrvatski spojnik -o- (usp. i primjere [3]):
glav-o-bolja
nog-o-met
par-o-brod
mlad-o-ženja
gol-o-ruk
treć-o-redac
star-o-sjedilac
To -o- podrijetlom je iz muškoga i srednjega roda, a potom se onda

proširilo i na druge osnove - bogorodica, kolovođa, pa onda kostobolja,
vodopija i sl. (Maretić 1899: 365). Nije isključeno da i zapadnoeuropski
jezici nisu tomu pripomogli jer je -o- veoma čest spojnik i u internacio
nalnim riječima (v. Klajn 2002, I: 26). Kadšto se kaže (tako npr. Babić
1986: 30) da interfiksi u hrvatskome mogu biti i ostali vokali (-e-, -i-,
-u-) te -g-:
79
Spojnik se i u ozbiljnim priručnicima kadšto zove infiksom; nama je infiks posve
druga vrsta morfa.
lic-e-m.jer kaž-i-prst tisuć-u-godišnji stran-o-putica

vrem.-e-plov vis-i-baba brat-u-čed čuvar-o-kuća
! ! dup-e-glavac vuc-i-batina deset-o-ljeće
oč-e-vid razb-i-briga osam-o-satni
treć-e-razredni m.ut-i-kaša četvrt-o-finale
druž-e-ljubiv ejep-i-dlaka duhan-o-kesa
srednj-e-brončanodobni oč-i-gledan crven-o-perka
Drugi će pak reći da se takve složenice ili mogu objasniti drugačijim

tvorbenim načinom (srastanjem, v. niže, odnosno bez spojnika, prefik
sacijom i sl.), ili posuđenom, pozajmljenom tvorbom (tako primjerice
duhankesa, šperploča), ili da su toliko rijetke i prebrojive da nema po
trebe uvoditi nove vrste morfova (tako npr. Klajn 2002, I: 23-7).80
Inače, termin i pojam interfiksa nije posve prihvaćen. S razlikom u
repertoaru hrvatskih spojnika kao Babić (1986) tretiraju ga i Barić et al.
(1995; navode samo -o- i-@-), a tako ga imaju i Bauer (2003: 29-30),
Booij (2007: 88-90), usp. nekoliko njihovih primjera:
njem.. Geburt-s-jahr 'godina rođenja'
Arbeit-s-anzug 'radno odijelo'
dan. varken-s-vlees 'svinjetina'
koninginn-e-dag 'kraljičin (rođen)dan'
šp. roj-i-blanco 'crveno-bijel'
clar-i-vidente 'vidovnjak'
Podrijetlo im može biti posvojni ili padežni morf (u germanskim

jezicima), ili veznik (u španjolskome), ili glagolski morf (imperativno
-i- u hrvatskima kažiprst, vucibatina), ali sinkronijski oni ne funkcio
niraju s tim prvobitnim značenjima, nego im je značenje posve funkci
onalno - spajanje dviju osnova. S druge strane Trask (1992: s. v.) in
terfiks tumači kao ono što ovdje smatramo sufiksom, a Simeon (1969),
Matthews (1991), Katamba - Stonham (2006), Crystal (2008) uopće ga
nemaju. Usput, termin je uveden prije 50-ak godina, i to sa značenjem
kakvo daje Trask (v. Malkiel 1978: 144). Kadšto se ubraja i među praz
ne morfove (v. gore). U svakom slučaju interfiksi su od onih morfova
kojima značenje nije ni leksičko, ni derivacijsko, ni gramatičko, nego
posve funkcionalno - spajanje.
80
Pitanje je koliko je taj stav ispravan, osobito ako se temelji na brojnosti morfova.
U hrvatskome ima i složenica bez spojnika (ili sa spojnikom -e-),

a složenice su stoga što se vladaju kao jedna riječ - imaju jedan flek
sijski morf. Jednu vrstu čine složenice tipa čuvarkuća (v. gore) te one
koje smo naveli u primjerima (4) - rak-rana, rang-lista, šoping-centar,
škembe-čorba i sl. U kroatistici se za njih rabi termin polusloženica
(Babić 1986; Barić et al. 1995), što nije osobito pogodan termin (nešto
ili jest složenica ili nije), pogotovo stoga što se pojam i termin onda
povezuju i isprepliću s pravopisom (pa se polusloženicama smatraju
one složenice koje se pišu s crticom), a vidjeli smo već u § 1 da pravo
pis nije osobito zahvalno mjerilo (usp. niže i primjere subordiniranih i
koordiniranih složenica i način kako su zapisane - iz njega se malošta
može zaključiti o slaganju kao takvu), tim više ako povratno utječe na
opis rječogradbe (kao što se u kroatistici događa). Drugu vrstu čine
sraslice, riječi nastale srastanjem. Srastanje je zapravo poseban rječo
gradni postupak, tek mu je rezultat isti kao u slaganja. Naime dok kod
slaganja načelno ne postoji sintaktička veza među polaznim bazama,
nego se značenjska veza uspostavlja spojnicima (koji mogu biti i nulti),
sraslice nastaju upravo srastanjem postojećih sintagmi ili ustaljenih ko
lokacija, obično kad im se značenje objedini i osamostali. Sraslice su u
hrvatsk;ome primjerice ove:
Očenaš +- Oče naš
Zdravomarija +-Zdravo, Marija
dangubiti +-dan gubiti
jedanputjedan 'tablica množenja'+-jedan puta jedan
kućepazitelj+-kuće pazitelj
kućevlasnik+-kuće vlasnik
! ! dupelizac +-dupe lizac
domazet 'koji se priženio, priženjenik'+-doma zet
hvalevrijedan+-hvale vrijedan
bogomdan+-bogom dan
dajbudi 'barem' +- daj budi
dabogda+-dao Bog da
bome+-Bog me
htjedbudem +-htjeti budem (FUT.n, v. Maretić 1899: 287, 629-30)
Osim u priloga (npr. uskoro, nizbrdo, zapravo, nagodinu, natrag,

doista, dosita, međutim, uostalom...), eventualno prijedloga (npr. po
put, pokraj, potkraj, uime, ususret, uoči...), rječogradba srastanjem u
hrvatskome nije odveć plodna, a očito nikad i nije bila.
U primjerima složenica (5) (v. gore) sudjeluju afiksoidi. Prema nji

hovu položaju u odnosu prema bazi razlikujemo dvije njihove vrste,
prefiksoide i sufiksoide (�prefiks, sufiks+ '--lo/id). Ti termini u zapad.:
noj lingvistici nisu baš česti,81 ali u kroatistici ih -smatramo to dobrim
-rabimo. 82
Prefiksoid je afiksoid koji se pričvršćuje lijevo od baze (osnove),
odnosno afiksoid koji joj prethodi. Primjerice u hrvatskome:
vele velegrad, veletržnica, veleučilište, veleslalom
polu polukrug, polugodište, polusvijet, poluosovina
sve sveučilište, svemoć, sveznalica
tro tromeđa, trobroj, trokorak
eko ekoturizam, ekoproizvod, ekofarma
auto autoput, autopraonica, autodijelovi
mikro mikrovalna, mikrometar, mikroprocesor
super supermodel, superveleslalom, superjahta
video- videonadzor, videotehnika, videoigra, videozid
Sufiksoid je afiksoid koji se pričvršćuje desno od baze (osnove),

odnosno afiksoid koji ju slijedi. Primjerice u hrvatskome:
-lik mladolik, srcolik, zvjezdolik
-slovlje jezikoslovlje, oblikoslovlje, prirodoslovlje
-pis životopis, prirodopis, zemljopis, ljetopis
-put dvaput, triput, stoput
-god tkogod, štogod, kojigod
-fil knjigofil, filmofil, slavenofil
-filija knjigofilija, filmofilija
-graftja oceanografija, kartografija
-logija krležologija, papirologija
U europskim jezicima česte su složenice sastavljene samo od afik

soida, odnosno od baza koje ne mogu stajati samostalno (nikad samo
stalno ne čine oblik riječi) ili u kojima nema domaćih korijena. Budući
da su sastavljene od baza iz klasičnih jezika, takve se složenice obično
nazivaju neoklasičnima (engl. neo-classical compound). Primjerice u
hrvatskome:
81
Nemaju ih npr. Bauer (2003), Katamba - Stonham (2006), Booij (2007). Rijk
(2008) u opisu baskijskoga rabi termine paraprefiks i parasufiks.
82 V.
npr. Simeon (1969: s. v.), Babić (1986: 24), Silić - Pranjković (2005: pas
sim).
morfologija astronomija ortopedija etnografija

aerodrom oligarhija meteoropatija homoseksualizam
telefon izoglosa geometrija oktopod
monogamija ksenofobija gastroskopija otorinolaringologija
Četvrti stupac primjera slaganja (v. gore primjere pod [6]) zanimljiv
je jer se značenjski razlikuje od složenica u primjerima (3-5). Uspo
redimo li primjere u stupcima, vidjet ćemo da se složenice značenjski
mogu podijeliti na dvije vrste, subordinativne (3-5) i koordinativne (6).
Subordinativne, ili subordinirane, ili odredbene, ili determinativne
složenice one su kojima je jedan njihov sastavni element glavni, glava,
a drugi je glavnomu subordiniran, podređen. Semantička i morfosintak
tička obilježja glavnog elementa prenose se na cijelu složenicu (što je u
sintaksi znano kao načelo perkolacije ili prelijevanja, prijenosa - obi
lježja glave sintagme prenose se na sintagmu u cjelini), primjerice:
suhozid =;= suhi zid
umobolnica = bolnica za um
tamnoplav = tamno plav
hodočastiti = častiti hodom
tabu-tema = tema koja je tabu
Dakle suhozid je vrsta zida (semantički) te je poput zida imenica
muškoga roda a-sklonidbe (morfosintaktički), umobolnica je vrsta bol
nice, hodočastiti je glagol kao i častiti i sl. Glava, glavni element u
jezicima svijeta najčešće je desno, što je E. Williamsa g. 1981. nagna
lo da ustanovi tzv. pravilo desne ruke, odnosno pravilo desne glave
(engl. right-hand head rule, v. Katamba - Stonham 2006: 324-8; Booij
2007: 54, 78). No ima i veoma zanimljivih odstupanja od tog pravila. U
hrvatskome tako je u pojedinim složenicama s glagolskim prvim dije
lom, primjerice grizodušje nije vrsta duše, dušja, nego otprilike 'ono
što dušu grize', a osobito je to često u složenica u kojima je lijevi ele
ment imperativni, pa primjerice kažiprst jest vrsta prsta ('prst kojim
se pokazuje'), ali razbibriga nije vrsta brige, nego je upravo 'ono što
brigu razbija' (briga je tu podređena). Tako je i s hrvatskim imenicama
mutikaša, sjecikesa, svrzimantija, pamtivijek, ! !jebivjetar i sl., 83 kakvih
ćemo sličnih, s glagolskim prvim dijelom, naći i u drugim jezicima i
čest su predmet'morfoloških priručnika - u ·poljskome (npr. pedziwiatr
83
O hrvatskima, srpskima i još nekim slavenskiµrn te različitim tumačenjima njiho
va prvoga dijela v. i Stevanović (1956).
68 • 2. Morfem i rnorfovi
'vjetropir, »juri-vjetar«', moczymorda 'ispičutura, »moči-njuška«'),

talijanskome (npr. portafoglio 'lisnica, »nosi-list«', lavapiatti 'perilica
za suđe, »peri-suđe«'), francuskome (npr. porte-parole 'glasnogovor
nik, »nosi-riječ«', seche-mains 'sušilo sa ruke, »suši-ruke«'), englesko
me (npr. pickpocket 'džepar, »beri-džep«', killjoy 'partibrejker, »kvari
-veselje«'). Takve pojave na svoj način iznova potvrđuju da složenice
nikad nisu puki zbroj svojih sastavnih dijelova, o čemu je već bilo riječi
(v. § 1.2).
Koordinativne ili, koordinirane, ili usporedne, ili kopulativne slo
ženice one su u kojima se ne može kazati da jedna baza semantički
dominira, nijedna nije semantički glavna, obje su, odnosno onoliko njih
koliko ih ima, semantički ravnopravne, primjerice u hrvatskome: 84
grad-država =grad i država 'polis'
Austro-Ugarska =Austrija i Ugarska
daninoć =dan i noć 'maćuhica'
onaon85 =ona i on
vodozemac = '(životinja koja živi) na kopnu i u vodi'
crveno-bijel =crven i bijel
gluhonijem86 =gluh i nijem
gore-dolje = 'posvuda'
Budući da su sastavni elementi u koordinativnim složenicama se

mantički ravnopravni, kadšto će oko morfosintaktičih obilježja slože
nice biti dvojbe, pa će jezična uporaba (praksa) odrediti kojega će roda
biti i kako će se sklanjati imeničke složenice sastavljene od raznorodnih
dijelova, poput grad-država, točka-zarez, džus-votka i sl. Zbog svojega
sastavnog značenja koordinativne se složenice kadšto nazivaju i kopu
lativnima, a poznate su i po međunarodnome terminu preuzetu iz in
doeuropeistike - dvandva (skt. dvandva 'par', dosl. 'dva.dva').87 Evo
nekoliko primjera iz sanskrta (Beeks 1995: 172), pandžapskoga (Booij
2007: 81), tamilskoga i vijetnamskoga (Bauer 2003: 43):
84
Više o hrvatskim koordinativnim složenicama v. Marković (2010a).
85
Jedno od uporišta pjesništva A. Žagar.
86
Potvrđuje nesavršenost pravopisa; »savršeno« bi u hrvatskome bilo da se piše s
crticom.
87
I za subordinativne složenice postoji sličan termin - tatpuruša (skt. tatpuru$a
'toga sluga', v. Simeon 1969: s. v.; Mayrhofer 2002: 104-5; Walchli 2005: 2)- no
taj se za razliku od dvandva rijetko rabi.
skt. indra-vayu = 'lndra i Vaju' (najvažnija

indijska božanstva)
pandž. maa-pio (majka-otac) = 'majka i otac'
tam. appaa-v-amma (otac-SPOJNIK-majka) = 'roditelji'
vijet. ban-ghS (stol-stolica) = 'namještaj'
vijet. s6t-ret (biti.vruć-biti.hladan) = 'malarija'
Radi povijesti jezikoslovnoga nazivlja u hrvatskome zanimljivo je
da Maretić termine kopulativna, determinativna, komparativna složeni
ca te sraslica rabi od drugog izdanja svoje gramatike (1931), u prvome
ih (1899) još nema; neki od njih ne rabe se ni u suvremenim deriva
tološkim priručnicima, odnosno Barić et al. (1995), Silić - Pranjko- .
vić (2005) o koordinativnim složenicama govore usputno (i to samo o
pridjevskima, zovu ih dvopojmovnima), a Babić ih je u Tvorbi (1986;
2002) kao spojne ili kopulativne »sakrio« u dvama paragrafima (u ka
zalu pojmova termina nema niti su u knjizi opisani).
Kažimo još da je u izvrsnoj novijoj studiji Walchli (2005) pojam
koordinativnih složenica suzio, odnosno precizirao je da prave koor
dinativne složenice (zove ih engl. co-compound 'su-složenica') nisu
tek kakve god složenice dviju ravnopravih baza, primjerice hrvatsko
Austro-Ugarska, crveno-bijel, nego da je za njih ključno novoostvareno
značenje koje mora biti hiperonimno (nadređeno, superordinirano) u
odnosu na značenje sastavnica, koje pak moraju biti naravno koordini
rane, odnosno moraju iskazivati semantički bliske pojmove iste hijerar
hijske razine. Drugim riječima, istinska koordinativna složenica sastav
ljena od baza otac i majka prema takvu tumačenju ne znači samo 'otac i
majka', nego upravo 'roditelji' (usp. gore pandžapski i tamilski). 88
Složenice se_nadalje mogu značenjski razlikovati prema tomu znače
li podvrstu onoga što je označeno jednim od njihovih sastavnih elemena
ta ili su razvile značenje koje se ne može izvesti ni iz jednoga sastavnog
elementa. Endocentrične složenice (+-- grč. fv8ov, endon 'unutra, kod
kuće'+ lat. centrum 'središte', engl. endocentric) znače podvrstu ono
ga što znači jedna od njihovih leksičkih sastavnica, odnosno značenje
složenice rezultat je značenja sastavnica, odnosno jedna od sastavnica
značenjski je glavna i njezino se značenje prenosi na čitavu složenicu, pa
je značenje složenice hiponimno značenju jedne od sastavnica:
88 Nije nezanimljivo da Walchli (2005: 17) terminu dvandva »prigovara« da sam

zapravo nije takva složenica, nego je reduplicirana riječ (o reduplikaciji v. niže), za
što je skt. termin amre(l,ita. Toliko o terminologiji i tradiciji .
suhozid =suhi zid

umobolnica =bolnica za um
kažiprst =prst kojim se (po )kazuje
Egzocentrične složenice (+--- grč. f�co, eksa 'vani, izvan' + lat. cen
trum 'središte', engl. exocentric) znače nešto što nije podvrsta nijedne
od sastavnica, odnosno ono što znače nije hiponim (podređenica) ni
jedne od leksičkih sastavnica složenice, odnosno nijedna od sastavnica
nije glavna u tom smislu da se njezino značenje prenosi na čitavu slože
nicu, primjerice vukodlak nije ni vrsta ·vuka ni vrsta dlake (Klajn 2002,
I: 33). Riječi za ljude, životinje i biljke često su egzocentrične složenice
(Bauer 2003: 42), usp. hrvatske:
bjelouška =vrsta zmije (:f. bijela uška)
crnogorica = zimzeleno drveće (:f. crna gora)
listopad =mjesec u kojemu pada lišće
(:f. pad lišća, usp. vodopad =pad vode)
suncokret =vrsta cvijeta (:f. kret/nja/ sunca)
puškomet = domet puške (:;t pucanje/metanje puškom)
probisvijet =protuha, danguba (:;t proboj svijeta)
dugoprstić =osoba sklona potkradanju (:;t dugi prstić)
!!jebivjetar =vjetropir, površna i neozbiljna osoba
(:;t ! ! !vjetar što jebe, ! !!jebanje vjetra)
Egzocentrične složenice poznate su i po međunarodnome terminu

preuzetu iz indoeuropeistike - bahuvrihi (skt. bahuvrzhi). 89
Ako sad pogledamo složenice koje u sebi imaju kakav glagolski dio,
primjerice hrvatske:
kišobran
lukobran
nogomet
kažiprst
svrzimantija 'raspop'
vadičep
89 S izvorno posvojnim značenjem 'koji ima mnogo riže, koji obiluje rižom, mnogo
riže imajući' (bahu- 'obilan, bogat'+ vrihi 'riža', v. Simeon 1969: s. v.; Mayrhofer
2002: 105-6); ideja je dakle ta da se složenicom upućuje na ono što odlikuje onoga/
ono što se njome označuje.
primijet ćemo da u njima na neki način možemo govoriti o komprimi

ranim rečenicama, otprilike:
(ono što) brani od kiše
(ono što) brani luku
(ono gdje se) meće nogom
prst kojim se pokazuje
(onaj koji je) svrgao mantiju
(ono što) vadi čep
Isto bi bilo kad bi primjerice klitička povratna zamjenica ili povrat
na čestica se bile pripojene glagolu. U hrvatskome nije tako, u ruskome
jest:
rus. umyt'sja 'umiti.se' my umylis' 'mi umili(.smo).se'
bojat'sja 'bojati.se' ja bojus' 'ja bojim.se'
I u romanskim se jezicima povratna zamjenica (čestica) vlada razli
čito, primjerice u španjolskome i talijanskome sraštena je u infinitivu
(ili to može biti), u francuskome nije:
šp. llamarse 'zvati.se' C6mo te llamas? - Me llamo Ana. 'Kako se
zoveš? - Zovem se A.'
tal. suicidarsi 'ubiti.se' si suicido coi barbiturici 'ubio se
barbituratima'
fr. se raser 'brijati se' je me rase 'ja se brijem'
Budi usput rečeno, A.Mažuranić u svojemu je Rečoslovju g. 1859.
neke klitike pisao crticom povezane s naglašenom riječju (u ono doba
to nije bilo neobično), pa tako i se:
Ova-je knjižica ...
pak-mi-je vratilo još lani rukopis...
Ali bojeći-se ja, da-bi-mi delo tim nerazumivo i nekoristno postalo,
volio-sam-ga...
manje potrebne stvari moć-će-se i onako u školi lahko preskočiti
O svojevrsnim komprimiranim rečenicama pogotovo možemo go
voriti u već spominjanim za hrvatski rijetkim sraslicama i složenicama
poputjedanputjedan i pusti-baba-konju-krv. Zašto sve to spominjemo?
-Zato što se u mnogim jezicima riječi grade upravo tako, da se dopune
glagolu (dakle subjekt, bliži objekt, dalji objekt) pričvršćuju na glagol
i zajedno s njime tvore jednu riječ. Takav se postupak zove inkorpo
racija.
Inkorporacija (lat. incorporatio 'pripojenje, u-tjelovljenje', engl.

incorporation) vrsta je slaganja pri kojoj se glagolu pričvršćuju njegovi
argumenti, njegove dopune (najčešće izravni objekt prijelaznoga gla
gola ili subjekt neprijelaznoga, kadšto neizravni objekt, kadšto i adver
bijal), koje postaju dio novoga, složenoga glagola, koji dalje normalno
služi kao predikat; u novije doba kao važan kriterij prave inkorporacije
uzima se činjenica da novostvorena složenica ima sintaktičku funkci
ju svih inkorporiranih sastavnica (Gerdts 2007; Katamba - Stonham
2006). Evo kako to izgleda u nauatlu (»aztečki«, jezik drevnih Azteka,
Meksiko), čukotskome (Sibir) i inuitu (grenlandski); iz primjera će se
vidjeti da tu jedna riječ - neobično duga - objedinjuje ono što bi u hr
vatskome i sličnim jezicima bila čitava rečenica (Gerdts 2007):
nau. ya' ki-kočillo-tete'ki panci
3.sG 3.sG.to-nož-rezati kruh 'On narezao je kruh time, nožem'
ni-quin-xochi-temo-lia
l .sG-3.PL-cvijet-tražiti-za 'Tražim cvijeće za njih'
čukot. tumge ebk kayIJg-nmg-nen
prijatelj.ERG sin.ABS medvjed-ubiti-AOR.3 .SG.3.SG
'Prijatelj je za svoga sina ubio medvjeda'
gtlgge kawkaw mgtqg-rkele-nen
otac.ERG kruh.ABS maslac-namazati-AoR.3.sG.3.sG
'Otac je na kruh namazao maslac'
in. qimmeqarpoq
pas.imati.JND.3.sG 'On ima psa'
tuttup neqitorpunga
sob.REL meso.jesti.IND. l .SG 'Ja pojeo sam sobovo meso'
Inkorporacija se često izjednačuje s polisintezom (engl. polysynthe

sis). B. Comrie 1980-ih je predložio ovakvu razluku: inkorporacija se
odnosi na mogućnost da se više leksičkih morfova ugradi u jednu riječ,
a polisinteza se jednostavno odnosi na to da se u kojem jeziku u jednoj
riječi može okupiti više (ili neobično mnogo) morfova, bili oni leksič
ki ili gramatički (Comrie 1989: 45). Na taj način inkorporacija bi bila
samo poseban slučaj polisinteze. Radovi Mithun (1984; 1986) i Sadock
(1986) potvrdili su da ima razloga lučiti to dvoje. Eskimsko-aleutski
jezici (primjerice inuit, jupik) bili bi tada izrazito polisintetični, ali ne
inkorporativni. U složenicama u inuitskim primjerima samo je jedan
morf leksički, i to imenički, a glagolski dio iskazan je sufiksima (koji,

doduše, imaju neobično bogata značenja); imenica u njima nikad nije
subjekt, što je za pravu inkorporaciju tipično, uvijek je objekt; novo
stvoreni glagol ne utječe na promjenu padeža imenice sob (v. primjer),
a morao bi (Gerdts 2007: 97-8). Stoga se tu govori o denominalnim
(odimenskim) glagolima, a ne o inkorporiranim imenicama. »Pravi«
inkorporativni jezik bio bi primjerice čukotski.90
Ogledali smo dosad rječogradne postupke koji se temelje na ulanča
vanju afikasa. Pogledajmo sad kako izgledaju nekonkatenativni postup
ci, koji se elementi u njima javljaju i kakvi se odnosi među njima uspo
stavljaju. Nekih od njih u hrvatskome nema ili ima samo sporadično, u
gdjekojem naslijeđenu ili pozajmljenu leksemu.
Supletivnost ili supletivizam (lat. supplere, suh-+ plere 'dopuniti',
engl. suppletion) jest ostvarivanje leksema oblicima riječi kojih se lek
sički morfovi ne dadu dovesti u vezu nikakvim sinkronijski vrijedećim
fonološkim pravilom, odnosno gradba oblika riječi jednoga leksema
pomoću baza koje ili nisu etimološki povezane ili pak etimološki jesu
povezane, ali se sinkronijski vrijedećim pravilima ne mogu dovesti u
vezu. Baza (osnova) koja supletivno smjenjuje drugu zove se supletiv;
oblik tvoren supletivnom bazom (osnovom) supletivan je. Evo neko
liko poznatijih primjera supletivnosti u glagola, pridjeva, zamjenica i
imenica:
V. ADJ. PRON. N.
hrv. biti (INF.) dobar (POS.) ja (NoM.) čovjek (sa.)
jesam (PRES.) bolji (COMP.) mene (Acc.) ljudi (PL.)
budem (PRES.)
rus. byt' (INF.) horošij (POS.) mi (NOM.) rebenok 'dijete' (sa.)
est' (PRES.) lučšij (COMP.) nas (Acc.) <leti (PL.)
net (NEa.PRES.)
engl. be (INF.) good (POS.) I (NOM.)
am (PRES.) better (COMP.) me (ACC.)
was (PF.)
njem. sein (INF.) gut (POS.) ich (NOM.) Man 'čovjek' (sa.)
bin (PRES.) besser (COMP.) mich (ACC.) Leute/Manner (PL.)
war (PF.)
90
Još o morfološkoj tipologiji jezika v. ovdje § 4.2.
lat. esse (INF.) bonus (Pos.) ego (NOM.) luppiter (NoM.)91

sum (PRES.) melior (coMP.) mei (GEN.) lovis (GEN.)
fui (PF.) optimus (SUPER.)
fr. aller 'ići' (INF.) bon (POS.) je (NOM.)
vais (PREs.) meilleur (coMP.) me (ACC.)
irai (FUT.)
Uz odredbu i primjere nekoliko napomena. Prvo, već je iz odred

be vidljivo da u afikasa ne govorimo o supletivnosti, odnosno morfovi
za hrvatski komparativ -}- i -š- u crn-j-i i mek-š-i nisu supletivni, ne
smatramo ih supletivnima, premda je riječ o pojavi veoma sličnoj onoj
koju imamo u bazama dobar i bolji, zao i gori. 92 Drugo, supletivni obli
ci oblici su jednoga leksema! Drugim riječima, dobar i bolji oblici su
leksema DOBAR, čovjek i ljudi oblici su leksema čovEK. U tom smislu
supletivni su oblici ponajveći izuzetak - i morfolozima vječita kost u
grlu zbog koje moraju »priznati poraz«(u smislu da se ne može baš sve
objasniti) - od općega pravila da leksem ima uglavnom stalno jezgre
no značenje i tek donekle promjenljive oblike, odnosno da se oblici u
kojima se leksem ostvaruje, realizira, moraju međusobno dati povezati
sinkronijskim fonološkim ili morfonološkim pravilima(o leksemu v. §
1.2). Treće, u Barić et al.(1995: 97, § 217) kaže se da se »potpuno razli
čiti alomorfi jednoga morfema« zovu supletivni alomorfi. To i nije loša
odredba - premda nije posve precizna - no neki od ondje navedenih pri
mjera nisu najsretniji. Primjerice kao supletivan navodi se odnos dviju
osnova u glagola kleti - infinitivno kle(-o-ti) i prezentsko kun(-e-m).
Na tom primjeru vidi se da alomorfi ne moraju biti baš »potpuno razli
čiti«, nego je važno to da se oni ne mogu dovesti u vezu pomoću sin
kronijskih fonoloških pravila. Infinitivna i prezentska osnova glagola
kleti imaju isti(!) korijen(u etimološkome smislu), no ono zbog čega
možemo reći da među njima vlada supletivan odnos, jest činjenica da u
hrvatskome nema sinkronijskoga fonološkog pravila koje bi u prijevoju
91
Nominativni je oblik prema starijemu *Iov-pater (Gortan - Gorski - Pauš 2005:
33), pa se odnos Iuppiter - Iovis smatra supletivnim (v. Simeon 1969: s. v. supleti
vizam).
92 Morfovi poput -j- i -š- dadu se promatrati u okviru pojma morfoma, o čemu v. §§
3.2, 9.2. Usput, Bloomfield (1970 [1933]: 215), Harris (1942: 172) ili Nida (1948:
422) takve su afikse smatrali jednostavno supletivnima (u njih je bila riječ o engl.
pluralnim sufiksima -s, -en, -fJ, kao u cow-s 'krave', ox-en 'volovi', sheep-fJ 'ovce').
S druge strane - i ne iz posve jasnih razloga - Nida (1948: 429) drži da engl. oblici
be i was nisu ostvaraj istoga morfema.
ili zbog vokalizacije smjenjivalo luu, kao što se to u povijesti hrvatsko

ga dogodilo sa slogotvomim lukunem, vuk, puk, pun, suza i sl. Premda
etimološki posve istih korijena, sinkronijskim pravilima hrvatskoga ne
dadu se povezati ni tko i koga, gdje je korijen k- u nominativnom obliku
posve »zamućen« premetanjem sat iz deiktične čestice to (k-to � tko,
usp. č-to � što), koje čestice u ostalim padežima i nema (*k-oga-to,
*k-omu-to, *č-ega-to). Četvrto, kadšto se razlikujujaka (engl. strong) i
slaba (engl. weak) supletivnost. Jaka podrazumijeva potpuno fonološko
razlikovanje dvaju alomorfa (kao hrv. biti i jesam, zao i gori, dobar i
bolji), slaba takve alomorfe koji fonološki nisu posve nepodudarni (kao
hrv. kleti i kunem, velik i veći, malen i manji). Peto, supletivnosti je više
u frekventnijim kategorijama, obratno od sinkretičnosti (v. gore), koje
je više u onima manje frekventnima (Haspelmath 2002: 242), pa na
neki način ne čudi da su supletivni upravo pomoćni glagoli, temeljni
pridjevi, lične zamjenice i sl., dakle najčešći leksemi. Nadalje, čini se
da je supletivnost u glagola tipološki nešto češća nego u imenica. Bybee
(1985b: 93) to povezuje s većom semantičkom diferencijacijom unutar
glagolske paradigme. Tako primjerice promjene u glagolskome vidu
znatnije utječu na semantiku glagolske baze no što padež i broj utječu
na semantiku imeničke, a semantički raskol nerijetko i jest taj koji rađa
supletivnost.93 Šesto, tradicionalno se nekako držalo da je supletivnost
svojstvena indoeuropskim jezicima, novija tipološka istraživanja poka
zuju da supletivnosti ima po svem svijetu.94 Primjerice u hausi (Nige
rija) veoma čest pridjev babba 'velik, važan, odrastao' ima supletivan,
dijakronijski potpuno nepovezan pluralni oblik mćinyii (Newman 2000:
23), u baskijskome je komparacija uglavnom predvidljiva, ali kompara
tiv od on 'dobar' jest hobe 'bolji' (Rijk 2008: 710). Sedmo, uz supletiv
nost je često vezan i pojam defektivnosti, naime supletivni oblik često
biva nadomjeskom u defektivnoj paradigmi, primjerice hrvatsko čovjek
nema pluralni oblik (*čovjeci), nego se za plural rabi oblik ljudi.
Defektivna je (lat. defectivus +- defectio 'nemoć, slabost, slablje
nje', engl. defective, hrv. nepotpun, manjkav, krnj) ona leksička jedinica
kojoj nedostaju pojedini gramatički oblici koje tipično imaju članovi
njezine vrste, odnosno leksička jedinica koja nema ostvarenu punu pa
radigmu koju imaju ostali pripadnici njezine vrste. Primjerice ako koji
93 Više o uvidima J. Bybee (1985b) v. ovdje u§ 4.3.

94
Surreyska baza podataka (Brown et al. 2004) na 30-ak jezika svijeta zorno to
pokazuje.
jezik ima imeničku sklonidbu prema padežu i broju, najveći će broj

imenica imati oblik za sve padeže i sve brojeve; imenički leksem koji
neće imati sve oblike, bit će defektivan. Tipičan primjer u imenica jesu
imenice s defektivnim brojem (lat. defectiva numero), odnosno singula
ria tantum ('samo singularne', sg. sungulare tantum) ipluralia tantum
('samo pluralne', sg. plurale tantum), primjerice: 95
SG. PL.
hrv. dijete *djeteta
braća *braće
dvojica *dvojice
telad *teladi
lišće ?lišća
*hlača hlače
*vrato vrata
*desan desni 'zubno meso'
*Tučep Tučepi
*Alpa Alpe
engl. dirt 'blato' *dirts
music 'glazba' *musics
*athletic athletics 'atletika' (singularne slaganje)
*new news 'novost' (singularne slaganje)
*scissor scissors 'škare'
*trouser trousers 'hlače'
*pyjama pyjamas 'pidžama'
Takvima valja držati i one u kojih među raznobrojnim oblicima
postoji semantička razlika (primjerice značenje ostvareno u singularu
može biti ostvareno i u pluralu, ali plural ima i odjelito značenje ne
ostvareno u singularu):
SG. PL.
hrv. starac 'star čovjek' starci 'roditelji'
toplica 'topla izvorska voda' toplice 'terme'
dvor 'dvorac' dvori 'kuća (veća dalmatinska)'
(usp. Matanovi dvori)
lat. aqua 'voda' aquae 'toplice'
fortuna 'sudbina; sreća' fortunae 'imutak'
sal 'sol' sales 'dosjetke'
95
Za engl. v. Quirk et al. (2007: 298-304), za lat. v. Gortan- Gorski- Pauš (2005:
45-6).
engl. brain 'mozak' brains 'pamet'

head 'glava' heads 'glava, lice (na kovanici)'
spade 'štihača (lopata)' spades 'pik (boja u kartama)'
(usp. the ace of spades)
Kadšto pojedina imenica nema oblike za sve padeže (lat. defectiva

casibus), odnosno ima oblik za tek pojedini padež, primjerice hrvatsko
autostopom (instrumental), autostop (akuzativ), možda autostop (no
minativ), latinsko iussu 'po zapovijedi' (ablativ), natu 'po rodu/dobi'
(ablativ),fors 'slučaj' (nominativ),forte 'slučajno' (ablativ). U glagola
univerzalna je pojava da neprijelazni nemaju trpnih oblika (Carstairs
-McCarthy 2007: 324), u hrvatskome svršeni glagoli nemaju imper
fekta, nesvršeni tek kadšto imaju aorist (v. Babić 1976-1977), bezlični
glagoli (poput hrvatskih sijevati, grmjeti, kišiti) od ličnih oblika imaju
samo one u 3. licu singulara i sl. Od pojedinačnih hrvatskih glagola po
znat je vidim, koji nema infinitiva (*veljeti), ima samo prezent (velim),
imperfekt (veljah) i glagolski prilog sadašnji (veleći). 96 Zanimljivi su
i oblici hajde, hajdemo, hajdete i nemoj, nemojmo, nemojte - prvi je
turcizam, drugi izveden od glagola moći97 - koji imaju potpunu impera
tivnu paradigmu, ali nijednu drugu. Da se pojedini pridjevi opiru kom
paraciji, to nije ništa neobično ni u hrvatskome. Na taj su način i oni
defektivni. Mažuranić ih (1859: 53-4) zove manjkavima (lat. adjectiva
defectiva): bratov, sestrin, donji, gornji, zadnji, predobar, svemogući,
zimski, današnji i sl.
Sljedeća tri neafiksalna rječogradna postupka - prijeglas, prijevoj i
tonska dlfefnacija - temelje se na modifikaciji baze, pa se kadšto zovu
unutarnjima, odnosno govori se o unutarnjoj fleksiji, unutarnjoj deri
vaciji_ili unutarnjoj mutaciji. Uz napomenu da se unutarnjomfleksijom
kadšto naziv� fleksija unutarnjega dijela složenice, što u hrvatskome
imamo u već spomenutim (v. gore) zamjenicama sa sufiksoidom -god.
Prijeglas, ili metafonija (grč. µE1a-, meta- 'pre-, iza' 98 + <t>WVYJ,phone
'glas'), ili um/aut (njem. Um/aut, međunarodno prihvaćen termin),
9
6 Čak i ARj kao geslo, natuknicu ima velim, premda kaže da je u starim rječnicima
zabilježeno i veljeti i veliti. U drugim je slavenskim jezicima veleti, pa danas onda na
temelju povijesnog uvida govorimo o veljeti (ne veliti); usp. prefigirano po-veljeti,
od čega imamo imenicu povelja.
97 Dakle ne moći - ne mozi--+ nemoj, s lenicijom (slabljenjem) intervokalnoga z,
usp. pomoći - pomozi.

98 Prefiks meta- općenito znači kakvu promjenu.
ili vokalska mutacija (engl. vowel mutation) fonetski je uvjetovana al

ternacija vokala, točnije jednačenje vokala prema glasu ispred ili iza
njega. Za istu alternaciju rabe se i termini engl. affection te vokalska
harmonija (engl. vowel harmony). 99 Z,;i razliku od prijevoja (v. niže)
prijeglas ne utječe bitno na promjenu značenja, pa u pravome smislu i
nije morfološka promjena. Primjerice u mađarskome se vokal u sufiksu
progresivno asimilira prema prednjosti ili stražnjosti te zaobljenosti ili
nezaobljenosti vokala u bazi (Rounds 2009: 10-2):
lany-nak 'djevojčici' (DAT.) no-nek 'ženi' (DAT.)
asztal-ok 'stolovi' (PL.) gyerek-ek 'djeca' (PL.)
U hrvatskome progresivni prijeglas o/le imamo u sufiksalnome mor

fu, uvjetovan (ne)palatalnošću krajnjega konsonanta baze:
sel-o polj-e
sel-om polj-em
vol-om konj-em
vol-ov-i muž-ev-i
lud-ova-ti bič-eva-ti
U korijenskome morfu ili u glagolskome sufiksu glagola III. vrste

hrvatsko se e regresivno preglašuje u i ispred o (vokalizirano /), a, e:
del-0 � dio
srne-a-ti � smijati
sme-e-m � smijem
hte-0-l-0 � htio
vid-e-l-0 � vidio
Za germanske jezike svojstven je i-umlaut, regresivno oprednjenje

stražnjih vokala ispred prednjih, primjerice u njemačkome:
Buch 'knjiga' (so.) Biicher (PL.)
Mann 'čovjek' (so.) Manner (PL.)
Berg 'brdo, planina' Gebirge 'planine, planinski lanac'
Tag 'dan' taglich 'dnevni'
Traum 'san' traumen 'sanjati'
99
Termini se kadšto rabe kao sinonimni, kadšto samo za pojedine jezike, kadšto se i
diferenciraju, primjerice ponekad se um/aut drži regresivnom, a vokalska harmonija
progresivnom asimilacijom (v. Lass 1984: 171-2).
Ista promjena u engleskome danas podsjeća na prijevoj, no i tu je

riječ o prijeglasu, samo što je njegov uzrok (pluralni sufiks -iz) u povije
sti jezika ispušten, što je dovelo do današnjih »nepravilnih« plurala (v.
npr. Katamba 1996: 137-8; Quirk et al. 2007: 306):
SG. PL.
mouse [maus] 'miš' mice [mars]
foot [fot] 'stopalo' feet [fi:t]
goose [gu:s] 'guska' geese [gi:s]
tooth [tu:8] 'zub' teeth [ti:8]
woman ['wum�n] 'žena' women ['wrmm]
Prijevoj, ili apofonija (grč. an6-, ap6- 'od'+ <pffiVT}, phone 'gla�'),
ili ablaut (njem. Ablaut, međunarodno prihvaćen termin), ili vokalska
gradacija (engl. vowel gradation) alternacija je vokala u korijenskome
morfu s gramatičkom svrhom, odnosno riječ je o neafiksalnome rječo
. gradnom postupku u kojemu je altemacija vokala jedini pokazatelj pro
mjene značenja. Pritom alternacija prema Trasku (1996: s. v.) ili nema
fonetsku motivaciju ili takva motivacija nije ustanovljena. Svojstven
je indoeuropskim jezicima, u prajeziku je najvjerojatnije bio uvjetovan
naglaskom, a i u suvremenim ga jezicima kadšto možemo tumačiti kao
posljedicu naglasne promjene. Nalazimo ga primjerice u glagola hr
vatske I. vrste i izvedenicama ili u oblicima engleskih i njemačkih tzv.
jakih glagola (engl. strong, njem. stark):
hrv. pro-rek-0-ti pro-rok-0 pro-rik-a-ti iz-rek-om
(proreći) (prorok) (proricati) (izrijekom)
plet-0-ti plot-0 pre-plit-a-ti plet-er-0
(plesti) (plot) (preplitati) (pleter)
u-mre-0-ti u-mr-e-m u-mir-a-ti u-mor-0
(umrijeti) (umrem) (umirati) (umor)
engl. sing sang sung usp. song 'pjesma'
'pjevati'
njem. helf-en half ge-holf-en usp. Hilfe 'pomoć'
'pomoći'
Prijevoj može biti kvantitativan, takav da se mijenja samo dužina
vokala, i kvalitativan, takav da se mijenja kakvoća vokala. U suvre
menome hrvatskom plodan kvalitativan prijevoj 6//a imamo u tvorbi
nesvršenih glagola V. vrste:
kvant. zagledati zagledati

smisliti ./
smišljati
nagristi nagrizati
opevati op�vati (opijevati)
zasesti zas�dati (zasjedati)
kvalit. ubosti ubadati
sklopiti sklapati
roditi rađati
uroniti uranjati
okopati okapati
U tonskim jezicima, jezicima s tonovima, pnmJence u mnogim

afričkim jezicima, čest je morfološki postupak sustavna promjena
tona u bazi, dakle ono što u hrvatskome imamo u m'isliti (silazni ton) -
sm'isliti (silazni ton) - smišljati (uzlazni ton), ili ono što imamo u poje
dinim riječima (i ne u svih govornika u jednakoj mjeri): 100
pečenje (radnja) pečenje 'pečenka'
imanje (stanje) imanje 'posjed'
putovanje (radnja) putovanje (čin)
šljYva (voće, voćka) šljiva 'šljivova rakija'
književnost 'ukupnost napisanoga' knj1ževnost 'svojstvo književnoga'
govornica (osoba) govornica (prostor s kojega se/
u kojem se govori)
Nešto slično odvija se u engleskome pri pomicanju naglaska na po

četni slog u odgiagolskih imenica (v. npr. Quirk et a!. 2007: 1566-7):
in'sult 'uvrijediti' 'insult 'uvreda'
es'cort 'pratiti' 'escort 'pratnja'
per'mit 'dopustiti' 'permit 'dopuštenje, dozvola',
re'make 'iznova uraditi, preraditi' 'remake 'prerada, rimejk' <;
su'spect 'sumnjati' 'suspect 'osumnjičenik'
Suprafiks ili superfiks (lat. supra-+figere 'pričvrstiti poviše, iznad',

superfixus 'nabijen, nataknut', engl. suprafix, superjix, hrv. ?nadme
tak) suprasegmentalni je, nadodsječni, tonski afiks koji se »pričvršćuje
100
Tafra - Košutar (2009) pišu da pojava nije još dovoljno ·istražena.
poviše« odsječnoga. 101 Tako se primjerice u jeziku ngiti (DR Kongo)

plural sustavno tvori tonskim morfom srednji-niski (Booij 2007: 36):
SG. PL.
aba-du 'moj otac' aba-du
anda-du 'moj ujak' anda-du
Tonske promjene u obličnome smislu veoma su zapravo male. Ko

rak dalje i dođosmo do rječogradnoga postupka u kojemu oblične pro
mjene i nema.
Konverzija ili preobrazba gradba je novoga derivacijskog ili gra
matičkog oblika bez dodavanja ikakva afiksa, odsječnog ili nadodsječ
nog; drugim riječima, gradba novog oblika bez promjene oblika i na
glaska. Za taj postupak rabe se kadšto i termini transfiguracija, nulta
derivacija (engl. zero-derivation),funkcionalni pomak (engl. functional
shift). Već prema tomu koju smo vrstu riječi konverzijom dobili, razli
kujemo sljedeće vrste konverzije. 102
Supstantivizacija (poimeničenje):
ADJ. � stari 'otac', Hrvatska, velečasni, nečastivi, mlada 'nevjesta',
zeleni 'ekološki pokret ili stranka', blago 'stoka; bogatstvo',
zlo 'nevolja', trajna (vrsta frizure), optuženi (npr. optuženi se
branio šutnjom)
PRON. � ja (npr. moje drugo ja), moji 'moja obitelj, porodica',
svoj (npr. bio sam jučer kod svojih; tu smo kao svoj na svome)
v. � rekla-kazala 'govorkanje'
INTERJ. � vau-vau 'pas', tu-tu 'automobil'
Adjektivizacija (popridjevljenje):
v. (PTCP.) � buduća (supruga), bivši (suprug), mogući (svjetovi),
leteći (tanjur), putujuća (družina), videća (osoba), ugrožena
(vrsta), vrela (voda), zrela (kruška), promukao (glas)
101 V. npr. Trask (1992), Bauer (2003), Booij (2007). Hockett je (195�-;;�dložio
bio termin simuljiks (engl. simuljix), koji je bolji jer ne implicira da je nešto ispod, a
nešto iznad, no taj baš i nije prihvaćen (usp. Bauer 2003: 35, 49).
102 O
primjerit ćemo hrvatskime; podrobnije v. u Babić (1986), Barić et al. (1995),
Tafra (1998), Klajn (2002).
Adverbizacija (popriloženje):
N. - istina 'doista', !fakat 'doista', brdo 'mnogo', čudo 'mnogo',
hrpu 'mnogo', noću, trkom, časkom, navijeke, dogodine
NUM. - prvo 'najprije'
Prepozicionalizacija (popriijIedloženje):
N. - kraj, duž, čelo, pomoću, diljem, povodom, početkom, krajem
Konjunkcio!lalizacija (povezničenje):
PRON. - koji (npr. knjiga koju čitam), što (npr. ne znam čemu
da se nadam)
v. - bilo (npr. bilo da dođeš bilo da ne dođeš, svejedno je)
ADV. - kamo (npr. ne znam kamo da krenem)
PART. - li (npr. pitaju li za novac, smuljajte nešto)
Pronominalizacija (pozamjeničenje):
NUM. - jedan 'neki', drugi 'ini'
N. - čovjek (npr. čovjek tu svašta nauči), 1 03 !!!kurac (npr. !!!taj kurca
ne razumije) 104
Partikularizacija (počestičenje):
N. - put (npr. sto puta sam ti rekao), god (npr. tko god dođe,
dobro je došao)
PRON. - što (npr. dođi što prije!), čim (npr. dođi čim prije!)
v. - jest (npr. jest, u pravu si)
Interjekcionalizacija (pouzvičenje):
N. - bog!/bok!, hvala!, uzdravlje!, užas!
ADV. - zdravo!, van!, napolje!
v. - živio!, !!jebiga!
Verbalizacija (poglagoljenje). Premda ju Babić (1986: 36) spominje

kao mogućnost, u hrvatskome je u smislu konverzijskoga procesa jedva
moguća jer su glagoli nužno sufigirani afiksima za vrijeme, način, lice,
čak i kad je baza »neobična«, kao što su to zamjenica ti (glagol ti-ka-ti
1 03 O
pronominalizaciji imenice čovjek v. Ivšić (1970: 350), Ivić (1995: 105-22),
Kordić (2002: poglavlje 3); usp. neodređene zamjenice poput njem. man (- njem.
Mann), fr. on (- fr. homme, lat. homo).
1 04
Kako je poznato, ta imenica od onih je koje u komunikaciji mogu značiti zapravo
sve, pa samim time i 'ništa'.
'govoriti komu ti'), ili citatna sintagma ja paja (glagoljapaja/j/-ka-ti

'hvalisati se'), ili uzvik hajde (od kojega načinismo imperativno hajde
-mo, hajde-te), odnosno mogući su samo rubni, okazionalni ostvaraji po
put On njega cap-carap (v. Pranjković 1982); u jezicima s malo fleksije
verbalizacija konverzijom lakša je, usp. engl. head 'glava'� (to) head
'(pred)voditi', hand 'ruka'� (to) hand 'uručiti, pružiti, podati' i sl.
U mnogim jezicima svijeta sasvim je uobičajen način gradbe rije
či ponavljanjem - najčešće udvajanjem - cijele baze ili njezina dijela.
Iz povijesti jezika znamo da je takav postupak bio aktivan u praindo
europskome (usp. starogrčke i latinske glagolske oblike), pa otuda i
u hrvatskome naslijeđeno ili pozajmljeno iz srodnih jezika primjerice
glagol, pepeo, dade(m) .(prezentski oblik), barbar, kolo i ciklus (pie.
*kwekwlo- 'kolo, kotač'), dabar (s disimilacijom b-1/d-, pie. *bhebhro-).
U suvremenim europskim jezicima postupak je jako rijedak.
Reduplikacija je (engl. reduplication) ponavljanje baze ili njezina
dijela u obliku riječi s morfološkom ili pragmatičkom svrhom- fleksij
skom, derivacijskom, pragmatičkom (intenzifikacija i sl.). U jezicima
svijeta mnogo je češći postupak od primjerice cirkumfiksacije ili trans
fiksacije, veoma razvijen u jezicima Australije i Oceanije, jugoistočne
Azije, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike. Ovisno o tome koji se dio
baze ponavlja, može biti potpuna (engl. Jul!) i djelomična (engl. par
tial). Dio baze koji se ponavlja zove se obično reduplikantom (oznaka
RED); u novije doba pojavio se i ne osobito proširen termin duplifiks
(engl. duplifix, Haspelmath 2002: 24). Od početka 1980-ih reduplikaci
ja se u okviru prozodijske i uzoračne morfologije promatra i objašnjava
kao vrsta afiksacije, vrsta konkatenativna postupka (v. ovdje § 10.2).
Evo nekoliko primjera s ostvarenim značenjima iz latinskoga (Gortan
Gorski - Pauš 2005), hause (Newman 2000), sjevernoameričkih jezika
vašo (Frampton 2009) i kutenai (Canastrelli 1959 [1894]) te iz turskoga
(Čaušević 1996):
lat. do 'dam' <ledi 'dadoh' (PF.)
cado 'padnem' cecidi 'padoh' (PF.)
mordeo 'grizem' momordi 'grizoh' (PF.)
tango 'diram' tetigi 'dirnuh' (PF.)
hau. horo 'širok' horo-horo 'vrlo širok'
t5ka 'pepeo' t5ka-t5ka 'siv, pepeljast'
jojI 'sudac' jojI-jojI 'suci' (PL.)
kira 'zvati' kirkira 'stalno zvati, zivkati'
vaš. moya 'rame' moyaya 'ramena' (PL.)

da?a 'ujak' da?a?a 'ujaci' (PL.)
wa:šiw 'Vašo' waši:siw 'Vašoi' (PL.)
ašun 'crven' šošon 'crveni' (PL.)
kut. yitwu '10' yitwunwu '100' yitwulyitwunwu '1 000'
tur. dilz 'ravan' diibedilz 'sasvim ravan',
usp. hrv. razg. dibiduz 'potpuno'
91plak 'gol, nag' 91r(1l)91plak 'potpuno gol'
parya 'komadić' par9a par9a (etmek) '(razbiti) na komadiće',
usp. hrv. razg. u paramparčad
kilim 'tepih' kilim milim 'tepisi i tomu slično'
Turska reduplikacija tipa diibediiz za hrvatski je zanimljiva i zbog

moguće veze ili poticaja za nastanak i/ili širenje hrvatskih konstrukcija
tipa pun puncat. Tursko pak kilim milim primjer je osobite reduplikacije
s izmjenom jednoga segmenta, najčešće početnoga. Takva je reduplika
cija u jezicima svijeta česta, a konotacije joj mogu biti 'X i tomu slično'
(»sveazijska« pojava, kažu Inkelas - Zoll 2005: 42), pogrdna, ironična,
humoristična i sl., u svakom slučaju takva da se njome relativizira zna
čenje polaznoga leksema. Oblici dobiveni takvom reduplikacijom če
sto se zovu ječnima, oblicima jeke (engl. echo word, echo form). Usp.
nekoliko primjera iz turskoga (Čaušević 1996: 163), kannade (Indija,
Bhat 1994: 33-4, 108), perzijskoga (Jackendoff 2004 [2010]: 344), je
zika kamrupi (Indija, Alderete et al. 1999):
tur. para 'novac' para mara 'novac i tomu slično'
Selim Selim melim 'tamo neki S.'
kan. sakkare 'šećer' sakkare gikkare 'šećer ili takvo što'
kempu 'crven' kempo: gimpo: 'crven ili takvo što'
perz. ketab 'knjiga' ketab-metab 'knjige i slično'
shimi 'slatkiši' shimi-mimi 'slatkiši i slično'
kam. · ghara 'konj' ghara-sara 'konj i tomu slično'
khori 'gorivo' khori-sori 'gorivo i tomu slično'
U engleskome, ponajprije američkome, pod utjecajem jidiša pro

širila se reduplikacija sa segmentom s(c)hm-, ali ima i drugih, redom
ironičnih, sarkastičnih, šaljivih (Inkelas - Zoll 2005: 42; Quirk et al.
2007: 1580; Jackendoff 2004 [2010]: 343-4; Oxford: s. v.):
engl. fancy fancy-schmancy '(pre)kompliciran, pomodan, napirlitan'

Boston Boston-Schmoston
super super-duper '!superiška'
okey okey-dokey
little bit itsy-bitsy 'sićušan'
Neki od engleskih primjera nisu strani ni razgovomomu hrvatsko

mu, ali imamo mi i svojih autohtonih konja za trku, primjerice rimo
vane seljo�beljo (pogrdno za seljaka, općenito pogrdno), tuli-muli (za
nemušta, mutava, upravo nesposobna), peso-bleso (kaže se psu), zeka
-peka (zezancija, zafrkancija).
U svim dosad prikazanim postupcima novosagrađeni oblik bio je ili
veći ili u najmanju ruku veličinom jednak bazi. Pri rječogradbi kadšto
se međutim dogodi da dobiveni oblik bude kraći - fizički manji - od
baze. Takav slučaj u jezicima svijeta nije čest kao obratan (Bauer 2003:
38), odbijanja su znatno rjeđa negoli dodavanja (Simeon 1969: s. v.
suptraktivan; Babić 1986: 285), ali dade se prepoznati nekoliko tipova
takve rječogradbe.
Prije svega valja spomenuti da u hrvatskoj (slavenskoj) imeničkoj
sklonidbi ili u pridjevima i radnim participima takav odnos nije ne
običan. Naime u imeničkim sklonidbama i u pridjeva nerijetko su no
minativni oblik i oblik muškoga roda (koji su kanonski) doista kraći
od genitivnoga i oblika ženskoga roda (jer imaju nulti fleksijski mort),
pa se općenito u objašnjavanju tvorbe riječi u hrvatskome kao polazni
uzimlje upravo genitivni oblik, a radnim je participima ustroj prozirniji
u ženskome negoli u muškome rodu, primjerice:
NOM. del-0 (dio) cel-0 (cio) im-e-0 (ime)
GEN. del-a (dijela) cel-a (cijela) im-en-� (imena)
DERIVAT del-i-ti (dijeliti) cel-ovit-0 (cjelovit) im-en-ic-a (imenica)
M. gledao (gled-a-l-0)
F. gledala (gled-a-1-a)
Ako bismo kao bazu uzimali nominativni oblik ili oblik muškoga
roda, analiza ne bi bila dobra jer ne bi bilo načina da pretpostavimo
kako smo npr. od ime dobili imenica i imenski (od more nije *morenski,
nego morski), kako smo od muškoga roda gledao dobili ženski rod gle
dala ili pluralni oblik gledali, odnosno morali bismo u analizi pretpo
staviti mnogo više pravila no što ih imamo ako za glagolski pridjev rad
ni pretpostavimo sufiks -l-, poslije kojega, kao i u svih pridjeva, dolazi
fleksijski sufiks-@, -a, -o (gleda!-@, gledal-a, gledal-o kao žut-@, žut-a,

žut-o). Sličan je slučaj s francuskim pridjevima, gdje se kao bazni mora
uzeti oblik ženskoga roda, jer prema obliku muškoga ne bi bilo moguće
pretpostaviti kojim konsonantom baza (izgovorno) završava:
M. F.
'malen' p(�)ti (petit) p(�)tit (petite)
'zelen' VcB (vert) VcBt (verte)
'bijel' bld (blanc) bldJ (blanche)
'kriv, lažan' fo (faux) fos (fausse)
'star' vj0 (vieux) vjcj (vieille)
Morf koji se jednom obliku oduzima, odbija da bismo dobili drugi

zove se suptraktivnim morfom (engl. subtractive). 105 Takvi su u gornjim
francuskim primjerima morfovi -t, -J, -s,-}.
Suptrakcija je (lat. subtrahere 'izvući ispod čega; ukloniti, oduze
ti', engl. subtraction, hrv. ?odbijanje) rječogradni postupak u kojemu se
dio baze (osnove) odbija, oduzima. Ima izvještaja da se u jeziku papago
(Meksiko, SAD) svršeni (perfektivni i perfektni) glagoli od nesvršenih
izvode oduzimanjem dočetnoga konsonanta (Anderson 1992: 65; Beard
2007: 61):
IPF. PF.
SG. PL. SG. PL.
him hihim 'hodati' � hi: hihi 'hodati.PF'
hi:nk hihink 'lajati' � hi:n hihin 'lajati.PF'
cipkan cicpkan 'raditi' � cipk cicpk 'raditi.PF'
mec;l wo:po'oo 'trčati' � me: wo:p 'trčati.PF'
U hrvatskome se suptrakcija tumači kao sufiksacija nultim sufiksom

(Babić 1986: 28-9, 283ff). 106 Premda tu nije lako naći neosporne pri
mjere, osobito ako se uključi dijakronija, možemo reći da do suptrakci
je, odnosno sufigiranja nultoga morfa dolazi u primjerice:
dogovoriti + 0 � dogovor (nije motivirano sa do- + govor, kao što su pred
-govor, raz-govor i sl.)
pozdraviti + 0 � pozdrav
prihoditi + 0 � prihod (prihod je 'ono što se prihodi', a nije 'pri-hod')
5
10 Morfovi koji se dodaju- aditivni su (engl. additive).
106 V. ondje i probleme koji se s time u vezi pojavljuju. Slično o ruskome v. u Spen
cer (2007), ili rusku tvorbu Zemskaja (1973), na koju se referira i Babić.
gol+ o+ glava+ 0 � gologlav

brz+ o+ noga+ 0 � brzonog
noga+ o+ metati+ 0 � nogomet
ljudi+ o+ žderati + 0 � ljudožder
biologija+ 0 � biolog
agronomija+ 0 � agronom
Babić (1986: 287:) tako tumači i imenice tipa muk 'glasanje sa mu'
(dakle ne muk 'tišina'),jauk 'glasanje sajau' (naime nema imeničkoga
sufiksa -ki-@! kojime bismo ih derivirali):
mu+ -ka-ti � mukati+ 0 � muk
jau+ -ka-ti � jaukati+ 0 � jauk
Takav se postupak kadšto zove unatražnom ili regresivnom tvorbom

(engl. back-formation), usp. nekoliko engleskih primjera (Bauer 1983:
230-2; 2003: 39-40; Quirk et al. 2007: 1579):
editor 'urednik'� edit 'urediti'
baby-sitter 'bebisiter(ica)'� baby-sit (v)
pease 'grašak' � pea 'grašak' (dočetno -se počelo se doživljavati kao
pluralno) 107
cherise 'trešnja'� cherry 'trešnja' (pozajmljeno iz fr., dočetno -se počelo se
doživljavati kao pluralno)
spider 'pauk'� spide 'paučiti' (izmišljeni novotvoreni glagol)
Pod kabanicom suptraktivnih rječogradnih postupaka spomenut

ćemo još dva, ponajviše zbog živopisne terminologije, za koju u hr
vatskome ne postoji uvriježen adekvat, osim što se kadšto govori o kr
njenju, okrnjivanju osnove (tako primjerice u Barić et al. 1995: 329, §
989), odnosno postupci o kojima je riječ opisuju se raštrkano, u okviru
skraćivanja, tvorbe skraćenica, sufiksalne i/ili regresivne tvorbe hipo
koristika (imenica odmilja, odmilica) i sl. Postupci se međunarodno
(engleski) zovu truncation i clipping.
Truncation je (engl. truncate 'prikratiti, odrezati, okrnjiti') termin
kojim Aronoff (1976: 88-98) opisuje suptrakciju iza koje slijedi su
fiksacija, dakle ništa posebno drugačije od onoga što smo vidjeli na
hrvatskim primjerima poput pozdrav i ljudožder. Termin primjenu ne
rijetko dobiva u opisu gradbe hipokorističnih imena, koja se veoma če
sto u jezicima svijeta skraćuju na jednosložnu bazu, na koju se potom
107
Što se onda u morfologiji zove reanaliza (o čemu v. § 12.2).
pričvršćuje hipokoristični ili pak nulti afiks, usp. nekoliko hrvatskih,

engleskih i njemačkih primjera (a moglo bi ih se sličnih navesti i iz
posve »egzotičnih« jezika):
hrv. Krešimir - Krešo Katarina - Kate, Kata
Božidar - Božo Marija - Mare, Mara
Josip - Jozo Valentina, Martina - Tina
August - Guste, Gusta Josipa - Pepa
Matija - Mate Stanislava - Stana
Vladimir - Vlado Biserka - Biba
Baltazar - Baldo Dubravka - Duda
engl. Charles - Chuck Rebecca - Becky
Michael - Mike Elizabeth - Liz
Robert - Bob Patricia - Trish
njem. Johannes - Hans Suzanne - Sanne
Wolfgang - Wolle Dagmar - Daggi
Clipping je pak (engl. clipping 'kljaštrenje, striženje, izrezivanje')

obrezivanje dijelova postojeće riječi - početnih (afereza) ili dočetnih
(apokopa) - pri kojemu riječ ne mijenja značenje ili vrstu, ali obično
joj se mijenja stilistička vrijednost. _Tako definiran clipping bi bio po
stupak drugačiji no što je truncation, no zapravo je u konačnici riječ o
veoma sličnu postupku jer će obrezana baza i tu nerijetko biti afigira
na, usp. nekoliko hrvatskih, engleskih i francuskih primjera (francuski
su prema Grevisse 1988: 270-1, gdje se, gle terminološkoga vraga,
postupak zove fr. reduction de mots ou troncation 'redukcija riječi ili
troncation'):
hrv. autobus - bus · sestra - seka
automobil - auto brat - braco, brale
mobitel - mob lisica - lija
košulja - šulja klinac - klinjo
kolega - lega vibracija - vibra
fakultet - faks lizalica - liza
frizura - friz, zurka reprezentacija - repka
(Filter) 160 - stoša vikendica - viksa
doviđenja - đenja Amerikanac - Amer
engl. rehabilitation - rehab communist - commie
detoxication - detox microphone - mike
federal (agent) - fed prenuptial (agreement) - prenup
fr. baccalaureat� bac faculte� fac

metropolitain� metro sympathique� sympa
cinema� cine (garde) municipal� cipal
Haplologija (grč. anMrn;, hapl6os 'jednostavan' + Myor;, l6gos

'riječ, govor', engl. haplology) ili pojednostavljivanje poseban je slu
čaj morfonploške promjene sinkope (ispadanja, brisanja u sredini riječi)
pri kojem ispada jedan od dvaju istih slogova u slijedu, jedan od dvaju
sličnih slogova ili pak segment koji uopće ne odgovara slogu:
bremenonoša� bremenoša zakononoša� zakonoša
tankokosa� tankosa dubokodolina� dubodolina
trbuhobolja� trbobolja Trbuhosijek� Trbosijek
mineralologija� mineralogija tragikokomedija� tragikomedija
kukuruz� kuruz(a) plavovojska� plavojska('vojska
na plavi, brodu', J. Kavanjin, 17/18. st.)
Nije nepoznato da riječ haplologija, i sama dobar kandidat za pro

mjenu, haplologiji nije podvrgnuta (*haplogija), kao što nije ni trbu
hozborac, dok riječ morfo(fo)nologija jest. 108
U morfologiji haplologija znači brisanje jednoga od dvaju istih mor
fova koji pripadaju različitim morfemima. U hrvatskome nemamo takav
slučaj, a primjer iz engleskoga bio bi brisanje jednoga od dvaju s, plural
noga i posesivnoga (v. Stemberger 1981, s primjerima iz različitih jezi
ka; Ackema-Neeleman 2005: 2 90-1; Katamba- Stonham 2006: 57):
dog 'pas.so' � dog's 'pseći(= od psa)'
dogs 'pas.PL' � *dogs's 'pseći(= od pasa)' � dogs'
U hrvatskome bismo nešto takvo imali kad bismo - hipotetski -

prezimenima na -ov dodali isti takav posvojni sufiks, pa onda jedan
izgubili:
Jerkov � Jerkovov(Am.) � *Jerkov(ADJ.)
Kako je znano, do brisanja ili ne dolazi ili se rabi alterantivni sufiks

-ljev (Jerkovljev). Nešto slično događa se pri tvorbi posvojnih pridjeva
od stranih imena ženskih osoba kad baza (osnova) završava na i. Tada
na neki način pojednostavljujemo sufiks -in, uklanjajući mu i, prvo u
108
Zanimljiva Hockettova opaska iz g. 1958., dok je termin još bio relativno fri
žak, kaže: »Jedan od piščevih [tj. Hockettovih] kolega redovito govori morfonemika
umjesto morfofonemika«(Hockett 1958: 391).
izgovoru, a onda i u pismu, bez obzira na normativnu prihvatljivost

takva postupka:
Cindy - Cindyin(ADJ.) - Cindyn(ADJ.)
Poseban problem - koji gramatike opisuju kako već koja - jest kr
njenje osnove u pluralnim oblicima hrvatskih imenica na -jan-in. Mož
da se i tu može govoriti o svojevrsnoj haplologiji:
NOM.SG. Split-jan-in-0 (Splićanin)
GEN.SG. Split-jan-in-a (Splićanina)
NOM.PL. Split-jan-0-i (Splićani, *Splićanini)
Nismo taj primjer spomenuli slučajno. Jer ako je u morfonologiji

haplologija ispadanje jednoga od istih ili sličnih slogova, takvo se tu
mačenje može prenijeti i u morfologiju (v. Ackema- Neeleman 2005, s
primjerima iz španjolskoga), i u tom slučaju haplologija bi bila tek vid
izbjegavanja ponavljanja istoga ili slična materijala (o zaprekama v. ov
dje§ 3.4), što u hrvatskome imamo pri susretu klitičke lične zamjenice
me, te, se i kopule je, primjerice:
!pogledao me je - pogledao me 0 usp. pogledali su me - !pogledali 0 me
!dosta mi te je - dosta mi te 0 usp. dosta mi vas je - ?dosta mi vas 0
!on se je napio - on se 0 napio usp. mi smo se napili - !mi 0 se napili
Elipsa kopule moguća je i kod drugih zamjenica (desni primjeri),

ali tada je prije riječ o onome što se u gramatikama zove krnjim perfek
tom, perfektom s neizrečenim pomoćnim glagolom u »živu pripovije
danju« ili u novinskim naslovima (npr. Eto, mi fJ stigli; Pala fJ vlada);
kod zamjenica me, te, se stilogeno je naprotiv ako se kopula izgovori (ili
napiše). 109
Spomenut ćemo još dvije vrste rječogradnih postupaka koji u većini
jezika prije spadaju u jezično stvaralaštvo (kreaciju) negoli tek u jezičnu
proizvodnju (produkciju)- metatezu te postupke koji se temelje na alfa
betu, odnosno na činjenici da je koji jezik bilježen pismom; drugim rije
čima, u nepisanim jezicima takvi postupci teško da su uopće mogući. 110
109 Nevezano uz haplologiju recimo da za razliku od krnjega perfekta u hrvatskim

gramatika lošije prolazi krnji futur, futur I. s eliptiranim glavnim(!) glagolom, npr.
činiti, ići, reći, kazati, usp. Ne znam što ću 1:::,. sa sobom, Kamo ćemo 1:::,. na izlet?, Kad
će više 1:::,. taj vikend?!, Ukorio sam ga, a on će meni na to 1:::,. da nije kriv. O ispustivim
glagolima v. Maretić(1899: 392ff; 1931: 361ft).
11° Kako tumačimo razliku jezične kreacije i jezične produkcije, v. u § 3.3.
Metateza (grč. µETaitEcm;, metathesis 'premet, premetanje', engl.

metathesis) ili premet(anje) promjena je redoslijeda odsječaka (fono
va, slogova, morfova), usp. hrvatski:
kto - tko (dijakronijska promjena)
vse - sve (dijakronijska promjena)
komorač - koromač111
caporale (tal.) - kaplar
bajrak (perz. bayraq, tur. bayrak) - barjak (standardno)
Kandelora 'Svijećnica' (standardno) - Kalandora (regionalno)
Metateza s morfološkom svrhom - dakle metateza kao rječogradni,

morfološki postupak, ne kao puka fonološko-fonetska promjena ili kao
govorna pogreška - rijetka je. U hrvatskome morfološku, rječogradnu
metatezu često nalazimo u razgovornome jeziku, slengu, u obraćanju
djeci ili pri oponašanju dječjeg govora. Odsječci se premeću, ali znače
nje riječi ne mijenja se:
stari - ri-sta
kužiš - žiš-ku
gužva - žva-gu
zdravo - vo-zdra
nemam tabane - mam-ne bane-ta
hladno pivo - dno-hla vo-pi
zagrebački pastuh jaše - bački-zagre stuh-pa še-ja
!! !nemoj me jebat - moj-ne me bat-je
U vezi s takvom metatezom - osim same činjenice da je uopće mo

guća 112 - zanimljivo je da ona ne mijenja značenje, ali da izrazito mije
nja stilističku vrijednost riječi; potom zanimljivo je da ona često služi za
eufemizaciju ili izbjegavanje vulgarnih riječi (usp. hrv. ! !der-pe, ! ! !rac
-ku, ! ! !zda-pi); konačno, na svoj način zanimljivo je da se ni gramatika
riječi pri takvu premetanju ne mijenja: li-ma ostaje imenica muškoga
roda, vo-pi imenica srednjega roda, žiš-ku ostaje prezent prijelaznoga
glagola kužiti (s naravnim akuzativnim objektom) premda mu više ne
111
Etimološki komorač je nastalo ukrštanjem, koje se dogodilo samo na hrvatsko
me dijelu Jadrana, dviju grčkih istoznačnica- grč. Kpil-Oµov, krethmon + µapa-Opov,
marathron - kamarathron (Skok 1971-1974: s. v.).
112
Podsjetimo se, za morfove i riječi važan je odabir segmenata i njihov redoslijed.
Pri metatezi se redoslijed mijenja, a ni segmenti više nisu isti (nisu više morfovi,
nego su slogovi, više o tome v. u § 10.2), ali jezični znak ostaje zapravo isti, čime se
načela odabira i redoslijeda dobrano podrivaju.
»sliči« niti izgleda kao »normalan« hrvatski glagolski oblik (usp. žiš-ku
ti to?!, žiš-ku foru?!). U nedavnim studijama Stonham je (v. Spencer
2007: 139) pokazao da u sališkim jezicima (krajnji JZ Kanade), upravo
u jeziku saanich, metateza služi u tvorbi aktualnih (tj. imperfektivnih)
od neaktualnih (tj. perfektivnih) glagolskih oblika:
NEAKTUAL AKTUAL
'slomiti' t's� t'�s
'izravnati' q'k'w� q'�k'w
'(iz)bičevati' se'� s�c'
Najzad, ni metatezu kao jezičnu igru premetanja slogova ne treba

posve isključiti - zašto jezične igre ne bi bile predmetom morfologije?
Nalazimo ih posvuda po svijetu, u hrvatskome, u engleskome (ondje
se nešto slično zove pig latin 'svinjski latinski', odnosno ig-p-ay atin
-1-ay), a u arandi se (Australija) zove zečjim govorom (engl. rabbit talk)
(Henderson 2002: 105-6; Frampton 2009: 63-4): 113
artwe 'čovjek' -+ eyartw
ntyememe 'smrdi' -+ ememenyty
aral)kw 'ne' -+ al)kwar
itirem 'misliti' -+ iremit
ulket 'gušter' -+ etulk
U okviru metateze dadu se uočiti kojekakva hotimična ili nehotična

premetanja (omaške u govoru ili u pismu), poput hrvatskih Goš primje
ra v. u Bagić 2011: s. v. spunerizam):
mačji kašalj -+ kačji mašalj
nevina dušica -+ devina nušica
kuka i motika -+ muka i kotika
Slična vrsta postupka pod engl. nazivom flipping 'prevrtanje' u

tajskome je legitimirana i gramatičkim opisom. U pravilu se odvi
ja na dvosložnim, rjeđe trosložnim riječima kojih slogovi zamjenjuju
svoje rime,114 uz moguću promjenu tona, a stilogeni učinci postupka
113
Trask se (1996: s. v. Pig Latin) potrudio pa prevrnuo čitavu rečenicu da je N.
Chomsky Sintaktičke strukture napisao g. 1957.: Yntactic-say Uctures-stray as-way
itten-wray y-bay Oam-Nay Omsky-Chay in-way ineteen-nay ifty-fay even-say (počet
ni konsonant prebaci se na kraj i doda se [ei]; ako je početni vokal, doda se [wei]).
114
Rima (srok) dio je sloga koji nije pristup; slog.se sastoji od pristupa i rime, rima
pak od jezgre i kode (odstupa).
jednaki su učincima hrvatske metateze (v. Iwasaki-Ingkaphirom 2005:

46-7):
yii.pun 'Japanac' � yfm.pii
kM.krit � khit.hik (sic!)
puu tha.lee 'morski rak' � pee tha.luu
Drugi primjer pokazuje i mogućnost domišljate jezične igre - riječ

je o imenu tamošnjeg intelektualca Kukrita Pramota, koje prevrtanjem
dobiva značenje 'duboko misliti'.
Akronim (grč. iiKp°';, akros 'krajnji'+ ovoµa, 6noma 'ime', engl.
acronym) ili složena kratica gradi se od početnih slova riječi, imena,
sintagmi:
aids engl. acquired immune deficiency syndrome
sida fr. syndrome immunodeficitaire acquis
radar engl. radio detection and ranging
gulag rus. Glavnoe upravlenie ispravitel'no-trudovyh lagerej i kolonij
laser engl. light amplification by stimulated emission of radiation
BUKA Bjelovarska udruga za kulturnu aktivnost
B.a.B.e. Budi aktivna, budi emancipirana!
Uskok Ured za suzbijanje korupcije i gospodarskog kriminaliteta
FINA Financijska agencija
ZeKaeM Zagrebačko kazalište mladih
Za razliku odjednostavnih kratica ili abrevijacija - kakve su u hr

vatskome npr.,) sl.,itd.,prof - koje su jednostavno konvencije u pisa
nju, složene kratice postaju oblici riječi, pa i leksemi, i vladaju se kao
svi drugi oblici riječi - sklanjaju se (npr. sida - side, SMS - SMS-a),
imaju rod, broj, od njih se dalje mogu izvoditi novi oblici (npr. sidaš,
SMS-ati ili esemesati) i sl. Akronimi nastali od većih segmenata polaz
nih riječi približavaju nas već stapanju:
Maspok mas-ovni pok-ret
Kavkaz kaz2-ališna kav 1 -ana
Stapanje (engl. blending 'miješanje, stapanje, sljubljivanje') ili

tvorbena fuzija rječogradni je postupak kombiniranjem i fuzioniranjem
neznačenjskih dijelova dviju (daleko najčešći slučaj, veoma rijetko tri
ju) postojećih punoznačnica. 115 Riječ tako tvorena zove se stopljenica,
115
Važno je uočiti da je riječ o stapanju neznačenjskih dijelova riječi, dakle dijelova
koji nisu ostvaraj morfema.
engleski i međunarodno - blend. Pod utjecajem engleskoga, gdje je

relativno plodan postupak, s nekoliko stotina leksikaliziranih jedinica,
stapanje se proširilo i na ostale jezike, bilo kroz pozajmljenice bilo kao
autohtoni oblik prigodne i duhovite jezi_čne kreacije u publicistici, slen
gu ili u prevodilaštvu. Usp. nekoliko engleskih i hrvatskih primjera te
primjera iz jezika njemačkoga sportskog novinarstva, koji će pokazati
širenje uzorka: 116
motel engl. mo-tor x ho-tel, hrv. motel
smog engl. sm-oke x f-og ('dim' x 'magla'), hrv. smog
bulimarexia engl. bulim-ia x -a- x ano-rexia, hrv. bulimareksija
Brangelina Bra-d Pitt x A-ngelina Jolie
Bollywood Bo-mbay (Mumbai, središte indijske filmske industrije) x
Ho-llywood
TomK.at Tom Cruise x Kat-ie Holmes
ćelestonke ćel-av x -e- x Bridge-stone + -ka (PL.) 'izlizane automobilske
gume'
figuar fi-ćek x Ja-guar
doviđomo dovi-đenja x tal. buon-giorno
Bleisenovac Blei-burg x Ja-senovac (Feral Tribune, 9. V. 2003)
Dikolores Josip Radeljak- Dik-an x D-olores Lambaša
Faker Fa-ni Horvat x Željko Ker-um
Herminator Her-mann Maier x Ter-minator (u doba kad je
H. Maier vladao svjetskim skijanjem)
PetrOl Mladen Petr-ić x Ivica 01-ić (svojedobno napadački
dvojac HSV-a)
Robbery Arjen Rob-ben x Franck Ri-bery (aktualni udarni
Bayemov dvojac)
Aluzivnost i igra s postojećim riječima takvim kovanicama nije stra

na (usp. engl. tomcat 'mačak',petra! 'benzin', robbery 'pljačka', uosta
lom i hrv. Faker,Kavkaz),a kovanice pak nisu strane ni terminologijama
pojedinih struka, pa otud u kognitivnoj lingvistici metaftonimija (engl.
metaphtonymy) 'međudjelovanje metaf-ore i me-tonimije', u elektro
nici mehatronika (engl. mechatronics) 'spoj meha-nike, elek-tronike,
računalstva, automatike, robotike, upravljanja, dizajna, mikrobiologi
je', u filmskome nazivlju mo(c)kumentarac (engl. mockumentary; mock
'rugati se') 'parodija ili satira u dokumentarnoj maniri' i sl.
116
Kao znak stapanja rabimo znak množenja (x); notacija u literaturi Goš) nije usta
ljena. Više hrvatskih primjera v. u Marković (2009; 2011a); usp. i ovdje § 10.2.
2.4 Klitike • 95
A. Šoljan prevodio je bio L. Carrolla, pa je prijevod djela Što je Ali

ca otkrila iza zrcala (Through the looking-glass and what Alice found
there, 1871) začinio ovakvim stopljenicama:
nemujan nem-oćan x n-ujan
rućkanje r-ikanje x f-ućkanje
đipahan đip-ati x živ-ahan
Za đipahan Dumbo Bumbo (tj. Humpty Dumpty) u VI. poglavlju

veli ovo:
Shvaćaš, ta je riječ kao one putne torbe,,na preklop, s jedne strane jedno, a s
druge drugo, pa se sklopi sve zajedno: tako su ovdje dva značenja pakirana
u jednu riječ.
Osim što se njime vrlo spretno služio 117 i što nam je objasnio suštinu
stapanja, Carroll je na tom mjestu prvi za stopljenice upotrijebio engl.
termin portmanteau (usp. gore o engl. portmanteau morph), koji se i
danas za njih nerijetko rabi. Sam pak rječogradni postupak, u najmanju
ruku njegova »popularizacija«, pripisuje se kadšto biskupu S. Wilber
forceu (1805-1873), vještu govorniku i Darwinovu oponentu (v. npr.
Pound 1914: 1). Da je postupak bio plodan u grčkome ili u latinskome,
danas bismo vjerojatno govorili o riječima hermafroditima (Hermafro
dit bijaše sin Herm-esa i Afrodit-e); ovako, uzor nam je opet engleski.
2.4 Klitike
U§ 1 govorili smo o riječima, u§ 2 o afiksima. Klitike ili nenaglasnice
(engl. clitic) elementi su kojih je vladanje na pola puta između riječi i
afiksa. Najvjerojatnije ih imaju svi jezici, osim možda onih najdosljed
nije izolativnih (Zwicky 1977: 1). Značenjski odgovaraju riječima, ali
nemaju vlastit naglasak i moraju zauzeti određeni položaj u rečenici,
položaj u kojemu su fonetski vezane - po tome su slične afiksima - za
naglašenu riječ, naglasnicu, koja im je domaćin (engl. host) ili sidrište
(engl. anchor). Njihov položaj u odnosu na naglašenu riječ - po tome
su različite od afikasa, kojih je položaj uvjetovan morfološki i leksički
- uvelike je uvjetovan sintaktički, 118 a u njihovu međusobnu redoslijedu
117
U Oxfordu je danas desetak njegovih stopljenih kovanica, npr. chortle,frabjous,
galumph, mimsy, snark.
118
Na rečeničnoj razini to će nerijetko biti tzv. drugo mjesto, odnosno odmah po
slije prve naglašene riječi ili sastavnice. Prema njezinu opisivaču (g. 1892.) ta se
pojava zove Wackernagelov zakon.
nerijetko vladaju čvrsta pravila,119 odnosno na ljestvici (ne)gramatika

liziranosti, a time i slobode postavljanja unutar rečenice i u odnosu na
naglašene riječi, klitike stoje ovako (Hopper -Traugott 1993: 7):
punoznačne riječi> gramatičke riječi> klitike> afiksi
Da klitike s naglašenom riječju čine naglasnu cjelinu, u nas se tra

dicionalno bilježi s »donjom« polukružnicom; u novijem jezikoslovlju,
osobito u morfologiji, uvriježilo se bilježenje s dvjema paralelnim crti
cama (znak »jednako«), čime se onda klitike razlikuju od afikasa:
volim,_Je vol-I-m,._)e ne,_yol-I-m,_Je
volim=te vol-I-m=te ne =vol-I-m=te
Ako naglašenoj riječi prethode, zovu se proklitike (engl. proclitic,

domaći su adekvati prednaglasnica, prislonjenica). Postupak prislanja
nja klitike zove se prokliza. U hrvatskome zbog pomicanja silaznoga
naglaska s naglasnice proklitike mogu biti naglašene:
u=vodiLOC - u=voduACC +--u=voduACC
u graduLOC
= - u=gradACC +--u=gradACC
ne=razumijem - ne =volim - ne=volim
Ako slijede naglašenu riječ, zovu se enklitike (engl. enclitic, domaći

su adekvati zanaglasnica, naslonjenica). Postupak naslanjanja klitike
zove se enkliza:
volim=te
znaš=li
zaljubljen=s�m
Tipološki je mnogo rjeđi slučaj endokliza, postupak pri kojemu se

klitike - tada endoklitike (engl. endoclitic) - umeću unutar naglašene
riječi. U hrvatskome takvo nešto imamo u superlativu pridjeva, gdje se,
enklitika može umetnuti između prefiksa i baze:
naj=smo=luđi +-- naj-luđi=smo
naj=mi=je=draže +-- naj-draže=mi=je
Još su rjeđe prave infiksacijske endoklitike, takve koje se :umeću

unutar korijena. Jedan od bolje opisanih jezika s endoklizom jest udijski
119
Usp. hrv. Vratio sam ti ga (??Vratio ga ti sam, ??Vratio sam ga ti), Zaljubio sam
se (*Zaljubio se sam), Žao mi gaje (*Žao je ga mi), Žao li mi gaje! i sl.
2.4 Klitike • 97
(Dagestan, Rusija), u kojemu se lične klitike umeću u jednomorfske

glagole, primjerice aq '- 'uzeti, primiti, dobiti' ili bašq- 'krasti' (Yu
2007: 209): 120
kayuz-ax a=z=q'-e
pismo-DAT primiti 1 = 1.sG=primiti2 -AOR 'Dobih pismo'
q'ačay-y-on bez taginax baš=q'un=q'-e
lopov-PL-ERG moj novac ukrasti 1 =3.PL=ukrasti2-AOR
'Lopovi mi ukradoše novac'
Budući da položaj klitike ovisi o sintaksi i fonetici, nije nemoguće

da se ista klitika vlada sad ovako sad onako, primjerice da jednom bude
proklitika, drugi put enklitika. Hrvatski prijedlozi koji mogu biti i poslije
lozi (npr. radi, unatoč i sl.) nisu klitike, naglašeni su, pa oprimjeruje
mo latinskim cum 's(a)' uz lične zamjenice i engleskim infinitivnim to
(v. Zwicky 1977: 17; Quirk et al. 2007: 496, 898):
lat. cum=patre (cum patre) 's ocem'
vobis=cum (vobiscum) 's vama'
me=cum (mecum) 'sa mnom'
engl. I've got=to run. (gotta) 'Bježim!' (dosl. Moram trčati)
I'm going=to go now. (gonna) 'Idem sad!', 'Odoh ja!'
He wasn't able to=even move his fingers.
'Nije mogao čak ni prstima micati'
Klitike načelno mogu biti svih vrsta riječi, ali najčešće su (v. Zwicky
1977: 10) pomoćni ili modalni glagoli, lične zamjenice i determinatori
(npr. članovi), adpozicije (prijedlozi i poslijelozi), veznici, adverbijal
ne riječi i čestice svih vrsta (npr. negatori, interogativne i imperativne
riječce, intenzifikatori i sl.), primjerice:
hrv. što=li=će=nam=se dogoditi?
ne=znam=joj ni=ime
i=on=će doći
engl. an=apple 'jabuka' (INDEF.ART jabuka)
he would=n't do that 'ne bi on to učinio'
1='11 be back 'vratit ću se'
120
Inače se endoklitika nerijetka obilježava izlomljenim zagradama, ali Yu tako ne
čini, pa nećemo ni mi.
lat. duabus tribus=ve horis 'dva ili tri sata' (Abl. mjere)
arma virum=que cano 'oružje i muža pjevam' 121
Senatus Populus=que Romanus 'senat i narod rimski'
Prema tomu jesu li tek fonološki reduciran i nenaglašen oblik kakve

naglašene riječi ili su uvijek i samo nenaglašene razlikuju se jednostav
ne klitike (engl. simple), koje imaju naglašeni adekvat i kojih je distri
bucija u rečenici jednaka onoj naglašenog adekvata, i posebne klitike
(engl. special) (Zwicky 1977), usp. primjerice hrvatske:
volim te volim tebe
brijem se brijem sebe
mi smo mi jesmo
znaš li
smijem se *smijem sebe122
Granica između jednostavnih i posebnih klitika ne mora uvijek biti

oštra, naprotiv nije rijedak slučaj da su posebne klitike zapravo prežici
negdašnjih jednostavnih.
Konačno, koliko god klitike sličile afiksima, moguće je utvrditi ne
koliko kriterija, mjerila prema kojima se one od afikasa mogu razluči
vati (v. Zwicky 1977; 1983; Zwicky - Pullum 1985; Katamba - Ston
ham 2006: 338-42). 123 Kriterije valja razumjeti kao načelne, govorimo
o prototipnim klitikama i afiksima; usto nije ih uvijek sve lako oprimje
riti na istome jeziku. Prvo, dok afiksi naginju tomu da se pričvrste za
bazu točno određene kategorije, primjerice pluralno hrvatsko -ov-/-ev
pričvrstit će se na imenicu (npr. vuk� vukovi, bič� bičevi), klitike nisu
toliko izbirljive, kategorija naglasnice na koju se klitika naslanja obično
121
Početak Vergilijeve Eneide, u prijevodu B. Klaića: »Borbe slavim i muža što
prvi sa obala Troje/ stiže - sudbinom gnan - u Lavinij, na italske žale«.
122 Primjer uzgred pokazuje da u hrvatskome valja razlikovati povratnu zamjenicu
sebe, se (brijem se, brijem si bradu, razgovaram sam sa sobom, što to imaš na sebi?)
i nepromjenljivu česticu se (smijem se).
123 U
okviru tipološkoga jezikoslovlja Zwickyevi radovi o klitikama najnavođeniji
su - Zwicky (1977) prvi je u tom nizu iznio temeljnu tipologiju, ali nedorađeno,
prema vlastitu priznanju »predteorijski«; Zwicky (�) ponudio je kriterije za utvr- � 5iS
đivanje klitičnosti, razliku klitika i afikasa, i pokazao zašto kontrahiranu engl. ne-
gaciju n 't (+-- nat) valja smatrati fleksijskim afiksom, ne klitikom; Zwicky - Pullum
(1983) razrađuju kriterije razlikovanja klitika i riječi te potom čestice (engl. partic-
les, npr. up u give up 'odustati'), koje su isprva smatrane vrstom klitika, određuje
kao nezavisne riječi. Važne prinose nekako u isto doba dala je i J. Klavans.
2.4 Klitike • 99
nije relevantna. Usp. hrvatsko se, zamjeničko i čestično, s različitim

domaćinima:
brijem=se
ne naginji=se kroz prozor
žena=se smije
prvi=se mačići u vodu bacaju
prvi mačići u vodu=se bacaju
nisam znao da=se=to ne smije
Drugo, dok će se kod afikasa pojaviti manje ili više arbitrarne ne
mogućnosti povezivanja s bazom, primjerice pluralno hrvatsko -ov-1
-evna neke imenice neće doći (npr. brat - *bratovi, konj - *konjevi),
naslanjanje klitike na naglasnicu načelno nema takvih prepreka. Ako
prepreka ima, one su sintaktičke i fonološke, ne morfološke. Treće,
morfonološki neočekivane smjene i alomorfija u afiksaciji su veoma
česte, u klitika rijetke. Na hrvatskome to nije posve lako pokazati na
asimilacijama jer klitike su podvrgnute istim pravilima kao i afiksi (usp.
Gsg. iz koristi [iskoristi] - imp. iz-koristi! [iskoristi]), ali ekstreman
slučaj alomorfije kao što je supletivnost u naslanjaju klitika nije mo
guć, kod afiksacije jest. Četvrto, semantika afikasa može imati »hiro
ve«, idiosinkratičnosti, neobične osobitosti, odnosno značenje afigirane
riječi ne mora biti zbroj značenja baze i afiksa. Klitike naprotiv načelno
imaju stalno značenje. Primjerice hrvatski prefiks pod- uglavnom znači
'ispod', ali u riječima podjednak i potpun ipak ,ne znači baš to, kao ni
u glagolu podučiti, koji se redovito rabi bez obzira na sve preporuke u
korist poučiti. Negacijska čestica ne uvijek je negacijska, ali kao prefiks
ne mora to biti, primjerice u netko i nešto, ili u glagola nestati i nedosta
jati, koji nisu antonimi glagola stati i dostajati. Peto, sintaktička pravila
mogu utjecati na afigirane riječi, na klitike ne mogu. Primjerice pravilo
o slaganju utjecat će na pridjev, ne i na klitiku:
prv-i=se mačići bacaju
prv-a=se rakija baca
Šesto, klitike se načelno slobodno naslanjaju na sintagme koje već

sadrže afikse ili klitike, afiksi se načelno ne mogu pričvrstiti na sintag
mu s klitikom. U flektivnim jezicima kriterij je veoma primjenljiv jer
fleksijski morf načelno zatvara oblik riječi (v. o tome i§ 3.2):
vid-i-š=li=me *vid-i=li=me-š
ob-rad-ova-1-a=sam=ti=se *ob-rad-ova=sam=ti=se-1-a
Sedmo, klitike se zapravo naslanjaju na sintagmu, sintaktičku sku

pinu, odnosno premda fonetski pripadaju fonetskoj riječi koju čine za
jedno s naglasnicom, struktumo i značenjski one pripadaju sintagmi,
naslanjaju se na sintagmu, primjerice englesko posvojno 's (za ovu pri
godu prevodimo s hrvatskim posvojnim sufiksom -ov-/-ev-):
the emper�r's new clothes [car]-evo novo ruho
the King of Spain's daughter [španjolski laalj]-eva kći
the man I saw yesterday's wife [čovjek kojega sam jučer vidio]-ova supruga
Kod afikasa to nije slučaj, oni se pričvršćuju na bazu, ne na sintag

mu, i to na točno određeni položaj u odnosu na bazu, odnosno afiksi
načelno ne mogu »šetati« lijevo-desno ili malo manje-malo više de
sno. Osmo, ne znamo koliko se dade potvrditi univerzalno, ali hrvatske
klitičke zamjenice mogu pokazati još jedno obilježje -koliko god fo
nološki reducirane bile, u njima se i dalje mogu izlučiti dva morfa, pri
mjerice Asg. m-e, t-e, s-e, Dsg. m-i, t-i, s-i, Apl. n-as, v-as, Dpl. n-am,
v-am (v. i § 8.6). Afiksi su po naravi stvari jednomorfski.
Nabrojeni kriteriji -zaključno -pokazuju da klitike ipak nisu afiksi
te da se na naglasnicu univerzalno i tipično naslanjaju tek pošto se na
njoj odviju sva derivacija i sva fleksija. A derivacija i fleksija predmet
su sljedećega poglavlja.
3. FLEKSIJA I DERIVACIJA
3.1 Uvod
O svijestili smo dosad nekoliko pojmova i odnosa među njima: -

morfologija je nauk o riječima i njihovu ustroju; - leksem je ap
straktna jedinica umnoga rječnika, ukupnost oblika i značenja riječi;
- leksem se ostvaruje putem oblika riječi; - paradigma je relativno
pravilan i predvidljiv niz gramatičkih riječi jednoga leksema; - nauk o
ustroju riječi podrazumijeva proučavanje elemenata od kojih su riječi
sastavljene i postupaka gradbe riječi od tih elemenata; - elementi od
kojih se riječi grade (morfovi) mogu biti leksički (korijenski) i afik
salni; - afiksalni morfovi mogu biti fleksijski (oblični) i derivacijski
(tvorbeni). Takva podjela afiksalnih morfova ogleda se u tradicionalnoj
velikoj podjeli morfologije - nafleksijsku morfologiju ilifleksiju te de
rivacijsku morfologiju ili derivaciju. Prema toj podjeli fleksija je nauk
o oblicima i promjeni iste riječi (o oblicima istoga leksema, iste leksič
ke jedinice), pa onda metonimijski i promjena sama, derivacija je pak
nauk o tvorbi oblika riječi novih leksema, novih leksičkih jedinica. Ili
drugačije, fleksija se u toj podjeli bavi sintaktički uvjetovanom rječo
gradbom, promjenama oblika riječi uvjetovanima sintaktički, deriva
cija pak promjenama koje sa sintaksom nisu u izravnoj vezi. Odnosno
ako pogledamo primjere:
NOM. glav-a glav-ic-a
ACC. glav-u glav-ic-u
vidimo da u sklonidbi govorimo o oblicima istoga leksema koji se grade

već ovisno o sintaktičkim potrebama (kad »trebamo« subjekt, gradimo
102 • 3. Fleksija i derivacija
nominativni oblik, kad »trebamo« objekt, gradimo akuzativni), dok pri

derivaciji imamo nov leksem, odnosno dodavanjem deminutivnoga su
fiksa -ic- dobivamo oblik koji pripisujemo novomu leksemu, koji onda
sam po sebi ulazi u svoju zasebnu sklonidbu.
Podjela na fleksiju i derivaciju ima i svoj tradicionalni odraz u pro
učavanju i gramatikama pojedinih jezika. Tako i u hrvatskome. Zapravo
se bez mnogo pogreške može kazati da se pojam morfologije suzio na
pojam jleksije, pa se pod morfologijom, primjerice hrvatskoga, tradi
cionalno razumije hrvatska fleksija, što se ogleda i u svim hrvatskim
gramatikama nekad i danas - poglavlje Morfologija u svima njima bavi
se oblicima. S druge strane derivacija se, tvorba, emancipirala kao za
sebna disciplina, pa imamo i zasebne derivatološke priručnike, 124 te se
na neki način priključila leksikologiji, proučavanju leksika, i svemu
onomu čime se leksikologija bavi - značenje, sinonimija, antonimija,
onomastika, frazeologija ... 125
E sad, koliko god podjela o kojoj govorimo - na fleksiju i deriva
ciju - bila utemeljena i u nekoj mjeri po sebi jasna, ona ima i slijepe
pjege, odnosno utemeljena je na pretpostavkama koje su ili tek donekle
ispravne ili o njima i ne razmišljamo. Navest ćemo tri. Prvo, jedna od
ključnih takvih pretpostavki jest i pojam leksema. Kažemo li naime da
derivacijom nastaje nov leksem, mi samim time tvrdimo da unaprijed
znamo što to leksem jest. I ne samo to, nego tvrdimo da znamo koji
je to trenutak u kojem je nov leksem nastao. Primjerice, kad smo u
okviru hrvatskoga, reći ćemo da su glava i glavica različiti leksemi,
različite leksičke jedinice (GLAVA i GLAVICA). Možemo dakle dalje za
ključivati da je sufiksalna deminucija derivacijski postupak. Tu ćemo
se uglavnom složiti (ali v. niže-o istom tom u bantuškim jezicima). No
ako sad omjerimo glup i gluplji, gdje također imamo sufiksaciju, su
fiksalnu tvorbu komparativa (sufiksom -}-), hoćemo li reći da smo i
tu derivacijom od oblika glup dobili nov leksem (GLUPLJI, s oblikom
gluplji) ili su i glup i gluplji oblici riječi istoga leksema, lekseµia GLUP?
Ako da - zašto da, ako ne - zašto ne? I što nam o tome mogu reći hr
vatske gramatike u kojima je sufiksalna komparacija - uvijek i svagda
- dio poglavlja Morfologija, a u Tvorbi riječi (primjerice u Babića 1986
ili u derivatološkome poglavlju u Barić et al. 1995) nećemo naići na
124 Npr. Babić (1986), zasebno poglavlje Tvorba riječi u Barić et al. (1979; 1995).
125
Da se ne bi mislilo da je to hrvatska specifičnost, o tome kao (europskoj) pojavi
piše i Bauer (2003: 91).
3.2 Fleksija i derivacija • 103
sufikse za komparaciju, premda ćemo naići na sufikse za deminuciju,

tvorbu umanjenica. Drugo, sve da se proučavatelji kojega jezika i slože
oko toga što je u tom konkretnome jeziku fleksijski, a što derivacijski
proces, međujezične razlike pokazat će opet posve novu sliku. Drugim
riječima, ako se kroatisti i slože oko toga da je sufiksalna deminucija
derivacijski proces, da je sufiksalna komparacija »na pola puta«, a da
je sklonidba imenica i pridjeva fleksijski proces, sasvim je moguće da
ima jezika u kojima tomu tako biti neće, bilo stoga što imenice uopće
neće imati fleksiju ni pridjevi komparaciju bilo stoga što će deminucija
u njima biti fleksijski proces (zamislimo dakle jezik u kojemu postoji
ovakav padežni sustav: nominativ glav-a, akuzativ glav-u, deminutiv
glav-ica, instrumental glav-om). Treće, ako stvari pogledamo s vanjske
strane, kako govornika nekoga zamišljenog jezika, koji pojma nema
ni o hrvatskome ni o supletivnosti, koja je ionako tek naš konstrukt,
»uvjeriti« u to da su dobar i bolji ili čovjek i ljudi oblici istih leksema,
leksema DOBAR i leksema čovEK? Ili, kako ga »uvjeriti« u to da u uzvi
cima poput dobar dan!, dobro jutro!, dobar tek! imamo akuzativ (kao
u laku noć!), premda u njima nema ni glagola ni objekta (barem na prvi
pogled, fonetski ostvarenih), odnosno nema sintaktičke uvjetovanosti
zbog koje bi se morao pojaviti akuzativ? Očito dakle za razlikovanje i
razluku fleksije i derivacije valja uspostaviti kriterije koji će što manje
ovisiti o pojmu i odredbi leksema te koji će po mogućnosti obuhvatiti
što više međujezičnih razlika. Kako će se vidjeti, to neće biti nimalo
jednostavno.
3.2 Fleksija i derivacija

Jezikoslovlje je uspostavilo nekoliko kriterija, mjerila, alatki za razli
kovanje fleksije i derivacije, odnosno fleksijskih i derivacijskih afikasa,
uglavnom iznjedrenih empirijom. U ovome ćemo poglavlju pokušati
opisati najvažnije, najčešće. 126 Posebno ćemo se u vezi s time pozaba
viti pojmom uvjetovanosti sintaksom i pojmom produktivnosti. Kriteriji
su ovi: - Promjena ili nepromjena leksičkoga značenja i kategorije vrste
riječi; - Uvjetovanost sintaksom i relevantnost za sintaksu; - Blizina ko
rijenskomu morfu i otvorenost za daljnju derivaciju; -Zatvorenost i otvo
renost popisa afikasa; - Stalnost i apstraktnost te kumulacija značenja;
126
Osnovna literatura: Anderson (1982; 1985a; 1985b; 1992: poglavlja 4, 7), Mat
thews (1991: poglavlje 3), Haspelmath (2002: poglavlje 4.3), Bauer (2003: poglav
lje 6), Stump (2005; 2007), Katamba - Stonham (2006: poglavlje 11).
- Produktivnost. Kriteriji su, rekosmo, empirijski i nisu apsolutni, pa

ćemo uza svaki nastojati navesti primjer koji ga opovrgava, odnosno
koji je s njime nesukladan.
I. Fleksija ne mijenja leksičko značenje i vrstu riječi, derivacija
može promijeniti bilo leksičko značenje, bilo vrstu riječi, bilo oboje.
Drugim riječima, dva oblika koja pripadaju istoj paradigmi imat će isto
leksičko značenje (označivati isti pojam) i pripadat će istoj vrsti rije
či, a razlika u njihovu gramatičkome vladanju bit će posljedica mor
fosintaktičkih svojstava koje ima pojedina ćelija, pojedino mjesto u
paradigmi; dva oblika povezana derivacijom mogu se razlikovati bilo
leksičkim značenjem (mogu značiti različite pojmove), bilo vrstom
riječi, bilo obojim. Kriterij, dakako, pretpostavlja da imamo barem neku
svijest o tome što je leksičko značenje i što je kategorijalno značenje
koje vrste riječi. 127 Prema tomu fleksija nikad neće promijeniti leksičko
i kategorijalno značenje, primjerice imenici neće promijeniti značenje
predmetnosti:
NOM. glav-a (N.)
GEN. glav-e (N.)
a derivacija može promijeniti- ne mora, ali može - i leksičko i katego

rijalno značenje:
glav-a (N.) --+ N. glav-ic-0 glav-ar-0
--+ ADJ. glav-n-i glav-at-0
--+ V. za-glav-i-ti u-glav-i-ti
No nije sve tako jednostavno. Prvo, kako mi uopće zaključujemo

što je to kategorija, kako smo uopće došli do toga da bi imenice imale
kategorijalno značenje predmetnosti? Lyons je to (1968: 317-5) lije
po sročio: »Jedini razlog zbog kojega kažemo da su istina, ljepota i
struja 'predmeti' jest taj što su riječi koje ih u engleskome označuju
imenice.« To ima posljedicu i na naše viđenje kategorijalnosti: glava ili
jezero označavaju neživo, glavar ili čovjek pak živo, dakle dva doista
različita značenja, no mi im pripisujemo jednako kategorijalno znače
nje (predmeti) upravo zato što su imenice. Drugim riječima, jezik je taj
koji nam uvelike nameće kategorizaciju, kategorizacija nije nešto što
postoji samostalno, odvojeno i neovisno od jezika. Primjer E. Sapira iz
uto-aztečkoga jezika pajute pokazuje koliko predmet-nost, stvar-nost
127 O leksičkome značenju i kategorijalnome značenju vrsta riječi v. §§ 5-7.

može biti varljiva - u pajuteu je riječ za 'jezero' glagol s inkorpori

ranim subjektom: pa-yariri 'voda-sjedeća, voda-koja-sjedi' (Hopper -
Thompson 1984: 705; o inkorporaciji v. § 2.3). 128
Drugo, pojedini se oblici u mnogim jezicima smatraju sastavnim
dijelom paradigme jednoga te istoga leksema premda nastaju derivaci
jom. Ogledni su primjeri komparacija pridjeva i glagolski participi. Pi
tanje je dakle kako to da derivacijom dobiveni komparativ i superlativ
u hrvatskome - općenito, unutar zapadnoeuropske tradicije - smatramo
dijelom pridjevske paradigme, pa samim time na neki način i fleksij
skim oblicima:
POS. cm-0
COMP. cm-j-i
SUPER. naj-cm-j-i
ali jednako tako dobivene oblike aproksimativa i ekscesiva ne smatra

mo njezinim dijelom:
POS. cm-0
APPROX. cm-k(-)ast-0
EXC. pre-cm-0
nego tu sad govorimo o oblicima novih leksema, leksema CRNKAST i

leksema PRECRN. Usput, u baskijskome se ekscesiv smatra dijelom pa
radigme, odnosno opisuje se u okviru komparacije pridjeva, priloga i
imenica (Rijk 2008: 709-24; usp. i ovdje§ 7.2):
POS. gora 'visok' txar 'loš'
COMP. gor-ago 'viši' txar-ago 'lošiji'
SUPER. gor-en 'najviši' txarr-en 'najlošiji'
EXC. gor-egi 'previsok' txarr-egi 'preloš'
Slično je i s participima, koji se u europskim jezicima tradicionalno

smatraju dijelom glagolske paradigme. 129 No ako usporedimo sljedeće
hrvatske rečenice, nećemo uvijek sa sigurnošću moći reći u kojem to
128
Usput, svojedobno je E. Benveniste (1958) pokazao koliko je sam Aristotel pišu
ći svoje Kategorije bio uvjetovan grčkim jezikom -pitanje je bi li one tako izgledale
da je Aristotel bio npr. Kinez, odnosno kako bi zapadnoeuropska-mediteranska jezi
koslovna tradicija izgledala da je sazdana na kineskim Aristotelima.
129 V. § 1.4
o tome kako su kroz povijest postajali odjelitim oblicima i vraćali se u
okrilje glagolske paradigme.
trenutku dolazi do promjene kategorijalnoga značenja, primjerice pro

mjene radnje u svojstvo, ili svojstva u predmetnost, ili svojstva u okol
nost, ili okolnosti u vezu:
Slaveni crtama i urezima brojahu i gatahu budući pogani.
Budući pogani, Slaveni brojahu i gatahu crtama i urezima.
Budući da bijahu pogani, Slaveni brojahu i gatahu crtama i urezima.
Moj budući muž pogane je naravi.
Moj budući pogane je naravi.
Futur je buduće vrijeme.
U buduće vrijeme pazi što govoriš.
Ubuduće pazi što govoriš.
Kod konverzije pridjeva u imenicu (kod sintagmi s izostavljenom

imenicom) ni tip sklonidbe kadšto nam neće pomoći:
Živim u hrvatskoj zemlji. -+ Živim u Hrvatskoj/*Hrvatski.
Zašili su ga na hitnoj pomoći. -+ Zašili su ga na hitnoj/*hitni.
Pa ipak nijedna hrvatska gramatika ne govori o imeničkoj (!) sklo
nidbi tipa hitna - hitne - hitnoj (v. o tome i § 6.5), uvijek se govori tek
o imenicama nastalima konverzijom.
Treće, međujezične razlike u tretmanu pojedinih značenjskih kate
gorija. Ako razmišljamo iz perspektive hrvatskoga, opreka singulara i
plurala čini se naravnom fleksijskom kategorijom:
sa. krav-a PL. krav-e
Na stranu to što ima jezika - primjerice kineski i nutka 130 - u ko
jima se plural na imenicama iskazuje (obilježava, markira) samo ne
obavezno, odnosno nije obavezno obilježje imenica. Već i u hrvatsko
me mnoge imenice svoju množinu (značenjsko mnoštvo) ne iskazuju
fleksijskim afiksom, nego derivacijskim, primjerice imenice za malo i
mlado od živoga:
sa. tel-e-0 PL. *tel-et-a COLL. tel-ad-0
pras-e-0 *pras-et-a pras-ad-0
I što to sad znači? Jesu li telad i prasad oblici riječi novih leksema
(TELAD i PRASAD) ili su oblici riječi leksema TELE i PRASE, kao što je crnji
oblik riječi leksema CRN?
130 V. Li - Thompson (1981: 11-2), Katamba - Stonham (2006: 227)..
U hrvatskih (slavenskih) glagola glagolski vid mijenja se derivacij

ski, ne fleksijski:
IPF. misl-i-ti PF. raz-misl-i-ti IPF. raz-misl-ja-ti
gleđ-a-ti po-gleđ-a-ti po-gled-ava-ti
pis-a-ti za-pis-a-ti za-pis-iva-ti
A tako zapravo valja opisivati i tako temeljnu glagolsku katego

riju kao što je glagolsko vrijeme, barem u jednostavnim glagolskim
oblicima: 131
PRES. AOR.
I .PL. po-misl-i-mo po-misl-is-mo
2.PL. po-misl-i-te po-misl-is-te
odnosno razlika prezenta i aorista uspostavlja se razlikom u derivacij

skom afiksu (ovdje -z- za prezent, -is- za aorist), a fleksijski afiks nosi
obavijest (samo) o licu i broju. Dakle ako stvari dotjeramo do duvara,
prezent i aorist u hrvatskome derivacijske su kategorije. Fleksijski u
glagola samo su lice i broj. Imamo li svijest o tome? I kakve bi to po
sljedice onda imalo na gramatičke opise? Znači li to da u knjizi Tvorba
riječi mora biti i kategorija aorist?
Bacimo li pogled na druge jezike, naići ćemo na još evidentnije po
datke, odnosno na to da se kategorije koje su u hrvatskome fleksijske
dosljedno iskazuju derivacijski, ili obratno, hrvatske kategorije iskaza
ne derivacijski fleksijske su. Već smo spomenuli da se u baskijskome
ekscesiv smatra dijelom pridjevske paradigme, a da je plural u kinesko
me neobavezan. U turskome su faktitiv i kauzativ (kategorije kojima se
iskazuje učinak ili poticaj na čin) kategorije koje se tvore gramatičkim
afiksima i koje se tretiraju kao sastavni dio glagolske paradigme, jedna
ko kao i aktiv, refleksiv, pasiv, reciprocitativ (Čaušević 1995: 216-31,
osobito 224-5):
61-mek 'umrijeti'
61-diir-mek 'ubiti (učiniti da tko umre)' (FACT.)
61-diir-t-mek 'dati.ubiti (dati da se koga ubije, unajmiti koga
da ubije' (cAus.)
131
Što je u kroatistici najbolje opisao J. Silić, sasvim logična raščlanivši glagolsku
osnovu na korijen i tematski sufiks. Takvom ćemo se raščlambom i mi dosljedno
služiti, tek što ćemo ju gdjegdje prilagoditi svojemu viđenju (kao primjerice ovdje u
raščlambi aorista, o čemu više u§ 9.2).
ya�a-mak 'živjeti'
ya�a-t-mak 'oživiti, reanimirati' (FACT.)
U hrvatskome će se takva značenja iskazivati bilo derivacijom bilo
kakvim perifrastičnim oblikom, primjerice s glagolom dati, (u)činiti,
natjerati, naložiti i sl., ne fleksijski, usp.:
crnjeti se - crniti 'učiniti crnim' (FACT.)
piti - pojiti 'činiti da tko pije' (cAus.)
plakati - rasplakati 'učiniti da plače', činiti plakati (usp. reg.
činiš me piakat) (cAus.)
sašiti - dati sašiti (npr. dao sam si sašiti odijelo 'učinio sam
da mi tko sašije odijelo') (cAus.)
jesti - natjerati jesti/da jede (npr. natjerao sam dijete
da pojede varivo) (cAus.)
U mnogim afričkim jezicima (npr. nigersko-kongoanskima, osobito
bantuškima) deminucija i augmentacija iskazuju se fleksijski. U jeziku
fula (zapadna Afrika) imenice imaju paradigmu koja se između ostalo
ga sastoji i od deminutiva i augmentativa (detaljnije v. u§ 6.2). U sva
hiliju se deipinucija i augmentacija pojedinih imenica-s mogućom do
datnom konotacijom -postižu promjenom imeničkoga razreda (klase),
odnosno promjenom gramatičkoga prefiksa (Ashton 1947: 295-8):
DEMIN. AUGM.
m-lima 'planina' ki-lima 'brdo'
u-vuli 'sjena (hladovina)' ki-vuli 'sjena (sjenka)'
m-tu 'osoba, čovjek' ki-ji-tu 'patuljak, čovječuljak' ji-tu 'div'
m-wiko 'štihača' ki-ji-ko 'žlica'
m-wana 'sin, kći' ki-ja-na 'dijete' ja-na 'neotesanac,
klipan'
Dakle kao kad bismo u hrvatskome zamislili promjenu sklonidbe s

promjenom značenja:
NOM. žen-a 'žena' žen-0 'ženica'
GEN. žen-e žen-i
što možemo reći da je do neke mjere ostvareno -ne u smislu deminu
cije -u pojedinim heteroklitnim imenicama, usp. (ovaj) bol 'tjelesna
patnja' i (ova) bol 'duševna patnja':
NOM. bol-0 bol-0
GEN. bol-a bol-i
NOM.PL. bol-ov-i bol-i
II.a Fleksija je uvjetovana ili određena, determinirana sintaksom,

derivacija nije; fleksija je relevantna, važna za sintaksu i obavezna,
derivacija nije. Drugim riječima, sintaktičko okružje, kontekst kojega
leksema može zahtijevati da se leksem ostvari točno određenim obli
kom riječi unutar paradigme, ali ne može zahtijevati da leksem pripada
nekomu derivacijskom skupu. Primjerice položaj subjekta rečenice u
hrvatskome mora biti popunjen imeničkom riječju u nominativu, odnos
no sintaktički kontekst uvjetuje da na položaju argumenta glagolu (koji
je argument aktivni vršilac radnje) bude imenička riječ u nominativu:
Krava čita novine.
*Kravu čita novine.
ali ne uvjetuje ništa u vezi s derivacijskim obilježjima te imeničke
riječi:
Kravica čita novine.
Kravetina čita novine.
Glagolska dopuna ličnom obliku glagola željeti mora biti u infinitivu
(moguća je i surečenična dopuna s veznikom da), ali opet derivacijska
obilježja glagola nisu važna:
Želim položiti vozački.
Želim polagati vozački.
*Želim položio vozački.
*Želim položim vozački.
Slaganje ne ovisi o derivacijskim afiksima, tiče se samo fleksije:
ov-a knjig-a
ov-e knjig-e
ov-a knjižic-a
ov-e knjižic-e
*ov-e knjig-a
*ov-e knjižic-a
Vidjesmo u § 2 da od triju vrsta morfova - korijenskih, afiksalnih
derivacijskih i afiksalnih fleksijskih - riječ u svim jezicima mora sadr
žavati samo korijenski. Ako jezik ima fleksiju, tada riječ mora sadrža
vati i fleksijski morf, odnosno tada je njegovo pojavljivanje na odgo
varajućem mjestu jednako obavezno kao i pojavljivanje korijenskoga
morfa. Derivacijskim morfovima takvo pojavljivanje nije nametnuto.
- Tako je Greenberg (1954 [1990]: 20-1) razlučio korijene, derivacij

ske i fleksijske afikse. Danas se ta razluka zove kriterijem obaveznosti
(engl. obligatoriness) i tumači se šire, sintaktički: o fleksiji je riječ onda
kad na različitim točkama rečenice sintaksa nameće obavezan odabir iz
ponude afikasa; ako odabir nije dobar, rezultat je negramatična rečeni
ca (v. također Haspelmath 2002: 72; Katamba - Stonham 2006: 224).
Nerijetko navođenaAndersonova (1982; 1985a; 1985b; 1992) odredba
sintaktičke determiniranosti dala bi se sažeti ovako: fleksijska se mor
fologija bavi svakom obaviješću o ustroju riječj koja je relevantna za
sintaksu; fleksijska svojstva oblika riječi pripisana su od sintakse i ovi
se o tome kako riječ interagira s ostalim riječima u sintagmi, surečenici
ili rečenici; fleksija je morfologija koja je sintaksi dostupna i koja je
podložna manipulaciji sintaktičkim pravilima.
S kriterijem sintaktičke uvjetovanosti - a proizlazi izAndersonovih
odredaba - povezan je i »obratni«, kriterij prozirnosti za sintaksu, pa
ćemo ga izdvojiti.
11.b Fleksijska je morfologija sintaksi prozirna, providna (engl.
transparent), derivacijska je neprozirna (engl. opaque). Drugim riječi
ma, leksem je sintaksi »dohvatljiv« sve dok se ostvaruje unutar para
digme; kad se derivacijom promijeni, kad postane nov leksem, sintaksi
postaje »nedohvatljiv«. Oprimjerimo hrvatskim relativnim rečenicama,
odnosno relativnom zamjenicom koji, koja upućuje na imenicu (svoj
antecedent) u glavnoj surečenici: 132
Acc. Vozim automobili kojii mi je posudila prijateljica.
INS. Vozim se automobilomi koji i mi je posudila prijateljica.
Acc. Vidim prijateljicui kojai mi je posudila automobil.
GEN. Vozim se u automobilu svoje prijateljicei , kojai mi ga je posudila.
Anaforička relativna zamjenica koji »vidi« svoj antecedent bez ob-
zira na to u kojem je on padežu, odnosno fleksija ne utječe na transpa
rentnost antecedenta. Međutim kad antecedent promijenimo derivacij
ski, rečenica postaje teško ovjerljiva:
ADJ ?*Vozim se u prijateljičinui automobilu, kojai mi ga je posudila.
Tada anafora koji ne može više upućivati na antecedent prijateljica, on
je skriven derivacijskim sufiksom -in. No da ne bi sve bilo jednostavno,
132
Slovima u supskriptu (obično i,j, k... ) označuje se (ko)referencijski indeks, od
nosno činjenica da oblici u primjerima označuju isti izvanjezični referent ili da jedan
oblik upućuje na drugi (oforičnosti v. ovdje§ 8.4).
takve rečenice u hrvatskome ipak nisu nemoguće, pa ni neovjerene. Kad

je u glavnoj surečenici posvojni pridjev od vlastitih imenica muških
osoba, dijelu govornika hrvatskoga jezika rečenice nisu neprihvatljive,
što hoće reći da anafora koji tada ipak »prepoznaje« imenicu od koje je
pridjev nastao. Gramatike takve rečenice ne bilježe, ali izvještaja je o
njima dovoljno: 133
hrv. Vozim se u Markovui automobilu, kojii je moj prijatelj.
Polazeći od Karamanovihi zapažanja, kojii je jedini uočio ...
srp. Jedna od uajzrelijih šansi bila je Šestićevai , za kogai trener kaže ...
One iznova nukaju na preispitivanje granica fleksije i derivacije,

odnosno: - ili kriterij (II.b) nije dobar (to je manje vjerojatno); - ili
pridjev Markovu prvome primjeru nije oblik novoderivirana leksema
(MARKov), nego je tek fleksijski oblik leksema MARKO (kako god neobič
no bilo, to nam se čini prihvatljivim rješenjem); - ili je, moguće, riječ o
nekoj vrsti dvostruke fleksije (v. § 1.2), gdje je-ovu Markovu zapravo
oznaka neke vrste sintagmatskoga genitiva (to Markovu doista i znači
genitivnost, a kad bi uz Marko stajalo i prezime, jedino bi se genitivom
i moglo kazati, npr. automobilu Marka Horvata), a -u je oznaka reče
ničnoga lokativa.
Pitanje koje se uz kriterije (II.a) i (II.b) nameće jest što zapravo raz
umijemo pod sintaktička uvjetovanost. I dalje, do koje je mjere i na koje
načine fleksija doista ovisna o sintaksi? Da bi se u tome stvari barem
donekle raščistile, lingvistika razlučuje nekoliko vrsta obilježja realizi
ranih u fleksiji, ili drugačije, sintaktičkih funkcija koje fleksija obavlja.
Ta obilježja mogu biti inherentna, obilježja slaganja, konfiguracijska i
sintagmatska obilježja. 134
Inherentna ili unutarnja obilježja (engl. inherent properties) leksič
ke su i gramatičke značajke koje se tiču oblika riječi sama ili su u njemu
sadržane. Takva su obilježja u imenica primjerice rod ili pak pripadnost
imenice kojoj sklonidbi:
NOM. žen-a muž-o
GEN. žen-e (*žen-a) muž-a (*muž-e)
Obilježja slaganja (engl. agreement properties) ona su koja su obli
ku riječi pridružena ovisno o obilježjima drugog oblika riječi unutar iste
133
V. primjere u Marković (2008), a da je isto i u srpskome, v. Klajn (1985: 72),
odakle je srpski primjer.
134
V. npr. Anderson (1982; 1985a: 172-3; 1992: 82-3), Stump (2005; 2007).
sintaktičke konstrukcije. 135 Takvo je primjerice slaganje pridjevskih afi

kasa prema rodu ili padežu imenice koju pridjev dopunjuje, ili slaganje
lica i broja zamjenice s licem i brojem glagolskog oblika:
Ja vidi-m lijep-u žen-u. (*Ja vidi-mo lijep-oj žen-u.)
L_j L_j • • L_j
Konfiguracijska obilježja (engl. configurational properties) 136 ona su
koja su određena mjestom koje oblik riječi zauzima u većoj sintaktičkoj
konstrukciji (konfiguraciji), odnosno njegovom službom kao sastavnice
većega sintaktičkog ustrojstva. Tipično je takvo obilježje padež imeni
ce kad je ovisan o upravljanju glagola, primjerice akuzativ kao izravni
objekt u hrvatskome - fleksijski oblik nametnut je sintaksom:
Vidim žen-u. (*Vidim žen-i.)
Sintagmatska obilježja (engl. phrasal properties) ona su koja se pri

družuju većoj sastavnici, tipično sintagmi (engl. phrase), ali tako da
se ostvaruju na pojedinoj riječi unutar te sintagme. Primjer bi takva
obilježja mogli biti pojedini padeži u australskim jezicima (v. § 1.2) te
engleski posvojni genitiv, kojega smo izraz ( 's) spominjali kao klitiku
(v. § 2.4). 137
Koja će kategorija u pojedinome jeziku biti fleksijska, i biti iskaza
na kao jedno od četiriju nabrojenih obilježja, a koja derivacijska, i ne
5
13 Dosljedno ćemo se u ovoj knjizi služiti (samo) terminom slaganje. O tome ima
li razlike između slaganja, sročnosti i kongruencije, odnosno između engl. con
cord, agreement i congruence - i ako je ima, koja je - različite teorije misle razli
čito, nerijetko posve oprečno, jedne uvjerene u bitnu razliku, druge u to da dostaje
engl. termin agreement, trećima jedan termin označava ono što drugima označava
drugi (v. npr. sažet pregled u Corbett 2006: 5-7). Nije ništa lakše ako pokušamo us
postaviti odnos hrvatskih i engleskih termina ili pak držati se hrvatskih gramatika.
Barić et al. (1995: 424) kazat će da je sročnost »slaganje subjekta s predikatom u
licu, rodu i broju«, ali onda nastaviti o vrstama slaganja s glagolom, koje su zapra
vo odstupanja od sročnosti, dakle ne-sročnost. Silić-Pranjković (2005: 262-3) go
vore samo o sročnosti (kongruenciji). Bakeru je (2008) sve jednostavno agreement,
kao i Corbettu (2006). Nama će sve biti slaganje; a moglo je i sve biti sročnost,
tek što bismo se onda morali priviknuti na to da se nešto sriče s čime (prednost
je što bismo tada imali pridjev nesročni, koji u tvorbenome gnijezdu od slagati
nemamo).
1 6
3 Zovu se još strukturna (engl. structural), relacijska (engl. relational), upravlja
na (engl. governed), kontekstualna (engl. contextual).
137 Pri obradi pojedine od velikih vrsta riječi (v. §§ 5-7) sintagmatskim se obiljež
jima nećemo baviti.
ovisiti primjerice o slaganju, drugo je pitanje. Vidjeli smo tako da je

ono što u hrvatskome smatramo semantičkom i derivacijskom katego
rijom deminutivnosti i augmentativnosti (glava - glavica - glavurda),
u pojedinim jezicima upravo inherentna, pa onda i fleksijska, kategorija
koja je obavezno iskazana na imenici. U vezi s time postoje ipak neke
univerzalne tendencije (o kojima više u §§ 5-7).
III.a Derivacijski afiksi bliže su korijenskomu morfu od fleksijskih,
odnosno fleksija se iskazuje na periferiji oblika riječi. Usp. hrvatske
oblike od učiteljica i učiteljičin:
NOM. uk-i-telj-ic-a
GEN. uk-i-telj-ic-e
INS. uk-i-telj-ic-om
NOM. uk-i-telj-ic-in-0
GEN. uk-i-telj-ic-in-a
INS. uk-i-telj-ic-in-im
Dakle sva tri (-i-telj-ic-), odnosno četiri (-i-telj-ic-in-) derivacijska
afiksa bliže su korijenu (-uk-) od fleksijskog afiksa. To je i poredbeno
jezično tako i statistički se može potvrditi, dapače jedna je od morfo
loških univerzalija (Greenbergova 28. univerzalija, v. § 4.3). S tim je
povezano i (III.b).
111.b Fleksija priječi daljnju derivaciju oblika riječi, sama deri
vacija ne; kako to Bloomfield reče (1970 [1933]: 223), fleksija zatvara
gradbu oblika. Kriterij je u izravnoj vezi s jedincatošću fleksije (v. §
1.2). Dakle kad oblik riječi dobije fleksijski afiks, daljnje je derivacij
sko afigiranje načelno nemoguće, moguće su samo daljnje fleksijske
preinake unutar paradigme, fleksija je zadnji korak (ciklus) u gradbi !
oblika:
SG. PL.
(majka) majk-a majk-e
(majčin) majk-in-0 *majk-a-in-0 *majk-e-in-i
(majčinstvo) majk-in-stv-o *majk-a-in-stv-o *majk-e-in-stv-a
(majčinski) majk-in-sk-i *majk-a-in-sk-i *majk-e-in-sk-i
NOM. GEN.
(nada) nad-a nad-e
(beznadni) bez-nad-n-i *bez-nad-a-n-i *bez-nad-e-n-oga
Tim su zanimljiviji oni slučajevi u kojima to nije tako, odnosno slu
čajevi u kojim� je fleksijski afiks korijenu bliži od derivacijskoga, što se
onda kadšto zove unutarnjomjleksijom, kao što je u hrvatskih zamjeni

ca sa sufiksoidom -god, primjerice tkogod i štogod:
GEN. k-oga-god č-ega-god
DAT. k-omu-god č-emu-god
a pogotovo je zanimljivo prefigiranje zamjenica tko i što sa ne- ili ni-,

do kojega također dolazi pošto je fleksijski ciklus već obavljen:
NOM. ne-tko ni-šta
GEN. ne-k-oga ni-č-ega
Ako su korijeni zamjenica k- i č-, i ako su sinkronijski nominativni

oblici tko, što u supletivnom odnosu s oblicima ostalih padeža (to zbog
premetanja deikse to osobito vrijedi za zamjenicu za živo, premda je
moguće i nesupletivno tumačenje), zašto se to tako ostvaruje i ako je
zamjenica prefigirana? - Očito zato što se oblici -tko i -koga prefigiraju
nakon fleksije (pa nije netko - *netkoga).
U jezicima svijeta takvih primjera ima. Spomenuli smo već ruske
povratne glagole (v. § 2.3), kod kojih se povratna zamjenica/čestica piše
zajedno s glagolom, ali glagol se normalno spreže:
INF. bojat'sja 'bojati.se'
PRES. bojus' 'bojim.se'
boimsja 'bojimo.se'
PF. bojalsja 'bojao.(sam.)se'
U bretonskome pluralni sufiks dolazi redupliciran, i na korijenu i na

deminutivnome sufiksu -ig (Stephens 1993: 365-9; Stump 2007: 18):
SG. mah 'sin' mab-ig 'sinčić'
prad 'livada' prad-ig 'livadica'
bugel 'dijete' bugel-ig 'djetešce'
PL. mab-ou 'sinovi' mab-ou-ig-ou 'sinčići'
prad-ou 'livade' prad-ou-ig-ou 'livadice'
bugal-e 'djeca' bugal-e-ig-ou 'djetešca'
U keltskome srodniku bretonskoga, u velškome, deminutivni će plu

ralni sufiksi -ach i -os doći iza pluralnih, dakle afigiraju se na plural
imenica (Jones 1913: 215):
SG. dyn 'čovjek'
gwraig 'supruga'
merch 'djevojka'
3 .2 Fleksija i derivacija • 115
PL.DEMIN. dyn-ion-ach 'čovječuljci'

gwrag-edh-os 'supružice'
merch-et-os 'djevojčice'
U bretonskome se čak i derivacija koja mijenja vrstu riječi može
naći »izvan« fleksije (Stephens 1993: 388-9; Stump 2007: 18), primje
rice glagolski sufiks sa značenjem 'skupljati, brati' dolazi na bazu koja
može biti plural imenice ili njezin zbirni oblik:
PL. aval-ou 'jabuke'
aval-ou-a 'brati jabuke'
COLL. pesk-ed 'ribe'
pesk-et-a 'ribati, ribariti'
pesk-et-er 'ribar'
Najzad, hrvatskim će govornicima možda najbliže biti englesko
iskazivanje plurala unutar pojedinih složenica s postmodifikatorom, u
kojima se derivacija također odvija nakon fleksije, odnosno izvan nje.
Tako je u druga tri od šest primjera (v. npr. Quirk et al. 2007: 313):
SG. PL.
grown-up 'odrastao' (N.) grown-ups
forget-me-not 'potočnica' forget-me-nots
take-o:ff 'uzlijetanje' take-o:ffs
passer-by 'prolaznik' passers-by (*passer-bys/bies)
son-in-law 'zet' sons-in-law (!son-in-laws) 138
commander-in-chief commanders-in-chief
'vrhovni zapovjednik' (*commander-in-chiefs)
IV. Fleksija rabi zatvoren skup afikasa, skup derivacijskih afikasa

otvoren je. Sinkronijski gledano, malo je vjerojatno da ćemo se jednoga
jutra probuditi i početi rabiti nov fleksijski afiks, primjerice nov afiks za
koji padež ili glagolski oblik, dok to u derivaciji nije tako nevjerojatno,
odnosno već na sinkronijskoj razini primjetno je uvođenje novih deri
vacijskih afikasa - posuđivanjem iz stranih jezika (primjerice hrvatski
prefiks re-, prefiksoid papa-, glagolski sufiks -ira-) i/ili reanalizom po
stojećega fonda (o reanalizi v. § 12.2):
re- reizbor, reizdanje
papa- papatest, papaobrisak
138
Uz mother-in-laws 'punica; svekrva' (PL.) Quirk et al. (ibid.) imaju oznaku ne
formalno, dakle norma »popušta«.
-mat 139 bankomat, ledomat, studomat

-holičar 140 radoholičar, šopingoholičar
Uz to ipak dvije napomene. Prvo, kad se govori o tom kriteriju, ne

dovoljno se naglašava da je riječ o sinkronijskom uvidu, odnosno posve
je jasno da jezici kroz vrijeme gube, ali i dobivaju fleksijske afikse ili
pojedine vrste fleksija. Hrvatski je primjerice s vremenom izgubio dual
nu imeničku fleksiju, ali su se isto tako neki afiksi ili pojavili, primjerice
u Gpl. e-vrste -ii (usp. žen-ii, naspram staroga žen-@), ili proširili, pri
mjerice Dldu. -ama e-vrste na Dipl. (usp. žen-ama umjesto staroga žen
-am, žen-ami), sufiks -i iz Gpl. i-vrste na e-vrstu (normativno prihvaćeno
poslije konsonantskoga skupa, npr. majki, tvrtki, još neprihvaćeno - ali
potvrđeno - poslije jednoga konsonanta, npr. razg. priči, pivi) i sl. Dru
go, premda se često tvrdi, a u vezi je s otvorenošću i zatvorenošću popisa
afikasa, poredbenojezično nije posve sigurno da je broj fleksijskih afika
sa baš uvijek manji od broja derivacijskih. Tu još treba istraživanja, ali
Bauer (2003: 103) piše da visokoflektivan jezik poput finskoga sigurno
ima mnogo više fleksijskih od derivacijskih afikasa. Bilo bi stoga zani
mljivo zbrojiti sve hrvatske fleksijske afikse i usporediti ih s okvirnim
brojem derivacijskih (prefiksi+ sufiksi+ prefiksoidi+ sufiksoidi).
V.a Fleksijski afiksi imaju stalno i apstraktnije značenje, zna
čenje derivacijskih afikasa manje je stalno i konkretnije. Drugim rije
čima, fleksijski afiksi obično imaju stalnija, nepromjenljiva značenja,
značenja koja ne ovise o značenju baze na koju se pričvršćuju, značenja
koja su predvidljiva. Derivacijskim se afiksima značenje može mije
njati, osobito ovisno o bazi, a značenje novotvorena oblika kadšto neće
biti predvidljivo. Dakle pri derivaciji možemo imati ovakva značenja
izvedenica s hrvatskim sufiksima -ić-@ i -uš-a:
miš-ić 'mali miš' (neutralno)
sok-ić 'mali sok' (s konotacijom prisnosti pri pozivu)
mlad-ić 'mlada muška osoba' (nije umanjenica)
lav-ić 'mali lav; mlado od lava' (neutralno)
sljep-ić 's_lijepi gušter' (neutralno, nije umanjenica)
oficir-uša 'oficirska žena' (pogrdno)
namig-uša 'žena koja namiguje, koketuša' (pogrdno)
1 39
Prema automat---+ auto-mat proširio se sufiksoid -mat.
140
Reanaliza alkohol-ičar ---+ alko-holičar urodila je pojavom novoga sufiksoida
-holičar.
plav-uša 'plava žena' (neutralno)

red-uša 'osoba koja pravi red' (neutralno)
kreket-uša 'žaba koja krekeće' (neutralno)
Takve razlike u fleksijskih morfova načelno nemamo, odnosno -a je

uvijek Nsg. e-sklonidbe (nema »konotacije«, nema »neutralno« i »po
grdno« i sl.), -e je uvijek Gsg. e-sklonidbe, -ti je uvijek 'infinitiv', od
nosno 'ne-lice', -m je uvijek 1. lice sg. prezenta bez obzira na bazu na
koju se dodaje. Rekosmo, to je načelno tako, ali nije nemoguće da se i
u fleksiji uz pojedine afikse razviju posebne konotacije, primjerice ako
je gramatem regionalno obojen, on može imati konotaciju prisnosti u
obraćanju. U hrvatskome takvi su primjerice vokativi sa -e imena koja
će u standardu imati -o (usp. Dor(ote)a - Dare, Marija - Mare, Maša
- Maše, Ivo - ive).
V.b U fleksiji su mogući amalgami, moguća je kumulacija znače
nja, u derivaciji načelno nije, što na svoj način govori o apstraktnosti
fleksijskih afikasa. Hrvatski glagolski oblici taj bi kriterij mogli opovrći
ako prihvatimo njihovu raščlambu natroje, odnosno ako bazu smatramo
dvomorfskom, usp. prezent, imperativ i imperfekt:
PRES.2.PL. misi-i-te
gled-a-te
IMP.2.PL. misi-i-te
gled-aj-te
IPF.2.PL. misl-jas-te
gled-as-te
Tematski, dakle derivacijski sufiksi -z- -a-, -i- -a}-, -}as- -as- kumu
lirano nas obavještavaju i o načinu (indikativ ili imperativ), i o vremenu
(prezent ili imperfekt), i o glagolskoj vrsti (IV. ili V.), fleksijski sufiks
-te »samo« o licu i broju (2. lice pl.), dakle u derivacijskom je tu morfu
amalgamirano više morfema negoli je u fleksijskome. 141
Vratimo li se kriteriju (V.a), valja ipak reći: kad ni značenje deriva
cijskih afikasa ne bi bilo barem donekle stalno, tada ništa novo ne bismo
mogli ni derivirati. Usto se nameće i poseban problem određivanja zna
čenja derivacijskih afikasa - je li to zbir svih značenja ostvarenih u po
jedinim leksemima u cijelosti (primjerice što bi sve -uša moglo značiti
141O kategorijama iskazanima na glagolu više v. u§ 5. Rekosmo, za kroatistiku ne

običnu segmentaciju imperfekta (i aorista) detaljnije ćemo prikazati u§ 9.2.
prema onomu što znače navedeni primjeri s tim sufiksom) ili je to opće
nitije značenje izvedeno iz pojavnih (primjerice za -uša: 'imenica žen
skoga roda s osobinama ...'). Može se kazati: što je afiks produktivniji,
to će njegovo značenje biti stalnije (Bauer 2003).
VI. Fleksija je produktivna, derivacija je poluproduktivna. Time se .
želi kazati da se fleksijski afiksi načelno mogu pričvrstiti na koju god
odgovarajuću bazu, odnosno da su primjenljivi na svaku odgovarajuću
bazu. Paradigme naginju tome da budu potpune, a fleksijski afiksi pri
mjenjuju se ili rabe automatski. Kod derivacijskih afikasa nije neobično
da postoji nepopunjena ili »nelogična« praznina, odnosno da postoje baze
na koje se pojedini afiksi neće pričvršćivati, a i sama derivacija kao po
stupak nije posve automatizirana. Primjerice fleksijski morfza plural bez
ograničenja će se pričvršćivati na baze koje imaju singularne oblike:
SG. PL.
žen-a žen-e
ruk-a ruk-e
sestr-a sestr-e
nog-a nog-e
Međutim pričvršćivanje derivacijskih afikasa pokazivat će neka

ograničenja, primjerice ako od navedenih hrvatskih imenica želimo na
činiti glagol IV. vrste, odnosno na bazu pričvrstiti derivacijski afiks -i-,
pojavit će se neke neobične praznine, neostvarene tvorbe:
žen -žen-i-ti ženiti, oženiti, priženiti
ruk -ruk-i-ti uručiti, naručiti, zaručiti, poručiti
sestr -sestr-i-ti ?
nog- -nog-i-ti ?
Ili, pogledajmo kako je s derivacijom imenica od nekih temeljnih

hrvatskih pridjeva: 142
-ost -ota -oća -ina
brz brzina
spor sporost
mlad mladost o-mladina
star starost starina
142
Navedene su postojeće imenice, premda su neke obilježene, nisu neutralne (npr.
lijepost, toplota), a nekima je značenje specifično (npr. vrednota, mečina, omladi
na), ne i one koje bi mogle postojati, kakve su zapravo sve.
3.2 Fleksija i derivacija . 119
lijep lijepost ljepota

ružan ružnoća
čest čestota čestoća
rijedak rijetkost
topao toplota toplina
hladan hladnoća
tvrd tvrdoća
mek mekost mekoća mečina
strog strogost strogoća
blag blagost
vrijedan vrijednost vrednota
skup skupoća
»Nelogičnih«, neočekivanih praznina (označene su crtom) na kakve

tu nailazimo u fleksijskoj afiksaciji neće biti, ili barem ne u toj mjeri.
Posebno je pritom zanimljivo promatrati antonimske parove, primjerice
kako objasniti to da imamo brzina - sporost, a ne brzost - sparina, br
zost - sporost, brzina - sparina. Ili, imamo mlad-ić-RJ, ali ne * star-ić-RJ,
s druge strane imamo neutralno star-(a)c-RJ, ali tu pak mlad-(a)c-RJ nije
neutralno.
Načelno, stvari u fleksiji i derivaciji stoje tako, no i tu valja istaknuti
troje. Prvo, već smo spominjali defektivnost, odnosno pojavu praznina
u paradigmi. Jednostavno postoje leksemi kojima su paradigme nepot
pune premda pripadnici njihove vrste imaju pune paradigme. Podsjeti
mo se samo glagola velim, koji nema infinitiva (?veljeti), ili pak imenica
koje supluralia tantum, odnosno nemaju singularnih oblika (primjerice
hrv. vrata, škare, usta), ili pak nepromjenljivih pridjeva, koji niti se
sklanjaju niti su osobito podložni daljnjoj derivaciji (primjerice hrv. na
lik, super, bordo). Drugo, ima derivacijskih postupaka koji su itekako
produktivni, primjerice derivacijska komparacija pridjeva, tvorba parti
cipa i sl. Treće, a opet ima veze s poteškoćama u određivanju značenja
derivacijskih afikasa, produktivnost fleksije nerijetko je praćena alo
morfijom ili pak poduprta alternativnim morfovima, što često osigurava
popunu praznih mjesta, usp. alternativne hrvatske padežne oblike:
NOM.SG. majk-a GEN.PL. majk-i majk-a majak-a
NOM.SG. hrid-0 INS.PL. hrid-i hrid-ju
Ako se Gpl. majaka i majka ili ljd. hriđu pokažu kao nepriklad
ni, govornik će upotrijebiti alternativne. Fleksija dakle ima alate koji
derivaciji ne stoje na raspolaganju (ili ih mi ne prepoznajemo kao tak

ve). Sličnu ulogu u fleksiji imaju i supletivnost i perifrastičnost, pa će
ondje gdje fleksija nije produktivna, gdje postoji kakva god prepreka,
paradigmu popuniti bilo supletivni oblik:
Pos. zao COMP. *zl-ij-i COMP. gori
sa. čovjek PL. *čovjek-i PL. ljudi
bilo perifrastični ili kakav drugi nadomjesni oblik:

POS. bordo COMP. *bordo-ij-i COMP. više bordo
Pos. iscrpljujući coMP. *iscrpljujuć-ij-i COMP. više iscrpljujući
sa. ono dijete PL. *ona djeteta PL. ona djeca
Prema hrvatskim gramatikama nije uvijek jasno jesu li alternativni
fleksijski morfovi alomorfi ili su samo alternativni morfovi. Barić eta!.
(1995) instrumentalno -ju i -u (npr. riječju, noću) drže različitim morfo
vima, Raguž (1997) i Silić - Pranjković (2005) alomorfima, ali -i drže
zasebnim morfom (npr. riječi, noći). Pitanje koje se iz toga nameće: ako
su čovek- i lud- supletivni morfovi, zašto instrumentalni morfovi -ju i
-i nisu supletivni? Odnosno, ako već termin supletivnosti za fleksijske
morfove ne rabimo, u kakvu su ti morfovi uopće odnosu? Jer sasvim
sigurno riječ je o morfovima s potpuno istim značenjem, odnosno riječ
je o ostvarajima jednoga te istoga morfema - {instrumental, singular,
i-sklonidba}. Ali teško se odlučujemo da to i kažemo. S druge strane
bez ikakvih ćemo ograda kazati da su instrumentalni -om i -em alomorfi
(npr. čovjekom, mužem), premda im distribucija nije komplementarna,
odnosno nije posve uvjetovana nepalatalnošću i palatalnošću baze (usp.
palatalne baze u Beč - Bečom, hmelj - hmeljom, Frangeš - Frangešom,
Bush - Bushom/Bushem), i smatrat ćemo da su realizacije istoga mor
fema - {instrumental, singular, a-sklonidba}. Problem koji iz toga pro
izlazi i u vezi je sa semantikom derivacijskih afikasa jest ovaj: ako su
-om i -em alomorfi, ako su čovek- i lud- supletivni morfi, ako uz malo
slobode pretpostavimo da su -ju i -i alomorfi ili barem u nekoj vezi na
razini morfema, kako to da slično pitanje ne postavljamo za derivacij
ske afikse, odnosno zašto tako rijetko - ili nikad - ne pretpostavljamo
da bi primjerice ov} sufiksi bili u nekoj alo- ili kakvoj drugoj vezi:
cm-j-i (crnji)
cm-ij-i (cmiji)
strog-ost-0
strog-oć-a
spas-i-telj-0 (spasitelj)
spas-i-l-c-0 (spasilac)
sel-b-a (seoba)
sel-idb-a (selidba)
sel-jenj-e (seljenje)
Značenje navedenih (podebljanih) derivacijskih sufikasa isto je,

primjerice 'komparativ' u pridjeva, ili podvodivo pod isto, primjerice
'nominalizacija' pridjeva i glagola, ili čak preciznije, 'svojstvo', 'vr
šilac radnje' i sl. Kad bi se derivacijski afiksi promatrali objedinjeno
na taj način, 143 produktivnost bi se derivacije pokazala mnogo manje
odudamom od produktivnosti fleksijskih afikasa. Usput, za slučajeve
poput -j- u crnji i -ij- u crniji, ili za -b- u seoba i -idb- u selidba, u je
zikoslovlju je doista i predložen nadređeni pojam i termin -morfom
(engl. morphome). Morfom bi u jednoj od svojih odredbi bio dakle skup
morfema s istom službom. Prednost je tog pojma što se njime prihvaća
da {j} i {ij} jesu različiti morfemi, dakle dva morfema, ali naglašava se
i to da je njihovo značenje isto -'komparativ' . 144
Što iz kriterija (I-VI) i opaski u vezi s njima možemo zaključiti?
Koliko je razlika fleksije i derivacije, odnosno fleksijskih i derivacij
skih morfema zapravo utemeljena, pa onda i koliko je utemeljena tra
dicionalna podjela morfologije na fleksiju i derivaciju? Ponuđena su
barem dva odgovora na to pitanje. Prvo, »tvrđe« mišljenje, kaže da
razlikovanje fleksijske morfologije i derivacijske morfologije uopće
nije utemeljeno. U jezicima svijeta svi se rječogradni postupci koji rabe
afikse -prefiksacija, sufiksacija, infiksacija, reduplikacija i sl. -rabe
i za fleksiju i za derivaciju. Odnosno, derivacija i fleksija nisu vrste
morfologije, nego prije uporabe morfologije - fleksija je morfološka
realizacija sintakse, a derivacija je morfološka realizacija tvorbe lek
sema. Kako će koji jezik rabiti ono što mu morfologija pruža, posve je
drugo -i drugotno -pitanje. Hoće li primjerice plural biti iskazan flek
sijski (kao hrv. krava - krave), ili derivacijski (kao hrv. tele - telad), ili
pak nemorfološki, leksički (kao hrv. drvo - šuma), ovisi o pojedinome
jeziku. Načelno, jezik za iskazivanje svakoga značenja može rabiti bilo
143
Kroatistički priručnici to i čine, ali - čini se - više praktičnosti radi, da bi se
objedinili semantički tipovi, što je propedeutički prihvatljivije nego abecediranje
sufikasa.
144
Termin morfom nije još posve prihvaćen, ali - kako se vidi - veoma je primjen
ljiv. Više o tome v. u§ 9.2.
fleksiju bilo derivaciju, pa morfologiju kao takvu nema potrebe dijeliti

nadvoje. Drugo, »blaže« mišljenje, nudi odgovor u okviru prototipa.
Naime neke tipološke tendencije koje se u jezicima svijeta pojavljuju,
tendencije koje se tiču pojedinih afikasa i njihovih svojstava, daju nam
za pravo da pokušamo odrediti što bi to bio prototipan fleksijski, a što
prototipan derivacijski afiks. Naravno, pojam prototipa podrazumijeva
postojanje ostvaraja koje kategorije koji su prototipu bliži (koji imaju
sva ili većinu svojstava koja se od kategorije očekuju da ih ima) i onih
koji se od prototipa udaljavaju (koji imaju malo svojstava koja se od
kategorije očekuju da ih ima, odnosno približavaju se tipičnom ostva
raju druge kategorije). Tako u okviru teorije prototipa -i kao zaključak
u vezi s razlikom fleksije i derivacije - možemo kazati sljedeće. Proto
tipni fleksijski afiks: - neće promijeniti leksičko značenje i kategoriju
vrste riječi (I); -bit će sintaktički relevantan i uvjetovan (II); - doći će
poslije derivacijskoga, odnosno bit će dalje od korijena (III); - bit će
pripadnik manje zatvorene skupine afikasa (IV); -ima stalno i apstrakt
nije značenje, može biti amalgam (V); - može se dodati svakoj bazi
odgovarajuće vrste (VI). Prototipni derivacijski afiks: -ostvarit će novi
leksem i može promijeniti kategoriju vrste riječi (I); - neće igrati važnu
sintaktičku ulogu niti će biti sintaktički uvjetovan (II); -doći će bliže
korijenu od fleksijskoga (III); -pripada veliku otvorenu skupu afikasa
(IV); - ima nestalnije i konkretnije značenje (V); - na neke baze iz
raznih, kadšto neobjašnjivih razloga neće biti pričvršćen (VI). Odlika
bilo fleksije bilo derivacije, tipološki manje ili više ovjerljivih, moglo
bi se navesti još, primjerice to da fleksija manje utječe na alomorfiju
baze ili to da fleksijski oblici nisu zamjenljivi jednom riječju i sl. Mi
smo ih naveli šest ponajglavnijih, unutar njih objedinivši još neke.
Vratimo se sad kriteriju (VI) i jednom od temeljnih pojmova morfo
logije -produktivnosti ili proizvodnosti.
3.3 Produktivnost
Među odredbenim obilježjima (engl. designfeatures) ljudskoga jezika
Ch. Hockett navodi i produktivnost (engl. productivity), što se u nas pre
vodi kao proizvodnost. Time se hoće reći da je izvorni govprnik spo
soban i proizvesti i razumjeti neograničen broj iskaza svojega jezika,
uključujući one koje nikada nije čuo. Takvu vrstu proizvodnosti govor
niku omogućuje znanje sintakse i morfologije, odnosno znanje jezika,
odnosno znanje gramatike. U § 1 rekosmo da je gramatika prešutno,
podrazumljeno znanje pravila i načela koje o svojemu jeziku govornici
3.3 Produktivnost • 123
»nose u glavi«, imaju pohranjeno u umu. To ih znanje osposobljava za

to da stvaraju nove iskaze te da razlikuju dobro i nedobro tvorene iska
ze. Drugim riječima, jezik se ne može sav naučiti; dijete kad uči, usvaja
jezik, ono uči model, na temelju kojega onda stvara. 145 Proizvodnost
se tiče i sintakse i morfologije. Naime nekako se podrazumijeva da je
broj dobro skovanih rečenica kojega jezika beskonačan, i nikomu baš
ne pada na pamet popisati sve rečenice. To bi, uostalom, bilo nemoguće,
taman ako zamislimo i idealan korpus. S riječima je drugačije, odnosno
fond riječi, leksičko blago kojega jezika, ipak se popisuje u knjigama što
se zovu rječnici. Naravno, nijedan rječnik nije potpun (prvo, stoga što je
nemoguće popisati baš sve riječi; drugo, stoga što je uvijek moguće na
činiti novu). Ipak, u jezikoslovlju postoji konsenzus o tome da određen
broj leksema - za razliku od rečenica - mora biti upisan u mentalnome
rječniku govornika. S rečenicama nije tako, osim s poslovicama i slič
nim konstrukcijama (v. § 1.3). Jedan od osnovnih zadataka morfologije
jest prepoznati i razumjeti način na koji govornici s jedne strane razu
miju postojeće riječi svojega jezika, ali s druge strane i način na koji
govornici kuju nove, potencijalne ili moguće riječi, riječi koje bi se
u jeziku mogle skovati, koje bi mogle postojati, ali ih Goš) nema, nisu
realizirane, ostvarene ili postojeće. Premda bi se to činilo po sebi jas
nim, razmišljanje o potencijalnim riječima zapravo je novija pojava u
morfologiji. 146 Prisjetimo se u vezi s time fonološkoga pojma neriječi.
Neriječ je onaj niz fonova koji se ne protivi nijednomu fonotaktičkom
pravilu danoga jezika, ali jednostavno ne postoji kao riječ (primjerice u
hrvatskome zdug, lost). Tako i u morfologiji možemo zamisliti riječi koje
bi bile skovane u skladu s postojećim obrascem, ali to jednostavno nisu
(primjerice u hrvatskome radba prema raditi, disatelj prema disati). Jad
na od empirijskih posljedica takva stanja stvari jest i ta da u sintaksi nije
neobično baratati izmišljenim rečenicama; ako nema korpusa na kojemu
145
Važno je uočiti složenost iskaza koje proizvodimo i njihovu neograničenu koli
činu, jer po tome se čovječja proizvodnost razlikuje od životinjske. Nijedna druga
vrsta - koliko znamo - ne može smisleno nizati, smisleno graditi, kreirati, ulanča
vati znakove u sintagme i rečenice. Nijedna druga vrsta nema tako složenu grama
tičku ustrojenost u svojoj komunikaciji - predikat, argumentna struktura, subjekt,
objekt... ··
146 U
tom je smislu zanimljivo da pojam potencijalne riječi - »riječi koja nije ostva
rena, ali bi se po tvorbenom obrascu lako i jednoznačno ostvarila« - Babić uvodi tek
u drugom izdanju svoje Tvorbe (1991: § 118a), u prvome ga nema (1986), premda
je primjerice i u ruskoj literaturi - koje se tragovi u Babića vide - bio poznat (v.
Zemskaja 1973: 218).
su izrađeni, mnogi sintaktički radovi i gramatike puni su izmišljenih

rečenica (tako primjerice i Silić-Pranjković 2005), i to načelno nikomu
ne smeta. 147 S druge strane nijedan morfološki rad, gramatika ili priruč
nik ne barata s izmišljenim riječima. A opet, s treće strane, gramatike su
pune paradigmi s oblicima koje nitko ne rabi, a pitanje je i je li ih itko
ikad uporabio. Tek za primjer uzmimo nešto iz paradigme glagola teći
- imperfekt 2. lica pl. tecijaste, kondicional II. 2. lica pl. bili biste tekli
i sl. Ili, tko je ikad doista izrekao ili napisao vokativ od kamen, kašalj i
arhiv? A ti oblici ipak u hrvatskim gramatikama stoje kao naravan dio
paradigme i ne drže se izmišljenima. Pitanje na koje nije lako odgovoriti
i koje nadilazi pojedinu gramatiku jest - Zašto je tomu tako?
Ako je osnovni cilj sintakse pobrojiti niz mogućih rečenica kojega
jezika, cilj je morfologije pisac Tvorbe riječi u generativnoj gramatici
označio ovako (Aronoff 1976: 1, 17-8; fet naš):
Kazati da je morfologija ustroj riječi, ne znači da je sav ustroj riječi obuhva
ćen morfologijom. Postoji grana fonologije, zvanafonotaktikom ili ustrojem
morfema, koja se bavi određivanjem mogućih sljedova glasova u pojedino
me jeziku, »mogućom fonetskom riječju«. To nije morfologija. Morfologija
s riječima postupa kao sa znakovima, to jest ne kao tek oblicima, nego kao
značenjskim oblicima. Stoga se zauzima riječima koje nisu jednostavni zna
kovi, nego koje su načinjene od onih još temeljnijih. Ta zauzetost obuhvaća
dva različita, ali povezana pitanja: prvo, raščlambu postojećih sastavljenih
riječi, i drugo, tvorbu novih sastavljenih riječi. Objedinjena morfološka
teorija trebala bi biti sposobna izići na kraj s obama tim pitanjima na jedin
stven i suvisao način. [... ] Osnovni je zadatak morfologije, najmanje što od
nje očekujemo, pobrojiti skup mogućih riječi kojega jezika.
Produktivnost ili proizvodnost (engl. productivity) 148 u širem smi-
slu sposobnost je rječogradnoga postupka ili obrasca da se njime u ko
jem jeziku nesvjesno i ponovljivo grade, proizvode novi oblici riječi ili
I
oblici riječi novih leksema. U tom smislu cirkumfiksacija u hrvatskome
nije produktivna, a sufiksacija je produktivnija od prefiksacije. U užem
smislu to je sposobnost pojedinoga morfološkog obrasca ili pojedino
ga morfa da sudjeluje u proizvodnji novih oblika riječi ili oblika riječi
147
Za takve se radove onda kaže da su napametni, što u jezikoslovnome žargonu i
nema pogrdnu konotaciju.
148
O morfološkoj produktivnosti i pojmovima vezanima uz nju v. ponajprije radove
Bauerove (1983: poglavlje 4; 2001; 2003: poglavlje 5), s veoma razrađenim a opet
veoma jasnim i bogato oprimjerenim pojmovljem, te Aronoff (1976: poglavlja 2.2,
3). U nas v. uvodni dio u Tvorbi Stj. Babića (1986). Mnogo podataka i literature do
nose Muhvić-Dimanovski (2005) i Bagić (2011: s. v. neologizam).
novih leksema. U tom smislu u hrvatskome je primjerice sufiks -ost

produktivniji od sufiksa -ota, prezentsko -m od prezentskoga -u. 149
Kad govorimo o produktivnosti u morfologiji, uvijek na umu va
lja imati sljedeće. Prvo, produktivnost nije apsolutna, produktivnost je
uvijek pitanje stupnja, ona je sposobnost koja se kreće između manje
i više, a ne u okvirima jest i nije. Drugo, produktivnost je sinkronijsko
svojstvo i sinkronijski pojam, odnosno o produktivnosti se može suditi
samo u nekom odsječku vremena. Treće, ako spojimo prvo i drugo,
jasno je da se produktivnost kojega postupka promatrano dijakronij
ski - uspoređujući sinkrone odsječke vremena - može mijenjati. Če
tvrto, produktivnost kojega postupka nije u izravnoj vezi s količinom
(izraženom brojčano) oblika ili leksema tvorenih tim postupkom. Peto,
produktivnost ima neka stvarna ograničenja, čimbenike koje skupnim
imenom zovemo zaprekama.
Pogledajmo na primjerima kako se to ogleda u hrvatskome i koje
sve još pojmove valja uzeti u obzir. Produktivnost je, ponovimo,
uvijek pitanje stupnja i relativan pojam. Tomu je nekoliko razloga.
Prvo, trivijalno, u jezikoslovlju je teško bilo što reći s potpunom sigur
nosti. Drugo, manje trivijalno, u morfologiji je obično teško navesti sve
ulazne uvjete koje neka jedinica ima zadovoljiti da bi izlazni uvjeti, oni
koji nastaju poslije postupka, bili jednaki (primjerice u hrvatskoj kom
paraciji pridjeva: distribucija sufikasa -}- i -i}- dosta je složena premda
načelno ovisi o kvantiteti baze). Treće, unutar produktivnosti razlikuje
mo nekoliko pojmova - otvorenost, plodnost, poopćenost, pojedinčevu
i zajedničku produktivnost, prigodnu ili okazionalnu gradbu i sl., a svi
oni na svoj način utječu na ukupan »dojam« produktivnosti.
Otvorenost ili dostupnost (engl. availability) sposobnost je postup
ka ili uzorka da bude uporabljen u gradbi novih oblika. Plodnost ili
izdašnost (engl. profitability) mjera je u kojoj neki postupak sudjeluje
u gradbi oblika, odnosno količina novih oblika koji se tim postupkom
grade; otvoren postupak može biti plodan, slabo plodan i neplodan,
jalov. Poopćenost ili generaliziranost (engl. generality) mjera je u
kojoj se rezultat kojega postupka očituje u postojećim oblicima; ge
neraliziranost je zapravo rezultat nekadašnje otvorenosti i plodnosti.
Sve to - otvorenost, plodnost i poopćenost - lica su morfološke pro
duktivnosti.
149 Podjelu na širi i uži smisao valja shvatiti uvjetno, ona je ovdje načinjena ad hoc
da bi se odmah spočetka svrnula pozornost na razine o kojima u okviru produktiv
nosti valja voditi računa.
Primjer 1. Gradba 1. lica sg. prezenta hrvatskoga glagola. U neutral

nu suvremenome hrvatskom 1. lice sg. prezenta svih glagola ima morf
-m, osim glagola htjeti i moći (ne i prohtjeti, ushtjeti), stilski izrazito obi
lježeno, odnosno razgovomo i regionalno još u glagola voljeti, veljeti,
vidjeti, moliti, misliti, dakle na prste prebrojivih glagola vrsta III.I i IV.:
*hoćem hoću
*možem mogu
vidim !!vidu
molim !!molju
gledam *gledu
pečem *peku
kupujem *kupuju
Gradba sa -m danas je dakle i otvorena, i plodna, i poopćena. Gradba

sa -u danas je zatvorena (nedostupna), samim time i neplodna, a nije ni
poopćena - niti njome mogu nastati novi oblici niti je postojećih oblika
puno. 150 Međutim u povijesti jezika bilo je upravo obratno - samo je
nekoliko glagola imalo -m, a svi ostali imali su -u (psl. -q, stsl. -Q ), usp.
staroslavenske oblike:
esmh (byti) bQdQ (byti)
damh (dati) nOŠQ (nositi)
vemh (vedeti 'znati') viždQ (videti)
emh (esti 'jesti, hraniti se') edQ (ehati 'voziti se, prevoziti se')
imamh (imeti 'imati, morati') imQ G�ti 'uhvatiti, uzeti')
kupujQ (kupovati)
kupljQ (kupiti)
vedQ (vesti 'voditi')
vezQ (vesti 'voziti')
ispytajQ (ispytati 'istražiti, ispitati')
umhrQ (umreti 'umrijeti')
emljQ (imati 'hvatati, uzimati, loviti,
brati')
150
To je jedan od razloga zašto se rabi termin poopćenost (generaliziranost), a ne
čestotnost (frekventnost), koji se često uzima kao sinoniman. Frekventnost upućuje
na sinkroni broj pojavnica. Hrvatski oblici hoću i mogu, dakle prezenti 1. lica sg.
na -u, izrazito su frekventni (riječ je o pomoćnome i modalnome glagolu), ali nisu
generalizirani jer su jedini takvi prezenti.
3.3 'Produktivnost • 127
Dakle u sinkroniji praslavenskoga otvorena i plodna bila je gradba

sa -u, a gradba sa -m bila je neplodna i slabo generalizirana, slabo po
općena. Vidimo dakle da se lica produktivnosti - promatrano dijakro
nijski - mogu mijenjati. Što je nekad bilo otvoreno i plodno, danas nije,
i obratno. Kako kaže stara jezikoslovna mudrost, čega je u jeziku malo,
ili nestaje ili nastaje.
Primjer 2. Hrvatske glagolske vrste. U suvremenome hrvatskom
postoji šest općih glagolskih paradigmi ili glagolskih vrsta ( ovisno o
brojenju, što možemo zanemariti, v. § 5.5). Neke su brojnijega članstva,
jako generalizirane (II, IV, V, VI), neke manje brojne, manje generali
zirane (I, III), ali i dalje raščlanjive, odnosno postoji svijest o njihovoj
gradbi. Među njima ima vrsta za koje s velikom sigurnošću možemo
reći da su zatvorene, odnosno s velikom vjerojatnošću možemo reći da
danas nijedan glagol neće ući u te vrste:
INF. PRES.
I. rek-0-ti rek-e-m (reći-rečem)
plet-0-ti plet-e-m (plesti-pletem)
pas-0-ti pas-e-m (pasti-pasem)
III. vol-e-ti _vol-i-m (voljeti-volim)
beg-a-ti beg-i-m (bježati-bježim)
jek-a-ti jek-i-m Qečati-ječim)
v.2 met-a-ti met-je-m (metati-mećem)
plak-a-ti plak-je-m (plakati-plačem)
ples-a-ti ples-je-m (plesati-plešem)
To se vidi po glagolima posuđenih baza, koji su odreda vrste V. l : 151
BAZA INF. PRES.
Google gugl-a-ti gugl-a-m (guglati-guglam)
*gugljeti -guglim (111.1, kao voljeti-volim)
*guglati -gugljem (V.2)1s2
*gugliti -guglim (IV, kao gusliti-guslim)
*gugljati -gugljam (V.1, kao grgljati-grgljam)
chat čet-a-ti čet-a-m (četati-četam)
*česti -četem (I, kao plesti-pletem)
*četati -čećem (V.2, kao šetati-šećem)
*četiti -četim (IV, kao patiti-patim)
151 Baze ćemo pisati izvorno, govornicima su hrvatskoga, vjerujemo, dovoljno pro
zirne i/ili poznate.
152 Čak ni među postojećim glagolima vrste V.2 nema onih s korijenom na l n v (Ba
bić et al. 1991: 692); u gibljem ili uzimljem epentetsko je l.
128 . 3. Fleksija i derivacija
Face(book) fejs-a-ti fejs-a-m (fejsati - fejsam)

*fejsti - fejsem (I, kao pasti - pasem)
*fejsati - fejšem (I, kao plesati - plešem)
*fejsiti - fejsim (IV, kao kositi - kosim)
book buk-ira-ti buk-ira-m (bukirati - bukiram)
*bući - bučem (I, kao reći - rečem)
*hukati - bučem (V.2, kao plakati - plačem)
*bučati - bučim (III.2, kao ječati - ječim)
cool s-kul-ira-ti s-kul-ira-m (skulirati se - skuliram se)
*skuljeti - skulim (III.I, kao voljeti - volim)
te po domaćim glagolima koji mnoge oblike imaju prema drugim vrsta

ma, primjerice prelaze (prešli su) iz I. vrste u II. vrstu ili iz vrsta V.2-3
u vrstu V.1:
I. II.
reći rečem � reknem
leći ležem � legnem
sjesti sjedem � sjednem
sresti sretem � sretnem
pasti padem � padnem
v.2 v.l
zidati ziđem � zidam
šetati šećem � šetam
gibati gibljem � gibam
hrvati hrvem � hrvam
tkati čem � tkam
Primjer 3. Sve do unazad jednoga desetljeća postupak gradbe aorista

- imperfekta pogotovo - bio je u hrvatskome otvoren, ali slabo plodan
i slabo poopćen postupak. Pojavom e-pošte i SMS-a odjednom, doslov
no u nekoliko godina (što je za jezični razvoj ništa), gradba aorista po
stala je veoma plodna, i to u govornika koji prije aorist nisu rabili ni u
govoru ni u pismu. Zasad je tomu tako samo u pisanome jeziku; pitanje
je hoće li se to odraziti i na govoreni jezik. Gradba imperfekta, ipak, i
dalje je izrazito slabo plodna. A to pak da se aorist proširio nauštrb per
fekta stoga što je fizički kraći (pa će više teksta stati u SMS) i sintetički
oblik (pa ga je »jednostavnije« napisati), samo govori o tome o čemu
sve jezični razvoj može ovisiti.
Primjer 4. Suvremeni hrvatski komparativ gradi se trima sufiksima
(-š-, -}-, -ij-), no od tih triju zapravo je -i}- jedini plodan. Sufiks -š- dolazi
samo na tri pridjeva (leksički je uvjetovan, v. § 2.2), sufiks -j- dolazi

uglavnom na jednosložne pridjeve s dugim slogom i one sa sekundar
nim sufiksima -(a)k, -ek, -ok (a takvih je ipak ograničen broj, npr.jak,
crn, gust, sladak, dalek, dubok), sufiks -ij- će doći na sve ostale pridje
ve, a veoma često i na pridjeve koji bi prema »pravilu« trebali imati -j-,
odnosno -ij- će biti manje obilježeno (usp. npr. bješnji i bjesniji, tješnji i
tjesniji, mrži i mrskiji), u mnogih pridjeva dapače jedino (npr. pust, svet,
ran, vitak, pitak, (s)klizak). Jednako kao kod glagolskih vrsta pravi test
otvorenosti i plodnosti pojedinoga sufiksa novopozajmljene su baze, a
na njih će beziznimno doći -ij-:
POS. fin-0 COMP. fin-ij-i ?fin-j-i *fin-š-i
kul-0 kul-ij-i ??kul-j-i *kul-š-i
Primjer 5. U povijesti hrvatskoga gradba imenica sa sufiksima -e(-0)

i -če(-0) bila je otvorena, ali ne osobito plodna - sufiks je uglavnom
služio za tvorbu imenica koje znače malo i mlado. Stoga je njegova
generaliziranost, poopćenost danas ograničena:
NOM. dijete tele uže pašče dojenče
GEN. djeteta teleta užeta paščeta dojenčeta
Da je uzorak nekad bio otvoren, pokazuju nam i pozajmljene baze,

koje su - premda značenjski ili drugačije ili iste - ulazile u t-para
digmu:
NOM. tane bure sirće tuce pule 'magare'
GEN. taneta bureta sirćeta tuceta puleta
Prezimena sa -e tvore se negdje do 15. st. (Šimunović 2006: 280),

kad sufiks gubi patronimno, descendencijsko značenje 153 i zamjenjuju
ga drugi, najčešće -ić. Zato su danas prezimena na -e manje poopćena
(usp. npr. Hraste � Hraste, Ćaće � Ćaće, Masle � Masle), dobar ih je
dio promijenio sufiks i sklonidbu (v. i Ivšić 1970: 208; Babukić 1854:
175):
NOM. Vlade
GEN. Vladete � Vladeta � NOM. Vladetić
GEN. Vladetića
153
Usp. gubljenje značenja plurala morfa -er- u engl. child-r-en, koje smo spomi
njali u § 2.2.
NOM. Mile
GEN. Milete ----+ Mileta ----+ NOM. Miletić
GEN. Miletića
NOM. Pavle
GEN. Pavlete ----+ Pavleta ----+ NOM. Pavletić
GEN. Pavletića
Danas je uzorak jalov - izrazito je nevjerojatno da danas nastane

deve 'mladunče deve' (mladunče - mladunčeta!), a tek je malo manje
nevjerojatno da nastane devče (koje bi bilo prihvaćeno od jezične zajed
nice, na razini individualnoga i s posebnim konotacijama još i da):
NOM. *deve ?!devče
GEN. , *deveta ?!devčeta
Primjer 6. Gradba posvojnim hrvatskim sufiksom -ov-1-ev-, -in

otvorena je i plodna. No jesu li riječi s tim sufiksom generalizirane?
Maločas smo spomenuli da produktivnost kojega postupka nije u izrav
noj vezi s količinom oblika ili leksema tvorenih tim postupkom. Po
svojni sufiksi dobar su primjer za to. Hrvatski govornik svakodnevno će
prema obrascu ime+ posvojni sufiks načiniti oblik riječi poput Markov,
Lukin, Anin, Ivanin, prijateljev, profesoričin, djedov, sestrin... Ali ko
liko je tu leksema? Jesu li to uopće oblici riječi nekog (novog) lekse
ma? I ako jesu, zašto ih u hrvatskim rječnicima nema? - Pitanja nisu ni
najmanje jednostavna i nećemo na njih odgovarati, samo ustvrđujemo
da postoje izrazito plodni morfološki postupci (treba li uopće kazati,
daleko plodniji od gradbe vokativa od kašalj i arhiv) kojih rezultati nisu
generalizirani.
Primjer 7. Imenički hrvatski sufiks -uš-a. Sve donedavno otvorena
tvorba s tim sufiksom bila je slabo plodna i veoma slabo poopćena, od
nosno u općem aktivnom leksiku bilo je tek nekoliko imenica tvorenih
njime (npr. plavuša, reduša, djeveruša, divljakuša, čegrtuša, kreketuša,
prostakuša). 154 Od 2000-ih njegova se plodnost u razgovomome jeziku,
upravo slengu, izrazito povećava, pa otud navlakuša 'zamka', sačekuša
'zasjeda', pederuša 'muška torbica', sponzoruša 'pratiteljica imućna
muškarca', posvuduša 'ženska osoba koja pohađa domjenke i zaba
ve', forvarduša ( +- engl. forward) 'prosljeđivana e-poruka', frikuša
154
Zanemarujemo regionalnu plodnost tog sufiksa u štokavštini, gdje se javlja sa
značenjem 'žensko od X' ili 'žensko koje X' u najširem smislu (npr. keruša, oficiru
ša, torokuša, Zupčuša, Gabrićuša), nerijetke s pogrdnom konotacijom.
(+- engl. freak) 'čudakinja', iventuša (+- ertgl. event) 'posvuduša',

podriguša 'jeftina salama'. 155
Ono što nam se iz primjera (7) nameće jest nekoliko pojmova i od
nosa. Ponajprije, valja razlikovati individualnu produktivnost i pro
duktivnost na ra�ini jezične zajednice. Produktivnim na razini jezične
zajednice smatrat ćemo samo onaj postupak koji je produktivan za do
voljno velik broj govornika (naravno, što je to »dovoljno velik« broj,
opet, pitanje je na koje pravog odgovora nema). Drugim riječima, sufiks
-uša donedavno je bio produktivan na individualnoj razini (primjerice u
M. Peića), sada se njegova produktivnost širi i na jezičnu zajednicu. To
međutim n� znači da će riječi s tim sufiksom nadići svoje vrijeme i
relativno uzak sloj govornika koji ih rabi, odnosno lako se može dogo
diti da ostanu veoma kratka daha ili tek okazionalne. 156 Usput, dade se
primijetiti da o individualnosti govorimo u okviru derivacije. Veoma je
rijetka pojava - premda nije nezamislivo - da se fleksijski oblici rabe
individualno, primjerice da koji govornik hrvatskoga prema Gpl. prsti
ju, zublju redovito rabi most- mostiju, rub - rublju. (Naravno, i tu mo-
gućnost moramo pretpostaviti jer u suprotnome nikad se u fleksiji ništa
ne bi promijenilo; pa ni Gpl. ne bi mogao biti prst-iju, što je zapravo od
staroga Gdu.) Okazionalizam ili prigodnica (engl. nonce word)'oblik
je riječi koji se kuje prigodno ili slučajno, ovisno o trenutnoj potrebi
komunikacijske situacije. Ne ulazi u opći leksik, načelno stoga što za
tim oblikom ne postoji opća potreba. Prema hrvatskim glagolima po
-ljubiti, za-ljubiti, pri-ljubiti, s-ljubiti, iz-ljubiti, ob-ljubiti moguće je da
u komunikaciji nastanu ili su nekad već nastali u-ljubiti, uz-ljubiti, pod
-ljubiti, pre-ljubiti, ali oni ne postaju dio općega leksika. Takvi su oblici
i neglavni (prema glavni), razodobriti (prema odobriti), ili čovjetina
R. Marinkovića (stvorena je kad je Marinkoviću zatrebala, inače ne po
stoji potreba za značenjem 'ljudsko meso'), takve ćemo oblike nerijetko
naći u jeziku novina i osobito reklama. 157 Hoće li prig�dno skovan oblik
155
Više primjera v. u Pišković (2009b), gdje je pokazana i čestotnost tako izvedenih
imenica u putopisnim djelima M. Peića.
156
Nismo �igumi je li izvan morfoloških rasprava umjesno povezivati ga s M. Pei
ćem, ali spomenimo da je u njemačkome M. Heidegger znan po veliku broju novo
sagrađenih riječi sa sufiksom-nis, koje međutim
· nikad nisu postale dijelom općega
njemačkog leksika. .
157
Svaki iole kreativniji, jezično osvješteniji govornik kojega god jezika može sam
sebe preispitati je li i sam kad stvorio kakav oblik ako mu je slučajno zatrebao (tad
i nikad više).
riječi ući u opći leksik, ovisi o mnogočemu - potrebi jezične zajednice,

načinu na koji je kovan, jezičnoj normi, čestoti uporabe, o tome postoji
li koja druga riječ koja pokriva njegovo značenje i sl. Kad novoskovani
oblik riječi nadiđe individualnu razinu, pa eventualno postane i dio lek
sičke norme kojega jezika, tada govorimo o neologizmu ili novotvore
nici (engl. neologism). Uz to odmah nekoliko napomena. Prvo, koji je
to trenutak u kojemu okazionalizam postaje neologizam, također je od
onih pitanja na koje je odgovor teško dati. Zato se počesto razlikovanje
tih dvaju termina poništava i govori se jednostavno o novim riječima
(engl. new word) 158 ili, možda još bolje, (novo)kovanicama (engl. coi
nage), jer taj pojam isključuje primjerice pozajmljenice, nove ostvaraje
metaforike i metonimije i sl., dakle sve ono što nije usko morfološki
problem. Drugo, okazionalizam i neologizam kadšto se terminološki
razlikuju prema nakani, pa se veli da neologizmi nastaju ciljano - svje
snim, hotimičnim, intencionalnim angažmanom govornika, primjerice
pri izgradnji terminologije pojedine struke, pri iznalaženju domaćeg
adekvata za kakvu stranu riječ i sl. Treće, spomenimo još jedan termin
vezan uz pojedinačnu tvorbu - hapaks (grč. čina�, hapaks 'jedanput'),
što je skraćeno od hapaks legomenon (grč. čina� Acy6µr,vov, hapaks le
g6menon, pl. čina� Acy6µr,va, hapaks leg6mena 'jednom izgovoreno,
rečeno jedanput'), jest riječ za koju imamo samo jednu potvrdu u korpu
su.159 Četvrto, last but not least, svaka je riječ jednom bila neologizam.
U primjerima (1-7) rabili smo i kvalifikacije poput vjerojatno, ma
nje vjerojatno, nevjerojatno. Za neke oblike riječi, pa onda i lekseme,
već intuitivno ili uz trunku refleksije možemo kazati da su - premda ne
postojeći - vjerojatni, vjerojatne riječi. Za neke ćemo ipak kazati da su
manje vjerojatni ili da nisu vjerojatni. U hrvatskome primjerice postoji
glagol naispripovijedati se, dakle glagol s četirima prefiksima:
na-iz-pri-po-(ved-a-ti=se)
Nismo sigurni postoji li još koji takav, znamo tek da je I. Slamnig

u pjesmi »Mi na podu« (1956) skovao prepoizodnositi (u imperfektu
prepoizodnosijahu):
pre-po-iz-od-(nos-i-ti)
158 U
hrv�tskoj kulturi poznat pojam, dapače g. 1996. objavljen je i Rječnik novih
riječi (RNR, v. Literaturu).
159
Obično samo u jednoga pisca, ili samo u jednome rječniku, ovisno o tome kakav
nam je korpus. Dosta primjera donosi Bagić (2011: s. v.).
Sve u svemu, malo je vjerojatno da će nastati novi hrvatski glagol s

četirima prefiksima, a izrazito je nevjerojatno da će nastati glagol s pet
prefikasa. Glagoli s pet prefikasa u hrvatskome nisu vjerojatni i očito se
opiru nekom zasad neutvrđenu pravilu hrvatskoga, ili da kažemo Aro
noffovim riječima (1976: 35): »premda su u morfologiji mnoge stvari
moguće, neke su više moguće od drugih«. Primjerice složenice s dvje
ma bazama (kao hrv. brončanodobni, crveno-bijeli) posve su u hrvat
skome i sličnim jezicima moguće i očekivane, one s trima moguće su,
ali zapravo rijetke (kao hrv. srednjebrončanodobni, crveno-bg·eto-pla
vi), a one s četirima malo vjerojatne, premda ne možemo kazati da su
nemoguće (recimo europskosrednjebrončanodobni). M. Halle g. 1973.
poigrao se tako sa slaganjem u engleskome pa ogledao dokle ono može
ići (v. Di Sciullo - Williams 1987: 7):
anti-missile missile 'protuprojektilni projektil'
anti-anti-missile missile missile 'protuprotuprojektilnoprojektilni projektil'
To nas opet dovodi to toga da pri gradbi novih oblika govornik može
rabiti postupke koji su dio njegova jezika, odnosno postupke koji su u
skladu s postojećim pravilima, postupke koji su upravljani pravilima
(engl. rule-governed), ali može rabiti i postupke koji pravilima izvrda
vaju, koji pravila savijaju, »pigaju« (engl. rule-bending), ili koji pravila
rabe na neočekivan, nepredvidljiv način, primjerice plodno iskorištava
jući inače neplodne postupke. Tada već govorimo o kreativnosti (engl.
creativity), ne tek o produktivnosti, jer ona obično podrazumijeva svje
snost. Govornik nekoga jezika kreativan je dakle u okviru svoga jezi
ka tako da na temelju ponuđenih elemenata i pravila beskonačno gradi
nove oblike, ali kreativan je i tako da svjesno gradi oblike koji naru
šavaju postojeća pravila (no - čini se - uvijek do granice do koje je to
jezična zajednica spremna prihvatiti i ovjeriti). U tom smislu poznata je
primjerice kreativnost A. Žagar, koja u svojim pjesmama gradi mnoge
nove složenice i sraslice poput onaon, riječinoći, noćidan, mjesečeve
ljuske i sl., dapače od jedne zamjeničke stvorila je gotovo cijelu para
digmu, usp. tebemene, tebi meni, tvojemoje. 16° Koliko je kreativnost,
koliko god od pravila otklanjala, ipak pravilima upravljana, najbolje se
vidi na jednostavnim, neizvedenim riječima (engl. simplex, v. § 2.2),
koje zapravo i nisu morfološko pitanje - o njimaAronoff (v. gore) ništa
nije rekao. Pisac ove knjige mogao je tako smisliti riječ poput pupot i
160
Više primjera v. u Marković (2010a); o koordinativnim složenicama v. ovdje§ 2.3.
od početka pa do ovoga mjesta upotrijebiti ju osam puta; time bi možda

iskazao fantastičnu inovativnost i kreativnost, ali nijedan ga govornik
hrvatskoga ne bi razumio. Nije stoga čudno da neizvedene nove riječi
nastaju tako rijetko.
Vratimo li se pojmu postojeće riječi, sad možemo kazati da je posto
jeća (engl. existing) riječ svaka ona koja je ikad sagrađena i izrečena ili
napisana, i to od trenutka kad je izrečena ili napisana, a da je postojeća
riječ prihvaćena (engl. established) onda kad ona postoji za dovoljan
broj govornika, pripadnika jezične zajednice o kojoj je riječ. Hoće li
koja moguća ili potencijalna riječ (engl. possible, potential) postati
ostvarena, postojeća, te u kojoj je mjeri ona uopće vjerojatna (engl.
probable), na to u velikoj mjeri utječu i realna jezična ograničenja koja
jednim imenom zovemo zaprekama.
3.4 Zapreke
Zapreke ili blokade (engl. blocking, restriction, constraint) ograniče
nja su u proizvođenju novih oblika pojedinim morfološkim postupkom.
Mogu biti raznovrsne i kadšto nije jednostavno razlučiti zbog koje je
od njih neka gradba zapriječena. Osvrnut ćemo se na sinonimiju, ho
monimiju,fonološke, morfološke, sintaktičke, semantičke, pragmatičke
i estetske zapreke.
Gradbu će blokirati otprijašnje postojanje sinonima, riječi s. istim
onim značenjem koje bi imala novoskovana riječ. Primjerice u hrvat
skome bi prema gh1golirria pisati i učiti mogle nastati riječi pisalac i
učilac sa značenjem 'koji piše' i 'koji uči', ali one ne nastaju jednostav
no stoga što postoje riječi koje imaju, kako se to kolokvijalno-žargonski
kaže, pravo prvokupa (engl. pre-emption), 161 a to su riječi pisac i uče
nik. S druge strane prema pisac mogla bi nastati pisica, a prema pisati
i pisateljica, ali ne nastaju jer otprije postoji riječ spisateljica (premda
nema glagola spisati). Prema uzorku mačka � mačić, lisica � lisičić
lako je zamisliti i srna � srnić, no takva tvorba ima zapreku u riječi
lane. Prema jelen mogla bi postojati ijelenica (usp. zec� zečica, lav�
lavica, slon� slonica), ali zapriječena je košutom. Drugim riječima, pri
rječogradbi izbjegavat će se sinonimija. To opet ima nekoliko posljedi
ca. Prvo, riječ poput pisalac može nastati na individualnoj razini, bilo
namjerno bilo stoga što govornik ne zna da postoji riječ pisac, ali ona
se vjerojatno neće institucionalizirati - ono što je blokirano nije njezina
161
Termin u jednome radu iz g. 1979. prvi rabe H. H. Clark i E. V. Clark.
3.4 Zapreke • 135
tvorba, nego njezin ulazak u općeuporabni, nadindividualni leksik. Dru

go, nastanak riječi poput pisalac blokiran će biti sve dok postoji sino
nimija s pisac. Čim sinonimije nestane, nestat će i blokade, pa će tako
normalno postojati riječi poput pisar 'notar, bilježnik', pisač 'naprava,
stroj za pisanje'. Ili, učilac kao 'učenik' ne postoji, blokiran je, kao što
je blokirana i učilica kao 'učenica', ali učilica nije blokirana u značenju
'elektronička naprava ili program za učenje', pa se s tim značenjem
nedavno u hrvatskome i pojavila. 162 Treće, sinonimija ne isključuje stil
ske razlike. Za razliku od individualnih tvorbi one stilski obilježene ne
rijetko će naći svoj put do nekoga sloja jezika, žargonskog, slengovskog
i sl. Tako smo kod postupka koji se zove clipping (v. § 2.3) vidjeli da
nov oblik ne mijenja značenje, ali mijenja stilsku vrijednost, pa košulja
neće spriječiti nastanak šulje. Pojava analogna ovoj vrsti derivacijske
zapreke u fleksiji jest supletivizam. Pluralni oblik čovjecl blokiran je
supletivnim oblikom ljudi, i obratno, singularni oblik ljud blokiran je
oblikom čovjek. Kao što je poznato, I. Slamniga to nije spriječilo da
piše o tri radna ljuda (pjesma »Evanđelisti«), no taj oblik neće se insti
tucionalizirati, prijeći u općeuporabnu fleksiju. 163
Gradbu će blokirati otprijašnje postojanje homonima, istozvučne
riječi drugačijega značenja; počesto će to biti onda kad homonimna
riječ ima neugodnu ili neželjenu konotaciju. Primjerice J. Silić trebao
je termin kojim bi objasnio složene rečenice u kojima svaka surečenica
ima svoj smisao (npr. u kontekstu [Je li to Luka učinio?] - Luka je to
učinio, tako da možete biti zadovoljni), za razliku od onih koje u cje
lini imaju jedan smisao (npr. u kontekstu [Kako je to Luka učinio?] -
Luka je to učinio tako da možete biti zadovoljni). E sad, prve je mogao
nazvati dvosmislenima, no ta je riječ blokirana homonimom značenja
'ambigvitetan', pa se Silić bio odlučio za tvorbu termina dvosmisaon
te dvosmislovan. Ili, za tvorbu nazivaka glasova veoma se plodno u
hrvatskome služimo sufiksom -n-ik- (usp. otvornik, zatvornik, zubnik,
usnik, nosnik, prekidnik, tjesnačnik i sl.), međutim prema svod (palatum
durum) imamo svodnjake; svodnik je u hrvatskome nešto drugo (prema
svaditi), što može (ne mora, ali može) biti zapreka.
Glagolska imenica od hrvatskih glagola IV. vrste ima sufiks -jenj-e,
koji jotira korijen (usp. maziti - maženje, plaziti - plaženje, gaziti -
gaženje, suziti 'učiniti užim' - suženje). Međutim medicinski termin i
162
Riječi poput tražilica 'mrežni pretraživač' ipržilica 'računalni snimač' pokazuju
da je uzorak produktivan.
163
Više o trima radnim ljudima v. u Marković (2011b).
općejezični naziv za zdravstvenu tegobu pri kojoj oči suze nije suženje
očiju, nego je suzenje, bez jotacije, kao u glagola I. vrste (usp. vesti
� vezenje, gristi � grizenje) ili tek u jednog glagola IV. vrste (sjediti
� sjedenje). Tu je dakle riječ o homografiji (suženje očiju u pisanome
jeziku ne razlikuje se od suženja očiju), pa ipak je i to dovoljna zapreka
za gradbu »pravilnog« oblika. 164
Babić (1986: 42) kao izbjegavanje neutralizacije spominje masa �
masovan (*masni), da ne bi došlo do neutralizacije s mastan� masni.
To se međutim nije dogodilo u prst � prstni, gdje zapravo imamo ho
mofoniju s prsa� prsni, što samo pokazuje da »moć« homonimije i ho
mofonije ne treba precjenjivati - kontekst je uvijek (ili najčešće) taj koji
homonime i homofone razrješava, u suprotnome ni u jednome jeziku i
nikad homonima i homofona ne bi ni bilo.
Kadšto se homonimijom imperfekta po dvaju hrvatskih glagola
objašnjava uporaba aoristnih morfova na njima, primjerice imperfekt
od grabiti i grabljati isti je, pa se nekad kaže da se grahih nametnulo
da bi se razlikovalo od grabljah, što je imperfekt od obaju glagola (v.
npr. Babić 1976-1977). Sličan slučaj imamo i u prezentu, gdje je dižem
prema dvama glagolima - dići i dizati. Stoga danas nećemo imati dići�
dižem, nego prema II. vrsti, dići� dignem.
U pravoslavlju se o blagdanima spravlja i jede koljivo, jelo od ku
hane pšenice, šećera i oraha. Iskustvo pokazuje da hrvatske govornike
kojima običaj nije blizak od riječi koljivo gotovo da prolazi jeza, jer je
homonimna mogućem pridjevu značenja 'što se može klati'; odij hr
vatskih govornika prema glagolu klati vjerojatno ide već u psihološko
-estetske zapreke (v. niže). U vezi s negativnim konotacijama homoni
ma Bauer (2003: 82) spominje da u francuskome čest sufiks -eur neće
doći na glagol voler 'letjeti' jer bi tada 'letač' bio isto što i 'kradljivac'
(fr. voleur), da u engleskome 'tužilac', osim u šali, vjerojatno neće biti
suer (engl. sue 'tužiti') jer bi to bilo homonimno sasewer 'kanalizacija'.
Dakako, šaljiva, ironična, ludička strana homonimije često će se rabiti
u individualnome jeziku, pa će tako R. Marinković u Kiklopu od Apatin
hotimice skovati apatiju, »bolest« homonimnu postojećoj vrsti patnje.
U temelju je fonoloških zapreka kakva god poteškoća u fonetskom
procesiranju riječi, bila ona izgovorna ili slušna. Poteškoću ponajprije
može prouzročiti izrazita alomorfija. Tako će se zbog nje u hrvatskome
164
Potencijalna homografija s neželjenom konotacijom održava na životu i jednu
od rijetkih pozajmljenica koje se gotovo normativno u hrvatskome pišu neadaptira
no -pizza.
3 .4 Zapreke • 13 7
počesto izbjegavati pojedini vokativni gramatemi i/ili zamjenjivati se

drugima (npr. Novak-@ ili Novak-u umjesto Novač-e) ili se u derivaci
ji ili fleksiji neće provoditi neke morfonološke promjene (npr. bakica
umjesto bačica, Lsg. krletki umjesto krleci). Čest je također u jezicima
slučaj izbjegavanje ponavljanja istovjetnih segmenata (usp. haplologi
ju u § 2.3). Primjerice kad u hrvatskome gradimo pridjev od muškoga
prezimena na -ov, ne služimo se temeljnim posvojnim sufiksom -ov,
nego alternativnim -ljev (npr. Badrovljev umjesto Badrovov), a nije ne
moguće da ponavljanje istih segmenata nije razlog pojednostavljivanju
kao u Splićan(in)i � Splićani ili Dubrov(ni)čanin � Dubrovčanin. 165 U
španjolskome će se deminutivni sufiks -ili- izbjegavati ako baza u sebi
već ima -ll-, zbog repeticije segmenta[.&] (Haspelmath 2002: 104):
mesa 'stol' ---* mesilla
grupo 'skupina' ---* grupillo
gallo 'pijetao' ---* *gallillo
camello 'deva' ---* *camellillo
Slično, Stemberger (1981: 801) i Bauer (2001: 6) podsjećaju na sta

rije uvide O: Jespersena o nevoljkosti da se englesko priložno -ly afi
gira bazama koje završavaju na ly; pregledavši dva izdanja Oxfordova
rječnika Bauer pokazuje da je moguće da se ta nevoljkost kroz 20. st.
povećala jer je većina oblika sa -lily zastarjela ili rijetka: 166
silly 'smiješan, bedast' ---* sillily
ugly 'ružan, neugledan' ---* uglily
friendly 'prijateljski' ---* friendlily
melancholy 'melankolija' ---* melancholily
Zanimljivo je da pojedini udvojeni prefiksi, premda narušavaju na

čelo ograničavanja segmenata, nisu zapriječeni. U hrvatskome tako pri
mjerice imamo pra-pra-djeda, prek-prek-sutra (i to češće od jednopre
fiksalnih šukun-djed, nak-sutra), u engleskome re-re- 'nanovo-nanovo-',
165
Usp. i slučajeve tipa *Krapinanac---* Krapinac, Krapinčanac (Babić 1986: 68).
166
Teško je ne primijetiti koliko je predradnji potrebno obaviti da bi se takva istra
živanja uopće provela. Bauer je npr. analizirao dijakronijsku produktivnost sufiksa
-ment u engleskome. Oxfordov rječnik za to mu nudi obilje podataka jer - kao i svi
ozbiljni rječnici ozbiljnih filologija - bilježi prvo pojavljivanje natukničke riječi,
pa Bauer ima na temelju čega napraviti grafikon produktivnosti sufiksa -ment od g.
1150. do g. 1900. i zaključiti da on danas više nije produktivan. Napraviti takvo što
za koji bilo hrvatski sufiks znanstvena je fantastika.
u njemačkome ur-ur- 'pra-pra-' (Bauer 2001: 132). Budući da je tu riječ

o udvajanju morfova, tu već imamo posla s morfološkim zaprekama.
Pod morfološkim zaprekama razumijemo ponajprije to da baza pri
pada pojedinoj paradigmi, pa se morfovi na nju pričvršćuju u skladu s
tom paradigmom. Tako ćemo u hrvatskome od čit-a-ti (glagol V. vrste,
a-vrste) imati čitam, čitah, čitanje, čitalac, čitatelj, a od misi-i-ti (gla
gol IV. vrste, i-vrste) imat ćemo mislim, (pro)mislih, mišljenje, mislilac,
mislitelj.
Također je čest slučaj u jezicima da se pozajmljene baze vladaju
drugačije od domaćih. U pojedinim slavenskim jezicima pozajmljenice
se izrazito opiru sklonidbi, pa tako nesklonjivih imenica u ruskome bez
kratica i vlastitih imenica ima više od 1 ·000 (Tihonov 2002: 259, npr.
kino, pianino, kommjunike, interv 'ju, šimpanze, attaše, komi! fo ...), a
slično je i u poljskome (Vidović Bolt 2011: 69, npr. bikini, cappucci
no, euro, karate, tabu, CIA, Glasgow... ). Ili je slučaj da se na pozaj
mljenice pričvršćuju drugačiji afiksi. Primjerice u hrvatskome će sufiks
-ist redovito doći upravo na pozajmljene baze (npr. biciklist, gitarist,
saksofonist, esejist, seminarist, stilist, pučist, šahist), tek u par primje
ra na domaće (npr. vezist), dok -aš neće imati takvo ograničenje (usp.
nogometaš - hokejaš, batinaš - filmaš, zelenaš - mafijaš, udaraljkaš
- harmonikaš, dugoprugaš - revolveraš, laktaš - ziheraš). U glagola
tako je sa sufiksom -ira-ti (npr. dirigirati, telefonirati, torpedirati, ga
lopirati, bankrotirati), koji tek u pokojem primjeru iman;io s domaćom
bazom (npr. strukirati, živcirati), te -ova-til-eva-ti (npr. mirovati, tugo
vati, bičevati, ljetovati, zavjetovati), s tek pokojom posuđenom bazom
(npr. linčovati, agovati, školovati, šefovati). U pozajmljenih će imenica
a-sklonidbe tzv. duga množina (sufiks -ov-1-ev-) također često biti blo
kirana, rabit će se samo kratka (usp. npr. gen- *genovi,fakt- ??faktovi,
ali ipak sic - sicovi/sičevi, više v. u § 6.5).
Najzad, mofološki ustroj baze može uvjetovati mogućnost daljnje
afiksacije. Primjerice izrazito plodan hrvatski sufiks -ost u golemoj ve
ćini postojećih riječi dolazi na pridjevsku bazu, neizvedenu ili izvedenu
(usp. mlad-ost, bud-n-ost, ljud-sk-ost, dar-ovit-ost), odnosno neće doći
na nepridjevsku (prema voda bit će vod-en-ost, ne vod-ost, a muška
psost J S. Novaka u Jzvanbrodskome dnevniku djeluje stilogeno), a po
svojni sufiksi -ov-1-ev-, -in- izrazito će se opirati tomu da se sufigiraju
na imeničke baze koje u sebi· imaju -sk-, čak i onda kad one nisu hr
vatske/slavenske, odnosno kad to više nisu (otud zazor prema pridje
vima tipa Rockatanskyev, Chomskyev i sl.; naprotiv čuje se Tedeschi -
3.4 Zapreke • 139
Tedeschog, što nema veze sa slavenskim -sk-, nego je od tal. tedesco, pl.
tedeschi 'njemački', dakle g-sklonidba širi se gdje joj nije mjesto).
U mnogim jezicima primjer je sintaktičke zapreke nemogućnost
gradbe kauzativnih oblika od prijelaznih glagola (Haspelmath 2002:
106) ili pak nemogućnost gradbe pasivnih oblika od neprijelaznih gla
gola, kao što imamo u hrvatskome (npr. sjediti� *sjeđen).
U semantičke zapreke ubrajamo ograničenja do kojih dolazi zbog
značenja koje se pojedinim postupkom ostvaruje, zbog nesukladnosti
značenja afiksa i baze, zbog ograničenosti pojedinih značenjskih polja
i sl. Primjerice hrvatsko/slavensko posvojno -ov/-ev, -in sufigirat će se
na baze koje načelno znače što živo i pojedinačno; to ne znači da u
hrvatskome neće postojati bančini (krediti), ali može značiti da pridjev
bančin govorniku hrvatskoga neće zvučati dobro.
Hrvatski pridjevi tvoreni istodobnim slaganjem i sufiksacijom pre
ma uzorku pridjev+spojnik+imenica+0 znače svojstvo koje proizlazi iz
kakva neotuđivo posjedovana imeničkog pojma (o neotuđivoj i otuđi
vo} posvojnosti v. § 6.2). Tako je primjerice dugokos (dug+o+kos/a/+0)
'onaj koji (neotuđivo) ima dugu kosu'; usp. još neke takve pridjeve:
dugonog kratkonog bjeloput istostran
dugouh gologlav slatkorek skupocjen
dugolist crvenokos malorek dvogrba (deva)
Zbog te neotuđive posjedovanosti obično su nemoguće tvorbe kao
dvostan 'koji ima dva stana', malopas 'koji ima malena psa', crveno
aut 'koji ima crven auto', ili pripadaju individualnim tvorbama kakve
ćemo naći u beletristici ili prevodilaštvu, primjerice u Maretić-Ivšićevu
prijevodu Homera imamo dugovesle lađe (Babić 1986: 415), a u A.
Žagar imamo volook 'koji ima volujske oči' (»Zlatna žila V«, Zemunice
u snu, 1987).
Prefigiranje hrvatskih glagola sa pre- kao rezultat može imati ne
koliko značenja, primjerice kakav god prijelaz s jedne strane na drugu
(usp. pregaziti, prekriti), završenost kakva stanja ili kakve radnje u ko
jima se bivalo (usp. preboljeti, prenoćiti), prekomjernost (usp. prejesti
se, prekipjeti), opetovanost, ponovljenost (usp. preobući, precrtati). 167
Nijedno od njih ne »podnosi« temeljno značenje glagola umrijeti/umi
rati, pa u hrvatskome nemamo preumrijetilpreumirati, premda imamo
primjerice preživjeti, odumrijeti, izumrijeti, poumirati.
167
Poslužili smo se, okvimo, značenjima koje nudi Babić (1986: 486-7); za naše
potrebe nije presudno bi li njihov opis mogao biti dotjeraniji.
Ograničenost pojedine značenjske skupine, pojedinoga semantičkog

polja, možemo ogledati na hrvatskim imenicama za mjesece u godini.
Mjeseci u godini dvanaest je i nema načina da nastane riječ za trinaesti
(osim u okviru individualnoga - v. Babić 1986: 41 ). Stoga i inače slabo
plodan i slabo poopćen sufiks -(a)nj (kao u bubanj, čučanj, nakovanj,
potporanj, propan}, pucanj, stupanj, svežanj) ostaje blokiran premda je
pet naziva mjeseci građeno njime - siječanj, travanj, svibanj, lipanj,
srpanj.
Bliske su semantičkima pragmatičke zapreke, jednostavno rečeno,
nepostojanje pragmatičke potrebe da se kakav oblik gradi. Nekako je,
čini se, u ljudskoj naravi da veće životinje i životinje s kojima je u če
stu dodiru razlikuje prema spolu, pa tako u jezicima nalazimo kobilu i
konja, kravu i bika, svinju i prasca, kokoš i pijevca, košutu i jelena i sl.
Takvo razlikovanje proizlazi iz pragmatičke potrebe. U manjih životi
nja i životinja s kojima čovjek nije u dodiru takva razlikovanja nema.
Razlikovati muhu i ?muhana, glistu i ?glisca, ?crvu i crva očito u praksi
nije potrebno, pa to u pravilu leksički i ne činimo. To, opet, ne znači da
primjerice kakvoj stručnoj terminologiji takvo razlikovanje neće zatre
bati. Kad se potreba pojavi, moguća riječ - a muhan, glistac i crva to
jesu - lako može postati ostvarenom riječju.
Da je nešto protuhrvatsko, protueuropsko, protuameričko, to smo
u hrvatskome čuli (ako ništa, takvi mogu biti barem prosvjedi), kao
što smo čuli za proturatno, protutenkovska, protugradno, protupravno
i sl. Ali nismo još čuli da je nešto protuparagvajsko ili proturosno -
nije nam jednostavno trebalo da takve riječi sagradimo. Još je manje
vjerojatno da ćemo uskoro načiniti riječ usedamnaestero. Ljudske se
aktivnosti odvijaju udvoje, utroje, učetvero, eventualno upetero - njih
barem doživljavamo kao zajedničke - ali niti se što od ljudskih aktiv
nosti odvija usedamnaestero niti bismo vjerojatno, sve i da se odvija, to
razumijevali kao osobito zajedničku aktivnost, pa da za to imamo po
seban prilog. Činjenica da bi usedamnaestero bila relativno duga riječ
samo je dodatna otegotna pragmatička okolnost.
Kadšto se novotvoreni oblik - premda je načinjen u skladu s kakvim
plodnim uzorkom - ne uspijeva u opći leksik proširiti iz razloga koje
bismo mogli nazvati estetskima. Primjerice za posuđenicu procent u
hrvatskome postoji domaća postotak, posve obična i daleko češća od
posuđene. Prema njoj kao zamjena za promil skovan je potisućak, me
đutim čestotnost te riječi nikakva je. Može biti da je tako zbog nekih
teško uhvatljivih estetskih razloga. Poučan je i odnos imenica milijuner
3.4 Zapreke • 141
i milijunaš. Naime do kraja 1980-ih u hrvatskome je »normalna« riječ

bila milijuner, razgovorno i u šansoni - milioner. Onda je posuđena baza
dobila hrvatski sufiks -aš pa smo dobili milijunaš, što norma i savjetni
ci danas preporučuju i/ili forsiraju. Međutim čini se da s milijarderom
nemamo »problema« kao s milijunerom (zašto ne?), pa i ne pokušava
mo načiniti milijardaš. Ako pokušamo, kakve bi ta imenica »estetske«
učinke proizvela u govornika i bi li bila prihvaćena u komunikaciji?
Ako uz dovoljno volje i normativnoga napora i bi, bi li onda trebalo
mijenjati i frazeologiziranu kolokaciju (kao) pijani milijarder? 168
Prema svezak pridjev je sveščan, kao pijesak� pješčan, mozak�
moždan, no kad se govori o jednosveščanim rječnicima, iz nekoga se raz
loga u pojedinih govornika javila potreba da govore o jednosvezačnim
rječnicima (možda ih sveščan asocira na srp. sveska). Trebaju li onda
pridjevi biti pjesačni i mozačni? Pitanje estetike ili?
168 Š
to samo pokazuje na što sve norma i savjetništvo moraju računati kad se daju u
preskriptivne akcije. Drugačije rečeno, jezik nije samo niz riječi koje ćemo promije
niti i tako riješiti sve svoje probleme (ako mislimo da ih ima), jezik je složen sustav
mnogih jedinica i odnosa - čim takneš jedno, promijenio si i nešto drugo.
4. MORFOLOŠKA TIPOLOGIJA I UNIVERZALIJE
4.1 Uvod
U dosadašnjim poglavljima spomenuli smo amalgamirane morfove

(v. § 2.2), takve morfove koji su istovremeni kumulirani ostvaraj
više od jednoga morfema. Tako je morf -a u hrvatskome kuća kumuli
ran ostvaraj morfema {nominativ}, {singular} i {e-sklonidba}, dok je
-u u hrvatskome kuću kumuliran ostvaraj morfema {akuzativ}, {singu
lar} i {e-sklonidba} :
NOM.SG. kuć-a
ACC.SG. kuć-u
NOM.PL. kuć-e
ACC.PL. kuć-e
{padež} = akuzativ
{broj} = plural
{sklonidba}= e-sklonidba 169
{leksičko značenje} = 'kuća'
169
Hrvatske će gramatike redom kazati da se fleksijskim morfom u imenica iska
zuje {rod} (v. npr. Babić et a!. 1991: 488, § 103). Mi to nećemo tako tumačiti. U
fleksijskome morfu krije se obavijest o sklonidbi, imeničkoj vrsti (kuća - kuće -
kući), ne o rodu. Prema fleksijskome morfu nemoguće je znati kojega je imenica ku
ća roda. Hrvatske imenice tata, papa, Luka, Ante imaju iste fleksijske morfove kao
imenice kuća, mama, žena, Ana, Kate, ali nisu ženskoga roda. Velika većina imenica
hrvatske e-sklonidbe jest ženskoga roda, ali to je podatak druge vrste.
144 • 4. Morfološka tipologija i univerzalije
S druge strane ako pogledamo kako je u turskome, vidjet ćemo da se

u njemu padež i broj ne ostvaruju kumulirano, već je Nsg. 'kuća' ev, 170
Asg. 'kuću' je ev-i, nadalje Npl. 'kuće' je ev-ler, aApl. 'kuće' je ev-ler.;.i
(Čaušević 1996: 77-8). Drugim riječima, morfovi za padež i broj u tur
skome odjeliti su i jednostavno se pridodaju leksičkomu, »naljepljuju«
se na nj:
NOM.SG. ev 'kuća'
ACC.SG. ev-1 'kuću'
NOM.PL. ev-ler 'kuće'
ACC.PL. ev-ler-i 'kuće'
{padež} = akuzativ
{broj} = plural
Jednako je tako u mađarskome s imenicom haz 'kuća' (Rounds
2009: 279):
NOM.SG. haz 'kuća'
ACC.SG. haz-at 'kuću'
NOM.PL. haz-ak 'kuće'
ACC.PL. haz-ak-at 'kuće'
L5 {padež} = akuzativ
{broj} = plural
Dakle kao kad bi u hrvatskome - više slikovito nego precizno -Apl.
od kuća bio kuć-e-u:
NOM.SG. kuć-a
ACC.SG. kuć-u
NOM.PL. kuć-e
ACC.PL. kuć-e-u (korijen + pl. + A)
S treće strane imamo primjerice engleski, u kojemu padežnog obi
lježavanja na imenicama nema (osim eventualno genitiva sa značenjem
posvojnosti): the house, (from) the house, (in) the house, (in front oj)
the house, (to) the house i sl. Ako sad usporedimo hrvatski, turski i
170
Turkolozi nominativ zovu zapravo apsolutnim padežom, ne nominativom.
4.2 Morfološka tipologija • 145
engleski, očito je da imamo posla s različitim tipovima morfološkog

ustroja, s morfoi-oš-krtazličitim tipovima jezika. Raspoređivanjem je
zika prema obilježjima njihova ustroja bavi se jezikoslovna disciplina
koja se zove jezična tipologija (engl. language typology). 171
Spominjali smo također primjerice to da je najčešći način rječograd
be u jezicima svijeta afiksacija, pričvršćivanje afikasa, a da je daleko
najčešći tip afiksacije sufiksacija. Mnogo je jezika koji rabe isključivo
sufikse (npr. baskijski, turski, finski, kečua), a veoma su rijetki jezici
koji imaju samo prefikse (npr. tajski, više o tome v. u § 2.3). Ili smo
primjerice spomenuli to da će u jezicima svijeta iznimka biti slučaj da
je fleksijski morf korijenskomu bliži od derivacijskoga, odnosno u je
zicima svijeta derivacijski je morf daleko najčešće bliži korijenu od
fleksijskoga. Takva obilježja ustroja jezika, koja se dadu prepoznati u
svima ili u većini jezika svijeta, zovu se jezične univerzalije (engl.
language universals).
Ovo poglavlje posvećeno je morfološkoj tipologiji jezika i jezičnim
univerzalijama koje se tiču morfologije, morfološkog ustroja jezika.
Uzgred ćemo spomenuti i dvije tipološke podjele koje su sintaktičke,
ali koje imaju izravne posljedice na morfologiju.
4.2 Morfološka tipologija

U jezikoslovlju se kao opća mjesta često rabe termini poputfuzija, aglu
tinacija, izolacija,polisinteza, odnosno o jezicima se govori kao ofuzij
skima (npr. hrvatski, latinski), aglutinativnima (npr. turski, mađarski),
izolativnima (npr. kineski, pa i engleski), polisintetskima (npr. eskim
sko-aleutski inuit). O čemu je tu riječ? - Riječ je o živućim ostacima
ako ne najstarije onda svakako najpoznatije morfološke tipologije jezi
ka svijeta. 172 Njemački pjesnik i učenjak K. von Schlegel (1772-1829),
171
Nije zgorega podsjetiti na to da tipološko razvrstavanje jezika nije u izravnoj
vezi s njihovom genezom, tipologiju i genezu valja lučiti. Jezici mogu biti tipološki
slični, a genetski ni u kakvoj vezi (npr. turski i mađarski aglutinativni su), kao što
mogu biti genetski povezani, ali tipološki različiti (npr. rumunjski je u dodiru s dru
gim jezicima balkanskogajezičnog saveza razvio neke tipološke odlike koje drugi
romanski jezici nemaju), i kao što, naravno, mogu biti genetski povezani i tipološki
slični ili isti (npr. hrvatski i češki).
172
Slijedi njezin kratak prikaz prema Greenberg (1990 [1954]), Robins (1997: 164ft),
Ramat (2011), Graffi (2011). Danas su, srećom, mnogi tekstovi o kojima će biti riječi
digitaliziranih izvornika dostupni na internetu, pa ih zainteresiran može konzultirati
iz prve ruke. Inače, kao prvi u nizu modernodobnih prinosnika tipologiji nerijetka se
spominje A. Smith (1723-1790), sa svojim radovima iz gg. 1759. i 1761.
kojemu navodno dugujemo termin poredbena gramatika (njem. ver

gleichende Grammatik), jezike je g. 1808. 173 podijelio na one s afiksi
ma, koji odnose iskazuju pukim mehaničkim postupcima, i one s flek
sijom. Njegov stariji brat, pjesnik, prevodilac, predvodnik njemačkoga
romantizma, A. von Schlegel (1767-1845), g. 1818. 174 podjelu je raz
radio iznijevši trojnu - na izolativne, aglutinativne i fleksijske jezike,
odnosno na jezike bez gramatičke strukture, u kojima su riječi korijeni,
ali jalovi korijeni, iz kojih biljke ne rastu (fr. racines steriles qui ne pro
duisent ni plantes ni arbres, str. 14), afiksalne, koji unatoč nesavršenosti
imaju i nekih dobrih strana (str. 15), te fleksijske. Uočivši da su mnogi
indoeuropski jezici fleksiju uvelike izgubili - što je vjerojatno bila zbu
njujuća okolnost jer su upravo oni prvorazredni (fr. il faut assigner le
premier rang aux langues a inflexions, str. 15), ti koji posjeduju vitalno
načelo razvoja i rasta - fleksijske je jezike dalje podijelio na iskonske
sintetičke i poznije analitičke (str. 16). Sličnu podjelu nalazimo i u po
znatoj Poredbenoj gramatici F. Boppa (1791-1867). 175 Izrazito zaslužan
za širenje trojne tipologije jest W. von Humboldt (1767-1835), 176 koji o
njoj raspravlja u djelu O različitosti ljudskoga jezika, 177 gdje je podjeli
na izolativne, aglutinativne i fleksijske jezike priključio i sintaktičku po
djelu na jezike bez vidljivih gramatičkih poveznica među riječima (npr.
kineski), jezike u kojima odnose među riječima označavaju oblici riječi
(npr. sanskrt) i one u kojima se čitave rečenice inkorporiraju u jednoj
riječi (npr. neki sjevernoamerički indijanski jezici). Premda je dakle za
pravo riječ o dvjema podjelama-prema oblicima riječi i prema ustroju
rečenica - obično se kaže da je Humboldt trojnoj podjeli dodao četvrti
tip,_ inkorporativne ili polisintetičke jezike. Valja također dodati da je
već u Humboldta jasno da nijedan tip nije ekskluzivan, da u svakome
173
Uber die Sprache und Weisheit der Jndier (Heidelberg, 1808).
174
Observations sur !a langue et !a litterature provenr;ales (Paris, 1818).
175
Vergleichende ·orammatik des Sanskrit, Zend [tj. avestički], Griechischen, La
teinischen, Litthauischen, Altslawischen, Gotischen und Deutschen (Berlin, I VI,
-
1833-1852).
176
Njemački filolog, znalac brojnihneindoeuropskihjezika, filozof, diplomat, ute
meljitelj berlinskoga sveučilišta, poslije ostavio znatan trag osobito na američku
lingvistiku.
1
77 Uber die Verschiedenheit des menschlichen Sprachbaues und ihren Einfluss auf
die geistige Entwickelung des Menschengeschlechts (Berlin, 1836), pisano kao uvod
u djelo o kavijskome jeziku (srp. prijevod v. u Humboldt 1988: 69ft); kavijski ili
kawi učena je, pisana inačica starojavanskoga, sa znatnim utjecajem sanskrta.
ima elemenata drugih tipova. Konačno uobličenje trojna tipologija

dobila je u spisima A. Schleichera (1821-1868), koji je u flektivnim
jezicima također vidio razvojno najviši stupanj u darvinijanskom i he
gelijanskom smislu riječi.
Načelan problem tipologije - kako ga danas vidimo - nije bio u njoj
samoj, nego u filološko-filozofskome stavu koji ju je pratio i koji je u
spisima uglavnom eksplicitno izlazio na vidjelo (usp. gore kojim se
formulacijama služi A. von Schlegel), a taj se otprilike sastoji u tome da
su jezici jednoga tipa napredniji od drugih, dotično da su flektivni jezici
(upravo sanskrt, latinski, grčki), jezici koji odnose u rečenici uređuju
pomoću oblika riječi, najviši, najnapredniji stupanj jezične evolucije,
najbliži ideji savršenoga jezika kao odslika duha, a da su na najnižem
stupnju oni jezici koji odnose u rečenici uspostavljaju tek supostavlja
njem, formalnim nizanjem izoliranih elemenata (npr. kineski). Humboldt
- za kojega će filozof dan-danas kazati da je posljednji filolog koji je
tražio istinskijezik, a ne istinujezika, i čijim će se ezoteričnim tekstom
suvremeni čitatelj još uvijek lako oduševiti - o introflektivnim je se
mitskim jezicima, hebrejskome i arapskome, pisao primjerice ovako
(Humboldt 1988: 287-8, § 36; fet naš):
[ ...] organizam ovih jezika po striktnosti konsekvence, umetničkoj jedno
stavnosti i oštroumnom prilagođavanju glasa mislima ne samo da ne zaostaje
za nekim drugim, nego u tome, možda nadmašuje sve. Ipak, ovi jezici nose
dve osobenosti koje ne leže u prirodnim zahtevima, čak se sa sigurnošću
može dodati, teško da leže i u onome što dopušta jezik uopšte. Naime, bar u
svom sadašnjem izgledu, oni zahtevaju tri konsonanta u svakom korenu reči,
a konsonant i vokal ne sadrže zajedno značenje reči, nego je značenje dode
ljeno isključivo konsonantima, a odnos vokalima. Iz prve od ovih osobenosti
nastaje takva prinuda za formu reči kojoj se opravdano pretpostavlja sloboda
drugih jezika, poimence sanskritskog korena. I kod druge od ovih osobenosti
mogu se naći nedostaci u odnosu na fleksiju posredstvom dodavanja valjano
podređenih glasova. Dakle, po mom ubeđenju, gledano s te strane, semitske
jezike valja ubrajati u one koji odstupaju od najprimerenijeg puta du
hovnog razvitka.
E. Sapir (1884-1939), američki antropolog i lingvist, naslijeđenoj

tipologiji posvetio je VI. poglavlje svoje poznate knjige Language, raz
radio ju prema kriterijima tehnike (izolacija, aglutinacija, fuzija, simbo
ličnost, tj. modifikacija baze) i sinteze (analitičnost, sintetičnost, poli
sintetičnost) - na što će se poslije nadovezati Greenberg (v. niže) - no
njegova je analiza zapamćena ostala ponajviše po kritici vrijednosnih
sudova u jezikoslovlju, što je u često citiranim odjeljcima artikulirano

ovako (Sapir 1978 [1921]: 124,219 ):
Jezikoslovac koji o latinskome tipu morfologije uporno govori kao o nužno
krajnjem dometu jezičnoga razvoja jednak je zoologu koji u organskome
svijetu vidi golemu zavjeru da se razvije trkaći konj ili muzna krava. Je
zik je u svojim temeljnim oblicima simbolički izraz ljudskih intuicija. Te se
mogu oblikovati na stotinu načina, bez obzira na materijalnu naprednost ili
nazadnost ljudi koji oblicima rukuju, kojih su oblika, treba li to uopće kazati,
uglavnom nesvjesni. Ako dakle jezik želimo razumjeti u njegovoj istinskoj
biti, svoje umove moramo osloboditi omiljenih »vrednota« i naviknuti se
na to da engleski i hotentotski[178l motrimo s iste sigurne a zainteresirane
udaljenosti. [ .. . ] Što se jezika tiče, Platon ide ruku pod ruku s makedonskim
svinjarom, Konfucije s divljim lovcem na glave iz AssamaY 79l
Budući da Sapirovim riječima nemamo što dodati, pogledajmo kako

bi načelna podjela jezika prema morfološkim tipovima izgledala danas
(sa svim terminima koji su u optjecaju), i- naravno- sa sviješću o tome
da nema tipološki čistih jezika, da su tipovi mišljeni idealno, te da u
tipologiji nipošto ne treba tražiti bilo kakve vrijednosne hijerarhije. Go
vorimo o pet tipova jezika: izolativnima, aglutinativnima,jlektivnima,
inkorporativnima i introflektivnima.
Izolativni ili analitički jezik (engl. isolating, analytic) bio bi onaj
u kojemu su svi morfovi slobodni, odnosno onaj u kojemu nema ve
zanih morfova, afikasa, fleksije, dakle sve su riječi nepromjenljive (o
terminima v. §§ 1-2). 180 Jezici blizu tog ideala jesu primjerice kineski
(mandarinski), vijetnamski, uglavnom izolativan jest i engleski. Budući
da u njima nema afiksacije, u svakom slučaju ne u mjeri u kojoj je ima
u hrvatskome i bliskim mu jezicima,181 u njima će česte biti složenice
od leksičkih morfova, za koje i nije uvijek jednostavno i metodološki
178
Hotentoti su starosjedilački narod na JZ Afrike. Sami sebe zovu Khoi ili Khoe
(udvojeno Khoikhoi ili Khoekhoe). U jezičnome i etničkome smislu bliski Bušmani
ma (San), s kojima čine etničku i jezičnu skupinu, skupinu khoi-sanskih jezika.
179
Država na SI Indije, ponad Bangladeša.
180
Zbog sličnosti termina podsjetit ćemo da izolativni jezik nije isto što izolirani
jezik (engl. isolate(d)), što je termin za jezike bez znanih genetskih srodnika, one za
koje se takvo srodstvo ne dade utvrditi.
181
Li-Thompson (1981: 36-45, 54-7) u mandarinskome broje slovima i brojkom
pet (5) prefikasa, dva (2) infiksa, koji to po svemu sudeći nisu, nego su jednostavno
morfovi koji se u rezultativnim glagolskim konstrukcijama uglavljuju između dru
gih dvaju morfova, a značenje im je potencijalno, 'moći' i 'ne.moći', te tuce sufika
sa, što glagolskovidskih, što posesivnih, što pluralnih, što derivacijskih.
posve uvjerljivo kazati jesu li složenice ili tek jukstaponirani, supo

stavljeni morfovi, primjerice u mandarinskome (Li - Thompson 1981:
46-83; Anderson 1985b: 50-1):
fu-mu [fu-mu] dosl. otac-majka 'roditelji'
zr-nu [dzi-nu] dosl. sin-kći 'djeca'
he-ma [he-ma] dosl. rijeka-konj 'vodenkonj'
che-ma [če-ma] dosl. vozilo-konj 'promet'
zhen-t6u [džen-tou] dosl. odmarati-glava 'jastuk'
hii-xI [hu-si] dosl. udahnuti-izdahnuti 'disati'
nian-qing [nien-ćing] dosl. dob-lagan 'mlad'
yan-h6ng uen-hung] dosl. oko-crven 'gramžljiv, pohlepan'
xu-xin [sju-sin] dosl. prazan-srce 'skroman'
shan-shur [šan-šuej] dosl. planina-voda 182 'krajolik'
feng-xing [feng-sing] dosl. vjetar-ići 'biti u modi'
xiang-shur [sjang-šuej] dosl. miris-voda 'parfem'
heng-shu [heng-šu] dosl. vodoravno-okomito 'kako bilo'
xiao-bian [sjao-bjen] dosl. malen-olakšica 'mala nužda, mokriti'
da-bian [da-bjen] dosl. velik-olakšica 'velika nužda, nužditi, izmet'
Aglutinativnijezik (lat. agglutinatio 'sljepljivanje', ad- + glutinare

'prilijepiti', gluten 'ljepilo'; engl. agglutinative, agglutinating) bio bi
onaj u kojemu je odnos morfova i morfema jedan za jedan, svaki je
morf dakle ostvaraj jednoga morfema, morfovi redovito imaju isti oblik
te se jedan do drugoga priljepljuju, aglutiniraju na bazu. Jezici blizu
tog ideala jesu primjerice turski, svahili, luganda (Uganda), ugro-finski
jezici (npr. mađarski, finski, estonski). Turska paradigma imenice ev
'kuća' izgleda ovako (Čaušević 1996: 77-8):
SG. PL.
NOM. ev 'kuća' ev-ler 'kuće'
GEN. ev-in 'kuće' ev-ler-in 'kuća'
DAT. ev-e 'kući' ev-ler-e 'kućama'
ACC. ev-i 'kuću' ev-ler-i 'kuće'
LOC. ev-de 'u kući' ev-ler-de 'u kućama'
ABL. ev-den 'iz kuće' ev-ler-den 'iz kuća'
Valja obratiti pozornost na to kako se padežni sufiksi posve pravilno

ponavljaju u pluralnome dijelu paradigme. Posvojni sufiks doći će iz
među sufiksa za broj i padežnoga sufiksa:
182
Usp. nešto prezentniju riječ feng-shuž [feng-šuej], dosl. vjetar-voda.
NOM. ev-im 'moja kuća' ev-ler-im 'moje kuće'

LOC. ev-im-de 'u mojoj kući' ev-ler-im-de 'u mojim kućama'
ABL. ev-im-den 'iz moje kuće' ev-ler-im-den 'iz mojih kuća'
Flektivni, ili sintetički, ilifuzijski jezik (engl. inflecting, synthetic,

fusional) bio bi onaj u kojemu se oblici riječi sastoje od više vezanih
morfova, ali odnos morfova i morfema rijetko je jedan za jedan, jedan
morf često istodobno, amalgamirano, fuzionirano ostvaruje više morfe
ma. Jezici blizu tog ideala jesu primjerice latinski, starogrčki, sanskrt,
hrvatski:
grad-I-m I = {prezent} {indikativ} {IV. glagolska vrsta}
m = { l . lice} {singular}
nov-u 11 = {akuzativ} {singular} {ženski rod} {II. pridjevska vrsta}
kuć-u u = {akuzativ} {singular} {e-vrsta}
Polisintetički ili inkorporativni jezik (engl. polysynthetic, incor

porating) bio bi onaj koji združuje aglutinaciju i fleksiju, i to tako da u
jednom obliku riječi okuplja glagol i njegove dopune. U takvu jeziku
mnogo je vezanih morfova koji su značenjski mnogo bogatiji no što bi
se to od afikasa očekivalo. U takvu jeziku česte su veoma duge riječi
s ekstenzivnom aglutinacijom i fleksijom. Konačno, u takvu jeziku za
mućene su granice između morfologije i sintakse - mnogi procesi koji
se u drugim jezicima odvijaju »negdje drugdje« (u sintaksi) u takvim
se jezicima odvijaju unutar riječi. Jezici blizu tog ideala jesu primjerice
inuit, jupik (eskimsko-aleutski jezici), kvakijutl (kwak 'wala, otok Van
.couver, JZ Kanada), nauatl (Meksiko), čukotski (Sibir). U§ 2 spome
nusmo već da je B. Comrie (1989: 45) predložio ovakvu terminološku
distinkciju između inkorporacije i polisinteze: inkorporacija se odnosi
na mogućnost da se više leksičkih morfova ugradi u jednu riječ, a poli
sinteza se jednostavno odnosi na to da se u kojem jeziku može u jednoj
riječi okupiti više (ili neobično mnogo) morfova, bili oni leksički ili
gramatički. Drugim riječima, inkorporacija bi bila samo poseban slučaj
polisinteze. Jupik bi prema toj distinkciji (ne uvijek i posve prihvaće
noj) bio polisintetički, ali ne inkorporativni, jer u jednom obliku riječi
ima samo jedan leksički morf, primjerice (Comrie 1989: 45):
angya-ghlla-ng-yug-tuq
čamac-AUGM-nabaviti-DESID-3.SG 'on.želi.nabaviti.veliki.čamac'
Pitanje je kakav bi tada bio inuit (zapadnogrenlandski), s primjerima

za koje pisac inuitske gramatike veli da se sasma »naravno pojavljuju«
(Fortescue 1984: 314-6):
atuakk-iur-tu-nngur-tussaa-vutit
knjiga-napraviti-INTRANS.PTCP-postati-trebati-2.SG.IND
'ti.bi.trebao.postati.pisac'
nannun-niuti-kkuminar-tu-rujussu-u-vuq
loviti.polamog.medvjeda-sredstvo.za-biti.dobar.za-INTRANS.PTCP
veoma.velik-biti-3.sG.IND
'on(pas).je.jako.dobar.za.lov.na.polamog.medvjeda'
tusaa-nngit-su-usaar-tuaannar-sinnaa-nngi-vip-putit
čuti-NEG-INTRANS.PTCP-praviti.se-sve.vrijeme-moći-NEG-doista-2.SG.IND
'jednostavno.se.ne.možeš.sve.vrijeme.praviti.da.ne.čuješ'
»Pravi« bi inkorporativni jezik bio čukotski. Evo nekoliko primjera

čukotskih neinkorporiranih i inkorporiranih konstrukcija s imenicom
(objektom, nož), glagolom (odnosno participom, odlaziti, letjeti), prilo
gom (nanovo) (Muravyova 2007: 524-525, 535):
ggm-nan wafa-0 tg-mne-0-g?en
ja-ERG nož-ABS.SG l .sG(s)-oštriti-AOR-3.sG(o) 'Ja naoštrih nož'
ggm-0 tg-wala-mna-0-g?ak
ja-ABS l .sG(s)-nož-oštriti-AoR-1.sG(s) 'Ja naoštrih.nož'
galga-t riIJ e-te n-ekwet-qine-t
ptica-ABS.PL letjeti-PTCP IPF-ići-IPF-3.PL(s) 'Ptice odlaze leteći'
galga-t ng-riIJ e-ekwet-qine-t
ptica-ABS.PL IPF-letjeti-ići-IPF-3.PL(s) 'Ptice odlaze.leteći'
ng-tur-?ew ng-tejkg-qine-t nelgg-t
ADv-nov-:ADV IPF-stvoriti-IPF-3.PL(o) koža-ABS.PL 'Nanovo preodjenuše kože'
ng-tur-tejb-qine-t nelgg-t
IPF-nov-stvoriti-IPF-3.PL(o) koža-ABS.PL 'Nanovo.preodjenuše kože'
U suškim pak inkorporativnim jezicima krou i hidaca (Montana,

Sjeverna Dakota, SAD) nalazimo ovakvu riječ (Rankin et al. 2002:
183):183
183 Oznake: GOAL = obilježivač cilja, PORT = portativ, MODE = obilježivač načina.
Ostale smo prilagodili svojima.
ak-dii-ammalapaškuua-ss-aa-lee-waa-čiin-m-oo-k
REL-2.sG(o)-Billings-GOAL-PORT-ići-1.PL(S)-tražiti-netko-MODE-DEC
'(mi).potražit.ćemo.nekoga.tko.će.te.povesti.u.Billings'
Dade se primijetiti da grad Billings (Montana, SAD) Indijanci zovu

Ammalapaškuua, što je samo po sebi okamenjena relativna rečenica zna
čenja 'mjesto.gdje.se.reže.drvo' (doista, Billings bijaše grad pilana). Da
kle u jednoj riječi tu su inkorporirane dvije relativne rečenice, jedna sin
kronijska i jedna dijakronijska, okamenjena, prema čemu su Karadžićeve
pusti-baba-konju-krv i krsti-kume-dijete (v.§ 1.2) doista mačji kašalj.
Introflektivni, ili okosnički, ili uzoračni, ili šablonski jezik ( engl.
templating) bio bi onaj koji sustavno rabi konsonantske kosture, oko
snice (engl. skeleton) i transfikse (v. § 2.3). 184 Morfološke paradigme,
uzorci, vrste, šablone, modeli - za koje se u anglo-saksonskoj literaturi
rabi hebrejski termin binyan (pl. binyanim), premda je arapski prvi tako
opisan - u takvu jeziku nastaju sustavnim ispunjavanjem konsonant
skih korijena različitim vokalskim transfiksima. Jezici blizu tog ideala
jesu semitski jezici (npr. arapski, hebrejski), u Sjevernoj Americi jo
kuc, mivok (Kalifomija, SAD). U arapskome postoji primjerice trokon
sonantski korijen ktb (opće značenje: 'pis/-a-ti/', leksem KTB), koji je
okosnica, kostur što se ispunja vokalskim »mesom« (McCarthy 1981:
374-5, 384-5; više primjera v. u§ 10.2):
kataba 'pisao je'(= pisati) 185
kitab 'knjiga'
maktab 'ured, pisarnica'
Sad, kako već rekosmo, nema jezika - ili najvjerojatnije nema - koji
bi potpuno pripadao jednomu tipu. Hrvatski je flektivni jezik, ali ima
i neflektivnosti, brojevi od 2 do 4 načelno se sklanjaju, ali u realnome
jeziku zapravo rijetko, oni od 5 naviše nikako:
s trima prijateljima
s tri prijatelja
s pet prijatelja
184
Tip jezika ne uvijek »priznat«. Od priručnika Katamba - Stonham (2006) imaju
ga, Haspelmath (2002) i Bauer (2003) nemaju. Termin introjlektivni nešto je stariji
(v. npr. u Dressler- Mayerthaler 1987), u novije doba takvi se jezici zovu engl. tem
plating, za što i nema pogodna hrv. adekvata jer već je i engl. template termin.
185
Oblik za 3. lice perfekta ondje je kanonski oblik, pa bi se mogao »prevesti« i
infinitivom.
ima tmezu, koju možemo smatrati vrstom infiksacije (premda se ne raz

bija korijenski mort), primjerice u prijedložnim izrazima s neodređenim
zamjenicama (poput nitko) ili drugim sličnim prefigiranim riječima:
!od nikoga ---+ ni od koga
!s nikim ---+ ni s ki m
svejedno mije ---+ !sve mije jedno
najbolje mi je ---+ !naj mi je bolje
a možda se u hrvatskome može govoriti i o svojevrsnoj aglutinaciji,

usp. raščlambu imenice djeca kao djec-a 1 -a2 u Silić-Pranjković (2005:
108), gdje je -a 1 {ženski rod}{singular}, a-a2 {srednji rod}{nominativ}
{plural}:
Poslušn-oj 1 djec-i1 dalis mo jabuku.
Djec-a2 su poslušn-a2•
ili imenice kuma kao kum-a 1 -a2, gdje je -a 1 {ženski spol}, a-a2 {ženski
rod} (idem: 173) . 186
Engleski je uglavnom izolativan, ali ima i nemalo aglutinacije:
horse 'konj' horse-s 'konji'
riđe 'jahati' rid-ing 'jahanje'
sad 'tužan' sad-ly 'tužno'
ima sinteze, fuzije:

I 'ja' { 1. lice} {singular} { no minativ}
thought 'mislih' { THINK} {past}
ima infiksacije, primjerice u tzv. ekspletivnoj infiksaciji u razgovomo

me jeziku: 187
absolutely 'apsolutno' abso-bloody-lutely
Budući da je tomu tako, budući da u svakome jeziku ima elemenata

koje bismo mogli pripisati različitim jezičnim tipovima, J. Greenberg
u dan-danas spominjanome radu iz g. 1954. pokušava uvesti solid
nije kvantitativne kriterije za odredbu pripadnosti pojedinoga jezika
186
Ni s jedno m raščlambom ne bismo se baš složili, ali one pokazuju da se itako
može raz mišljati.
187
Zane maruje mo odraz latinskoga (indoeuropskoga) infiksalnog nazala, koji ima
mo u svim indoeuropskim jezicima (usp. hrv. erupcija - erumpirati, korupcija -
korumpirati). Više o i nfiksaciji v. u § 10.2.
pojedinomu tipu. Greenberg se zapravo bio dao u istančenje Sapirove

(1921) dorađene klasifikacije utvrdivši pet parametara (složenost rije
či, tehnika pričvršćivanja značenjskih elemenata, derivacija, redoslijed
podređenih elemenata u odnosu na korijen, sintaksa), odnosno deset
indeksa tipološke klasifikacije: - M/W, indeks sinteze, omjer broja
morfema po riječi (minimalno 1,00, za maksimalno nema granice, ali
vrijednosti iznad 3,00 rijetke su);-A/J, indeks aglutinacije, omjer bro
ja aglutiniranih morfema i morfemskih spojeva, junktura po riječi (što
je veći, to je jezik više aglutinativan, što je manji, jezik je više fuzijski;
dakako, broj morfema po riječi uvijek je za jedan veći od broja junktu
ra); - R/W, indeks kompozicije, omjer broja korijenskih morfema po
riječi; -D/W, indeks derivacije, omjer broja derivacijskih morfema po
riječi;-1/W, opći indeks (in)fleksije, omjer broja fleksijskih morfema
po riječi (bez obzira na to jesu li ti morfemi podvrgnuti slaganju ili
nisu); - P/W, indeks prefiksacije, omjer broja prefikasa po riječi; -
S/W, indeks sufiksacije, omjer broja sufikasa po riječi; -0/N, indeks
izolativnosti, odnosno uporabe redoslijeda komponenata kao značenj
skog elementa; -Pi/N, indeks čiste fleksije (fleksije koja ne uključuje
morfeme slaganja); -Co/N, indeks slaganja. 188 Kroz tih deset indeksa
Greenberg je provukao osam jezika-sanskrt, staroengleski (tj. anglo
-saxon), perzijski, engleski, jakutski, 189 svahili, vijetnamski (tj. anna
mite), inuit (tj. eskimo) - uzevši iz svakoga odlomak pisanoga teksta
od 100 riječi. 190 Rezultati su bili ovakvi (Greenberg 1954 [1990: 23]):
188 OznakaNu zadnjim trima indeksima jest engl. nexus, opći naziv za koje god od
triju sintaktičkih načela iskazivanja odnosa među riječima u rečenici - redoslijed
komponenata, fleksija, slaganje.
189
Sjeverni turkijski jezik, govori se u istočnome Sibiru, kao tipičan predstavnik
aglutinativnih jezika uzet je umjesto turskoga, južnoga turkijskog jezika, netipična
zbog jaka arapskog utjecaja.
190
Za provjeru metode za engleski i njemački uzeti su različiti tekstovi. Rezultati su
indeksa sinteze bez obzira na vrstu teksta bili podudarni, u engleskome 1,62, 1,65 te
1,60, u njemačkome 1,90, 1,92 te 2,11.
vijetnamski engleski jakutski svahili sanskrt inuit

M/W 1,06 1,68 2,17 2,55 2,59 3,72
AIJ ... 0,30 0,51 0,67 0,09 0,03
R/W 1,07 1,00 1,02 1,00 1,13 1,00
D/W 0,00 0,15 0,35 0,07 0,62 1,25
I/W 0,00 0,53 0,82 0,80 0,84 1,75
P/W 0,00 0,04 0,00 1,16 0,16 0,00
S/W 0,00 0,64 1,15 0,41 1,18 2,27
0/N 1,00 0,75 0,29 0,40 0,16 0,02
Pi/N 0,00 0,14 0,59 0,19 0,48 0,46
Co/N 0,00 0,11 0,12 0,41 0,38 0,38
Otuda i prijedlog klasifikacije prema indeksu sinteze (Greenberg

1954 [1990: 24]): Ako jezik prosječno ima 1,00-1,99 morfema po rije
či, analitički je, izolativan, poput vijetnamskoga, u mnogo manjoj mjeri
engleskoga. Ako jezik prosječno ima 2,00-2,99 morfema po riječi, sin
tetički je ako realizacija morfema naginje tomu da bude simultana, kao
što je u sanskrtu, a aglutinativan je ako morfemi naginju tomu da budu
iskazani različitim morfovima (ako mu je indeks aglutinacije iznad
0,50), kao što je u jakutskome i svahiliju. Ako jezik prosječno ima više
od 3,00 morfema po riječi, polisintetički je, poput eskimskih jezika.
Bauer (2003: 234-5) dodaje svoje podatke, koji su slični - nama
zanimljivi zbog ruskoga, koji je u tom smislu poput hrvatskoga - ali i
dotjerani i dopunjeni jer su temeljeni na podacima o broju morfoma po
obliku riječi i broju morfoma po morfu (o morfomu v. §§ 3.3, 9.3):
morfoma po morfu
malo puno
malo izolativan
morfoma po riječi fuzijski
puno aglutinativan
Polisintetički jezici slabo se uklapaju u takvu obradu. Analiza poka

zuje ovakve rezultate:
joruba engleski turski ruski

morfoma po riječi 1,09 1,69 2,86 3,33
morfoma po morfu 1,00 1,37 1,31 1,58
Ono što se nameće kao problem jest pitanje koje je postavljeno još
kasnih 1950-ih. Koji su stvarni dosezi tipologije koju smo upravo opi
sali? Koji su- osim statističkih- stvarni dosezi spoznaje da primjerice
hrvatski prosječno ima više od tri morfa po jednom obliku riječi?- Od
tipologije očekujemo da nam kaže nešto i o drugim obilježjima jezika
osim onih prema kojima se tipologizira, odnosno da nam pomogne pri
predviđanju kakva će ta druga obilježja biti. Tako na temelju tipologi
je redoslijeda S(ubjekta), V(erbuma, glagola) i O(bjekta) - kakvu je
Greenberg odustavši od puke kvantifikacije razvio 1960-ih- možemo
mnogo znati o redoslijedu drugih sastavnica. Na temelju morfološke ti
pologije, čini se, zasad nemamo što mnogo reći osim primjerice toga da
će izolativni jezici za razlikovanje subjekta i objekta češće rabiti redo
slijed riječi nego fuzijski, odnosno da će fuzijski jezici imati slobodniji
redoslijed riječi (tako hrvatski naspram engleskoga), ili da će aglutina
tivni jezici biti tipa SOV (premda ima i mnogo drugačijih primjera).
Bauer (2003: 238) zaključuje da nam morfološka tipologija zasad po
maže u konkretnim opisima pojedinih jezičnih razina, pa znamo da će
opis engleske morfologije biti jednostavniji od opisa hrvatske, ili nam
eventualno pomaže u odabiru teorijskoga pristupa koji će pojedinomu
jeziku najviše pristajati, ali i ne mnogo više od toga.
4.3 Morfološke univerzalije

Prije svega nekoliko riječi o univerzalijama kao takvima. Osim što se
mogu ticati koje god jezične razine - fonološke, morfološke, sintaktič
ke, semantičke, pa onda tako govorimo o fonološkim univerzalijama,
morfološkim univerzalijama, sintaktičkim univerzalijama, semantičkim
univerzalijama - jezične se univerzalije mogu motriti na još nekoliko
načina, odnosno univerzalije mogu biti neimplikacijske i implikacijske,
apsolutne i tendencijske, univerzalije supstancije i univerzalije for
me.191 Ovdje ćemo se upoznati s nekima od morfoloških univerzalija-
191 V.
opći pregled u Comrie (1989: 1-32), o posljednjem paru univerzalija - izniklu
unutar generativne tradicije, kojim se parom nećemo osobito služiti - v. i Chomsky
(1979: 136-140).
4.3 Morfološke univerzalije • 157
implikacijskih univerzalija, univerzalija u redoslijedu morfova i univer

zalija u vezi s paradigmama, odnosno prikazat ćemo rezultate istraživa
nja J. Greenberga, J. Bybee i A. Carstairs-McCarthya.
Neimplikacijske univerzalije obuhvaćaju ona obilježja ljudskih je
zika za koja se može tvrditi da nisu u vezi s kojim drugim obilježjima.
Takva je univerzalija primjerice to da svi ljudski jezici imaju oralne
vokale ili to da svi jezici imaju otvorene i velike vrste glagola i imenica
- ta obilježja ljudskih jezika nisu u vezi ni s kojim drugim obilježjem i
ne ovise o njemu.
Implikacijske univerzalije one su koje posjedovanje jednoga jezič
nog obilježja dovode u vezu s drugim obilježjima i imaju oblik impli
kacije (»ako-onda«, odnosno: ako p, onda q).
Primjer 1 (implikacijska). Ako jezik ima fleksiju, uvijek ima i de
rivaciju (Greenberg 1963: univerzalija 29, v. niže). Što smo takvom
univerzalijom rekli? Zapravo sve ono što proizlazi iz logike implika
cije: - Jezik može nemati ni fleksiju ni derivaciju. -Jezik može imati
derivaciju, ali da istodobno nema i fleksiju. -Jezik može imati i fleksiju
i derivaciju. - Nema jezika koji bi imao fleksiju, a da istodobno nema
i derivaciju.
Primjer 2 (implikacijska). Ako jezik ima povratnu zamjenicu za 1/2.
lice, onda ima i povratnu zamjenicu za 3. lice (Comrie 1989: 17-8).
Dakle: -Jezik može nemati nijednu od tih povratnih zamjenica. Takav
je bio staroengleski (5-12. st.), umjesto povratnih zamjenica rabio je
lične (odnosno on ga udara značilo je i 'on se udara, on udara sebe'
i 'on ga udara, on udara nekoga drugoga'), a u hrvatskome one su za
sva lica iste (usp. ja se udaram, ti se udaraš, on se udara, mi se uda
ramo, s druge strane npr.ja ga udaram, on me udara, on ga udara, mi
te udaramo i sl.). -Jezik može imati povratnu zamjenicu za 3. lice, ali
da istodobno nema povratnu zamjenicu za 1/2. lice. Takav je francuski
(usp. il sefrappe 'on se udara', il mefrappe 'on me udara',je mefrap
pe 'ja se udaram /dosl. ja me udaram/'). - Jezik može imati povratnu
zamjenicu za 3. lice i za 1/2. lice. Takav je engleski (usp. he hits himself
'on se udara', I hit myself 'ja se udaram',you hit yourself 'ti se udaraš').
- Najzad, nema jezika koji bi imao povratnu zamjenicu za 1/2. lice i
koji istodobno ne bi imao povratnu zamjenicu za 3. lice.
Pri uspostavi implikacijskih univerzalija u obzir valja uzeti podat
ke iz velika broja jezika i pažljivo ih uspoređivati, pa do univerzalija
doći bilo statistički bilo kroz neku teorijsko-iskustvenu pretpostavku.
I naravno, po mogućnosti valja izbjegavati banalne implikacije poput:
Ako jezik ima nazalne vokale, ima i oralne Uer ionako nema jezika bez
oralnih vokala).
Apsolutne univerzalije beziznimne su. Takve su one koje smo već
spomenuli, primjerice: Svi jezici imaju oralne vokale (neimplikacijska),
Ako jezik ima povratnu zamjenicu za 1/2. lice, onda ima i povratnu za
mjenicu za 3. lice (implikacijska).
Tendencijske univerzalije ili jednostavno tendencije (engl. tenden
cie) ona su jezična obilježja koja u jezicima svijeta prevladavaju, ali ne
bez iznimaka.
Primjer 1 (neimplikacijska). Gotovo svi jezici imaju nazalne konso
nante.192 Ali: U nekim sališkim, vakašanskim i čimakvanskim jezicima
(krajnji SZ SAD-a) nazala nema (Comrie 1989: 19; Matasović 2001:
205).193
Primjer 2 (neimplikacijska). Gotovo u svim jezicima na početku re
čenice dolazi subjekt ili glagol. Ali: U nekoliko karipskih i australskih
jezika rečenica počinje objektom (Dryer 2005).
Primjer 3 (implikacijska). Ako jezik ima frikative, jedan će od njih
(ili jedini) biti s.194 Ali: Maorski Uezik Maora, prastanovnika Novoga
Zelanda) ima/ ih, ali ne s (Bauer 2003: 231).
Primjer 4 (implikacijska). Ako je u jeziku redoslijed SOV, jezik ima
poslijeloge, postpozicije. Ali: Perzijski je SOV, ali ima prijedloge, pre
pozicije (Greenberg 1963: 78-9, univerzalija 4, v. niže; Comrie 1989:
19, 96); takav je zapravo i latinski, ako se tretira kao SOV.
Tradicija generativnoga jezikoslovlja - N. Chomsky pa nadalje -
do univerzalija nastoji doći apstrahiranjem podataka iz jednoga jezika,
spočetka to u pravilu bijaše engleski, ili iz malena broja njih. Razlog je
u drugačijem poimanju univerzalija. Generativce naime zanima kako
jezik funkcionira kao ljudska sposobnost, kompetencija, na kojim se
načelima i kojim formalnim pretpostavkama temelji, kakve su njegove
veze s ljudskim umom. Ako je tomu tako, onda bi se to moralo moći po
kazati i na jednome jedinom jeziku. Ako je dovoljno apstraktno, vrije
dilo bi univerzalno, za ljudski jezik kao takav, pa onda i za sve realne
192
Hrvatski primjerice ima nazalne sonante m n fz.
193
Zapravo je još začudnije da u pojedinim sjevernoameričkim jezicima nema labi
jala, primjerice p, premda ima labio-velara, tako u mohočkome i pojedinim sališkim
jezicima (v. Mithun 1999: 19-20).
194 Usp. npt. Maddieson (2011: 544). Hrvatski su frikativi s š z žfh, dakle s hrvat
skima je »sve u redu«.
jezike. U tom kontekstu govori se o supstancijskim univerzalijama i o

formalnim univerzalijama.
Supstancijske univerzalije hoće reći da jedinice neke vrste u ma
kojem jeziku moraju potjecati iz kakva zatvorena skupa obilježja. Tipi
čan su primjer Jakobsonova razlikovna fonološka obilježja - svi fone
mi ma kojega jezika sastoje se od elemenata koje nudi ograničen skup
razlikovnih obilježja, a svako to obilježje ima supstantivna akustičko
-artikulacijska svojstva. U sintaksi, imenice i glagoli postoje u svim je
zicima, iz čega zaključujemo da oni predočuju opći temeljni sintaktički
ustroj ljudskoga jezika kao takva, a kroz koji se onda - kroz imenice i
glagole - ostvaruju značenja predmeta, osoba, radnji i sl.
Formalne univerzalije tiču se pravila ili uvjeta koje gramatika ko
jega jezika bilo mora zadovoljavati. Takva je primjerice univerzalija
da svaki jezik ima transformacijska sintaktička pravila koja semantiku
dubinske strukture prenosi u fonetski ostvarene površinske strukture.
U semantici, ljudski artefakti definiraju se temeljem čovjekovih cilje
va, potreba i funkcija (gledani »ljudskim očima«), ne samo temeljem
fizičkih svojstava, pa je primjerice kuća još u Aristotela, između svega
ostalog, 'zaklon od vjetra, kiše i vrućine', premda je fizičaru ne više od
hrpe cigle i drveta.
Rodonačelnik proučavanja jezičnih univerzalija u smislu u kojemu
nas one ovdje zanimaju jest J. Greenberg, koji je g. 1963. na temelju
uzorka 30-ak jezika iznio 45 općetipoloških, sintaktičkih i morfoloških
- statističkih i implikacijskih - univerzalija u dobroj mjeri temeljenih
na redoslijedu rečeničnih komponenata - S(ubjekt), V(erbum, glagol)
i O(bjekt). 195 G. 1966. proučavanja je proširio iz fonologije (R. Jakob
son) preuzetim pojmovima obilježenih (engl. marked) i neobilježenih
(engl. unmarked) kategorija. Neobilježena kategorija ona je koja je če
šća (frekventnija) i ima više pripadnika (primjerice imenice muškoga i
ženskoga roda u hrvatskome su daleko brojnije od imenica srednjega
roda), koja u oblicima pokazuje veću raznolikost (veću diferenciranost
prema pojedinim obilježjima, primjerice engleski u singularu razlikuje
he, she, it, ali u pluralu ima samo they, odnosno u singularu diferen
cira spol, a u pluralu ne, dakle plural je obilježena kategorija), koja je
manje podložna neutralizaciji i sinkretiziranju (primjerice sinkretizam
195
Najčešći su jezici SOV (npr. japanski, turski, latinski, baskijski) i SVO (npr. hr
vatski, engleski, mandarinski kineski), daleko rjeđi VSO (npr. velški, irski, arapski)
i YOS (npr. majanski jezici u Meksiku), a jezici OVS i OSV spadaju u lingvističke
raritete (nekoliko jezika u Južnoj Americi, Australiji, na Novoj Gvineji).
padeža u hrvatskome češći je u pluralnome nego u singulamome dijelu

paradigme, dakle plural je obilježen), koja se nerijetko iskazuje nultim
morfom (obilježena kategorija najčešće neće imati nulti morf), koja će
se u kontekstu rnbiti kao predstavnik obiju kategorija, obilježene i ne
obilježene (primjerice hrvatsko oni rabit će se i za 'muški' i za 'muški i
ženske', a one samo za 'ženske', odnosno one se neće rabiti za 'ženske
i muški' taman odnos bio 100 žena + 1 muškarac) i sl. Na temelju tih
početnih istraživanja 1970-ih okupljen je čitav projekt, »pokret«, koji
se poslije širio i usavršavao, pa danas o univerzalijama - ponajprije
sintaktičkima - znamo već jako mnogo. 196 Evo kako su izgledale neke
od Greenbergovih (1963) općetipoloških univerzalija:
Univerzalija 1. U izjavnim rečenicama s imenskim subjektom i objektom
dominantan redoslijed jest gotovo uvijek onaj u kojemu subjekt prethodi
objektu.
Univerzalija 2. U jezicima s prijedlozima genitiv gotovo uvijek slijedi uprav
nu imenicu, dok joj u jezicima s poslijelozima gotovo uvijek prethodi.
Univerzalija 3. Jezici s dominantnim redoslijedom VSO uvijek su prijed
ložni.
Univerzalija 4. S čestotnošću mnogo većom no što bi bilo slučajno jezici s
normalnim redoslijedom SOV poslijeložni su.
Evo kako su izgledale neke od morfoloških (idem):

Univerzalija 26. Ako jezik ima diskontinuirane afikse, tada uvijek ima ili
prefiksaciju, ili sufiksaciju, ili to oboje.
Univerzalija 27. Ako je jezik isključivo sufiksacijski, poslijeložni je; ako je
isključivo prefiksacijski, prijedložni je.
Univerzalija 28. Ako i derivacija i fleksija slijede korijen, ili obje prethode
korijenu, derivacija je uvijek između korijena i fleksije.
Univerzalija 29. Ako jezik ima fleksiju, uvijek ima i derivaciju.
Univerzalija 30. Ako glagol ima kategorije lice-broj ili ako ima kategorije
roda, uvijek ima i kategorije vrijeme-način.
Univerzalija 32. Kad god se glagol s imenskim subjektom ili imenskim
objektom slaže u rodu, slaže se i u broju.
Univerzalija 34. Nijedan jezik nema trijal ako nema dual. Nijedan jezik ne
ma dual ako nema plural.
Univerzalija 35. Ne postoji jezik u kojemu plural nema neke nenulte alo
morfe, a ima jezika u kojima je singular iskazan jedino nulom. Dual i trijal
gotovo se nikad ne iskazuju samo nulom.
196
Podaci se danas crpu iz više od 1 000 jezika, npr. u WALS-u. Danas se u toj vrsti
jezikoslovlja svojim radovima i obaviještenošću ističe M. Dryer.
Univerzalija 36. Ako jezik ima kategoriju roda, uvijek ima i kategoriju
broja.
Univerzalija 37. Jezik nikad nema više kategorija roda u nesingularu nego
u singularu.
Univerzalija 38. Gdje postoji padežni sustav, jedini padež koji ikad ima samo
nulti alomorf onaj je koji u svojim značenjima uključuje značenje subjekta
neprijelaznoga glagola.
Univerzalija 39. Kad ima morfema i za broj i za padež te kad oba slijede
imensku osnovu ili joj oba prethode, iskazivanje broja gotovo uvijek dolazi
između imenske osnove i izraza padeža.
Univerzalija 41. Ako u jeziku u dominantnome redoslijedu glagol slijedi i
imenski subjekt i imenski objekt, jezik gotovo uvijek ima padežni sustav.
Univerzalija 42. Svi jezici imaju pronominalne kategorije koje uključuju naj
manje tri lica i dva broja.
Univerzalija 43. Ako jezik ima kategoriju roda na imenici, ima kategoriju
roda i na zamjenici.
Univerzalija 44. Ako jezik ima distinkciju roda u prvome licu, uvijek ima
distinkciju roda i u drugom ili trećem licu, ili u obama.
Univerzalija 45. Ako postoje ikakve distinkcije roda u pluralu zamjenice,
postoje i neke distinkcije roda u singularu.
Ako bismo parafrazirali neke od Greenbergovih morfoloških uni

verzalija, dobili bismo ovakve tvrdnje (v. i Bauer 2003: 242-3); neke
od njih već smo spominjali u prethodnim poglavljima:
Nema jezika koji bi imao diskontinuirane afikse, a da istodobno nema ili
prefikse, ili sufikse, ili oboje (23).
Fleksijski morfuvijek je na periferiji oblika riječi, on zatvara riječ (28).
Fleksiju jezik može imati samo ako ima derivaciju, postojanje derivacije
uvjet je za postojanje fleksije (29).
Morfološko obilježavanje lica/broja ili roda na glagolu nemoguće je ako na
glagolu nema morfološkog obilježavanja vremena/načina (30).
Jezik ne može imati dual ako nema plural; ne može imati trijal ako nema
dual (34).
Singular je najmanje obilježena kategorija, dapače ima jezika u kojima se
iskazuje nulom; ostale kategorije broja gotovo se nikad ne iskazuju nultim
morfom (35).
Morfološko iskazivanje roda može postojati samo ako postoji morfološko
iskazivanje broja (36).
Nema jezika koji bi imao više rodova u pluralu nego u singularu (37).
Najneobilježeniji padež jest onaj koji u svojim značenjima uključuje znače
nje subjekta neprijelaznoga glagola; to je jedini padež koji će ikad imati nulti
morf(38).
Morfološko obilježavanje roda na imenici nemoguće je ako nema morfološ

kog obilježavanja roda na zamjenici (43).
Morfološko obilježavanje roda na zamjenici za 1. lice nemoguće je ako takva
obilježavanja nema i na zamjenicama za 2. i 3. lice (44). 197
Važan doprinos razumijevanju morfoloških univerzalija dala je J.

Bybee (1985b) utvrdivši na uzorku 50 jezika tendencije u redoslijedu
fleksijskih morfova nositelja pojedinih kategorijalnih značenja ostvare
nih na glagolima. 198 Evo nekoliko apsolutnih univerzalija i tendencija
(T) koje je iznijela, koje, naravno, vrijede za jezike u kojima su znače
nja o kojima je riječ na glagolima iskazana morfološki, upravo fleksij
ski (Bybee 1985b: 34-5):
Vid se obilježava bliže korijenu nego vrijeme.
Vid se obilježava bliže korijenu nego način.
Vid se obilježava bliže korijenu nego lice. (T, iznimka je bio navaho)
Vrijeme se obilježava bliže korijenu nego način. (T, iznimka je bio odžibva)
Vrijeme se obilježava bliže korijenu nego lice. (T, iznimka je bio navaho)
Način se obilježava bliže korijenu nego lice. (T, više iznimaka)
Dodamo li tomu Greenbergovu 39. univerzaliju (v. gore), na koju se

i Bybee oslanja, a koju će potvrditi turski i mađarski primjeri s početka
ovoga poglavlja, pa ju formuliramo ovako:
Broj se obilježava bliže korijenu nego padež. (T)
možemo izvesti ovakve tendencijske redoslijede morfova u sufiksalnim

jezicima, za glagole (korijen ćemo obilježiti sa R):
R - vid - vrijeme - način - lice
za imenice:
R- broj - padež
Bybee nije posebno istraživala značenje derivacijskih kategorija

iskazanih na glagolu (mnogo ih je više od fleksijskih), no pretpostav
ljen bi redoslijed s uključenom valentnošću (razlike u broju ili ulogama
197
Hrvatski jezik rod obilježava samo u 3. licu (on - ona- ono naspramja, ti), više
u tome v. u § 8.
198 V.
i prikaze u Croft (1990: 176-9), Bauer (2003: 239-40), Carstairs-McCarthy
(2007: 325-7).
glagolskih dopuna, dakle prijelaznost, neprijelaznost, kauzativnost i sl.,

v. § 5.6) i stanjem (dakle aktiv, pasiv, medij i sl.) bio ovakav (Bybee
1985b: poglavlja 2.3-5):
R - valentnost - stanje - vid - vrijeme - način - slaganje (broj - lice - rod)
U prefiksalnima će redoslijed biti isti, samo zrcalan, »obratan«, što

govori o visokim dosezima uvida te o općem ustroju ljudskoga jezi
ka kao takva. U flektivnim, fuzijskim jezicima kao što je hrvatski nije
uvijek lako odrediti redoslijed značenja jer su ona amalgamirana u jed
nome ili dvama morfovima. Ipak, ako pogledamo hrvatski glagol, vidjet
ćemo da se u njemu vrijeme (npr. prezent) i način (npr. imperativnost)
doista iskazuju bliže korijenu od lica i broja, usp. primjerice gledati -
gledam - gleda}:
gled- -a- -ti
{GLED} {infinitiv} {ne-lice, ne-broj}
gled- - a- -m
{GLED} {prezent} {indikativ} { 1. lice} {singular}
gled- -aj- -0
{GLED} {imperativ} {2. lice} {singular}
te da se vid (npr. svršenost, nesvršenost i sl.) može iskazivati na korije

nu (prijevojem), i/ili tematskim sufiksom, i/ili prefiksom, dakle korije
nu najbliže moguće:
PF. raz-gled-a-ti -IPF. raz-gled-a-ti -IPF. raz-gled-ava-ti
PF. rek-0-ti -PF. iz-rek-0-ti -IPF. iz-ric-a-ti
IPF. bod-0-ti -PF. pro-bod-0-ti -IPF. pro-bad-a-ti
IPF. m'isl-i-ti -PF. s-m'isl-i-ti -IPF. s-misi-ja-ti
Kod imenica značenja broja i padeža amalgamirana su u fleksij

skome morfu. Neki međutim derivacijski sufiksi bazi pridaju značenje
zbimosti (u smislu stvarne, izvanjezične zbimosti):
tel-ad-0 (telad)
list-j-e (lišće)
Gramatički te su imenice u singularu, što je iskazano fleksijskim
morfom (-@, -e), no imenice u cjelini znače zbir, i to upravo zbog de
rivacijskih sufikasa (-ad-, -}-). Na taj način možemo vidjeti da se i tu
zapravo svojevrstan broj iskazuje bliže korijenu od padeža. A vidimo
još nešto: nema nikakva načina da se derivacijskim sufiksom iskaže

značenje padeža. 199
Vrijednost Bybeeina rada nije međutim u puku nabrajanju univer
zalija i tendencija, nego i u njihovu obrazloženju. Bybee naime nudi
odgovor na pitanje zašto je redoslijed upravo takav i pronalazi ga u
dvama pojmovima - relevantnosti i generalnosti.
Relevantnost ili važnost (engl. relevance) jest mjera u kojoj zna
čenje jednog jezičnog elementa utječe na značenje drugoga. Što je
koja značenjska kategorija relevantnija, to će ona prije biti iskazana
posebnom leksičkom jedinicom (posebnom riječju), potom derivacijom
i fleksijom, potom funkcionalnom riječju (klitikom, česticom, pomoć
nom riječju) - i to upravo tim redoslijedom. Ako je kategorija malo
relevantna, iskazivat će se sintaktički, »perifrastično«. 200
Engleski ima leksičku jedinicu, glagol, walk 'ići na noge, koračaju
ći'. Želi li se iskazati dodatno značenje 'po vodi', ono se može iskazati
glagolom wade 'gacati'. Budući da je pojam o tome hoda li se po suhu
ili po mokru za samo hodanje relevantan, za objedinjeno značenje po
stoji odjelita leksička jedinica. S druge strane sija li pri hodanju sunce
ili je oblačno, izvornim govornicima engleskoga očito nije osobito re
levantna obavijest, pa ju ne iskazuju odjelitom leksičkom jedinicom,
nego perifrastično, sintaktički, primjerice s walk on a sunny day (Bybee
1985b: 13). Da je valentnost za glagolsku bazu izrazito relevantna, vidi
se po tome što se nerijetko iskazuje leksički ili pak derivacijski i izra
zito blizu glagolskomu korijenu. Oboje se vidi na hrvatskim parovima
umrijeti - ubiti (leksički iskazana opreka neprijelaznosti i prijelaznosti)
te umrijeti - umoriti (ista opreka iskazana prijevojem korijena).
Relevantnost koje kategorije uvjetovana je kognitivno, ali i kultu
ralno, pa će se razlikovati od jezika do jezika, od kulture do kulture.
U pojedinim će tako jezicima glagoli kretanja leksikalizirati dodatnu
obavijest o načinu kretanja (npr. engl. walk 'hodati', swim 'plivati' ,fly
'letjeti', roli 'kotrljati se' ,jump 'skakati'), u drugima obavijest o smjeru
kretanja (npr. šp. entrar 'ući', safir 'izići', pasar 'proći', volver 'vratiti
se', subir 'penjati se'), u trećima - vjerojatno najrjeđima - obavijest o
vrsti tvari koja se kreće ili koja je smještena (tako je npr. u navahu, gdje
199
To se na neki način može samo deriviranjem u drugu vrstu riječi, primjerice de
riviranjem pridjeva od imenice: Gsg. Zagreba� Zagrebov, zagrebački.
200
Pritom uvijek valja imati na umu da u Bybeeinu pristupu nikad nije riječ o dis
kretnim razlikama među stupnjevima, primjerice stupnjevima relevantnosti, nego je
uvijek u pitanju nediskretan kontinuum, lepeza.
dodatna obavijest ima ono značenje koje je u hrvatskome ostvareno, ot

prilike, u razlici glagola pljuštati, sipiti, kapati) (Bybee 1985b: 14). Ka
tamba - Stonham (2006: 231) daju primjer iz lugande (Uganda). Ondje
gdje hrvatski ima jesti - piti, dakle otprilike kognitivnu razliku 'unositi
kruto' - 'unositi tekuće', luganda ima kuyla - kuwuuta - kunywa, 'uno
siti čvrsto' - 'unositi polučvrsto (npr. kašu)' - 'unositi tekuće'. Dakle
narav unošene hrane govornicima lugande očito je važnija, veće rele
vantnosti nego u hrvatskome, pa je preciznije leksikalizirana. Kogni
tivnu i kulturalnu uvjetovanost možemo povezati i s Greenbergovim
univerzalijama (v. gore, univerzalija 34). Tako nije neobično da je trija!"
(trnjina) rjeđi od duala (dvojine)- mnogošta u ljudskome svijetu dolazi
u parovima (oči, uši, udovi, roditelji, dan i noć, muško i žensko), malo
što u trojkama. 201
Privedeno sad morfologiji, koja bilo značenjska kategorija onoliko
je relevantna koliko njezino značenje izravno utječe na leksičko znače
nje baze. Ako usporedimo vid i lice u okviru glagola, vidimo da je za
značenje glagola - koji tipično iskazuje radnje i stanja - daleko rele
vantniji vid, koji ga se izravno tiče, nego lice, koje se zapravo tiče ar
gumenata glagola (onoga ili onih koji radnju provode), ne radnje same.
Greenbergova 30. univerzalija (v. gore) to empirijski potvrđuje- obilje
žavanje lica na glagolu implicira obilježavanje vremena i načina.
Generalnost ili uopćenost (engl. generality) jest mjera primjenlji
vosti koje fleksijske kategorije na sve odgovarajuće baze, na sve baze
odgovarajuće semantičke i sintaktičke kategorije (dakle ono što smo u
§ 3 zvali fleksijskom produktivnošću), i mjera obaveznosti ostvarivanja
fleksijske kategorije u odgovarajućem sintaktičkom kontekstu. Da bi
fleksijska kategorija bila što primjenljivija, njezina semantika treba da
bude što manja, pa je generalnost ujedno mjera niske semantičnosti.
Najzad, što je koja kategorija općenitija, to će ona prije biti iskazana
fleksijom.
Ogledajmo to na kategorijama broja i padeža imenica. Padež ime
nice pokazuje njezin odnos prema drugim riječima u rečenici, ulogu
koju imenica ima i sl. To je za leksički sadržaj imenice, njezine baze,
malo relevantno. S druge strane visoke je uopćenosti jer se može
201
Usp. s time u vezi i čestotnost glagola poput razdvojiti, raspoloviti naspram
raščetvoriti, a pogotovo rastrojiti, kojemu je značenje posve drugačije. Nešto o to
me v. u Belaja (2008), a nije se loše prisjetiti ni hrvatskoga filološkog klasika Zime
(1880: s. v. katahreza), s primjerom Na troje je vojsku razdvojio - veli Zima da je tu
»pjevač kazao razdvojio, jer rieči rastrojiti ne ima«.
primijeniti na gotovo svaku imenicu. Zato je u mnogim jezicima padež

iskazan fleksijski. Broj pak za značenje imeničkoga pojma sama (onoga
što imenica znači) ima daleko veću važnost, pa otuda i mogućnost da
se iskaže leksički (npr. narod, stoka), derivacijski (npr. telad, lišće), pa
na kraju i fleksijski (npr. krava - krave, list - listovi; fleksija je na taj
način gospodama - smanjuje potrebu za posebnim leksemima). U vezi
je s time i podatak da velika većina jezika plural iskazuje (obilježava,
markira) barem na nekim imenicama, najčešće onima koje znače ljude,
osobe, ponajprije srodnike (Corbett 2000: poglavlje 3),202 a da morfo
loško obilježavanje padeža nemaju svi jezici.
Bybeeina objašnjenja vrlo su primjenljiva i na razlikovanje fleksije
i derivacije. Ako se prisjetimo kriterija razlikovanja (v. § 3.2) i univer
zalije da su derivacijski morfovi uvijek bliži korijenu, vidjet ćemo da
se takav redoslijed može objasniti pojmovima relevantnosti i general
nosti - stalno i apstraktno značenje fleksijskih afikasa povezano je s
njihovom generalnošću (primjenljivi su na sve baze), činjenica pak da
derivacijski često izrazito mijenjaju semantiku baze pokazuje njihovu
relevantnost i sl. Što je koja kategorija relevantnija, prije će biti leksički
iskazana. S druge strane hoće li kategorija biti derivacijska ili fleksijska,
pitanje je na koje se odgovor s određenom vjerojatnošću može pretpo
staviti, odnosno nije posve arbitraran. Relevantnost i generalnost dvije
su silnice koje svaka »vuku na svoju stranu«, relevantnost na stranu po
sebnih leksema i derivacije, generalnost na stranu fleksije. Razlika flek
sije i derivacije nije stroga (nije da i ne, nije jest i nije), nego je uvijek
negdje na stupnjevitoj skali, i uvijek je rezultanta djelovanja dviju raz
nosmjemih silnica. To ne znači da će univerzalno i u svim jezicima iste
kategorije biti fleksijske, a iste derivacijske, znači samo da postoji do
bra mjera predvidljivosti, koja se i empirijski potvrđuje time što su naj
češće morfološki iskazane kategorije na glagolima vid, vrijeme, način,
slaganje u licu i broju sa subjektom, dok su stanje, negacija i slaganje s
objektom iskazani rjeđe (Bybee 1985b: 13).
Na istraživanja J. Bybee nadovezuju se ona A. Carstairs
-McCarthya,203 koja nas uvode u ono što se zove dijakronijska
202 To opet ne znači da svi jezici razlikuju singular i plural imenica - kineski i ja
panski primjeri su jezika koji to načelno ne razlikuju, koji tu opreku nemaju (v. Li
- Thompson 1981: 11-2; Yamasaki-Vukelić 2006: 293-4).
203 Započeta još 1980-ih, dok je još bio »samo« A. Carstairs. Naš prikaz temelji se
na Carstairs-McCarthy (1992; 2007), Bauer (2003: 245�50), Katamba - Stonham
(2006: 235-37).
morfologija (o čemu v. §.12), a imaju izravne veze s općim Martinet

ovim načelom gospodarnosti u jeziku i - što je za flektivni jezik po
put hrvatskoga vrlo zanimljivo - s paradigmama. Carstairs je g. 1983.
uspostavio načelo gospodarnosti paradigme (engl. paradigm economy
principle), koje ugrubo kaže da će paradigme koje će pojedinoj vrsti
riječi stajati na raspolaganju nastojati biti matematički ograničene na
što manji broj. Potom g. 1987. razvija teoriju o distinkciji morfologije
i sintakse pre1:1a paradigmatskom ustroju (morfologija ima paradigme,
sintaksa nema) i uvodi načelo fleksijske štedljivosti (engl. inflectional
parsimony principle), koje kaže da dvije fleksije mogu biti funkcional
no iste samo ako su u komplementarnoj distribuciji. Drugim riječima,
jedna paradigma komplementarno isključuje drugu. U sintaksi takva
ograničenja nema, sintaksa nije podvrgnuta adekvatnu načelu koje bi
se moglo zvati načelom sintaktičke štedljivosti, odnosno neće se do
goditi da primjerice skup imenica A služi samo za funkciju subjekta, a
skup imenica B samo za funkciju objekta. Ogledajmo na hrvatskome.
Hrvatski ima sedam padeža, singular i plural. Uzmimo da su morfovi
za svih 14 oblika različiti (što nisu) i uzmimo da nema imeničkih vrsta
(a ima ih). Zamislimo koliko bismo tada mogućnosti dobili kad bi sva
ka imenica prema nahođenju, nasumce birala jedan od 14 ponuđenih
morfova. Takvo stanje ne nalazimo ni u jednome jeziku. Očito dakle u
jeziku vlada neka gospodarnost, neko načelo koje imenice (ili lekseme
koje vrste bilo) raspoređuje u fleksijske vrste (u hrvatskih imenica to su
a, e, i, o, »pridjevska«), a onda pripadnici te fleksijske vrste dosljedno
slijede »svoju« paradigmu i ne preskaču iz jedne u drugu. 204 Carstairs
-McCarthy (2007) spominje i neke izračune u smislu toga koliko koja
paradigma oblika »može podnijeti« u konkretnu brojčanome smislu. Na
stranu to je li riječ o 30, 1O ili 60, ali iskustveno je i poredbeno pokazana
da postoje ograničenja u broju oblika. Privedimo to opet hrvatskomu.
Hrvatski ima kumulativna, amalgamirano iskazane kategorije padeža
i dvaju brojeva, i još ima 3-5 (ovisno o brojenju i podjeli) imeničkih
vrsta. Izračuni pokazuju da nije čudno da takav jezik ima, recimo, 7
padeža. Naime čudno bi bilo da ih ima više. Izračuni pokazuju da jezik
poput hrvatskoga načelno ne bi mogao »podnijeti« više padeža. S druge
strane aglutinativni jezici s brojem i padežom iskazanima na imenici
204 Dakako, kroz dugo vrijeme (dijakroniju) mogući su pomaci, kakvi su u povijesti
hrvatskoga primjerice prijelaz imenica stare i-deklinacije muškoga roda u a-dekli
naciju, prijelaz glagola I. vrste u II. vrstu i sl.
- poput mađarskoga i turskoga - mogu si, matematika tako pokazuje,

»dopustiti« i mnogo više padežnih oblika, odnosno afikasa.
Gospodamost o kojoj govorimo ima još posljedica. Spomenut ćemo
dva gospodama načina pojednostavljivanja paradigmi. Prvo, veoma
čest slučaj u jezicima, jedan oblik rabi se kao baza za drugi. Tako se
primjerice tradicionalno za hrvatski glagolski prilog sadašnji veli da se
tvori od oblika za 3. lice plurala prezenta:
gledaju - gledaju-ći
rade - rade-ći
Nećemo ulaziti u metodološku i teorijsku ispravnost objašnjenja, no

valja priznati da će ono strancu uvelike olakšati učenje hrvatskoga parti
cipa, i da je u tom smislu gospodamo. Da se jedan oblik rabi kao baza za
drugi, još je očevidnije u perifrastičnih oblika, u kojima od dvaju ili više
postojećih pravimo nov. U hrvatskome su za to dušu dali oblici glagola
biti i glagolski pridjev radni, samo u futuru I. imamo htjeti i infinitiv:
sam+ gledao (perfekt)
bio+ sam+ gledao (pluskvamperfekt)
bijah+ gledao (pluskvamperfekt)
bih+ gledao (kondicional I.)
bio+ bih+ gledao (kondicional II.)
ću+ gledati (futur I.)
Paradigme se tako pojednostavljuju - nema »novih« oblika koje bi

govornik trebao usvojiti.
Drugo, sinkretizam. Vrlo sažeto rečeno, čini se da postoji korelacija
između neutralizacije oblika i gospodamosti. Kad se stvore uvjeti, u
fleksijskim će se jezicima neutralizacijom (koja dovodi do njihove ho
monimije, odnosno sinkretizma) smanjiti broj oblika koje treba usvaja
ti. Štoviše do sinkretizma dolazi mnogo češće no što bi se to na temelju
amaterskih predodžbi dalo zaključiti, predodžbi koje jezik zamišljaju
kao prostor maksimalna formalnoga razlikovanja semantičkih razlika.
Naprotiv pitanje je postoji li uopće idealno razlikovna paradigma i u
kojem jeziku. 205 Hrvatski su dativ i lokativ sinkretični u singularu i u
pluralu jer za to postoje uvjeti, prijedlog je taj koji će razriješiti dvojbu.
(Y-')f2_,\...i.. ... Nadalje, n,aritralizacija obično jedan oblik privodi drugomu postojeće
mu. Kad bi se turski lokativ i ablativ plurala, koji glase:
205 V. o tome i Corbettove radove o kanonskoj tipologiji - Corbett (2004; 2005).

4.4 Obilježavanje glave/zavisnika i ergativnost • 169
SG. PL.
NOM. ev 'kuća' ev-ler 'kuće'
LOC. ev-de 'u kući' ev-ler-de 'u kućama'
ABL. ev-den 'iz kuće' ev-ler-den 'iz kuća'
sinkretizirali u izmišljenu obliku ev-ler-di, broj se oblika ne bi posebno
smanjio jer bi pri usvajanju jezika i dalje valjalo znati da je u singularu
ev-de i ev-den. I doista, čini se da je takva vrsta sinkretizma u jezicima
svijeta izrazito rijetka. No kad bi se sinkretizirali u kojem od postojećih
oblika, primjerice ev-ler-de, broj bi se oblika smanjio, pa ne čudi da
tu vrstu sinkretizma u jezicima svijeta nalazimo često, uostalom i u
hrvatskome.
Sve to - zaključno - hoće reći da proučavanje morfoloških univer
zalija, kao jedna od temeljnih tema morfologije, osim što donosi mnogo
poredbenih podataka može biti korisno i u predviđanju pojedinih dru
gih jezičnih obilježja, što je cilj svake dobro utemeljene znanosti.
4.4 Obilježavanje glave/zavisnika i ergativnost

Spomenut ćemo još dvije sintaktičke tipološke podjele s izravnim po
sljedicama na morfološki ustroj jezika, koje će biti važne i za tipologiju
padeža (o padežima više u § 6.4). Riječ je o obilježavanju glavnoga ili
zavisnoga dijela sintagme te o dvama osnovnim sustavima padežnog
obilježavanja. Prvo, pogledamo li nekoliko hrvatskih konstrukcija:
knjiga poznatoga0EN . M pisca0EN
knjiga istine0EN' vjere0EN i nade0EN
debelaNoM.F knjiga
U knjiz(0c
čitam knjiguAcc i divim joj0AT se
vidimo da se u njima sintaktički odnos zavisnosti redovito obilježa

va, markira na zavisnoj sastavnici - u sintagmi nominativa i genitiva
genitivom je obilježen posjednik ili kakvo god drugo svojstvo, u sin
tagmi s atributnim pridjevom pridjev je taj koji se slaže s imenicom, u
prijedložnoj sintagmi padež imenice ovisi o upravnome prijedlogu, u
predikatnim sintagmama padež glagolskih argumenata i adjunkta (do
puna i dodataka) ovisi o predikatnome glagolu, njegovoj rekciji. Prema
toj svojoj odlici hrvatski je jezik s morfološkim obilježavanjem zavi
snika, zavisnoga ili upravljanoga dijela sintaktičke konstrukcije, od
nosno DM-jezik (engl. dependent-marking). Ima međutim jezika koji
morfološki dosljedno obilježavaju glavu, glavni ili upravni dio sintak

tičke konstrukcije, pa se zovu HM-jezici (engl. head-marking). Važnu
tipološku podjelu jezika svijeta na DM-jezike i HM-jezike te jezike s
dvostrukim (engl. double-marking, obilježavaju i glavu i zavisnik, npr.
kečua), dvojnim (engl. split-marking, obilježavaju kadšto glavu kadšto
zavisnik, npr. bantuški jezici) i one bez morfološkog obilježavanja ,(to
su oni u kojima se sintaktička funkcija koje sastavnice obično iskazuje
redoslijedom) iznijela je g. 1986. J. Nichols. 206 Većina jezika u uzorku
(60) pokazivala je dosljedno odlike bilo DM bilo HM, no vjerojatno ni
u toj tipologiji ne treba tražiti jezike koji bi ekskluzivno pripadali jedno
mu tipu (Nichols 1996: 72). Morfološko obilježavanje glave svojstve
no je primjerice majanskim jezicima (Srednja Amerika, npr. cutuhil),
kavkaskim jezicima (npr. abhaški, inguški), jezicima Sjeverne Amerike
(npr. algonkijski, irokijski, suški, sališki, vakašanski jezici). Evo neko
liko primjera iz abhaškoga, inguškoga, cutuhila i navaha (idem: 60-2,
77; glavni dio istaknut ćemo fetom):
abh. a-č'k0'an ya-y0na
ART-dječak njegova-kuća 'dječakova kuća'
a�gyas a-q'na
ART-rijeka njezino-na 'na rijeci'
a-xac'a a-pn gs ° š 0 0 g
a- q ' 0-fa-y-te-yt'
ART-čovjek ART-žena ART-knjiga to-njoj-on-dati-FINITIV
'čovjek je ženi dao knjigu'
ing.207 k'ant c'a v-oay
dječak.v kući v-dolazi 'dječak dolazi kući'
jwo<i: c'a j-oay
djevojčica.J kući 1-dolazi 'djevojčica dolazi kući'
cut. ruu-majk jar aachi
3.sa-zbog ART čovjek 'zbog čovjeka, od čovjeka'
x-0-kee-tij tzyaq ch'ooyaa7
ASP-3.sa-3.PL-jesti odjeća štakori 'štakori su izjeli odjeću'
206
Iscrpan prikaz vrijednosti i doprinosa te tipologije dao je Matasović (2001:
269-73).
207
Oznake v i J oznake su rodova (prema prefiksima v- i j-). Vidimo dakle da
se glagol, glava konstrukcije, rodno obilježava ovisno o rodu svojeg argumenta
(subjektne imenice).
nav. 208 At' eed ashkii yiyiiHs4.

djevojčica dječak 3.ACC.3.NOM.PF.vidjeti
'Djevojčica vidje dječaka'
[Leechctfi maa'iitsoh bishxash-��] 0 nahal'in.
[pas vuk 3.PF.3.ugristi-REL] 0 IPF.3.lajati
'[Pas kojega je ugrizao vuk] 0 laje'
Zadnji primjer pokazuje vladanje relativnih surečenica u HM-jezi
cima. Dok će u DM-jeziku imenica pretrpjeti ispuštanje ili pronomina
lizaciju u relativnoj surečenici, kao u hrvatskome:
Laje pas [kojega je ugrizao vuk].
u HM-jeziku imenica će biti ispuštena u glavnoj surečenici (otud ona
ništica u primjeru), kao kad bi u hrvatskome bilo nešto poput:
Laje 0 [kojega je psa ugrizao vuk].
Drugo, pogledajmo padeže u dvjema hrvatskim rečenicama:
(1) PasNoM laje.
(2) PasNOM glođe kostAcc ·
U objema subjekt je u jednome, istome padežu (nominativu), a
objekt je u drugome padežu (akuzativu). Rečenica (1) ima neprijelazni
glagol, ima subjekt (nazovimo ga S) i nema objekta; rečenica (2) ima
prijelazni glagol, ima subjekt (nazovimo ga A) i izravni objekt (nazo
vimo ga O). Subjekt je, vršilac radnje, uvijek u nominativu. Citatni
oblik (v. § 1.2) u hrvatskome također je u nominativu. Akuzativom se
u aktivnoj konstrukciji obilježava trpilac radnje, odnosno objekt prije
laznoga glagola. Hrvatski je prema padežnom obilježavanju dopuna
(argumenata) glagolu nominativno-akuzativni jezik ili, kraće, akuza
tivni jezik, odnosno takav u kojemu su u aktivnoj konstrukciji istim
padežom obilježeni subjekti neprijelaznih i subjekti prijelaznih glago
la (S i A), a drugim padežom objekt prijelaznoga glagola (O). Takvi
su i latinski, engleski i mnogi drugi jezici. Jasno, vršilac radnje može
se u hrvatskome (u pasivnoj konstrukciji) izreći i drugačije, primjerice
prijedložnom sintagmom ili instrumentalom; trpilac (objekt prijelaz
noga glagola) tada bude u nominativu: 209
208 Prvi je primjer prema Butt (2006: 5).
209 Normativnu i stilističku vrijednost i prihvatljivost takvih rečenica zanemarit
ćemo.
(3a) KostN0Mje glodana od (strane) psa0EN.

(3b) KostN oMje glodana po psećim zubimawc ·
(3c) KostNoMje glodana psećim zubima1Ns ·
Zamislimo sad da je u rečenicama (1) i (2) padežno obilježavanje

drugačije, odnosno da pas I i pas2 nisu u istome padežu, štoviše da pas 1
i kost jesu u istome padežu. Rečenice su dakle značenjski iste, ali su u
jednome padežu vršilac radnje neprijelaznoga glagola (S: pas 1 ) i trpilac
radnje prijelaznoga (O: kost), a u drugome je padežu vršilac radnje prije
laznoga glagola (A: pas2), dakle nešto kao što imamo ako supostavimo
hrvatske rečenice (1) i (3a). Jezik u kojemu je u aktivnim konstruk
cijama obilježavanje takvo da su jednim te istim padežom obilježeni
vršilac radnje neprijelaznoga glagola i trpilac radnje prijelaznoga gla
gola (S i O), a da je drugim padežom obilježen vršilac radnje prijelaz
noga glagola (A) jest apsolutivno-ergativni jezik ili, kraće, ergativni
jezik. Apsolutiv je u takvim jezicima padež vršioca neprijelazne radnje
(S: pas 1 ) i trpioca prijelazne radnje (O: kost), a ergativ je padež vršioca
prijelazne radnje (A: pas2). Citatni oblik u takvim je jezicima tipično u
apsolutivu.
Simboli koje rabimo - S, A, O - ustaljeni su u jezikoslovlju (an
glo-saksonskome, pa onda i međunarodno). U novije doba naići ćemo
kadšto na istančaniju podjelu unutar O, na simbole P(acijens) - objekt
jednoprijelaznoga glagola, T(ema) - bliži objekt dvoprijelaznoga gla
gola, R(ecipijens) ili D(ativ) - dalji objekt dvoprijelaznoga glagola. 210
Također se u novije doba apsolutiv u jednome dijelu jezikoslovne lite
rature zove jednostavno nominativom (v. o tome Butt 2006: 155); da
lakše objasnimo pojmovnu, mi ćemo se terminološke razlike držati.
Premda čine manjinu ergativnih jezika ima po cijelome svijetu.
Takva je većina australskih jezika, mnogi novogvinejski, neki azijski
(npr. tibetski, čukotski, hindski i urdski), 211 neki sjevernoamerički jezici
(npr. eskimsko-aleutski inuit), među europskima baskijski, gruzijski.
210
Tako npr. u Siewierska (2004). Jedina je nevolja s P-om ta što je P u jezikoslov
lju ionako već preopterećen svim mogućim p-redikatima, p-articipima, sintagmama
(engl. p-hrase), p-reteritima ... U francuskome jezikoslovlju rabe se kadšto simboli
X, Y, Z (v. o tome Kačić 1996).
211
Neki novoindijski jezici ergativni su (npr. hindski, urdski, pandžapski), neki su
akuzativni (npr. bengalski), staroindijski (vedski i sanskrt) bijahu akuzativni. Au
stralski pak jezici postaju akuzativnima. Dakle padežne se obilježavanje dijakronij
ski može i izmijeniti (Butt 2006: 179-83).
Evo kakvo je padežno obilježavanje u australskome djirbalu (Dixon

1979: 61):
(4) IJU1na-0 banaga-nYu
otac-ABs(s) vratiti se-NONFUT 'Otac se vratio'
(5) IJuma-0 yabu-IJgu bura-n
otac-ABS(o) majka-ERG(A) vidjeti-NONFUT 'Majka vidi oca'
Dakle otac4 (S) i oca5 (O) u apsolutivu su (morf -@), a majka je (A)
u ergativu (morf -ygu). Već po nultome morfu vidimo da je apsolutiv
tipično neobilježeni padež. 212 U baskijskome, gdje se ergativ drži tek
posebnim oblikom padeža subjekta, bit će ovako (Rijk 2008: 196-8):
(6) Peru da-tor
P. dolaziti-INTRANS 'Petar d9lazi'
(7) Peru-k eta Miren-ek ogia da-kar-te
P.-ERG M .-ERG kruh nositi-PL-TRANS
'Petar i Marija donose kruh'
Ergativnost može biti morfološka i sintaktička (v. Dixon 1979; Van

Valin 2001: 73-9; Butt 2006: 161-4). Morfološka je ona koju smo upra
vo opisali, a sintaktička - koja je u jezicima svijeta daleko rjeđa - pod
razumijeva da će se tretman S i O drugačiji od tretmana A protegnuti i
na veće konstrukcije, na koordinirane i subordinirane, relativne rečeni
ce. U djirbalu je tako - koji se među jezicima ističe izrazitom sintaktič
kom ergativnošću, možda je i jedini koji ju posjeduje ili j� barem jedini
dovoljno opisan21 3 - moguće kazati koordiniranu rečenicu sa zajednič
kima S i O, primjerice rečenicu sastavljenu od (4) i (5): 214
(8) Otac (S) se vratio, majka (A) [oca (O)] vidi.
Ali nije moguće kazati koordiniranu rečenicu sa zajedničkima S i

A- u različitim su padežima pa nema uvjeta za koordinaciju:
(9) *Otac (S) se vratio, [otac (A)] vidi majku (O).
212
Spomenusmo nešto prije da je OSV izrazito rijedak redoslijed komponenata.
Kako vidimo, u primjeru (5) upravo je takav. Redoslijed je u djirbalu zapravo veo
ma slobodan - jer se sintaktički odnosi iskazuju fleksijom, kao i u hrvatskome - no
redoslijed kakav je u primjeru (5) normalan je, pa ga Dixon kao takva i donosi.
213
Matasović (2005: 92, n. 98) kao sintaktički ergativne spominje još čukotski (Si
bir) i jezik sama (Filipini).
214
Koordinativnoga veznika poput hrv. i ili te u djirbalu nema, a zajednička se sa
stavnica ispušta.
Sličan je problem i u relativnih rečenica. Pogledajmo tri

primjera: 215
(1 O) Čovjek (A) vidi ženu (O), [žena (S)] sjedi.
= Čovjek vidi ženu koja sjedi.
(11) Čovjek (A) vidi klokana (O), [klokana (O)] žena je ulovila.
= Čovjek vidi klokana kojega je žena ulovila.
(12) *Čovjek (A) vidi ženu (O), [žena (A)] ulovila je klokana (O).
= Čovjek vidi ženu koja je ulovila klokana.
Problem se javlja u rečenici (12), odnosno onda kad je trpilac radnje

glavne surečenice vršilac prijelazne radnje u zavisnoj surečenici, pa bi
dakle morao biti u različitome padežu - takva je rečenica u djirbalu ne
moguća. U hrvatskome takav problem nemamo jer antecedent relativne
zamjenice može biti koji god padež u glavnoj surečenici, primjerice:
(13a) ČovJ·ek vidi ženuACC koia
J NOM
J·e ulovila klokana.
(13b) ČovJ·ek se sieća
J
žene GEN
koia
J NOM
(13c) ČovJ·ek se divi ženiDAT koia
J NOM
(13d) ČovJ·ek nam govori o ženiLOC koia J. e ulovila klokana.
J NOM
.
(13e) ČovJ· ek se oženio ženomINS koia J NOM
J e ulovila klokana.
Da bi se u djirbalu izrekla rečenica koja značenjski odgovara reče

nicama (9) i (12), rabi se antipasiv, svojevrstan adekvat pasivu iz nomi
nativno-akuzativnih jezika, sintaktička preoblika kojom se, baš kao u
pasivu, izvodi neprijelazna konstrukcija. Pasivizacijom dubinski O po
staje površinski S, a dubinski A prelazi u površipski kosi padež i može
biti ispušten, antipasivizacijom pak dubinski A postaje površinski S, a
dubinski O prelazi u površinski kosi padež i može biti ispušten (Dixon
1979: 119). U rečenici (9) glagol vidjeti stavlja se u antipasiv, imenica
majka u dativ (postaje neizravni objekt), čime imenica otac prividno i u
koordiniranoj surečenici postaje vršilac neprijelazne radnje u apsoluti
vu. Nešto poput ad hoc konstruirane hrvatske surečenice s pasivom:
(14) Otac se vratio i [ocem] viđena je majka.
U rečenici (12) glagol uloviti stavlja se u antipasiv, imenica klo

kan u dativ (neizravni objekt), a imenica žena i u glavnoj i u zavi
snoj surečenici bude u apsolutivu, odnosno antipasivizacijom zavisna
215
Opet, relativnih veznika poput hrv. koji nema, nego je antecedent, žena, u njima
-pretpostavljeno -ponovljen, paispušten.
surečenica postaje neprijelaznom konstrukcijom, a imenica žena toj

konstrukciji prividno postaje vršilac neprijelazne radnje (S), pa samim
time njezin padež - apsolutiv - postaje odgovarajućim padežom. Nešto
slično u hrvatskome bismo imali kad bismo relativnu surečenicu izrekli
, 1pas1vom:
(15) Čovjek vidi ženu od koje/po kojoj/kojom je ulovljen klokan.
= Čovjek vidi ženu koja je ulovila klokana.
samo što u hrvatskome ženi i klokanu moramo promijeniti sintaktičku
službu (kao što to u pasivu bude) - trpilac postaje subjekt (klokan), a
vršilac adverbijal (od koje,po kojoj, kojom).
Ergativnost se može i drugačije tipologizirati, u jezicima svijeta
ona nije ujednačena i različite su razine njezina dosega (v. npr. Dixon
1979; Anderson 1985: 182ff; Butt 2006: poglavlje 6). Čak ni djirbal
nije posve ergativan - imenice, pridjevi i zamjenice za 3. lice skla
njaju se apsolutivno-ergativno, ali zamjenice za 1. i 2. lice posve su
nominativno-akuzativne (Dixon 1979: 63). Takva se pojava zove onda
djelomična ergativnost, 216 a sama po sebi, opet, može biti ostvarena i
uvjetovana različito - semantikom glagola, semantikom imeničkoga
pojma, glagolskim vremenom i vidom surečenice, glavnom i zavisnom
surečenicom. Koliko semantika i prijelaznost ili neprijelaznost glagola
mogu imati utjecaja na morfologiju, može se vidjeti već u hrvatsko
me - samo prijelazni glagoli mogu imati trpni particip (usp. glodati -
gladan, lajati - *lajan). Imenski pojam na padežno obilježavanje utje
če prema ljestvici potencijalnoga vršioca (Dixon 1979: 85-6; Blake
2001: 137):
1 >2 >3 >vlastita imenica>opća imenica (ljudsko>živo [>veće>manje]
>neživo) ...
Što se više krećemo udesno, to je veća vjerojatnost ergativnog obi
lježavanja. Iz ljestvice se vidi da nije neobično da u djirbalu baš zamje
nice za 1. i 2. lice nisu ergativne - one su univerzalno najmanje sklone
ergativnosti jer su najtipičniji ostvaraj vršioca radnje. Zanimljivo, ako u
jeziku ima djelomične ergativnosti uvjetovane glagolskim vremenom ili.
vidom, ona će se uvijek pojavljivati u prošlome vremenu i u svršenome
216
Engl. split ergativity. Prikladan je hrv. prijevod djelomična ergativnost. Aluzije
na razlom(ljenost) (tako npr. Kačić 1996), rascjep, raskol, razdijeljenost i sl., čini
nam se, odvode ukrivo. Tek djelomično ergativna zapravo je većina ergativnihjezika
(Butt 2006: 175).
vidu (Dixon 1979: 95). Gruzijski je (Hewitt 2005: 52, 10 3-4, 252-3)
dobar primjer za to - ergativ je ondje padež subjekta prijelaznoga
glagola u indikativu i subjunktivu aorista (!), izravni je objekt tada u
nominativu, neizravni u dativu; u prezentu i futuru subjekt je prije
laznoga glagola u nominativu, objekt u dativu; u perfektu i pluskvam
perfektu subjekt je prijelaznoga glagola u dativu, objekt u nominativu. 2 17
Primjerice:
an-i inga-s xed-avs
A.-NOM 1.-DAT vidjeti-PRES.3 'Ana vidi Ingu'
k'ac-ma kal-i dainax-a
čovjek-ERG žena-NoM spaziti-AOR.3 'Čovjek vidje ženu'
Da se o ergativnosti može govoriti i u hrvatskome, pokazao je Kačić

(1996), promatrajući ergativnost kao svojstvo prijelaznih glagola (ne
kao razliku prijelaznih i neprijelaznih), svojstvo da se u kojem jeziku
neki prijelazni glagoli vladaju drugačije od drugih prijelaznih glagola.
Tako je onda pomoću razlomljene (djelomične) akuzativnosti pokušao
objasniti ostvaraj dubinskih vršilaca prijelazne radnje površinskim pa
dežima koji nisu nominativ (desni stupac): 218
JaN0M imam glavobolju. Boli meAcc glava.
Peku meACC oči.
JaNoM se bojim. Strah meAcc je.
JaNoM ga žalim. Žao miDAT gaJ·e.
JaNoM bih htio jesti meso. Jede miDAT se meso.
OnNoM ima lijepu ženu. U njega0ENje lijepa žena.
Ponovimo na kraju ovoga poglavlja da vrijedi steći barem neki do

jam o tome da nominativno-akuzativni padežni sustav te obilježavanje
zavisnog elementa sintagme -kao što imamo u hrvatskome _: nisu jedi
ni sustavi koji postoje, što se u filologijama usko usmjerenima na poje
dine jezike počesto zanemaruje. Kroatistika u tome nije iznimka. Osim
što su nam opisi zbog toga nerijetko tipološki neupotrebljivi, to samo
po sebi nije loše. Loše je to što se onda činjenice hrvatskoga tretiraju
217
Gruzijski dakle ima tri različita padežna obilježavanja unutar triju nizova gla
golskih vremena.
218
Koliko je time opis postao uspješniji od tradicionalnih opisa pomoću termina
logičkoga subjekta, nismo posve sigurni, niti smo baš sigurni da je u Boli me glava
agens me(ne), a pacijens glava (usp. Kačić 1996: 297).
kao općevažeće, a to nisu niti mogu biti. Naravno, može se potrefiti da

stanje u hrvatskome bude univerzalno ili barem tendencijska univerza
lija, ali to ne znači da tomu uvijek i jest tako. 219
219
A opet, može se dogoditi da hrvatsko stanje bude neobično, a da kroatistika toga
nije dovoljno svjesna. Tako je primjerice neobično da hrvatski na glagolu ne iska
zuje valentnost (upravo kauzativnost), što ga prema Bybee (1985b: 29-31) zajedno
s navahom i vijetnamskim stavlja u red rariteta. Prije će međutim biti da je domaća
filologija s vremenom zaboravila da se kauzativnost može iskazati prijevojem (usp.
piti - pojiti), eto tek savjetništvo mnogo vremena troši na uvjeravanje puka da iz
među crn-e-ti se i crn-i-ti postoji razlika (je li ona u tematskome sufiksu ili u čestici
se?), čemu su u Babić et al. (1991: 674, § 596) posvećena dva retka.
S.GLAGOL
5.1 Uvod
V
S to je zapravo glagol? Koju to vrstu riječi smatramo glagolom? Koja
svojstva glagol univerzalno ima - u svima ili u većini jezika - po
kojima ga razlikujemo od ostalih vrsta riječi? Kao i svim punoznačnim
vrstama riječi (v. § 1.4), a njima ćemo se baviti u sljedećim trima po
glavljima, iznijet ćemo tzv. pojmovnu definiciju glagola, vidjeti što gla
gol univerzalno znači, odnosno koje semantičke prototipove iskazuju
riječi koje se vladaju kao glagoli, vidjeti koja su univerzalna glagolska
obilježja (inherentna, ona slaganja i konfiguracijska - v. § 3 .2) te kako
stvar s njima u hrvatskome stoji, odnosno kako su ona - ako jesu - u
hrvatskome morfološki iskazana. Na kraju ćemo se osvrnuti na pojmo
ve valencije i rekcije, koji se tradicionalno vežu uz glagole, no tiču se i
ostalih vrsta riječi.
Glagoli su »riječi kojima se izriču procesi - radnja, stanje i zbi
vanje«. Ta odredba iz Barić et al. (1995: 222) vrijedi i univerzalno,
odnosno glagolima se u jezicima smatraju one riječi koje tipično znače
radnje, zbivanja, stanja, procese i sl., odnosno svjesno djelovanje kakva
vršioca te prirodno zbivanje koje ne ovisi o volji nikakva vršioca. Kate
gorijalno bismo tada značenje glagola mogli definirati kao radnja. Ako
bismo ogledali na temeljnim semantičkim (proto )tipovima, kao glagoli
se u jezicima svijeta orječuju ovi (Dixon 1991: 85ff; 2004: 3),220 s time
220
R. M. W. Dixon (r. 1939.) izradio je tipologiju vrsta riječi na temelju semantičkih
prototipova koju ovdje preuzimamo, a kojoj je osnovna misao ta da postoji temeljna
i univerzalna sklonost pojedinoga semantičkog (proto)tipa da se oriječi u jednoj od
triju glavnih vrsta riječi.
180 • 5. Glagol
da su prototipno glagolski samo tipovi iz prve skupine, a oni iz skupina

2-5 mogu se orječivati i kao imenice i pridjevi: 221
1. KRETANJE/KRETNJA, npr. 'trčati', 'vratiti se', 'pasti', 'baciti', 'povu
ći'' MIROVANJE, npr. 'sjediti'' 'staviti'' 'držati' '-visjeti'' UTJECAJ/DJELO
'
VANJE, npr. 'udariti', 'rezati', 'spaliti', 'graditi', 'pokriti', DAVANJE, npr.
'dati', 'zamijeniti', 'platiti', POZORNOST, npr. 'vidjeti', 'čuti', 'iznenadi
ti', GOV ORENJE, npr. 'reći', 'vikati', 'pitati', 'obavijestiti'.
2. TJELESNE RADNJE, npr. 'jesti', 'kušati', 'ljubiti', 'spavati', 'krvari
ti', 'umrijeti', meteorološko V RIJEME, npr. 'kišiti', 'sniježiti', 'grmjeti',
'sijevati', NATJECANJE, npr. 'pobijediti', 'napasti', 'izgubiti', DRUŠTVENI
UGOVOR, npr. 'sastati se', 'upravljati', 'udati se', 'oženiti', UPORABA,
npr. 'rabiti', 'koristiti se', 'nositi', 'trošiti', RAZMIŠLJANJE, npr. 'misliti',
'zamisliti', 'pretpostaviti', 'znati', 'vjerovati', SV IĐANJE, npr. 'voljeti',
'sviđati', 'mrziti', EMOCIONALNI UTJECAJ, npr. 'dosađivati', 'zabavljati',
'nadahnuti', ODLUČIVANJE, npr. 'odlučiti', 'izabrati', PONAŠANJE, npr. 'po
našati se', 'oponašati', DOGAĐANJE, npr. 'dogoditi se', 'počiniti', 'iskusi
ti'' 'podvrgnuti se' USPOREĐIVANJE, ODNOS, POKORAVANJE i sl.
'
3. MODALNOST i POLUMODALNOST, npr. 'htjeti', 'moći', 'trebati', 'mo
rati', POČINJANJE, npr. 'početi', 'završiti', 'nastaviti', POKUŠAVANJE, npr.
'pokušati', 'probati', 'uspjeti', 'vježbati', POŽURIVANJE, npr. 'požuriti',
'hitati', USUĐIVANJE, npr. 'usuditi se', 'oprobati se'.
4. žELJENJEIHTIJENJE, npr. 'željeti', 'nadati se', 'zahtijevati', ODGAĐA
NJE, npr. 'odgoditi', 'izbjeći', ČINJENJE, npr. 'učiniti', 'uzrokovati', 'do
pustiti', POMAGANJE, npr. 'pomoći'.
5. DOIMANJE (engl. seem), npr. 'činiti se', 'izgledati', V RIJEDNOST
(engl. matter), npr. 'imati veze', 'vrijediti', 'važiti', 'računati se'.
Ako ogledamo u smislu radnje i stanja, glagoli mogu biti aktivni
(npr. hrv. pisati, graditi, kazati, trčati i sl.) i stativni (npr. hrv. sjediti,
ležati, bijeljeti se, venuti i sl.). Ako ogledamo u smislu prijelaza vrši
očeve radnje na trpioca, svi jezici (Schachter 1985) u značenjskome i
gramatičkome smislu razlikuju prijelazne (tranzitivne) i neprijelazne
(intranzitivne) glagole, odnosno one kod kojih se radnja na neki na
čin tiče trpioca radnje (trpilac se ili stvara, ili mijenja, ili je obuhvaćen
radnjom, npr. hrv. čitam knjigu, pišem pismo, gledam film) i one kod
kojih se radnja tiče samo vršioca (ne »prelazi«, npr. hrv. trčim, hodam,
sjedim).
221
Semantički prototipovi uvriježena se pišu malim verzalom (engl. small caps),
jednako kao i leksemi.
5.1 Uvod • 181
Glagol je jedna od punoznačnih vrsta riječi. No u tom smislu gla

goli nisu jednoobrazni, kao što su to - uglavnom - imenice i pridjevi,
odnosno unutar glagola razlikuju se skupine koje su punoznačne, koje
su manje punoznačne te one koje su posve funkcionalne, nesamostalne.
Tako primjerice u hrvatskome razlikujemo ove značenjsko-funkcional
ne skupine glagola, od najmanje značenjskih do punoznačnih (v. npr.
Silić - Pranjković 2005):
Pomoćni, ili sponski, ili kopulativni - značenje im je posve funk
cionalno (znače lice i broj), neleksičko, sponsko, sudjeluju u gradbi
perifrastičnih glagolskih oblika, odnosno uvijek imaju participsku, infi
nitivnu ili imensku dopunu; u hrvatskome to su glagoli biti i htjeti:
biti radio sam, bio sam radio, bijah radio, radio bih, bio bih radio
htjeti radit ću
Modalni - ne označuju konkretnu radnju, nego modificiraju kakvu
drugu radnju (stoga uvijek imaju dopunu u infinitivu ili, rjeđe, u kon
strukciji da + prezent) uspostavljajući modalni odnos (voljni, željni,
zahtjevni, poticajni, obvezujući i sl.); u hrvatskome to su primjerice:
htjeti Time hoću reći da ...
željeti Želim položiti vozački ispit.
morati Moramo pogledati taj film.
trebati Treba raditi da bi se preživjelo. Treba da radiš da bi preživio.
valjati Valja pripaziti na opasnosti.
moći Možemo li porazgovarati?
voljeti Volim čitati poeziju.
smjeti Ne smijem zakasniti.
znati On zna zakasniti.
Polusponski ili semikopulativni - sudjeluju u gradbi polusponskih
predikata (veoma slični sponskima, samo što glagol u njima ne gubi
svoje leksičko značenje), pa su na neki način i sponski i modalni, dobi
vaju nominativnu, instrumentalnu, prijedložnu ili dopunu kao+ nomi
nativ; u hrvatskome to su primjerice:
postaUa)ti Nebo je postalo tamno. Nebo postaje sve tamnije.
praviti (se) Ne pravi nas budalama! On se pravi pametan.
ostati Ostao je sam.
smatrati Smatraju ga budalom.
držati Drže ga za najpametnijega među njima.
imenovati Imenovali su ga ravnateljem.
proglasiti Proglasili su ga za predsjednika.
182 • 5. Glagol
Fazni - slični su modalnima, ali radnju ne modificiraju, nego ozna

čuju njezine različite faze (usp. gore skupinu 3 semantičkih prototipa);
u hrvatskome to su primjerice:
početi Moram početi učiti.
stati Mjesec stao da namigiva.
nastaviti Nastavili su se ponašati bahato.
prestati Prestali su nas posjećivati.
Perifrazni - samoznačni su, ali su dio perifraze, odnosno čvrste,

nerijetko frazeologizirane sveze glagola i imenske sintagme; u hrvat
skome to su primjerice:
biti biti od koristi, biti u sukobu, biti u skladu s čime
dati dati do znanja, dati doprinos
doći doći do izražaja, doći na svoje
gubiti gubiti nadu, gubiti živce, gubiti na ugledu
praviti praviti pogreške, praviti probleme, praviti face
Punoznačni ili autosemantični - svi ostali glagoli, pričem i neki iz

prethodnih skupina mogu, naravno, biti punoznačni:
(punoznačno) Trebam savjet.
(modalno) Trebam raditi da bih preživio.
(punoznačno) Stane on kraj mene i počne pričati...
(fazno) Stane on galamiti na nas ...
(punoznačno) Hoću poklon za rođendan.
(modalno) Ja hoću raditi.
(pomoćno) Radit ću.
Značenj"e punoznačnih glagola dalje se može precizirati prema raz

ličitim kriterijima; neke od njih spomenut ćemo u vezi s glagolskim
vidom (v. niže).
Kad govorimo o kategorijama koje se iskazuju glagolom - fleksijom
ili derivacijom - govorimo o onima koje se glagolima iskazuju tipično
i/ili u većini jezika svijeta. Pobrojiti koja se sve značenja, odnosi i kate
gorije glagolom mogu iskazati u polisintetičkim jezicima bilo bi veoma
teško (Anderson 1985a). Spomenut ćemo ove kategorije: 222
222
Osnovna literatura: Anderson (1985a), Schachter (1985), Katamba - Stonham
(2006), Stump (2007). Ostala referentna literatura dat će se razabrati prema navođe
nim primjerima i upućivanjima.
5.2 Inherentne kategorije • 183
Inherentne kategorije: vid (aspekt), vrijeme, način, polaritet, konju

gacijska vrsta.
Kategorije slaganja: lice, broj, rod.
Konfiguracijske kategorije: stanje (dijateza), subjunktiv (konjunk
tiv), promjene u neupravnome govoru, promjena referencije.
5.2 Inherentne kategorije

Glagol iskazuje neki događaj (otprilike kao odgovor na pitanje što se
događa?), radnju, stanje, zbivanje ili proces - sve to skupnim imenom
zovemo predikacija (engl. predication). 223 Predikacija se dalje može
specificirati, pobliže odrediti, karakterizirati na nekoliko načina. Spo
menut ćemo četiri takva načina, inherentne glagolske kategorije - vid,
vrijeme, način i polaritet - te im potom dodati obličnu kategoriju kon
jugacijskih vrsta. Vid, vrijeme i način izrazito su međusobno povezane
i isprepletene kategorije i u jezicima svijeta nerijetko se iskazuju istim
afiksima, koji se onda zovu TAM-obilježivačima (engl. TAM-marker),224
ili se pak međusobno nadopunjuju, pa primjerice jezici koji ne poznaju
poseban oblik za vrijeme futur buduće predikacije iskazuju pojedinim
glagolskim načinima, modalnim glagolima i sl.
Glagolski vid ili aspekt (engl. aspect) iskazuje unutarnji ustroj
predikacije. 225 Ako je predikacija iskazana kao neraščlanjiva cjelina,
kao viđena »izvana«, bez obzira na njezin unutrašnji vremenski i raz
vojni ustroj, govorimo o svršenom ili perfektivnom (engl. perfective)
glagolskome vidu. Ako je predikacija iskazana kao viđena »iznutra«,
s obzirom na njezin unutarnji vremenski i razvojni ustroj, govorimo o
nesvršenom ili imperfektivnom (engl. imperfective) glagolskome vidu.
U hrvatskoj rečenici:
Ana je čitala kad sam došao.
drugi glagol - svršeni - iskazuje predikaciju u njezinoj potpunosti, kao

cjelovitu i neraščlanjivu (ne iskazuje ništa o primjerice njezinu početku,
223
Kadšto se sinonimno terminu predikacija rabi termin situacija ( engl. situation).
U hrvatskoj se gramatikograftji u okviru sadržajnog ustrojstva za predikaciju rabi
termin rijek (v. npr. Katičić 1986: 24; Barić eta!. 1995: 399).
224
Engl. T(ense ) and/or A(spect) and/or M(ood) marker.
225 O
pćenito o glagolskome vidu v. Comrie (1978), Chung -Timberlake (1985), o
vidu u hrvatskome v. M0nnesland (2003, i literatura ondje), Jelaska- Opačić (2005),
Brlobaš (2007, i literatura ondje).
184 • 5. Glagol
sredini i kraju), prvi glagol - nesvršeni - iskazuje upravo unutarnji dio

predikacije (onaj koji nije ni početak ni njezin kraj). Svršeni glagoli mogu
iskazivati etape predikacije, dapače nerijetko i iskazuju (npr. ingresivni
svršeni glagoli iskazuju njezin početak, v. niže), njihovo značenje obič
no podrazumijeva dovršenost predikacije i/ili kakvu promjenu, njezinu
moguću rezultativnost i/ili svrhovitost - ali ključno je za njih da predi
kaciju iskazuju kao cjelinu. Za nesvršene je glagole ključan odnos prema
unutarnjem ustroju predikacije i prema vremenu- stoga oni mogu iska
zivati i predikacije koje se ponavljaju ili koje traju bez prestanka (bez
početka i bez kraja) i sl. Tako je u hrvatskome na propedeutičko pitanje
Što sad radiš? moguće odgovoriti nesvršenim glagolom (- Pišem.), ali
svršenim nije (- *Napišem.); drugim riječima, radnja svršenoga glagola
može se odnositi samo na prošlost i budućnost, ne i na apsolutnu sadaš
njost, svršeni glagoli ne mogu biti u apsolutnome prezentu, već samo u
relativnome (- Kad završim, reći ću ti.) ili onomu koji je relativiziran
(- Uvijek prvo napišem, a tek onda provjerim.), svršeni glagoli ne mogu
biti dopuna faznim glagolima (*počinjem napisati, *prestani napisati!)
i sl. U hrvatskome postoje dakle nesvršeni ili imperfektivni glagoli (npr.
znati, raditi, crtati, govoriti, gurati, bacati), svršeni ili perfektivni glago:'.:
li (npr. saznati, zaraditi, nacrtati, nagovoriti, gurnuti, baciti) te dvovidni
glagoli, oni kojih vid može biti svršen i nesvršen. 226
Načelnu podjelu aspekatskih opreka Comrieje (1978: 25) prikazao
ovako:
Aspekt
Perfektivni Imperfektivni
Habitualni Kontinuirani
Neprogresivni Progresivni
226
Iscrpan popis dvovidnih v. u Babić et al. (1991: 670). Dadu se podijeliti u tri
skupine: - pojedinačni (npr. biti, moći, htjeti, čuti, vidjeti, razumjeti, morati, kaza
ti, vezati, kaniti se, krstiti, čestitati, cjelivati, stradati, vjenčati, strijeljati, večerati,
užinati, ručati, kročiti, noćiti, daniti se...), - većina glagola na -ova-ti/-eva-ti (npr.
obrazovati, kamenovati,korjenovati, rukovati,silovati,prosvjedovati,poštovati,oči
tovati, oblikovati, opetovati, imenovati, objedovati,darovati,linčovati, rimovati ... ),
- gotovo svi glagoli na -ira-ti (npr. operirati, registrirati, telefonirati, dirigirati, la
kirati, cenzurirati, datirati, citirati, definirati, abdicirati, minirati, razminirati...).
Glagolska značenja koja se u širem smislu također mogu držati vid

skima mogu biti specifičnija no što temeljna podjela kazuje. Tako u
hrvatskome razlikujemo primjerice ova: 227 - durativnost (trajnost, npr.
boriti se, cvjetati, spavati), - iterativnost (učestalost, radnja se ponavlja,
prekida pa nastavlja, npr. pogledavati, zatvarati, prigovarati), - mo
mentalnost ili punktualnost (trenutnost, npr. jurnuti, maknuti, skočiti),
- inkoativnost ili ingresivnost (početnost, npr. poći, poletjeti, začeti), -
finitivnost (završnost, npr. dograditi, dopisati, dopuniti), - intenzivnost
(pojačajnost, npr. raspaliti, razveseliti, razmahati se), - sativnost (do
voljnost, npr. naspavati se, napiti se, nauživati se), - pantivnost (postup
nost, npr. graditi, pisati), - totivnost (cijelost, npr. skuhati, izliječiti),
- deminutivnost (umanjenost, npr. grickati, gricnuti, poigravati se), -
augmentativnost (uvećanost, npr. prejesti se, prestići), - distributivnost
(raspodijeljenost, radnja koja ima više vršilaca ili više trpilaca, npr. po
iskakati, poispremještati, porazmjestiti, pozatvarati).
Premda je vid inherentna glagolska kategorija, često izravno pove
zana s glagolskim vremenima (pa će jezici razlikovati primjerice ao
rist i imperfekt, svršeno i nesvršeno prošlo vrijeme, odnosno glagolska
vremena koja im značenjski odgovaraju, kako god se ona u pojedinoj
filologiji doista zvala), načini njegova iskazivanja nerijetko obuhvaćaju
mnogo više od glagolske derivacije, ponajprije različite perifrastične
glagolske oblike ili pak leksička i sintaktička sredstva. Tako se u en
gleskome i španjolskome habitualno značenje (predikacija svojstvena
nekom dužem periodu) iskazuje konstrukcijom s glagolom običavati
(engl. use, šp. soler) + infinitiv, za što adekvate imamo i u hrvatskome,
primjerice:
engl. He used to smoke. 'Nekad je pušio/Pušio je.'
(dosl. Običavao je pušiti.)
šp. Solia fumar. 'Nekad je pušio/pušila/Pušio/pušila je.'
(dosl. Običavao/običavala je pušiti.)
hrv. Običavao je/Znao je raditi po cijele dane.
Radio bi po cijele dane.
Često je radio cijele dane.
227 V. npr. Babić et al. ( 1991), Barić et al. ( 1995), Silić - Pranjković (2005), također
Brlobaš (2007: poglavlje 2.4) s pregledom literature i stavova o širem smislu aspek
tualnosti (njem. Aktionsart, termin koji se uvriježio i međunarodno, a naći ćemo ga
i u Babić et al. 1991: 671).
186 • 5. Glagol
a progresivno se značenje - u jezicima geografski i genetski sasma ne

povezanima - nerijetko iskazuje lokativnim prijedlozima, dakle zna
čenje 'radim' iskazuje se konstrukcijama poput 'u radu/radnji sam', ili
pak leksemima sa značenjem poput 'proces', 'napredovanje', 'hod' (v.
o tome Comrie 1978: poglavlje 5.2), za što u hrvatskome adekvat ima
mo u sveprisutnom i svepredikacijskom izrazu u tijeku (npr. upisi su u
tijeku). Hrvatski i općenito slavenski među jezicima su koji opreku svr
šenosti i nesvršenosti plodno iskazuju afiksalno, glagolskim tematskim
sufiksima i glagolskim prefiksima, pa mnogi glagoli dolaze u vidskim
parovima. Opreka prema vidu može se u hrvatskome iskazati: - pre
fiksacijom (npr. crtati - nacrtati, krasti - ukrasti, pisati - napisati),
smjenom sufiksa (npr. zaraditi - zarađivati, opisati - opisivati, gurati
- gurnuti), prijevojem (npr. okapati - okapati), kombinacijom smjene
sufiksa i prijevoja (npr. pomoći - pomagati, roditi - rađati, maknuti
- micati), najzad supletivnošću (npr. (iz)ići - (iz)laziti, čemu možemo
pribrojiti i leksičke parove poput reći - govoriti).
Glagolsko vrijeme (engl. tense) predikaciju smješta u vremenu, toč
nije vrijeme predikacije (lat. tempus agendi) smješta u odnos prema
nekome trenutku. Taj trenutak ili vremenski locus tipično je trenutak
govorenja (ili pisanja) (lat. tempus dicendi), premda ima glagolskovre
menskih sustava ili podsustava u kojima je vremenski locus drugi. Gla
golsko vrijeme kazuje dakle je li predikacija iskazana glagolom pretho
dila tom trenutku, je li mu istodobna (simultana) ili ga slijedi; pritom
su moguće i preciznije odredbe (u smislu preklapanja događaja ili u
smislu mjerenja vremenske udaljenosti od locusa). Tradicionalno se oni
sustavi u kojima je vremenski locus trenutak govorenja zovu apsolutni
ma, a sustavi ili podsustavi u kojima je locus neki drugi trenutak zovu
se relativnima; u širem smislu, tako i u hrvatskoj gramatičkoj tradici
ji, apsolutnost i relativnost tumače se kao uporabe glagolskih vremena
(oblika) u značenju koje im nije tipično, primjerice uporaba prezenta i
aorista za buduću predikaciju, kondicionala za prošlu predikaciju koja
se ponavljala i sl. (v. niže).
Hrvatski jezik izvanjezični vremenski (astronomski) kontinuum
segmentira natroje - na prošlost, sadašnjost i budućnost. Ta se segmen
tacija u jeziku ostvaruje glagolskim vremenima (oblicima) - perfek
tom/aoristom/imperfektom, prezentom i futurom I.:
prošlost sadašnjost budućnost
radio sam (PF.) radim (PRES.) radit ĆU (FUT.I)

pisah (IPF.) / napisah (AOR.) pišem (PRES.) pisat ću (FUT.I)
Temeljno je značenje tih oblika smjestiti vrijeme predikacije u odnos

prema vremenu govorenja. Usput, hrvatski aorist i imperfekt- kako je
znano- oblici su koji danas imaju tek stilističku funkciju; ni u jednome
kontekstu oni značenjski nisu nezamjenjivi perfektom. 228 Hrvatski ima
i dva oblika kojima se iskazuje nešto što bismo nazvalipredvrijeme. To
su pluskvamperfekt, koji iskazuje pretprošlost, i futur II., koji iskazuje
predbudućnost:
Fakultet je upisao nakon što je već bio odslužio vojsku. (PLPF.)
Doći ćeš kad budeš mogao. 229 (FuT.n)
Drugim riječima, ti oblici predikaciju vremenski smještaju ne u od

nosu prema vremenu govorenja, nego prema vremenu druge predikaci
je, pa ih možemo smatrati relativnima; njihov locus jest trenutak druge
neke predikacije. Na isti se način mogu promatrati i hrvatski glagolski
prilozi - glagolski prilog prošli iskazuje radnju koja je neposredno pret
hodila drugoj radnji, a glagolski prilog sadašnji radnju koja je istodobna
s drugom radnjom:
Otišao je ne pozdravivši. (GPP.)
Pogledavši na sat, shvatio je da kasni. (GPP.)
Gledajući na sat, nisam primijetio da je vlak već bio krenuo. (aPs.)
Razmišljam šetajući parkom. (GPS.)
Kao i kod drugih kategorija - glagolskih, imeničkih, pridjevskih

- uvijek valja paziti na razliku semantike i oblika. Konkretno, kad je
riječ o glagolima, nikako ne treba miješati značenjsku kategoriju (astro
nomskoga, izvanjezičnoga) vremena i jezične oblike koje tradicionalno
zovemo glagolskim vremenima. Oblicima specijaliziranima za poje
dine značenjske kategorije (temeljno je značenje prezenta sadašnjost,
upravo simultanost s vremenom govorenja, odatle mu i naziv) mogu se
228
To treba shvatiti u značenjskome, obavijesnome smislu. U smislu stila i komuni
kacije - to osobito vrijedi za aorist - nisu istovrijedni perfektu. Vidjet ćemo hoće li
kroz komunikaciju SMS-om njihova vrijednost jačati.
229
Istu vrijednost u hrvatskome ima i prezent svršenih glagola: Kad ozdraviš, dođi
ili Kad budeš zdrav, dođi.
188 • 5. Glagol
iskazivati i druge značenjske kategorije. Takvom uporabom - koja se

također nerijetko zove relativnom - izvorni se govornici služe svako
dnevno, ali, zanimljivo, imaju problema s njezinim osvještavanjem,
usp. primjerice:
Hodam jučer Ilicom i sretnem bivšu. pripovjedački, historijski prezent
Sljedeći tjedan imamo ispit. futurski prezent
Nastradali smo ako ne položimo ispit. futurski perfekt
Odoh! futurski aorist
Što mu je danas? - Bit će da je bolestan. prezentski futur
Ni upozorivši ga, nećeš ništa postići. pogodbena uporaba gl. pril. proš.
Sjedili bismo tako satima i šutjeli. kondicional I. za iterativnu prošlost
Vjerovao ti ili ne, bilo je upravo tako. pogodbena uporaba gl. prid. rad.
U vezi s morfologijom hrvatskoga glagolskog vremena valja tako-

đer imati na umu da ono u hrvatskome - kao ni vid - nije fleksijska,
nego je derivacijska kategorija. Ako ogledamo paradigme prezenta i
aorista, vidimo da se vrijeme - upravo {prezent} i {aorist} - iskazuje
derivacijskim sufiksom (ovdje -z- i -i-), a da se fleksijskim sufiksima
iskazuju samo lice i broj:
PRES. AOR.
1. za-rad-i-m za-rad-i-h
2. za-rad-i-š za-rad-i-0
3. za-rad-i-0 za-rad-i-0
Trojna segmentacija astronomskoga vremena, kakvu imamo u hr

vatskome, ni izdaleka nije univerzalna (Katamba - Stonham 2006:
238). Zapravo nije sigurno je li i sama segmentacija univerzalna. Dru
gim riječima, nemaju svi jezici različite glagolske oblike za različita
astronomska vremena. »Mandarinski nema gramatičke kategorije vre
mena, što znači da bi se mnogi primjeri mogli prevesti ili prezentom ili
perfektom«, kaže se u uvodnim napomenama mandarinske gramatike,
i dalje: »Mandarinski nema obilježivače vremena. Taj jezik ne rabi gla
golske afikse za iskazivanje odnosa između vremena pojave situacije i
vremena kad je ta situacija iznesena u govoru« (Li - Thompson 1981:
xx, 184). Isto je u burmanskome (Comrie 1985b: 50-1), slično u jo
rubi i igbu (Comrie 1978: 82-3). U takvim se jezicima nešto poput
vremenskih značenja može iskazivati glagolskim aspektom, konkretno
vidskim česticama.
Među jezicima s dvojnom segmentacijom - koja je uobičajenija od

trojne (Chung -Timberlake 1985: 204; Comrie 1985b: 48-50) - ima
onih koji razlikuju prošlost i neprošlost (pritom neprošlost »pokriva«
sadašnjost i budućnost) te onih koji razlikuju budućnost i nebudućnost
(pritom nebudućnost »pokriva« sadašnjost i prošlost). Među austral
skim jezicima najčešći je sustav koji razlikuje prošlost i neprošlost
(Dixon 2002: 71-2), primjerice u jidinju se neprošlost rabi za sadašnje i
buduće predikacije, sadašnje će kadšto biti praćene sa -ala 'sad' (Chung
-Timberlake 1985: 205):
IJayu gungi:p
l.SG vratiti.se.PAST 'Vratio sam se'
IJayu gungiIJ-ala
l.SG vratiti.se.NONPAST-sad 'Vraćam se/Upravo ću se vratiti'
wapi:ra mayi bugaIJ?
kakav voće jesti.NONPAST 'Kakvo voće jedete?'
biri:pga biri gungiIJ
more natrag vratiti.se.NONPAST 'Vratit ću se morskim putem'
Ako je sintetička glagolska fleksija mjerilo glagolskoga vremena,

engleski bi bio jezik koji nema poseban oblik za budućnost. Svjesni da
se neće svi gramatičari s njima složiti, Quirk et al. (2007: 176) kažu
upravo to: »U ovoj gramatici ne govorimo o futuru kao obličnoj ka
tegoriji: ono što kažemo jest da su pojedine gramatičke konstrukcije
(npr. will/shall + infinitiv, be going to + infinitiv, prezent) sposobne
iskazati semantičku kategoriju budućega vremena.« Nismo sigurni bi li
u takvoj konstelaciji i hrvatski imao oblik za budućnost (hrvatski futuri
perifrastični su, a prezent svršenih glagola ionako ima futursko znače
nje), pogotovo uz ovakve tipološke uvide: »Prošlost nasuprot neproš
losti temeljna je vremenska podjela u mnogim europskim jezicima, a
potpodjela unutar neprošlosti (osobito futur u opreci prema prezentu)
u najboljem je slučaju sekundama« (Comrie 1985b: 49); »Budući da
je prezent ponajprije vrijeme deskripcije, prirodno je da svršena ne
prošlost kao jedno od svojih značenja ima svršenu budućnost. Različiti
stupnjevi takva razvoja svršene neprošlosti u svršenu budućnost mogu
se uočiti u različitim indoeuropskim (posebice slavenskim) i neindoeu
ropskim jezicima« (Comrie 1978: 66).
Primjera jezika koji razlikuju budućnost i nebudućnost mnogo je
među sjevernoameričkim jezicima, australskim i jezicima Nove Gvineje.
190 • 5. Glagol
Među australskima takav je djirbal (Chung - Timberlake 1985: 205;

Comrie 1985b: 51-2). U takvim jezicima - premda oblik i dalje ima
značenjski odnos prema vremenu - vremensko je, temporalno znače
nje podređeno viđenju događaja u odnosu na stupanj sigurnosti da će
se što dogoditi ili da se neće dogoditi. Drugim riječima, ključna je u
takvim jezicima podjela na realne predikacije (realis), koje su ili prošle
ili sadašnje, i nerealne (irrealis),odnosno buduće. Dakle vremenskost je
(temporalnost) u tim jezicima podređena izvjesnosti,što glagolsko vrije
me izravno povezuje i isprepliće s načinom (v. niže). Dani je primjer
toga tipa jezika, 230 razlikuje tri oblika, jedan realni i dva irealna,odnos
no u daniju je (Palmer 2001: 162; Katamba - Stonham 2006: 238):
wat-h-i
ubiti-OSTVARENO-I .so 'Ubio sam ga'
was-0-ik
ubiti-VJEROJATNO-I .so 'Ubit ću ga'
wa?-1-e
ubiti-MOOUĆE-1.SO 'Mogao bih ga ubiti/Možda ga ubijem'
U jeziku hua (Papua Nova Gvineja) oblik koji njegov opisivač zove
aorist znači prošle radnje i sadašnja stanja (rjeđe prošla stanja i sadašnje
radnje), a morfološki je obilježen samo još jedan oblik, futur, koji je
dalje značenjski nijansirao načinima (Haiman 1980a: 136, 140ft):
hu-e
činiti-V.SUF 'Učinih/Činim'
hu-gu-e
činiti-FUT-v.suF 'Učinit ću'
hu-su-e
činiti-FUT.SUB-V.SUF 'Da učinim/Učinio bih' (subjunktiv)
U nekim su jezicima vremenski sustavi jako razrađeni prema stup

njevima »udaljenosti« predikacije od trenutka govorenja. Za precizno
određivanje takve udaljenosti jezici obično rabe leksičke izraze poput
hrvatskih jutros,danas popodne, sinoć, večeras,jučer,sutra,prekjučer,
prošli tjedan, sljedeće godine, prije dva milijuna godina i sl. Neki pak
230
Dani pripada porodici jezika dani-kverba, govori ga kamenodobni narod Dani u
indonezijskome dijelu Nove Gvineje, koji je u kontakt s »civilizacijom« stupio tek
1930-ih (prije izuma letjelica za njih se nije ni znalo).
za to imaju afikse. Primjera jezika s veoma razvijenim metričkim (engl.

metrical, Chung - Timberlake 1985) vremenskim sustavima ima među
bantuškima, sjevernoameričkima, australskim jezicima. U takvim je
zicima postoje posebni oblici, oblici s posebnim afiksima, koji služe
- ugrubo rečeno - za ono što se dogodilo primjerice davno (uključujući
mitske događaje), ono otprije nekoliko mjeseci, ono otprije nekoliko
dana, jučer ili pak danas, ali prije vremena govorenja, i sl. Čini se da
je narazrađeniji takav sustav posvjedočen u dijalektu višram (wishram
-wasco ili kiksht) sjevernoameričkoga jezika činuk (SZ SAD-a, gotovo
izumro), gdje je metrička podjela prošlosti dalje razrađena prefiksima
za 'ranije' i 'kasnije', pa otud ovakvo »sedmostupanjsko« značenje pre
fikasa (Comrie 1985b: 99):
ga(l)-u davna prošlost
ga(l)-t unazad jedne do deset godina
ni(g)-u unazad tjedna do godine dana
ni(g)-t prošli tjedan
na(l) jučer ili prošlih nekoliko dana
i(g)- ranije danas (nije sigurno je li moguće i(g)-u- i i(g)-t-)
Glagolski način (engl. mood) iskazuje stav govornika o iskazanoj
predikaciji - već prema njegovu izvanjezičnom iskustvu ili opažanju -
u smislu njezine stvarnosti, ostvarivosti, mogućnosti, nužnosti, poželj
nosti, vjerodostojnosti i sl. Jezična komunikacija prožeta je stavovima
govornika o predikaciji, koje ovaj može iskazivati na mnogo načina,
primjerice modalni� prilozima, modalnim glagolima, većim konstruk
cijama, usp. ove rečenice:
Možda će Ana ipak doći.
Ana će sigurno doći.
Ana mora doći.
Čini se da Ana ne želi doći.
Moguće je da Ana ne smije doći.
Takvo iskazivanje zove se modalnošću (engl. modality). Glagolski

način zapravo je modalnost u užem smislu - modalnost iskazana gla
golskom fleksijom ili derivacijom.
Jezici tipično (v. Chung - Timberlake 1985; Mithun 1999: 173;
Palmer 2001: poglavlje 1) u okviru modalnosti i načina razlikuju stvar
ne i nestvarne, realne i irealne predikacije. Rekosmo već, međunarodni
su termini realis i irrealis, i doista ih valja shvatiti kao termine - nije
192 • 5. Glagol
riječ o tome što je zaista realno ili nerealno, nego o tome što govor
nik drži »realnim«, spoznatljivim i dostupnim izravnim opažanjem,
odnosno »nerealnim«, tek zamislivim. Drugo je pitanje kako će koji
jezik iskazati pojedine značenjske kategorije, primjerice hoće li buduće
predikacije ili pak zabrane i zapovijedi biti tretirane kao realne ili kao
irealne, ali načelno se može kazati da se opreka realnoga i irealnoga
morfološki najčešće ostvaruje kao razlika indikativa s jedne te ne-indi
kativa (kondicionala, optativa i sl.) s druge strane. Usto jezici obično
morfološki ostvaruju imperativni način. Svi ostali načini posljedica su
nijansiranja temeljne podjele prema kriterijima epistemičnosti i eviden
cijalnosti te deontičnosti i dinamičnosti (Palmer 2001). U epistemičnoj
modalnosti govornik iskazuje svoj sud o predikacijskome stanju stvari,
a taj može biti spekulativan (moglo bi biti), deduktivan (mora da jest) ili
asumptivan, pretpostavni (bit će da jest). U evidencija/noj modalnosti
govornik podastire dokaz o predikacijskome stanju stvari, a taj može
biti iskustven iz prve ruke (vidom, čuvenjem i sl.) i iz druge ruke (opće
poznat, prenesen od drugog govornika, rekla-kazala i sl). U deontičkoj
modalnosti predikacijsko stanje stvari nametnuto je sudioniku predika
cije, pa ono može biti permisivno (može biti), obligativno (mora biti)
ili komisivno, obvezujuće (bit će). U dinamičkoj modalnosti predikacij
sko stanje stvari ovisi o sudioniku predikacije, pa može biti abilitivno
(mogu, sposoban sam) ili volitivno, voljno (želim, hoću). Uz te četiri
kategorije - epistemičnost, evidencijalnost, deontičnost, dinamičnost -
u okviru načina valja još uzeti u obzir kategorije poput futura (budućno
sti), negativnosti, interogativnosti, kondicionalnosti, purposivnosti (na
mjenskosti ili svrhovitosti), rezultativnosti, deziderativnosti (željnosti)
i sl. Sve one mogu se u jezicima iskazivati kao oblici modalnosti.
U hrvatskome, kažemo, glagolom se iskazuju četiri načina - indi
kativ, imperativ, kondicional i optativ. lndikativ (ili deklarativ) izjavni
je način, način kojim govornik iskazuje glagolsku radnju za koju drži
da je istinita ili, moglo bi se i tako reći, za koju ne drži ništa, o kojoj ne
iskazuje nikakav dodatni stav. U jezicima svijeta univerzalno indikativ
je najneobilježeniji način i počesto se ne iskazuje nikakvim posebnim
morfom. U hrvatskome su indikativni oni oblici što ih zovemo glagol
skim vremenima (prezent, aorist, imperfekt, futur I. i sl.):
SG. PL. SG. PL.
1. rad-I-m rad-I-mo gled-a-m gleđ-a-mo
2. rad-I-š rad-I-te gled-a-š gleđ-a-te
3. rad-I-0 rad-e-0 gled-a-0 gled-a(j)-u
Imperativ je poticajni ili zapovjedni način, način kojim govornik po

tiče sugovornika na što, zapovijeda mu, moli ga, brani mu, opominje ga
i sl. U hrvatskome u 1. licu sg. te 2. i 3. licu pl. ima poseban derivacijski
sufiks, fleksijski morfu 2. licu sg. drugačiji je nego u prezentu (nulti je),
a u 3. licu hrvatski imperativ iskazuje se perifrastično (neka+ prezent):
SG. PL. SG. PL.
1. rad-i-mo gled-aj-mo
2. rad-i-0 rad-i-te gled-aj-0 gled-aj-te
3. neka radi neka rade neka gleda neka gledaju
Kondicional je uvjetni ili pretpostavni način, način kojim govornik

iskazuje da se glagolska radnja ostvaruje pod nekim uvjetom, uz pret
hodno ispunjenje neke pretpostavke:
radio bih (COND.I), bio bih radio (COND.II)
Optativ je željni način, način kojim govornik iskazuje ostvarivu že

lju ili nadu. U hrvatskome nema poseban oblik, nego se iskazuje glagol
skim pridjevom radnim:
živio!, dobro došli!, zdravi bili!, sram te bilo!, živi bili pa vidjeli!,
ne ponovilo se!, vrag ga odnio!, Bog te blagoslovio!, počivao u miru!
Rekosmo, modalnost se - kao kategorija šira od načina - u hrvat-

skome može iskazivati i drugim sredstvima, pojedinim leksemima (pri
lozima), glagolskim oblicima, konstrukcijama s modalnim glagolima ili
posebnim rečeničnim konstrukcijama, primjerice: 231
(imperativnost) Da si se odmah ispričao!
Pokazati karte!
Nemoj govoriti gluposti!
Ovamo!
(kondicionalnost) Ako me pitaš, odgovorit ću ti.
Da bar nisam ništa pitao.
Radio - ne radio, dođeš na isto.
(optativnost) Da si me samo vidio!
Zdravo da si!
Da si mi zdrav!
Budi pozdravljen!
231
Mnogo primjera iskazivanja imperativa i optativa u hrvatskome v. u Budor
(1995).
194 • 5. Glagol
a i među glagolskim vremenima (v. gore) ima oblika koji se sasvim

normalno rabe u modalnome značenju, pa se primjerice futur I. glagola
biti može rabiti s asumptivnim i evidencijalnim značenjem (bit će da
mu nije dobro = 'pretpostavljam, čini se da ...'). Slično je s ostalim gla
golskim oblicima koje nalazimo u jezicima svijeta koji se ondje sma
traju dijelom sustava načina, a kojih u hrvatskome nema kao posebnih
oblika. Spomenut ćemo neke.232
Jusiv je vrsta zapovjednoga načina kojom govornik dopušta ili za
povijeda predikaciju 3. i/ili 1. licu, zapravo imperativ 3. licu ili pak
takav način kojim govornik zahtijeva dopuštenje za vlastito činjenje. U
suvremenome hrvatskom za to služe perifrastične konstrukcija nek(a)
+ prezent te konstrukcije s imperativom glagola dati (pustiti i sl.)+ D
(A)+ da+ prezent:
neka uđe
nek jedu kolače
daj mi da pijem/pusti me da pijem
dajte im da uđu/pustite ih da uđu
U starijem jeziku imperativ je imao posebne oblike za 3. lice sg.,

usp. iz Baščanske ploče:
Kuni ga bog 'Neka ga Bog prokune'
a u suvremenome jeziku zadržali su se uglavnom u jeziku Biblije i u

frazeologiziranim formulama ophođenja (više primjera v. u Gluhak
1999):
Sveti se ime tvoje / Budi volja tvoja / Dođi kraljevstvo tvoje
Ne budi vam zapovijeđeno!
Bog budi s vama!
Daj ti Bog zdravlja!
Bog te poživi!
Vrag te nosi!
Turski naprotiv ima imperativne oblike za 3. lice, ali nema za 1. lice

(Čaušević 1996: 289):
232
Više da bismo se upoznali s terminologijom i raznolikošću načina nego da bismo
dali njihov iole zaokružen pregled. Kao i kod ostalih kategorija mnogošta u termino
logiji ovisi o gramatikografskoj tradiciji pojedinoga jezika i ukupnosti sustava načina
u tom jeziku. Golem korpus morfološki i nemorfološki iskazanih načina, njihovih
termina i relacija s drugim glagolskim kategorijama dostupan je u Palmer (2001 ).
so.
1.
2. gel-0 'dođi' gel-in(-iz) 'dođite'
3. gel-sin 'neka dođe' gel-sinler 'neka dođu'
Hortativ je veoma sličan jusivu, također poticajni način upućen 1.

licu. U hrvatskome se iskazuje imperativom ili kakvom drugom kon
strukcijom, primjerice pođimo,pogledajmo,da pođemo, da vidimo, ide
mo vidjeti, ili konstrukcijom s pozajmljenim oblikom hajmo, hajdemo
(npr. hajde da ludujemo ove noći). U engleskome tipična je hortativna
konstrukcija ona sa let+ us,me (npr. let's go 'pođimo, krenimo, hajmo',
let 's dance 'zaplešimo').
Deziderativ je željni način kojim govornik iskazuje želju, nadanje,
čak čežnju (u tom smislu razlikovao bi se od optativa - često je riječ o
irealnome, što se hoće, a ne može se). U hrvatskome bi deziderativne
konstrukcije bile primjerice želim spavati ili spava mi se. U latinskome
postoje deziderativni glagoli, izvedeni sufiksom -urire (prezent -urio),
npr. scribo 'pišem' -scripturio 'piše mi se', edo 'jedem' - esurio 'hoću
jesti, gladan sam, jede mi se' (v. Simeon 1969: s. v.). U japanskome se
deziderativ tvori posebnim pomoćnim glagolom tai (Yamasaki-Vukelić
2006: 305). Zanimljivo, želje i nadanja u jezicima nerijetko se iskazuju
slično kao bojazni, strahovi (v. Palmer 2001: 131-5), usp. hrvatsko bo-
jim se da mi se spava.
Necesitativ ili obligativ način je kojim govornik iskazuje nužnost,
potrebnost ili obaveznost predikacije. Usp. primjerice turski necesitativ
glagola voljeti (tur. sevmek), sa značenjem 'treba da volim/moram vo
ljeti', u svim licima (Čaušević 1996: 294ft):
so.
1. sev-meli-yim sev-meli-yiz
2. sev-meli-sin sev-meli-siniz
3. sev-meli-dir sev-meli-ler
Evidencija! je način kojim govornik iskazuje odakle zna, naslućuje

ili zaključuje o predikaciji. Veoma razrađene sustave evidencijala nala
zimo u jezicima Amerika - na glagolu se morfski iskazuje je li predi
kacija čuvena, viđena i sl. U središnjem pomu (�alifornija, SAD) evi
dencija! se iskazuje enklitikama i zapravo se u realnome govoru rijetko
čuje »deklarativni« glagolski oblik, onaj koja uza se ne bi imao eviden
cijalnu enklitiku. Rečenica padala je kiša,čhe mu!,dosl. 'kiša pada(la)',
formulirat će se na jedan od ovih načina (Mithun 1999: 181):
196 • 5. Glagol
čhe mul=1ma 'padala je kiša' (i to je općepoznata, utvrđena činjenica)

čhe mul=ya 'padala je kiša' (znam to iz vlastita iskustva, neposredno,
vidio sam)
čhe mul=nme· 'padala je kiša' (znam to iz vlastita iskustva, čuo sam kako
dobuje po krovu)
čhe mul=1ka 'padala je kiša' (zaključujem, npr. prema tomu što je sve
mokro)
čhe mul=do· 'padala je kiša' (rečeno mi je)
Rekosmo, načina je u jezicima svijeta mnogo, pa ćemo samo još

»nabaciti« termine poput evaluativ (procjembeni, prosudbeni način),
permisiv ili koncesiv (način kojim se iskazuje dopuštanje, odobrenje),
volitiv ili voluntativ (način s voljnim značenjem), tentativ (način sa zna
čenjem pretpostavke), abilitativ (način kojim se iskazuje da je tko od
sudionika predikacije za nju sposoban), interogativ (upitni način), du
bitativ (način kojim se iskazuja sumnja u vjerojatnost predikacije) itd.
Svi se oni u pojedinim jezicima mogu iskazivati posebnim glagolskim
afiksima, dapače neki se mogu smatrati i fleksijskima, primjerice inte
rogativnost se tako vlada u kvakijutlu (otok Vancouver, Kanada), juka
girskome (Sibir), jupiku (Aljaska), zapoteku (Meksiko), burušaskome
(Kašmir) (Bybee 1985b: 174).
Nerijetko se glagolskim načinom smatra i negativ. Mi ćemo ga pod
terminom polaritet izdvojiti kao zasebnu inherentnu glagolsku ka
tegoriju.
Polaritet (engl. polarity) iskazuje razliku afirmativnoga i negativ
noga, izjavnoga i odričnoga, odnosno predikaciju određuje u smislu od
nosa jest i nije. U hrvatskome ta se razlika u glagola iskazuje sintaktič
ki, negacijskom česticom (npr. radim - ne radim), u imenica i pridjeva
derivacijski, prefiksom (npr. par- nepar, sretan - nesretan) ili leksički
(npr. dobar - loš). Morfološko izricanje polariteta na hrvatskim glago
lima iznimka je, posljedica srastanja i kontrakcije (npr. imati - nemati,
hoću - neću, jesam - nisam, ili regionalno idem - nedem, morem -
nemrem), ili se u nekoliko glagola prefiks ne- javlja u značenju za koje
se i ne može kazati da je antonimno (npr. nenavidjeti 'mrziti, zavidje
ti', nestati, nedostajati), ili je prefiks ne- zarobljen kojim drugim pre
fiksom, također tek u nekoliko glagola (npr. iz-ne-moći, o-ne-moćati,
ah-ne-vidjeti, ah-ne-veseliti se). 233 No ima jezika u kojima se polaritet
233
Usp. i Babić (1986: 497, § 1933). O zarobljenosti v. ovdje§ 10.3.
iskazuje glagolskim morfom, primjerice u turskome, usp. imperativ

(Čaušević 1996: 289):
AFF. NEG.
2. oku-0 'čitaj' oku-ma-0 'ne čitaj'
3. oku-sun 'neka čita' oku-ma-sm 'neka ne čita'
Negacijski sufiks doći će prije sufikasa za vrijeme, način, lice i broj,

a poslije sufikasa za valenciju (refleksivnih, recipročnih, kauzativnih,
pasivnih) (Payne 1985: 227):
ac1-n-dir-1l-ma-d1-k
žalovati-REFL-CAUS-PASS-NEG-PERF-1.PL 'nije učinjeno da žalujemo'234
Konjugacijske vrste također su inherentna glagolska kategorija.

Glagolska fleksija - osobito fleksija finitnih, ličnih oblika (usp. niže)
- zove se konjugacija ili sprezanje. Zbog jedne vrste jezične ekono
mije (v. § 4.3) pri fleksiji se glagoli prema fleksijskim i derivacijskim
morfovima okupljaju u skupine. Te skupine zovu se konjugacijskim vr
stama ili klasama. 235 Tako ćemo u hrvatskome imati primjerice ovakve
glagolske uzorke (više v. niže):
IV. v.1 v.2 VI.
INF. rad-i-ti gleđ-a-ti pis-a-ti kup-ova-ti
PRES. rad-i-m gled-a-m pis-je-m kup-uje-m
GPT. rad-je-n-0 gled-a-n-0 pis-a-n-0 kup-ova-n-0
Ako bismo sabrali, četiri se inherentne kategorije hrvatskoga gla

gola o kojima je bilo riječi tipično iskazuju derivacijski, a polaritet se
iskazuje posebnom riječju, česticom:
ne 0-rad-i-m za-rad-i-m
vid (nesvršeni/svršeni) .:::::

J . .... �
vrijeme (prezent) ....-::,:1------------1

način (indikativ) ...-::t---------1
vrsta (IV.) ...�t----------�
L-------- polaritet (da/ne)
234
Payne iz drugog izvora prenosi takvo značenje; smisao je zapravo - 'u nama nije
mogla biti pobuđena sućut'.
235
U hrvatskoj je tradiciji termin konjugacijska ili glagolska vrsta, čemu je hipo
nim, podređeni pojam, glagolski razred - govorit ćemo dakle o glagolskim vrstama
i razredima unutar njih.
198 • 5. Glagol
5.3 Kategorije slaganja

Dosad spominjane glagolske kategorije sve se u hrvatskome iskazuju
- ako se iskazuju morfološki - derivacijskim morfovima. Samo se tri
kategorije hrvatskoga glagola iskazuju fleksijskim morfovima - lice,
broj i rod. Na koji su način te kategorije glagolske? - One su glagolske
samim time što se na glagolu iskazuju, ali one glagolu nisu inherentne.
Sjetimo se uvida J. Bybee iz prošloga poglavlja - što je koja kategorija
općenitija, to će ona prije biti iskazana fleksijom; relevantnije kategori
je bit će iskazane derivacijom. Lice, broj i rod za glagol nisu relevantne
kategorije! Za samu glagolsku radnju zapravo je irelevantan podatak
o onome tko ju vrši. Taj podatak pripada imenici, imeničkomu pojmu.
Podaci o licu, broju i rodu (PNG-obilježivači, engl. PNG-marker), 236
koji se amalgamirani pojavljuju u hrvatskoj glagolskoj fleksiji tiču se
onoga tko ili onoga što vrši radnju, ne radnje same.
U hrvatskome se dakle glagol sa subjektom slaže u licu, broju i
rodu: 231
Ja radi-m. *Ja radi-mo.
Mi radi-mo. *Mi radi-te.
One su radil-e. *Ona su radil-i.
Lice je (engl. person)238 načelno deiktička, pokazna kategorija, ko

jom se sudionici u govornoj (ili pisanoj) komunikaciji dijele na govor
nike (adresante), sugovornike (adresate) i na sve ostale/sve ostalo (od
nosno nesudionike komunikacije). Ta trojna podjela, čini se, univerzalna
236 Engl. P(erson) andlor N(umber) andlor G(ender) marker.

237 Ostavljamo po strani pitanje koja vrsta riječi potiče slaganje. To je zapravo gla
gol kao središte rečenice (npr. glagol 1. lica sg. potiče, »traži« da se ostvari zamje
nica prvoga lica singulara, ne obratno). Ali sad nam je ta zavisnost nevažna - važno
je to da do slaganja dolazi.
238 Tradicionalan hrvatski termin jest i osoba. Prednost je termina lice što si je sad
već dugom uporabom priskrbio apstraktnost - ne pretpostavlja da je riječ o živome
ili ljudskome (što osoba podrazumijeva), odnosno pomalo je nespretno o 3. licu go
voriti kao o 3. osobi kad ta »osoba« može biti i automobil, planina, drvo, ptica ili
zmija, a i tvorbeno je gnijezdo već uvriježena s terminom lice (pa govorimo o bez
ličnim, ne o bezosobnim rečenicama, o ličnim oblicima, ne o osobnim, o bezličnim
glagolima, ne o bezosobnim ili neosobnim i sl.). Termin osoba i osobnost morfologi
ji je također potreban, upravo sa značenjem ljudskosti, pa ćemo ga tako i mi rabiti.
O terminima lice i osoba vodila se u hrvatskome 1990-ih i 2000-ih živa raspra (u
kojoj su sudjelovali S. Ham, B. Tafra, M. Peti, Stj. Babić); kao što to obično bude,
nitko nikoga ni u što nije uvjerio.
5 .3 Kategorije. slaganja • 199
je (Anderson 1985a: 197; Siewierska 2004: poglavlje 1). Diskursna

uloga govornika iskazuje se 1. licem, uloga sugovornika 2. licem, a svi
ostali/sve ostalo iskazuje se 3. licem:
SG. PL.
1. ja rad-i-m m1 rad-i-mo
2. ti rad-i-š vi rad-i-te
3. on,ona,ono rad-i-0 oni, one,ona rad-e-0
(O tipološki čestoj razradi 1. lica plurala prema ekskluzivnosti i in

kluzivnosti te o terminu 4. lica bit će govora u poglavlju o zamjenica
ma, v. §§ 8.2, 8.5.)
Među glagolskim oblicima ima onih koji se mijenjaju po licima,
koji imaju morf za značenjem lica, i onih koji se ne mijenjaju po licu, u
kojih lice nije iskazano. Fleksija po licima zove se konjugacija ili spre
zanje. Oblici koji imaju morf za iskazivanje lica zovu se lični, sprezivi
ilifinitni. Takvi su u hrvatskome prezent, aorist, imperfekt, imperativ, a
preko pomoćnoga glagola i pluskvamperfekt, futur I., futur II., kondici
onal I. i kondicional II. Oblici koji nemaju morfza iskazivanje lica zovu
se nelični, nesprezivi ili irifinitni. Takvi su u hrvatskome infinitiv, gla
golski prilozi i glagolski pridjevi. Pojedini glagoli takva su značenja da
je vršilac predikacije nepoznat, nevažan, neodrediv ili ga jednostavno
nema. Takvi glagoli nazivaju se bezličnima (impersonalnima) i javljaju
se samo u obliku za 3. lice i bez iskazana vršioca, 239 primjerice glagoli
koji znače meteorološke pojave (lat. verba meteorologica):
kiši kišilo je
sniježi sniježilo je
smrkava se smrkavalo se (je)
dani se danilo se (je)
grmi grmjelo je
Slično se u hrvatskome vladaju glagoli u kojih predikaciju vrši nešto

od onoga sveg ostaloga, dakle 3. lice, ali takvo da je vršilac nepoznat ili
neodrediv. Drugim riječima, bezlično se mogu upotrijebiti i lični glago
li, samostalno u 3. licu ili pak u bezličnoj povratnoj konstrukciji:
nije bilo struje govori se da...
bit će svega čini (mi) se da ...
239
U jezicima koji ispuštanje subjekta,subjektne zamjenice ne dopuštaju tu će doći
neutralna subjektna zamjenica - 'to', 'ono', engl. it, njem. es, fr. ii. V. o tome §§
5.4, 8.5.
200 • 5. Glagol
treba raditi ne da mi se
pozlilo mi je to se ne radi!
šumi mi u glavi to se jede? (= je li to jestivo?)
puše mi po nogama povraća mi se
u toj knjizi piše da... pjevalo se i plesalo cijelu noć
kaznilo ga s pet godina robije tu se penje, tu se pada...
Impersonalne konstrukcije u 3. licu u jezicima nerijetko imaju pa

sivno značenje, dapače jedan su od očekivanih načina iskazivanja pa
sivnosti (Keenan 1985: 247-8; Spencer 1991: 241).
Broj (engl. number) u glagola - kao ni lice - ne tiče se radnje, nego
vršioca radnje, točnije ne tiče se količine radnje, nego količine vršilaca
radnje. U tome se razlikuje od broja u imenica (i zamjenica). Ako ćemo
pravo, u tome se upravo i ne razlikuje od broja u imenica (i zamjenica),
nego je tek preslik tog broja na glagolu. U tom smislu riječ je zapravo o
kategoriji slaganja, ne o inherentnoj glagolskoj kategoriji. Pojednostav
ljeno rečeno, kad bi glagolski broj bio inherentno glagolska kategorija,
onda bi plural od raditi (npr. radimo) značio 'raditi više no jednom', a
to - znamo - nije slučaj. Količina predikacije - ako se tako može reći -
iskazuje se glagolskim vidom (primjerice ponavljanje predikacije = ite
rativnost, usp. hrv. skočiti� skakati, udariti� udarati). Sve dok o broju
u glagola tipološki ne budemo znali više, moći ćemo kazati da je tako i
univerzalno. Corbett (2000: poglavlje 8) pokazuje da morfološkog iska
zivanja broja događaja, broja predikacija na glagolu u jezicima svijeta
ima, i ne malo, ali da ono traži još istraživanja i terminološke precizno
sti. Ono što se u vezi s brojem kao - tada inherentnom - glagolskom ka
tegorijom dade primijetiti jest da je u odnosu prema imeničkomu broju
na nekoliko načina ograničen(iji): - obično se može iskazati samo na
manjem dijelu glagola, - uočiti generalizacije u tome kakvi su to glagoli
teže je nego u imenica (za koje je utvrđena i ljestvica živosti, prema ko
joj se obično može pretpostaviti koje će imenice, kakvih značenja, imati
opreku prema broju, a koje će ju imati manje vjerojatno), - distinkcije
unutar kategorije manje su (uopće pitanje je što se distingvira - predi
kacija jednom, dvaput, nekoliko puta - i je li tu onda riječ o singularu,
dualu, pluralu), - nerijetko ga je teško razlučiti od imeničkoga broja
(usp. hrv. ubiti� poubijati, baciti� bacati, gdje imamo opreku između
više predikacija, ali ona podrazumijeva i više sudionika, trpilaca predi
kacije), - kadšto se i dade uočiti, ali tada obično ne govorimo o istome
glagolu (u § 2 rekosmo da je supletivnosti u glagola manje - možda je
to samo do našega tumačenja supletivnosti).
5 .3 Kategorije slaganja • 201
Rod (engl. gender) u glagola također rtije inherentno glagolski.

Dapače za razliku od lica i broja, koje kategorije nalazimo u glagol
skoj fleksiji, rod u hrvatskoj glagolskoj fleksiji i ne nalazimo, odnosno
imamo ga samo u glagolskim pridjevima (a pridjevi su upravo po tom
rodu), dakle u perifrastičnim glagolskim oblicima koji u sebi imaju gla
golski pridjev:
SG. PL.
MASC. radio-0 sam/si/je radil-i smo/ste/su
FEM. radil-a sam/si/je radil-e smo/ste/su
NEUT. radil-o je radil-a su
Slaganje glagola u rodu (ili imeničkome razredu, klasi, v. § 6.2) nije

jako često, nalazimo ga u bantuškim jezicima, primjerice u jeziku eja
gham (Nigerija, Kamerun) (Watters 2000: 201; obilježivači slaganja sa
subjektom podebljani su):
n-tem ome a-kpfu] e-bhrn eJ-e e-nyane
cL.1-prijateljica CL.1.moj AGR(s).PF-okopati CL.5-farma CL.5-njezin cL.5-jučer
'Moja prijateljica jučer je okopala svoju farmu'
Rekosmo, u hrvatskome se slažu glagol i subjekt. Zapravo bi bilo

bolje kazati da se hrvatski glagol slaže s imenskom sintagmom koja je
u nominativu, jer će se u ergativnim jezicima (v. § 4.4) glagol slagati
s imenskom sintagmom koja je u apsolutivu. Slaganje glagola s nomi
nativnom i apsolutivnom sintagmom osnovno je slaganje u jezicima
svijeta - nema jezika koji bi imao neko drugo glagolsko slaganje, a da
nema to (Anderson 1985a: 194-5).
Saberimo shematski glagolske kategorije slaganja u hrvatskome:
ja radi-m ja sam radil-a
vi radi-te vi ste radil-e
Druga vrsta glagolskoga slaganja jest ono koje obuhvaća (i subjekt)

i objekt. U hrvatskome takva slaganja nema, u jezicima svijeta rjeđe je
od slaganja sa subjektom, ali još uvijek relativno često (v. Baker 2008:
196). Riječ je o slaganju kakvo bismo imali kad bi se glagol u ovim
dvjema hrvatskim rečenicama morfološki, afiksalno razlikovao:
202 • 5. Glagol
Vidimo lava.
Vidimo lavove.
U bantuškome jeziku runyankore (Uganda) nalazimo takvo slaganje

glagola i objekta kad je na objektu rečenični naglasak (Katainba- Ston
ham 2006: 242ft):
Eki-cuncu tu-ki-re�ba.
sa-lav LPL-AGR(O.SG) -vidjeti 'Lava vidimo'
Ebi-cuncu tu-bi-reeba.
PL-lav 1.PL-AGR(O.PL)-vidjeti 'Lavove vidimo'
Ili u nauatlu (Meksiko), gdje se prefiks za slaganje također smjenju

je ovisno o broju objekta; prefiks za slaganje sa singularnim subjektom
nulti je (Baker 2008: 201):
0-qu-itta in cihuatl m calli.
AGR(S.SG)-AGR(O.SG)-vidjeti DEF žena DEF kuća 'Žena vidje kuću'
0-quim-itta c5c5hua in pilli.
AGR(S.SG)-AGR(O.PL)-vidjeti zmije DEF dijete 'Dijete vidje zmije/zmija'
U tim primjerima ostvarena je i razlika u kategoriji određenosti, u

prvome (objekt je odvojen od glagola, između njih je subjekt) objekt se
tumači kao određen, u drugome (objekt je uz glagol) objekt se tumači
kao neodređen. Spominjemo to stoga što se u nekim jezicima glagol s
objektom slaže i prema (ne)određenosti (Anderson 1985a: 198), pri
mjerice u mađarskome glagoli imaju po dvije konjugacije, ovisno o
(ne)određenosti objekta (Rounds 2009: 16-17):
Latok egy hazat.
vidim.AGR(o) INDEF kuća.ACC 'Vidim (jednu) kuću'
Latom a hazat.
vidim.AGR(o) DEF kuća.ACC 'Vidim (tu) kuću'
Najrjeđe je u jezicima svijeta slaganje glagola s neizravnim, daljim

objektom. Ima ga u nekim sjevernoameričkim (npr. u čikasu, Oklaho
ma, SAD, Anderson 1985: 196-7), kavkaskim jezicima (npr. u gruzij
skome, Hewitt 2005: 53) ili u izoliranome burušaskom, s izravnim (prvi
primjer) i s neizravnim objektom (drugi primjer) (Baker 2008: 204): 240
240
Burušaski je ergativni jezik pa je izravni objekt u apsolutivu.
5.4 Konfiguracijske kategorije • 203
U:1,1 gu-yctsA-m.
ti.ABS AGR(o)-vidjeti-AGR(s) 'Vidim te'
U:1,1;;,r hik trAQ. gu-čičA-m.
ti.DAT jedan.ABS polovica.ABS AGR(o)-dati-AGR(s) 'Tebi ću dati jednu polovicu'
5.4 Konfiguracijske kategorije

Konfiguracijske kategorije one su koje su pokrenute unutar točno odre
đenoga sintaktičkog okružja. Mogu biti takve da su glagolu pridruže
ne unutar sintagme ili surečenice ili pak takve da su pridružene unutar
veće cjeline, primjerice u složenoj rečenici. I naravno, ovise o pojedi
nome jeziku - o pojedinome jeziku ovisi koja će se kategorija iz veće
strukture upisati u glagol. Tako bismo već za hrvatski zapravo mogli
reći da su lice i broj i konfiguracijske glagolske kategorije - upisuju se
u glagol ovisno o vršiocu glagolske. Nama to neće biti odveć važno, ali
spomenimo da je glagolsko vrijeme unutar generativne teorije zapravo
konfiguracijska kategorija pridružena glagolu od strane funkcionalnih
glava Aux(iliary) ili lnfl(ection). Konfiguracijski uvjetovan može biti i
pojedini oblik, pa primjerice možemo kazati da je konfiguracijski u hr
vatskome uvjetovana pojava infinitiva (rjeđe konstrukcija da+ prezent)
poslije modalnoga ili faznoga glagola:
Morali smo to napraviti.
Što želiš reći?
Odlučio sam početi učiti.
Podrobnije ćemo prikazati ove četiri konfiguracijske glagolske ka

tegorije: dijatezu, subjunktiv, promjene glagola u neupravnome govoru
i promjenu referencije.
Glagolsko stanje ili dijateza (grč. 8tath�mc;, diathesis 'glagolsko
stanje', engl. voice) iskazuje odnos između semantičkih i gramatičkih
uloga glagolskih dopuna, promjene u argumentnoj strukturi ili valenciji
glagola (predikata) polučene afiksacijom. 241 Najčešća tako uspostavlje
na opreka u jezicima svijeta jest ona između aktiva (radnoga stanja)
i pasiva (trpnoga stanja). U aktivu vršilac radnje (agens) ujedno je i
subjekt rečenice, trpilac je (pacijens) objekt:
241
Gramatičke uloge (engl. grammatic role) glagolskih dopuna jesu subjekt, izrav
ni i neizravni objekt; o semantičkim ulogama (dubinskim padežima) v. § 6.4; o ar
gumentnoj strukturi glagola v. niže, § 5.6
204 • 5. Glagol
s p o ADV
Branitelji brane domovinu
(Vršilac) (Trpilac)
U tipičnome pasivu (Keenan 1985) trpilac prijelazne radnje postaje
subjektom rečenice, a vršilac neobaveznim dodatkom, adverbijalom u
kosome padežu (u jezicima svijeta to može biti instrumental, lokativ,
genitiv, ili pak vršilac bude inkorporiran u glagol242); u hrvatskome će
to biti prijedložni genitiv, eventualno besprijedložni instrumental:
s p o ADV
Domovina je branjena od branitelja/braniteljima.
(Trpilac)
I•'-----�
(Vršilac)
t
Stanje je dakle konfiguracijska kategorija jer ovisi o okružju - pro
mocija, p(r)omicanje, »unapređenje« trpioca radnje na sintaktičko mje
sto subjekta zahtijeva promjenu glagolskog oblika, primjerice aktivno.
ga prezenta u pasivni prezent s glagolskim pridjevom trpnim (hrvatski
nema sintetičkoga pasivnog oblika, kao što ga ima primjerice latinski).
Samim time promijenjena je i argumentna struktura (valencija) glago
la braniti - u aktivnoj konstrukciji on je bio prijelazan, u pasivnoj on
postaje neprijelazan, pa nema ni objekta. Pasiv se u hrvatskome može
iskazati i bezličnim konstrukcijama (v. gore, § 5.3), povratno (v. 'niže)
i leksički (v. Belaj 2004); leksički iskazana pasivnost nije glagolsko
stanje, ali pokazuje da je stanje tek jedan od načina na koji se pasivnost
u širem smislu iskazuje:
Dinamo je pretrpio poraz.
Torcida je dobila batine.
Utakmica će biti predmet proučavanja sudačke komisije.
Primjeri pokazuju još nešto. U hrvatskome se pasiv tvori od pomoć
nih glagola biti i bivati i glagolskoga pridjeva trpnog. Pomoćni glagoli u
perifrastičnim pasivima u jezicima svijeta dadu se tipološki rasporediti
u četiri skupine (Keenan 1985: 257-9): - glagoli bivanja i postajanja
(npr. biti, postati), - glagoli primanja (npr. dobiti, primiti, čak jesti), -
242
Primjerice kad se u engleskome rečenica Građani su kontrolirani od države
iskaže sa složenim pasivnim glagolom s inkorporiranim vršiocem, The citizens are
state-controlled (umjesto by the state).
glagoli kretanja (npr. ići, doći), - glagoli doživljavanja (npr. trpjeti, dir
nuti). Stoga pojava pomoćnoga glagola (po)jesti u pasivu sinhalskoga
jezika (Šri Lanka) ne treba biti prevelik kuriozitet kad se i u hrvatskome
batine mogu pretrpjeti, dobiti, razgovomo najzad i popiti. 243
U jezicima svijeta pojavljuju se još neka glagolska stanja, odnosno
glagolski oblici koji se u konkretnim jezicima drže dijelom sustava gla
golskih stanja. Spomenut ćemo antipasiv, medij, refleksiv, reciprocita
tiv, aplikativ, cirkumstancijal, pseudopasiv, kauzativ ifaktitiv.
Antipasiv je (engl. antipassive) u apsolutivno-ergativnim jezicima
(v. § 4.4) svojevrstan adekvat pasivu u nominativno-akuzativnim jezici
ma.244 U takvoj konstrukciji vršilac prijelazne radnje (A) postaje vršilac
neprijelazne radnje (S), tranzitivna konstrukcija biva intranzitivnom,
primjerice u australskome jeziku bandjalang (Dixon 2002: 523-4):
IJadju ga:IJga-n j bulaIJ
l.SG(A) uzeti-FuT meso 'Ja ću nabaviti meso' (TRANS)
IJay ga:IJa-li-:nj bulaIJ
l.sa(s) uzeti-ANTIPASS-FUT meso 'Ja ću nabaviti meso' (INTRANS)
Zamjenica 1. lica sg. (ja) dolazi u različitim oblicima jednostavno
stoga što je u različitim padežima, a objekt- ako je imenica (kao ovdje
meso)- ostaje neobilježen. Kako već rekosmo u § 4.4, antipasiv se rabi
u povezivanju dviju rečenica. Prva rečenica (tranzitivna) ne može se
izravno povezati s intranzitivnom rečenicom, primjerice:
yanga:-nj IJay gila:
ići-FUT l.sa(s) tamo 'Ja ću ići tamo' (INTRANS)
jer im subjekti ne bi bili u istome padežu, već se prije subordinacije (na
mjerna, purposivna rečenica, oznaka PURP) prvo mora antipasivizirati,
pa tako dobivamo:
yanga:-nj IJay gila: ga:IJa-li-ya: bulaIJ
ići-FUT l.sa(s) tamo uzeti-AN'rIPASS-PURP meso
'Ići ću tamo da nabavim meso' (INTRANS)
243 Keenan (1985: 259) sinhalski primjer spominje obzirno i kao »rather exotic«. U
novoj inačici rada (v. Keenan- Dryer 2007: 10-1) primjer je izostavljen, ali glagol
(po)jesti i dalje se spominje kao mogući pomoćni glagol u perifrastičnome pasivu.
244
To ne znači da ergativni jezici ne mogu imati i pasivne konstrukcije. Mogu, često
i imaju.
206 • 5. Glagol
Mediopasiv ili medij (srednje stanje, engl. mediopassive, middle) u

praindoeuropskome je bio stanje nasuprotno aktivu i služio je za izrica
nje radnje kojoj se vršilac ne želi ili ne može izreći. U indoeuropskim
jezicima iz tog su se oblika razvili oblici različitih značenja245 - reflek
sivnosti (npr. perem se), radnje koja se vrši u korist vršioca ili za vrši
oca (npr. perem si ruke), recipročnosti (npr. rukujemo se), pasiva (npr.
biva slavljen), bezličnosti (npr. to se ne radi), u nekih glagola značenje
mediopasiva nije se razlikovalo od značenja aktiva, a u nekih su medio
pasivni oblici imali aktivno značenje (deponentni glagoli). 246 Ta razno
likost značenja ogleda se i u opisima suvremenih indoeuropskih jezika
i medijalnih značenja u njima, primjerice u hrvatskome kao - refleksiv
nost sa značenjem pasiva, refleksivni ili medijalni pasiv (v. niže), kao
zbivanje/stanje koje se odvija bez volje vršioca (Barić et al. 1995):
voljeti crnjeti se brinuti se sramiti se
venuti mračiti se nadati se čuditi se
željeti sjati se ponositi se hladiti se
ili kao glagolski oblik izveden od takvih medijalnih glagola, odnosno

onaj koji je oblikom jednak aktivu (jer se pasiv ne može izvesti), a ima
značenje pasivnoga (Raguž 1997):
pokisao (+- pokisnuti) uveo (+- uvenuti)
podbuhao (+- podbuhnuti) zreo (+- zreti)
ozebao (+- ozepsti) iznemogao (+- iznemoći)
Refleksiv je (povratno stanje, engl. reflexive) takvo stanje u kojemu

su vršilac radnje i trpilac radnje isti, odnosno subjekt i objekt rečenice
imaju isti referent. U hrvatskome se uspostavlja povratnom zamjeni
com, dok primjerice u turskome sufiksom (Čaušević 1996: 217-8):
hrv. hvaliti- hvaliti se
razvesti- razvesti se
tur. ov-mek- ov-iin-mek 'hvaliti se'
bo�a-mak- bo�a-n-mak 'razvesti se'
245 O praindoeuropskom mediopasivu i razvoju u indoeuropskim jezicima v. Mata

sović (1997: 203--4).
246 O
deponentnim glagolima (»odložnima«, »deponiranima«, jer »odlažu« aktivne
oblike) u starogrčkome i latinskome v. Dukat (1983: 292--4) i Gortan - Gorski -
Pauš (2005: 94-9). U hrvatskoj gramatici Babić et al. (1991: 667-8) deponentnim
glagolima zovu nepotpune glagole, one što ih mi zovemo defektivnima (v. § 2.2).
U jezicima nije neočekivano da refleksiv ima pasivno (medijalno)

značenje, 247 usp. hrvatski:
Ravnatelj se proziva za razne malverzacije.(= prozivan je)
Njegove knjige čitaju se diljem svijeta.(= čitane su)
Gradi se novi most preko Save.(= biva građen)
Čaša mi se razbila u ruci.(= razbijena je)
Ova se košulja teško glača. (= biva glačana)
Kao potvrdu isprepletenosti refleksivnosti i značenjske medijalnosti

(onaj dio »za korist vršioca«) možemo spomenuti kajkavske konstruk
cije s povratnom zamjenicom u dativu, uz glagole bilo neprijelazne bilo
takve da podrazumijevaju da se nešto čini u svoju korist:
On si spi.
Malo si je počinul.
Malo smo si popili i pojeli.
S refleksivnošću je u hrvatskome povezana i recipročnost, odnosno

uzajamno i nerijetko istodobno i/ili suradničko vršenje radnje dvaju ili
više vršilaca koji su istovremeno i trpioci:
Oni se tuku(= Oni tuku jedan drugoga).
Dopisujem se s prijateljem.
Upoznali smo se.
Reciprocitativ se (uzajamno stanje, engl. reciprocal) u jezicima do

ista kadšto iskazuje istim sredstvom kao refleksiv, tako u romanski
ma, slavenskima, starogrčkome (Anderson 1985a: 192; Spencer 1991:
249), no u mnogima je iskazan zasebnim sredstvima, u engleskome
tako posebnim recipročnim zamjenicama (Quirk et al. 2007: 364-5), u
turskome posebnim sufiksima, koji nisu jednaki refleksivnima (Comrie
1985a: 326; Čaušević 1996: 217-24):
engl. Adam and Eve blamed themselves. (REFL.)
'A. i E. okrivljivali su se(svak sebe)'
Adam and Eve blamed each other. (RECIP.)
'A. i E. okrivljivali su se Gedno drugo)'
247
Značenje koje nalazimo i u neindoeuropskim jezicima, npr. u turskome(v. Ča
ušević 1996: 216ft).
208 • 5. Glagol
tur. Sultan ve Sehrazad sev-in-ir-ler. (-REFL-PREs-3.PL)

'Sultan i Šeherezada se raduju' 248
Sultan ve Sehrazad sev-i�-ir-ler. (-RECIP-PRES-3.PL)
'Sultan i Šeherezada se vole'
Aplikativ (engl. applicative) jest stanje u kojemu argument glagola

s mjesta daljega, neizravnoga, kosog objekta (a ima značenje benefak
tiva, malefaktiva, sredstva, cilja, posjednika i sl.) biva p(r)omaknut na
mjesto bližega, izravnog objekta (na neki način postaje trpilac). Riječ je
o konstrukciji čestoj u bantuškim jezicima, a bliskija nama bit će takva
konstrukcija u engleskome, koja se ondje zove engl. dative alternation
ili dative shift (hrv. dativna smjena)- u engleskome je dativnoga bene
faktiva moguće p(r)omaknuti na položaj bližeg objekta:
engl. Andrew gave the flowers to Helen. 'Andrija je cvijeće dao Heleni.'
Andrew gave Helen the flowers.249 'Andrija je Heleni dao cvijeće.'
Sličnu konstrukciju u hrvatskome imamo s posjednikom (što bi se

onda zvalo engl. possessor raising, podizanje posjednika), kad posjed
nik u genitivu prelazi u dativ, primjerice:
hrv. Taylor je slomio nogu Eduarda da Silve.
Taylor je Eduardu da Silvi slomio nogu.
Posjednik (Eduardu da Silvi) ostaje tu atribut, izravni objekt ostaje

nogu, pa je to konstrukcija koja samo sliči aplikativnoj. 250 U »pravim«
aplikativnim konstrukcijama doći će do afiksalne promjene glagolskog
oblika (do čega u hrvatskome i engleskome ne dolazi), primjerice u
čičevi (Malavi) (Spencer 1991: 287) i svahiliju (Van Valin 2001: 62;
Comrie 1985a: 317): 251
248
Sic! U nekih turskih glagola u refleksivu i/ili u reciprocitativu dolazi do promje
ne značenja, tako i u navedenu primjeru: sev-mek 'voljeti' -sev-in-mek 'radovati se'
(Čaušević 1996: 219).
249
Mnogi se sintaktičari ne slažu s time da je Heleni samim time postale izravni
objekt, no oni koji tvrde da jest, imaju jak argument u pasivnoj konstrukciji, u ko
joj taj izravni objekt doista može postati subjektom: Helen was given the jlowers
by Andrew, otprilike 'Helena je darovana cvijećem od Andrije' (v. Van Valin 2001:
62-4; Katamba - Stonham 2006: 282-4; generativnosintaktički opis v. u Butt 2006:
83-6).
250 O
nekoliko hrvatskih glagola kod kojih se dade govoriti o dativnoj smjeni, npr.
(po)služiti, (po )nuditi, podariti, darivati, v. Zovko Dinković (2007).
251
Primjeri su kompilirani iz dvaju izvora - u Van Valina glose su prekomplicirane,
u Comriea pak ima grešaka.
čič. Mbidzi zi-na-perek-a msampha [kwa nkhandwe].

zebre SUBJ-PAST-dati-ASP stupica lisici
'Zebre su stupicu dale [lisici]'
Mbidzi zi-na-perek-er-a nkhandwe msampha.
zebre SUBJ-PAST-dati-APPL-ASP lisica stupica
'Zebre su lisici dale stupicu'
svah. Badru a-li-andik-a barua [kwa Jurna].
B. on-PAST-pisati-INO pismo J.
'Badru je napisao pismo [Jurni]'
Badru a-li-mw-andik-i-a Jurna barua.
B. on-PAST-on-pisati-APPL-IND J. pismo
'Badru je Jurni napisao pismo'
Mtoto a-li-kimbi-a.
dijete ono-PAST-otrčati-INO 'Dijete je otrčalo'
Mtoto a-li-m-kimbi-li-a mama wake.
dijete ono-PAST-ona-otrčati-APPL-IND majka njegova
'Dijete je otrčalo svojoj majci'
Haspelmath (2002: 217) piše da se i plodni njemački prefiks be

može promatrati kao aplikativni- mijenja argumentnu strukturu glago
la, dalji objekt p(r)omiče u bliži:
njem. IKEA liefert dem Nachbar-n die Mobel.
I. dostavlja DEF.DAT susjed-DAT DEF.ACC namještaj.ACC
'IKEA susjedu dostavlja namještaj'
IKEA be-liefert den Nachbar-n [mit Mobel-n].
I. APPL-dostavlja DEF.ACC susjed-Acc [s namještaj-DAT].
'IKEA susjeda opskrbljuje [namještajem]'
U primjerima je slučajno mnogo osoba. To zapravo i nije slučajno.

Kao što se i pasiv rabi zato da bi se argument ne-vršilac izmjestio ulijevo
(engl. left-dislocation, v. npr. Keenan 1985), pojavio na obavijesno istak
nutu početku rečenice i postao njezinim glavnim predmetom, tako se
rabi i aplikativ, odnosno argumentima koji bi inače bili u kosome padežu
priskrbljuje se važniji sintaktički i obavijesni položaj, oni postaju jezgre
nim argumentima glagola i čitav se fokus rečenice prebacuje na njih.252
252
Shibatani ( 1985) iznosi obratnu pretpostavku, doduše s istim rezultatom - proto
tipno se pasiv više tiče vršioca nego drugih sudionika predikacije, odnosno ponajpri
je služi smanjivanju važnosti vršioca (povećanje važnosti drugih sudionika samo je
210 •. 5. Glagol
Brojne aplikativne konstrukcije (s p/r/omicanjem alativnih, ablativnih,

komitativnih argumenata) upravo s takvom funkcijom nalazimo u sje
vernoameričkim jezicima, primjerice u barbarefiu i nez perceu (v. Mit
hun 1999: 245-7). Stoga se u gramatikama pojedinih jezika one i neće
opisivati u okviru glagolskih stanja, nego u okviru poglavlja o fokaliza
ciji i topikalizaciji, primjerice u chamorru (v. Topping 1973: poglavlja
4.10-11).253
Cirkumstancijal ( engl. circumstantial) jest stanje u kojemu argu
ment ili čak adjunkt s mjesta daljega, neizravnog objekta ili čak ad
verbijala biva p(r)omaknut na mjesto subjekta. Dakle kao kad bismo u
hrvatskome sredstvo p(r)omaknuli na položaj subjekta:
hrv. Andrija odjeću pere sapunom.
Sapun se od Andrije rabi za pranje odjeće.
Termin cirkumstancijal nije posve proširen (ima ga Trask 1992: s. v.),

obično se pojava razmatra kao pasiv unutar veoma razrađena sustava
pasiva, kakve nalazimo u malajsko-polinezijskim jezicima, primjerice u
filipinskim jezicima (npr. tagaloški, ilokano) ili u malgaškome (Mada
gaskar) (Spencer 1991: 239; malgaški ima redoslijed V(ADV)OS):
malg. Manasa lamba amin ity savony ity Rasoa.
prati odjeća sa taj sapun taj R.
'Rasoa odjeću pere tim sapunom'
Anasan dRasoa lamba ity savony ity.
prati.CIRCUM od.R. odjeća taj sapun taj
'Taj sapun se od Rasoe rabi za pranje odjeće'
Mitoetra amin ity trano ity izahay.
živjeti u taj kuća taj mi.EXCL
'Mi živimo u toj kući'
Itoerana nay ity trano ity.
živjeti.CIRCUM mi taj kuća taj
'Ta kuća je obitavana od nas'
posljedica), pa u jezicima često služi za predikacije koje se zbivaju bez volje vršioca
ili ima honorifičnu funkciju (npr. Jeste li posluženi? uljudnije je od Služe li vas?)
(usp. i Spencer 1991: 244-5).
253 Haspelmath (2002: 217) i Katamba-Stonham (2006: 283) primjere iz chamorra
tretiraju kao aplikativne, za što je sa svojom disertacijom o inkorporaciji vjerojat
no zaslužan M. Baker (Jncorporation: A theory of grammatical function changing,
MIT, 1988).
U drugome primjeru kuća je dio prijedložnog izraza, dakle dopuna

prijedlogu (u kući). Pomak takve dopune na mjesto subjekta neprijelaz
noga glagola kadšto se naziva i pseudopasivom (engl. pseudo-passive,
v. Spencer 1991: 242; Trask 1992: s. v.), primjerice u engleskome:
engl. Someone has slept in my bed. 'Netko je spavao u mojemu krevetu'
My bed has been slept in (by someone).
dosl. 'Moj krevet je bio spavan u (od nekoga)'
Someone is pointing at me. 'Netko upire prstom na mene'
I don't like being pointed at (by anyone).
dosl. 'Ja ne volim biti upiran na (ni od koga)'
Kauzativ je (engl. causative) jedan od eksploatiranijih jezikoslovnih

termina. U najširem smislu značio bi učinskost ili uzročnost, kakvu u
hrvatskome imamo primjerice u glagola crniti, ocrniti, pocrniti (sve
'učiniti X crnim') ili posjesti 'učiniti da X sjedi', a u opreci prema gla
golima crnjeti, sjesti, sjediti, koji nisu učinski ili uzročni.254 U smislu
glagolskoga stanja i valencije značio bi takav glagolski oblik koji ne
kom početnom glagolu povećava valentnost, primjerice koji od nepri
jelaznoga glagola oblikuje prijelazni, od prijelaznoga dvoprijelazni i sl.
(Comrie 1985a: 323).255 U mnogim jezicima kauzativnost je iskazana
posebnim glagolskim derivacijskim morfom, primjerice u japanskome
(idem: 334):
Taroo ga Ziroo o ik-ase-te
T. SUBJ z. OBJ.D ići-CAUS-PAST dosl. 'Taroo je učinio da Ziroo ode'
Taroo ga Ziroo ni ik-ase-te
T. SUBJ Z. OBJ.I ići-CAUS-PAST dosl. 'Taroo je učinio da Ziroo ode'
Glagol ići (jap. iku) kauzativizacijom postaje prijelazan. Ako je

objekt izravni (prvi primjer), podrazumljena je veća prisila (T. je Z.-a
natjerao da ode); ako je objekt neizravni (drugi primjer), podrazumljena
je manja prisila (T. je Z.-a uvjerio ili zamolio da ode). U baskijskome
254
Kako se vidi, u hrvatskome je prema glagolskim sufiksima obično nemoguće
odrediti je li glagol kauzativan; načelno sufiks -i- (IV. glagolska vrsta) upućuje na
kauzativnost, sufiksi -e-, -a-, -ova-1-eva- (III., V. i VI. vrsta) na nekauzativnost, ali
ne mora uvijek biti tako (usp. i Babić et al. 1991: 674, § 596).
255
Obratan slučaj, kad se valencija glagolu smanjuje, zove se onda antikauzativ
(ibid.). Jedan od primjera antikauzativnosti jest i refleksivnost, primjerice hrvatska
uporaba povratne čestice se, kojom od prijelaznoga glagola dobivamo neprijelazni
\usp. Luka je zatvorio vrata - Vrata su se zatvorila).
212 • 5. Glagol
se gotovo od svakoga glagola sufiksom -arazi može izvesti kauzativni

(Rijk 2008: 377):
bete 'puniti' bete-arazi 'učiniti da puni; ispuniti'
hil 'urnrijeti' hil-arazi 'učiniti da ubije; libiti'
joan 'otići' joan-arazi 'učiniti da ode'
S druge strane faktitiv (engl./actitive) nije jako čest termin, a i kad

se rabi, nerijetko se rabi sinonimno terminu kauzativ. U svakom slučaju
riječ je o jako bliskim kategorijama, koje se nerijetko iskazuju istim
morfološkim sredstvima. Pojedini jezici imaju veoma razvijenu tvor
bu faktitiva i kauzativa, pa oni mogu biti polazište za diferencijaciju.
Takav je primjerice turski, ondje se faktitiv i kauzativ tvore istim su
fiksima (-dir-1-tir-, -ir-, -er-1-ar-, -it-, -t-), a ostvareno značenje ovisi o
valenciji polaznih glagola (v. Čaušević 1996: 224-31):
ya�a-mak 'živjeti' � ya�a-t-mak 'oživiti, reanimirati' (faktitiv)
kes-mek 'odrezati, odsjeći' � kes-tir-mek 'dati komu da
odsiječe (npr. kosu)' (kauzativ)
Stoga, ako nam je do razlike,faktitiv možemo smatrati učinskim ili
uzročnim stanjem u kojemu vršilac sam čini da što bude kakvo, a kau
zativ uzročnim ili poticajnim stanjem u kojemu vršilac potiče drugoga
vršioca na radnju. U hrvatskome bi tada faktitivni bili primjerice glagoli
(po)crniti 'učiniti crnim', bijeliti 'činiti bijelim', ubiti 'učiniti da umre',
a kauzativni primjerice pojiti 'činiti da tko drugi pije', ili konstrukcije s
dati, regionalno činiti:
dao sam si sašiti odijelo 'učinio sam da mi tko drugi sašije odijelo'
činiš me plakat 'ti činiš da ja plačem'
Budući da utječu na promjene u argumentnoj strukturi glagola, u

jezicima koji ih imaju, faktitiv i kauzativ obično se promatraju kao dio
sustava glagolskih stanja. 256
Subjunktiv ili konjunktiv (lat. /modusi coniunctivus, svezani, pri
vezani /način/) u europskim se jezicima (npr. starogrčkome, latinsko
me, njemačkome, suvremenim romanskim jezicima) smatra dijelom
sustava glagolskih načina, takvim načinom kojim se izriče želja, volja,
256
Isto vrijedi za adjutativ (engl. adjutative), stanje u kojemu vršilac pomaže dru
gomu vršiocu u radnji; Trask (1992: s. v.) donosi primjer iz semitskoga jezika tigri
nja: qiitiile 'ubio je' - ?aqqatiile 'pomogao je ubiti'. Simeon (1969: s. v.) piše da je
adjutativ glagolski vid, poput primjerice kooperativa, komitativa, kontributiva i sl.
mogućnost, kakva zamisao ili mišljenje govornika, te se značenjski

podudara i/ili preklapa s načinima poput optativa, volitiva, kondiciona
la, imperativa, jusiva, dubitativa i sl. Primjerice u latinskome (Gortan
- Gorski- Pauš 2005: 262) i francuskome (Grevisse 1988: 670-1):
lat. EamusPRES.SUB! 'Pođimo!' - imus PRES.IND 'idemo'
Fortasse di:xeritPF.sua quisquam. 'Možda bi tko rekao' - dixit PF.IND 'rekao je'
fr. VivePREs.sua la France! 'Živjela Francuska!' - vit PRES.IND 'živi'

Que la lumiere soitPRES.sua! 'Neka bude svjetlost!' - est PRES.IND 'jest'
Budući da je počesto riječ o obliku koji se mora pojaviti ako se

u rečenici za to steknu uvjeti - primjerice u pojedinim zavisnim su
rečenicama, ili »privezano« uz glagole govorenja, mišljenja, htijenja,
pretpostavke, dopuštanja, zabrane, nadanja, ili »privezano« uz kakav
podrazumljeni, pretpostavljeni (neiskazani) uvjet - dakle o obliku koji
zapravo ne iskazuje govomikov stav o predikaciji, nego je jednostavno
sintaktički uvjetovan, u novije se doba (tako npr. Katamba - Stonham
2006: 248) o subjunktivu govori kao o konfiguracijskoj glagolskoj ka
tegoriji.257 Usp. primjerice u francuskome (Grevisse 1988: 1628ff):
fr. Je voulais qu'elle viennePREs.su/*vientPREs.INo· 'Želio sam da (ona) dođe'
11 faut que nous partionsPREs.su/*partonsPREs.INo tres tot.
'Treba da krenemo vrlo rano'
Sljedeća česta konfiguracijska uvjetovanost glagola odnosi se na

promjene pri prenošenju iz upravnoga u neupravni govor (engl. indi
rect speech), usp. primjerice promjene glagolskog oblika i lica u hrvat
skome i engleskome (v. npr. Quirk et al. 2007: 1026ff):
hrv. Rekao sam mu, »Pođi s nama!«
Rekao sam mu da pođe s nama.
engl. »I like your tie«, she told John.

'»Sviđa mi se tvoja kravata«, rekla je Ivanu'
She told John that she liked his tie.
'Rekla je Ivanu da joj se sviđa(la) njegova kravata'
257 Palmer (2001: 4-5) pokazuje da je subjunktiv zapravo veoma blizak načinskomu
terminu irrealis - što nije realis, što se ne tvrdi, što nije indikativ, što je podložno
govornikovu tumačenju, subjunktiv je. U razradi ih dalje razdvaja, a jedan od razlo
ga jest i sintaktička uvjetovanost subjunktiva (koja je dobro uhvaćena grčkim termi
nom u1cotaKttKTJ, hypotaktike 'podređen, subordiniran'). U svakom slučaju riječ je
o bliskim kategorijama.
214 • 5. Glagol
U sjevernoameričkim, eskimsko-aleutskim, australskim i jezicima

Nove Gvineje česta je pojava morfološkog obilježavanja promjene re
ferencije na glagolu (engl. switch-reference), 258 odnosno na glagolu se
iskazuje je li u jukstaponiranim, subordiniranim ili konsekutivnim re
čenicama - dakle može biti uvjetovano i diskursno - došlo do promjene
sudionika predikacije (nosioca kakve semantičke uloge), otprilike kao
kad bi u hrvatskim rečenicama:
hrv. Pojeo, sam grah i ostavio kobasicu.
Pojeo2 sam grah, ti si smazao kobasicu.
oblici pojeo 1 i pojeo 2 bili različiti, imali različite afikse, jer se oblikom
pojeo 2 najavljuje da će dalje u tekstu doći do promjene vršioca. U je
ziku vašo (Kalifomija, Nevada, SAD) glagol dobiva sufiks -š, čime se
najavljuje da vršilac u koordiniranoj (prvi primjer), odnosno glavnoj
surečenici (treći primjer) neće biti isti; izostanak sufiksa (drugi primjer)
znači da je subjekt isti (Mithun 1999: 269): 259
vaš. memluyi-š lemehi
ti.jedeš-os ja.ću.piti 'Ako ti jedeš,ja ću piti'
?lebiwi-ge ?i?wa?
on.je.odgrizao-oBJ on.je.pojeo 'Što je odgrizao,to je pojeo'
ligiyesi-š-ge ?umYa:mi
ja.ga.nisam.vidio-os-oBJ o.tome.ti.govoriš
'Nisam vidio onoga o kome govoriš'
Ili u australskome jeziku diyari, gdje se različitim sufiksima kazuje

da je vršilac uključen ili neuključen u radnju (Bhat 2004: 84):
diy. nhulu nganthi pardakama warrayi, thanali thayi-lha
on meso donio Aux oni jesti-ss
'Onje donio meso za njih(= sebe i druge) da jedu'
nhulu nganthi pardakama warrayi, thanali thayi-rnanthu
on meso donio AUX oni jesti-os
'On je donio meso za njih(= druge) da jedu'
258
Zapravo je riječ o skretanju referencije, o promjeni referenta. Matasović(2001:
201-2, 207) rabi termin preklapanje referencije, s primjerima iz inuita i poma.
259
Na jeziku vašo radio je W. Jacobsen,koji je pojavu g. 1967. prvi opisao i nadje
nuo joj termin (ibid.).
5.5 Hrvatske glagolske vrste • 215
Za kraj ponovimo da konfiguracijske kategorije - kao, uostalom, i

sve inherentne i kategorije slaganja - ovise o pojedinome jeziku, odnos
no o pojedinome jeziku ovisi koje će kategorije nužno na glagolu biti
iskazane. Što se hrvatskoga tiče, ispada da hrvatska glagolska fleksija
obuhvaća kategorije koje su najmanje glagolske (lice i broj), temeljne
glagolske kategorije (vid, vrijeme, način) iskazuju se derivacijski. To
nije u neskladu s univerzalijama (v. § 4.3) te iznova preispituje odnos
fleksije i derivacije i gramatikografske · stavove o njima - što pripada
glagolskoj paradigmi, a što glagolskoj tvorbi, i ima li to dvoje uopće
smisla razdvajati.
5.5 Hrvatske glagolske vrste

Vratimo se jednoj inherentnoj glagolskoj kategoriji - konjugacijskim
vrstama. Svak tko je učio latinski, učio je da su ondje glagoli raspoređe
ni u tipove poput amo� amare 'voljeti', habeo� habere 'imati', scrzbo
� scrzbere 'pisati', venii5 � venzre 'doći', tko je učio francuski, učio je
aimer � j 'aime, ecrire � j'ecris, venir � je viens, nepravilni avoir � j'ai,
tko je učio engleski i njemački, učio je pravilne i nepravilne (»jake«)
glagole. Teško je reći zašto je tomu tako, ali pri osvještavanju hrvatskih
glagolskih vrsta - i čemu njihovo osvještavanje uopće - uvijek treba
krenuti od stranih jezika. Govornicima hrvatskoga nerijetko nije po sebi
jasno da konjugacijskih tipova ima i u hrvatskome (i da ih - ako nam
je do morfološkog opisa stalo - valja osvijestiti), premda im je po sebi
jasno da ih pri učenju stranih jezika treba savladati.
U svim slavenskim jezicima glagoli se dadu rasporediti u nekoliko
fleksijskih vrsta, nekoliko konjugacija ili sprega. U tradiciji ustalila su
se dva glavna razvrstavanja, prema dvjema tradicionalno prepoznatim
osnovama (bazama): infinitivno-aoristnoj (od koje se u hrvatskome
tvore infinitiv, aorist, glagolski prilog prošli, glagolski pridjevi) i pre
zentskoj (od koje se u hrvatskome tvore prezent, imperativ, glagolski
prilog sadašnji), primjerice u glagola brati:
bra- INF. brati, AOR. ubrah, GPP. ubravši, GPR. brao, GPT. bran
ber- PRES. berem, IMP. beri, GPS. berući
U hrvatskoj gramatičkoj tradiciji preteže razvrstavanje prema infi
nitivnoj osnovi - na šest vrsta i »sedmu«, koja je zapravo skup nepra
vilnih glagola (npr. biti, htjeti, ići, spati). Takvo razvrstavanje zasniva
se na podjeli kakvu je u staroslavenskoj gramatici Institutiones linguae
216 • 5. Glagol
slavicae dialecti veteris ... 260 g. 1822. postavio veliki češki filolog i pre
poroditelj J. Dobrovsky (1753-1829).261 Dobrovsky je glagole razdije
lio na šest konjugacija: u I. se -ti dodaje korijenu, u II. infinitiv izlazi na
-nQ-ti, u III. na -e-ti, u IV. na -i-ti, u V. na -a-ti, u VI. na -ova-ti. Neparne
vrste dijele se u sebi na nekoliko razreda. Tu su diobu prihvatili Slove
nac F. Miklošič (1813-1891) i Čeh V. Vondrak (1859-1925) te je preko
njih s neznatnim preinakama ostala u hrvatskim gramatikama sve do
danas. A. Schleicher (1821-1868), njemački filolog kojega smo spomi
njali kao onoga koji je prvi u jezikoslovlju rabio termin morfologija (v.
§ 1.1), načinio je podjelu prema prezentskoj osnovi podijelivši glagole
najprije na one s tematskim vokalom i one bez njega (u čemu se bio
poveo za F. Boppom, koji je takvu diobu postavio za praindoeuropski).
Schleicherovu podjelu prihvatio je g. 1909. u svojoj staroslavenskoj
gramatici Nijemac A. Leskien (1840-1916), 262 a u Poredbenoj slaven
skoj gramatici daje ju i Stj. Ivšić (1970: 252ft): u I. vrsti prezentska
osnova svršava na -o- -e- (npr. stsl. nesQ, neseto), u II. na -no- -ne- (npr.
stsl. dvignQ, dvigneto), u III. na -jo- -je- (npr. stsl. znajQ, znajeto ), u IV.
na -i- (npr. stsl. nosilo, letito), u V. su atematski glagoli (npr. stsl.jesmb,
jamb, damb, vemb). Podjelu prema prezentskim sufiksima, prilagođenu
suvremenu hrvatskome stanju, u novije doba ponovo nalazimo i u hr-
vatskim gramatikama.263
Glagolske vrste prema infinitivnoj osnovi. Podjelu prema infini
tivnoj osnovi imamo u gramatikama Vj. Babukića (1854; 1835. ima
260 Institutiones linguae slavicae dialecti veteris quae quum apud Russos, Serbos
aliosque ritus graeci tum apud Dalmatas glagolitas ritus latini Slavos in libris sa
cris obtinet (Vindobona /Beči, 1822).
261 Uz Slovaka P. J. Šafarika (1795-1861) jedan od »otaca slavistike«. Dobrovsky
je podjelu glagola prema infinitivnoj osnovi mogao naći u slovačko-češkoj grama
tici Slovaka P. Doležala (1700-1778) Grammatica Slavico-Bohemica (Bratislava,
1746).
262 Grammatik der altbulgarischen (altkirchenschlavischen) Sprache (Heidelberg,
1909). Kad smo već maločas spomenuli »patrijarhe«, recimo da među »apostole«
slavistike ide i jedan Hrvat, Varaždinac, V. Jagić (1838-1923), jedan od najvećih sla
vista svih vremena, veoma zaslužan za širenje podjele prema prezentskoj osnovi.
263 Znatnije novosti u diobi hrvatskih glagola donijeli su Stj. Babić u Tvorbi riječi
(1986, isprva u Babić 1980, poslije je ta podjela ušla i u Babić et al. 1991 i Raguž
1997), J. Silić (Silić - P ranjković 2005; isprva u člancima) te Z. Jelaska (2003;
2005a). Njihove podjele svaka su na svoj način konzistentnije i bolje od prethodnih,
primjerenije suvremenomu hrvatskom. Vrijeme će pokazati koja će - ako će - doista
zaživjeti.
5 .5 Hrvatske glagolske vrste • 217
podjelu prema prezentskim »nastavcima«: -am, -em, -im), P. Budmanija

(1867), A. V. Tkalčevića ('1871; 3 1876), T. Maretića ('1899, 3 1963),
J. Florschi.itza ('1905; 71943), I. Brabeca - M. Hraste - S. Živkovića
('1952; 9 1970). Evo kako sedam glagolskih vrsta izgleda u Barić et al.
(1995; donosimo tipske glagole):
I. 1. jesti -jedem, krasti -kradem, cvasti -cvatem, plesti -pletem
2. tresti-tresem, gristi-grizem, musti-muzem, donijeti-donesem
3. grepsti-grebem, zepsti-zebem, crpsti-crpem, posuti-pospem
4. peći -pečem, reći -rečem, moći -mogu
5. kleti -kunem, početi -počnem, zapeti -zapnem, oteti -otmem
6. mrijeti -mrem, trti -trem/tarem, zreti 'gledati' -zrem
7. piti -pijem, čuti -čujem, obuti -obujem, smjeti -smijem
II. viknuti-viknem, dignuti-dignem, tonuti-tonem, venuti-venem
III. 1. vidjeti -vidim, boljeti -bolim, živjeti -živim, vreti -vrim
2. držati-držim, bojati se-bojim se, vrištati-vrištim, klečati-klečim
IV. misliti -mislim, raditi -radim, ljubiti -ljubim, moliti -molim
V. 1. gledati -gledam, čitati - čitam, imati -imam, počivati -počivam
2. lagati -lažem, plakati -plačem, vezati -vežem, micati -mičem
3. orati -orem, žderati -žderem, brati -berem, zvati -zovem
4. brijati -brijem, sijati -sijem, lajati -lajem, pljuvati -pljujem
'vr. vjerovati -vjerujem, bičevati -bičujem, kazivati-kazujem
VII. biti -jesam, htjeti -hoću, ići -idem, doći -dođem, spati -spim
Glagolske vrste prema prezentskoj osnovi. Hrvatski su glagoli u

Silić - Pranjković (2005) razvrstani prema prezentskim sufiksima (e,
ne,je, i, a, uje). Odmah možemo primijetiti da će to uroditi nekim pre
razvrstavanjima (vidjeti i misliti postat će primjerice glagoli iste vrste,
jer u prezentu imaju i). Podjela je načelno konzistentna (izbjegava »ne
pravilnosti«) i izrazito nastoji na morfskoj raščlambi. Jedna od poslje
dica jest i povećavanje I. vrste, u koju je ušla velika većina glagola s
prijevojem. Konzistentnost podjeli na neki način međutim priskrbljuje
i nedostatak- tretman onih glagola koji se ne uklapaju posve u ocrtani
ustroj (a takvih u hrvatskome nije malo). Drugim riječima, za razliku
od tradicionalnih opisa, primjerice Maretićeva, koji su manje držali do
ustroja, ali su zato iscrpno popisivali (među suvremenim opisima naj
više podataka daje Akademijina gramatika Babić et al. 1991), u Silić
- Pranjković (2005) ustroj je pedantan, ali su zato neki glagoli, čak i
218 • 5. Glagol
tipovi, ostali izvan domašaja. Odlika starijih opisa - da se unutar I. vrste

glagoli razvrstavaju prema završnome konsonantu korijena - zadržana
je. Pogledajmo vrste u Silić - Pranjković (2005):
I. 1. krasti-kradem, plesti-pletem, grebsti-grebem, gristi-grizem
2. žeti-žmem, početi-počnem, žeti-žanjem/žnjem
3. kleti-kunem
4. klati-koljem, zvati-zovem, slati-šaljem/šljem, brati-berem
5. trti-tarem
6. mljeti-meljem
7. prodrijeti-prodrem
8. donijeti/donesti-donesem
9. smjeti-smijem
10. piti-pijem, čuti-čujem
11. moći-mogu, reći-rečem, vrći-vršem
12. posuti-pospem
13. stati-stanem, moći-mognem, reći-reknem
14. dati-dadem
15. dati-dadnem, htjeti-htjednem
16. ići-idem
17. naići-naiđem, naći-nađem
18. zreti-zrem
II. viknuti-viknem, dignuti-dignem, tonuti-tonem, venuti-venem
III. 1. pisati-pišem, metati-mećem, skakati-skačem, mahati-mašem
2. kljuvati-kljujem
3. grijati-grijem
IV. 1. raditi-radim
2. vidjeti-vidim
3. trčati-trčim, bježati-bježim, vrištati-vrištim, zviždati.-zviždim
V. 1. kopati-kopam, pričati-pričam
2. proučavati-proučavam
VI. 1. kupovati-kupujem, bičevati-bičujem
2. smanjivati-smanjujem
Komentar. Prije no što se osvrnemo na opise u Barić et al. (1995)
i Silić - Pranjković (2005), nekoliko načelnih napomena. Prvo, hrvat
ska filologija kronično ne pokazuje interes za matematičko, količinsko
iskazivanje brojnosti pojedine fleksijske vrste. Ili smatra da to nisu važ
ni podaci, što je jednako zabrinjavajuće. Ustanoviti koliko je zapravo
glagola u kojoj vrsti - a to se za zatvorene ili neplodne vrste može

utvrditi - posao je koji tek valja obaviti (a u doba računala ne bi trebao
biti ni posebno zahtjevan). Isto vrijedi i za imenice (v. § 6.5). Među
gramatikama najviše podataka o broju glagola unutar pojedine vrste
donose Babić et al. (1991: 681ff)264 i Raguž (1997: 165ff), 265 izvan
gramatika radovi Z. Jelaska (v. niže). Drugo, gramatike se ponajčešće
pišu s preskriptivnom funkcijom, ili s nekom mješavinom deskripcije
i preskripcije (opisa i propisa). Iskustveno bi se dalo reći da onaj dio
koji se tiče deskripcije više voli zalaziti u opis vertikalni (povijesni)
negoli horizontalni (zemljopisni, registarski, stilski i sl.). Zato ćemo
u suvremenim hrvatskim gramatikama često naći kakav zanimljiv po
datak iz povijesti jezika ili iz regionalne štokavštine, koji u suvreme
nome nadregionalnom hrvatskome niti je činjenica niti bi preskripcija
htjela da to bude, ali u deskriptivnome se smislu piscima gramatika
nekako čini da nije neumjesno da se spomene. Činjenice horizontalne,
sinkrone raslojenosti jezika izostaju, odnosno· izostaju podaci o mor
fološkim razlikama u stilovima, u registrima (npr. pisano, razgovomo,
govoreno, pa i biranije, službenije, formalnije i sl.), u uporabnim nor
mama mišljenima zemljopisno. Jedini registar o kojemu u gramatikama
(pre)obilato saznajemo jest beletristika.266 Spominjemo to uz morfolo
giju glagola jer je u morfologiji glagola najočitije. Ili da formuliramo
kao pitanje, ako je zanimljiva morfološka činjenica da bi prezent glago
la tkati mogao biti i čem, da bi uz velim moglo biti i velju, prema slati
da može biti i šljem, prema gnati da može biti ženem, zašto takvom
činjenicom nije i prezent tipa davati - davam, zafrkavati - zafrkajem,
crkavati - crkajem, šufigavati - šufigajem, kako u pojedinim hrvatskim
regijama - velikim gradovima i njihovim okolicama - doista jest (da
ne govorimo da je obećavati - obećavam/obećajem u svim regijama)?
264 Npr. broj glagola I. vrste ograničen je i samo iznimno može se povećati prefi
giranjem postojećih, glagola III. vrste (sufiks -je-ti) 60-ak je, s oko 200 izvedenica,
glagoli tipa klečati (ondje vrsta V.l) iscrpno su popisani, glagola tipa mačevati (su
fiks -eva-ti, preglašeno prema -ova-ti, vrsta VI.) tek nešto više od 10.
265 N
pr. u vrsti I.1 (tip bosti) oko 200 je glagola, u vrsti I.3 (tip reći, s inačicama tipa
reknuti) oko 350, glagoli vrste I.4 (tip mrijeti) popisani su, u vrsti II. glagola je preko
1 000, u III. vrsti nekoliko stotina, u vrsti V.3 (tip klečati) oko 70, najbrojnije su vrste
IV. i V.4 (tipovi moliti i gledati).
266
Babić et al. (1991: § 624) obavještavaju nas tako da uA. G. Matoša imamo pre
zent ije (od jesti) te da se on »može upotrijebiti u pjesničkome jeziku zbog stilskih
razloga«. - Je li to jezični naputak za mlade pjesnike ili?
220 • 5. Glagol
Ako u gramatikama ima mjesta za »zastarjelo« gresti - gredem (prosje

čan govornik neće upotrijebiti, pitanje je zna li uopće za taj glagol, ali
normalno rabi imenice izgred, izgrednik), treba li naći mjesta za to da
primjerice u Istri, Primorju i Dalmaciji to baš i nije potpuno zastarjelo?
Možda bi bilo grubo, ali vjerojatno ne bi bilo daleko od istine kazati
da bi s manje ugledanja u stare uzore morfološki opis suvremenoga
hrvatskog glagola bio znatno obavjesniji. Treće, kad se u stare uzore
i ugledamo, ne ugledamo se dovoljno i nesmotreni smo. Nije dobro
ako izvorni govornik hrvatskoga ne može shvatiti zašto u suvremenoj
hrvatskoj gramatici glagoli klati - koljem i slati - šaljem ili tr(a)ti -
tarem i brati - berem nisu u istoj vrsti, kao što nisu u Barić et al. (1995).
Četvrto, prva se glagolska vrsta - bez obzira na temelj diobe - na raz
rede uvijek dijeli prema tomu kojim glasom završava korijen. Osim
što to studentima predstavlja golem problem pri učenju, takva razrada
i nema neku osobitu spoznajnu vrijednost. Razlikovati glagole bosti,
gristi i peći prema tomu što prvomu korijen završava nad (bod-0-ti),
drugomu na z (griz-0-ti), a trećemu na k (pek-0-ti) tek je mrvicu koris
nije - u opisu morfonologije, ne same morfologije - no što bi primje
rice bilo imenice a-vrste razređivati na isti način, kao kad bi imenice
ubod, ugriz i dvopek iz nekoga razloga pripadale različitim razredima
unutar a-vrste. Sva ta tri glagola imaju tematski morf @, i to je za njiho
vu paradigmu jedino važno. Bilo bi mnogo korisnije iscrpno popisivati
primjerice glagole u kojih imamo prijevoj i supletivnost (npr. zvati -
zovem,prati- perem,oteti- otmem,posuti - pospem i sl.), koji strancu
koji uči hrvatski mogu biti tvrd orah. Peto, a nadovezuje se na četvrto,
premda je riječ o recentnoj gramatici, morfska raščlamba u Barić et
al. (1979; 1995) izrazito je tradicionalna, ne samo po preuzetu modelu
nego i po tome što nulti morf kao jezična činjenica u njoj postoji, rekli
bismo, usputno (spominje se tek na dvama-trima mjestima): Zato ga
kao tematskoga derivacijskog morfa u glagola i nema. U tom smislu
uvijek se valja prisjetiti A. V. Tkalčevića, koji više od stoljeća prije u
svojoj Slovnici (1876: 57) piše da »II. red primanu, III. red primaje, IV.
red prima i ... «,a da istovremeno »I. red prima ništa«. Tkalčević dakle
bijaše potpuno svjestan morfske raščlambe kako ju danas volimo vid
jeti. On naime ne kaže da u I. redu »infinitivno-aoristna osnova nema
tvorbenoga morfa« (kako stoji u Barić et al. 1995: 248), nego kaže da
glagolski redovi »primaju umetak medju korjen glagolja [sic!] i nasta
vak infinitiva ti«, a da je u I. redu taj umetak ništa. Drugim riječima,
nije da I. red (vrsta) ne prima ništa, nego prima nešto, a to nešto je ni
šta; što mi to ništa danas zovemo nultim morfom, stvar je terminologije,
uvid je isti (više o tome v. ovdje§ 9.1).
Vidjesmo da Silić u I. vrsti ima 18 razreda. Moglo bi se pomisli
ti da su opisani baš svi glagoli. Ako međutim u te razrede pokušamo
»ugurati« glagole rasti - rastem, tresti - tresem, uzeti - uzmem, oteti -
otmem, sresti - sretnem, obresti - obret(n)em, orati - orem, nismo po
sve sigurni u ishod. U vrsti IV.3 izostao je opis glagola kojima korijen
završava na} š, poput bojati se - bojim se, stršati - stršim; korijensko š
smetnuto je s uma i u Barić et al. (1995). Nije sigurno ni kamo su Silić
- Pranjković (2005) smjestili dio glagola iz tradicionalne vrste V.3 (npr.
upirati - upirem).
U I. vrsti - kako ju Silić opisuje - dosljedno je prezentski morf e.
Time je opis postao morfološki jednostavniji, ali usložnio se opis al
ternacija korijena, odnosno sad valja pretpostaviti korijenske alomorfe
kalj, melj, šal}, iđ, hoć, a ne kal, mel, šal, id, hot. Problem,ako možemo
tako reći,jest što takvo rješenje ne smatramo sretnim ni u tradicionalnoj
podjeli, koja za V.2 kaže da je osnova jotirana, a da je prezentski morf
e (jasno, postavlja se pitanje kako je, čime je jotirana ako je prezent
ski morf e, a ne je). 267 Silićev opis time je postao jednostavniji, mož
da i simplificiran. Naime olakšao je segmentaciju npr. u hoću, hoćeš
(hoć-0-u, hoć-e-š), odnosno riješio je problem smještaja -}-, no time je
izgubio vezu s izvornim hot- (koje imamo u hotjeti, hoteći, hotjevši,
prilozima hote, nehote, hotimice, nehotice). K tomu smještaj onoga-}- i
dalje nije potpuno riješen jer će se u 3. licu pl. kao problem pojaviti u
svih vrsta koje imaju prezentsko -je-, primjerice u Silićevoj III. I,tradi
cionalnoj V.2:
so. PL.
INF. pis-a-ti PRES. 1. pis-je-m pis-je-mo
2. pis-je-š pis-je-te
3. pis-je-0 pis-(i)0-u / pis-0-(i)u
Silić je poznat po detaljnoj morfemskoj raščlambi. Tako je primjeri

ce glagolski pridjev radni u njega doista razložen na korijenski, glagol
ski, radni. i pridjevski dio:
267
Silić pak govori o prezentskome sufiksu -je-, ali o prezentskoj osnovi koja je
jotirana, dakle piš-e-, a ne pis-je-.
222 . 5. Glagol
(gledala) gleđ- -a- -1- -a

(vidjela) vid- -je- -1- -a
(rekla) rek- -0- -1- -a
Međutim raščlamba u glagolskome pridjevu trpnome nije tako do-

sljedna (nisu raščlanjeni sufiksi -an-, -jen-, -en-... ), a stvar je ista:
(gledana) gleđ- -a- -n- -a
(viđena) vid- -je- -n- -a
(rečena) rek- -e- -n- -a
Kad bi se tako segmentiralo, vidjelo bi se da je morf za {radnost}

ono -!-, a morf za {trpnost} ono -n- (može biti i -t-, npr. u dig-nu-t-a,
/po-/zn-a-t-a, /za-/če-@-t-a), a sve ostalo zapravo je zadano - glagol
skost i pridjevskost ne mijenjaju se, mijenja se samo radnost i trpnost.
Dapače vidjelo bi se da glagolski pridjevi imaju četiri morfa (glagoli
imaju tri), što je i očekivano - moraju imati jedan više od glagola kad
su ne samo glagoli nego i pridjevi.268
Tradicionalna podjela osvijestila je da neki glagoli sa -ava- (V. vrsta)
imaju prezent prema VI. vrsti, npr. saznavati - saznajem (* saznavam),
što u Silićevoj nije naglašeno. Silić glagole sa -ava- izdvaja kao pose
ban razred (V.2), ali ne izdvaja glagole s drugim sufiksima, poput kop
-k-a-ti, greb-uc-k-a-ti, telefon-ir-a-ti i sl. Sve to samo pokazuje da mo
dele nije lako izgraditi, odnosno ako su apstraktni i dosljedni, može se
dogoditi da ne zahvate sve pojavnosti; ako pak opis gradimo na popisu,
izmiče nam model. Sa sufiksom -ava- povezan je tretman intervokalnih
sonanata. U Silićevoj III. vrsti okupljeni su razredi u kojih je prezentsko
j s jedne strane sufiksalno (npr. glođem), s druge intervokalno (npr. gri
jem). To i ne bi bio »problem« kad u infinitiva III.2 ne bismo imali va (s
intervokalnim v), koje u V.2 i VI. Silić segmentira drugačije, odnosno
kao -av-a-, -ov-a-, -ev-a-, -iv-a- (zašto ne prouča-va-ti kao da-va-ti,
plju-va-ti, raz-umije-va-ti, kako to Maretić 1899: 377; Skok s. v. ima
av-a-ti, iv-a-ti). Sve je to posljedica segmentiranja sufiksa; pitanje je do
koje je mjere ono potrebno. Odnosno ako jest, zašto samo u infinitivu i
prezentu, a u imperfektu ne:
INF. pro-uč-av-a-ti
PRES. pro-uč-av-a-m
rPF. pro-uč-ava-h (Zašto ne pro-uč-av-a-h?)
268 O raščlambi hrvatskih glagolskih pridjeva v. i § 9.2.

Ako je takva raščlamba motivirana VI. vrstom (npr. putovati), u ko

joj -piše Silić -postoji razlog za to zbog 3. lica plurala, odnosno zbog
-je-li-@- (Silić -Pranjković 2005: 45):
INF. put-ov-a-ti
PRES. put-u-je-m
put-u-0-ju
zašto se onda takva raščlamba ne postavlja u I. vrsti (npr. reći), gdje

također u prezentu i aoristu imamo odnose koje »ne možemo usposta
viti«, primjerice:
PRES. rek-e-m
rek-e-š
rek-0-u (Kako uspostaviti ovo @ prema e?)
AOR. rek-o-h
rek-e-0 (Kako uspostaviti ovo e prema o?)
rek-o-še
Zašto je dakle problem u vrsti VI. uspostaviti ovakav odnos:

PRES. put-uje-m
put-uU)-u
Tradicionalna podjela primjećuje da glagoli dobivati, umivati, po

krivati, počivati, darivati, prebivati nemaju prezent prema VI., nego
prema V. vrsti, no oni u pravome smislu i jesu glagoli V. vrste (usp.
do-bi-0-ti � do-bilvl-a-ti).269 Ni tradicionalna podjela međutim ne iz
dvaja kao poseban tip glagole na -elvl-a-ti,kao razumijevati� razumije
vam,također V. vrste, kakve nalazimo u A. Mažuranića (1859: 71) (usp.
I. vrstu: razumjeti� razumijem).
Nijedna podjela, rekosmo već, ne primjećuje razliku u regionalnim i
registarskim ostvarajima. Sociolingvistički gledano valja osvijestiti pri
mjerice to da hrvatska norma nastoji na tome da glagole VI. vrste tvori
od domaćih osnova (npr. trgovati,putovati,kupovati,bičevati,mačevati,
izvojevati, odlučivati, pomlađivati), a da posuđene osnove redovito idu
u V. vrstu, bilo sa -a- bilo sa -ira- (npr. surf� surfati, pierce � pirsati,
Google� guglati,Twittlerl� tvitati,Facelbookl�fejsati, SMS � SMS-ati,
269
Slično njima glagoli poput potkivati, osnivati, koji imaju prijevoj (prema potko
vati, osnovati), odnosno upravo su tipični predstavnici V. vrste i nemaju veze sa VI.
vrstom (tematski sufiks je -a-, ne -iva-).
224 • 5. Glagol
scroll� skrolati, save� sejvati, deal� dilati, update� apdejtati, down

load� daunloudati, chill� !čilati se, odnosno brand� brendirati, shop
ping� šopingirati, book� bukirati, Photoshop� fotošopirati, telefon�
telefonirati, marš� marširati, cool� !skulirati se, had� !izbedirati se).
Češće iznimke jesu prastara posuđenica škola � školovati (regionalno
školati), potom linč� linčovati,270 aga� agovati,271 tip� tipovati,272 jota
� jotovati. 273 To međutim ne znači da regionalno ili u gradskim govorima
nije drugačije, pa ćemo u nenormiranim varijetetima imati štok. pohova
ti � pohujem 'pohati', šalovati � šalujem 'praviti kalupe za nalijevanje
betona', špikovati� špikujem 'nadijevati',filovati � filujem 'puniti', lo
bovati� lobujem 'prebaciti loptom u luku', kajk. pohati� poham/pošem,
šalati� šalam, špikati� špikam,filati�filam, ili posvuda pakovati� pa
kujem (normirano je pakirati� pakiram). Sufiks pak-isa-, ako to danas
uopće treba spominjati, nije hrvatski sufiks u smislu u kojemu je to -ira-.
Valja, ipak, imati na umu da se sufiksi toga tipa nalaze u nekoliko hrvat
skih glagola, nerijetko pragmatički, stilski obilježenih, nekad pogrdnih,
nekad terminologiziranih, npr. hvalisati se (hvaliti se), majmunisati se
(majmunirati se), bojadisati 'bojiti pletivo', krunisati (kruniti),274 žigo
sati, bjelasati se (bijeliti se), drmusati se (drmati se), kalajisati 'kositri
ti', regionalno i izrazito obilježeno ku(r)tarisati 'osloboditi se, otarasiti
se' (v. i Babić 1986: 454, 456, 477). Većina njih prezent ima prema V.2
-žigošem i sl., što odmah znači i to da su starije pojave.
Konačno, koliko god pojedinim filolozima bio mrzak termin nepra
vilnih oblika, treba uvijek posebno osvještavati koji su zasebni sluča
jevi u konjugacijama (lat. verba anomala). Pritom nam mogu pomoći
i plodnost i otvorenost. Nije stoga čudno da prezentski oblici glagola
I. v:rste dobivaju -n- iz II. vrste. Kolokvijalno možemo reći da prezenti
I. vrste »bježe« u II. vrstu (npr. pučem---+ puknem, sjedem---+ sjednem,
padem ---+ padnem), a infinitivi u IV. i V. vrstu (npr. crpsti ---+ crpiti,
dupsti ---+ dubiti, grepsti ---+ grebati). Jednako kao što neki glagoli V.2
»bježe« u V. I (usp. gibati� gibljem ---+ gibam, uzimati� uzimljem ---+
uzimam, šetati� šećem---+ šetam). Negdje pri kraju§ 1, kad je bilo go
vora o riječi, spomenuli smo i tabu. Kad smo kod nepravilnosti, najčešći
270
Bez prijeglasa u sufiksu bez obzira na palatalnost baze: * linčevati.
271
Infinitiv agirati bio bi homofoničan s glagolom latinskoga korijena agirati.
272
U sportskokladioničkome žargonu čuje se i tipati.
273
Danas češće u obliku jotirati, imenice jotacija,jotiranje, rjeđe jotovanje.
274
Usp. stih Kamo dalje, rođače I Iz pijeska vire krunisane glave I Što to rade ...
vulgarni i tabuirani glagol u hrvatskome također je »nepravilan« (ne

svodi se dakle sve na biti, htjeti, ići, spati). Pogledajmo glagole grepsti
,..., grebem, trebati - trebam,gibati - gibam/gibljem i njihovu pripadnost
tradicionalnim vrstama:
I.3 v.1 v.1/v.2
greb-0-ti treb-a-ti gib-a-ti
greb-e-m treb-a-m gib-a-m/gib-je-m
Ako najčešći vulgarni korijen pokušamo provesti kroz bilo koju od
tih konjugacija, ne ide ni u jednu, nego mu je infinitiv prema V.1, a pre
zent prema 1.3. Za razliku od grebem i trebati taj glagol nema infinitiv
prema I.3, odnosno prezent prema V.1 ili V.2.
Izgledi. Zamjerke koje smo hrvatskim gramatičkim opisima uputili
- valjda je jasno - nipošto ne treba shvatiti zlurado. Raščlamba hrvat
skih glagola nije jednostavna i svaki angažman u tom smislu vrijedan
je pohvale.275 Iznesene primjedbe više su naputak studentima za sna
laženje i podsjetnik da nijedna gramatika nije savršena (ni u jednoj ne
piše baš sve). Za kraj, umjesto zaključka i kao dodatan dokaz da posla
na glagolima još uvijek ima, spomenut ćemo podjelu hrvatskih glagola
koju u nekoliko novijih radova iznosi Z. Jelaska (v. npr. Jelaska 2003;
2005a). Podjela je vrijedna na nekoliko načina. Prvo, samim time što
provjetrava i po stotinu godina stare podjele. Drugo, autorica se mnogo
bavila hrvatskim glagolima iz očišta novijih jezikoslovnih teorija (v.
npr. Jelaska 1991) te, kasnije, poučavanjem hrvatskoga kao stranoga
jezika, što podjelu čini dvostruko utemeljenom. Treće, podjela uzima
u obzir čestotnost glagola pojedinih vrsta, njihovu brojnost i plodnost
glagolskih vrsta, što ju stavlja u sličnu ravan s imeničkima i pridjev
skima. Naime neobično je u svim tradicionalnijim podjelama to što je
I. glagolska vrsta u njih upravo ona najmanje plodna, a na udarnome,
istaknutome prvom mjestu (otprilike kao kad bismo među imeničkim
vrstama prvom smatrali sklonidbu Pakoštane - Lpl. Pakoštanima ili
Karmen - Gsg. Karmen, a ne Josip ,..., Gsg. Josipa i Ana - Gsg. Ane),
a u Akademijinoj (Babić et al. 1991) i Raguževoj gramatici najmno
gobrojnija je glagolska vrsta (vrsta a, gledati - gledam) proglašena 4.
razredom V. vrste (dakle čak ne ni 1. razredom, kako je tradicionalno,
275
J. Silić, sasvim sigurno, najviše je pridonio hrvatskoj morfskoj analizi. Bez obzi
ra na moguće primjedbe njegov je prinos razumijevanju hrvatske morfologije - gla
golske posebice - nemjerljiv.
226 • 5. Glagol
nego 4.). Četvrto, temelj razvrstavanja tematski je sufiks u prezentu (što

se u hrvatskome pokazuje kao ekonomičnije), a broj vrsta sveden je na
četiri (a, i, e, @), što hrvatske glagolske vrste približava onomu broju na
koji su navikli govornici zapadnoeuropskih jezika. Peto, podjela je pri
lagođena neizvornim govornicima, pa je relativno opterećena podacima
za prepoznavanje vrsta i uvjetovana njima, no svejedno riječ je o veoma
operabilnoj razradi koja bi se uz eventualna dotjerivanja (primjerice
izvornomu govorniku bode oči da nema prezentskoga -je-, nego je ple
sati- plešem u e-vrsti, o čemu piše i Jelaska 2003: 60) zacijelo pokazala
veoma uspjelom i za gramatiku namijenjenu domaćoj publici. Podjelu
donosimo u izvornom obliku, bez prilagodbi našoj morfskoj raščlambi,
i s podacima o čestotnosti glagola pojedine vrste.276 Korpus na kojemu
je nastala obuhvaćao je 100 i 16 000 najfrekventnijih glagola: 277
100 100 16 000
1. a gledati -gledam 22% I: 22% I: 36%
11. moliti -molim 26% I: 37% I: 30%
voljeti -volim 6%
bježati -bježim 5%
m. e dignuti -dignem 0% I: 12% I:29%
vjerovati -vjerujem 4%
davati -dajem 1%
smijati se -smijem se 2%
plesati -plešem 5%
iv. 0 naći -nađem I:29% I:5%
rasti -rastem
uzeti -uzmem
umjeti -umijem
piti -pijem
zvati -zovem
[...]
276
Ukupan postotak označit ćemo sa .E.
2
Što odgovara rječniku od 600, odnosno 60 000-80 000 riječi; za usporedbu Ro
77
bert i Anićev rječnik (Anić 1998) imaju oko 60 000 natuknica. Za svakodnevno spo
razumijevanje na stranome jeziku potrebno je oko 2 000 riječi, za čitanje tekstova
oko 5 000, a 80 000 riječi ne znaju ni svi izvorni govornici; opet za usporedbu Booij
(2007: 232) veli da odrastao visoko obrazovani govornik engleskoga može znati do
50 000 riječi.
5.6 Valentnost • 227
Na podacima se vidi kako na većemu korpusu udio pojedinih vrsta

jako raste, a drugih pada. Ogledni su glagoli tradicionalne II. vrste (npr.
dignuti, čeznuti), kojih među najčešćih 100 hrvatskih glagola nema, ali
među 16 000 glagola ima ih oko 900 (Jelaska 2003: 57). Ili tradici
onalna vrsta III.2, koja je neplodna, među 100 najčešćih ima samo 5
(= 5%) glagola (bojati se,držati,ležati,stajati,postojati-Jelaska 2003:
55), što i nije malo jer već rekosmo da je glagola te vrste ukupno sve
ga 70-ak. Ili tradicionalna I. vrsta, koja na veliku korpusu, očekivano,
brojnošću izrazito pada. Naravno da takvi podaci itekako mogu pomoći
onima koji hrvatski poučavaju kao strani jezik, pišu hrvatske gramatike
ili jednostavno o hrvatskome misle.
5.6 Valentnost
Svaka sintagma sadrži sastavnicu koja je u njoj glavna, središnja, koja
upravlja ostalim sastavnicama sintagme, sastavnicu koje se svojstva
prenose na sintagmu u cjelini, o kojoj druge sastavnice unutar sintagme
ovise sintaktički ili semantički. Ta glavna sastavnica zove se glava (engl.
head),ili upravnim,ili glavnim članom sintagme, a ostale se sastavnice
zovu zavisnicima (engl. dependent),ili zavisnim,ili upravljanim člano
vima sintagme. Važno je pritom osvijestiti dvoje. Prvo, glagol je sredi
šte rečenice i među svim vrstama riječi ima povlašten status - glagol
upravlja rečenicom. To znači i to da su njegove upravljačke sposobnosti
najrazvijenije, ali ne znači da ostale vrste riječi tih sposobnosti nemaju.
Drugo, a nadovezuje se na prvo, terminologija nije uvijek posve dife
rencirana (što pokazuje već i uvid u različite priručnike), pa nije uvijek
jasno valja li upravljačka svojstva glagola imenovati kako drugačije od
upravljačkih svojstava drugih vrsta riječi (terminološka zbrka povećava
se u različitim teorijskim pristupima). Ovdje ćemo pokušati objediniti
jednu vrstu međunarodnoga pristupa i hrvatskoga pristupa i kazati da
su glagolska upravljačka svojstva podvrsta općega svojstva upravljanja
zavisnim sastavnicama.278
Valentnost ili valenciju (fr. valence,engl. valency)279 rabit ćemo sto
ga kao termin a) za sposobnost glave da upravlja zavisnim sastavnicama
278
Osnovna literatura: Van Valin (2001), Trask (1992), Crystal (2008), Barić eta!.
(1995), Silić - Pranjković (2005).
279
Termin smišljen prema valentnosti u kemiji, a dugujemo ga francuskomu sintak
tičaru L. Tesniereu (1893-1954), začetniku i teoretičaru gramatike zavisnosti, koji
ga rabi u postumnoj knjizi Elements de syntaxe str ucturale (Pariz, 1959).
228 • 5. Glagol
(da im »otvara mjesto«), b) za broj obaveznih zavisnih sastavnica, c) za

vrstu obaveznih zavisnih sastavnica. Obavezna zavisna sastavnica zove
se argument ili dopuna,neobaveznaje adjunkt ili dodatak. U osnovnim
crtama možemo kazati da glagoli mogu biti avalentni ili nulte valencije
(nemaju vršioca ni trpioca radnje, npr. hrv. kišiti, sniježiti), jednova
lentni (imaju vršioca, npr. hrv. hodati, umrijeti), dvovalentni (imaju i
trpioca, npr. hrv. znati,voljeti),trovalentni (imaju vršioca i dvije dopu
ne, npr. hrv. pisati, dati),da su prijedlozi jednovalentni (imaju dopunu,
npr. hrv. na kuću, iz kuće), da pridjevi mogu biti jednovalentni (imati
dopunu, npr. hrv. sklon piću,pun para,a hrv. dužan čak je dvovalentan,
s dvjema dopunama, npr. dužan si mi ispriku), imenice jednovalentne
(npr. hrv. gledanje televizije, uzrok svađi). Valentnost ponajprije pro
matramo semantički. Glagoli poput hrvatskoga kišiti sintaktički su jed
novalentni - i oni imaju subjekt, samo se u nekim jezicima taj subjekt
može ne iskazati,kao primjerice u hrvatskome:
hrv. 0 kiši ooe kiši
Hrvatski je po tome tzv. engl. null-subject language ili pro-drop lan

guage, jezik s mogućnošću ispuštanja subjektne zamjenice. 280 Takvi su
primjerice poljski, latinski, talijanski, baskijski. U engleskome, francu
skome, njemačkome takav se subjekt ne može ne iskazati,a za njegovo
iskazivanje služi prazna (engl. dummy) zamjenica 3. lica:
engl. *0 rains it rains
fr. *0 pleut il pleut
njem. *0 reg�et es regnet
Sve semantičke dopune pojedinoga leksema čine njegovu argu

mentnu strukturu (engl. argument structure). Argumentna struktura
hrvatskoga glagola pisati uključuje najmanje ovo:
Ana piše
a može uključivati i ovo:

Ana piše pismo prijateljici
Valentnost glagola (ili ponajprije glagola) koja ne uključuje subjekt

(nego ponajprije objekte) zove se tradicionalno rekcijom. Tako glago-
28° Koja se u generativnoj lingvistici zove, odnosno označava kao (mali, engl. little)
pro.
5.6 Valentnost • 229
li prema rekciji mogu biti: - neprijelazni ili intranzitivni, ne otvaraju

mjesto objektu (npr. naići, umrijeti, rasti, očajavati), ali otvaraju mjesto
subjektu, pa se zovu ijednomjesni (engl. one-place); - prijelazni ili
tranzitivni, otvaraju mjesto objektu, koji može biti izravni (npr. vidjeti,
taknuti) ili neizravni (npr. osloboditi se, bojati se, sličiti, goditi, vladati),
te subjektu, pa se zovu i dvomjesni (engl. two-place); - dvoprijelazni
ili ditranzitivni - otvaraju mjesto dvama objektima, bližemu i daljemu,
izravnomu i neizravnomu (npr. pisati u pišem pismo djevojci, moliti u
molim te olovku), te subjektu, pa se zovu i tromjesni (engl. three-place).
Među neprijelaznim glagolima - što će biti važno za semantičku ulogu
(v. § 6.4) njihova Uedinog) argumenta - razlikuju se oni kojih je jedini
argument aktivan, agentivan, vršilac (npr. govoriti, hodati, lajati, kiha
ti, smijati se), i zovu se neergativnima (engl. unergative), i oni kojih
je jedini argument zapravo pasivan, neagentivan, trpilac (npr. gorjeti,
padati, postojati, smrdjeti, topiti se), i zovu se neakuzativnima (engl.
unaccusative).
Sve u sve, glagol je među vrstama riječi povlašten u smislu broja
dopuna (ima ih i trovalentnih, to u drugih vrsta riječi nećemo naći, a
jedva da ćemo naći i dvovalentne) i vrsta dopuna koje može dobiti,
kojima otvara mjesto, no valentnost nije svojstvo (samo) glagola. Usto
valentnost je uvelike stvar sintakse, ne morfologije, ali opet ne samo
glagolske sintakse. Drugim riječima, ne možemo ju primjerice smatrati
(samo) glagolskom inherentnom kategorijom. Valentnost je sposobnost,
ne kategorija, koja se tiče i drugih vrsta riječi.
6. IMENICA
6.1 Uvod
V
S to je zapravo imenica? Koju to vrstu riječi smatramo imenicom?

Koja svojstva imenica univerzalno ima - u svima ili u većini jezika
- po kojima ju razlikujemo od ostalih vrsta riječi? Kao i kod glagola
(v. § 5) iznijet ćemo tzv. pojmovnu definiciju imenice, vidjeti što ime
nica univerzalno znači, odnosno koje semantičke prototipove iskazuju
riječi koje se vladaju kao imenice, vidjeti koja su univerzalna imenička
obilježja (inherentna, ona slaganja i konfiguracijska - v. § 3.3) te kako
stvar s njima u hrvatskome stoji, odnosno kako su ona - ako jesu - u
hrvatskome morfološki iskazana. Na kraju ćemo se još malo posvetiti
odnosom roda i spola.
Imenice su »riječi kojima je svojstvena kategorija predmetnosti«, a
predmet može biti istinski predmet (npr. knjiga), opredmećeno svojstvo
(npr. čistina) ili pak opredmećeni proces (npr. čitanje); njima imenuje
mo pojave vanjskoga svijeta i ljudskoga doživljaja svijeta. Ta odredba
iz Barić et al. (1995: 100) vrijedi i univerzalno, odnosno imenicama
se u jezicima nazivaju one riječi koje tipično znače ili imenuju osobe,
mjesta, stvari i sl. Kategorijalno bismo značenje imenice mogli defini
rati kao predmet(nost). Ako bismo ogledali na temeljnim semantičkim
(proto )tipovima, kao imenice se u jezicima svijeta orječuju ovi (Dixon
1991: 76-7; 2004: 3), što ponajprije vrijedi za prvu skupinu, odnosno
prototipno imenički tipovi su s konkretnom referencijom, tipovi 2-5 u
različitim jezicima mogu se oriječiti kao glagoli i/ili pridjevi te se kao
imenice pojaviti tek sekundarno, kao izvedenice:
232 • 6. Imenica
1. Semantički tipovi s KONKRETNOM referencijom - LJUDI, ljudska

bića, npr. 'dječak', 'žena', LJUDSKE SKUPINE, npr. 'narod', 'vojska', 'ru
lja', STUPANJ (POLOŽAJ) unutar ljudske skupine, npr. 'gospođa', 'pogla
vica', SRODSTVO, npr. 'otac', 'ujak', 'supruga', DIJELOVI tijela i drugi
dijelovi, npr. 'oko', 'noga', FLORA, npr. 'drvo', 'list', FAUNA, npr. 'šta
kor', 'muha', NEBESKA TIJELA, npr. 'sunce', 'mjesec', OKOLIŠ, npr. 'zrak',
'voda', 'šuma', 'sjena', 'kamen', meteorološko VRIJEME, npr. 'vjetar',
'snijeg', 'kiša', ARTEFAKTI, npr. 'puška', 'kuća'.
2. Neki semantički tipovi s APSTRAKTNOM referencijom -VRIJEME, npr.
'vrijeme', 'budućnost', 'trenutak', 'ljeto', MJESTO, npr. 'mjesto', 'kraj',
'sjever', 'smjer', MJERNE JEDINICE, npr. 'milja', KOLIČINA, npr. 'broj',
'dob', 'veličina', 'duljina', VRSTA ili OBLIČJE (engl. variety), npr. 'vrsta',
'oblik', 'tip', oblici poput 'krug', 'crta', JEZIK, npr. 'zvuk', 'rečenica',
drugi apstraktni pojmovi, npr. 'misao', 'problem', 'metoda', 'istina'.
3. MENTALNO i FIZIČKO STANJE ili SVOJSTVO, npr. 'čast', 'radost', 'spo-
sobnost', 'bol', 'snaga'.
4. AKTIVNOST, npr. 'rat', 'igra'.
5. GOVORNI čIN, npr. 'govor', 'pitanje', 'opis'.
Imenice se u hrvatskoj tradiciji' dalje obično dijele s obzirom na
ljudski dodir (stvarne i mislene, odnosno konkretne i apstraktne), kakva
podjela i nije bogzna kako velika dosega, dok je univerzalno i pored
beno važno da velika većina jezika - i u smislu gramatičkoga vladanja
- razlikuje imenice koje služe imenovanju kojega bilo bića, mjesta ili
stvari te imenice koje služe imenovanju pojedinoga bića, mjesta ili stva
ri. Prve zovemo općim imenicama (termini su još apelativ, koinonim,
lat. nomen appellativum, engl. common noun ), druge vlastitim imeni
cama (termini su još ime, idionim, lat. nomen proprium, engl. proper
noun ). Univerzalno se dakle kao imenice vladaju i opće imenice i ime
na, premda- u njihovu vladanju i obilježavanju zbog osobite semantike
pojedinačnoga može biti znatnih razlika, tako primjerice u engleskome
uz imena neće doći član (usp. the book- *the John), a u fidžijskome će
se dijalektu boumaa član za opće i za vlastite imenice, upravo imenice
koje imenuju osobe i mjesta, razlikovati (usp. a 'aro 'selo' - o Waitabu
'W.' - Dixon 1988: 35, 112-4) .
Kad govorimo o kategorijama koje se iskazuju imenicom - fleksi
jom ili derivacijom - govorimo o onima koje se imenicama iskazuju
tipično i/ili u većini jezika svijeta. Spomenut ćemo ove kategorije: 281
281
Osnovna literatura: Anderson (1985a), Schachter (1985), Croft (1991), Van Va
lin (2001), Katamba - Stonham (2006), Stump (2007). Ostala referentna literatura
dat će se razabrati prema navođenim primjerima i upućivanjima.
Inherentne kategorije: broj, rod ili razred (klasa), oblik, veličina,

(ne)određenost, (ne)otuđivost, deklinacij ska vrsta.
Kategorije slaganja. 282
Konfiguracijske kategorije: padež.

Kako se iz značenja imenica ili iskustveno može predvidjeti, najčešća
će inherentna kategorija imenice biti broj (engl. number). Doista, broj
je najčešća, najraširenija obilježena kategorija imenica u jezicima svije
ta, odnosno čini se da sve jezične zajednice ili većina njih imaju na
čin iskazivanja i razlikovanja imeničkoga pojma prema prebrojivosti i
brojnosti (Anderson 1985a: 174). To ne znači da jezici uvijek razlikuju
ono što u hrvatskome mislimo pod jedan i više od jedan, ostvareno u
gramatičkoj kategoriji broja kao singular i plural, odnosno kadšto se u
jezicima razlikuje jedan i zbir, dakle ono što i u hrvatskome imamo u
oprekama poput list- lišće, tele - telad (usp. plural listovi - *teleta), ili
pak ono što je leksički iskazano kao opreka stablo - šuma, grlo (stoke)
- stado, krdo.
Najčešća je distinkcija koju u jezicima nalazimo ona između jedno
ga i više od jednoga (upravo više komada jednoga), dakle ona koja se
morfološki ostvaruje kao razlika izmeđujednine i množine, singulara i
plurala, kakvu imamo i u hrvatskome. Neki jezici, tako primjerice sta
rogrčki, praslavenski, prave trojnu razluku, onu između jednoga, dvoga
i više od dvoga, dakle koji osim singulara i plurala imaju i dvojinu ili
dual. Evidentne i živuće ostatke staroga duala u hrvatskome imamo u
nekoliko imenica za parne organe (Gpl. ruku, nogu, očiju, ušiju) te u
posebnom obliku s morfom -a imenica a-sklonidbe i pridjevskih riječi
koje uz njih dolaze uz brojeve dva, oba, tri, četiri (usp. dv-a najveć-a
hrvatska-a grad-a, v. § 13.3). 283 Čest je slučaj da se dualni oblici s dvaju
referenata prošire na nekoliko njih, dakle na više od dvoga, ali i dalje
manje od mnogo. Upravo je tako s hrvatskim dualom (onime što je od
njega ostalo) - dolazi uz brojeve od dva do četiri, pa se onda može
282 Pitanje je ima li ih u jezicima svijeta opće, odnosno pitanje je slažu li se imenice
i sa čime. Tu zapravo govorimo o slaganju pridjevskih riječi s imenicama (v. niže,
§ 6.3).
283 Zanemarujemo dijakronijsku činjenicu da su mnogi današnji hrvatski pluralni
gramatemi upravo dualni po podrijetlu (npr. -ima u a-deklinaciji, -ama u e-deklina

ciji, -iju u i-deklinaciji), što je samo po sebi veoma zanimljivo (zanimljivo je da su
se gramatemi iz paradigme koja je nestala nametnuli onoj koja je ostala).
234 • 6. Imenica
govoriti i o malini ili pauka/u (lat. paucus 'malen', pl. paucis 'malo
njih, malina, nekolicina, nekoliko'). Pojedini jezici za paukal imaju po
seban oblik, tako primjerice fidžijski boumaa u zamjenica (v. Dixon
1988: 52ft). Već iz Greenbergove 34. univerzalije (v. § 4.3) vidjesmo
hijerarhiju - jezik ima dual samo ako ima plural, a trijal samo ako ima
dual. Rijetki su jezici koji imaju trija! ili trojinu, primjerice larike (Mo
lučki otoci, Indonezija), maršalski (Maršalovi Otoci), neki jezici iz po
rodice dali (Australija) (Corbett 2000: 22). Širenje značenja u trijalu
slično je kao kod duala - dual će obuhvaćati nekoliko, trijal više od
nekoliko, ali još uvijek manje od mnogo, a plural mnogo (Anderson
1985a: 175). Nerijetko će trijal biti iskazan zapravo samo na zamjenica
ma. U lingvističke raritete spada kvadr(ij)al, za koji i nema hrvatskoga
termina, koji nalazimo u opisima zamjenica pojedinih austronezijskih,
malajsko-polinezijskih jezika (v. i Simeon 1969: s. v.), međutim čini se
da je zapravo uvijek riječ o paukalu ili trijalu (Corbett 2000: 26-30).
Što se pak plurala tiče, nije malen broj jezika koji razlikuju dva plurala,
dva morfološki različita plurala. Značenje većega ili globalnoga plu
rala može biti različito - golemo mnoštvo, neprebrojivo mnoštvo, ne
pregledno ili nesagledivo mnoštvo, sveukupnost. Stoga razlika između
el 'zvijezda' - elen 'zvijezde' - elenath 'sve zvijezde', koju nalazimo
u fikcijskome vilenjačkom jeziku iz Gospodara prstenova i nije nešto
lingvistički neobično.284
Sabravši dotadanja i svoja istraživanja Corbett (2000: 39) iznosi
ovakvu ljestvicu broja:
singular> plural> dual> paukal/trijal
Vratimo li se singularu, već na hrvatskome možemo osvijestiti da

singular može imati ne samo značenje jednosti nego i vrstnosti, gene
ričnosti, odnosno singular u hrvatskome može značiti ono što Corbett
(2000: 9-1O) zove općim brojem (engl. general number), što bi zapravo
bila kategorija indiferentna na broj. Tako primjerice hrvatska rečenica:
Zec je brz.
može značiti i to da je tamo neki konkretan zec brz, ali i to da je zec
brz kao vrsta, dakle da su (svi) zečevi brzi. Za opći broj pojedini jezici
284
Corbett (2000: 33) zahvaljuje L. Trasku, piscu izvrsnih rječnika lingvističkih
pojmova, što ga je upozorio na vilenjački jezik iz djela J. R. R. Tolkiena; mi zahva
ljujemo G. Corbettu i njegovoj knjizi.
imaju poseban oblik, koji je u njima temeljni, najmanje obilježeni. Tako

je u kušitskome jeziku bayso u Etiopiji (Corbett 2000: 11):
GN. luban-0 'lav' (može biti jedan ili više njih)
SG. luban-titi 'jedan lav'
PC. luban-jaa 'nekoliko lavova'
PL. luban-jool 'mnogo lavova'
Eksplicitno obilježavanje, markiranje singulara rijetko je (Anderson

1985a: 175), odnosno rijetka je situacija - i to uvijek derivacijska - da
bi se singular posebno markirao u odnosu na plural (usp. i Greenbergo
vu 35. univerzaliju, v. ovdje§ 4.3), da bi, jednostavno rečeno, singular
bio fizički veći od plurala, a da se plural gradi suptrakcijom singular
nog oblika. Takvu tipološku neobičnost nalazimo u keltskim jezicima,
velškome i bretonskome, u singulativu, 285 koji nastaje derivacijom od
zbirnih ili nebrojivih imenica (v. Jones 1913: 213; Watkins 1993: 310;
Stephens 1993: 368), kušitskome jeziku arbore (Etiopija) (Corbett
2000: 17), a nešto slično imamo i u hrvatskim (slavenskim) imenicama
s individualizacijskim sufiksom -in-:
SG. PL.
velš. llygod-en 'miš' llygod 'miševi'

moch-yn 'svinja' moch 'svinje'
gwenyn-en 'pčela' gwenyn 'pčele'
bret. geot-enn 'Gedna) trava' geot 'trava'
louzou-enn 'Gedan) korov' louzou 'korov'
per-enn 'kruška' per 'kruške'
arb. tiis-in 'klip kukuruza' tiise 'kukuruz (u klipu)'
lassa-n 'štruca' lassa 'kruh'
nebel-in 'mužjak noja' nebel 'noj(evi)'
hrv. građanin (grad-jan-in-0) građani (grad-jan-0-i)
brđanin (brd/0/-jan-in-0) brđani (brd/0/-jan-0-i)
Turčin (Turk-in-0) Turci (Turk-0-i)
Može se, naravno, dogoditi da jezici nemaju fleksijsko ili deriva

cijsko iskazivanje broja, odnosno može se dogoditi da u kojem jezi
ku ono nije obavezno. Tako je u mnogim istočnoazijskim jezicima, u
285
Singulativ je termin za oblike sa značenjem i morfološkim obilježjima singulara,
a nastale derivacijom od plurala ili jednostavno od oblika koji znače zbirnost, kolek
tivnost (v. Stephens 1993: 368; Corbett 2000: 17).
236 • 6. Imenica
kineskome, korejskome, vijetnamskome, japanskome, tajskome. U tom

slučaju jezici nerijetko imaju posebne riječi kojima iskazuju količinu
- ili brojeve (kao što ih ima i hrvatski) ili pak(brojevne) klasifikatore
(engl. /numera!/ classifier,enumerator,measure word,hrv. ?razrednik),
posebne funkcionalne riječi koje dolaze uz brojene imenice, dakle nešto
poput hrvatske imenice glavica(+ luka,+ zelja,+ salate),koja se spe
cijalizirala za iskazivanje jednoga komada loptasta povrća imenovana
nebrojivom imenicom (pa kad brojimo, brojimo tri glavice zelja, a ne
tri zelja),ili pak najopćenitijega takva klasifikatora za neživo u hrvat
skome, imenice komad (u značenju pojedinačnoga primjerka, ne dijela
kakve cjeline, npr. + odjeće, + nakita, + oružja, + namještaja i sl.).286
Takvih gramatikaliziranih riječi može biti jako mnogo, u čemu je s
30--40 redovito rabljenih tajski svojevrstan šampion.287 Ono što je zani
mljivo i što se izravno vezuje uz drugu inherentnu imeničku kategoriju,
oblik (v. niže),jest da nerijetko ovise o okvirnoj semantici imeničkoga
pojma, pa jedni klasifikatori dolaze uz primjerice duguljaste predmete,
drugi uz okrugle, treći uz visoke predmete gledane izdaleka, četvrti uz
malo i živo i sl. Dakle dok u hrvatskome jednostavno možemo kazati tri
psa,u tajskome valja kazati (Iwasaki- Ingkaphirom 2005: 75-81):
maa saam tua
pas tri CLS
gdje je tua klasifikator za životinje; da je riječ o ljudima, klasifikator

bi bio khon (neutralan) ili pak OlJ (honorifičan, rabi se za pripadnike
kraljevskih obitelji i redovnike). Klasifikatori za neživo razrađeni su
tako da će se jedan rabiti za odjeću, jedan za plošnate predmete, je
dan za duge cjevaste predmete, jedan za male okrugle, jedan za oštre,
potom za vozila, za jedaći pribor, za ono što je u obliku crte, što je
jajasto, poseban će biti za zube i sl. U japanskome postoje dva niza
brojeva, domaći i pozajmljeni kineski, a zapravo se i jedni i drugi drže
podvrstom imenica. Pozajmljeni kineski brojevi (npr. san '3', go '5')
uvijek se rabe dopunjeni jednom od funkcionalnih imenica, koje su za
pravo klasifikatori, odnosno spojevi će se broja i funkcionalne imenice
286
Riječ komad u tom značenju toliko je općenita da u formularima pod kraticom
kom. redovito stoji kao oznaka za sve - samo treba upisati brojku (koliko kom. čega
god bilo).
287 N
jihov točan broj nije lako odrediti, ima ih 80-90, ali neki su jako specijalizirani
i/ili arhaični, pa se obično spominje broj od 60-ak (Schachter 1985: 39), odnosno
30-40 frekventnijih (Iwasaki - Ingkaphirom 2005: 74).
razlikovati ovisno o tome što se broji, primjerice {hmasaki-Vukelić \/

/
2006: 315-20):
LJUDI VOZILA KUĆE PSI JABUKE (KRišKE)
'3' san-nin san-dai san-gen san-biki san-ko
'5' go-nin go-dai go-ken go-hiki go-ko
Sljedeća je česta inherentna kategorija imenica rod (engl. gender)

ili razred, klasa (engl. noun class). Odmah valja naglasiti -riječ je o
gramatičkoj, ne semantičkoj kategoriji, koliko god podjela prema rodu
imala semantičke temelje. Rod imenice definiramo sukladno jednoj od
ponajboljih (i ponajkraćih) odredaba roda -onoj Ch. Hocketta (1958:
231)-prema kojoj je rod kategorija koju prepoznajemo prema slaganju
pridjevske, modifikatorske riječi s imenicom, odnosno promjeni njezi
nih gramatičkih afikasa ovisno o rodu imenice: 288
Rodovi su razredi imenica odraženi u vladanju pridruženih im riječi.l289l
Uza sve zanimljivosti koje se uz rod vežu tu se pokazuje još jedna

rod imenice zapravo ne znamo dok uz nju ne stoji modifikator, odnosno
dok ne kažemo moja mama i moj tata, mi ne možemo znati kojega su
imenice mama i tata roda. To nadalje znači da bi se otpočetka bilo do
bro osloboditi još uvijek živućih predodžaba muškoga, ženskoga i sred
njega roda kao nekakvih spolnih kategorija. 290 Hrvatski jezik nema tri
roda zato što hrvatske imenice mogu biti jednoga od dvaju ili triju(?!)
spolova, nego zato što hrvatske pridjevske riječi uz pojedinu imenicu
dobivaju jedan od triju gramatičkih afikasa:
M. F. N.
moj-0 tata moj-a mama moj-e dijete
Engleski jezik nema rodova ne zato što Englezi nemaju spol, nego
zato što se engleske pridjevske riječi ne mijenjaju ovisno o imenici uz
koju dolaze(npr. my dad/mum/child). Svahili ima tuce imeničkih raz
reda ne zato što je ondje dvanaest spolova, nego zato što se pridjevi s
imenicama slažu s dvanaestak različitih prefikasa (v. § 7.1), koji su,
288
Tako se rod definira i u pojedinim hrvatskim gramatikama, npr. Babić et al.
(1991: 483), Barić et al. (1995: 101).
289
Engl. Genders are classes of nouns reflected in the behavior of associated
words.
290 J
oš bi bolje bilo kad bismo za te tri vrste roda imali termine bez »ljudskog lica«,
bez antropološke komponente (muško, žensko, srednje), ali to je već druga priča.
238 • 6. Imenica
usput, obavezni i na imenici (pa se takav rod zove otkritim, engl. overt
gender). To nadalje znači i to da fleksijski morf u hrvatskih imenica
- kao što smo već nekoliko puta rekli - ne nosi obavijest o {rodu},
kako se to u kroatistici često veli, odnosno prema -a u mama i tata mi
ama baš ništa ne znamo o rodu tih imenica. Budući da su hrvatske de
klinacije uvelike i rodno određene, mi prema imeničkomu gramatemu
možemo mnogošta predvidjeti (primjerice ako je u Gsg. gramatem -a,
možemo biti sigurni da nije riječ o ženskome rodu, a ako je -a u Asg.,
možemo biti sigurni da je riječ o muškome rodu), ali ne možemo sve
(na mama i tata vidi se da možemo predvidjeti i pogrešno). Naprotiv
prema gramatemu pridjeva koji stoji uz imenicu rod se određuje nedvo
smisleno - jer upravo se tako i određuje. Konačno, to znači i to da valja
razlikovati imeničke vrste od podjele imenica prema rodu. O hrvatskim
ćemo imeničkim vrstama domalo (v. § 6.5), zasad budi rečeno da su
imeničke deklinacijske vrste i imenički rod različite kategorije - hrvat
ske imenice mama i tata pripadaju istoj imeničkoj vrsti (vrsti e), ali su
različitih rodova. To nije ništa neobično, takvih slučajeva u jezicima
ima. O samu pak jeziku ovisi koja će podjela kao vršna u gramatičkom
opisu biti prikladnija; u hrvatskome je to sasvim sigurno sklonidba, po
djela imenica prema njihovoj morfologiji. 291 A u vezi s rodom i sklonid
bom vrijedi još spomenuti ono s čime studenti nerijetko imaju problema
- rod imenica koje su pluralia tantum. Tako hrvatska imenica vrata nije
ženskoga roda, nego je plural srednjega roda, a to se lijepo vidi ako se
ona supostavi s imenicama selo te žena i hlače:
PL.NEUT. t-a predivn-a hrvatsk-a sel-a
t-a nov-a ulazn-a vrat-a
PL.FEM. t-e poslovn-e hrvatsk-e žen-e
t-e nov-e štofan-e hlač-e
U jezicima svijeta nalazimo sustave s dvama rodovima (npr. francu

ski, hausa, algonkijski jezici u Americi, npr. odžibva, neki kavkaski je
zici, npr. tabasaranski), trima (npr. hrvatski, latinski, njemački, dravid
ski jezici, npr. tamilski), četirima (npr. djirbal, većina kavkaskih jezika,
npr. lački), pa sve do desetak-dvadesetak i više (v. Corbett 1991). Teme
lji podjele na rodove najčešće jesu semantički. Kriteriji raspoređivanja
291
Primjerice u poljskome vjerojatno neće biti tako, nego će se kao vršna uzeti po
djela prema rodu i značenju (živo/neživo, muško/ne-muško, veliko/malo)- sklonid
ba je o njima mnogo ovisnija no što je u hrvatskome.
imenica u rodne razrede najčešće su živost (engl. animacy, razlika

živoga i ne-živoga), 292 ljudskost ili osobnost (engl. humanity, razlika
ljudskoga i ne-ljudskoga, odnosno osobe i ne-osobe), spol (engl. sex,
razlika muškoga i ženskoga), 293 veličina (engl. size, razlika velikoga
i maloga, v. niže), oblik (engl. shape, v. niže), koji možemo razumje
ti i kao semantički i kao formalni kriterij. U sustavima sa složenijim
podjelama, jednostavno rečeno u sustavima s više rodova, primjerice
s četirima rodovima i više njih - rodovi se u takvim sustavima obično
nazivaju imeničkim razredima (klasama) - semantika prema kojoj se
imenice raspoređuju može biti jako zanimljiva, ali i teško obuhvatljiva,
svodljiva pod neki jasan iskustveni temelj. Da ne bi u tome bilo nikak
ve zabune, pitanje smisla postojanja roda (odakle uopće rod i čemu on
služi?) jedno je od zahtjevnijih i zanimljivijih jezičnih pitanja uopće. 294
Pitanje pak o tome kako se imenice okupljaju u rodove jednako je tako
zahtjevno i zanimljivo, odnosno nipošto nije lako kazati zašto je u hr
vatskome hrast roda x (koji rod x mi zovemo muškim), zašto je bukva
roda y (koji rod y mi zovemo ženskim), zašto je drvo roda z (koji rod z
mi zovemo srednjim, a u latinskoj tradiciji bio je neutrum, odnosno ni
muški ni ženski). Ako je rodova u jeziku više, i kurioziteta će biti više.
Zbog naslova utjecajne knjige semantičara G. Lakoffa iz g. 1987. i zna
menitosti istraživača R. M. W. Dixona jedan od poznatijih slučajeva jest
onaj u australskome jeziku djirbal, gdje postoji razred imenica kojemu
pripadaju žene, vatra i opasne stvari (engl. women,fire, and dangerous
things), točnije semantički raspored prema razredima u djirbalu je ova
kav (Dixon 1982: 178-83; 2002: 467; Corbett 1991: 15-8):
cL.1 ljudsko muško, ne-ljudsko živo
cL.2 ljudsko žensko, voda, vatra, borba
cL.3 jestivo bilje, med
CL.4 sve ostalo
292
O odrazima živosti u hrvatskome v. niže (§ 6.5), zasad imajmo na pameti to da
i živost valja uzimati bez »ljudskoga lica«, npr. mrtvac i pokojnik u hrvatskome su
»živi«, hrast je »neživ«, rak je »neživ« ako znači bolest, ali miš je ponajčešće »živ«
i onda kad znači dio računalne opreme (usp. podloga za miša/miš).
293
Kategorija muške osobe - virilnost - u pojedinim je slavenskim jezicima osobito
važna, npr. u poljskome.
294
V. o tome i u Matasovića (2001: 103-12), gdje je dan parakronijski pregled su
stava kategorije roda, odnosno imeničke klasifikacije, s osvrtom na radove R. M. W.
Dixona, G. Corbetta i J. Nichols.
240 • 6. Imenica
Zanimljivostima - naravno, gledajući iz perspektive govornika in

doeuropskoga jezika - kraja nema: ptice su razreda 2 (zbog mitske po
vezanosti s preminulim ženama), ali ne sve; većina je riba u razredu 1,
ali one opasnije u razredu su 2; drveće bez jestivih plodova u razredu je
4, ali neka bodljikava u razredu 2; mjesec je u razredu 1, sunce i zvijezde
u 2, vjetar je u 4; bumerang je u razredu 1, štit u 2; većina je insekata u
1, opasniji su u 2,pčele su u 4 (a medu 3, zajedno s jestivim biljem) ...
Inače sustav je veoma čvrst i djirbalska djeca - piše Dixon - vrlo lako
pripisuju rod imenicama, očito na temelju neke opće semantičke aso
cijativnosti.
Spomenuli smo oblik (engl. shape) kao kriterij pridruživanja roda.
Oblik možemo smatrati inherentnom kategorijom imenice s dvama li
cima, semantičkim i formalnim. Oblik u semantičkome smislu - oblik
onoga što imenica znači - blizak je veličini (v. niže),a može biti važan
pri određivanju roda imenice, čemu valja pribrojiti jezike s klasifikato
rima (v. gore),u kojima oblik imeničkoga pojma znade biti izravno od
govoran za uporabu ovoga ili onoga klasifikatora. Oblik u formalnome
smislu - jednostavno, oblik imenice, bilo morfološki (npr. ovaj ili onaj
sufiks), bilo fonološki (npr. imenica završava ovako ili onako) - važan
je kriterij za određivanje roda onih imenica u kojih su kriteriji živosti i
spola irelevantni. Francuski je primjer jezika u kojemu je rod imenice
relativno dobro predvidljiv na temelju njezina fonetskog oblika (v. sta
tistiku u Corbett 1991: 60-1). U hrvatskome se moć tog kriterija lako
može vidjeti na pozajmljenicama - internet i pirsing muškoga su roda
jer su oblikom isti kao većina imenica muškoga roda (npr. nogomet),
škvadra ( CIA [cija] ženskoga su roda jer su oblikom iste kao većina
imenica ženskoga roda (npr. lija),tane je srednjega roda jer je oblikom
isto kao pojedine imenice srednjega roda (npr. lane),no kako je riječ o
obilježenoj i neproduktivnoj kategoriji, ime Kobe Uapanskoga grada)
bit će muškoga roda (kao npr. kupe).
U smislu inherentne imeničke kategorije veličine (engl. size) i u hr
vatskome derivacijski razlikujemo deminutive i augmentative:
pas ruka
DEM. psić ručica
AUGM. psina ručetina
Veličina je - ako je u jeziku iskazana morfom - gotovo uvijek iska

zana derivacijski. Obično se afrički jezik fula (usp. § 3.2) spominje
kao izniman i izrazit primjer iskazivanja veličine fleksijski. Imenice i
pridjevi u fuli pripadaju jednomu od otprilike dvadeset pet razreda,

svaki razred ima razlikovni sufiks i jedan od triju mogućih stupnjeva
iskazanih završnim konsonantom osnove. Tako svaka imenica ima pa
radigmu koja se sastoji od singulara, plurala, deminutiva, augmenta
tiva, deminutiva plurala i augmentativa plurala. Paradigma imenice s
korijenom nen- 'osoba, čovjek' izgleda ovako (Anderson 1992: 80-1):
SG. necf-cfo 'osoba, čovjek'
DEM. nen-ngel 'mala osoba'
AUGM. nen-nga 'velika osoba'
PL. yim-6e 'ljudi' (supletivna osnova yim-)295
DEM.PL. nek-koyl) 'mali ljudi'
AUGM.PL. nek-ko 'veliki ljudi'
Unutar deminutiva pojedine imenice razlikuju čak dva oblika u sin

gularu, od kojih je jedan pozitivan ili neutralan, a drugi pejorativan, kao
kad bi primjerice hrvatska imenica čovjek imala četiri singularna oblika
- jedan za neutralno 'čovjek', potom jedan za 'čovječuljak', jedan za
'rđa.od.čovjeka' i jedan za 'ljudina', pa još i tri oblika za plural.
Jedna od najneuhvatljivijih kategorija uopće jest (ne)određenost
(engl. (in)definiteness) imeničkoga pojma, a ukratko ju - pa onda, da
kako, ne potpuno adekvatno - možemo odrediti kao natpojam koji obu
hvaća opreke poput otprijašnja nepoznatost - poznatost, nemogućnost
� mogućnost identifikacije, neizdvojivost iz istovrsnoga skupa- izdvo
jivost i sl. (v. Lyons 1999). Mnogi jezici (ne)određenost imeničkoga
pojma iskazuju na imenici, odnosno posjeduju gramatička sredstva za
njezino iskazivanje - neki samo za određenost, neki samo za neodre
đenost, neki i za jedno i za drugo. U zapadnoeuropskim jezicima često
je sredstvo za iskazivanje (ne)određenosti član, posebna funkcionalna
riječ. Određeni članovi i pokazne zamjenice nerijetko su istog oblika ili
barem etimološki izravno povezani (usp. njem. der, engl. the, fr. rl), a
neodređeni članovi dijakronijski su nerijetko povezani s leksemom za
'jedan' (usp. njem. ein, engl. a, fr. un). Hrvatski bi išao u one jezike koji
nemaju posebno gramatikalizirano sredstvo za iskazivanje (ne)određe
nosti, ali može se reći da je jedan najdalje poodmakao u tome da se
za to specijalizira (npr. jedna žena, neodređeno), više nego primjerice
t-demonstrativi (npr. o žena ili ta žena, određeno). Nije rijedak slučaj da
295
Usp. supletivnost u hrv. čovjek- ljudi. U § 2.3 rekosmo da supletivnost nije spe
cifikum indoeuropskih jezika; ovo je samo još jedna potvrda.
242 • 6. Imenica
član sraste s imenicom i počne se vladati kao afiks ili se pak u različitim
konstrukcijama vlada sad kao afiks sad kao klitika. Tako je primjerice
u arapskome, islandskome, danskome, albanskome (Lyons 1999: 50,
68-82), rumunjskome (lvšić 1970: 326ft), među slavenskim jezicima
u makedonskome i bugarskome (Koneski 1981: 225ff; Friedman 2006;
Scatton 2006):
arap. bayt-un 'kuća-INDEF'
'al-bayt-u ' DEF-kuća'
isl. hestur-inn 'konj-DEF'

fjall-iO 'planina-DEF'
dan. kone-n 'žena-DEF'
hus-et 'kuća-DEF'
alb.296 djal-e 'dječak-INDEF'

djal-i 'dječak-DEF'
mak. grad-ot 'grad-DEF'

žena-ta 'žena DEF'
:-
selo-to 'selo-DEF'
Također nije neobično da se u imeničkoj sintagmi koja sadrži pri

djev klitički demonstrativ veže uz pridjev. Takvih slučajeva ima u jezi
cima koje smo upravo spomenuli, ima ih u baltijskim jezicima, najzad
i u hrvatskome. U vezi s time iznova valja napomenuti da činjenica da
je povijesnim razvojem demonstrativna ( određena) zamjenica} ostavila
traga na sklonidbi pridjeva (crni - crnoga, što hoće reći onaj/taj crn -
onoga/toga crna, prema crn - crna) nema nikakve značenjske veze s
pridjevom - neodređen je ili određen imenički pojam, ne pridjev. Ter
mini neodređeni pridjev i određeni pridjev u nas su toliko uvriježeni da
bi ih bilo uzaludno mijenjati, ali nije zgorega imati na pameti da su oni
uvelike neadekvatni. 297
U nekim se jezicima imenice različito vladaju ovisno o tome sma
traju li se pojmovi koje one označuju neotuđivo ili otuđivo posjedo
vanima. Tu je dakle riječ o imeničkoj kategoriji (ne)otuđivosti (engl.
(in)alienability). Neotuđivo posjedovani imenički pojmovi oni su -
296
Fleksijski morf amalgamirano iskazuje padež, sklonidbu i određenost.
297
Tim više što u suvremenome hrvatskom dvije pridjevske sklonidbe i nisu raz
dvojene semantički, a pitanje je jesu li ikad i bile. Sve i da su bile, danas više nisu.
Lyons (1999: 83-4) piše da je tako i u litavskome, dok je, navodno, u letonskome
opreka i dalje »fully meaningful«. Više o hrvatskim pridjevima v. u§ 7.5.
6.3 Kategorije slaganja • 243
načelno - koji se ne stječu niti se gube, drugoga su imeničkoga pojma

nedjeljiv dio. Takvih je u jezicima obično manje no otuđivih, onih koji
se pojme kao stečeni ili akcidentalni. Pragmatičke razlike i osobitosti
kakve imamo u (ne)uporabi posvojnih oblika uz neotuđivo posjedovane
hrvatske imenice (v. Matasović 2002):
Išao sam s 0 majkom u kino. !Išao sam sa svojom majkom u kino.
Ana je slomila 0 ruku. ?Ana je slomila svoju ruku.
lzbio muje oko. *Izbio je njegovo oko.
u nekim su jezicima na imenicama još izraženije iskazane, primjerice
u suškome dijalektu santee (Južna Dakota) neotuđive će (lijevi stupac)
i otuđive imenice (desni stupac) imati različite posvojne prefikse, mi- i
mit'1ci- (Mithun 1999: 251):
mi-pha 'moja glava' mitha-č�dtjpa 'moja lula'
mi-išta 'moje oko' mitha-is� 'moj nož'
mi-nape 'moja ruka' mitha-khoka 'moja kutija'
Kao i u drugih kategorija i tu valja biti »oprezan« - pitanje što se
to u kojemu jeziku poima kao neotuđivo, a što kao otuđivo jednako je
zanimljivo i puno kurioziteta kao i to kojega je što roda. U nekim će se
jezicima imenice za srodnike tretirati kao neotuđive, u nekima kao otu
đive, tretman imenica za ljudske organe može ovisiti o tome jesu li oni
vidljivi ili unutarnji, jesu li odvojivi ili nisu, pa se primjerice u različitim
sjevernim irokijskim jezicima iste imenice tretiraju različito. U seneki su
jetra i kosa otuđive, u tuskarori neotuđive imenice. U tuskarori (ljudska)
koža neotuđiva je, a krv je otuđiva imenica i sl. (Mithun 1999: 254).
Najzad, deklinacijske vrste (više v. u § 6.5) također su inherentna
imenička kategorija. Imenička fleksija zove se deklinacija ili sklonidba.
Zbog jedne vrste jezične ekonomije (v. o tome i ovdje§ 4.3) pri fleksiji se
imenice prema fleksijskim morfovima okupljaju u skupine, koje se zovu
deklinacijskim vrstama ili tipovima, ili jednostavno deklinacijama.

Kad govorimo o slaganju u vezi s imenicama, zapravo najčešće go
vorimo o preslikavanju inherentnih kategorija imenice (broja, roda ili
razreda/klase) na pridjevske modifikatore imenice (pridjevi, zamjenice,
brojevi, pridjevski ili participski dio predikata), odnosno situacija kak
va je u hrvatskome tipična je u jezicima svijeta:
244 • 6. Imenica
mudr-a žen-a
žen-a je mudr-a
mudr-a žen-a je govoril-a
jedn-a mudr-a žen-a je govoril-a
nek-e mudr-e žen-e koj-e su govoril-e
Evo kako izgleda slaganje u razredima (iskazani su prefiksima) u
bantuškim jezicima, primjerice svahiliju (Swahili grammar; Katamba
- Stonham 2006: 253):
m-toto m-moja m-dogo
cL.1-dijete cL.1-jedan CL.1-malen 'jedno malo dijete'
wa-toto wa-nane wa-minifu
cL.2-dijete cL.2-osam cL.2-čestit 'osmero čestite djece'
ki-tabu ki-moja ki-dogo
CL.7-knjiga cL.7-jedan CL.7-malen 'jedna mala knjiga'
vi-tabu vi-tatu vi-kubwa
cL.8-knjiga CL.8-tri cL.8-velik 'tri velike knjige'
i ejaghamu (Watters 2000: 202; raspored razreda drugačiji je no u sva
hiliju):
e-yu ej-a Hit nj-i nj-i imame'',
CL.5-batat cL.5-tvoj cL.5-jedan CL.5-taj CL.5-koji kupio.sam
Iij-�ne e-bhip
CL.5-to CL.5.PF-loš
'Taj tvoj jedan batat koji sam kupio pokvaren je'
bi-yu ibh-a i-bha'e mb-i mb-i imame'',
cL.8-batat CL.8-tvoj cL.8-dva CL.8-taj CL.8-koji kupio.sam
nib-�ne i-bhip
CL.8-to CL.8.PF-loš
'Ta tvoja dva batata koja sam kupio pokvarena su'
Slaganju pridjevskih riječi s imenicom valjalo bi još dodati i slaga
nje glagola s imenicom u broju (v. § 5.3). Ako načas zanemarimo da je
glagol »središte rečenice« i pitanje što zapravo pokreće slaganje, posve
je jasno da su broj i lice u hrvatskih glagola jednostavno preslikani broj
i lice imenice ili imeničke riječi koja je subjekt i nisu ništa inherentno
glagolu samu:
SG. PL.
Ptica leti. *Ptica lete. Ptice lete.
Student čita. *Student čitaju. Studenti čitaju.
Ja čitam. *Ja čitamo. Mi čitamo.
Premda istraživanja pokazuju da se imenica nikad ne slaže s drugom

imenicom ili se pak podudaranje u obliku temelji zapravo na nečemu
drugome, primjerice iskazivanju podređenosti jedne imenice (sintag
me) drugoj, onako kako se to u mnogim jezicima čini genitivom (tako
npr. Baker 2008: 19-21), valja ipak spomenuti da ima situacija -prem
da doista jako rijetko - kad se imenica morfološki obilježava tako da
se složi s nečim drugim (tako npr. Anderson 1985a: 188). Među tim
rijetkim situacijama dosta je navodno česta situacija da u posvojnim
konstrukcijama jezici sklanjaju imenicu koja znači posjedovano (pos
sessum) prema licu i broju imenice koja znači posjednika (possessor).
Tako bi navodno bilo u turskome, finskome, majanskim jezicima (Mek
siko), algonkijskim jezicima (SAD, Kanada). Premda Anderson tako
tvrdi, prema Čauševićevim (1996: 111) turskim primjerima ne da se
baš zaključiti da bi se posjedovani prozor/prozori mijenjali prema po
sjedniku kuća:
ev-in pencere-si
kuća-GEN prozor-3.Poss 'prozor kuće' ('kuće, njezin prozor')
ev-in pencere-ler-i
kuća-GEN prozor-PL-3.POSS 'prozori kuće' ('kuće, njezini prozori')
ev-ler-in pencere-ler-i
kuća-PL-GEN prozor-PL-3.POSS 'prozori kuća' ('kuća, njihovi prozori')
Naime u tzv. prvoj genitivnoj vezi posvojni sufiks uvijek je u 3. licu

(sili u primjerima alternira ovisno o završnome glasu osnove) i ne mije
nja se prema rodu (nema njezin/njegov kao u hrvatskome), a singular i
plural mogu se iskazati i o kućama i o prozorima.
U vezi sa slaganjem spomenut ćemo još nekoliko hrvatskih leksema
koji se tradicionalno smatraju zamjenicama, a koji upravo svojim slaga
njem pokazuju da su im rod i broj inherentni te da su zapravo imenice
ili barem da se prema tim svojim odlikama bitno razlikuju od drugih
zamjenica (više o zamjenicama v. u§ 8). To su tko, što (tako onda i ne
tko, nešto, nitko, ništa, kojetko, koješta i sl.), ja, ti, mi, vi. Prema sla
ganju vidi se da je riječ o leksemima koji rod i broj ne preuzimaju od
imenice, nego ga imaju sami po sebi, inherentno:
246 • 6. Imenica
Tko je došao? (SG.MASC.) *Tko su došli?

Što se dogodilo? (SG.NEUT.) *Što se dogodila?
Ja sam došao/došla. (SG.MASC./SG.FEM.) *Ja sam došlo.
Vi ste stigli/stigle. (PL.MASC ./PL.FEM.) *Vi si stiglo.
U hrvatskim gramatikama takve se zamjenice onda kadšto zovu

imeničkima. 298 U vezi s njima valja obratiti pozornost i na to da 1. lice
(govornik) ne može biti u srednjem rodu, što pokazuje da spol i u hrvat
skome ima znatna utjecaja na rod.

U Barić et al. (1995: 101-2) veli se da je padež:
[ ...]morfološka kategorija koja izriče različite odnose onoga što riječ znači
prema sadržaju rečenice.
[ ...]ti se odnosi izriču padežnim nastavcima i naglaskom.
[ ...] po odnosu prema ostalim riječima u rečenici padeži mogu biti zavisni
(kosi) i nezavisni [ ...] nezavisni su nominativ i vokativ [ ...]zavisni su geni
tiv, dativ, akuzativ, lokativ i instrumental.
Takva definicija tek je donekle dobra i podrazumijeva previše onoga

što nije samorazumljivo, čak i ako ju uzmemo kao definiciju padeža u
hrvatskome. Ako zanemarimo podjelu na nezavisne i zavisne padeže,
koja ma koliko tradicionalna (usp. lat. casus rectus - casus obliquus)
ostaje nedorečena,299 ostaje da se kaže da je padež morfološka kate
gorija. Kad bi se reklo da je u hrvatskome padež kategorija iskazana
morfološki, to bi bilo mnogo preciznije, premda ne i potpuno precizno
(ima padeža koji se ne iskazuju morfološki, nego prijedlozima). Padež
je ponajprije semantička-sintaktička kategorija, koja se može i ne mora
realizirati morfološki. Danas je engleski općepoznat pa je znano da en
gleski morfološki iskazanih padeža na imenicama nema, ali to ne znači
da engleski nema padeža u semantičko-sintaktičkome smislu. Padež
nih imeničkih oblika nema ni francuski, a među slavenskim jezicima
298
Tako npr. u Barić et al. (1995). Opis sam po sebi nije nelogičan; nelogično je Jo
što se imeničke zamjenice definiraju kao one koje zamjenjuju imenice. Drugačije ih
- i bolje- opisuje npr. Raguž (1997).
299
O čemu, zbog čega i kako su koji padeži zavisni, i zašto je takva podjela uopće
relevantna,odnosno ako vokativni oblici doista jesu nezavisni,jesu li to i nominativ
ni, ili: ako je nominativ Pozor! samostalan, jesu li to primjerice i genitiv u Nesretna
li čovjeka!, A budale!, ili akuzativ u Kukoča za predsjednika!
makedonski i bugarski imaju tek njihove relikte, za koje se i ne može

kazati da čine padežni sustav. Njemački ima 4 morfološka padežna
oblika, hrvatski ih ima 7, finski primjerice 15-ak, 300 mađarski 20-ak,301
uopće se za uralske i osobito za sjeveroistočnokavkaske ili naško-da
gestanske jezike (npr. tabasaranski, avarski,302 lezgijski, lački) kaže da
imaju najviše padeža, čak više od 50, s mnogo lokativnih (v. Anderson
1985a: 187; Blake 2001: 152). 303 Najzad, padež i nismo uvrstili u in
herentne imeničke kategorije, nego u konfiguracijske, a to znači da je
padež ovisan o semantičko-sintaktičkom okružju u kojemu se imenica
nalazi i ne proizlazi iz imenice same, padež je imenici - nametnut.
Kad govorimo o padežu (grč. rcT&crt�, pt6sis 'padanje, pad', lat. ca
sus 'padanje, pad(ež)', njem. Fall, Kasus, engl. case, fr. cas), valja uve
sti dvije važne distinkcije. Prva distinkcija jest ona između semantičkih
ili dubinskih padeža s jedne i ostvarenih površinskih padeža s druge
strane. Ostvareni, realizirani padeži iskazani su padežnim obilježiva
čima ili markerima (engl. case marker). Riječ je dakle o razlici koju
smo spominjali i u vezi s glagolima (v. § 5) - značenje je jedno, oblik je
drugo, a treće je kako se i koja značenja kojim oblikom iskazuju. Druga
distinkcija jest ona između gramatičkih i semantičkih padeža (pričem se
ponajprije misli na nominativ i akuzativ s jedne i ostale padeže s druge
strane), koja tek djelomično ima veze s tradicionalnom podjelom na
nezavisne i kose padeže (nominativ i vokativ s jedne i svi ostali padeži
s druge strane).
30° Karlsson ih (2008) ima 14, ali u paradigmama navodi 11 - nominativ, genitiv,
partitiv i 8 lokativnih.
301 Rounds ih (2009) ima 23 i dijeli ih na - 2 gramatička (nominativ i akuzativ), 9
lokativnih, 8 kosih i 4 neproduktivna, ograničene uporabe.
302
Riječ je o naško-dagestanskome avarskom, ne o izumrlu turkijskome jeziku
Avani.
303 Tabasaranski i neki njegovi dijalekti (južni Dagestan, ruski dio Kavkaza) obič
no se smatraju rekorderima, s 52-ama ili 53-ima padežima (v. Kempf 1975-1976;
Blake 2001: 187; Matasović 2001: 139). Kempf (idem) piše da je na tabasaranski
zapadnu pozornost prvi svrnuo još L. Hjelmslev g. 1935., ali s podacima iz sekun
darnih izvora. Kempf pomnom analizom podataka dobivenih od izvornih govornika
u tabasaranskoj deklinaciji utvrđuje 88 (!) padeža, s nevjerojatnom razrađenošću lo
kativnih (iskazanih gomilanjem afikasa, usp. i Daniel - Ganenkov 2009), te pretpo
stavlja da se u starijemu stanju tabasaranskoga dade rekonstruirati čak 11O padežnih
oblika. Kempfov rad objavljen je u Zagrebu i ne čini se da je osobito poznat; da je
objavljen negdje na zapadu, vjerojatno bi potaknuo neka preispitivanja.
248 • 6. Imenica
U važnome radu The case for case Fillmore je (1967) posvijestio -

poslije još dotjerivao, a i drugi su se nadovezivali - da postoji univerza
lan skup temeljnih semantičkih uloga i nazvao ih dubinskim padežima
(engl. deep-structure case), odnosno dubinski padeži dubinski su se
mantičko-sintaktički odnosi uspostavljeni između glagola i imeničkih
sintagmi koje su mu dopune. 304 Fillmore je krenuo od nekoliko pretpo
stavki. Prvo, sintaksa je ključna gramatička komponenta. Stoga istinski
gramatički opis kreće od sintakse, sintaksom opisuje morfologiju, a ne
obratno, kao što je u tradicionalnim gramatikama, gdje je sintaksa bila
svojevrstan priručnik za uporabu oblika koje je opisala morfologija.
Drugo, onkraj vidljivoga, realiziranoga postoje prikrite (engl. covert)
kategorije do kojih se može stići pojedinim iskustvenim otkrivačkim
postupcima. Tradicionalna gramatika malo je do njih držala, pa su stoga
primjerice poglavlja o značenjima genitiva u njoj golema, a o značenju
nominativa kažu se obično dvije-tri rečenice. Nominativ je u tradicio
nalnoj gramatici povlašten i sam po sebi navodno toliko jasan da se o
njemu i nema mnogo što reći, nominativ je »izravni« padež, »nezavi
san«, ostali su »kosi«, ostali »padaju«. Stoga tradicionalna gramatika u
ovim rečenicama vidi jedno te isto, premda je riječ o posve različitim
nominativima:
Onje udario loptu.
Onje primio udarac.
Onje primio poklon.
Onju voli.
On ima emu kosu.
A opet, koliko god da se bila posvećivala drugim padežima, tradici
onalna je gramatika bila slijepa na razliku između ovih dviju rečenica:
John ruined the table. 'Ivanje uništio stol'
John built the table. 'Ivanje načinio stol'
304
Ideju o semantičkim ulogama u svojoj je disertaciji prvi iznio J. Gruber (Studies
in lexical relations, MIT, 1965), no kako je ta objavljena kasnije (1976; danas .je
izvornik dostupan na internetu), Fillmore ostade citiraniji. Da padežni oblici ima
ju pojedina (proto )tipična značenja, to u zapadnoeuropsko-mediteranskoj tradiciji i
nije novost, otud uostalom i nazivci tih oblika poput latinskih nominativ (imenova
nje), genitiv (podrijetlo, rod), dativ (davanje), vokativ (dozivanje, obraćanje) ... Sta
roindijski gramatičari padežne su oblike jednostavno obrojčavali, što im je međutim
omogućivalo da semantiku padeža opišu i bolje od zapadnih.
Ona u njima vidi akuzativ stol, ali ne vidi da je riječ o zapravo razli
čitim značenjima, pa prva rečenica može biti odgovor na pitanje What
did John do to the table? 'Što je Ivan učinio stolu?', a druga ne može.
Treće, tradicionalni pristupi koji su se temeljili na grčkim i latinskim
opisima pokazali su se empirijski posve neupotrebljivima za opis i stu
diranje primjerice aleutskih jezika ili tajskoga. Četvrto, ako pretposta
vimo da u temeljnoj (engl. base), dubinskoj sastavnici jezika postoje
dubinske semantičke uloge, koje su univerzalne, a da se te dubinske
uloge u površinskoj, fonetskoj sastavnici mogu ostvariti različito i biti
uvjetovane mnogim činiocima, tada je lakše objasniti velike međuje
zične i dijakronijske razlike u površinskim sustavima padežnih oblika.
Peto, nasuprot dubinskim padežima stoje površinski padeži ili padežni
oblici (engl. case form), oblici koji sadrže sredstva za iskazivanje du
binskih padeža, primjerice sufikse, supletivnost, adpozicije (prijedloge
i poslijeloge), redoslijed rečeničnih sastavnica i sl. Padežni oblici za
svaki su jezik specifični.
Uspostava i katalogiziranje univerzalnih dubinskih semantičkih ulo
ga izrazito je zahtjevan posao, s neizvjesnim ishodom, posao koji se
bavi značenjskim i izvanjezičnim činjenicama (a te su uvijek podložne
interpretaciji, pogotovo u smislu detaljnosti do koje valja ići), a onda
ih omjerava o različite jezike. Fillmore je (1967) krenuo s njih šest-se
dam.305 U posljednjih nekoliko desetljeća profiliralo se u jezikoslovlju
nekoliko dubinskih padeža, ili semantičkih uloga (engl. semantic role,
termin kojemu se zbog polisemičnosti termina padež daje prednost),
ili tematskih uloga (engl. thematic role), ili theta-uloga (engl. iJ-role)
oko kojih postoji kakva-takva sloga. Nabrojit ćemo neke, objedinivši
pojedine slične.306
Pacijens, ili tema, ili trpilac (engl. patient ili theme) jest entitet koji
je u kakvu stanju ili podvrgnut promjeni stanja, entitet koji je smješten
305 To su Agentiv, Instrumental, Dativ, Faktitiv, Lokativ, Objektiv. »Dodatni padeži
zacijelo će biti potrebni. Prijedlozi za dopunu popisa pojavljivat će se na raznim
mjestima dalje [u tekstu]« (Fillmore 1967: 45). Tako se dalje u tekstu pojaviše Be
ne/aktiv, Posesor i sl.
306 V. npr. priručničke preglede u Blake (2001: 67-70), Van Valin (2001: 22-33),
prikaz različitih pristupa u Butt (2006), raspravljačke opise u Giv6n (1984), Jacken
doff (1990). Fillmoreovi termini nisu se proširili; oni koji se danas rabe, uglavnom
potječu od J. Grubera i R. Jackendoffa. Neke smo semantičke uloge zapravo već
spominjali kad smo govorili o ergativnosti i o pasivu (v. §§ 4.4, 5.2). Uloge se inače
nerijetko pišu u izlomljenim zagradama, npr. (Pacijens), (Agens) i sl.; takva pedant
nost nije nam ovdje nužna i bilježit ćemo ih nakošeno.
250 • 6. Imenica
ili je podvrgnut promjeni mjesta, entitet koji je pod utjecajem kojega

drugog entiteta. 307 Sintaktički će u hrvatskome to obično biti subjekt
neprijelaznoga neakuzativnoga predikata ili objekt prijelaznoga:
Plamen tinja.
Plamen je crvenkast.
Plamen postaje ljubičast.
Ptica je u kavezu.
Ptica je pojela crva.
Ptica pjeva pjesmu.
Agens ili vršilac (engl. agent) jest entitet koji načelno svjesno i volj
no vrši radnju ili uzrokuje promjenu stanja. Sintaktički u hrvatskome
najčešće subjekt prijelaznoga predikata: 308
Radnici su sazidali kuću.
Rulja je provalila kroz vrata.
Predsjednik je okružen tjelohraniteljima.
Sunce je otopilo led.
Doživljavač (engl. experiencer) jest entitet koji opaža, spoznaje ili

osjeća: 309
(Ja) pretpostavljam da (oni) razumiju o čemu govore.
(Mi) vidjeli smo automobilsku nesreću.
Nesreća nas je rastužila.
Nedostaješ mi.
Stimulator ili poticaj(nik) (engl. stimulus) jest ono što doživljavač

opaža, spoznaje, osjeća i sl.:
Oni vole glazbu.
Vidjeli smo automobilsku nesreću.
(Ti) mi nedostaješ.
Sviđa mi se Ana.
307
Između pacijensa i teme kadšto se pravi razlika tako što se pacijensa tiče stanje,
a teme smještaj. Mi ćemo tu razliku zanemariti.
308
U zadnjem primjeru imamo ne-živi, ne-voljni i ne-svjesni uzročnik promjene
stanja, pokretač radnje, koji se često luči od živog i voljnog agensa, i zove se jedno
stavno ne-voljnim agensom (ako je živ), ili pak efektorom, ili silom (ne-žive prirodne
pojave, ne-živi pokretači radnje).
309
Unutar uloge doživljavača mogu se dalje razlikovati engl. perceiver, cognizer,
emoter, odnosno hrv. promatrač, spoznavalac, onaj koji osjeća i sl.
Bene/aktiv, recipijens,primalac ili uživalac (engl. benefactive, reci

pient, beneficiary) jest »dobitnik«, onaj koji predikacijom dobiva, oko
rištava se, uživa njezin rezultat: 310
Posudio sam mu novac.
Obavio sam kupovinu za staru susjedu.
Male/aktiv (engl. malefactive) jest entitet »suprotan« od dobitnika,

koji predikacijom gubi:
Ukrao sam mu novac.
V lada i poslodavci postigli su dogovor na štetu radnika.
Sredstvo (engl. instrument) jest sredstvo kojim se izvodi radnja ili

promjena stanja:
Ugasio je čik cipelom.
Ubili su ga ciglama.
Mjesto (engl. location):
Vaza je na stolu.
Uskrs pada na nedjelju.
Izvor(ište) (engl. source) jest točka iz koje entitet kreće ili potječe:
Dobio sam paket od kuće.
Od lipnja sve ide nabolje.
Put (engl. path) jest prostor kroz koji se entitet miče, kreće:
Pas lovi mačku po ulici.
Uspjeli su se provući kroz nevolje.
Odredište, cilj, smjer i pravac (engl. destination,goal, direction):

U Split [= odredište i cilj] srno stigli tek navečer jer srno išli starom cestom
[= pravac].
Jučer sam Branimiru [= cilj i primalac, i= odredište] poslao knjigu.
Svrha i nam}era (engl. purpose):
Sve će učiniti za svoju obitelj.
Otišao sam na kiosk po cigarete.
310
Ta uloga često se promatra objedinjena, tada se obično zove jednostavno dativ
(engl. dative).
252 • 6. Imenica
Način (engl. manner):

Učinio je to s velikim umijećem.
Učinio je to bez pol muke.
Opseg, mjera, doseg ili razmjer (engl. extent):

Rat je trajao godinama.
Trčao je deset kilometara.
Posjednik (engl. possessor):

Upoznao sam muža Lukine sestre.
Upoznao sam mu sestru.
Posjedovano (engl. possessum):

Upoznao sam muža Lukine sestre.
Upoznao sam mu sestru.
Upozorit ćemo još na troje. Prvo, rekosmo, nije uvijek lako uspo
staviti razinu apstrakcije do koje pri prepoznavanju semantičkih uloga
valja ići i različite će se teorije u tome razlikovati. S jedne strane vr
šioca radnje svakoga glagola možemo prozvati njegovim imenom, pa
su vršioci glagola kuhati i titati na »nanorazini« kuhar i čitalac. U op
ćenitijem smislu kuhar i čitalac jesu vršioci, pa ih držimo tom seman
tičkom (mikro)ulogom (engl. microrole). S druge strane semantičke
uloge koje smo spomenuli dadu se okupiti u dvjema još općenitijima,
makroulogama (engl. semantic macrorole), koje se onda zovu engl.
actor (hrv. opći vršilac) i engl. undergoer (hrv. opći trpilac). Proto
tipna bi tada uloga općega vršioca (engl. actor) bila ona agensa, ali
opći vršilac može biti i doživljavač, prosuđivač, ne-živi agens, efektor,
sila i sl. Prototipna bi uloga općega trpioca (engl. undergoer) bila ona
pacijensa, ali on može biti i tema, primalac i sl. Iskazano hijerarhijski
(Van Valin 2001: 32):
opći vršilac vršilac>sredstvo>doživljavač>primalac
opći trpilac trpilac>tema>poticaj>doživljavač>primalac/cilj/
izvorište/roj esto
Drugo, u jezikoslovlju su relativno dobro (ne i apsolutno) prihva

ćena načela izrade kataloga dubinskih padeža prema kojima: - njihov
inventar treba da bude što manji, - jedna semantička uloga pridružuje
se u rečenici samo jednom, - jedan zavisni element može imati samo
jednu semantičku ulogu (dodali bismo, to ne znači da se jedan element

značenjski ne može tumačiti na različite načine), - semantičke uloge u
parafrazi ostaju iste.311 Treće, među hrvatskim gramatikama valja istak
nuti Katičićevu Sintaksu (1986: 25-6), gdje se spominju ove seman
tičke, tj. sadržajne uloge rečeničnih dijelova: vršilac (agens), družilac
(socijativ),učinak (faktitiv),pripadak (objektiv,predmet zahvaćen sadr
žajem radnje, ali ne kao proizvod kakve radnje), sredstvo (instrument),
priložak (adverbijal,skupno za mjesnu, vremensku i načinsku odredbu,
odnosno za lokal, temporal i moda!) (v. i Barić et al. 1995: 399).
Padež je dakle semantičko-sintaktički odnos između glagola i nje
govih imeničkih dopuna (općenitije, između glavne i zavisne sastavnice
sintagme) ili pak odnos imenice prema značenju rečenice u cjelini (ime
nice u službi dodatka, kad ona nije dopuna glagolu). Način izricanja
padeža problem je druge vrste. U smislu izricanja padež može, ali i ne
mora biti morfološki iskazan. Sredstva kojima se dubinski, semantički
padeži izriču zovu se padežnim obilježivačima (engl. case marker), a
ti u različitim jezicima mogu biti različiti, primjerice:
Afiksi, odnosno sufiksi, vrlo često, primjerice u hrvatskome:
hrv. škol-a
škol-e
škol-i
škol-u
ili prefiksi, vrlo rijetko, navodno je tako u šusvapskome i hebrejsko

me.312 U svahiliju će se na glagolima pojaviti tzv. subjekatski i objekat
ski pronominalni prefiksi (v. npr. Mohammed 2001: 60), pa je na neki
način i ondje padež iskazan afiksalno, ali na glagolu.
Adpozicije,u japanskome poslijelozi (postpozicije) (Van Valin 2001:
38),313 u engleskome prijedlozi (prepozicije), a usp. i padežnu razliku
uspostavljenu hrvatskim prijedlozima:
311
Usp. npr. hrv. aktiv i pasiv (Pas glođe kost - Kost je glodana od psa) - iste
»riječi« imaju istu semantičku ulogu, mijenja se samo njihova gramatička uloga
(pas je ili subjekt ili adverbijal, kost je ili objekt ili subjekt).
312
Tako veli Van Valin (2001: 38), no zapravo je u hebrejskome riječ o prijedlozima
koji mogu i ne moraju srasti s imenicom, v. Rebić (2004: 38ft).
313 Riječ je o česticama »u službi padeža« (Yamasaki-Vukelić 2006: 310-5), koje se
imenici dodaju ovisno o tome je li ona subjekt, izravni ili neizravni objekt rečenice
i sl. Na taj način riječ je o padežnim obilježivačima.
254 . 6. Imenica
jap. Hanako ga Taroo ni hon o yat-ta.

H. NOM T. DAT knjiga ACC dati-PAST
'Hanako je Taroou dala knjigu'
engl. 0 the school 'škola'
to the school 'u školu'
from the school 'iz škole'
hrv. govorim 0 roditeljima 0
AT
govorim o roditeljimawc
govorim s roditeljima,Ns
Ovamo bismo pribrojili i padežne klitike, kakvih ima u pandžapsko,

me (Pandžab) i u urdskome (Pakistan) (Butt 2006: 143):
urd. Nadya=ne jiraf=ko dekhna hE.
N.=ERG žirafa=ACC vidjeti.INF .SG biti.PRES.3 .SG
'Nadya želi vidjeti tu žirafu' 314
Budući da im je funkcija ista, za padežne afikse i adpozicije kad

što se rabe nadređeni, objedinjujući termini poput engl. flag ili relator
(Haspelmath 2009: 507).
Članovi, primjerice u njemačkome, gdje je padež češće obilježen na
članu nego na samoj imenici:
njem. 0 die Schule 'škola'
0 die Schule besuchen 'pohađati školu'
von der Schule kommen 'doći iz škole'
in der Schule sein 'biti u školi'
in die Schule gehen 'ići u školu'
Tonovi, primjerice u nekim afričkim jezicima, ali i u hrvatskome,

usp. danas rijetku razliku dativa i lokativa u pojedinim naglasnim tipo
vima imenica za neživo (imenice za neživo tih naglasnih tipova u Lsg.
imaju uzlazni ton, imenice za živo silazni, v. o tome niže, § 6.5):
DAT.SO. LOC.SG.
hrv. gradu i svijetu u gradu i u svijetu
stojim nasuprot zidu slika visi o zidu
unatoč njihovu broju po njihovu broju
314
Akuzativom se iskazuje određenost (točno određena žirafa); u istoj rečenici mo
gao bi umjesto akuzativa stajati nominativ, a tumačenje bi tada bilo neodređeno ili
generičko (kakvu god žira/u/kakve god žirafe).
stanu, rodu, medu stanu, rodu, medu

stvari, vlasti, riječi stvari, vlasti, riječi
Redoslijed riječi, koji će u jeziku poput engleskoga, jeziku bez afik
salnih obilježivača, biti ključno sredstvo iskazivanja semantičkih uloga,
u hrvatskome možemo oprimjeriti udarnim rečenicama iz Silić (1986),
u kojima nam tek kontekst i redoslijed riječi daju do znanja što je tu
doživljavač, a što pacijens, pa onda i što je subjekt i nominativ, a što
objekt i akuzativ:
hrv. Selo voli grad.
Grad voli selo.
Koliko će dubinskih padeža- a ti su, ponovimo, univerzalni, zajed
nički svim jezicima - u nekome konkretnom jeziku biti obilježeno, na
koji način, i koji će pritom površinski padeži ili padežni oblici (engl.
caseform) nastati, razlikuje se od jezika do jezika i zasebno je za sva
ki jezik. U hrvatskome je morfološki - sufiksom - obilježeno sedam
padeža, padežnih oblika. Njihovo je značenje ukratko ovakvo (v. npr.
Silić - Pranjković 2005; Barić et al. 1995):
Nominativ je padež imenovanja, identifikacije i opisivanja, odnosno
vršioca ili doživljavača te trpioca u pasivu, stoga mu je služba u rečeni
ci najčešće ona subjekta, imenskoga dijela predikata ili poredbe s kao
(npr. gluh kao top).
Akuzativ je padež granične usmjerenosti, takva odnosa u kojemu je
jedan ,predmet cilj kretanja ili kakve druge aktivnosti vezane uz drugi
predmet (pretpostavlja se neke vrsti doticanje toga drugog predmeta,
što kod dativa nije slučaj), stoga mu je naravna služba ona izravnog
objekta (semantički pacijens), no ima i mnoga druga značenja, primje
rice s prijedlozima - vremena, mjere, mjesta, načina, prostora, svrhe,
namjene i sl.
Genitiv je padež (do)ticanja, relacije, koji znači da je kakav predmet
u kakvu odnosu s kakvim drugim predmetom (vremenskome, prostor
nome, posvojnome, udaljavanja, odvajanja, dijelnosti, potjecanja, izu
zimanja, uzročno-posljedičnome, svojstva), a kako ima najopćenitije i·
najšire značenje, dolazi i uz najviše prijedloga, koji to opće značenje
konkretiziraju.
Dativ je padež negranične usmjerenosti, približavanja u kojemu se
doticanje ne pretpostavlja (što ne znači da ga neće i biti), a iz tog su se
značenja razvila značenja cilja, davanja, pripadanja, namjene, s prijed
lozima poredbe i nasuprotnosti.
256 • 6. Imenica
Lokativ je padež sa značenjem prostora, zapravo mjesta za koje je

vezana statičnost, nepokretnost kakva predmeta (ako je riječ o kretanju,
kretanje je ograničeno na to mjesto), stoga mu je najčešća služba ona
adverbijalna.
Instrumental je padež sa značenjem sredstva, tj. predmeta kojim se
ili uz pomoć kojega se obavlja kakva radnja, potom značenjem društva,
načina, vremena, prostora, podrijetla i sl.
Vokativ je oblik za oslovljavanje, dozivanje, uspostavu govornoga
čina. Budući da je posve neovisan o ostalome dijelu iskaza, vokativ
na sintagma zapravo je samostalna rečenica (kao i uzvik, pa se odvaja
stankom, a u pismu zarezom). Pitanje je li vokativ uopće padež nema
jednoznačan odgovor. Tretman vokativa kao padeža vuče korijene iz
grčke i latinske tradicije, iz jezika u kojima se oblik za dozivanje tvori
sufigiranjem uzvika na imeničku bazu, kako je zapravo i u hrvatskome.
Neki antički gramatičari nisu ga smatrali padežom (Simeon 1969: s. v.),
a tako ni neki jezikoslovci.315 S druge strane znamo za jezike u kojima
premda ti jezici nemaju morfološkoga padežnog obilježavanja imenica
- vlastite imenice imaju poseban oblik za dozivanje (Blake 2001: 8).
Tako je i u makedonskome, bugarskome, barem u nekih imenica. Ve
ćina indoeuropskih jezika izgubila je poseban vokativni oblik (Simeon
1969: s. v.), što se dogodilo primjerice i u kajkavskome (gdje je jednak
nominativnom obliku). U standardnome hrvatskom vokativ smatramo
padežom jer on to oblikom jest (gradi se sufigiranjem gramatema na
bazu, kao i svi ostali padežni oblici), a na svoj način on to može biti i
službom - poznatom, premda izrazito rijetkom i obilježenom, upora
bom kao padež subjekta (upravo padež vršioca radnje) u epici ili pripo
vijedanju (v. i Brozović 1976-1977; Silić -Pranjković 2005: 200):
Knji_gu piše care od Stambola.
Vino pije Kraljeviću Marko.
U jezicima svijeta s morfološki obilježenim padežima - a takvi se

zovu padežnim jezicima, hrvatski je dakle padežni jezik - nalazimo
još neke češće površinske padeže, odnosno padežne oblike. Spomenut
ćemo neke, s njihovim najčešćim nazivima i temeljnim značenjima.316
·,
315
Npr. L. Hjelmslev g. 1935-1937. u raduLa categorie de cas (Kategorija padeža).
316
Navesti sve padežne oblike i sva njihova značenja u svim jezicima nemoguće
je. Valja se samo sjetiti koliko značenja ima primjerice hrvatski genitiv, pa onda
koliko ih ima slavenski genitiv, pa onda koliko indoeuropski genitiv ... A ni s termi
nologijom nije mnogo lakše, primjerice za značenja koja u indoeuropskim jezicima
Apsolutiv, vidjesmo već (v. § 4.4), u ergativnim jezicima padež je

vršioca neprijelazne radnje i trpioca prijelazne (drugim riječima, »po
kriva« ono za što u akuzativnim jezicima služe nominativ i akuzativ).
Ergativ je u ergativnim jezicima padež vršioca prijelazne radnje
(drugim riječima, »pokriva« ono za što u akuzativnim jezicima služi
nominativ). Primjerice u baskijskome (Rijk 2008: 196) i inuitu (Butt
2006: 155):
bask. Nor dator?- Peru. (apsolutiv) 'Tko dolazi?-Petar.' (nominativ)
Nork dakar?- Peruk. (ergativ) 'Tko ga dovodi?- Petar.' (nominativ)
Nor dakar?- Peru. (apsolutiv) 'Koga dovodi?- Petra.' (akuzativ)
in. Oli sinippoq. (apsolutiv) 'Oli spava.' (nominativ)
Olip neqi nerivaa. (ergativ) 'Olijede meso.' (nominativ)
Relativ je termin koji se u gramatikama mnogih jezika rabi za onaj

oblik koji iskazuje vršioca prijelazne radnje ili posjednika (ti jezici
mogu imati zaseban ergativ i ne moraju), dakle ono što u hrvatskome
iskazuju nominativ i genitiv. Tako u nekim kavkaskim jezicima, u ne
kim sjevernoameričkima, u eskimsko-aleutskima jupiku (Blake 2001:
149) i inuitu (Fortescue 1984: 206):
jup. angute 'čovjek' (apsolutiv)
angute-m 'čovjek; čovjeka, čovjekov' (relativ)
m. angut 'čovjek' (apsolutiv)
angut-ip 'čovjek; čovjeka, čovjekov' (relativ)
pani-k 'kći' (apsolutiv)
pani-up 'kći; kćeri, kćerin' (relativ)
Ekvativ je termin za oblik koji se pojavljuje u predikatu ekvativnih

komparativnih rečenica (tipa 'X je poput Y' ili 'X je tako Z kao Y'),
primjerice u inuitu (Fortescue 1984: 170):
in. Ammaalia 'A.' (apsolutiv)
Ammaalia-tut 'kao A.' (ekvativ)
pokrivaju genitiv i dativ u australskim jezicima nerijetko postoji jedan oblik, koji se
ondje najčešće zove - dativ. Kakvih sve padežnih oblika u jezicima svijeta ima i što
oni sve znače, sada je pregledno i opsežno dostupno u Malchukov- Spencer (eds.)
(2009, osobito dijelovi VI-VII).
258 • 6. Imenica
Za razliku od ostalih padežnih afikasa u inuitu ekvativno -tut može

doći na koji drugi padežni afiks, što bi bio primjer dvostruke fleksije,
gomilanja padeža (v. § 1.2).
Partitiv znači dijelnost i iz nje izvedena značenja, primjerice djelo
mičnu podvrgnutost radnji, neodređenost i sl., npr. u finskome, gdje je
komplementaran nominativu i uz nominativ »najvažniji« padež (Karls
son 2008: 123ft):
fin. maito 'mlijeko' (nominativ)
maito-a '(nešto) mlijeka' (partitiv)
kirja 'knjiga' (nominativ)
kirja-a '(nešto, dio) knjige' (partitiv)
Komitativ ili socijativ znači društvo, su-rad-ništvo, npr. u dravidskim

jezicima, poput tamilskoga (Blake 2001: 154), ili npr. u baskijskome
(Rijk 2008: 32) i finskome, gdje je rijedak i uvijek praćen posvojnim
sufiksom (Karlsson 2008: 190-1):
bask. gizona 'čovjek'
gizona-rekin 's čovjekom'317
fin. vaimo 'supruga'
vaimo-ine-en 'sa suprugom-Poss' (tj. 'sa svojom suprugom')
Konkomitativ ili proprijetiv znači imanje, posjedovanje (suprotno

od privativa, v. niže), veoma je čest u australskim jezicima, npr. lek
sikalizirano u jeziku kalkatungu (Blake 2001: 154), u jezicima djaru i
arabana (Dixon 2002: 141):
kalk. putu 'trbuh'
putu-yan 'trudnica' (dosl. 'ima trbuh')
dja. munda 'trbuh'
munda-yaru 'trudnica' (dosl. 'ima trbuh')
arab. nhupa 'supružnik'
nhupa-puru 'oženjen, udana' (dosl. 'ima supružnika')
Bene/aktiv znači onoga koji dobiva nekom radnjom, npr. u baskij

skome, gdje se tvori od genitivne baze (Rijk 2008: 33):
317
Baskijski ima i instrumental (gizon-az 'čovjekom'), padež s mnogim značenji
ma i veoma raznovrsnom uporabom - sredstvo, uzrok, način, predikatna služba itd.
(Rijk 2008: poglavlje 27).

gizona-ren-tzat 'za čovjeka' (dosl. čovjek-GEN-BENEF)
Purposiv znači cilj, namjenu, čest je u australskim jezicima, npr.

u jidinju (Dixon 2002: 134), a u mađarskome se zove kauzal (Rounds
2009: 107):
jid. lTIUI)ga: 'suprug'
muIJga:-gu 'za supruga'
mađ. csaladja 'obitelj'
csaladja-ert 'za obitelj'
Motivacional u baskijskome znači uzrok i obično dolazi na genitiv

nu bazu (Rijk 2008: 33)
gizona-ren-gatik 'zbog čovjeka'
Slični motivacionalu jesu kauzal, aversiv i evitativ u australskim je

zicima, koji svi znače uzrok, aversiv s dodatnim značenjem 'iz straha'
(aversiv je arealna osobitost australskih jezika, dolazi i kao dopuna gla
gola sa značenjem 'bojati se', kao u hrvatskome genitiv), npr. u jezici
ma arabana, marrithiyel i walmatjarri (Dixon 2002: 136-7, 74):
arab. kutha 'voda'
kutha-ra 'zbog vode'
marr. duknganan 'policajac'
duknganan-fang 'iz straha od policajca'
walm. jurtu 'prašina'
jurtu-karrarla 'iz straha od pješčane oluje'
Distributiv u mađarskome znači pravilnu raspodjelu, otprilike kao

hrvatsko 'po ..., svaki ...' (Rounds 2009: 109):
mađ. feje 'glava (osoba)'
feje-nkent 'po glavi (osobi)'
Ablativ znači odvajanje »od-izvana« čega, udaljavanje, oduzima

nje, lišavanje, izvor ili početnu točku kretanja, nekad vrijeme, mjesto,
uzrok, sredstvo, svojstvo, npr. u latinskome (Gortan - Gorski - Pauš
2005: 214ft), turskome (Čaušević 1996: 87ft), a usp. i hrvatski ablativni
genitiv (v. npr. Silić - Pranjković 2005: 203):
260 • 6. Imenica
lat. domo venire 'doći od kuće'

vacuus sensibus 'bez osjećaja'
Saturnalibus 'za (vrijeme) Satumalija'
primo libro 'u prvoj knjizi'
amore 'iz ljubavi'
tur. ev-den 'iz kuće'
at-tan 's konja'
baba-dan 'od oca'
hrv. osloboditi se treme
čuvati se prehlade
stidjeti se svojih postupaka
lišiti se svega
potjecati iz drevne porodice
Ablativno značenje u mađarskome ima delativ, koji može imati i

značenje 'o čemu' (Rounds 2009: 95, 101):
mađ. Pecs 'Pečuh'
Pecs-rol 'iz Pečuha, od Pečuha'
Budapest 'Budimpešta'
Budapest-rol 'o Budimpešti' (npr. u rečenici Oni ne znaju
mnogo o Budimpešti)
Elativ znači odvajanje »od-iznutra« čega, udaljavanje, izlaženje,

npr. u finskome (Karlsson 2008: 168-9) i u baskijskome (Rijk 2008:
49ft):
fin. talo 'kuća'
talo-sta 'iz kuće'
bask. herri 'selo'
herri-tik 'iz sela'
llativ znači kretanje u nešto, u prostor čega, npr. u finskome (Karls

son 2008: 171-3) i mađarskome (Rounds 2009: 93-4):
fin. talo 'kuća'
talo-on 'u kuću'
mađ. Olaszorszag 'Italija'
Olaszorszag-ba 'u Italiju'
Alativ znači odredište ili cilj kretanja (upravo površinu odredišta ili
cilja, dakle suprotan je od ablativa), npr. u finskome (Karlsson 2008:
180-2) i u baskijskome (Rijk 2008: 49ft):
fin. tuoli 'stolica',
tuoli-lle 'na stolicu'
tyto 'djevojka'
tyto-lle 'djevojci' (npr. u rečenici Govorim djevojci)
bask. herri 'selo'
herri-ra 'u selo'
Sublativ u mađarskome znači kretanje prema vanjskom odredištu,
ali i krajnju vremensku točku, pa i cilj (Rounds 2009: 94, 99-100):
mađ. Budapest 'Budimpešta'
Budapest-re 'u Budimpeštu'
aut6busz 'autobus'
aut6busz-ra 'na autobus'
darab 'komadić'
darab-ok-ra 'u komadiće' (dosl. komadić-PL-SUBL)
Superlativ bi značio kretanje prema vrhu, povrh ili preko čega (Bla
ke 2001: 205).
Translativ znači krajnu točku kretanja kroza što, pa npr. u mađarsko
me i finskome načelno znači ono čime što postaje na kraju kretanja ili
promjene (Karlsson 2008: 187-8):
fin. lahja 'poklon'
lahja-ksi '(postati) poklonom, (kao) poklon, (za) poklon'
idiooti 'idiot'
idiooti-ksi 'idiotom' (npr. u rečenici Smatrati koga idiotom)
Perlativ ili prosekutiv znači prostorno i vremensko prostiranje ili
kretanje kroza što, (uz)duž čega, preko čega, npr. u inuitu (Fortescue
1984: 226):
in. siku 'led'
siku-kkut 'po ledu, ledom'
nanuq siku-kkut ingirla-vuq
polarni.medvjed led-PROS ići-IND 'Medvjed ide po ledu'
262 • 6. Imenica
Čemu bi odgovarao hrvatski prosekutivni instrumental (usp. npr.

Prosto zrakom ptica leti).
Terminal ili terminativ znači prostorno i vremenski završno odredi�
šte kretanja, npr. u baskijskome (Rijk 2008: 49ft) i mađarskome (Ro
unds 2009: 108-9):
bask. ibai 'rijeka'
ibai-raino '(sve) do rijeke'
mađ. sarok 'ugao'
sarok-ig '(sve) do ugla'
Tendencija! u baskijskome znači smjerano odredište kretanja (Rijk

2008: 49ft):
bask. ibai 'rijeka'
ibai-rantz 'prema rijeci'
Abesiv ili privativ znači oskudicu, bivanje bez pojma iskazana ime
nicom, npr. u finskome (Karlsson 2008: 190), ili u australskim jezicima,
npr. u jeziku wardaman (Dixon 2002: 142):
fin. rahta 'novac'
rahta-tta 'bez novca'
ward. yiwarlIJ 'odjeća'
yiwarlIJ-wagbawun 'bez odjeće' (tj. 'gol')
Inesiv znači bivanje unutar čega (prostora, vremena), npr. u mađar

skome, u finskome (Karlsson 2008: 166-7) i baskijskome (Rijk 2008:
49ft):
fin. talo 'kuća'
talo-ssa 'u kući'
bask. herri 'selo'
herri-an 'u selu'
Adesiv znači bivanje na predmetu, uz predmet, do predmeta, čak i

sredstvo, npr. u finskome (Karlsson 2008: 175-7):
fin. poyta 'stol'
poyda-lla 'na stolu'
auto 'automobil'
auto-lla 'automobilom'
Superesiv u mađarskome znači bivanje ili vršenje radnje na kakvu

vanjskome prostoru te vrijeme (Rounds 2009: 95, 100).
mađ. asztal 'stol'
asztal-on 'na stolu'
Magyarorszag 'Mađarska'
Magyarorszag-on 'u Mađarskoj'
hetf6 'ponedjeljak'
hetf6-n 'ponedjeljkom, na ponedjeljak'
Kako se vidjelo, nazivi lokativnih padeža nerijetko su tvoreni od

latinskih prefigiranih glagola s osnovomfero,ferre 'nositi' (particip fa
tum) i sum, esse 'biti', primjerice za kretanje:
ablativus +-- ablatum - abferre (ab-ferre) 'od-nijeti, od-nositi'
allativus +-- allatum - a:fferre (ad-ferre) 'pri-nijeti, pri-nositi'
elativus +-- elatum - e:fferre (ex-ferre) 'iz-nijeti, iz-nositi'
illativus +-- illatum - inferre (in-ferre) 'u-nijeti, u-nositi'
translativus +-- translatum - transferre (trans-ferre) 'pre-nijeti, pre-nositi'
Sve u sve, kako je to Brozović (1976-1977) već bio rekao, Hrvati

bi svoj genitiv mogli zvati genitivom-ablativom-posesivom-partitivom,
svoj akuzativ zvati akuzativom-ilativom, svoj instrumental zvati instru
mentalom-socijativom, ali to ne bi bilo ni normalno, ni tradicionalno,
niti to itko tako čini (osim u komparativne, poredbenojezične svrhe). 318
Riječ je samo o tome da valja osvijestiti da u različitim jezicima posto
je različiti padežni oblici, s različitim značenjima, a da se ta značenja
deriviraju iz dubinskih padeža, iz temeljnih semantičkih uloga. Pritom
je također lako uočiti važnu poredbenojezičnu, vjerojatno antropološku
pojavu u adverbijalnim značenjima - mjesna su primama, a vremen
ska i uzročno-posljedična, svršna, tzv. pojmovna i sl. razvijaju se tek iz
mjesnih. O tome postoji i veoma razrađena lokalistička pretpostavka i
teorija (engl. localistic hypothesis, localist theory), koja otprilike veli
da su prostorni iskazi temeljniji - gramatički i semantički - od raznih
vrsta neprostomih iskaza. 319 Ta hipoteza doživjela je i svoje drastič
ne oblike - svesti sve padeže na mjesto i izvor. Premda se lokalistički
318 »[ ... ] opisni termini ionako nisu praktični (latinski bi se dativ u najmanju ruku
morao zvati dativ-posesiv-benefaktiv-eksperijencijal)« (Haspelmath 2009: 511).
319
Sažet pregled duge lokalističke tradicije v. u Butt (2006: 188-9); u nas o tome v.
npr. Pranjković (2001: 7).
264 • 6. Im�nica
jezikoslovci s njima vjerojatno ne bi složili, Katamba- Stonham (2006:

261) vele da je svesti sve dubinske padeže na šačicu prostornih relacija
najvjerojatnije nemoguće.
Postoji li jezik sa sustavom padežnih oblika koji bi imao nominativ,
instrumental i pet lokativnih padeža, a da istovremeno nema akuzativ?
- To je izrazito malo vjerojatno. U formiranju padežnih oblika i njihovu
sinkronijskom i dijakronijskom raspoređivanju, nastajanju (gramatika
lizaciji) i nestajanju (sinkretizaciji), ima nekog utvrdiva reda, neke hije
rarhije. Ljestvicajleksijskih padeža izgleda ovako (Blake 2001: 156):
nominativ > akuzativ/ergativ > genitiv > dativ > lokativ >
ablativ/instrumental > ostali padeži
Kao i svaku jezičnotipološku ljestvicu i tu treba čitati tako da svaki

desni padežni oblik podrazumijeva postojanje lijevoga od sebe. S dvje
ma važnim napomenama. Prvo, mnogi jezici imaju dvopadežni sustav,
i u njima drugi padež, očekivano, okuplja mnoge funkcije i značenja;
u takvim jezicima onda se nerijetko govori jednostavno o opreci no
minativa i kosoga padeža (engl. oblique). Drugo, kao i svaka ljestvi
ca i ta može imati znatnih iznimaka, pogotovo ako se uzme u obzir
i trivijalna činjenica različita nazivanja padeža u pojedinim jezicima,
ili manje trivijalna činjenica da se u kojem jeziku genitiv ne iskazuje
afiksalno, nego primjerice klitikom, pa ga tada ne smatramo »pravim«
padežnim oblikom. Kao primjere potvrde ljestvice možemo prepozna
ti da njemački četveropadežni sustav dolazi upravo »do dativa«, da
latinski dolazi »do ablativa« (koji je objedinio značenja starijih loka
tiva, ablativa i instrumentala - Blake 2001: 157), a da hrvatski dolazi
»do instrumentala«. Iz ljestvice možemo pretpostaviti i kako obilježeni
padeži nestaju - zdesna nalijevo. Stoga ne čudi što se u hrvatskome
sinkretiziraju primjerice dativ, lokativ i instrumental plurala, ili dativ
i lokativ singulara (uz malo povijesne »sreće«, već bi se bili i potpuno
izjednačili).
Druga važna distinkcija koju smo bili istaknuli jest distinkcija iz
među gramatičkih i semantičkih padeža. Da razlika gramatičkih i se
mantičkih padeža može biti i morfološki relevantna, vidjeli smo već
na primjeru jezika s gomilanjem afikasa za jedne i za druge (v. § 1.2).
Tu zapravo i nije riječ o distinkciji, nego o dvama smislovima o kojima
govorimo kad govorimo o padežima. Gramatički padež (engl. gram
matical case) jest onaj koji služi za iskazivanje jezgrenih rečeničnih
funkcija imeničke sintagme, ovisno o njezinu odnosu prema glagolu
rečenice i njegovoj valenciji. Gramatički padež služi dakle za iskazi

vanje sintaktičkih uloga subjekta i izravnog objekta, eventualno i ne
izravnog objekta, koje se često zovu jezgrenima (engl. core, u opreci
prema rubnima, engl. peripheral). Semantički padež (engl. semantic
case) s druge strane ne iskazuje sintaktičku nego ponajprije semantičku
funkciju. U različitim teorijama - pa onda i s donekle različitim znače
njem - za te se dvije vrste padeža rabe različiti termini, pojedini od njih
i relativno prošireni. Radi informacije navest ćemo termine koji kolaju
svjesno zanemarivši njihove razlike (v. Haspelmath 2009: 508-9):
gramatički semantički
gramatički konkretni (O. Jespersen)
apstraktni konkretni
relacijski adverbijalni
jegreni (engl. care) rubni ( engl. periphera[)
strukturni inherentni (N. Chomsky)320
izravni (engl. direct) kosi ( engl. oblique)
Rekosmo, u gramatičkoj je tradiciji (ne samo hrvatskoj, v. Anderson

1985a: 180) kazati da su nominativ i vokativ samostalni, nezavisni, čak
upravni (lat. casus rectus), a da su ostali padeži kosi (lat. casus obliqu
us). No prema glagolskoj valenciji (v. § 5.6) svaki je subjekt, bolje reče
no agens, dio argumentne strukture glagola. Drugim riječima, hrvatski
nominativ u službi subjekta nije nezavisan, on je uveden po glagolu
(kako se to veli u Barić et al. 1995 i drugim gramatikama nastalima na
generativnoj tradiciji), mogli bismo reći da je u hrvatskome nominativ
nametnut imenici koja je subjekt rečenice, jednako kao što je akuza
tiv nametnut izravnom objektu, jednako kao što su u ergativnim jezi
cima apsolutiv i ergativ nametnuti imeničkim sintagmama. Stoga već
na temelju akuzativa vidimo da se gramatički i semantički padeži ne
320
Strukturni su padeži - nominativ i akuzativ - na neki način temeljni, oni koje
glagoli tipično pridružuju svojim dopunama (subjektu i objektu), i neovisni o se
mantičkoj ulozi (pa subjekt u nominativu može biti primjerice vršilac,doživljavač,a
objekt u akuzativu može biti trpilac,poticaj i sl.). Inherentni su načelno usko pove
zani s pojedinom semantičkom ulogom i znatno ograničeniji u broju onih koje iska
zuje (npr. dativ najčešće iskazuje cilj ili uživaoca,instrumental sredstvo). Leksički je
onaj nestrukturni padež koji je uvjetovan leksičkim svojstvima pojedinoga glagola
(npr. hrv. dativ pridružen na temelju leksičkih svojstava glagola pomoći). Semantič
ki je onaj nestruktumi padež koji obično biva dodatkom, odnosno nosi semantičku
ulogu mjesta ili vremena. O takvoj podjeli padeža v. Butt (2006: poglavlja 4-5), o
leksičkima v. Woolford (2006).
266 • 6. Imenica
poklapaju s nezavisnim i zavisnim padežima iz tradicionalne gramati

ke. Jedini padež koji u pravome smislu jest samostalan jest vokativ, koji
je oblik dozivanja, uzvika, koji slučajno kao bazu ima imenicu (obično
vlastitu).
A da kosi padeži mogu itekako biti gramatički uvjetovani, pokazuje
genitiv. Veoma često u jezicima svijeta genitiv služi za signaliziranje
činjenice da je jedna imenica subordinirana drugoj imenici, odnosno da
je jedna imenica glava, a da je druga modifikator koji glavi dodaje neku
daljnju specifikaciju. Zbog toga ga možemo smatrati i gramatičkim pa
dežom. Specifikacija iskazana genitivom u hrvatskome može biti po
sjedništvo (npr. kuća moga djeda), dijelnost (npr. zrno soli, čaša vina),
vršilac radnje (npr. povratak ratnika, pjev ptica), trpilac radnje (npr.
gledanjefilmova), svojstvo (npr. djevojka duge kose, muškarac srednjih
godina), preciznije objašnjenje (npr. raspored sati, tema dana, knjiga
godine, mis svijeta) i sl. Dapače u hrvatskome će genitiv kadšto biti ili
izravno uvjetovan glagolskom valencijom (npr. bojati se+ G, sjećati
se + G, sramiti se+ G, nauživati se+ G, čuvati se+ G) ili umjesto
akuzativa može doći kao padež izravnog objekta uz prijelazni glagol,
ako objekt ima značenje dijelnosti (npr. daj mi vode) ili ako je glagol
zanijekan (npr. ne skidam pogleda s nje). 321
Neizravni, dalji objekt u jezicima svijeta veoma je često u dativu (u
mnogima je u prijedložnoj sintagmi), no u hrvatskome dativ često znači
i podređenost, subordiniranost (npr. uzrok svađi, kraj priči),322 dakle
kao i genitiv, a mnogo je glagola koji ga nužno imaju kao dopunu (npr.
zahvaliti + D).
U hrvatskome i instrumental može biti sintaktički uvjetovan, i to
ne samo kao »biranija« zamjena nominativu u kopulativnim predikati
ma (npr. bit ću mu suprugom) nego i kao obavezna dopuna pojedinim
glagolima (npr. upravljati vozilom) ili obavezan padež u semikopula
tivnim predikatima (npr. imenovali su ga predsjednikom, smatraju ga
budalom).
Pojam gramatičkoga (struktumoga) padeža izrazito je rabljen u okvi
ru generativne gramatike, a ona se mnogo vremena bavila uglavnom
engleskime. Stoga je trebalo vremena da se vidi da još neki padeži osim
321
Takva uporaba genitiva svojstvena je slavenskim jezicima, pa se takav genitiv
zove i slavenskim genitivom.
322
Posvojni dativ nekad je u hrvatskome bio mnogo češći, konstrukcije kao ime
gradu bile su obične kao danas ime grada.
nominativa i akuzativa mogu biti struktumo, gramatički uvjetovani.

Važno je još tipološki uočiti (Anderson 1985a: 184) da jednako kao što
nominativ i akuzativ (odnosno apsolutiv i ergativ) omogućuju padežno
razlikovanje subjekta rečenice i izravnog objekta, čini se da nema jezi
ka koji bi neizravni objekt i subjekt iskazivao istim padežom.
Semantički padež ne iskazuje sintaktičku nego ponajprije semantič
ku ulogu, tipično lokaciju ili smjer, odredište. Iz toga se mogu razviti
i druge uloge, primaoca, načina i sl. Zato takvi padeži načelno služe
za obilježavanje onih imenica, onih imeničkih sintagmi koje ne ovise
izravno o glagolskoj valenciji. U tom smislu lokativ i dativ tipični su
kosi, semantički padeži (npr. živim u gradu, idem k roditeljima, pri
bližavamo se cilju), to je u hrvatskome u svojoj temeljnoj funkciji i
instrumental (npr. ugasio sam čik cipelom, došao sam automobilom,
hodam ulicom, idem s prijateljima), no to mogu biti i drugi padežni
oblici, osobito s prijedlozima, akuzativ (npr. idem u grad), genitiv (npr.
dolazim od roditelja), ali i bez njih (npr. hodamo ruku pod ruku, cijelo
ljeto sam se odmarao, svake nedjelje idem na misu). Vidjeli smo pri
je da se lokativni padeži u uralskim i kavkaskim jezicima mogu jako
specijalizirati. No nije neobično ni to da se kosi padeži specijaliziraju
za uloge gramatičkih padeža. Toga ima u kavkaskim jezicima (primje
rice lezgijskome), ali veoma je i u indoeuropskim jezicima često da
se primjerice subjekti koji nisu vršioci nego doživljavači obilježavaju
dativom (Anderson 1985a: 188; Van Valin 2001: 27-8), u bengalskome
pak genitivom, pričem glagol dobiva različitu nijansu tumačenja (Butt
2006: 197): 323
hrv. Ani se sviđa Zagreb.
Luki je neugodno.
Zima mi je i ništa mi se ne da.
Žao namje.
Čini mi se da ...
njem. Der Vorschlag gefalltmir.l324l 'Taj prijedlog mi se dopada'
Mir ist kalt. 'Hladnomije/Menije hladno'
323
Budući da je riječ o dativima i genitivirna, suvremene će gramatike reći da su to
objekti (subjekt je samo ono što je u nominativu); tradicionalne su govorila o logič
kim subjektima.
324
Ali s nominativom: /ch mag den Vorschlag; usp. hrv. Taj prijedlog mi se sviđa,
ali: Ja volim...
268 • 6. Imenica
šp. Te gusta la musica modema?[325l 'Sviđa li ti se modema glazba?'

Nos interesan las teorias lingliisticas.
'Zanimaju nas/zanimljive su nam jezikoslovne teorije'
beng. AmiNOM tomakeACC cai. 'Ja tebe trebam'
AmarGEN tomakeACC cai. 'Ja tebe želim/Ja žudim za tobom'
Zaključimo, kad govorimo o padežu, govorimo zapravo o veoma

različitim i unutar njih samih nehomogenim pojmovima. Stoga valja
razlikovati dubinske i površinske padeže, gramatičke i semantičke pa
deže, konačno samostalne i nesamostalne padeže, pričem ponajprije
mislimo na vokativ s jedne i ostale padeže s druge strane. Padež je
konfiguracijsko obilježje imenice, ne inherentno. Kako će to obilježje
biti iskazano, poseban je problem i nikako se ne može svesti samo na
morfologiju (već i u hrvatskome padež se iskazuje i prijedlozima, i to
novima, i redoslijedom riječi, ne samo fleksijom).
Sabrano shematski, opisane se imeničke kategorije u hrvatskome
morfski obilježavaju ovako:
E
moj-a mam-a jedan-0 tat-a
broj
padež ...:1-------.;__---'-------1
vrsta ..------.,-----'--�
·· ····· .... ............................. rod ..,..
· ··· ................... (ne)određenost .......
6.5 Hrvatske imeničke vrste

Jedna od inherentnih imeničkih kategorija jesu imeničke vrste. Zanimlji
vo, za razliku od glagolskih vrsta - čije postojanje u kroatistici nekako
uvijek iznova treba pravdati - u postojanje imeničkih vrsta ili tipova
deklinacija obično ne treba uvjeravati nikoga. One su u ovom ili onom
obliku dio jezične propedeutike od najranijega doba, pa u pristupu nije
potrebno spominjati latinske, staroslavenske i koje druge sklonidbe da
bi se pokazalo da ih ima i hrvatski. U gramatičkoj tradiciji - sad kao i
u glagola - ustalile su se dvije podjele hrvatskih imeničkih sklonidaba,
podjela prema rodu i podjela prema genitivnom morfu. Podjelu prema
rodu - dakle na imenice muškoga, srednjega i ženskoga roda - kao
325
Usp. stih: Me gusta marihuana, me gustas tu...
6.5 Hrvatske imeničke vrste • 269
primarnu nalazimo primjerice u Maretića (1899), Florschutza (1916),

Težaka - Babića (1992), Silića - Pranjkovića (2005). Podjelu prema
gramatičkim morfovima nalazimo u Kašića (1604), Starčevića (1812),
Mažuranića (1859), Barić et al. (1979; 1995). U Barić et al. vrste se
prvi put nazivaju prema genitivnom morfu, a prvi koji izrijekom veli
da je genitiv kriterij razvrstavanja bijaše A. Della Bella (Mleci, ·1 1728;
Dubrovnik, 21785). 326 Takva podjela podrazumijeva tri imeničke sklo
nidbe,vrste - zvali ih mi I.,II. i III. ili a-, e- i i-sklonidbom,sporedno je
- a tek u novije doba i stidljivo počinje se govoriti još o dvjema sklonid
bama. Podjelu prema rodu ne smatramo metodološki dobrom iz dvaju
razloga. Prvo, rod je, vidjesmo, kategorija ponajprije određena sintak
tički i s morfologijom ima veze tek donekle. Drugo,podjela prema rodu
složenija je; upravo stoga što nije formalno uvjetovana,mora obuhvatiti
mnogo potpodjela kojih u podjeli prema sklonidbi nema. Ako uspore
dimo s glagolima, podjela imenica prema rodu nekako je slična podjeli
glagola prema vidu - ima veze s morfologijom, ali inzistiranje na njoj
znači žrtvu forme radi semantike, a to u morfologiji nije pravi put. 327
Ovdje ćemo iznijeti podjelu hrvatskih imenica prema pet sklonidbe
nih vrsta, nešto kao nacrt mogućeg opisa. Pogledat ćemo koje su sklo
nidbene vrste otvorene,koje nisu,kakva bi bila morfska raščlamba. Uz
pojedine padeže nećemo iznositi posebne napomene kao što se to čini u
hrvatskim gramatikama,prvo,jer nam to nije cilj niti za to ima prostora,
drugo,jer su takve napomene velikom svojom većinom morfonološko
ga tipa. 328 Jedini padežni oblici koji doista zavređuju posebnu pozornost
jesu Gpl. vrsta I-III. te i Isg. vrste III. jer u njima imamo - u odnosu na
ostale padeže - neobičnu pojavu morfološke sinonimije, dva ili tri al
ternativna gramatička morfa koji ne ov,ise o morfonologiji, fonotaktici
(kao što u I. vrsti ovise o palatalnosti završnoga konsonanta osnove).
I. vrsta (a-vrsta). Temeljna je sklonidbena vrsta imenica muškoga i
srednjega roda - prema njoj sklanja se velika većina imenica muškoga
roda i gotovo sve imenice srednjega roda.
326 Gramatika je isprva objavljena u Dizionario Italiano, Latino, Illirico... , samo
stalno kao Principi elementari della grammatica illirica (Dubrovnik, 3 183 7).
327
To pak ne znači da u drugim jezicima - spomenuli smo već poljski, koji je kao
slavenski jezik veoma blizak hrvatskomu - zaradi praktičnosti i preglednosti opisa
nije pogodnije uzeti u obzir ponajprije rod.
328 Primjerice je li Isg. od mornar - mornarom ili mornarem, pa onda i je li Vsg.
od Težak - Težaku ili Težače. Na takve činjenice hrvatske gramatike troše mnogo
morfološkoga prostora.
270 • 6. Imenica
A. MUŠKI ROD
NOM. jelen-0 grad-0 posl-0 (posao) kivi-0 sako-0

GEN. jelen-a grad-a posl-a kivi-a (kivija) sako-a
NOM.PL. jelen-i grad-ov-i posl-ov-i kivi-i (kiviji) sako-i
NOM. Jonke-0 Rene-0 Derrida-0 dečk-o
GEN. Jonke-a Rene-a Derrida-a dečk-a
NOM.PL. dečk-i ljud-i
Prema I. vrsti sklanjaju se domaće (i-v) i posuđene (vi-x) imenice
muškoga roda ovog oblika:
i) Nsg. ima gramatički morf -@, npr.jelen, vuk, grad, kralj, Zagreb,
Split; tako i imenice sa sekundarnim a i vokalizacijom osnovskoga l,
npr. dio, veo, posao, kotao, čavao.
ii) Nsg. ima gramatički morf -o/-e, a riječ je o muškome imenu ili
prezimenu koje nema dugouzlazni naglasak, npr. Marko, Hrvoje, Ma
roje, Julije; izrazito su rijetke i zastarjele opće imenice tog oblika, npr.
famozni vojno 'muž, čovjek ženi; vojnik' (Barić et al. 1995: 112) (usp.
i I.A.x).
iii) Nsg. ima gramatički morf -o, a riječ je o muškome imenu ili pre
zimenu s dugouzlaznim naglaskom kojem osnova završava na sonant +
k, npr. Zvonko, Branko, Tanko, Slavka, Zdravka, St6jko, Željko, Veljka,
Barko, Z6vko (usp. niže II.B.ii).
iv) Nsg. ima gramatički morf -o, a riječ je o hipokorističnoj imenici
sa sufiksom -k-, npr. dečko, snješko, nestaško, mršavko, imenima tipa
Dubravko, Vicko, Joško, Šiška; riječ je o imenicama veoma sličnima
onima u I.A.iii (o ostalim hipokorističnim imenicama v. II.B.iii).
v) Pluralni oblik ljud-i (koji u singularu ima supletivnu osnovu
čovjek-@).
vi) Nsg. ima gramatički morf -@, a osnova završava konsonantom
(dakle kao I.A.i), npr. internet, meč, park,fakultet.
vii ) Nsg. ima gramatički morf -@, a osnova završava nenaglašenim
kratkim vokalom i e u, npr. kivi, kikiriki, taksi, Toni, Peti; ovamo idu i
imena tipa Jonke, Vince, Dante, Čile, Haile, Bernabeu, Nehru, Baku.
viii) Nsg. ima gramatički morf -@, a osnova završava nenaglašenim
dugim vokalom, npr. sako, lavabo, žiri, bife, ataše, kupe, separe, inter
vju, ragu, tabu, emu, kakadu.
ix) Nsg. ima gramatički morf -@, a osnova završava kojim bilo na
glašenim vokalom, npr. Rene, Lee, Bordeaux, Rousseau, Curie, Derri
da, Lou.
x) Nsg. ima gramatički morf -o, npr. auto,torzo, radio; ovamo idu
i imena tipa Oto, Milana, Maribora, Borneo, Toldo. Imena tipa Dante
idu prema I.A.vii, ne prema I.A.x; imenice finale i bijenale (trijenale,
Berlinale i sl.) jedine su u kojih je -e gramatički morf (usp. I.A.ii).
B. SREDNJI ROD
NOM. sel-o bić-e neb-o drv-o mor-e

GEN. sel-a bić-a neb-a drv-a mor-a
NOM.PL. sel-a bić-a neb-a drv-a mor-a
NOM. im-e-0 už-e-0 podn-e-0 neb-0-0 tan-e-0
GEN. im-en-a už-et-a podn-ev-a tan-et-a
NOM.PL. im-en-a už-et-a podn-ev-a neb-es-a
Prema I. vrsti sklanjaju se domaće (i-iii) i posuđene (iv) imenice

srednjega roda ovog oblika:
i) Nsg. ima gramatički morf -o/-e, npr. selo, ljeto, blato, željezo,
mlijeko, bogatstvo, biće, lice, srce, granje, parkiralište; među njima i
more, jedina s morfom -e i danas nepalatalnom osnovom (tako i posu
đenicafinale,s mogućim srednjim rodom, usp. I.A.x, te eventualno tle,
danas izrazito obilježeno, neutralno je tlo).
ii) Nsg. ima gramatički morf -@, osnova je dvomorfna (v. niže), npr.
ime, rame, dijete, puce, tele, prase, derle, čeljade, uže, podne, čudo -
čudesa, tijelo - tjelesa. 329
iii) Imenica doba, ako je sklonjiva (N dob-a - L dob-u); ako nije,
onda ide prema tipu V.C.
iv) Stare posuđenice koje se vladaju poput LB.ii, npr. tuce,pule 'ma
gare, mlado od magarca', dugme, tane, sirće 'ocat, kvasina', kopile,
bure, đule, ćebe, ćoše 'ćošak, ugao'.
Komentar. Vrsta I.A otvorena je, plodna i generalizirana, preuzima
gotovo sve posuđenice, čak i one koje bi mogle prema LB, npr. auto,
vaterpolo, kimono, rižoto, labelo, tango, moto, salto, korzo; dakako,
govorimo o standardu, u kojemu je od takvih imenica samo kino I.B,
regionalno će (južna Hrvatska, Hercegovina) auto biti srednjega roda, a
takvo se pomicanje u zadnje vrijeme primjećuje primjerice i u imenice
329
Ovamo idu i imenice sufigirane sa -ce, -ašce, -ešce, -ence, poput seoce, drvce,
rebarce, okance, ogledalce, mjestašce, nevinašce, sunašce, cjjetešce, tjelešce, pilen
ce, koje već sasvim normalno idu i prema LB.i, dapače neke od njih- npr. odijelce,
pa i nepce, sunce, koje se i ne osjećaju kao izvedenice - idu samo prema LB.i.
272 • 6. Imenica
labelo, čak i u sjevernoj Hrvatskoj.330 Tzv. jednakosložni tip vrste LB

(tip selo) manje je otvoren posuđenicama, ali je plodan i generaliziran.
Imenica.finale veoma često u govornika dolazi u srednjem rodu (i pre
ma normi), u pluralu su i prema normi ova torza, ova.finala, ova torpe
da ... Zanimljivo, pojava takva heterogena roda (o heterogenima v. niže,
§ 6.6) analogijom se plodno širi, dakle živa je i nije puko normativno
zanovijetanje, pa se u spontanu govoru normalno čuje ova rižota, ova
kimona, ova ega, i to od govornika koji nikada neće kazati primjerice
ovo auto - ova auta. Tzv. nejednakosložni tip vrste LB (tip ime) zatvo
ren je i slabo generaliziran. Prema njemu sklanja se nekoliko desetaka
imenica i uz postojeće nema prevelike nade da će nastati nove, što zbog
slabe plodnosti sufikasa -e-@, -če-@ (od lav će biti lavić, teško lavče,
nikako *lave - laveta, v. § 3.3) što zbog zatvorenosti sklonidaba tipa
ime - imena, čudo - čudesa.
Sklonidba imena zaseban je problem jer imena su podložnija regio
nalnom utjecaju, odnosno-premda standard to neće prihvatiti-posve
je očekivano da se regionalno, a onda prema htijenju nositelja i opće
nito, imena sklanjaju ovako: -Ivo - Iva, Dina - Dina, Vlaha - Vlaha,
kao Marko - Marka (srednja i južna Dalmacija, Dubrovnik); -Zvonko
- Zvonke, Veljka - Veljke kao Ante - Ante (Hercegovina, južna Dalma
cija, zaleđe); -Ante - Antea kao Jonke - Jonkea (kajkavska i čakavska
Hrvatska, koja nema deklinaciju Ante -Ante); -Ivo - !vata, Zvonko -
Zvonkota kao Tone - Taneta (kajkavska i čakavska Hrvatska, koja nema
deklinaciju Ante -Ante). Poseban su »problem« trosložna imena s du
gouzlaznim naglaskom,331 s kojima ni norma ne zna što bi (ako ih je kao
problem uopće osvijestila): general Korade - G Korade ili Koradea,
arheolog Vitale - G Vitale ili Vitalea, Moša Pijade - G Pijade ili Pija
dea. Među stranim imenima najviše se kolebaju francuska i frankofo
na s naglašenim dočetnim a, odnosno Derrida govornici sklanjaju kao
Luka (s naglašenim gramatičkim morfom, G Derride); o tome možemo
misliti ovako ili onako, ali činjenica je da je primjerice prezime Zala
(Emile Zola) veoma ustaljeno s naglaskom na o, ne na a. Pluralni oblici
prezimena i imena nisu nemogući (kako to ispada iz nekih gramatičkih
33° Kad govorimo o regionalnim govorima i uzusima, ponajprije mislimo na govore
u velikim gradovima i njihovim okolicama (urbolektima i regiolektima). I, naravno,
mislimo na ono što je u njima općeprihvaćene (koliko god ta općeprihvaćenost bila
mjerljiva ili nemjerljiva), na »standard na način pojedine regije«.
331 Od tipova I.A.iii i II.B.ii (v. niže) razlikuju se upravo po tome što su trosložna,
neautohtona i nehipokoristična.
opisa), samo su rjeđi; dapače prezimena imaju poseban sufiks -ov-1-ev

kojim se uključuju u komunikaciju: Gotovčevi, Petrovićevi ( Gotovci,
Petrovići u službenijem kontekstu može biti neumjesno).
Pluralia tantum u I. vrsti jesu primjerice:
• muškoga roda-ljudi, starci 'roditelji',332 svatovi (u značenju 'pir'),
dvori (kao poseban tip kuće), lanci 'okovi', okovi, pregovori, ravioli,
torte/ini, Vinkovci, Križevci, Tučepi i sl.
• srednjega roda - vrata, usta, kola 'zaprežno teretno prometalo',
kliješta, leđa, pleća, pluća, prsa, njedra, jetra (mogu biti i ženskoga
roda singulara) i sl.
Singularia tantum u I. vrsti jesu primjerice:
• redovito imenice tzv. nejednakosložne t-sklonidbe srednjega roda
- dijete, tele, prase, dugme, momče, uže (za iskazivanje značenjskoga
mnoštva služe izvedenice sa sufiksom -ad- ili kakav poseban oblik, npr.
djeca, telad, dugmad, momčad, užad i sl.).
• zbirne imenice sa sufiksom -j- - granje, lišće, grožđe, smilje, bo
silje i sl.
Imenice brat, gospodin, vlastelin plural iskazuju imenicama braća,
gospoda, vlastela (v. niže).
Imenice oko, uho - kad znače ljudske organe - plural iskazuju obli
cima oči, uši (v. niže).
Kao pluralia tantum zanimljivi su toponimi na ane, ove. Gramatike
ih poslovično zaobilaze, a zapravo čine poseban podtip sklonidbe I.A,
koji u pluralu ima gramatički morf e, ne i. Takvi su primjerice Civljane,
Pađene, Grižane, Jezerane, Neviđane, Pakoštane, Petrčane, Dragove i
sl. Priručnici im uglavnom pripisuju muški rod,333 govornici - koji ne
znaju kako se »izvorno« sklanjaju - sklanjaju ih različito i pripisuju im
različit rod. Riječ je o imenicama izvedenima sufiksom -jan-in-@ (kao
građanin, v. Jurišić 1944: 126; Matasović 2008: 204-5), koje su doista
muškoga roda, ali u Npl. imaju stari morf -e (kao staro graždane 'gra
đani'). Problem je što je izvorni gramatički morf utjecao na promjenu
njihova roda (većina govornika ne kaže ovi Civljane, kao ovi Vinkovci),
332
Singular starac 'roditelj', što ga pojedini govornici rabe, tumačili bismo kao tip
unatražne tvorbe prema imenici starci; češće prema starci stoje supstantivizirani
singularni oblici stara 'mama' i stari 'tata'.
333
Usp. Pavešić et al. (1971: s. v. Grižane), Barić et al. (1999) redovito ima plurale
tantum masculinum, ARj također m. rod (ali ih donosi u obliku Grižani, Jezerani, što
odobrava i Pavešić et al. 1971), Anić (1998) nema, Anić (2003) uz Jezerane ima ž.
rod množine, Barić et al. (1999) uz Jezeriine ima plurale tantum masculinum.
274 • 6. Imenica
pa se te imenice ili vladaju kao imenice ženskoga roda u cijeloj para

digmi (ove Civljane - G ovih Civljana - Lovim Civljanama) ili barem
samo u nominativu (ove Civljane).
Većina jednosložnih, pojedine dvosložne te pojedine višesložne
imenice muškoga roda imaju u pluralnim oblicima morf -ov-1-ev-. Tak
vi se oblici tradicionalno onda zovu dugom množinom. Stanje je otpri
like ovakvo (v. i Samardžija 1988): - imenice koje se redovito ne rabe
u pluralu neutralne su spram -ov-/-ev- (npr. brat, glad, hmelj,jug, kelj,
znoj, zrak i sl.); - neke jednosložne imenice nikad nemaju -ov-1-ev-, a
to su imenice koje znače pripadnike naroda (npr. Bask,Bur, Čeh, Ćić,
Ga!, Grk, Got ... ), koje znače mjerne i novčane jedinice (npr. ar, cent,
col, grad 'stupanj', gram, herc, hvat ...), nekoliko desetaka pojedinač
nih imenica (npr. crv,dan,gost,konj,mrav,pas,prst,ptić ... , posuđeni
ce bronh,đak,fakt,gen,gumb,keks, kifl,knedl ...); - neke jednosložne
imenice mogu i imati i nemati -ov-1-ev- (npr. akt, bijeg, bog, bol, brod,
čas, djed, drug, dvor, grijeh, hrid, ključ, knez, kraj, krak, kralj, kut,
list, lijek, muž, miš, nož, puk, puž, put, rak, rog, san, sin, snijeg, vijek,
vrag,vuk,zvuk ...),pričem je kratka množina redovito obilježena ili čak
nemoguća (npr. bog- Npl. ?!bozi - Gpl. *boga),a nerijetko dolazi i do
polarizacije značenja dvaju oblika (kao u sati - satovi, akti - aktovi,
dvori - dvorovi i sl.); - neke dvosložne imenice mogu i imati i nemati
-ov-1-ev-,točnije imenice sa sekundarnim a (npr. bubanj,češalj, čučanj,
dabar, gležanj, lakat, ovan, palac, pedalj, pojam, vepar ...) te imenice
naglasnoga tipa kamen - kamena (npr. galeb, gavran, golub, jablan,
jasen, jastreb, kolut, korijen, kotar, kulen, labud, prsten, sokol ...),
vrlo rijetko one tipova bagrem - bagrema i badem - badema; - neke
trosložne i višesložne imenice mogu i imati i nemati -ov-1-ev-, točnije
imenice u kojima je treći slog nastao vokalizacijom završnoga l (npr.
djetao, kotao, orao, osao 'magarac', pijetao, posao, uzao) te složenice
(npr. polukat, drvored, pradjed, poluglas, ultrazvuk, veleum, velegrad,
djelokrug, polukrug, jajovod, vodovod, stereotip, prototip ... ).334 Da je
-ov-1-ev-, premda ga smatramo praznim morfom, jak signal pluralnog
oblika, pokazuju novoposuđene kratice i riječi koje - iako brojem slo
gova i naglaskom odstupaju od fonološkog oblika koji bi zahtijevao
-ov-1-ev- - favoriziraju upravo »duge« oblike (npr. SMS-ovi, MP3-evi,
selebovi I+- engl. celebrity/).
334
Među složenicama pojedine su običnije s -ov-1-ev-, pojedine bez tog formanta,
pojedine su jednako obične i s njime i bez njega.
U imenica srednjega roda valja razlikovati ono što se tradicionalno,

naslijeđeno iz latinskih gramatika, zove jednakosložnom ili parisilabič
nom te nejednakosložnom ili imparisilabičnom deklinacijom, odnosno
dva su podtipa u deklinaciji - onaj bez osnovskoga (tematskoga) su
fiksa i onaj s osnovskim sufiksom. Pritom se javlja nekoliko problema.
Prvo, kako tretirati taj sufiks, odnosno treba li ga uopće tretirati kao
sufiks, kao što je u Silić-Pranjković (2005), ili ga treba promatrati kao
proširak osnove, kao u Barić et al. (1995), Raguž (1997), ili pak pro
blem zapravo leži u Nsg. (a ne u Gsg.), u kojemu je osnova okrnjena.
Sve u svemu, u toj sklonidbi nema ništa nejednakosložno, tek je osnova
u nekim padežima okrnjena, a gramatem je u svih imenica isti-nula. 335
Drugo, ako osnovski sufiks smatramo sufiksom, valja osvijestiti da on
nije uvijek istovrstan, odnosno da u tipu tel-e-o mnogo lakše govorimo
o sufiksu jer imamo opreku u te!-i-ti, ali u im-e-o nemamo takvu olak
šicu jer izvedenice imaju genitivno -en-: im-en-ova-ti, na-ram-en-ic-e.
Treće, problem raščlambe imenica koje mogu ići i prema jednakoslož
noj i prema nejednakosložnoj sklonidbi:
PARISYLLABA IMPARISYLLABA
NOM. uh-o neb-o drv-o govn-o uh-0-0 neb-0-0 drv-0-0 govn-0-0
GEN. uh-a neb-a drv-a govn-a drv-et-a govn-et-a
NOM.PL. uh-a neb-a drv-a govn-a uš-es-a neb-es-a
Silić (1995: 22) pretpostavlja da je o uvijek gramatički morf (dakle

drv-o i drv-o-o), mi smo ovdje raščlanili tako da je o jednom gramatič
ko, a jednom osnovsko, ovisno o obliku za Gsg. i Npl. (slično Babić et
al. 1991: 527). Sva tri pitanja ostaju otvorena i podložna su raspravi.
Uz brojeve dva, oba, tri, četiri dolaze u I. vrsti pluralni oblici, samo
što je u NAV riječ o posebnom obliku, ostatku staroga duala (više bi ov
dje odgovarao termin paukal), upravo o trima posebnim oblicima koji
imaju morf -a:
PL. 2,3,4
NOM. neki/a gradovi imena dva grada imena
GEN. nekih gradova imena dvaju gradova imena
DAT. nekim gradovima imenima dvama gradovima imenima
ACC. neki/a gradovi imena dva grada imena
335
Tako raščlanjuje npr. Brozović (1976-1977), odnosno Brozović i Anić još g.
1970. u tipologiji imenica za nikad izrađen rječnik hrvatskoga jezika. V. o tome i
u§ 9.2.
276 . 6. Imenica
voc. neki/a gradovi imena dva grada imena

LOC. nekim gradovima imenima dvama gradovima imenima
INS. nekim gradovima imenima dvama gradovima imenima
Da nije riječ o »obliku koji je jednak Gsg.« - kako se nerijetko kaže

u hrvatskim gramatikama - evidentno je u sintagmi s pridjevom (npr. ta
dva hrvatska grada prenapučena su) jer Gsg. od taj hrvatski glasi tog
hrvatskog, a ne ta hrvatska (više o tome v. u§ 13.3).
Samo u I. vrsti i samo u Asg. javlja se uz rod u hrvatskome još je
dan kriterij razvrstavanja imenica - živost (engl. animacy). U jezicima
svijeta živost je nerijetko jedan od ključnih kriterija (v. gore,§ 6.2). I
u hrvatskome je pri dodjeljivanju roda imenici važna, no u sklonidbi
obličnu razliku živoga i neživoga imamo samo u Asg. I. vrste muškoga
roda (što se očituje i na pridjevskim riječima):
ANIM. INANIM.
NOM. koji dosadni frajer koji dosadni film
GEN. kojega dosadnoga frajera kojega dosadnoga filma
ACC. kojega dosadnoga frajera koji dosadni film
Onoliko koliko se u suvremenom općehrvatskom naglasna razlika

očituje, razlika prema živosti postoji i u Lsg. pojedinih naglasnih tipova,
primjerice grad - grada, rog - roga, nekad i u tipu stvar - stvari (III.
vrsta). U imenica koje znače neživo Lsg. ima uzlazni ton, u imenica koje
znače živo ton u Lsg. silazni je (v. Vukušić et a!. 2007: 52-3, 100-1): 336
ANIM. INANIM.
NOM. kum Bog zvijer grad rog stvar
DAT. kumu Bogu zvijeri gradu rogu stvari
LOC. kumu Bogu zvijeri gradu rogu stvari
Uz zamjenice tko (nasuprot što) te brojevne imenice tipapetorica i

petero (nasuprot pet) to su zapravo jedina mjesta hrvatske morfologi
je gdje je opreka prema živosti iskazana. Kao i kod drugih kategorija,
primjerice (ne)otuđivosti (v. gore,§ 6.2), što se u kojemu jeziku pojmi
kao živo, poseban je kognitivni i gramatički problem. Slavenski jezici,
povijest hrvatskoga i hrvatski dijalekti pokazuju da je do razlikovanja u
Asg. prema živosti ponajprije došlo u imenica koje znače mušku osobu
336
Naravno, napomena vrijedi za samo dva-tri naglasna tipa o kojima je riječ. Na
glasnih tipova jednosložnih imenica a-deklinacije nekoliko je, dosta su složeni, i
nemaju svi opreku po živosti.
(kategorija virilnosti), a da se razlikovanje onda u ovoj ili onoj mjeri

moglo proširiti i na ženski rod, izuzetno i na srednji. O čemu bi sve
gramatike kad govore o živosti trebale povesti računa, pokazat ćemo s
nekoliko primjera: 337
vidim hrast *vidim hrasta (hrast je neživ)
ugledao sam mrtvaca *ugledao sam mrtvac (mrtvac je živ)
ispratili su pokojnika *ispratili su pokojnik (pokojnik je živ)
jašem konja *jašem konj (konj je živ)
pojeo mu je konja *pojeo mu je konj (konj, šahovska figura, živ je)
pojeo mu je topa *pojeo mu je top (top, šahovska figura, živ je)
podloga za miša !podloga za miš (miš, dio računala, živ je)
bacio je asa ?bacio je as (as, igraća karta, živ je)
!pokaži teti zubića pokaži teti zubić (zubić je živ, u obraćanju djeci)
!navijam za Hajduka navijam za Hajduk (Hajduk je živ)
!vozim starog Mercedesa vozim stari Mercedes (Mercedes je živ)
!prodali su mi ga prodali su mi ga
pokvarenog pokvareno (riječ je o jajetu, živo je)
Posljednja četiri primjera pokazuju da u analizu valja uključiti i od

nose formalno - neformalno, regionalno - nadregionalno - normirano,
utjecaj sintakse (u predikatnome proširku utjecaj zamjenice ga i seman
tike imenice, je li zbirna ili gradivna ili nije) itd. 338
Od padežnih morfova u I. imeničkoj vrsti valja spomenuti one u
Gpl. jer osim redovitoga -ii pojedine imenice imaju -ž ili -iju (davno
preuzete iz III. vrste):
• i - imenice par, zub, mjesec, sat, ar, hvat, volt, vat, rjeđe prst, gost,
eventualno mrav, crv, u gramatikama često preskočena imenica dečko
(Gpl. dečki). Imenice mjesec, sat u mjernome značenju zapravo nikad i
neće imati -ii. Imenica ljudi u Gpl. ima isključivo morf -ž.
337 Pregled stanja u hrvatskim dijalektima, povijesti hrvatskoga i u slavenskim jezi

cima te uvjeta koji su utjecali i danas utječu na genitivno-akuzativni sinkretizam u
imenica za živo v. u Vince-Marinac (1990; 1992), Blagus Bartolec (2006), Pišković
(2011), odakle smo crpli i pojedine primjere.
338
U drugim slavenskim jezicima i u hrvatskim dijalektima »prodor« genitivnog
oblika u akuzativ može biti toliki da je pitanje može li se uopće više govoriti o tome
da je živost (glavni) kriterij prema kojemu se to događa. O relativnoj zamjenici koji
(kojega) kad se odnosi na živ antecedent v. i§ 8; zasad samo recimo da se tretman
živosti imeničkoga pojma prenosi i na zamjenicu: Hajduk je ispao od protivnika
kojeg je mogao proći (www.sportnet.hr, 5. V III. 2011), protivnik je - nogometni
klub-živ.
278 • 6. Imenica
• iju - imenice gost, prst, nokat, zub, vrata, usta, prsa, eventualno
pluća, u gramatikama često preskočena imenica dečko (Gpl. dečkiju).
Da morf -iju nije posve neplodan, pokazuju oblici poput gumb - gumbi
ju, auto - autiju, česti u razgovornome jeziku sjeverne Hrvatske.
Sve u svemu i zaključno, I. imenička vrsta obiluje unutarnjom raz
vedenošću. Ponajprije dosljedno je podijeljena prema nepalatalnosti i
palatalnosti osnove (Vsg. kume - mužu, Npl. kumovi - muževi, Nsg.
selo - polje), što u II. vrsti odavno nije slučaj (Vsg. ženo - dušo, Isg.
ženom - dušom). Nadalje u paukalnim sintagmama (uz brojeve 2, 3, 4)
pojavljuje se u njoj u NAV poseban oblik s gramatičkim morfom -a.
U muškome rodu pojavljuju se opreka prema živosti, tzv. duga mno
žina (sufiks -ov-1-ev-), podtip s toponimima koji u Npl. imaju -e (npr.
Neviđane). Najzad u srednjemu rodu uz jednakosložni četiri su nejed
nakosložna podtipa, n-, t-, v- i s-deklinacija (npr. Gsg. imena, teleta,
podneva, Npl. čudesa).
II. vrsta (e-vrsta). Temeljna je sklonidbena vrsta imenica žensko
ga roda - prema njoj sklanja se većina imenica ženskoga roda te neke
imenice muškoga roda.
A.ŽENSKI ROD
NOM. žen-a kuć-a An-a djec-a Kat-e

GEN. žen-e kuć-e An-e djec-e Kat-e
NOM.PL. žen-e kuć-e
Prema II. vrsti sklanjaju se domaće (i-iii) i posuđene (iv) imenice
ženskogci roda ovog oblika:
i) Nsg. ima gramatički morf -a, npr. žena, noga, kuća,Ana, Katica,
Jasna; ovamo idu i imenice djeca, braća, gospoda, vlastela, dvojica,
trojica, koje imaju dvojak rod (v. niže).
ii) Nsg. ima gramatički morf -e, a riječ je o dvosložnome hipokori
stičnom ženskom imenu s dugouzlaznim naglaskom, npr. Kate, Mare,
Luce,Ane.
iii) Imenica mati, koja prema morfskoj raščlambi u Nsg. ima-@ (N
mat-i-0 - G mat-er-e).
iv) Nsg. ima gramatički morf-a, npr. škola, hijena, inflacija; ovamo
idu i strana ženska imena s tim oblikom, npr. Atena, Himalaja, Nokia,
-Ancona,Alpe,Ande.
6.5 Hrvatske imeničke vrste . 279
B. MUŠKI ROD
NOM. tat-a pap-a vod-a Luk-a Wojtyl-a

GEN. tat-e pap-e vođ-e Luk-e Wojtyl-e
NOM.PL. tat-e pap-e vođ-e
NOM. brac-o bral-e Iv-o Kreš-o Ant-e
GEN. brac-e bral-e lv-e Kreš-e Ant-e
NOM.PL. brac-e bral-e
Prema II. vrsti sklanjaju se domaće (i-iii) i posuđene (iv) imenice

muškoga roda ovog oblika:
i) Nsg. ima gramatički morf -a, npr. tata, deda, papa, paša, radža,
vojvoda, sluga, vođa, gazda; tako i imena tipa Luka, !lija, Nikola, Ivica,
Jurica, Tomica, Tuna (Antun), Stipa (Stjepan), Saša (Aleksandar).
ii) Nsg. ima gramatički morf -o/-e, a riječ je o dvosložnome muškom
imenu ili prezimenu s dugouzlaznim naglaskom, npr. Krešo, Franjo,
ivo, Jozo, Lovro, Miša, Dina, Vlaha, Lino, Zadro, Soldo, Ante, Mate,
Stipe, Jure, Hraste, Miše, Kutle, Poje, Smoje; ovamo, naravno, idu i
nadimci i imena životinja tipa Gara, Klempo, Švfćo. Ako takvu imenu
osnova završava na sonant + k, ono ide prema I.A.iii.
iii) Nsg. ima gramatički morf -o/-e, a riječ je o dvosložnoj hipoko
rističnoj imenici s dugouzlaznim naglaskom, npr. medo, braco, brale,
zeko, blento, škiljo, brico (usp. i I.A.iv).
iv) Nsg. ima gramatički morf -a, a riječ je o stranome muškom ime
nu ili prezimenu, npr. Wojryla, Tomba, Maradona, Akira Kurosawa.
Komentar. Vrste II.A i II.B obje su otvorene, plodne i generalizi
rane, s time da su tipovi B.ii-iii limitirani tvorbom hipokoristika (koja
nije osobito česta).
Valja obratiti pozornost na rod imenica djeca (i dječica), braća, gos
poda, vlastela, dvojica, trojica (četvorica itd.). Neosporno je, naravno,
da je riječ o imenicama II. sklonidbene vrste koje znače 'više od jedno
ga', no u gramatičkome rodu i broju one pokazuju dvojakost. Rekosmo
da su rod i broj ponajprije problemi slaganja. Prema Corbettovoj (1991:
226) ljestvici slaganja339 kazat ćemo dakle da su te imenice ženskoga
roda singulara:
339
Ljestvica slaganja glasi: atribut > predikat > relativna zamjenica > lična zamje
nica. Hoće reći, što se više krećemo udesno, to je veća vjerojatnost semantičkoga
slaganja, »po spolu« (više o tome v. u§ 7).
280 • 6. Imenica
NOM. ova žen-a djec-a brać-a dvojic-a

DAT. ovoj žen-i djec-i brać-i dvojic-i
dok su prema predikatnomu slaganju srednji rod plurala (što se vidi u

razlici prema ženskomu rodu plurala):
NOM.PL. sela djeca braća dvojica su velika
NOM.PL. rijeke su velike
Što bi Maretić (1899: 401) rekao, »tu dakle imamo sintaktičku smje
su«. Vidjesmo već da nije neobično da imenice u singularu i u pluralu
budu drugačijega roda {npr. finale, salto, sluga, gazda), no ovdje je
stvar složenija jer su rod i broj amalgamirani u istom obliku.
Pluralia tantum u II. vrsti jesu primjerice:
• ženskoga roda - škare,hlače,gaće,jasle,jaslice,ljestve,grablje,
sanjke, tačke, v'ile (oruđe), lisice (za ruke), igre (npr. olimpijske igre),
mekinje,posije,naočale,naćve 'korito, kopanja', orgulje,gusle,gajde,
diple,ralje,toplice 'terrne', novine,340 boginje (bolest), ospice (bolest),
jaslice, poklade, karmine,financije, kastanjete, lazanje, orgije,Ploče,
Vodice,Alpe,Ande i sl.
Singularia tantum u II. vrsti jesu primjerice:
• ženskoga roda - spominjane imenice djeca, braća,gospoda, vla
stela,dvojica,trojica i sl.
Uz brojeve dvije, obje, tri, četiri u II. vrsti dolaze pluralni oblici,
odnosno nema posebnih oblika na koje nailazimo u I. �rsti:
PL. 2,3,4
NOM. neke žene dvije žene
GEN. nekih žena dviju žena
DAT. nekim ženama dvjema ženama
ACC. neke žene dvije žene
voc. neke žene dvije žene
LOC. nekim ženama dvjema ženama
INS. nekim ženama dvjema ženama
Od gramatičkih morfova i u II. vrsti valja spomenuti one u Gpl. jer

i u njoj osim redovitoga -ii imamo -'i (iz III. vrste) te -ii (iz stare dualne
sklonidbe):
• i - normalno i redovito u imenica kojih osnova završava konso
nantskim skupom, npr. molba, tvrtka, bajka, optužba i sl., a u novije
340
Razgovomo će biti i novina.
doba - norma još ne dopušta, ali u razgovomim je regiolektima prošire

no - i u imenica tipa kuna,piva,proba,minuta i sl.341
• u - imenice ruka, noga, eventualno sluga; oblici Gpl. ruka, noga
regionalno su obilježeni Gužnohrvatski).
III. vrsta (i-vrsta). Sklonidbena je vrsta imenica ženskoga roda.
NOM noć-0 mladost-0 mladež-0 misl-0 (misao)
GEN noć-i mladost-i mladež-i misl-i
NOM.PL. noć-i mladost-i mladež-i misl-i oč-i
Prema III. vrsti sklanjaju se domaće (i-iii) i posuđene (iv) imenice

ženskoga roda ovog oblika:
i) Nsg. ima gramatički morf -@, a osnova završava konsonantom,
npr. r?ječ,stvar, smrt,glad,jesen,noć,peć, obitelj,kost,raskoš,mom
čad,telad, mladost, glupost,Mokoš; 342 ovamo idu i imenice sa sekun
darnim a i vokalizacijom osnovskoga l,npr. misao,pomisao,pogibao.
ii) Pluralni oblici oči i uši.
iii) Imenica kći,koja prema morfskoj raščlambi u Nsg. također ima
@ (N k, · - G k,c-er-1·) .343
c-1-0
iv) Nekoliko starih posuđenica, npr. varoš,avet,posljednje su u hr
vatski ušle do polovice 19. st., svjesnim pozajmljivanjem iz slavenskih
jezika (v. Babić 2006), npr. pelud,dobrobit.
Komentar. Riječ je o imenicama izvedenima sufiksima -osti -ad te
o 250-300 neizvedenih ili imenica izvedenih drugim sufiksima. Vrsta
je otvorena i plodna, ali samo za imenice sufigirane sa -osti -ad ili za
imenice izvedene od postojećih (usp. moć - nemoć - pomoć - pripo
moć - samopomoć), drugim riječima, nije vjerojatno da će koja nova
imenica ući u tu vrstu. To vrijedi i za strana imena tipa Nives,Ingrid,
koja ili ulaze u V. vrstu ili - u razgovomome jeziku - sufigiranjem ulaze
u II. vrstu (!Nives-ic�a, !Nives-k-a). Dapače mnoge imenice »pobjegle«
su iz ženskoga roda, pa onda i iz III. vrste, npr. glad, splav, rat i sl., što
govori o formalnosti hrvatskih imeničkih vrsta - sklonidba i rod izra
zito su povezani.
Pluralia tantum u III. vrsti jesu primjerice:
341
U jednoj dokumentarnoj emisiji na HTV-u zabilježili smo i žirafa - Gpl. žiraji.
Samo nebo je granica!
342
Praslavenska božica, usp. toponim Mokošica.
343
Sufiks iz kosih padeža poopćio se i na nominativ, pa je razgovomo posve nor
malno i Nsg. kćer.
282 • 6. Imenica
• čini 'čari, uroci', moći 'relikvije blaženika i svetaca', desni 'zubno

meso', dveri, grudi, oči, osti, sapi, uši, Kali (Ugljan), Sali (Dugi otok)
i sl.
Singularia tantum u III. vrsti jesu primjerice:
• sve imenice sufigirane sa -ad osim imenice momčad.
Uz brojeve dvije, obje, tri, četiri u III. vrsti dolaze pluralni oblici,
odnosno nema posebnih oblika na koje nailazimo u I. vrsti:
PL. 2,3,4
NOM. neke riječi dvije riječi
GEN. nekih riječi dviju riječi
DAT. nekim riječima dvjema riječima
ACC. neke riječi dvije riječi
voc. neke riječi dvije riječi
LOC. nekim riječima dvjema riječima
INS. nekim riječima dvjema riječima
U Gpl. osim redovitoga -z pojedine imenice mogu imati i gramatem

-iju (stari dualni):
• iju - imenice kokoš, kost, grudi, uši, oči.
U Isg. mnoge imenice imaju sinonimne morfove:
• ju i i - riječju i riječi, mišlju i misli, glađu i gladi, stvarju i stvari
i sl.
IV. vrsta (g-vrsta). 344 Premda je posebnost sklonidbe hrvatskih ime
nica nastalih konverzijom pridjeva opće mjesto hrvatskih gramatika,
nijedna pridjevsko-zamjeničku sklonidbu imenica ne izdvaja kao za
sebnu imeničku vrstu. To bi svakako valjalo promijeniti. Na jednostav
nome primjeru rečeno, ako je Hrvatska imenica, a jest, kako to da se u
gramatikama tako olako prelazi preko te činjenice i sklonidba se takvih
imenica spominje gotovo uzgredno, kao po sebi jasna? A takvih je ime
nica velik broj, i svih rodova, premda ponajviše ženskoga. Osim kon
verzijom od pridjeva postalih domaćih općih imenica (koje nisu ili još
nisu ušle u jednu od prvih dviju sklonidaba, pričem imenice ženskoga
344
Gramatički morfovi unutar te vrste prate izvornu pridjevsku sklonidbu, pa bi se
ona prema genitivu mogla prozvati aga-deklinacijom, prema dativu omu-deklinaci
jom ili oj-deklinacijom. Brozović (1976-1977) govori o pridjevskim deklinacijama
g(a) i e/zh. Da ne kompliciramo, odlučili smo se IV. vrstu zvati g-vrstom, iako u
ženskome rodu toga g nema. Pluralni morfovi ne čine nam se pogodnima za imeno
vanje vrste - prvo, jer su pluralni, drugo, jer genitiv nije razlikovan, treće, jer mnogo
imenica IV. vrste uglavnom i ne dolazi u pluralu.
roda postale konverzijom teže ulaze u II. vrstu no što imenice muškoga
i srednjega roda ulaze u I. vrstu) prema IV. vrsti sklanjaju se domaća i
strana (slavenska) imena i prezimena pridjevskoga postanja.
A. MUŠKI ROD
NOM. star-i 'tata' Zrinsk-i Dostojevsk-i

GEN. star-oga Zrinsk-oga Dostojevsk-oga
DAT. star-omu Zrinsk-omu Dostojevsk-omu
B. ŽENSKI ROD
NOM. star-a 'mama' Hrvatsk-a Navnitilov-a
GEN. star-e Hrvatsk-e Navratilov-e
DAT. star-oj Hrvatsk-oj Navratilov-oj
C. SREDNJI ROD
NOM. slatk-o 'slatka jela' Visok-o
GEN. slatk-oga Visok-oga
DAT. slatk-omu Visok-omu
Komentar. Vrsta je otvorena, osobito za ženski rod (imena drža

va), ali slabo plodna - ovisi o količini stranih imena pridjevskog oblika
koja će u nju ući, domaćih riječi koje bi u nju ušle malo je (ovise o
konverziji, koja i nije osobito plodan postupak). Neke imenice koje bi
potencijalno mogle ići prema toj sklonidbi ušle su bilo u I. vrstu (ako
su srednjega roda, npr. blago - G blaga, ali usp. sitno 'sitan novac' -
G sitnoga) bilo u II. vrstu (Baška - L Baški/Baškoj, ženska - D ženski/
ženskoj). S imenicama muškoga roda stvar ide teže jer nema deklinacije
u koju bi baš ušle (morale bi ući u tip Toni - G Tonija, ali govornici to
baš ne prihvaćaju, usp. rijetko Chomsky - G Chomskya, puno češće je
G Chomskog, premda je prezime američko, nije slavensko, bez obzira
na slavensko podrijetlo). Ženska imena pridjevskoga postanja poput Ja
sna, Tihana, Draga, Milena sva idu po II. sklonidbi. Spomenusmo prije
da bi se zamjenice tko, što i njihove izvedenice mogle smatrati imenica
ma; ako ih uzmemo tako, onda one pripadaju IV. imeničkoj vrsti. 345
V. vrsta (o-vrsta). Metodološki je najupitnija jer je zapravo ne
deklinacijska. U§ 2 rečeno je da morfove utvrđujemo komutacijom i
usporedbom unutar paradigme. U V. vrsti to nije moguće, odnosno tu
morfove utvrđujemo tek usporedbom s ostalim pripadnicima iste vrste
riječi, s ostalim imenicama. Peta deklinacijska vrsta obuhvaća dakle
345
Zamjenice ja, ti, mi, vi, se u tom smislu najbliže bi bile II. imeničkoj vrsti (tebe
- tebi - tobom kao žene - ženi - ženom).
284 • 6. Imenica
nesklonjive imenice. Metodološki je stoga problem treba li u njima

raščlanjivati gramatičke morfove, odnosno gramatički morf, koji je
uvijek -@. Upravo zbog odnosa prema svim ostalim imenicama, sma
tramo da to metodološki nije nekorektno. Zanimljivo, gramatika Barić
et al. (1995), premda u dijelu o morfologiji o njima ne zbori, u dijelu o
slaganju (str. 569, § 1864) govori upravo to - da imena poput Dagmar,
Ingrid svugdje imaju »padežni morfem -@«, ali odmah nastavlja da »ne
maju morfeme za pripadnu gramatičku oznaku kategorije roda i broja«.
Mi smatramo da je njihovo -@ oznaka svih kategorija kao što su to i
drugi gramatički morfovi (padeža, broja i deklinacije), jednako kao što
je to ono -@ iz III. deklinacijske vrste. »Istinski« nesklonjivih imenica
u hrvatskome je veoma malo i osim doba (tako i pradoba, međudoba)
i još nekoliko njih sve su posuđenice, no na isti se način - sintaktički
uvjetovano, unutar imenske sintagme - vladaju i neke titule te mnoga
ženska imena i prezimena.
A. MUŠKI ROD
NOM. deci-0 'decilitar' sir-0 (npr. sir Oliver) don-0 (npr. đon Grubišić)
GEN. deci-0 sir-0 don-0
DAT. deci-0 sir-0 don-0
B. ŽENSKI ROD
NOM. mis-0 'misica' Karmen-0 Yoko-0 Ono-0
GEN. mis-0 Karmen-0 Yoko-0 Ono-0
DAT. mis-0 Karmen-0 Yoko-0 Ono-0
C. SREDNJI ROD
NOM. doba-0 podne-0 (ovo podne) ali-0 (npr. ovo ali/možda/i)
GEN. doba-0 podne-0 (prije podne) ali-0
DAT. doba-0 ali-0
Komentar. Vrsta je slabo plodna i slabo generalizirana, pripadaju

joj rijetke imenice tipa doba ili niškoristi. 346 U prikazu ostalih skloni
daha vidjeli smo da pozajmljenice hrvatski spremno uključuje u glavne
paradigme, odnosno u hrvatskome nema njihova izrazita nesklanjanja,
kakvo nalazimo u ruskome ili poljskome (v. § 3.4). Jedini tip koji se
doista opire sklonidbi jesu imena ženskih osoba koja se ne dočinju na
-a; pojedina tipa Karmen, Hillary, Clinton još se i dadu ugurati u II. i
III. vrstu (!Hillary-ic-a), ali Yoko nikako (*Yok-ic-a, *Yoko-ic-a).
346
Koju nalazimo još u hrvatsko-talijanskome rječniku D. Parčića iz g. 1874.
Vrsta je uvelike sintaktički uvjetovana. Tako se primjerice ženska

prezimena, osim onih s gramatičkim morfom -a, ne sklanjaju. Nekada
su sufigiranjem ulazila u IV. ili II. vrstu, npr. Brlić - Brlićeva (Dsg.
Brlićevoj), ili razgovomo Brlićka, kao i u drugim slavenskim jezicima,
usp. Navrati! - Navratilova, Mihajlov - Mihajlovna, Slavenski - Sla
venska, dakle onako kako se danas čini s drugim stranim ženskim pre
zimenima, npr. Clinton - Clintonova!Clintonica, Gilmore- Gilmoreica
i sl. Norma i praksa tu su na neki način uplele prste, pa jednostavno
imamo to da se jedna vrsta (prez)imena u hrvatskome ne sklanja.
U okviru V. vrste dale bi se promatrati još dvije sintaktičke činjeni-
ce. Prvo, infinitiv i supin:
Spavati-o je zdravo.
Otići-o, to je malo umrijeti.
Tip je dosadan za poludjet-o.
Osim što su infinitiv i supin i dijakronijski gledano glagolske imeni

ce (!) poimeničenje im olakšava činjenica da za razliku od ostalih gla
golskih oblika nemaju fleksijskih morfova - nepromjenljivi su i neodre
đeni prema licu i broju. S druge strane valja ipak reći da za hrvatski nije
svojstveno poimeničivanje poput fr. etrev � etreN, nego u hrvatskome
ponajčešće tomu služi derivacija, npr. biti� bitak, biće i sl. 347 Drugo,
ne-imenice koje iz pragmatičkih potreba želimo učiniti imenicama. Tak
ve će biti u srednjem rodu (ne-rodu):
Sve je to jedno veliko ništa-o.
Sve si rekao s onim ali-o.
U tom možda-o dade se prepoznati svašta.
Italija se piše s velikim početnim i-o.
To mi je reklo moje drugo ja-o. 348
Svjesni smo da je tu riječ o jezičnome spominjanju (engl. mention,

v. § 1.2), koje podliježe pravilima nešto drugačijima od onih koja vrije
de u tipičnoj jezičnoj uporabi, no mislimo da ima razloga da se takvo
spominjanje u okviru imenica spomene.
347
O sintaktičkoj uvjetovanosti nominaliziranih infinitiva u romanskim jezicima - i
razlikama u španjolskome, portugalskome, francuskome - v. vrlo koristan uvid u
Vinja (2006: poglavlje 17).
348
Tu imamo posla saja koje je srednjega roda; zamjenica ja to ne može biti (*ja
sam reklo).
286 • 6. Imenica
6.6 Rod i spol

Ponovimo, rod je (engl. gender) gramatička kategorija koja se ogleda
u promjeni, odnosno slaganju fleksijskoga morfa pridjevske modifika
torske riječi koja s imenicom čini imeničku skupinu (sintagmu) ili je
predikatno ime. To slaganje u hrvatskome se odvija unutar triju nizova
morfova, koje zovemo muškim, ženskim i srednjim rodom:
MASC. naš-0 grad je velik-0
FEM. naš-a zemlja je velik-a
NEUT. naš-e selo je velik-o
S druge strane spol je (engl. sex) izvanjezična kategorija koja tek

donekle utječe na jezični rod imenica, no u dobroj mjeri odnos roda,
spola i deklinacijske vrste arbitraran je, usp. primjere:
ROD SPOL VRSTA
taj čovjek M. o I.
taj deda M. 0 II.
taj djevujčurak M. � I.
taj stol M. I.
taj salto M. (N.) I.
ta žena F. � II.
ta budala F. 0� II.
ta stolica F. II.
ta vlast F. III.
ta Yoko F. � V.
to dijete N. o� I.
to djevojče N. � I.
to spadalo N. o� I.
to doba N. V.
to kino N. I.
Spol međutim izravno utječe na rod participskih dijelova predikata,

pa je u ti si rekao sugovornik zasigurno muško, a u ti si rekla zasigurno
žensko. U § 7 .3 vidjet ćemo detaljnije kako sve spol utječe na slaganje
ovisno o spomenutoj ljestvici slaganja. Sad bismo tek uveli nekoliko ter
mina i pojmova koji žele unijeti reda u složene odnose roda i spola.349
349
Od važnije hrvatske literature valja izdvojiti Anić (1984), Tafra (2001 b; 2007),
Pišković (2009a; 2011 ), već spomenuto Matasović (2001: 103-12), od opće temeljni
priručnik Corbett (1991).
6.6 Rod i spol • 287
Hibrid ili hibridna imenica jest ona u kojoj dolazi do »sukoba« re
ferencijalnoga roda (dakle spola) i gramatičkoga roda, odnosno neskla
da spola sa sklonidbenim tipom, činjenicom da većina ostalih imenica
slična značenja ide prema drugome tipu, primjerice:
curetak, djevojčurak (ne sklanjaju se kao cura, djevojka)
Franjo, Luka (ne sklanjaju se kao !van, Fran)
momčina, mladoženja (ne sklanjaju se kao momak, ženik)
Epicen (lat. epicaenus +- grč. erciKotvov /yf:.voc/, epikoinon /genos/

'zajednički, opći /rod/') jest imenica koja znači osobe obaju spolova, ali
ima stabilan gramatički rod, primjerice:
čovjek, snob, supermodel (MASC.)
osoba, individua, žrtva (FEM.)
dijete, čeljade, novorođenče (NEUT.)
Epicen ovdje razlikujemo od imenice općega ili zajedničkoga roda

upravo stoga što mu je rod stabilan (nemoguće je *ova čovjek, *ovaj
žrtva), premda se ta dva pojma često poistovjećuju.
Imenica općega ili zajedničkoga roda (engl. common gender) ta
kođer obično znači osobu obaju spolova, ali taj spol utječe i na grama
tički rod imenice, odnosno za razliku od epicena imenice općega roda
mogu biti dvorod(ov)ne, primjerice u hrvatskome:
budala, ništarija, štediša, uhoda, bitanga, raspikuća, tužibaba, lijenčina
izdajica, ubojica, pijanica, varalica, pristalica, lutalica
piskaralo, zanovijetalo, škrabalo, njuškalo
Sve te imenice mogu imati modifikatore različitih rodova: ova/ovaj

izdajica, ovo/ovaj piskarala. (Teorijski nije nevažno da je jedan od tih
različitih u hrvatskome vazda muški.) U širem smislu imenice općega
roda jesu sve imenice kolebljiva roda, ne nužno samo one koje znače
osobu. Nerijetko će se tako vladati posuđenice (npr.finale, kino, labe
lo), no i pojedine domaće riječi (npr.jugo, oštro - mnogim govornicima
hrvatskoga muškoga roda). Kod epicena i imenica općega roda valja na
umu imati još troje. Prvo, hrvatske imenice tipa gazda, vojvoda to nisu,
nisu ni epiceni ni imenice općega roda jer uvijek znače osobu jednoga
spola (za ženski spol postoje tvorbeni adekvati gazdarica, vojvotkinja),
one su samo hibridne. Drugo, do razlike u rodu može doći i u prenese
nome značenju, pa primjerice gorila (životinja) može biti obaju spolova
i obaju rodova, a gorila (tjelohranitelj) uvijek je muškoga spola (za
288 • 6. Imenica
tjelohraniteljicu se obično ne kaže gorila), ali može biti obaju rodo

va. Treće, u pojedinim jezicima, primjerice skandinavskima, opći rod
termin je za onaj rod koji je objedinio nekadašnji muški i ženski te je
danas u opreci prema srednjemu (Corbett 1991: 124).
Heteroklit (lat. heteroclitum +- grč. {rnp6tltwr;, heter6klžtos;
facp6r;, heteros 'drugi'+ tlivco, klina 'sklanjam') također je dvorod(ov)na
imenica, a za razliku od epicena i imenica općega roda u heteroklita
promjena roda mijenja i sklonidbu (načelno ne i značenje), primjerice
u hrvatskome:
FEM.SG. MASC.SG.
NOM. GEN. NOM. GEN.
bol boli bol bola
glad gladi glad glada
splav splavi splav splava
garež gareži garež gareža
NEUT.PL. FEM.SG.
NOM. GEN. NOM. GEN.
jetra jetara jetra jetre
Do pomaka značenja može doći, pa će primjerice ovi bolovi biti 'fi
zičke patnje' (npr. porođajni bolovi), a ove boli 'psihičke patnje', ili će
ovaj bodež biti fizički (oružje), a ova bodež psihička (bol probadanja),
barem u nekih govornika, ako ne i općenito.
Heterogen (lat. heterogeneus +- grč. frnp6r;, heteros 'drugi'+ yf:.vor;,
genos 'rod') jest raznorod(ov)na imenica, ona koja različit gramatički
rod ima u različitim gramatičkim brojevima, odnosno rod heterogena u
singularu se i u pluralu razlikuje, primjerice:
,MASC.SG. NEUT.PL.
torzo torza
korzo korza
torpedo torpeda
salto salta
finale finala
Tako se vlada i domaća imenica posao, muškoga roda - u pluralu

su naša/svoja/ciganska/hrvatska posla, dakle srednji rod, a ne naši/svo
jž/cžganski/hrvatski posl(ov)i (ima i toga, ali uglavnom pod utjecajem
prerevnih lektora). Heterogenima se obično smatraju i one imenice kod
kojih je opreka u gramatičkome broju iskazana riječima (leksemima?)
različita roda te one koje imaju različito atributno i predikatno slaganje,

primjerice u hrvatskome:
NEUT.SG. FEM.PL.
oko oči
uho uši
NEUT.SG. FEM.SG.
tele telad
NEUT.SG. MASC.PL.
pile pilići
FEM.SG. NEUT.SG.
grana granje
list lišće
MASC.SG. FEM.SG.(ATR.) FEM.PL.(PRED.)
brat braća braća
gospodin gospoda gospoda
NEUT.SG. FEM.SG.(ATR.) FEM.PL.(PRED.)
dijete djeca djeca
Poseban je problem pridruživanje roda nereferencijalnim leksemi

ma, kao što su primjerice slovo a ili fonem a, gdje će primaran biti
srednji rod (upravo ne-rod), premda će nemalen utjecaj imati i činjenica
da je riječ primjerice o slovu (srednji rod),fonemu (muški rod). Kadšto
će problema biti i kod pridruživanja roda kraticama (npr. MH, HAZU,
HDZ, SAD - oblikom a-deklinacija, ali nosiva imenica u njima je žen
skoga roda - matica, akademija,zajednica, države - što u pridruživanju
može biti presudno), posuđenicama i sl. 350
Što je s jezicima u kojima kategorije roda nema, kakvi su primjerice
engleski, turski, mađarski? Naravno da i u njima postoje načini da se
iskaže spol, ali roda kao takva nema, što dodatno nuka na razlikova
nje tih pojmova. Kako to engleska gramatika veli (Quirk et al. 2007:
314ft), imenice su u engleskome klasificirane semantički, ne gramatič
ki, primjerice prema spolu, živosti, zbirnosti, u životinja prema veličini
(»stoka sitnog i stoka krupnog zuba«) itd., a to se ogleda ne u slaganju s
350
Podrobno o pridruživanju, dodjeljivanju roda u hrvatskome v. u Pišković
(2011).
290 • 6. Imenica
pridjevskom riječju, nego u njihovu koreferencijskom odnosu s ličnim

(PERS), upitnim (INTRG) i povratnim (REFL) zamjenicama: 351
PERS. INTRG. REFL.
brother 'brat' he who? himself
sister 'sestra' she who? herself
baby 'beba' he/she/it who/which?
doctor 'liječnik' he/she who?
bull 'bik' he/it which/who?
cow 'krava' she/it which/who?
ant 'mrav' it which?
box 'kutija' it which?
Spol se u engleskome može iskazivati posebnim obilježivačima kao

što su male 'muški' ifemale 'ženski', he 'on' i she 'ona', ili posebnim
sufiksima, primjerice:
male student 'student' female student 'studentica'
male nurse 'medicinski tehničar' (female) nurse 'medicinska sestra'
he-goat 'jarac' she-goat 'koza'
he-wolf 'vuk' she-wolf 'vučica'
wait-er 'konobar' wait-r-ess 'konobarica'
widow-er 'udovac' widow-0 'udovica'
Usp. u turskome (Čaušević 1996: 60ft), pomoću leksema erkek

'muškarac, muško', kadzn 'žena', di§i 'ženka', kzz 'djevojka':
erkek arkada� 'prijatelj' k1z arkada� 'prijateljica'
erkek karde� 'brat' k1z karde� 'sestra'
erkek kurt 'vuk' di�i kurt 'vučica'
erkek arslan 'lav' di�i arslan 'lavica'
doktor bey 'gospodin doktor' avukat hamm 'gospođa advokat'
Svi ti načini postoje zapravo i u hrvatskome, samo ih valja osvijestiti

(v. i Anić 1984):
konobar konobarica
golub golubica
mužjak jarebice jarebica
351
Sustave u kojima rod funkcionira tako Corbett (1991) zove zamjeničkima (engl.
pronominal gender system). U širem smislu i u takvim jezicima dakle ima rodova,
upravo imeničkih razreda (klasa), koje opet prepoznajemo prema slaganju s pridru
ženim riječima, što govori o obuhvatnosti Hockettove definicije.
akademik akademik žena

jastreb ženka jastreba
tata kornjača mama kornjača (u dječjem jeziku)
Sve to hoće reći da rod ima dubinsku vezu sa spolom, koja nadi
lazi banalnosti poput one da je bukva u hrvatskome ženskoga roda, a
prezime košarkaša Seje Bukve muškoga. Najboljim se opisima roda u
jezicima pokazuju uvijek oni koji prvo »očistite« rod od spola i antro
pocentričnih termina (ako ih u tradiciji ima), a onda ih s raščišćenim
pojmovljem nanovo povežu.
7. PRIDJEV
7.1 Uvod
V
S to je zapravo pridjev? Koju to vrstu riječi smatramo pridjevom?

Koja svojstva pridjev univerzalno ima - u svima ili u većini jezika
- po kojima ga razlikujemo od ostalih vrsta riječi? Kao i kod glagola
i imenica (v. §§ 5, 6) iznijet ćemo tzv. pojmovnu definiciju pridjeva,
vidjeti što pridjev univerzalno znači, odnosno koje semantičke prototi
pove iskazuju riječi koje se vladaju kao pridjevi, vidjeti koja su univer
zalna pridjevska obilježja (inherentna, ona slaganja te konfiguracijska
- v. § 3.3) te kako stvar s njima u hrvatskome stoji, odnosno kako su
ona - ako jesu- u hrvatskome morfološki iskazana.
Pridjevi su »riječi kojima se izriču svojstva predmeta i pojava,
označenih drugim vrstama riječi, i odnosi među njima« (Barić et al.
1995: 173). Svojstvo u hrvatskome smatramo dakle kategorijalnim pri
djevskim značenjem. Tako je i univerzalno. U hrvatskome to svojstvo
može biti takvo da opisuje predmet (npr. plav, visok, skup, tih, drven,
pametan, dobar i sl.) ili pak takvo da označava kakav odnos prema
predmetu (npr. hrvatski, gospodski, kravlji, majčin, bratov, Anin i sl.),
pa pridjeve onda u hrvatskome ugrubo dijelimo na opisne i odnosne.
Ako bismo ogledali na temeljnim semantičkim (proto )tipovima, kao
pridjevi se u jezicima svijeta orječuju ovi (Dixon 1991: 76-7; 2004: 3;
Corbett 2004: 216-7):
1. DIMENZIJE, npr. 'velik', 'malen', 'dug', 'kratak', 'uzak', 'širok',
'debeo', 'tanak'.
2. DOB, npr. 'nov', 'mlad', 'star'.
294 • 7. Pridjev
3. VRIJEDNOST, npr. 'dobar', 'loš', 'savršen', 'jadan', 'pravi', 'stva

ran', 'čudan', 'nuždan', 'važan'.
4. BOJA, npr. 'cm', 'bijel', 'crven'.
5. FIZIČKO SVOJSTVO, npr. 'tvrd', 'mek', 'jak', 'slab', 'težak', 'lagan',
'mokar', 'suh', 'grub', 'gladak', 'vruć', 'hladan', 'sladak', 'kiseo', s
podrazredom TJELESNO SVOJSTVO, npr. 'zdrav', 'bolestan', 'umoran',
'mrtav', 'odsutan'.
6. LJUDSKA OSOBINA, npr. 'ljubomoran', 'sretan', 'radostan', 'srda
čan', 'pametan', 'plemenit', 'veseo', 'okrutan', 'surov', 'ponosan',
'zao', 'gorljiv', 'sramežljiv'.
7. BRZIN A, npr. 'brz', 'hitar', 'spor'.
8. SLOŽENOST, npr. 'lak', 'težak', 'složen', 'jednostavan'.
9. SLIČNOST, npr. 'sličan', 'različit', 'drugačiji, stran', 'drugi'.
10. KVALIFIKACIJA ili VR EDNOVANJE, npr. 'konačan', 'istinit', 'moguć',
'vjerojatan', 'običan', 'normalan', 'uobičajen', 'ispravan', 'odgovara
jući'.
11. KVANTIFIKACIJA ili OBASIZ ANJE, npr. 'sav', 'cio', 'mnog(i)', 'neki',
'nekolik', 'sam(o)', 'dovoljan'.
12. POLOŽAJ, npr. 'visok', 'nizak', 'blizak', 'dalek, udaljen', 'desni',
'lijevi', 'sjeverni'.
13. GLAVNI BROJEVI te riječi za 'prvi', 'posljednji' i ostale redne bro
jeve.
14. POSVOJNOST, npr. Adam� Adamov, Eva� Evin.
15. INTENZIFIKACIJA ili POJAČANJE, npr. takav, kakav u konstrukcijama
poput hrvatske kakva zanimljiva knjiga!
16. D EONTIČKA MOD ALNOST, 352 npr. dužan u hrvatskim konstrukcijama
poput dužan raditi.
· Ako se podjela prema semantičkim tipovima govorniku hrvatskoga
kod glagola i imenica (v.§§ 6.1, 7.1) učinila zanimljivom, ali u smislu
morfološkog opisa suvišnom, i ako mu se to učini kod pridjeva, to je
samo stoga što je govornik- govornik hrvatskoga, jezika u kojemu su
pridjevi jednako brojni kao glagoli i imenice. No već smo u§ 1.4 kazali
da su samo glagoli i imenice univerzalno otvorene i mnogobrojne vrste
riječi, a da pridjevi to nisu, odnosno hrvatska - ili indoeuropska - situa
cija nipošto nije univerzalna. Postoje jezici s veoma malobrojnom i za
tvorenom pridjevskom vrstom. Takav slučaj čest je u nigersko-kongo
anskim afričkim jezicima, novogvinejskim jezicima, u jezicima Južne
352
O razlici epistemičke i deontičke modalnosti v. § 5.2.
7.1 Uvod • 295
i Sjeverne Amerike. »U svahiliju malo je riječi koje bismo mogli zvati

pridjevima« (Ashton 1947: 46). lgbo pak (Nigerija, uz jorubu i hausu
službeni jezik) ima ovih 8 pridjeva, raspoređenih u četirima antonim
skim parovima (Dixon 1982: 4; 2004: 4; Creissels 2000: 249):
ukwu 'velik' nta 'malen'
qhq.'IlJ 'nov' 6cye 'star'
qma 'dobar' qjq'q 'loš'
oji'i 'cm, taman' qca 'bijel, svijetao'
Podatak, dakako, valja uzeti sa zrnom soli, što će pokazati hausa,
jezik geografski - ne i genetski - blizak igbu. Za hausu se (Nigerija,
Niger, Benin) tradicionalno pisalo da ima zatvorenu vrstu ovih 10-ak
pridjeva (v. Marković 2010b: 47, i literatura ondje):
babba 'velik, važan' R:aramI 'malen' .Rata 'golem'
dogo 'visok' gajere 'nizak'
soho 'star' sab6 'nov'
ba.RI 'cm' farI 'bijel' ja 'crven'
Stanje je zapravo daleko složenije i pridjeva je ondje mnogo više,
jedino što ih je morfološki jako teško razlikovati od imenica (v. New
man 2000: poglavlje 4). Hausa doista ima oko 25 neizvedenih »pravih«
pridjeva temeljnih značenja (među njima su i navedeni), ali i veliku i
otvorenu podvrstu arapskih pozajmljenica (koje se također mogu vla
dati kao imenice i pridjevi), participske pridjeve, brojne podvrste deri
viranih imenica-pridjeva, ideofonične (onomatopejske) i reduplicirane
pridjeve te dvadesetak pridjevskih kompozita. Kako god, pridjeva je u
hausi daleko manje od glagola i imenica, toliko da se uglavnom dadu
prebrojiti.
Ako se sad vratimo na semantičke prototipove koji se u jezicima
orječuju kao pridjevi, možemo iznijeti nekoliko zapažanja. Prvo, tipovi
1-4 (neki uvidi kažu samo 1-3) orječuju se kao pridjevi bez obzira na to
kako pridjevi u jeziku malobrojni bili. lgbo je za to dobra potvrda - ima
osam pridjeva, ali njihova je semantika upravo ona tipova 1-4. Drugo,
tipovi 5-7 u jeziku s mnogobrojnim pridjevima poput hrvatskoga tako
đer su pridjevski, no ako jezik ima malo pridjeva, oni će najčešće biti
oriječeni kao glagoli. Treće, u jezicima s velikim i otvorenim vrstama
pridjeva - kakav je hrvatski - kao pridjevi bit će oriječeni i tipovi 8-13.
Četvrto, u slavenskim jezicima pojavljuje se tip na koji posebno valja
svrnuti pozornost- 14, POSVOJNOST. Tip je dodan (tako i 15-16) upravo
296 • 7. Pridjev
na temelju proučavanja slavenskih jezika, odnosno ono što se govorni

ku hrvatskoga čini posve obično i na čemu se temelji dobar dio podjela
pridjeva u hrvatskim gramatikama-da pridjevi znače i POSVOJNOST-ti.:.
pološki uopće nije uobičajena pojava. Za hrvatski bi se taj tip objedinje
no mogao zvati POSVOJNOST I ODNOS. Peto, među univerzalnim tipovima
također nema jednoga čestog u hrvatskome, pa bismo ga mogli dodati
popisu-GRADIVNOST (npr. drven, staklen,plastičan i sl.).
Kad govorimo o kategorijama koje se iskazuju pridjevom -fleksi
jom ili derivacijom - govorimo o onima koje se pridjevima iskazuju
tipično i/ili u većini jezika svijeta. S važnom napomenom -pridjevi su
u jezicima svijeta mnogo nehomogenija vrsta od glagola i imenica, pa
je nabrojiti prave pridjevske kategorije nimalo lak zadatak. Stoga će
ponešto od donesenoga u ovome poglavlju vrijedjeti samo za hrvatski
(eventualno za slavenske jezike u cjelini) i u poredbenojezičnome smi
slu neće biti tipično. Spomenut ćemo ove kategorije: 353
Inherentne kategorije: komparacija, mocija, glagolske kategorije
glagolikih pridjeva, deklinacijska vrsta.
Kategorije slaganja: slaganje pridjeva s imenicom i sa zamjenicom.
Konfiguracijske kategorije: deklinacijska vrsta. 354

Najčešća inherentna pridjevska kategorija-kadšto se veli, jedina istin
ski pridjevska (Anderson 1985a: 199)-jest komparacija. S obzirom na
njihovo tipično značenje-svojstvo (kako god ga uzmemo)-ne čudi da
upravo pridjevi u mnogim jezicima svijeta pokazuju najveću sklonost
tomu da se njihovo značenje može stupnjevati i uspoređivati.
Komparacija, ili gradacija, ili stupnjevanje (lat. comparatio, gra
datio, engl. comparison) u užem smislu morfološka je (najčešće deri
vacijska) promjena riječi (najčešće pridjeva i/ili priloga) kojom se iska
zuje manji ili veći stupanj leksičkoga značenja riječi, odnosno._ kojom
se promjenom to značenje stupnjuje od svoje osnovne do svoje najveće
vrijednosti. U širem smislu komparacija podrazumijeva i sintaktičke
načine iskazivanja stupnja, koji u jezicima često-tako i u hrvatskome-
supostoje s morfološkima. Stupnjevi komparacije mogu biti različiti. U
353
Osnovna literatura: Anderson (1985a), Schachter (1985), Dixon (2004), Marko
vić (2010b).
354
Pridjevska deklinacijska vrsta uvelike je u hrvatskome uvjetovana i sintaktičkim
okružjem pridjeva, pa ćemu ju ovdje opisati (i) kao konfiguracijsku kategoriju.
jezicima u kojima komparacija kao morfološki postupak postoji osnov

ni, polazni i u smislu stupnjevanja neobilježeni oblik pridjeva zove se
pozitiv, rjeđe apsolutiv: 355
hrv. brz spor mek
lat. felix 'sretan' sapiens 'mudar' clarus 'slavan'
engl. tall 'visok' big 'velik' young 'mlad'
bask. txar 'loš' gora 'visok' handi 'velik'
Ako jezik ima tri stupnja komparacije, kao što ima hrvatski, ili više
njih, kao što ima baskijski (četiri), druga dva stupnja obično se zovu
komparativom i superlativom.
Komparativ (lat. comparativus /gradus/, grč. cruyKptnK6<; hp6noc;/,
synkritik6s /tr6pos/) jest oblik koji iskazuje veći stupanj značenja pri
djeva:
hrv. brz-j-i (brži) spor-ij-i (sporiji) mek-š-i (mekši)
lat. felic-ior sapient-ior clar-ior
engl. tall-er bigg-er young-er
bask. txarr-ago gor-ago handi-ago
Superlativ (lat. superlativus /gradus/, grč. untpth:cnc;, hyperthesis)
jest oblik kojim se iskazuje najveći stupanj značenja pridjeva:
hrv. naj-brži naj-sporiji naj-mekši
lat. felic-issimus sapient-issimus clar-issimus
engl. tall-est bigg-est young-est
bask. txarr-en gor-en handi-en
Komparacija uglavnom podrazumijeva usporedbu čega prema neče

mu (parametar komparacije/usporedbe) s čime (standard komparacije/
usporedbe). Parametar komparacije u hrvatskome je najčešće kompara
tiv pridjeva, a standard komparacije obično je prijedložna konstrukcija
od+ G ili konstrukcija nego+ N (ako je riječ o usporedbi dvaju pridjeva
ili kad je imenički pojam kojega se svojstvo uspoređuje praćen odred
bom okolnosti):
Luka je viši od Ane.
Luka je sretniji nego pametniji.
Dani su ljeti duži nego zimi.
355
Za engleski v. Quirk et al. (2007: 458ft), za latinski Gortan - Gorski - Pauš
(2005: 48ft), za baskijski Rijk (2008: 709ft).
298 • 7. Pridjev
(Zarad terminologije recimo da će se u nekim dravidskim, tibetsko

-burmanskim i naško-dagestanskim jezicima standard komparacije po
javiti u posebnome padežnom obliku, koji se tada također zove kompa
rativ - Blake 2001: 155; Haspelmath 2009: 511.)
Ako standarda komparacije nema, komparativ i superlativ zovu se
obično apsolutnim komparativom, koji iskazuje neodređeno viši stu
panj, i apsolutnim superlativom, koji iskazuje najveći mogući stupanj
iskazana značenja, primjerice u hrvatskome:
stariji ljudi
mlađi svijet
novija hrvatska književnost
prepun stadion
puna puncata vreća
sveznajući pripovjedač
Apsolutni komparativ i apsolutni superlativ zovu se nerijetko i ela

tivom (usp. i niže). Za baskijski rekosmo da ima četiri stupnja kompara
cije. Ima dakle i drugačijih komparacijskih sustava od onakvih kakvi su
hrvatski, latinski i engleski, odnosno nemaju svi sustavi komparacije tri
morfološki iskazana stupnja, neki imaju dva, neki više od tri.
Elativ bi bio oblik koji iskazuje viši stupanj svojstva iskazana pri
djevom u jezicima s dvama stupnjevima. Priručnici će kadšto kazati da
je takav arapski.356 To nije posve točno, usp. primjerice:
kabir 'velik' qadim 'star' karim 'plemenit'
'akbar 'veći' 'aqdam 'stariji' 'akram 'plemenitiji'357
'al-'akbar 'najveći' 'al-'aqdam 'najstariji' 'al-' akram 'najplemenitiji'
Dakle i arapski ima tri stupnja, tri oblika, samo što drugi stupanj
može imati i komparativno, i superlativno, i elativno značenje, odnos
no značenje apsolutnoga komparativa i superlativa, pa ga zapadnjaci
zovu elativom. Takvo je značenje ostvareno primjerice u frazi 'Alliihu
'akbaru 'Bog (Alah) je velik' - u njoj elativni oblik 'akbar nema zna
čenje 'veći' (koje podrazumijeva standard komparacije/usporedbe),
nego otprilike 'neusporedivo velik, velik u svojoj neusporedivosti, bez
356
Usp. (fet naš): »Elativni stupanj u arapskom j. zove se katkad stupanj kompara
cije koji ujedno obuhvaća komparativ i superlativ« (Simeon 1969: s. v., značenje
a.4); »U jezicima sa samo dvama stupnjevima komparacije pridjeva oblik koji
iskazuje viši stupanj: arapski[ ... ]« (Trask 1992: s. v., značenje 2).
357
Odatle imena Kerim i Ekrem.
7 .2 Inherentne kategorije • 299
premca velik', pa onda na neki način i 'najveći'. Možda je to zapadnja

ke ponukalo da u tom obliku prepoznaju superlativ. To nije superlativ
ni oblikom ni značenjem (superlativ, ako nije apsolutni, opet podrazu
mijeva standard komparacije/usporedbe). Isti je takav oblik izvorno u
tituli veliki vezir, koju u hrvatskome također prevedosmo pozitivom, ne
komparativom ni superlativom.
Ekscesiv je oblik koji iskazuje prekomjernost svojstva iskazana pri
djevom, primjerice u baskijskome (Rijk 2008: 724):
txar 'loš' gora 'visok' handi 'velik'
txarr-egi 'preloš' gor-egi 'previsok' handi-egi 'prevelik'
Jntenziv je oblik koji iskazuje pojačanost ('vrlo X'), nešto kao u

hrvatskome crven - jako crven (Croft 1991: 79).
Aproksimativ je oblik koji iskazuje približnost ('X-kast') (Croft
1991: 79), nešto kao u hrvatskome crven - crvenkast.
Ekvativ je oblik koji iskazuje jednakost ('tako X kao, X poput'),
primjerice u staroirskome, sufiksalno i prefiksalno (Simeon 1969: s. v.;
Anderson 1985a: 199; Mac Eoin 1993: 116):
leir 'čist' dian 'brz' dub 'cm'
leir-ithir 'čist poput' den-ithir 'brz poput' com-dub 'cm poput'
U jezicima ćemo naći i similativne afikse, koji znače 'isto, jedna
ko', primjerice u austronezijskome jeziku chamorro, gdje takav prefiks
achci- može doći na modifikatore (pridjeve), imenice i glagole (Topping
1973: 175):
guaiya 'voljen'
acha-guaiya 'jednako voljen'
Drugim riječima, hrvatsko isto-, koje imamo u istodobni, istostra
nični, istoznačnost, istovjerac i sl., na neki je način similativni afiksoid,
koji može doći i na pridjeve i na imenice.
Navodili smo dosad sintetične oblike, kakvi su u hrvatskome po
zitiv, komparativ i superlativ. Međutim ima i perifrastičnih, opisnih
konstrukcija za iskazivanje stupnja, usp. primjerice hrvatsku inten
zivnu konstrukciju vrlo crven (A. Mažuranić 1859: 54 veli - opisna
prispodoba, comparatio periphrastica). U arapskome će se primjerice
pridjevi za boje stupnjevati upravo perifrastično, a nije nepoznato da u
engleskome oblik komparativa uvelike ovisi o dužini pridjeva - kom
parativ jednosložnih i pojedinih dvosložnih pridjeva (tipa happy 'sre
tan, veseo', narrow 'uzak', simple 'jednostavan', pa i trosložnih tipa
300 • 7. Pridjev
unhappy 'nesretan') načelno se tvori sintetički, a komparativ trosložnih

ili dužih pridjeva perifrastično, s česticom more 'više' ili most 'najviše'
(perifrastično se može komparirati i većina kratkih pridjeva):
fast 'brz' interesting 'zanimljiv'
fast-er 'brži' more interesting 'zanimljiviji'
(the) fast-est 'najbrži' (the) most interesting 'najzanimljiviji'
Hrvatski u tome gotovo ništa ne zaostaje za arapskim i engleskim. S

jedne strane perifrastična komparacija moguća je u pridjeva u kojih je
moguća i sintetička, s česticom više ili najviše:
cm cm
cm-j-i više cm
naj-cmji najviše cm
S druge strane perifrastična je komparacija upravo jedina moguća u

onih pridjeva u kojih sintetička nije, bilo zbog participskog oblika bilo
zbog toga što je pridjev nepromjenljiv:
iscrpljujući seksi nalik
više iscrpljujući (*iscrpljujućiji) više seksi (*seksiji) više nalik (??nalikiji)
A ima, naravno, i pridjeva koji su značenjski ili oblično takvi da se

ne kompariraju nikako: 358
bos tronožan plinski majčin zadnji gornji
?#bosiji359 ?#tronožniji ?plinskiji360 *majčiniji *zadnjiji *gomjiji
Sve dosad spominjane komparacije, sva dosad spominjana stup

njevanja, bila su stupnjevanja ili prema superiornosti (višemu stupnju,
»naviše«) ili prema ekvativnosti (istomu stupnju):
superiornost gluplji, vrlo glup, preglup, najgluplji
ekvativnost glupast, glup poput, tako glup kao
pozitiv glup
35 8
Među njima i pridjevi koji su značenjem takvi da iskazuju apsolutni superlativ
(v. Mažuranić 1859: 53), npr. predobar, prebogat, svemogući, sveznajući, svakojak
i sl.
359
Morfološke prepreke za komparaciju nema, ali semantika je takva da se npr. bos
komparira rijetko ili nikad.
36
° Komparacija pridjeva na -sk-i nije posve nemoguća, dapače ona ima i neku stili
stičku, ludičku vrijednost, usp. npr. papski - papskiji (od pape), hrvatski - hrvatskiji
- najhrvatskiji.
No jednako tako postoji i stupnjevanje prema inferiornosti (nižemu

stupnju, »naniže«). Kod takva stupnjevanja u hrvatskome je perifrastič
na komparacija jedina moguća:
pozitiv glup
inferiornost manje glup, najmanje glup
To je najvjerojatnije i univerzalno tako - jednostavno nema afikasa,
ili su takvi izrazito rijetki, koji bi stupnjevali »naniže«. I kad ih ima,
odnosno kad ima onih koji se tako mogu razumijevati, primjerice hr
vatski -(k)ast (npr. sivkast i luckast na neki je način 'manje siv, pomalo
siv' i 'manje lud, pomalo lud') ili engleski -ish (npr. gray-ish 'sivkast',
small-ish 'omanji', old-ish 'postariji'), oni se rijetko smatraju dijelom
komparacijske paradigme. U tom smislu bretonski bi bio iznimka.
Deminutiv je u bretonskome oblik koji iskazuje umanjenost svojstva
iskazana pridjevom (Stephens 1993: 380):
bihan 'malen' kozh 'star'
bihan-ik 'omanji' kozh-ik 'postariji'
Uz perifrastičnu komparaciju valja dodati da se njome mogu stup
njevati i imenice i glagoli, primjerice u hrvatskome:
ja sam budala ja radim
ja sam manja budala od njega ja radim manje od njega
ja sam najveća budala na svijetu ja radim najviše od svih
To samo po sebi i ne bi bilo toliko zanimljivo da ne postoje jezici
u kojima se imenice i glagoli podvrgavaju sintetičkoj komparaciji, jed
nako kao i pridjevi. Valja dakle imati na umu da komparacija jest tipič
na za pridjeve, ali i to da ima jezika koji morfološku komparaciju na
pridjevima nemaju, primjerice većina australskih jezika (Dixon 2002:
76-7), burušaski (Matasović 2001: 150-1), kao što ima jezika koji sin
tetički kompariraju i pridjeve i imenice. Takav je primjerice baskijski
(Rijk 2008: 710ft):
gaitz 'zlo' gizon 'čovjek'
gaitz-ago 'veće.zlo' gizon-ago 'veći.čovjek'
gaitz-en 'najveće.zlo' gizon-en 'najveći.čovjek, ljudina'
pa i makedonski (Koneski 1981: 308; Friedman 2006: 266):
majstor
po-majstor 'bolji.majstor'
naj-majstor 'najbolji.majstor'
302 • 7. Pridjev
Ako sad opet bacimo pogled na hrvatski, vidjet ćemo da superla

tivi imenica ni u suvremenome hrvatskome nisu rijetkost, dapače sve
su češći (npr. najosoba godine, najgol kola). Od glagola superlativno
na}- sasvim normalno dobiva glagol voljeti (najvoljeti, sa značenjem
'najviše voljeti'), nešto rjeđe i željeti (najželjeti,u suvremenome jeziku
rijetko i obilježeno).
Mocija (lat. motio) ili pokretnost inherentno je svojstvo pridjeva u
jezicima s gramatičkim rodom da se mijenja prema rodu, odnosno svoj
stvo pridjeva da ima onoliko oblika koliko u danome jeziku ima rodova.
Hrvatski, latinski i njemački imaju tri gramatička roda (tradicionalno se
zovu muškim, ženskim i srednjim), francuski dva, engleski nijedan, pa
se u skladu s time oblično, sufiksalno, mijenjaju i pridjevi (odnosno u
engleskome ne mijenjaju):
M. F. N.
hrv. nov-0 nov-a nov-o
lat. nov-us nov-a nov-um
njem. neu-er neu-e neu-es
fr. nouv-eau nouv-elle
engl. (new) (new) (new)
U jezicima s više rodova - razreda (klasa) - pridjevi mogu imati
onoliko oblika koliko je razreda. Tako se u svahiliju oblik pridjeva -
njegov prefiks - mijenja ovisno o razredu imenice (1-14/15, v. § 2.2),
primjerice pridjev pya 'nov' (v.Ashton 1947: poglavlje X; Swahili gram
mar):
1-2 3-4 5-6 7-8 9-10
SG. m-pya m-pya ji-pya ki-pya m-pya
PL. wa-pya mi-pya ma-pya vi-pya m-pya
Mocija je dakle inherentno pridjevsko svojstvo koje pridjevima
omogućuje slaganje s imenicom (o slaganju v. niže, § 7.3). Valja još
reći da se mocija u širem smislu kadšto razumije i kao odnos među
imenicama kojih se referent razlikuje po spolu, a iskazan je afiksalno,
primjerice hrv. suprug - supruga,kralj - kraljica,vuk- vučica (drugim
riječima, u odnosu djed- baka,pijetao - kokoš ne bi bila riječ o mociji,
nego je spol tu iskazan leksički).
Da bismo se upoznali s onime što držimo trećom inherentnom pri
djevskom kategorijom, moramo se u najkraćem upoznati s gramatič
kim vladanjem pridjeva u jezicima svijeta. Naime sintaktičko vladanje
kakvo pokazuju hrvatski pridjevi zapravo je samo, da tako reknemo,

»polovica« onoga kako se pridjevi u jezicima svijeta vladaju. U hrvat
skome pridjevi služe bilo kao modifikatori imenice bilo kao dopuna
kopuli ili kopulativnomu glagolu u predikatu:
pametan mladić
mladić je pametan
mladića smatraju pametnim
Pridjeve u jezicima poput hrvatskoga smatramo imenskim riječima
- vladaju se vrlo slično imenici i dijele s njome pojedina gramatička
svojstva. Druga »polovica« pridjevskoga vladanja nije u hrvatskome
ostvarena, ali u dobru dijelu jezika svijeta jest - pridjev se vlada kao
neprijelazni ili stativni glagol. 361 Takvi pridjevi zovu se glagolikima
(glagololikima, engl. verby, verb-like, v. Marković 2010b). U jezicima
s glagolikim pridjevima hrvatska rečenica:
Jabuka je crvena.
glasi otprilike ovako:
Jabuka crvenI/biva.crvenom.
odnosno pridjevski leksemi vladaju se zapravo jednako kao glagoli:
Jabuka pada.
Tako se primjerice u fidžijskome vlada pridjev sa značenjem 'biti.
visok' (Dixon 2004: 6), pa se umjesto čovjek je visok kaže otprilike
nešto poput zamišljenoga čovjek visz. To govorniku hrvatskoga može
biti neobično, ali isto to zapravo imamo u hrvatskoj rečenici Teret težz
(100 kilograma). U mandarinskome kineskome pridjevski se glagoli
(tako ih zovu Li - Thompson 1981: 141ff, i to uglavnom da bi istaknuli
da je riječ o glagolima koji znače svojstva) vladaju kao »normalni« ne
prijelazni glagoli. Sve donedavno, do prije desetak-dvadesetak godina,
smatralo se da mnogi jezici svijeta pridjeve i nemaju, nego da imaju
samo aktivne i stativne glagole (npr. upravo mandarinski, mnogi afrički
jezici). Tek u novije doba pokazuje se da se takvi stativni glagoli mogu
smatrati pridjevima, ali njihova je razlika prema drugim glagolima
mnogo delikatnija no što su to u hrvatskome razlike pridjeva i imenica,
pridjeva i glagola.
361
»Treću polovicu« činili bi jezici s pridjevima koji nemaju ništa zajedničko ni s
imenicama ni s glagolima.
304 • 7. Pridjev
Na koji način sve to skupa ima veze s inherentnim kategorijama

pridjeva? - Jednostavno, glagoliki pridjevi imat će kategorije koje su
inače svojstvene glagolima (v. § 5), premda - univerzalno se pokazuje -
nikad u onoj mjeri u kojoj ih u danome jeziku imaju glagoli. Zanimljiv
je slučaj japanskoga, koji ima i glagolike i imenolike pridjeve (v. Mar
ković 2010b: 76-9, i literatura ondje). Glagoliki su uglavnom domaće,
naslijeđene riječi te - kao i japanski glagoli - mogu biti u prezentu i
prošlome vremenu (ali nemaju primjerice pasiv, imperativ, hortativ).
Imenoliki su što domaći što posuđenice iz kineskoga i europskih jezika
(više ih je i otvorenija su skupina od glagolikih) te su - kao i japanske
imenice - nepromjenljivi.
Četvrtom ćemo inherentnom pridjevskom kategorijom smatrati pri
djevske deklinacijske vrste, dakle slično kao konjugacijske vrste u
glagola i deklinacijske vrste u imenica. O njima više v. niže(§§ 7.4-5),
zasad samo napomena da je u tradiciji hrvatskih gramatika da razliku
u crn - G crna prema crni - G crnoga promatraju kao razliku u pri
djevskome vidu, koji onda može biti neodređen i određen. Mi ćemo ju
ovdje promatrati kao razliku u deklinaciji. Deklinacijske vrste hrvatskih
pridjeva (kakve nalazimo u slavenskim i baltijskim jezicima) poredbe
nojezično nisu osobito tipične, pa ni u općoj literature prepoznate. Nji
hovo postanje i sinkronija nisu poput imeničkih deklinacija i glagolskih
konjugacija. Štoviše velik dio pridjeva može se sklanjati prema dvjema
vrstama, što je u glagola i imenica iznimka, ne pravilo. Ipak, smatramo
da je metodološki korektnije govoriti o pridjevskim deklinacijama nego
o pridjevskome vidu, koji se svojom sinkronom semantikom i pragma
tikom teško može opravdati. Ako o pridjevskome vidu govorimo, onda
je on - jednako kao pridjevski rod - kategorija slaganja. Pridjevske de
klinacije kakve imamo u hrvatskome u dobroj su mjeri uvjetovane i sin
taktički, pa bi dakle mogle biti i konfiguracijska pridjevsko obilježje.

Slaganje (engl. agreement), u odredbi koliko je moguće neovisnoj o
različitim teorijama, jest veoma raširena i poznata gramatička pojava
obličnoga podudaranja jedne rečenične sastavnice s drugom, odnosno
pojava da koja rečenična sastavnica biva u obliku koji je uvjetovan obli
kom ili značenjem koje druge sastavnice, s kojom je drugom sastavni
com prva na neki način povezana (obično tako da joj je podređena). Veo
ma često u jezicima svijeta pridjev se slaže s imenicom koju modificira,
odnosno s imenicom koju predicira kao dio predikata. To slaganje omo

gućuje mu mocija (v. gore). Tako je i u hrvatskome, pridjev se s imeni
com i ličnom zamjenicom slaže u rodu, broju i padežu:
M. F. N.
NOM. lijep-0 grad-0 lijep-a zemlj-a lijep-o jezer-o
GEN. lijep-a grad-a lijep-e zemlj-e lijep-a jezer-a
PRED. grad-0 je lijep-0 zemlj-a je lijep-a jezer-o je lijep-o
Dodat ćemo odmah (više o tome v. niže) da se pridjev s imenicom

slaže i u određenosti:
INDEF. lijep-0 grad-0 lijep-a zemlj-a lijep-o jezer-o
DEF. lijep-i grad-0 lijep-a zemlj-a lijep-o jezer-o
Drugim riječima, imenica ima inherentne kategorije roda, broja i

određenosti te konfiguracijsku kategoriju padeža. Sve te kategorije pre
slikavaju se na pridjev, odnosno uvjetuju to da pridjev lijep koji ime
nicu modificira bude u ovom ili onom obliku. Prisjetimo li se odredbe
gramatičkoga roda iz prethodnoga poglavlja, vidimo da je pridjev taj
koji nam govori kojega je imenica roda - inherentnu imeničku katego
riju prepoznajemo ponajprije prema pridjevu koji ju modificira (prema
imenici samoj to ne možemo sa sigurnošću reći):
moj tata moja mama
moj deda moja baka
pravi varalica prava varalica
veliki pristalica velika pristalica
e, moj Saša e, moja Saša
Hrvatska imenica tata uvjetuje da pridjevska riječ moj koja ju mo

dificira bude u obliku moj. Taj oblik mogli bismo zvati oblikom 1,
oblikom A, oblikom X, ali mi ga tradicionalno zovemo muškim rodom.
Prema tom obliku zaključujemo da je imenica tata u hrvatskome roda 1,
roda A, roda X, odnosno muškoga roda. Hrvatska imenica mama uvje
tuje da pridjevska riječ moj koja ju modificira bude u obliku moja. Taj
oblik mogli bismo zvati oblikom 2, oblikom B, oblikom Y, ali mi ga
tradicionalno zovemo ženskim rodom. Prema tom obliku zaključujemo
da je imenica mama u hrvatskome roda 2, roda B, roda Y, odnosno
ženskoga roda.
Postoje jezici u kojima se pridjev ne slaže s imenicom, primjerice en
gleski,turski,mađarski,jezici u kojima nema gramatičkoga roda (v. § 6.2).
306 • 7. Pridjev
U tom vidokrugu u vezi s hrvatskime treba spomenuti dvoje. Prvo, u hr

vatskome postoje nepromjenljivi pridjevi (III. pridjevska vrsta, v. niže
§ 7 .5), koji nemaju mociju pa ne pokazuju nikakvo slaganje:
M. F. N.
lila-0 sa ko lila-0 kravata lila-0 odijelo
o n je nalik-0 ocu o na je nalik-0 (?!nalika) ocu dijeteje nalik-0 (?!naliko) ocu
Drugo, spomenuli smo već, Corbett je (1991: 226) uspostavio lje-

stvicu slaganja. Ljestvica ponajviše vrijedi za hibridne imenice, one u
kojih dolazi do »sukoba« referencijalnoga roda (dakle spola) i grama
tičkoga roda, odnosno nesklada spola sa sklonidbenim tipom (činjeni
com da se većina ostalih imenica slična značenja sklanja prema drugo
mu tipu) te na ostale imenice s »problematičnim« rodom, primjerice
imenice općega roda, imenice koje mogu biti različitih rodova (v. §
6.6). Ljestvica izgleda ovako:
atribut> predikat> relativ na zamjenica> lična zamjenica
Hoće reći, što se više krećemo udesno, to je veća vjerojatnost se

mantičkoga slaganja, slaganja prema smislu (prema spolu), a ne prema
rodu. Pogledajmo na primjeru hrvatske imenice budala kad znači muš
ku osobu. U atributu i predikatu nije neobično, dapače normalno je da
uz nju pridjev i particip budu ženskoga roda:
Ta glupa budala mije rekla da jeispit u 9, a bio jeu 8.
*Taj glupi budala mije rekao da jeispit u 9, a bio jeu 8.
Tako će biti i s relativnom zamjenicom:

Ta glupa budala, koja mijerekla ...
*Taj glupi budala, koji mijerekao ...
No s koreferencijalnom ličnom zamjenicom već se može dogoditi

spolno slaganje, dapače, jer sa ženskim rodom tumačenje može biti da
je budala ženska osoba:
Vjerovao sam toj glupoj budali.On/Ona mijerekao/rekla ...
Ljestvica slaganja primjenljiva je i na broj, pa nije neočekivano da

se pluralna lična zamjenica koreferencijalno upotrijebi uz singular ime
nice zbimoga značenja:
[ ...] kad se svijetu preju na čko činilo to njegovo ju naštvo, otres nuo bi se
Gr ga živo na njih tevik nuo[ ..]. (A.Šenoa)
Rekosmo već u poglavlju o imenicama (v. § 6.5) da hrvatske ime

nice djeca, braća, gospoda, vlastela, dvojica, trojica (četvorica itd.)
imaju različito atributno i predikatno slaganje:
NOM. ta složna braća (FEM.SG.)
DAT. toj složnoj braći (FEM.SG.)
PRED. braća su složna (NEUT.PL.) *braća su složne (*FEM.PL.)
Prema ljestvici slaganja - činjenici da je atributno odlučujuće - ka
zat ćemo da su to ipak imenice ženskoga roda (singulara). Predikatno
slaganje često bude i u muškome rodu plurala:
Trojica prosvjednika bacila su/bacili su zapaljive koktele.
Relativna zamjenica bit će ženskoga roda singulara, no nije isklju
čen ni muški rod plurala:
Trojica kojoj/kojima sam vjerovao.
Usp. brojevne imenice, gdje je ženski rod singulara zapravo jako
neobičan Uedan od onih slučajeva gramatičke korektnosti koji su s vre
menom postali birani i neobični):
Ona dvojica !kojoj/kojima sam vjerovao.
Šteta što na Corbettovoj ljestvici nema singulara i plurala jer imenice
poput brat (dijete, gospodin, vlastelin) pokazuju zapravo trojne odnose
slaganja. Ako pretpostavimo da brat i braća stoje u odnosu singular -
plural, odnosno da je riječ o leksemu BRAT, onda imamo ovo:
moj-0 brat-0 (MASC.SG.)
moj-a brać-a (FEM.SG.)
moj-a brać-a su oženjen-a (NEUT.PL.)
Dakle doista zanimljiv leksem koji može biti triju rodova i dvaju
brojeva.
Pridjev se u hrvatskome slaže i sa zamjenicama (zapravo i tada sa
zastupanom imenicom):
M. F. N.
On je glup kao top. Ona je tanka kao breza. Ono je neodgojeno.
U vezi s time ponovit ćemo slaganje pridjeva sa zamjenicama tko,
što (i izvedenicama),ja, ti, mi, vi, koje imaju inherentan rod i broj (bu
dući da im je rod inherentan, te zamjenice nemaju mociju, slično je i s
povratnim se, i po tome se izrazito razlikuju od svih ostalih hrvatskih
zamjenica); u ličnih rod je izravno ovisan o spolu:
308 • 7. Pridjev
M. F. N.
Tko je gladan? *Tko je gladna? *Tko je gladno?
Ja sam gladan. Ja sam gladna. *Ja sam gladno.
Sabrano, dosad se opisane pridjevske kategorije u hrvatskome morf
ski obilježavaju ovako:
cm-0-0 cm-j-i
mocija
vrsta ....�...----------i---'
komparacija ---::::-----

Za razliku od glagola i imenica, kod kojih smo koliko-toliko lako odre
dili što bi to u njih bilo konfiguracijski uvjetovano, u pridjeva to napro
tiv uopće nije lako, ni poredbenojezično ni u pojedinome jeziku. Stoga
ćemo samo svrnuti pozornost na kategoriju o kojoj bi se moglo govoriti
kao o nametnutoj pridjevu. Pogledamo li vladanje pridjeva u njemač
kome, vidimo da se pridjev ondje različito sklanja ovisno o sintagmi u
kojoj se pojavljuje, ovisno o tome ima li u njoj člana ili nema i koji je
ako ga ima:
0 INDEF. DEF.
NOM. gut-er Mann ein gut-er Mann der gut-e Mann
GEN. gut-en Manns eines gut-en Manns des gut-en Manns
DAT. gut-em Mann einem gut-en Mann dem gut-en Mann
ACC. gut-en Mann einen gut-en Mann den gut-en Mann
To znači da je deklinacija uvjetovana konfiguracijski. Slično se

može reći za hrvatske deklinacije, primjerice tzv. određeni oblik opis
nih pridjeva ne može se naći u predikatu:
zgodan mladić mladić je zgodan
zgodni mladić *mladić je zgodni
Ili se ovisno o pridjevskoj deklinaciji mora promijeniti redoslijed

sastavnica, odnosno neki redoslijedi nisu ovjereni:
mladić jak kao bik kao bik jaki mladić
kao bik jak mladić *mladić jaki kao bik (mladić kao bik jaki)
7 .5 Hrvatske pridjevske vrste • 309
7.5 Hrvatske pridjevske vrste

Tradicionalno hrvatske gramatike razlikuju pridjeve prema pridjevsko
mu vidu, odnosno određenosti, pa onda razlikuju neodređene i određe
ne pridjeve:
INDEF. DEF.
M. F. N. M. F. N.
NOM. žut-0 žut-a žut-o žut-i žut-a žut-o
GEN. žut-a žut-e žut-a žut-oga žut-e žut-oga
Određenost se dakle u nas smatra jednim od gramatičkih svojstava

pridjeva, jednako kao što se time smatraju rod, broj i padež (v. npr.
Babić et al. 1991: 615; Barić et al. 1995: 174ft). Kako smo vidjeli, sve
te kategorije pridjev zapravo preuzima od imenice uz koju stoji ili koju
predicira - one se na njemu ostvaruju zbog slaganja i nisu pridjevu
inherentne. Stoga ćemo ovdje ono što se misli pod određenošću pro
matrati kao kategoriju slaganja, dapače kao razliku u sklonidbi i kon
figuracijsku kategoriju, ne kao nešto značenjsko i inherentno pridjevu.
Ako je kategorija slaganja, ako je određenost u pridjeva istoga statusa
kao što je i rod, onda ona izravno ovisi o imenici, o njezinim inherent
nim svojstvima. Imenice podmornica i trava u hrvatskome su ženskoga
roda, pa će pridjev uz njih doći u obliku ženskoga roda, a ovisno o tome
je li imenički pojam neodređen ili određen - idealno - pridjev će biti
različita naglaska:
INDEF. DEF.
žut-a podmornica žut-a podmornica
zelen-a trava zelen-a trava
Tzv. određeni pridjevi dijakronijski su postali od spojeva pridjeva
i zamjenice i (jb), ja, je (v. npr. Maretić 1899: 194; Matasović 2008:
216ft). Tako je primjerice stsl. mih 'drag, mio' u spoju sa zamjenicom
izgledalo ovako (isprva su se u praslavenskome sklanjali i pridjev i za
mjenica, no veoma su se rano stopili, kako je zapisano i u staroslaven
skome):
M. F. N.
stsl. mih,-i mila-ja milo-je
Zamjenica je imala značenje kakvo u njemačkome ima određeni član
der, die, das, dakle otprilike taj, odnosno koji(+ značenje pridjeva):
njem. der liebe die liebe das liebe
310 • 7. Pridjev
Time su se spojevi pridjeva i zamjenice razlikovali od pridjeva bez

zamjenice, kojih je temeljno značenje takav, odnosno kakav. Daljnjim
razvojem (ispadanjem intervokalnogaj i kontrakcijom) dobili smo da
našnji oblik s dugim gramatemom i zamjeničkom sklonidbom:
miloi milaja miloje
milyj/milij milaa miloe
mm mtla mtlo
Nije posve sigurno da je i u povijesti jezika opreka dviju pridjev

skih sklonidaba djelovala u pravome smislu za iskazivanje određenosti
i neodređenosti imeničkoga pojma, a sasvim je neizvjesno da ona tako
djeluje danas. Tretiranje dviju pridjevskih sklonidaba prema kriteriju
određenosti, smatramo, ima nekoliko teško rješivih problema. Prvo, pod
razumijeva se - ne eksplicitno, ali terminologija to sugerira - da se
određenost iskazuje pridjevom, a određenost je svojstvo imenice, ime
ničkoga pojma (v. § 6.2). Kao i kod roda-pridjev se mijenja (slaže) ovis
no o imenici, a ne obratno. Drugo, podrazumijeva se da tzv. određena
deklinacija znači određenost, a tzv. neodređena neodređenost, pa onda
primjerice i to da su pridjevi sa sufiksima -ov/-ev, -in (npr. bratov, očev,
Petrov, sestrin, Anin) »neodređeni«, a upravo je suprotno - ti pridjevi
»određeni« su, odnosno imenički pojam uz koji dolaze određen je kao
ono što pripada točno određenom, izdvojenom i pojedinačnom entitetu.
Treće, zanemaruju se svi ostali načini iskazivanja određenosti (primje
rice determinatori, odnosno pokazne zamjenice, eventualno padež, broj,
v. o tome npr. Pranjković 2000), odnosno uopće se ne postavlja pitanje
određenosti imenice uz koju pridjeva nema, što je u najmanju ruku ne
obično. Ako je određenost svojstvo imenice, što je s imenicama uz kojih
pridjeva nema-jesu li one (i kako) određene ili neodređene? U jezicima
s članovima član je obavezan dio imeničke sintagme. Pridjev u hrvatsko
me to nije. Drugim riječima, kako to da se hrvatske gramatike iscrpljuju
u objašnjavanju razlike sintagmi crn oblak i crni oblak, a da se nijedna
ne pita o određenosti oblaka sama? Četvrto, problematični ostaju i pri
djevi koji imaju samo jednu deklinaciju (npr. zimski) te činjenica da se
oblična razlika u sklonidbi pojavljuje samo u singularu muškoga (NAV
GDL sg.) i srednjega roda (GDL sg.), a u pluralu i u ženskome rodu ona
je samo naglasna. Peto, ispušta se iz vida to da se pretpostavljena razli
ka u suvremenome jeziku gotovo uopće ne ostvaruje kao semantička,
koliko god nas gramatike u to uvjeravale, nego kao sintaktička (npr. tzv.
određeni pridjev neće doći unutar predikata, nego samo kao atribut, što
7.5 Hrvatske pridjevske vrste • 311
je u ruskome već pravilo) i u dobroj mjeri stilistička (pa napiti se rujna

vina zvuči tek »bolje, biranije« nego napiti se rujnog vina, na Markovu
trgu preporučljivije je od na Markovom trgu, premda značenjske razlike
apsolutno nema), što pogotovo vrijedi za naglasne razlike (naglasak je u
suvremenome hrvatskome doista veoma slabo razlikovan).
Slijedi stoga moguća podjela hrvatskih pridjeva prema obličnim vr
stama. Pridjeve ćemo podijeliti prema njihovim deklinacijama ne pro
matrajući pritom jesu li »neodređeni« ili »određeni«. Prema kojoj će
se vrsti koji pridjevi moći sklanjati, ovisi ponajprije o načinu na koji je
pridjev tvoren. A po kojoj će se vrsti doista i sklanjati (ako može pre
ma objema), uvelike ovisi o sintaktičkoj službi u kojoj se pridjev nađe.
Sklonidba je tako i konfiguracijski uvjetovana.
I. vrsta (a-vrsta). Naziva se još i imeničkom, ili imeničko-pridjevskom
(zbog sličnosti s glavnim imeničkim sklonidbama), ili neodređenom:
M. F. N.
NOM. cm-0 cm-a cm-o
GEN. cm-a cm-e cm-a
DAT. cm-u cm-oj cm-u
Toj pridjevskoj vrsti pripadaju pridjevi ovog oblika:
i) Pridjevi koji u Nsg. muškoga roda imaju morf -@, najčešće su
opisni, npr. crn, velik, crven, nov, dosadan, slijep, lijep, aktualan i sl. Ti
pridjevi jedini mogu pripadati i II. vrsti.
ii) Posvojni pridjevi sa sufiksima -ovl-ev, -ljev, -in (morfološki za
pravo podvrsta I.i), npr. mužev, Markov, ženin, Jakovljev i sl. Hrvatska
norma oduvijek preporučuje da se pridjevi I.ii sklanjaju prema I. vrsti,
no ta se preporuka u realnome jeziku zapravo veoma slabo drži.
Ova sintaktička okružja zahtijevaju pridjeve I. vrste:
i) Pridjev kao predikatno ime ili kao dopuna semikopulativnomu
glagolu, primjerice:
kruh je svjež
voda je hladna (usp. II. vrstu - hladna)
postao je osjetljiv
smatraju ga glupim (N. B. u instrumentalu se I. i li. vrsta oblično ne razlikuju)
To vrijedi samo za pridjeve koji mogu pripadati i I. i II. vrsti. Ako
pridjev pripada samo II. vrsti, onda mu ni sintaksa ne može nametnuti
oblik!. vrste:
312 • 7. Pridjev
Ručak je bio svjetski.

Njegov izgled bijaše pristojan i građanski. (v. Babić et al. 1991: 617)
ii) Pridjev kao predikatni proširak (također uglavnom u »biranu«

jeziku), primjerice:
Iziđe(,) ljut.
Sava teče(,) mutna.
Sjećam ga se(,) zbunjena. 362
iii) U kvalitativnome genitivu (također uglavnom u »biranu« jezi

ku), primjerice:
čovjek dobra izgleda
iv) Uz intenzifikatore poput tako, jako, vrlo, veoma, sasvim i sl.,

primjerice:
vrlo poznat čovjek (?vrlo poznati čovjek)
Ali već u G nije neobično vrlo poznatog čovjeka (vrlo poznata čo
vjeka opet pripada »biranu«jeziku), što samo pokazuje da deklinacijski
tip ne znači određenost, kako nas gramatike uče.
II. vrsta (g-vrsta). Naziva se još i zamjeničkom, ili zamjeničko-pri
djevskom (zbog sličnosti sa sklonidbom zamjenica), ili određenom:
M. F. N.
NOM. cm-i cm-a cm-o
GEN. cm-oga cm-e cm-oga
DAT. cm-omu cm-oj cm-omu
Toj pridjevskoj vrsti pripadaju pridjevi ovog oblika:

i) Pridjevi koji u Nsg. muškoga roda imaju morf -i, najčešće su opis
ni, npr. crni, veliki, crveni, novi, dosadni, slijepi, lijepi, aktualni i sl. Ti
pridjevi jedini mogu pripadati i I. vrsti.
ii) Pridjevi sa sufiksima -sk-, -}-, -nj-, -šnj- i sl. (odnosni su, ali mor
fološki zapravo podvrsta II.i), npr. hrvatski, gradski, muški, vražji, ju
tarnji, sinoćnji, sadašnji, unutrašnji i sl.
iii) Pridjevi sa sufiksima -n-, -an-, -en- i sl. (morfološki zapravo
podvrsta II.i), npr. glavni, kućni, ručni, kopneni, riječni, državni, mjesni,
362
Pritom valja razmišljati i o utjecaju sklonidbe kao razlikovne - zbunjena bi se
moglo odnositi i na subjekt rečenice (govomik je žensko), zbunjenog se nedvojbeno
odnosi na objekt.
vjenčani, sunčani (-sat, ali: sunčan dan) i sl. Među njima i pridjevi koji
- značenjski - imenicu određuju u prostoru i vremenu, npr. desni, lijevi,
gornji, donji, dnevni, noćni, tjedni, srednjovjekovni, davni i sl.
iv) Pridjevi participskoga podrijetla, npr. budući, sljedeći, mogući,
brijaći, pisaći, bivši i sl.
v) Komparativi i superlativi svih pridjeva, npr. jači, veći, crveniji,
dosadniji, ljepši, bolji i sl.
vi) Broj i/ili zamjenicajedan.363
Ova sintaktička okružja zahtijevaju pridjeve II. vrste:
i) Imenička sintagma s pokaznom ili posvojnom zamjenicom, pri-
mjerice:
moj novi auto
taj poznati pisac
onaj visoki muškarac
ii) Kad pridjev anaforički upućuje na imenički referent iz prethod-
noga konteksta, dakle onaj koji je već određen, primjerice:
Imam dva sakoar Crnii i sivir Crnii mi je draži.
iii) Pridjev kao atribut uz vlastitu imenicu, primjerice:
zaigrani Slamnig (??zaigran Slamnig)
dosadni Šegedin (??dosadan Šegedin)
iv) Pridjev kao dio imena ili termina, primjerice:

Ivan Grozni Stari zavjet Dugi rat Veliki petak
plavac mali bjeloglavi sup divlji kesten dragi kamen
III. vrsta (o-vrsta). Kao i pridjevi koji joj pripadaju slijepa je pjega
hrvatskih gramatika. Pripadaju joj nepromjenljivi pridjevi (mocijski se
ne mijenjaju, rijetko se podvrgavaju komparaciji, uopće rijetko su baza
za daljnju derivaciju). Kao i kod V. imeničke vrste (v. § 6.5) dvojbeno
ostaje treba li u njih raščlanjivati ikakav gramatički morf. Mi ćemo ga
izdvojiti:
363
Dakle jedan - jednoga (v. § 13.3). To je zanimljivo i s gledišta određenosti jer
kao što su i u drugim jezicima neodređeni članovi često podrijetlom zapravo broj
'jedan' (njem. ein, fr. un, engl. a), tako i u hrvatskome jedan služi kao neodređeni
član (@ čovjek - jedan čovjek), a sklanja se prema tzv. određenoj deklinaciji.
314 . 7. Pridjev
M. F. N.
NOM. blond-0 blond-0 blond-0
GEN. blond-0 blond-0 blond-0
DAT. blond-0 blond-0 blond-0
Toj pridjevskoj vrsti pripadaju ovi pridjevi:

i) Domaći pridjev nalik (s obaveznom dopunom u D ili u prijedlož
noj sintagmi - To mu nije nalik, Ona je nalik na majku).
ii) Pedesetak pridjeva stranoga podrijetla, 364 npr. bež, blond, drap,
fer,flegma,fora, gala, gratis, košer, krem, lila, metalik, rahmetli, roza,
super, šari, šlank, taze...
Komentar. Ako bismo htjeli izdvojiti preklapanja i razlike I. i II.
vrste, rekli bismo dvoje. Prvo, prema objema deklinacijama mogu se
sklanjati u značenjskome smislu samo opisni pridjevi (tipovi I.i i II.i)
i to samo kad su u atributu; dapače značenjski takvi pridjevi mogu se
sklanjati i po III. sklonidbi. Svi ostali pridjevi idu prema II. vrsti. Dru
go, razlike dviju sklonidaba dvovrsne su - u gramatičkome morfu i u
naglasku: 365
i) Gramatički morfovi. U muškome rodu u NAVGDLsg. (usp. crn
- crni, crna - crnoga, crnu - crnomu/crnome). U srednjemu rodu u
GDLsg. (usp. crna - crnoga, crnu - crnomu/crnome). Pridjevi žensko
ga roda oblično su u objema deklinacijama isti; pridjevi ženskoga roda
oblično su zapravo svi g-vrsta.
ii) Kvantiteta gramatičkoga morfa. U I. vrsti dug je u Isg. muškoga i
srednjega roda, u GDLisg. ženskoga roda, u GDLipl. svih triju rodova.
U II. vrsti dug je u svim padežima obaju brojeva svih triju rodova.366
iii) Naglasak u pojedinim naglasnim tipovima (v. Vukušić et al.
2007):
364
Turskoga, njemačkoga, engleskoga. Prema rječnicima stranih riječi čak više od
200, ali 50-ak je frekventnijih.
365
Uključujući dužinu, i to u onoj mjeri u kojoj su naglasak i dužina u suvremenome
hrvatskom razlikovni, a to je malo ili nikako (govornici ih artikuliraju ili ne artikulira
ju ovisno o svojemu zemljopisnom podrijetlu i materinskom idiomu, ali razlikovni ni
su, bez obzira na krutost eksplicitne norme, odnosno pitanje o tome je li trava zelena
ili zelena pitanje je stila i uzusa u pojedinim krajevima, nije pitanje značenja).
366 Silić - Pranjković (2005) u vokativnim oblicima obaju brojeva obiju vrsta imaju
dug gramatički morf, vjerojatno pretpostavljajući da se dozivati može samo određeni

imenički pojam, uz koji onda mora stajati »određeni« pridjev, odnosno pridjev naše
II. vrste. Zanimalo bi nas koji postotak (promil?) hrvatskih govornika te minuciozne
razlike doista i čuje, a nećemo se ni pokušati upitati koliko ih stranaca može naučiti.
I. II.
M. F. N. M. F. N.
mlad mlada mlado/mlado mladI mlada mlado
gol gola golo gem gola golo
bos bosa boso bosI bosa boso
zdrav zdrava/zdrava zdravo/zdravo zdravI/zdravI zdrava/zdrava zdravo/zdravo
mudar mudra mudro mudrI mudra mudro
visok visoka visoko visokI visoke visoko
Teško je reći koji naglasak prevladava. Vjerojatno je to naglasak II.

vrste, koja je uporabno češća, ali preciznije bi bilo kazati da prevladava
onaj naglasak u kojemu nema promjene tona (metatonije) i nema pomi
canja naglaska (metatakse), a to je slučajno naglasak II. vrste.
Zaključno ćemo reći troje. Prvo, hrvatske gramatike još uvijek in
zistiraju na semantičkoj razlici I. i II. pridjevske deklinacije. Tradicija
je na strani takva tumačenja, ali možda bi se opisi pokazali uspjelijima
kad bi se deklinacijama prilazilo kao sintaktički i stilski ili registarski
uvjetovanima, što one u realnome jeziku jesu; pogotovo stoga što se
oblična razlika tiče samo pridjeva singulara muškoga i srednjega roda,
a ženskoga roda i plurala nikako (sve se svodi na Karlo Veliki i mrki
medvjed, u Katarina Velika i sredozemna medvjedica oblične razlike
nema). Drugo, ako su deklinacije konfiguracijski uvjetovane, onda ne
bi trebalo biti neobično ni to da se dobar dio pridjeva može sklanjati
prema objema glavnim deklinacijama. Treće, III. pridjevska vrsta po
svemu sudeći neće se smanjivati, pričem će utjecaj engleskoga vjero
jatno biti odlučujući (usp. primjerice noviji pridjev cool ili kul, pa i kon
strukcije tipa mrak+ imenica, u kojima je mrak pridjev, npr. koncert mi
je bio mrak, da ne spominjemo pojedine terminologije, primjerice mod
nu ili likovnoumjetničku, koje njima obiluju); sve ako i ne bude tako,
u gramatikama bi III. deklinaciju svakako valjalo opisati jer prema njoj
vlada se pridjev nalik, a i postojećih posuđenih sasvim je dovoljno. 367
367
Zanimljivo, kad se neki pridjev iz III. vrste počne vladati prema I. i II. vrsti (ta
ko se događa s pridjevom roza), jezično savjetništvo i norma nemaju o tome dobro
mišljenje.
8. ZAMJENICA
8.1 Uvod
U §§ 5-7 bavili smo se trima velikim, mnogobrojnim vrstama riječi.

Ovo poglavlje posvećeno je zamjenicama, zatvorenoj i malobrojnoj
vrsti, morfološki i semantički veoma zanimljivoj, ako ništa, već i zbog
toga što zamjenice u mnogim jezicima i nisu riječi u smislu u kojem su u
hrvatskome i njemu sličnim jezicima. U§ 1 razlučili smo riječi kao slo
bodne oblike, klitike kao naglasno vezane oblike i afikse kao morfološki
vezane oblike. Zamjenice se, zamjenička značenja, u jezicima svijeta
iskazuju svima trima. Sva tri možemo prepoznati i u hrvatskome:
Ja znam da ništa ne znam.
Reci mu da sam došao!
Zbog tebe bih išao na kraj svijeta.
Samostalne riječi tu suja, ništa, tebe, klitike su mu, sam, bih (podsje
timo se, jedna je od funkcija pomoćnih glagola i iskazivanje lica - sam,
bih znače 1. lice sg.), a lice se zbog slaganja sa subjektom iskazuje i gla
golskim afiksom -mu znam. Upoljskome je perfektu enklitički pomoćni
glagol srastao s glavnim, pa je ondje i u perfektu lice iskazano na glav
nome glagolu, kao u hrvatskome prezentu (Siewierska 2004: 258; Vido
vić Bolt 2011: 159-60), primjerice u oblicima muškoga roda ovako:
kochalem368 'volio sam'
kochalismy 'voljeli smo'
grales 'igrao si'
368 Prema starijemu kochal (j)esm.

318 • S.Zamjenica
odnosno obilježivač lica postao je fleksijski sufiks, slično kao u srps�o

me sintetičkom futuru:
videću
videćeš
videćemo
Ima jezika u kojima zamjenica kao slobodnih riječi i nema, nego
su uvijek iskazane klitikama i afiksima; očekivano je da takav slučaj
nađemo u inkorporativnim jezicima. Obično je ipak riječ o nekoj kom
binaciji slobodnih i vezanih oblika, klitika i afikasa. Afiksi, opet, mogu
biti sufiksi (najčešće), prefiksi, ali i infiksi, cirkumfiksi. U svahiliju uz
slobodne zamjenice (mirni 'ja', wewe 'ti',yeye 'on, ona', sisi 'mi', ninyi
'vi', wao 'oni, one') postoje i lični glagolski prefiksi, različiti za subjekt
i objekt, koji dapače mogu biti afirmativni i negativni, odnosno iskazuju
i polaritet (Ashton 1947: 42; Mohammed 2001: 58-61, 108-9, 141-4;
Swahili grammar),primjerice s glagolom kupika 'kuhati': 369
AFF. NEG.
1. ni-na-pika 'kuh-a-m' si-0-piki 'ne kuh-a-m'
2. u-na-pika 'kuh-a-š' hu-0-piki 'ne kuh-a-š'
Primjere za lične infikse nalazimo u arav(ak)anskome jeziku so

rowaha (Brazil), u 1. i 2. licu glagola koji počinju konsonantom (Siewi
erska 2004: 25), primjerice u glagolu gania 'vidjeti':
1. g-o-ania 'vid-i-m'
2. g-i-ania 'vid-i-š'
Kad se govori o zamjenicama, valja dakle prije svega imati na pa
meti da one u različitim jezicima mogu imati veoma različit oblik.
Odakle uopće zamjenice? - U naravi je jezične komunikacije re
dukcija, što u semantičkom, sintaktičkom i pragmatičkom smislu znači
izbjegavanje zališnosti u iskazu. Govornici će se stoga obično vladati
prema načelu reduciraj koliko možeš (Quirk et al. 2007: 860). Potpuna
redukcija dovodi do elipse, pa na pitanje (A) možemo očekivati neko
liko odgovora (B,-4):
A: Jesi li razgovarao sAnom?
B1: Nisamjoš razgovarao sAnom.
369
Infinitivni prefiks je ku-, odnosno korijen je pika, koji se korijen u negativnome
prezentu mijenja u piki. Prezentski morf -na- u afirmativnom obliku dolazi, u nega
tivnome ne.
8.1 Uvod • 319
B2: Nisam još razgovarao s njom.

B3: Nisam to još učinio.
B4: Nisam još 6.
Sugovornik će ceteris paribus radi gospodamosti koja je u jezičnoj

naravi nerijetko ispustiti, eliptirati dio koji se podrazumijeva, koji je
poznat iz konteksta i lako dokučiv, obnovljiv (usp. B 4 -L, = razgovarao
s Anom). Druga mogućnost jest da se dio poznat iz konteksta zamijeni
izrazom koji će ga u daljnjem tekstu zastupati (usp. B2 - njom, B3 - to
učinio). U jezicima svijeta nalazimo riječi i oblike koji služe tomu da
zamjenjuju i zastupaju druge riječi, čak i rečenice. U anglo-saksonskoj
literaturi skupno se obično zovu proformama, prooblicima (engl. pro
-form), a ovisno o tome što zamjenjuju mogu biti - prorečenice i pro
surečenice, kakvi su odgovori na pitanja Da/Ne, hrvatsko to, englesko
do so 'tako/to učiniti': 370
hrv. Idemo?- Da[= Idemo].
Rekao je da će doći. - Mislim da da [=da će doći]. Pa rekao sam ti to
[=da će doći].
fr. Je crois que oui.
'Mislim da da[= je to tako]'
engl. Would you mind feeding the dog, ifyou havent't already done so
[=fed the dog]?
'Bi li nahranio psa, ako već nisi to učinio?'
- proglagoli, primjerice proglagoli s našim značenjem iz (B 3), 'učiniti

to', kao englesko do: 37 1
engl. We were supposed to check the fuses, but nobody ever did.
'Trebali smo provjeriti osigurače, ali nismo [to učinili]'
-propridjevi (npr. hrv. takav, onakav), -proprilozi (npr. hrv. tako, ona
ko), - upitni prooblici (npr. hrv. tko, što, koji, čiji), - povratni prooblici
(npr. hrv. se) i sl. Popis prooblika time nije iscrpen, primjerice u papu
anskome jeziku hua (v. Haiman 1980a: 275-7) ima i upitnih glagola
poput zahu- 'što je ...?, zašto je ...' i aiga 'hu 'činiti što?, činiti kako?',
370
V. Jespersen (1992 [1924]: 83), Schachter (1985: 24ft), Quirk et al. (2007:
858ft).
371
Klajn (1985: 79) takvo englesko do zove glagolskim supstituentom. Sličan pro
glagol postoji i u mandarinskome kineskom (Schachter 1985: 34).
320 • 8. Zamjenica
upitnih imenica te upitnih uzvika poput ve, kakav u hrvatskome imamo

primjerice u upitnome (h)a? /:
A: Bira-e-e! 'Ti tamo!'
B: Ve? 'A?!' [='Da, što je?']
Najčešći, najrasprostranjeniji i najuobičajeniji jesu prooblici koji

zamjenjuju imenice, nomene, i zovu se pronominali, odnosno za
mjenice.372 Odmah primjećujemo da hrvatski termin zamjenica može
biti nedorečen, odnosno zamjenica je načelno adekvat za pronominal,
a proforme u cjelini zvale bi se onda zamjeničkim riječima, što i nije
osobito proširen termin (rabi ga npr. Raguž 1997: 67ft). Starogrčko je
ime zamjenici avrcovuµia, antonymia 'što služi umjesto imena', latin
sko pronomen 'za-ime', englesko pronoun, rusko MeCTOHMemrn, me
stoimenie - u svim terminima riječ je dakle o tome da zamjenica stoji
umjesto imena, za ime, zamjenjuje ime. Otuda i tradicionalne odredbe
zamjenica kao riječi koje, prvo, zamjenjuju ostale imenske riječi, dru
go, upućuju na ono što ostale imenske riječi znače (v. npr. Barić et al.
1995: 203; Silić - Pranjković 2005: 117). S drugim dijelom odredbe
stvari stoje mnogo bolje nego s prvim. U najmanju ruku pitanje je je li
zamjenjivanje najpogodniji termin za temeljno zamjeničko značenje.
Vjerojatno bi mnogo bolji bio zastupanje (kako predlaže Klajn 1985,
prema fr. representer, engl. represent, njem. vertreten). 373 Jer koliko
god se tradicionalnim uvidima ne može poreći intuitivna i spoznajna
vrijednost - na temelju koje su se unutar zapadnoeuropsko-mediteran
ske tradicije stoljećima i održali - oni ne pružaju odgovore ni na sva
pitanja unutar indoeuropskih jezika, kamoli izvan njih. 374
Što je dakle ključno, odredbeno za zamjenice u jezicima svijeta? U
hrvatskim se gramatikama zamjenice tradicionalno dijele na šest, se
dam, osam podvrsta, kako već u kojoj - lične (personalne), 375 povratne
37
2 Starije hrvatske gramatike (npr. Mažuranić 1859) zvale su ih upravo zaimenima
(pro-nomen =za-ime).
373
U Babić et al. (1991: 473) rabi se termin- ako je termin-podsjećanje.
374
Naravno, nije namjera mijenjati tradiciju (kako reče I. Klajn, ni termin prilog
ne pokriva sve funkcije priloga, ali nikomu nije ni nakraj pameti mijenjati ga), nego
osvijestiti što se iza termina krije.
375
Služit ćemo se terminima lice i lična zamjenica (v. o tome i§ 5.3). Tradicionalni
su hrvatski termini i osoba i osobna zamjenica. Zašto smo odabrali lice i lična, v.
npr. u Peti (1998), Tafra (2000b; 2001a). Osoba je termin upotrebljiv i u drugačijem
(ljudskom) smislu, također potrebnom u jezičnom opisu (v. npr. opis roda u§ 6.2).
8.1 Uvod • 321
(refleksivne), posvojne (posesivne), povratno-posvojne (refleksivno

-posesivne), pokazne (demonstrativne), upitne (interogativne), odnos
ne (relativne), neodređene (indefinitne). Iz takva njihova okupljanja u
vrstu zamjenica te okupljanja pojedinih unutar podvrsta moglo bi se po
misliti da se radi o jednoobraznoj vrsti s nesumnjivom podjelom unutar
nje same. Nije tako. Nadalje se u Barić et al. (1995: 203) zamjenice
dijele na imeničke i pridjevske te se kaže da imeničke zamjenjuju ime
nicu, a pridjevske pridjev. Ni to baš nije tako. Podjela na imeničke i
pridjevske ima smisla, ali ne s tim temeljem, nego već prema tomu ima
li zamjenica mociju ili nema (imeničke, naravno, nemaju, a pridjevske
su pridjevske upravo po tome što mociju imaju). Kamen smutnje - i
tipološki i iz hrvatske perspektive -lične su zamjenice 3. lica, koje su
prema kriteriju mocije u hrvatskome, a veoma često i u drugim jezici
ma, pridjevske (usp. on-@ - on-a - on-o, kao crn-@ - crn-a - crn-o).
Zamjenjivanje jest jedna od funkcija zamjenica, ali niti je ono jedina
njihova funkcija, niti je ono funkcija svih zamjenica, pa onda za zamje
nice u cjelini nije ni odredbeno, niti je zamjenjivanje funkcija samo
zamjenica, nego je - kako vidjesmo - u naravi jezične komunikacije
u cjelini. Klajn (1985: 12) piše da je u novije doba prvi koji je osporio
stav o zamjenjivanju navodno bio W. von Humboldt; u 20. st. najautori
tativniji glas protiv koncepta zamjenjivanja jest onaj Jespersenov (1992
[1924]: 82). Jespersen logično postavlja problem već »prve« i »druge«
zamjenice -ako nije isto kazati Ja te vidim i Otto Jespersen vidi Mary
Brown, onda očito ja ne zamjenjuje Otta niti ti zamjenjuje Mary. Ili,
što zamjenjuju nitko u Nitko nije došao, tko u Tko je došao?, englesko
it u lt 's raining '[0] kiši', lt 's two o 'clock '[0] dva su sata', francusko il
u IZ pleut '[0] kiši', 1l est deux heures '[0] dva su sata'? -Tu je mnogo
bolje govoriti o upućivanju, pokazivanju, deiktičnosti zamjenica, koje
upućivanje opet može biti raznovrsno (v. niže, § 8.4), 376 ali pitanje je je
li i deiktičnost odredbena za sve zamjenice.
U svojoj tipološko-funkcionalnoj monografiji Bhat (2004) konsta
tira da je definiciju zamjenica koja bi obuhvatila sve zamjenice nemo
guće formulirati, odnosno da se valja osloboditi predodžbe o zamjeni
cama kao jedinstvenoj vrsti riječi. Bolje je - a ponajbolji gramatičari
376
Vidjesmo, upućivanje nalazimo u odredbama zamjenica i u suvremenim hrvat
skim gramatikama. Klajn (1985: 40ft) piše da je o tretmanu zamjenice kao deikse
najbolje pisao K. Buhler u svojoj Sprachtheorie (1934), neobičnoj, neko vrijeme
zaboravljenoj, a sjajnoj knjizi. Buhlerov je i termin katafora (v. niže, § 8.4).
praktičari to već i čine - odmah uspostaviti temeljnu razluku između

ličnih, personalnih zamjenica (zamjenica za 1. i 2. lice) s jedne strane i
svih ostalih zamjeničkih riječi,prooblika s druge. Kao zaseban problem
valja opisivati zamjenice za 3. lice jer se one u pojedinim jezicima pri
klanjaju više ličnima, u drugima više prooblicima. Među dvjema veli
kim podvrstama postoji važna funkcionalna razlika, koja je temelj svih
ostalih njihovih razlika. Pogledajmo stoga kakve su lične, a kakve su
ostale zamjenice.
8.2 Lične zamjenice

Funkcija ličnih zamjenica 1. i 2. lica jest ponajprije naznačiti, označiti
dvije glavne govorne ili diskursne uloge (engl. speech role, discourse
role) - govornik (adresant, engl. speaker) i sugovornik (adresat, engl.
addressee) - te njihovu uključenost kao sudionika (engl. participant)
u predikacijski događaj ili stanje, kakva god njihova semantička uloga
bila, odnosno bili oni agens, pacijens, doživljavač i sl. (v. § 6.4). Uspo
redimo dvije rečenice:
(1) (Ja) istući ću te.
(2) Mama će istući Luku.
U rečenici (2), kakvom se često obraćamo djetetu, mama i Luka

možda su govornik i sugovornik, a možda i nisu (možda je riječ o tek
stu u 3. licu) - u tim imenicama nema ništa što bi nam reklo tko je tu
govornik i sugovornik. S druge strane lične zamjenice ja (odnosno po
moćni glagol ću) i ti u rečenici (1) iskazuju samo i upravo to - one ne
iskazuju ništa doli govornu ulogu. Ta funkcija ličnih zamjenica temelj
je njihovih ostalih odlika.
Prvo, lične zamjenice potpuno su razlučene od svojih »referenata«
(pod navodnicima jer mislimo na referent koji u komunikaciji naznaču
ju, same referenta nemaju), što im omogućuje da budu posve neosjetlji
ve na premještanje, preključivanje među sudionicima komunikacije:
A: (Ja) idem na plac.
B: Mogu li ja s tobom?
C: Meni se ne da, ti idi.
Lične zamjenice 1. i 2. lica (npr. hrv.ja,ti) ne pružaju nikakvu izvan
jezičnu obavijest o govorniku i sugovorniku, ni najmanje ne pomažu u
njihovoj identifikaciji, služba im je samo naznačiti tko je u konkretnoj
situaciji govornik, a tko sugovornik. Budući da su neovisne o referentu,
8.2 Lične zamjenice • 323
one su posve neosjetljive na promjene, pomake u komunikaciji - bi<?

govornik A, B ili C, tko god on bio, lična zamjenica 1. lica uvijek je
ja; bio sugovornik A, B ili C, tko god on bio, lična je zamjenica 2. lica
uvijek ti. 377 Po tome se lične zamjenice uz ostalo razlikuju od imenica
- imenice označuju referente, lične zamjenice označuju govorne uloge.
Kad u posebnim kontekstima (kao što su prisega, oporuka, javljanje na
telefon i sl.) govornik mora biti identificiran, zamjenica će morati dobiti
vlastitu imenicu u apoziciji:
Ja, Pero Perić, ovime izjavljujem da...
A: Tko je? - B: Ja sam, Pero.
Kad bi lične zamjenice na bilo koji način bile osjetljive na promjene

referenta, one ne bi bile toliko uspješne u svojemu funkcioniranju. Spol
govornika i sugovornika u mnogim je jezicima teško »sakriti« zbog
roda pridjeva ili participa:
hrv. Ti si star/stara.
fr. Tu es vieux/vieille.
ali razlikovanja (obilježavanja, markiranja) roda na zamjenici 1. i 2. li

ca uglavnom nema, pa se hebrejski često spominje kao jedan od šačice
jezika (v. niže) koji rod razlikuju na zamjenici 2. lica sg. (i 2. lica pl.)
(Anderson- Keenan 1985: 269; Rebić 2004: 44):
SG. PL.
1. ani 'ja' anakhnu
2. ata, at 'ti.M, ti.F' atem, aten 'vi.M, vi.F'
3. hu, hi 'on, ona' hem, hen 'oni, one'
Budući da nemaju referenata, odnosno da o njemu ne pružaju nikak

ve obavijesti, obično se uzima da su lične zamjenice prema kategoriji
određenosti ili indiferentne ili da su inherentno određene. Po tome se
lične zamjenice, opet, razlikuju i od (ostalih) prooblika i od imenica.
Drugo, iz funkcije ličnih zamjenica proizlazi i to da one u jezici
ma načelno ne mogu biti modificirane ili dopunjene (usp. hrv. *moj ti,
377
Riječi kojih je značenje izrazito ovisno o kontekstu (npr.ja, danas, majka, niže
potpisani) još je O. Jespersen (1968 [1922]: 123-4) prozvao engl. terminom shijter
(fr. embrayeur), terminom koji je poznatim učinio R. Jakobson (1957 [1950]; 1963);
termin je u nas preveden kao preključivač (v. Jakobson 2008: 23. poglavlje). Važan
rad o takvoj prirodi zamjenica jest i Benveniste (1956), koji je u nas uvelike nadah
nuo rad Peti (1988).
*dobar ja) niti mogu biti modifikatori (obično, barem u singularu,

mogu doći samo u apozitivnim sintagmama, npr. ja, Klaudije), što ih
opet razlikuje od imenica. Zanimljivo je da je u jezicima ipak veoma
česta pojava da lične zamjenice mogu biti modificirane brojevima, a još
zanimljivije da tada u usporedbi s imenicama nerijetko postoji razlika u
redoslijedu, odnosno ono što imamo u hrvatskome, imamo i u hrvatsko
mu po svemu daleku dravidskome jeziku kannada (v. Bhat 2004: 55):
hrv. pet dječaka
nas pet
kan. ibbaru hu<j.ugaru 'dva dječaka'
na:vu ibbaru 'mi dva (nas dvojica/dvije/dvoje)'
Treće, što opet ima veze s relativno jednostavnom funkcijom ličnih
zamjenica u usporedbi s prooblicima - a morfološki je važno - doslov
no su jednostavna sastava, jednomorfske osnove, primjerice hrvatske
imaju samo korijen i morf za padež (ako se dade izlučiti): 378
NOM. ja ti mi vi
GEN. men-e teb-e n-as v-as
DAT. men-i teb-i n-ama v-ama
Dodajmo da je za paradigme ličnih zamjenica - a potvrđeno je i
hrvatskim i bliskim mu indoeuropskim jezicima - izrazito svojstvena
supletivnost (v. § 2.3). U hrvatskome ju imamo u sklonidbi unutar jed
noga broja (ja - mene) i među brojevima (ja - mi). Bhat (2004: 97-8)
u svojem uzorku 225 jezika svijeta utvrđuje da u čak 60% njih među
singularom i pluralom I. lica postoji supletivni odnos (kao hrv.ja-mi),
a da je u 2. licu takav slučaj u 40% jezika (kao hrv. ti - vi), što je i dalje
jako puno, odnosno pojava je izrazito česta i u jezicima koji singular
i plural imenica i ostalih prooblika inače iskazuju afiksalno (usp. hrv.
žena -žene, ona - one).
Četvrto, odnos prema kategorijama broja, roda i padeža. Činjeni
ca da se lične zamjenice sintaktički vladaju poput imenica (argument
su glagolu) te da obično imaju obilježivače (markere) broja i padeža
obično se uzima kao kriterij prema kojemu se one u gramatikama po
jedinih jezika tretiraju u sklopu imena, imenskih riječi (tako je i u hr
vatskim gramatikama). Rekosmo već, bitna je sintaktička razlika ta što
lične zamjenice ne mogu biti dopunjene, a razlika se pogotovo ogleda u
378Donosimo kako su segmentirane u Silić- Pranjković (2005: 118); u Barić eta!.
(1995) nisu segmentirane. O mogućem drugačijem segmentiranju v. niže,§ 8.6.
kategorijama roda, broja i padeža, koje su u ličnih zamjenica posve

drugačije nego kod imenica i ostalih prooblika.379
Broj u imenica i prooblika označava razliku između jednoga pripad
nika koje god vrste i više njih (npr. hrv. plural žene znači više jedinki
onoga što označava singular žena); u tom smislu plural označava mno
žinu istoga. U ličnih zamjenica uopće nije tako-plural ličnih zamjenica
(npr. hrv. mi) ne označava mnoštvo jedinki označenih singularom (hrv.
ja), nego kombinaciju govornika (ja) i nekih negovornika, dakle 1+ 2,
ili 1+ 3, ili 1+ 2+ 3. Naravno, lako je zamisliti situaciju (primjerice
zborno pjevanje uglas, skupno prisezanje i sl.) u kojoj mi doista znači
više govornika (1+ 1+ ...), ali načelno mi zapravo znači 'ja+ oni u čije
ime govorim'. Zbog toga je još Jespersen (1992 [1924]: 191ft) lične
zamjenice promatrao u okviru onoga što je zvao plural aproksimacije
(engl. plural oj approximation), o čemu je poslije pisao i Benveniste
(1956), a Bhat (2004) govori o nehomogenome pluralu, odnosno takvu
pluralu u kojemu ne vlada odnos pluralnosti (istoga), nego konjunkcija
(različitoga). 380 Plural (tako i dual, trijal, ako ih u jeziku ima) lične za
mjenice 1. lica može dakle uključivati i sugovornika i nesudionika ko
munikacije, primjerice hrvatsko mi može značiti 'ja+ netko/neki drugi'
(1+ 3), 'ja+ netko/neki drugi+ ti' (1+ 3+ 2), 'ja+ ti', 'ja+ vi' i sl.
Ovisno o tome uključuje li mi sugovornika (1+ 3+ 2) ili ga isključuje
(1+ 3) u mnogim jezicima postoje dva različita oblika lične zamjenice
za 1. lice plurala (duala, trijala), postoje »dva« mi -ekskluzivni (1+ 3,
ja i on(i), ali ne ti i vi) i inkluzivni (1+ 3+ 2). Primjerice u dravidskome
malajalamskome (Bhat 2004: 92):
SG. PL.
1. paan 'ja' gaggaJ 'mi.EXCL'
naam 'mi.INCL'
2. nii 'ti' niIJIJal 'vi'
ili u nilo-saharskome so (sjeveroistočna Uganda) (Siewierska 2004: 83):
SG. PL.
1. aya 'ja' inia 'mi.EXCL' (1+3)
isia 'mi.INCL' (1+2+3, 1+2)
2. bia 'ti' bitia 'vi'
3. ica 'on, ona, ono' itia 'oni, one, ona'
379
O broju, rodu i padežu kao imeničkim kategorijama v. § 6.
380
Neki pisci gramatika idu tako daleko da engl. I 'ja' i we 'mi' uopće ne smatraju
oblicima istoga leksema.
U pojedinim jezicima sustav je još složeniji jer imaju dual i trijal

(paukal) i unutar njih opreku ekskluzivno-inkluzivno. Tako dolazimo
do sustava s 15 ličnih zamjenica, što je, čini se, najviše što se u jezicima
pronalazi (Ingram 1978: 245; Anderson - Keenan 1985: 263), primje
rice u fidžijskome: 381
SG. DU. TR. PL.
1. au keiru (EXCL.) keitou (EXCL.) keimami (EXCL.)
kedaru (1NcL.) kedatou (1NcL.) keda (INCL.)
2. iko kemudrau kemudou kemuni
3. koya rau iratou (eratou) ira (era)
U jezicima svijeta nema takva slučaja s imenicama, odnosno nema

slučaja u kojemu bi primjerice imenica otac imala dva oblika plurala
od kojih bi jedan značio 'očevi', a drugi 'očevi i majke'. U jezicima
svijeta postoje dvandvai koji u osnovi imaju dual imenica otac i majka
(v. § 2.3), ali takve imenice nikad nisu u opreci prema drugoj imenici
koja bi nešto isključivala, kao što je to u ekskluzivnih ličnih zamjenica.
Usput, Greenberg je u svojoj 42. univerzaliji (v. ovdje § 4.3) bio ustvr
dio da je opreka prema broju u zamjenica univerzalna; to je analizom
ličnih zamjenica ponovljeno i u Ingram (1978), gdje se kaže da je naj
manji sustav ličnih zamjenica onaj od četiri - ja, ti, on u singularu te
mi u pluralu. Istraživanja su pokazala da ipak ima pojedinih jezika koji
ne prave distinkciju, tako primjerice amazonski mura-piraha (Brazil),
koji ima samo jedan niz ličnih zamjenica (s punom i klitičkom paradig
mom); jedini način da se ondje kaže mi jest apozicijaja i ti (Siewierska
2004: 79).
Rodu ličnih zamjenica, opet, veoma je zanimljiv. Za razliku od pro
oblika (usp. hrv. taj - ta - to) lične zamjenice uopće nemaju morfom
izražen rod. Od Bhatovih (2004) 225 jezika 62 imaju izražen rod ili
imenički razred (klasu) n� zamjenici 3. lica (tako npr. hrv. on - ona
- ono), od tih 62 samo ih 1O ima izražen rod na zamjenici 2. lica sg.
(afro-azijski jezici, npr. egipatski arapski razlikuje »muško« i »žensko«
ti [Bhat 2004: 129], tako je, vidjesmo maločas, i u hebrejskome), a ni
jedan jezik na zamjenici 1. lica sg. Ako razlike u rodu ima, ona će biti
381
PremaAnderson-Keenan (1985: 263). Zamjenice za dual i trijal u sebi dijakro
nijski sadržavaju riječi za 'dva' (rua) i 'tri' (tolu), slično kao u litavskome, sloven
skome (v. niže). Dixon (1988: 54-5) za fidžijski dijalekt boumaa donosi nešto malo
drugačije oblike (npr. u dijalektu je na mjestu standardnoga glasa k glotalni prekid
nik ?), ali isto ihje 15; usto piše da je ondje bolje govoriti o paukalu nego o trijalu.
iskazana u singularu. Na uzorku 133 jezika Siewierska (2004: 107ft)

utvrđuje da razlika prema rodu u njih 84 postoji samo u singularu, u
48 u singularu i ne-singularu, a samo jedan jezik ima rod u ne-singu
laru, ali ne i u singularu. Tako se Greenbergove univerzalije 44. i 45.
(v. § 4.3) potvrđuju i na mnogo većem uzorku, dapače pokazuje se da
na zamjenici 1. lica nikada nema iskazivanja roda. U Bhatovu uzorku
jedan jedini jezik pokazuje drugačiji odnos singularnih i ne-singularnih
zamjenica-kušitski jezik irakv (Tanzanija) razlikuje rod u zamjenici 2.
lica sg., ali ne i u zamjenici 3. lica (Bhat 2004: 109):
SG. PL.
1. aning aten
2. kuung (M.), kfing (F.) kuunga'
3. in6s ino'in
U tom smislu zanimljive su i tipološki netipične zamjenice koje na

lazimo u litavskome (Bhat 2004: 111; Siewierska 2004: 109), odnosno
zamjenice duala u kojima je zamjenički dio srastao s brojem dva, dvije,
pa tako u njima imamo razlikovanje prema rodu u svim licima (a u sin
gularu i pluralu samo u 3. licu):
SG. DU. PL.
1. aš mudu (M.), mudvi (F.) mes
2. tu judu (M.), judvi (F.) jfi
3. jis (M.), ji (F.) juodu (M.), jiedvi (F.) jie (M.), jos (F.)
Slično je i u slovenskome (Priestly 2006: 407-8), samo što ondje i

pluralne zamjenice svih lica razlikuju rod, doduše samo u nominativu,
u kosim padežima paradigme su iste:
SG. DU. PL.
1. jaz midva (M.), midve (F.), mi (M.), me (F.),
medve (N.) me (N.)
2. ti vidva (M.), vidve (N.), vi (M.), ve (F.),
vedve (N.) ve (N.)
3. on (M.), ona (F.), onadva (M.), onidve (F.), oni (M.), one (F.),
ono (N.) onedve (N.) ona (N.)
Padež u ličnih zamjenica morfološki je često drugačije obilježen no

što je na imenicama i na ostalim zamjenicama (v. Bhat 2004: 112ff; Sie
wierska 2004: 6-7). Općenito, tipološki se pokazuje da su lične zamjeni
ce padežno obilježene i u jezicima u kojima padežnog obilježavanja ime
nica nema, odnosno lične zamjenice na vrhu su ljestvice obilježavanja
padeža, što opet znači da većina jezika veću važnost pridaje obilježa
vanju sudionika govornoga čina od obilježavanja nesudionika. 382 To se
može pokazati već na engleskome i francuskome, u kojima padeža obi
lježenih na imenicama nema, ali lične zamjenice mijenjaju se ovisno o
sintaktičkoj funkciji, vrlo pojednostavljeno ovako:
hrv. engl. fr.
SUBJ čovjek on man he homme il
OBJ(D) čovjeka njega man him homme le, lui
OBJ(I) čovjeku njemu man him homme lui
U jezicima postoje nadalje pojedine razlike u obilježavanju padeža

ličnih zamjenica s jedne te imenica i ostalih zamjenica s druge stra
ne. Spomenut ćemo dvije. Prvo, relativno poznata pojava sagitalnih,
streličastih padežnih morfova, koji ne samo što objedinjuju značenje
1. i 2. lica nego i iskazuju odnos među njima. Zamislimo dakle jezik
u kojemu se hrvatsko ja i ti iskazuju afiksalno, pa hrvatske rečenice
poput ovih:
Ja pomogoh tebi.
Ti pomože meni.
u tom jeziku glase otprilike ovako (zamjenice su afiksi, primjerice pre

fiksi):
Ja-ti-pomogoh.
Ti-mi-pomože.
Pa sad još zamislimo da ti afiksi srastu i postanu neraščlanjivi, po

stanu amalgami (što za ovu prigodu bilježimo uklonivši među njima
oznaku morfske granice, junkture):
Jati-pomogoh.
Timi-pomože.
Tako smo dobili afikse koji imaju značenje i subjekta i objekta, i

govornika i sugovornika, i još usto označuju je li odnosja > ti (1 > 2 'ja
GLAGOL tebe') ili je ti> ja (2 > 1 'ti GLAGOL mene'). Zbog takva načina
njihova bilježenja, strelicama, C. Hagege (1995 [1982]: 110) prozvao
382
To će obilježavanje, opet, najčešće biti nominativno-akuzativno, čak i u jezika
u kojih ima apsolutivno-ergativnoga obilježavanja (o hijerarhiji padežnoga obilje
žavanja v. § 4.4).
8.3 Ostale zamjenice • 329
ih je sagitalnima (fr. sagittal, engl. sagittal, prema lat. sagitta 'streli

ca') i pod tim se nazivom u literaturi ustaljuju. Hagege (ibid.) utvrđuje
univerzaliju da nijedan jezik nema 2 > 1 ako nema 1 > 2. Evo primjera
iz jumanskoga jezika maricopa (Arizona, SAD), u kojemu se 2 > 1
može raščlaniti, ali 1 > 2 ne (Bhat 2004: 114; oznaka REAL znači realis,
o čemu v. § 5.2):
1ny-m-wik-k
2-1-pomoći-REAL 'Ti mi pomože'
ny-wik-k
1>2-pomoći-REAL 'Ja ti pomogoh'
U mohočkome dio paradigme s glagolom reći izgleda ovako (An
derson - Keenan 1985: 267):
wa?-ko-hlo:li? 'Ja to rekoh tebi'
wa-hi-hlo:li? 'Ja to rekoh njemu'
wa-hsek-hlo:li? 'Ti to reče meni'
wa-hts-hlo:li? 'Ti to reče njemu'
wa-hak-hlo:li? 'On to reče meni'
wa-hya-hlo:li? 'On to reče tebi'
Sagitalnih morfova u padežnome obilježavanju imenica i prooblika

u jezicima svijeta ne nalazimo. Drugo, nije rijetkost da oblici 1. i 2. lica
budu različito smješteni u odnosu na oblike 3. lica. Primjerice u dija
lektu gamale tibetsko-burmanskoga jezika kham (Nepal) vršilac radnje
u 1. i 2. licu dolazi ispred trpioca radnje, a vršilac radnje u 3. licu iza
trpioca radnje (Siewierska 2004: 6; lični oblici ondje su afiksi):
na-hng-kag-khe
2.so-gledati-1.sG-PAST 'Ti si me pogledao' (dosl. ti ... mene)
ya-hng-:kag-wo
PAST-gledati-l.so-3.so 'On me je pogledao' (dosl. mene ... on)
8.3 Ostale zamjenice

Funkcija prooblika (zamjeničkih riječi) mnogo je i mnogo su raznovr
snije no što je to u ličnih zamjenica. Oni mogu identificirati sudionike
predikacijskoga događaja ili stanja smještajući ih prostorno i vremen
ski, mogu smjestiti sam događaj ili stanje u odnos prema govomomu
kontekstu, mogu upućivati unaprijed i unazad na druge izraze koji se
pojavljuju u kontekstu, mogu naznačiti pitanje, negaciju, osobu, pred

met, kakvoću, količinu, način i sl. Jedina sličnost prooblika s ličnim
zamjenicama prema Bhatovu (2004) uvidu jest ta što je i u njih funkcija
u temelju svih ostalih njihovih odlika.
Prvo, nemaju ograničenja pri iskazivanju odlika »referenta«, napro
tiv o njemu donose mnoge obavijesti - kojega je roda i broja (usp. hrv.
taj- ta- to - ti - teta), kako s njime stvar stoji u deiktičkome, pokaz
nome smislu (npr. je li bliže ili dalje, usp. hrv. taj - ovaj - onaj), je li
određen ili neodređen (usp. hrv. taj - netko). 383
Drugo, sintaktički redovito služe kao izravni modifikatori imenici,.
primjerice u hrvatskome:
ona žena
moja supruga
koja knjiga?
Treće, a ima veze s raznovrsnim i relativno složenim funkcijama

prooblika,. morfološki su doslovno složeniji od ličnih zamjenica, odnos
no osnove su im barem dvomorfske, onda dakle i »dvoznačenjske«.
Ako usporedimo nominativne oblike hrvatskih demonstrativnih pro
oblika muškoga roda, vidimo da se u njima ponavlja »nekoj«:
NOM. taj ovaj onaj
GEN. toga ovoga onoga
Iz povijesti jezika znamo da je toj formant (*jb) koji se aglutinirao

sa starim demonstrativnim oblicima to, ovo, ono. 384 Dakle riječ je o
383
Kad se govori o kategoriji određenosti, valja imati na umu da se pritom misli
barem na dvoje. Određenost u imenica (v. i§ 6.2) tiče se govornikove pretpostavke
o sugovornikovoj sposobnosti da identificira imenički referent. Određenost imeni
ce uvjetovana je jezično, jezičnim kontekstom - imenica načelno postaje određena
svojim prvim spominjanjem u kontekstu. Određenost pak u prooblika tiče se go
vornikove sposobnosti da identificira imenički referent. Određenost prooblika uvje
tovana je i jezičnim i nejezičnim kontekstom - prooblici ostaju neodređeni (npr.
upitne ili neodređene zamjenice) sve dotle dok govornik sam ne osjeti da posjeduje
dovoljno izvanjezičnih obavijesti o njihovim referentima da ih može identificirati
(Bhat 2004).
384
Izvor tog formanta najvjerojatnije je zamjenička osnova, ona koja se dodavala i
određenim oblicima pridjeva (a nastala je prema pie. demonstrativnim korijenima *i
ili njihovim ukrštanjem s pokaznim i relativnim korijenom *yos) te koja je supletiv
no činila paradigmu zamjenica 3. lica (N on - Gjega - D }emu -A i) (v. lvšić 1970:
224-5; Matasović 2008: §§ 276, 286). Ivšić (ibid.) iznosi i pretpostavku da bi to
složenim zamjenicama. Usput budi rečeno, i ono ga (+- *go) u Gsg.

također je stara čestica, naknadno dodana na genitivni oblik. Dobar su
primjer i posvojne zamjenice 3. lica njegov, njezin/njen, njihov, koje
su inovacija u južnoslavenskim jezicima (13. st., u starijim stadijima
takvih zamjenica nema, nego se za posvojnost rabio genitiv lične za
mjenice, dakle ne njegov brat, nego brat jego), a nastale su od Gsg.
lične zamjenice i pridjevskoga posvojnoga sufiksa -ov-, -in-. Usto u
ženskome je rodu dodana i čestica zi, kojoj je izvor u istom onome *go
koje imamo i u toga (usp. npr. i danas poetski oblik njoj-zi) (v. npr.
Matasović 2008: § 290):
njegov + njega + ov + fleksijski morf
njezin +--- nje + (zi)in + fleksijski morf
A opet, ni oblici njega, nje nisu posve jednostavni, naime početno n

u njima zapravo je reanaliziran dočetak iz prijedloga kon, Vbn (usp. kM
}emu� k njemu).
Sličan je, doduše stariji, postanak zamjenica naš, vaš, u kojih je
posvojni sufiks j (usp. Stjepan-j-dan 'Stjepan-ov-dan', Ivan-j-e 'Ivan
-ov-o', Ban-j-a Luka 'ban-ov-a luka/livada') (v. npr. Maretić 1899: §§
197, 365):
naš +-- nas + + fleksijski morf
vaš +--- vas + + fleksijski morf
Koliko prooblici mogu biti složeni, pokazat će i hrvatska neodređe

na zamjenica ponešto:
NOM. po ne -č- -0 -to
GEN. pone- -č- -ega -0
Takve složenosti u ličnih zamjenica u jezicima svijeta nikad nema.

Usput se iz navedenih nekoliko primjera vidjelo da se prooblici kroz
povijest mijenjaju, nastaju i nestaju. S druge strane lični su oblici znat
no stalniji.
Rekosmo da prooblici u svojem značenju tipično objedinjuju barem
dvije sastavnice. Jedna je sastavnica specifično zamjenička, pronomi
nalna, poput deiktičnosti (npr. udaljeno ili blisko), upitnosti, neodre
đenosti, anaforičnosti i sl. Druga je sastavnica opći pojam (koncept)
mogla biti i čestica za pojačavanje i (usp. današnje dijalektalno tu} 'tu') jer se oblik
taj javlja u 14. st., a tada više nema pridjeva tipa novo-}, prema kojima bi taj nastala,
nego samo kontrahiranih oblika tipa novi.
poput osoba, predmet, mjesto, vrijeme, način, vlasništvo, posjedovanje

i sl.; pojam određuje ono što se zove doseg prooblika (engl. scope).
Te dvije sastavnice ostvarene su i fonetskim materijalom, morfski, pa
otud i univerzalna i tipiča složenost proobličnih osnova; kad im se još
pribroji fleksijski morf, tada dobivamo tromorfske oblike kakve imamo
u neodređenim hrvatskim zamjenicama za neživo nešto, ništa, išta,po
nešto, svašta (bilježimo genitivni oblik da bi bilo očitije; nominativni je
još složeniji jer ima i deiktično to, usp. č-to -+ što):
ne-
ni-
GEN.
i- l -č- -ega
po-ne-
sva-
Korijenski morf (-č-) nosilac je značenja 'upitnost' i 'neživo', prefik

si imaju posebna značenja poput 'nema bitnijih kontekstualnih ograni
čenja, neodređenost' (ne-), 'potpuna negacija' (ni-), 'makar jedan unutar
skupa' (i-), 'jedinka unutar skupa' (po-ne-), 'sve jedinke unutar skupa'
(sva-),385 a fleksijski morf (-ega) znači jednostavno padež genitiv.
Specifično značenje ne mora se iskazati afiksalno, za to u hrvatsko
me mogu služiti i čestice:
bilo bilo
ma } č- -ega { god
GEN.
makar mu drago
Na sličan način složeni su i drugi prooblici, primjerice proprilozi,

usp. hrvatski niz gcije, negcije, nigcije, igcije, ponegcije, svugcije, ili ov
cije, oncije,386 ili propridjevi, usp. hrvatski niz kakav, nekakav, nikakav,
ikakav, svakakav, ovakav, onakav. Općenito je za prooblike indoeurop
skih jezika karakteristično da dolaze u nizovima s istim korijenima, pa
ćemo ih tako naći primjerice i u engleskome (za neživo npr. nothing,
something, everything, anything), francuskome (za živo npr. aucun,
chaqun, quelqu 'un).
O značenjima tihprefikasa v. npr. uRaguž (1997: 70), Barić eta!. (1995: 206-7),
Kunzmann-Miiller (2005).
385
386 U svima njima stari je priložni sufiks -dje (+- -d-e lokativni oblik) sa znače
, ,
njem mjesta, upravo mirovanja, koji se dodaje zamjeničkomu korijenu k- (koji ima
mo i u koji, tko), ov-, on- (v. Skok 1971-1974: s. v. -de2).
Među elementima od kojih su osnove prooblika sastavljene postoji

utvrdiv jezičnouniverzalni redoslijed (v. Bhat 2004: 157ft). U većini
jezika pronominalni element prethodi općemu (P-G), kako je i u hr
vatskome (usp. g-dje, ov-dje, on-dje). 387 Među indoeuropskim jezicima
keltski su takvi da imaju redoslijed i P-G i G-P, primjerice u bretonsko
me interogativi imaju P-G, kao hrvatski, a demonstrativi G-P (idem:
159-60, podebljan je opći): 388
INTRG. DEM. DEM.
pe-tra 'što' a-mafi 'ovdje' du-mafi 'ovamo'
pe-lec'h 'gdje' a-ze 'tu' du-ze 'tamo'
pe-goulz 'kada' a-hont 'ondje' du-hont 'onamo'
pe-naos 'kako'
pe-gement 'koliko'
Dakle demonstrativi glase kao kad bi u hrvatski glasili dje-ov (ov

dje), dje-on (ondje), amo-ov (ovamo), amo-t (tamo), amo-on (onamo)
(o raščlambi hrvatskih prooblika v. niže, § 8.6).
Što se iskazuje dvjema značenjskim sastavnicama prooblika? - Re
kosmo, jedna je sastavnica specifična, pronominalna, funkcionalna,
druga pak opća, pojmovna, koja određuje doseg prooblika. Funkcio
nalno u jezicima svijeta razlikujemo načelno tri skupine prooblika: de
monstrativne, interogativno-infinitne i relativno-anaforičke.
Temeljna i primama distinkcija koja se pojavljuje među demonstra
tivnim prooblicima jest prostorna, spacijalna, primjerice ona između
bliskih i udaljenih predmeta. Tako uspostavljena distinkcija može biti
različito stupnjevana, s dvama, trima stupnjevima, pa i više njih. An
derson - Keenan (1985: 280ft) jezike tipološki dijele upravo tako. Jed
nostupanjski sustav (engl. one-term system) ne bi se mnogo razlikovao
od sustava koji imaju samo određeni član. Čini se da takvih demonstra
tivnih sustava i nema. 389 Dvostupanjski sustav (engl. two-term system)
387
Redoslijed sastavnica, čini se, povezan je s redoslijedom rečeničnih elemenata
u pojedinome jeziku. Bhat (ibid.) piše da redoslijed opći element-pronominalni ele
ment (G-P) često nalazimo u V-inicijalnim jezicima, jezicima s redoslijedom VSO
ili YOS (v. § 4.3, više u Marković 2010b: 236-7).
388
Opet se može objasniti redoslijedom rečeničnih elemenata, odnosno redoslijed
P-G tumači se kao stariji (naslijeđen iz pie. jezika, koji je bio SOV), a G-P kao noviji
(bretonski je danas V-inicijalni jezik).
389 Ima nekih koji im nalikuju, ali pažljiva analiza pokazuje da to ipak nisu, npr. češ.
ten ili fr. celcette (razlika se u fr. uspostavlja oprekom u sufiksu: cette maison-ci 'ova
kuća-ovdje', cette maison-la 'ona kuća-ondje').
ima dva stupnja u prostornoj pokaznosti. Takav bi bio engleski, koji ima
opreke this - that ili here - there. Trostupanjski sustav (engl. three-term
system) ima tri osnovna demonstrativa. Takav bi bio hrvatski, koji ima
ovaj - taj - onaj, ovdje - tu - ondje i sl., a takvi su primjerice i baskij
ski, tagaloški (Filipini), jezici posve nepovezani s hrvatskime. Mnogo
rjeđe u jezicima svijeta nalazimo sustave s više od triju stupnjeva, kako
je primjerice u kvilejtu (SZ SAD-a, četiri stupnja), bembi (Zambija, pet
stupnjeva), malgaškome (Madagaskar, sedam stupnjeva). U Bhatovu
(2004: 177) uzorku od 225 jezika 120 ih ima dvojnu distinkciju, ostali
trojnu ili višebrojnu. Trojni se sustavi prema tipologiji Anderson - Kee
nan (1985: 282ft) razlikuju ovisno o tome jesu li uspostavljeni i orijen
tirani prema udaljenosti (engl. distance oriented) ili prema licu (engl.
person oriented). Prema udaljenosti entiteta od govornika (prostornoj,
vremenskoj, vizualnoj i sl.) demonstrative razlikuje primjerice španjol
ski (Anderson - Keenan 1985: 282-4; Vinja 2006: 124-5): 390
este 'u neposrednoj blizini govornika'
ese 'neodređene blizine, ili indiferentno, ali ne u neposrednoj blizini'
aquel 'udaljeno do govornika'
ili stariji stadij engleskoga (v. niže). U takvoj tipologiji - prenosimo

ju ne bez zadrške - u jezicima orijentiranima prema licu srednji član
sustava blizak je ili poznat sugovorniku. Tako se i značenje hrvatskih
demonstrativa obično opisuje ovako, prema licu:
ovaj 'blizu govornika'
taj 'blizu sugovornika'
onaj 'udaljen od govornika i sugovornika'
Navlas je isto u tagaloškome (Bhat 2004: 177):

ire 'blizu govornika'
iyan 'blizu sugovornika'
iyon 'udaljen od govornika i sugovornika'
i u baskijskome (Rijk 2008: 205):

hau 'bliz(ak) govorniku u prostoru i vremenu'
hori 'bliz(ak) sugovorniku u prostoru i vremenu'
hura 'udaljen od govornika i sugovornika u prostoru i vremenu'
390
Odmah da reknemo, neće se svi hispanisti s time posve složiti.
Međunarodni termini za značenja razvrstana u trojke jesu proksi

mal, medija! i distal (za razliku 'koji je blizu govornika' i 'koji je blizu
sugovornika' u engl. se često rabe formule near 1 i near 2). U jezicima
nalazimo još neke distinkcije, koje se nerijetko isprepliću s distinkci
jom između bliskoga i udaljenoga. To su primjerice vidljivo i nevidlji
vo, prisutno i odsutno, gore i dolje, unutar i izvana, uzvodno i nizvodno
i sl. Vrlo složen sustav ima primjerice vakašanski jezik kvakijutl (otok
Vancouver, JZ Kanada), u kojemu postoje tri demonstrativa koja se raz
likuju prema udaljenosti (near 1 - near 2 - near 3), a svaki od njih ima
po dva oblika ovisno o vidljivosti i �evidljivosti (Anderson - Keenan
1985: 290; Bhat 2004: 180). Sustav prostornih demonstrativa u jupiku
(eskimski jezik na Aljasci) smatra se najsloženijim takvim sustavom. U
njemu se isprepliću kategorije govornika, sugovornika, ekspanzije (EXP,
veliki prostori, veliki predmeti, kretanje), restrikcije (RESTR, manji pred
meti, skučeniji prostor, relativno blisko, vidljivo) i opskurnosti (oBsc,
udaljeni i manje vidljivi predmeti). Evo kako to izgleda, s napomenom
da sustav ne prikazujemo potpuno i da se on još dade usložnjavati afi
giranjem na navedene oblike sufikasa preciznijih značenja (Anderson
- Keenan 1985: 295; Mithun 1999: 134):
EXP. RESTR. OBSC.
man'a una 'onaj bliz(ak) govorniku'
tamana tauna 'onaj bliz(ak) sugovorniku'
imna 'onaj prije spomenuti'
ukna 'koji se približava govorniku'
augna ingna amna 'koji odlazi od govornika'
agna ikna akemna 'onaj prijeko'
qaugna kiugna qamna 'onaj u unutrašnjosti, unutra, uzvodno'
qagna keggna qakemna 'onaj izvana'
un'a kan'a camna 'onaj niže, prema rijeci'
unegna ugna cakemna 'onaj nizvodno, onaj kod izlaza'
paugna pingna pamna 'onaj ondje gore, onaj daleko od rijeke'
pagna pikna pakemna 'onaj gore iznad'
U razvoju jezika može doći do znatnih promjena u značenju demon

strativa. To tipološki nije ništa neobično. Engleski je nekad imao trojni
sustav uspostavljen prema udaljenosti, koji se je sveo na dvojni (yon i
yonder danas su arhaični i/ili dijalektalni distalni demonstrativi, sustav
this - that-yon sveo se na this - that, Anderson- Keenan 1985: 284;
Bhat 2004: 181), pa ne čudi redukcija hrvatskoga sustava, u kojemu je
trojno ovaj - taj - onaj, upravo razlika između ovaj i taj, danas svedena
uglavnom na jezičnosavjetničku preporuku do koje drže oni koji drže,
u realnome jeziku ona se zapravo potrla.
Temeljna je i primama služba interogativno-indefinitnih prooblika,
naravno, pitanje i neodređenost. Obje uključuju govomikov nedostatak
znanja, ali razlikuju se prema tome kako je taj nedostatak specificiran.
Kod upitnosti. nedostatak obavijesti želi se popuniti od sugovornika,
dok kod neodređenosti možemo govoriti o tome da se obavijest ne želi
kazati ili nije važna. 391 Većina jezika svijeta ima jedinstven pronomi
nalni element za kategoriju upitno-neodređeno ili su oni derivacijski
povezani. Nije dakle ništa neobično to da u hrvatskome neodređene
zamjenice nastaju izvođenjem od upitnih. Rijetki su jezici koji imaju
različite elemente za upitnost i neodređenost, uglavnom u Africi i Oce
aniji (Bhat 2004: 182).
Temeljna i primama služba kategorije relativno-anaforičko jest po
vezivanje referenta s kojim drugim referentom spomenutim negdje u
kontekstu ili pak mjesta, vremena, načina događaja (predikacije) s mje
stom, vremenom, načinom događaja spomenutima negdje u kontekstu.
Jezici mogu razlikovati relative, korelative, anaforike (o foričnosti v.
niže, § 8.4), ali mogu imati i jedan element za sve. Najčešće jezici ne
razlikuju relativne i anaforičke zamjenice, ali ima ih koji razlikuju (npr.
lezgijski, Bhat 2004: 184).
Konačno, među trima načelnim proobličnim skupinama može biti
i preplitanja. Dapače Bhat (2004: 186-7) nigersko-kongoanski lyele
(Burkina Faso) spominje kao jezik koji u jednom obliku objedinjuje
sve tri funkcije. Hrvatski ima isti prooblik za interogativnu i za rela
tivno-anaforičku službu (koji), isti za foričnost i demonstrativnost (taj,
onaj):
interogativno Koji je to film?
relativno-forično To je jedini hrvatski film u kojem se govori normalno.
forično Taj je onda bolji od onoga filma od jučer.
demonstrativno Ta ti košulja bolje stoji od one.
Doseg prooblika obično iskazuje značenja kao što su opreka ljud

sko-ne-ljudsko (osoba-ne-osoba), živo-ne-živo, mjesto, način, vrijeme,
391Klajn (1985: 54) duhovito veli da mnogi školski gramatičari priznaju da su ne
određene zamjenice naziv dobile ne zato što bi taj termin iskazivao njihovu suštinu,
nego zbog nemoći lingvista da ih točnije odrede.
kakvoća, količina i sl. Iskazane opreke u dobroj mjeri slijede podjelu

na vrste riječi. Tako će primjerice imenički prooblici obično iskaziva
ti distinkciju ljudsko-ne-ljudsko, pa s jedne strane tek rijetki jezici ne
prave razliku između tko i što, a s druge mnogi jezici koji nigdje u
svojoj gramatici ne prave razliku ljudsko-ne-ljudsko, živo-ne-živo, tu
razliku imaju baš u imeničkim prooblicima. Među pridjevskim pro
oblicima obično se razlikuju oni koji utvrđuju identitet entiteta (npr.
hrv. koji) i oni koje utvrđuju vrstu entiteta (npr. hrv. kakav). Jezici
uglavnom ne prave razliku između brojevnih i količinskih prooblika
(tako ni hrvatski, ima samo koliko), 392 ali dagestanski jezik godoberi
ima into i čamu, različitu riječ za 'koliko (how much)' i 'koliko (how
many)' (Bhat 2004: 192). Djirbal pak ima dva različita upitna glagolska
prooblika, prijelazni i neprijelazni, koji znače 'činiti.što' i 'činiti.kako'
(idem: 193). U vezi s općim pojmovima koji iskazuju doseg prooblika
recimo još dvoje. Prvo, koji će se pojam u proobliku gramatikalizirati,
ima veze s općom ljudskom konceptualizacijom, koja nije nasumična.
Heine- Claudi-Hunnemeyer (1991, prema Bhat 2004: 170) daju ovak
vu ljestvicu kategorijalnih metafora (koja će ovdje poslužiti u nešto
drugačiju svrhu):
Osoba> Predmet > Radnja> Prostor> Vrijeme > Kakvoća
Ako se prisjetimo uvida J. Bybee (v. § 4.3), možemo očekivati da

će se u jezicima gramatikalizirati relevantniji pojmovi (relevantnost na
ljestvici pada slijeva nadesno). Također je očekivano da će relevantniji
pojmovi biti morfološki jednostavniji, pa ne čudi da su prooblici tko
(Osoba) i što (Predmet) materijalno jednostavniji, doslovno kraći od
primjerice gdje, ovdje (Prostor), ovakav, ovolik (Kakvoća), premda
su morfološki veoma slično sastavljeni. Drugo, i u općim pojmovima
može doći do preplitanja, pa se primjerice pomiješa značenje živoga i
neživoga. Tako se u hrvatskome dogodilo s relativnim anaforičkim pro
oblikom čiji, za koji će savjetnici nerijetko kazati da ga je bolje rabiti za
neživo, no u realnome jeziku taj savjet i nema osobit domet:
Grad kojega su stanovnici ...
Grad čiji su stanovnici...
Slično preplitanje imamo u hrvatskome proobliku koji, koji u Asg.

načelno ima različit oblik za živo (kojeg čovjeka) i neživo (koji grad),
392
I tu imamo trojku, ovoliko - toliko - onoliko, s formantima ov-, t-, on- koji se u
hrvatskim prooblicima različitih vrsta stalno pojavljuju (v. niže, § 8.6).
ali u realnome jeziku oblik za živo nametnuo se i uz imenice za neživo,

odnosno i u njih je došlo do genitivno-akuzativnoga sinkretizma: 393
Iva Jerković od policije bježala u autu kojeg joj je poklonio Zefo.
(www.index.hr, 21. V. 2008)
Također, potiru se razlike u specifičnim značenjima unutar općega

pojma Prostora, pa se načelne razlike među morfovima -dje, -amo, -uda
u realnome jeziku više ne ostvaruju ili se ostvaruju sve manje. Hrvatski
nizovi ovdje - ovamo - ovuda ili gdje - kamo - kuda značenjski se na
čelno razlikuju, ali govornici te razlike slabo iskorištavaju.394
Četvrto, kategorije broja, roda i padeža na hrvatskim prooblicima
vladaju se kao u pridjeva, odnosno izražene su fleksijskim morfom i
jednostavno su slaganjem preuzete od imenice. Naravno, govorimo o
prooblicima koji te kategorije iskazuju, primjerice hrvatski posvojni:
M. F. N
NOM. moj-0 grad-0 moj-a zemlj-a moj-e sel-0
GEN. moj-ega grad-a moj-e zemlj-e moj-ega sel-a
Među hrvatskim prooblicima posebno mjesto zauzimaju tko i što te

njihove brojne izvedenice (netko, nešto, nitko, ništa, itko, išta, svatko,
svašta, gdjetko, gdješto ... ). Kako smo već nekoliko puta kazali (v. npr.
§ 6.2), oni pokazuju imeničke odlike utoliko što imaju nešto što može
mo smatrati inherentnim rodom i brojem. Naprotiv (lična) zamjenica za
3. lice u hrvatskome i općejezično nerijetko se vlada poput prooblika.
Zamjenica 3. lica. Općejezično i tipološki, zamjenica 3. lica na pola
je puta između ličnih zamjenica 1. i 2. lica i ostalih prooblika. To se
lako može vidjeti već i na hrvatskome - premda se naravno i redovito
navodi u paradigmama ličnih zamjenica, zamjenica za 3. lice razlikuje
se od zamjenica za 1. i 2. lice time što ima mociju, mijenja se prema
rodu (on - ona - ono), što ju pak jako približava prooblicima. Tako je
i univerzalno.
Načelno se može uspostaviti distinkcija među dvo-ličnim jezicima
(engl. two-person language) i tro-ličnim jezicima (engl. three-person
393
V. o tome u Vince-Marinac (1992), Kordić (1993-1994; 1995), Babić (1993-
1994). O živosti v. ovdje§ 6.5.
394
Pričem uvijek na pameti valja imati i unutarhrvatske razlike uvjetovane geograf
ski i dijalektalno (naravno da će standardnojezični raster prooblika slabo prolaziti u
dijelovima Hrvatske gdje govornici imaju sim, tam, kam ili sveznačenjsko di, usp.
Di ideš? Di si?).
language). 395 Dvo-lični jezik bio bi onaj u kojemu sustav lica sadrži
oblik za 1. i 2. lice, a 3. se lice iskazuje demonstrativom ili oblikom
koji je s demonstrativom derivacijski povezan. Takav bi primjerice bio
gruzijski (Hewitt 2005: 17-8), u kojemu isti oblik služi kao zamjenica
3. lica i distalni demonstrativ: 396
PERS. DEM. DEM.PRON.
SG. PL. SG. PL.
1. me čven es (PROX.) es eseni
2. šen tkven eg (MED.) eg egeni
3. is (igi) isini (igini) is (DIST.) is (igi) isini (igini)
Tro-lični jezik bio bi onaj u kojemu sustav lica uz oblike za 1. i 2. lice

sadrži i poseban oblik za 3. lice koji nije povezan s demonstrativima.
Takav bi bio tibetsko-burmanski jezik angami (Bhat 2004: 133), usp.
zamjenice za 3. lice te distalne pokazne determinatore i zamjenice:
PERS. DEM. DEM.PRON.
SG. DU. PL. HUM. NONHUM.
3. puo puonie u(ko) lu (DIST.) Iu-pfa lu-u
Podjela je načelna i često nije lako utvrditi je li riječ o dvo-ličnome

ili tro-ličnome jeziku. Između ostaloga valja dobro poznavati pojedini
jezik i njegovu povijest jer se oblik zamjenica nerijetka izrazito promije
ni, pa se korijeni i afiksi od kojih su nastale u njima i ne vide. Usto nisu
rijetke ni dijakronijske promjene u sustavima- dvo-lični prajezik može
imati tro-lične jezike potomke i obratno. 397 Bhatova (2004) statistika
pokazuje da među jezicima svijeta nešto pretežu dvo-lični. Hrvatski
(»srpsko-hrvatski«) Bhat stavlja među tro-lične premda uočava sličnost
s distalnim demonstrativom (usp. on, ona, ono - onaj, ona, ono). 398 Da
395
Distinkciju je predložio Bath (2004). Dok ne smislimo bolji termin, služit ćemo
se pomalo nespretnim kalkovima pisanima s crticom, koji nam se ipak čine bolji od
jezik s dva(ma) lic(im)a i jezik s tri(ma) lic(im)a.
39
6 Proksimalni i medijalni demonstrativ, kao u hrvatskome, orijentirani su prema
govorniku i sugovorniku.
397
Praindoeuropski je bio dvo-lični jezik, za 3. lice rabio se demonstrativ (Be�kf s
1995: 207). Usto bio je - najvjerojatnije - jezik s dvojnom demonstrativnom opre
kom (proksimal-distal), ali i trima dodatnim deiktičkim česticama/prilozima iz kojih
su se u jezicima potomcima razvile pokazne zamjenice (idem: 201-2).
398
Na temelju literature kojom se služi (gramatika srpsko-hrvatskoga jezika S. Kor
dić, MUnchen, 1997) ne usudi se kazati je li tu riječ o nekoj derivacijskoj vezi, pa
hrvatski ipak smatra tro-ličnim jezikom. Slično bi bilo i da je uzeo koju suvremenu
hrvatski pokazuje odlike dvo-ličnoga jezika, tomu u prilog idu barem

dva kriterija, možda i tri. Prvo, korijenska povezanost s demonstrati
vom, odnosno činjenica da je hrvatska zamjenica za 3. lice postala od ·
općeslavenske pokazne zamjenice onb (ona, ono) (Matasović 2008:
§§ 279, 286).399 Današnje pak hrvatske pokazne zamjenice postale su
srastanjem negdašnjih pokaznih zamjenica tb, onb, ovb s odnosnom
zamjenicomjb (idem: §§ 276, 279), istom onom koja je s pridjevima
srasla u današnje »određene« pridjeve (v. § 7.4). Drugo, tro-lični jezici
načelno na 3. licu nemaju iskazan rod ili imenički razred, odnosno ta je
pojava u njih rjeđa. Hrvatska zamjenica za 3. lice ima iskazan rod. Tre
će, demonstrativi su u tro-ličnim jezicima češće orijentirani prema licu
nego prema udaljenosti (prema tipologiji Anderson - Keenan 1985).
Hrvatski se tradicionalno, spomenuli smo to već (v. gore), tretira kao
jezik u kojemu su demonstrativi orijentirani prema licu (medijalno taj
jest 'blizu sugovornika'), premda nije sigurno da je to itko baš dokazao.
Realni suvremeni hrvatski trojnu je opreku sveo na dvojnu, i to prostor
nu, proksimalno ovaj i taj nasuprot distalnoga onaj. Dvojbeno je stoga
jesu li hrvatski demonstrativi orijentirani prema licu; a ako u orijentaciji
preteže udaljenost, tipološki gledano hrvatski bi opet naginjao tomu da
bude dvo-lični jezik.
Povratna zamjenica. U § 5.2 rekli smo da je refleksivnost ili po
vratnost vrsta glagolskoga stanja u kojemu su vršilac radnje i trpilac
radnje isti, odnosno - da uporabimo termin shodan ovomu poglavlju
- koreferentni su. Povratnost jezici iskazuju različito. Budući daje riječ
o glagolskoj kategoriji, mnogi jezici refleksivnost iskazuju afiksom na
glagolu, primjerice tibetsko-burmanski manipuri (SI Indija, Bangladeš)
(Bhat 2004: 79):
mghakng mi1JSe1J-dg yel)l)i
on zrcalo-wc je.vidio 'On je vidio [nešto] u zrcalu'
mghakng mi1JSe1J-dg yel)-jay
on zrcalo-Loc je.vidio-REFL 'On je vidio sebe u zrcalu'
hrvatsku gramatiku. No da je uzeo gramatiku A. Mažuranića (1859), mogao je na

str. 63. pročitati da »za tretju osobu neima samostavnoga zaimena, nego mesto njega
služi pokazno: on,ona,ono«.
399 Zamjenica onb,ona,ono u kosim je padežima još u općeslavenskome razdoblju
imala supletivne oblike, npr. G jego,jek,jego,A i (jb),ja,je,pa otuda današnji kosi

oblici zamjenica za 3. lice, npr. G njega,nje,njega.
Drugi pak za njezino iskazivanje imaju poseban pronominalni ele

ment, povratnu zamjenicu, primjerice njemački (od lične se razlikuje
samo u 3. licu,što nije rijetkost):
Er hat sich in den Spiegel gesehen. 'Onje vidio sebe u zrcalu'
Treći pak kombiniraju glagolske i pronominalne elemente, primje

rice ruski,u kojemu je nenaglašena povratna zamjenica sja srasla s gla
golom (Gvozdev 1967,I: 285,301):
D evočka kupaetsja. 'Djevojka se kupa'
Vy rasstraivaetes' ponaprasku. 'Uzal ud seuzrujavate'
Ty možeš' ne rasstraivat' sebja etim pustjakom.
'Ne moraš se uzrujavati zbog te sitnice'
Ili pak kombiniraju dva pronominalna elementa,primjerice engleski

posvojnu zamjenicu i imenicu-zamjenicu-sufiks se(( '(ja).sam':
He saw himself in the mirror. 'Onje vidio sebe u zrcalu'
Slično mandarinski kineski, u kojemu se refleksivni element ziji

'sam' može rabiti i samostalno i u kombinaciji sa zamjenicom korefe
rentnom sa subjektom (Li -Thompson 1981: 137; neobavezna zamje
nica u zagradama je,ouRje durativ):
Usi za.i zebei (ta) ziji
L. DUR kriviti 3.SG sam 'L. krivi [nju] samu'
Wo gen (wo) ziji shengqi
1.so sa 1.so sam ljut 'Ja sam ljut sam [na mene/sa sobom]'
Konačno, neki jezici nemaju posebno sredstvo za iskazivanje po

vratnosti,primjerice amazonski mura-piraha,u kojemu je uvijek riječ o
prijelaznoj konstrukciji (Bhat 2004: 82):
ti ti xibaobaha
udariti 'Ja sebe udaram' (dosl. Jajaudaram)
hi hi xibaobaha
3 3 udariti ' 1) On ga udara, 2) On se udara' (dosl . On onudara)
Hrvatski za izricanje refleksivnosti ima posebno morfološko sred

stvo -povratnu ili refleksivnu zamjenicu sebe,400 s klitičkim oblikom se
40
° Koja istodobno sl uži i za izricanje recipročnosti (o čemu v. § 5.2).
(nije afiksalan kao u ruskome). Po svojim odlikama ona pripada skupu

hrvatskih ličnih zamjenica (ista sklonidba, nema roda). 401
Sebe uvijek pozdravljam u ogledalu. Ja volim samo sebe...
Uvijek se pozdravljam u ogledalu.
U ogledalu se uvijek pozdravljam.
Naručili smo si ćevape.
Sebi smo naručili s lukom, njima s jogurtom.
Zadovoljni smo sobom.
Postoji u hrvatskome još i čestica se, nepromjenljiva enklitička

riječca (ali opet ne afiksalna) koja uz pojedine glagole dolazi obavezno:
zaljubiti se
smijati se
ponašati se
Oko tumačenja te čestice i glagola uz koje ona obavezno stoji ne

postoji sloga. Tradicionalno se oni zovu nepravim povratnim glagoli
ma, a čestica se i ne prepoznaje kao čestica, nego kao zamjenica. Tek
u novije doba (v. npr. Belaj 2001) s pravom se govori o čestici, dapače
Belaj takve glagole drži upravo primarnopovratnima. 402 Dokaz u prilog
toj tezi - osim kognitivnolingvističkoga - jest taj što oni uza se mogu
imati povratnu zamjenicu kao objekt:
smijati se sebi
čuditi se sebi
baviti se sobom
Jedina je nevolja s Belajevom raščlambom, koliko god uvjerljiva

bila, t�j što u glagola tipa zaljubiti se zapravo uopće nije riječ o reflek
sivnosti. Prije bi se moglo govoriti o nekoj iskazanoj intranzitivnosti,
odnosno česticom se kazuje se da tu nije riječ o prijelaznome glagolu. U
401 Sklanja se kao ja i ti, dakle ima sklonidbu singularnih ličnih zamjenica, premda
ćemo u Barić et al. (1995: 208) naći i pluralnu paradigmu, s razlikom u instrumen
talu, sg. sobom - pl. sobom.
402 Sekundarnopovratni jesu tada oni koji mogu imati česticu i ne moraju (ali zna
čenje im se tada razlikuje, npr. buditi i buditi se, igrati i igrati se, pomiriti i pomiriti
se), a tercijarnopovratni oni koji se tradicionalno smatraju pravim povratnima (bri
jati se = brijati sebe, prati se = prati sebe). Tercijamopovratni smatraju se tu naj
udaljenijima od morfološkoga prototipa povratnosti jer im za povratno značenje tre
ba zamjenica, tj. činjenica da zahtijevaju sintaktičku jedinicu koja će radnju vratiti
na aktanta kazuje da su oni zapravo najmanje povratni.
8.4 Foričnost • 343
tom smislu tradicionalna odredba nepravi povratni glagoli ima smisla,

ali opet ograničeno - to naime uopće nisu povratni glagoli, pa ne mogu
biti ni pravi ni nepravi. Hrvatski, zaključimo, ne bi imao dva sredstva za
izricanje povratnosti, nego samo jedno - ličnu povratnu zamjenicu sebe
(se). Čestica se ne iskazuje povratnost, nego neprijelaznost.
8.4 Foričnost
Osim zastupanja kao drugu glavnu funkciju zamjenica (prooblika) spo
menuli smo upućivanje, ili deiktičnost (grč. OEiKVUµt, dezknymi 'poka
zujem'), ili foričnost (grč. <ptpco, fero 'nosim').403 Terminologija je u
različitim tradicijama i teorijama različita, ali načelno bi se moglo ka
zati da vrijedi razrada kakvu nudi Klajn (1985), prema kojoj je deiksa
natpojam, upućivanje kao takvo. Tri su osnovna sadržaja koja se u je
zicima iskazuju deiktičkim izrazima - lice,mjesto i vrijeme (Anderson
- Keenan 1985). Za upućivanje na lice služe lični obilježivači (v. niže,
§ 8.5). Za upućivanje na mjesto mogu služiti primjerice mjesni prilozi,
glagolski prefiksi (usp. hrv. od-nositi, do-nositi, pri-nositi, na-nositi),
mnogi jezici imaju i posebne riječce koje se zovu prezentativi (usp. hrv.
evo, eto, eno, fr. voici, voila) i sl. Za upućivanje na vrijeme jezici se
također služe raznim sredstvima. Sustav glagolskih vremena nije ništa
doli sustav deiktičkih izraza kojima predikaciju smještamo u vrijeme,
kojima upućujemo na vrijeme predikacije, a vremenske deikse jesu pri
mjerice i hrvatski prilozi onda,tada,jučer,danas,imenice ponedjeljak,
siječanj i sl. Upućivanje nadalje s jedne strane može biti vanjsko ili
egzofora, takvo da podrazumijeva izvanjezičnost, dakle upućivanje
izvan teksta, s druge unutarnje ili endofora, dakle upućivanje unutar
teksta. Endofora pak može biti upućivanje na nešto što je prethodilo,
nešto što je gore u tekstu, anafora (grč. ava<popa, anaphora 'podizanje,
nošenje uvis'), te upućivanje na nešto što slijedi, što je dolje,niže u tek
stu, katafora (grč. Ka-ta<popa, kataphora 'nošenje dolje, spuštanje'): 404
403
Budući da je uvelike riječ o sintaktičkoj, upravo tekstnoj pojavi, pojavi koja se
tiče organizacije i kohezije teksta, posvetit ćemo joj onoliko mjesta koliko je morfo
loški važno(a to nije mnogo).
404
Stari Grci tekst su tretirali kao i mi danas, prostorno, postoji u njemu gore i dolje,
niže. Termin katafora, rekosmo(§ 8.1), u jezikoslovlje je uveo K. Biihler g. 1934.
Termine endofora i egzofora uveli su M. A. K. Halliday i R. Hasan g. 1976. u djelu
Cohesion in English(v. Hagege 1995 [1982]: 105, n. 93).
deiksa
vanjska ili egzofora

-------------
anafora
unutarnja ili endofora
katafora
Pogledajmo na primjerima, uz napomenu da se veza između forič

kih elemenata i onoga na što upućuju- a zove se koreferencijom, forički
element koreferentan je s referentom na koji upućuje - može bilježiti
strelicama (pučkoškolski), a uvriježeno je u jezikoslovlju to činiti ma
lim kurentnim slovima (obično su to i,}, k...) u supskriptu:
(3a) Ja stvarno nisam normalan.
(3b) Što ti je to na nosu?
(4a) Knjigaj kojuj čitam dosadna je.
(4b) [Morfologija je dosadna.l To j znaju svi.
(4c) Lukaj mi je rekao da dođem, Anai da ne dođem. Poslušao sam njegaj,
njui nisam.
(5a) Za kraj valja spomenuti još ovo j :[.. ·l
(5b) To j [što je on tada imao samo 16 godina,] j Lukui nije spriječilo da
i
krene u sviJet.
(5c) Pristupnik mora donijeti sljedećej :[...] j
U pr. (3) imamo egzoforu- lična zamjenica ja upućuje na govornika

iskaza, a pokazna to na izvanjezični referent, nešto na nosu (komunika
cija, naravno, može biti popraćena i neverbalnim, ostenzivnim elemen
tom, primjerice pokazivanjem prstom). U pr. (4) i (5) riječ je o endofori,
u pr. (4) o anafori, u pr. (5) o ka:tafori. Ono na što upućuje anaforički
element, zove se antecedent. Antecedent će najčešće biti imenička sin
tagma (npr. knjiga u 4a), ali može biti i što drugo, kakva veća jedinica
(npr. rečenica u 4b). Ono na što upućuje kataforički element, zove se
postcedent (npr. rečenica u uglatim zagradama i Luka u pr. 5b).
Zbog svojega temeljnoga deiktičnog značenja zamjenice su, i to
osobito pokazne (demonstrativne), veoma pogodne za to da budu fo
rički elementi. To međutim ne znači da su one jedini forički elementi,
a ni to da su foričnost i pokaznost (demonstrativnost) isto. Da zamje
nice nisu jedini forički element, vidi se već u pr. (5c). A da foričnost
i demonstrativnost nisu potpuno iste, premda su očito veoma bliske i
isprepletene kategorije, pokazuju jezici u kojima postoje posebne ana
foričke zamjenice ili anaforički afiksi (tzv. daljinski refleksivi, engl.
8.4 Foričnost • 345
long-distance reflexive), različiti od demonstrativnih, relativnih i dru

gih, primjerice baskijski, lezgijski (Dagestan), sinhalski (Šri Lanka),
gvajmi (Panama) (Bhat 2004: 75-6, 184-6). Bez detaljnih opisa tih
jezika teško je biti siguran kako s tim zamjenicama stvar stoji, ali si
gurno je u pojedinima od njih, primjerice u baskijskome (prema opisu u
Rijk 2008: 114-5, ondje se govori o kvazizamjenici), riječ o inačicama
onoga što u hrvatskome imamo u uporabi pridjeva poput (na)rečeni,
(gore)spomenuti ili pak u specifičnoj (administrativnoj, stilistički u naj
manju ruku nezgrapnoj) uporabi pridjeva isti:
Oni koji su doveli do štetei , istui moraju i nadoknaditi.
Horvatai je upoznao dok je bio mlad. Nekoliko godina poslije s istimi je
osnovao tvrtku.
Rekli smo već da se u našoj kulturi tekst doživljava u relaciji gore

-dolje. U hrvatskome, zanimljivo, ono što u tekstu slijedi, ono što je do
lje, doživljava se kao fizički i kognitivno blisko govorniku, pa će se za
kataforičku uporabu rabiti ov-zamjenice (ovaj, ovo, ovakav...), dok se
ono što je u tekstu prethodilo, ono što je gore, doživljava se kao fizički
i kognitivno blisko sugovorniku, pa će se za anaforičku uporabu rabiti
t-zamjenice (taj, to, takav ...), barem na razini preporuke o njegovanu i
značenjski nijansiranu jeziku (praktično iskustvo pokazuje da se u real
nome jeziku distinkcija uvelike potrla i prevladavaju ov-zamjenice):
... I
[ ...]Nije tako kako ti kažeš, nego je ovako: [ ...]
[ ...]Na temelju toga možemo izvući ovaj zaključak:[ ...]
U engleskome proksimalni demonstrativ this/these može biti i ana

forički i kataforički upotrijebljen, ali distalni that/those samo anaforički
(Quirk et al. 2007: 375). Engleski spominjemo jer this i that razlikuju
još nešto, naime proksimalno this govornik će upotrijebiti za upućiva
nje na svoje prethodne riječi, a distalno that za upućivanje na sugovor
nikove:
... I
A:[ ...] A: This is what I can 't understand. 'To ja ne razumijem'
... I
A:[ ...] B: That's right. '(To je) točno/Tako je'
Klajn (1985: 113--4) za takve slučajeve preuzima termine auto

anafora (A � A) i heteroanafora (A � B). Hrvatski, vidimo, za obje
anafore rabi neutralno medijalno to (o neutralnome to v. niže, § 8.5).
Hrvatski i engleski tu će se razlikovati, kao što se razlikuju i u tome što
engleski nema povratno-posvojnih zamjenica:
hrv. Lukai mi je dao svoju/njegovuj knjigu.
engl. Lukei gave me his/hisj book.
Ali u jednome drugome slučaju hrvatski, engleski i većina drugih
jezika vladaju se jednako - pri navođenju tuđih riječi u zavisnoj sureče
nici, pri navođenju riječi 3. lica, usp. hrvatski:
(6a) Lukac miA je rekao: »Bolestan sam (ja)c.«
(6b) Lukac miA je rekao: »Bolestan je (on)0 .«
(7) Lukac miA je rekao da je bolestan (on)co·
Hrvatski dakle nema posebnu ličnu zamjenicu kojom bi u rečenici
(7) iskazao razliku između činjenice da je bolestan Luka (»endoforič
ni Luka«, »endoforični C«, Luka koji je u tekstu i koji nam je prenio
kakvu obavijest) i činjenice da je bolestan netko četvrti (»egzoforični
D«, koji nije ni Luka, ni govornik A, ni zamišljeni sugovornik B). Zato
je rečenica (7) na neki način dvosmislena (naravno, dvosmislenost se
u realnoj komunikaciji lako razrješava). S druge strane hrvatski u izri
canju posvojnosti ima način da izrazi razliku između endoforičnoga i
egzoforičnoga posjednika, pa u rečenicama:
(8) Luka mi je posudio svoj novac.
(9) Luka mi je posudio njegov novac.
izvorni govornik zna da je u pr. (8) novac sigurno Lukin, a da u pr. (9)
novac sigurno nije Lukin, nego pripada posjedniku koji je ili spomenut
prije u tekstu ili je egzoforičan. Sve to spominjemo stoga što u mno
gim afričkim jezicima (npr. čadskima, nigersko-kongoanskima, nekim
nilo-saharskima) i sjevernoameričkim indijanskim jezicima postoji po
sebna vrsta foričkih zamjenica - tipološki za te jezike važna - kojima
se razlikuju izvorni govornik (izvor obavijesti) s jedne strane i trenutni
govornik (prenosilac obavijesti) s druge, odnosno kojima se razlikuju
endoforični i egzoforični sudionik govornoga čina. Zovu se logoforičke
lične zamjenice (fr. logophorique, engl. logophoric). 405 U čadskome
405 I taj termin skovao je C. Hagege, u radu iz g. 1974. (v. Hagege 1995 [1982]: 108,
n. 95; Trask 1992: s. v.; Siewierska 2004: 201). O logoforama u sjevernoameričkim
indijanskim jezicima v. Mithun (1999: 73-5).
8.5 Lice i socijalna deiksa • 34 7
jeziku mupun (Nigerija) bit će ovako (Watters 2000: 225; Bhat 2004:
59-60):
wu sat n:$ cfi nas an
3.SO.M reći da 3.SO.M.LOO tući I.so 'Onje rekao da me oni udario'
wu sat n:$ wu nas an
3.SO.M reći da 3.SO.M.ANAPH tući I.so 'Onje rekao da me oni udario'
Drugim riječima, logoforička zamjenica cfi upućuje na subjekt glav

ne surečenice, koji je ujedno i subjekt zavisne, dok anaforička zamjeni
ca wu upućuje na neki egzoforični subjekt, koji nije spomenut u glavnoj
surečenici (subjekt glavne samo je prenosilac obavijesti). Pojedini jezici
imaju veoma razrađene logoforičke sustave, za sva tri lica (npr. čadski
lele, Bhat 2004: 64), a u mnogima se logoforičnost iskazuje posebnim
glagolskim afiksima (npr. u nigersko-kongoanskome jeziku gokana,
Bhat 2004: 62), pa bismo ju mogli promatrati i kao konfiguracijsku
glagolsku kategoriju (usp. § 5.4, osobito dio o neupravnome govoru).
8.5 Lice i socijalna deiksa

Lice je (engl. person) kategorija kojom se iskazuju diskursne uloge
govornika (adresanta, I. lice), sugovornika (adresata, 2. lice) i onoga
o komu ili onoga o čemu se govori, odnosno onoga koji ili onoga što
nije ni govornik ni sugovornik (3. lice).406 Nerijetko ćemo naići i na
termin 4. lica, no noviji ga radovi - opravdano ili ne - izbjegavaju jer
se pod njime kriju različiti pojmovi (v. Anderson 1985a: 197; Anderson
- Keenan 1985: 262; Siewierska 2004: 7). U gramatikama europskih
jezika 4. lice kadšto znači tek 1. lice pl. U gramatikama pak sjever
noameričkih indijanskih (algonkijskih) jezika to je zapravo poseban
oblik unutar onoga što bismo u europskim jezicima smatrali 3. licem,
poseban oblik za »još jednog« nesudionika iskaza. U tim jezicima u
rečenici poput:
Išao sam u šetnju i vidio medvjeda kako lovi losa.
imenice medvjed i los ne mogu biti u istome licu (u nas bi to bilo 3.),
nego medvjed mora biti u jednome licu (3.), a los u drugome (4.). Po
seban oblik za to »drugo« 3. lice zove se u gramatikama tih jezika
406
Lice smo kao glagolsku kategoriju slaganja već spomenuli u§ 5.3. Ovdje ćemo
uvid malo proširiti na temelju monografije Siewierska (2004).
obvijativ (engl. obviative, fr. obviatij),407 i stoji u opreci prema obliku

koji se zove proksimativ (engl. proximate), primjerice u jeziku odžibva
(Mithun 1999: 76):
Ogii-biindoomon-an iniw anishnaabe-n ahaw Misaabe.
3-nositi.u.odjeći-3.0BV oni.OBV ljudi-OBV taj div.PROX
'Div (PRox) je ljude (osv) nosio u naborima svoje odjeće'
U jeziku potavatomi postoji daljnja razrada obvijativa, pa postoji i

dalji obvijativ ili 5. lice (Anderson - Keenan 1985: 262). U gramatika
ma eskimskih jezika kadšto se termin 4. lice rabi za logoforičku zamje
nicu (o logo/ori v. gore,§ 8.4). Najzad, kadšto se termin 4. lice rabi i za
neodređenoga, ili nepoznatoga, ili nevažnoga nesudionika govornoga
čina (v. Anderson 1985a: 197), odnosno za ne-lice, »bezlično lice«,
za ono što se u europskim jezicima iskazuje bezličnim zamjenicama,
primjerice u francuskome on, u njemačkome man, u hrvatskome čovjek
(npr. Čovjek ne zna što bi na to rekao, o takvoj konverziji v. § 2.3).
S tim u vezi može se spomenuti i hrvatska konstrukcija s glagolskim
pridjevom radnim bez izrečena vršioca, poput Tuklo me, Kaznilo me, u
kojoj će se pojaviti najneutralniji, najbezličniji - srednji rod.
Lični obilježivač (engl. person marker) morfološki je izraz kate
gorije lica. Skup ličnih obilježivača u pojedinome jeziku obično je
ograničen i nevelik. Lični obilježivači mogu biti zasebne riječi (tada ih
zovemo lične zamjenice), mogu biti klitike, mogu biti afiksi. Razlike
u inventaru obilježivača u jezicima svijeta uvelike proizlaze s jedne
strane otuda što su obilježivači morfološki toliko međusobno različi
ti, s druge otuda što obilježivači nerijetko amalgamirano iskazuju još
neke kategorije osim lica. Englesko she amalgamirano iskazuje znače
nja 3. lice, singular, ženski rod (spol), nominativ (tj. padež subjekta);
na glagolima engleski lice u pravilu ne iskazuje, ali u 3. licu prezenta
ipak ima -s. Na početku poglavlja vidjeli smo da ima primjera jezika u
kojima se amalgamirano s licem iskazuje polaritet, primjerice u svahi
liju.408 Hrvatsko ja amalgamirano iskazuje 1. lice, singular, nominativ,
a glagolski fleksijski morfovi (npr. -m u prezentu) i pomoćni glagoli
(npr. sam) lice i broj:
407 Kako ga je g. 1866. skovao Francuz J.-A. Cuoq.

408 Siewierska (2004: 3) piše da u australskome jeziku vorora postoje različiti lični
obilježivači za pozitivne i negativne iskaze. Nažalost, ne dade se potvrditi/provjeriti
u Dixon (2002).
8.5 Lice i socijalna deiksa • 349
Ja voli-m kišu.
Ja sam ju zamolio da ona dođe-0.
Iskazivanje lica glagolskim fleksijskim morfom u hrvatskome je do
voljno, kolokvijalno rečeno, glagolska fleksija dovoljno je »bogata«,
obavijesna, pa se zamjenica može i ispustiti (dapače normalno je da se
ispusti, ne ispušta se samo ako je kontrastivno naglašena):
[0] Voli-m kišu.
[0] Zamolio sam ju da [0] dođe-0.
U generativnome se jezikoslovlju subjektna zamjenica zove (mali)

pro (engl. /little/ pro),409 pa hrvatski po toj svojoj odlici pripada među
jezike s ispustivom subjektnom zamjenicom, što se onda zove pro
-drop-jezik (eng. pro-drop language, tj. pronoun-dropping, ili null-sub
ject language). Među europskim jezicima takvi su slavenski i roman-
ski (osim francuskoga), dok su germanski jezici non-pro-drop (tu će
znatnija iznimka biti islandski), što se najlakše pokazuje na bezličnim
glagolima, onima koji redovito dolaze samo u 3. licu srednjega roda:
3. 1.
hrv. 0 kiši 0 volim
tal. 0 piove 0 amo
šp. 0 llueve 0 quiero
engl. it rains Ilove
njem. es regnet ich liebe
fr. ii pleut j'aime
Ako je zbog »bogatstva« glagolske fleksije moguće ispustiti i objekt

nu zamjenicu, govori se kadšto o mu/ti-pro-drop-jeziku. Takav je pri
mjerice baskijski (Rijk 2008: 205). S druge strane španjolski i slovenski
krasi ne tako česta odlika da mogu ispustiti subjektnu zamjenicu u apo
zitivnoj konstrukciji tipa mi Hrvati..., pa će ondje biti: 410
409
Za razliku od (velikog, engl. big) PRO, koji se u tom okviru smatra praznim sub
jektnim mjestom u rečenicama s infinitivnim dopunama, npr. Luka je odlučio [PRO
prestati pušiti]; o PRO-u različite teorije misle različito.
410 V.
Anderson - Keenan (1985: 264), Anić (1989-1990). Vinja (2006: 78, 141)
za španjolski piše malo drugačije - zamjenica se zamjenjuje članom ako je riječ o
brojevnoj konstrukciji ili relativnoj rečenici, usp. nostros los italianos 'mi Talijani',
ali: o los tres somos croatas 'nas troje smo Hrvati', o los que somos estudiantes 'mi
studenti (mi, koji smo studenti)'.
[0] Las mujeres protestamos... 'Mi žene prigovaramo ...'

[0] Slovenci se pritožujemo... 'Mi Slovenci žalimo se ...'
Dakle glagol je u 1. licu pl. premda je subjekt prividno u 3. licu pl.

Subjektna zamjenica srednjega roda koja dolazi uz bezlične glagole
(npr. engl. it, njem. es, fr. il) zove se hrv. prividni subjekt (engl. dummy
subject, fr. sujet apparent): 411
engl. It is ten o' clock. '[0] deset je sati'
It's time to go. '[0] vrijeme je da se pođe'
fr. 11 fait beau. '[0] lijepo je'
11 faut... '[0] treba ...'
njem. Es gibt... '[0] ima ...'
Es war einmal ein Konig... '[0] bio jednom jedan kralj'
Pojava takve zamjenice česta je u najrazličitijim jezicima. Kao

subjektni lični prefiks nalazimo ju u svahiliju (Mohammed 2001: 59),
kao sufiks u utskome (ute, Colorado, SAD) (Giv6n 1984: 90; notaciju u
glosi malo smo prilagodili):
svah. i-na-nyesha sana leo
3-PRES-kiš(iti) jako danas 'danas jako [0] kiši'
ut. 'uwa-y-ai
kiša-PRES.IPF-3 '[0] kiši'
U hrvatskome takve zamjenice nema, odnosno ona je uvijek ispu

štena (usp. one kiši, one moguće je da on stvarno nije normalan), ali
postoji jedna zamjenica koja joj je svojstvom prividnosti bliska, upravo
bi se moglo reći da je engl. dummy (»glumI, figura« sintaktičko mjesto,
a semantički je prazna i poput džokera može stajati umjesto svega, pa se
u hrvatskome za nju rabe termini žućak, žeton). Ta je zamjenica neutral
no to, s vrlo raznovrsnom uporabom, primjerice u objektnim surečeni
cama s glagolima koji zahtijevaju dopunu u kosome padežu:
Razmišljam o tome da odem odavde. � Razmišljam da odem odavde.
Mislim o tome da odem odavde. � *Mislim da odem odavde.
ili kao neutralni forički, deiktički element:
4
11 O takvim zamjenicama u romanskim, slavenskim jezicima i engleskome v. u
Klajn (1985: poglavlja 7-8).
Što to govoriš?
Što se to događa?
Tko to kuca na vrata?
[ ...]To valjda netko kuca na vrata.
Iz takvih primjera vidimo dvoje. Prvo, objašnjenje postanka zamje

nica tko, što (� k-to, č-to); u primjerima tko to, što to imamo opet to
isto (k-to-to, č-to-to). Drugo, realna, pragmatička funkcija i značenje
zamjenica mogu biti jako složeni i razrađeni. Kako?
Pragmatika i socijalna deiktičnost zamjenica. Osim temeljnih -
lični su obilježivači, upućivačke su riječi - zamjenice u jezicima svijeta
često služe u uporabama koje se sinkronijski teško mogu dovesti u vezu
s temeljnima ili se s njima nikako ne mogu dovesti u vezu. Maločas
spomenute semantički prazne zamjenice primjer su za to. Ili zamjenice
(zamjenice?) s prezentativno-uskličnim značenjem u rečenicama poput
hrvatskih:
Koja si ti budala!
Koji sam ja luzer!
Ili zamjenice (zamjenice?) u frazeologiziranim uskličnim i modal

nim oblicima tipa bogami, bogati, oca mu (njegovoga), milu mu majku,
eto ti ga sad, mani ga i sl.:
!!Boga mu njegovog, pa što radi ta Ivana?
Prema odnosu mu/njegovoga - lvana vidi se da tu nije riječ o pukoj

katafori. U tom primjeru imamo i pokazno ta, a pokazne zamjenice,
opet, imaju neobično nijansirana i teško uhvatljiva značenja, koja ne
rijetko više ovise o nekoj vrsti empatije, prisnosti govornika i sugovor
nika s trećom osobom, nego o deiktičnosti, usp. primjere (govornici
hrvatskoga sami sebe mogu testirati osjećaju li da u njima ima što razli
čito na empatijskoj razini i - ako ima - što je to):
Što je toj Ivani!?
Što je onoj Ivani!?
Ako ogledamo lice, njegova uporaba također može biti u raskoraku

s temeljnim značenjem:
Rajčicu propasiramo i ohladimo ...
Tko smo u toj rečenici mi? Riječ je zapravo o svojevrsnoj bezlič

noj uporabi 1. lica pl. (:::::: Rajčica se propasira i ohladi). Ili kad koga
upitamo Kako smo?, a zapravo mislimo 'Kako ste?' (1. lice pl. rabimo
umjesto 2. lica pl.), odnosno 'Kako si?' (1. lice pl. umjesto 2. lica sg.).
Ili uporaba tzv. etičkoga dativa, za uspostavu prisnosti, familijarnosti,
kao u hrvatskome:
Nešto ti nisam od volje.
Nakraju smo ti se mi razišli svak na svoju stranu.
Govornik ličnim obilježivačem sebe stavlja u odnos prema sugo

vorniku (tebi nisam od volje, tebi smo se razišli) premda tog odnosa
u bitnome smislu nema; odnos se tu tek uspostavlja i nije inherentan
(posvojan) kao u rečenicama ruke su ti hladne,ja sam ti prijatelj i sl.
Tako dolazimo do socijalne (društvene) deikse. 412 Zamjenice -oso
bito lične, odnosno lični obilježivači kao takvi-vjerojatno više od dru
gih vrsta riječi zrcale društvene odnose u pojedinoj jezičnoj zajednici.
Dakako, u naravi je svake jezične komunikacije iskazivanje odnosa
među sudionicima komunikacije, koji se odnos iskazuje kroz leksički
odabir, kroz odabir glagolskih načina i modaliteta, kroz uporabu titula
i riječi za srodstvo, oslovljavanje imenom, prezimenom, nadimkom,
kroz uporabu različitih jezičnih registara (pojedini jezici imaju njihove
veoma razrađene opreke, u smislu visoko-nisko, formalno-neformalno,
prisno-suzdržano, ritualno-svakodnevno), kroz uporabu eufemizama,
posebnih kodova kao što su primjerice tepanje djeci i kućnim lju
bimcima, sleng, mother-in-law-jezici i sl. 413 Usporedimo dvije hrvat
ske rečenice kojima govornik od sugovornika traži, pita zapravo istu
obavijest:
Čuj, daj mi reci ...
Oprostite, biste li mi, molim Vas, rekli ...
Odabir jedne ili druge ovisi o mnogočemu izvanjezičnome, što se

tiče izvanjezičnog odnosa govornika i sugovornika - o njihovu dru
štvenome rangu, statusu, službi, socijalnoj udaljenosti ili bliskosti,
412
Engl. termin social deixis prema Siewierska (2004).
413
U mnogim australskim jezicima postoje poznati stilovi izbjegavanja (engl. avo
idance style), stilovi rezervirani za obraćanje pojedinomu članu svojte, npr. puncu,
šurjaku, ili za razgovor u prisutnosti punice. Obično se zovu jezicima za punice
(engl. mother-in-law language), što zapravo manje odgovara pravomu stanju stvari
jer se u tim kulturama s punicom počesto upravo ne smije razgovarati. Razlike iz
među šurjačkoga (engl. brother-in-law language) i običnoga jezika mogu biti jako
zanimljive (v. Dixon 1982: 65-71; 2002: 91-5; Anderson -Keenan 1985: 275-7).
emocionalnoj udaljenosti ili bliskosti, dobnoj udaljenosti ili bliskosti,

o tome odvija li se komunikacija privatno ili javno, neformalno ili for
malno, o tome postoji li među njima simetričan ili asimetričan odnos,
odnos moći ili ravnopravnosti ... Svi ti odnosi u jezicima svijeta često
su iskazani upravo ličnim obilježivačima i ostalim zamjenicama, pa
njihova pravilna uporaba u pojedinome jeziku zahtijeva poznavanje
ne samo oblika, sintaktičkih i diskursno-pragmatičkih pravila nego -
dapače ključno - poznavanje društvenih odnosa među sudionicima i
nesudionicima komunikacije. Tri su osnovna načina iskazivanja soci
jalne deikse: 414 manipulacijom opreka koje pružaju paradigme ličnih
obilježivača, uporabom posebnih ličnih oblika koji se zovu honorifici
te izbjegavanjem ličnih obilježivača i uporabom imenica.
Prvo, manipulacija brojem i licem unutar paradigme ličnih obilježi
vača. Rekli smo već da hrvatsko mi može značiti '1+ 2', '1+3', '1+ 2+3',
'1+ 1+ 1+ ...' (npr. skupno prisezanje uglas), '2' (npr. u kontekstima tipa
Kak smo? 'Kako si?, Kako ste?').Možemo još dodati i »samo«'1', bilo
da je riječ o tzv.autorskome mi ili mi iz skromnosti (pisanje u 1. licu pl.,
što je odlika znanstvenoga jezika)4 15 bilo da je riječ o majestetičnome
kraljevskom mi (npr.u starijim tekstovima, Mi baron, Josip Jelačić ... ).4 16
U jezicima svijeta ima izvanredno zanimljivih načina takve manipu
lacije licem i brojem, pogotovo ako se još uključe odnosi ekskluziv
nosti i inkluzivnosti. U zapadnoeuropskim jezicima - piše Siewierska,
pod francuskim utjecajem - veoma je raširena uporaba onoga što se u
hrvatskome zove vi iz poštovanja. Budući da takav slučaj nalazimo u
mnogim jezicima i kulturama, očito je riječ o dubljem kognitivnom i
općeljudskom procesu, koji se ne dade svesti na utjecaj pojedinoga jezi
ka i kulture. U fidžijskome dijalektu boumaa nesingulame se zamjenice
pri obraćanju rabe primjerice ovako (Dixon 1988: 53; u standardnome
fidžijskome konvencije su malko drugačije):
2.Du. stvarni ili budući punica, svekar, snaha, zet
2.Pc. brat ili sestra suprotnoga spola, stariji brat ili sestra općenito
2.PL. seoski starješina
414
V. Siewierska (2004). Od ostale literature valja spomenuti još Head (1978), An
derson - Keenan (1985), Mtihlhausler - Ham� (1990), Corbett (2000: poglavlje 7);
nešto srpskih i hrvatskih primjera ima i u Klajn (1985).
415
Kad u znanstveni časopis predaš rad pisan u 1. licu, redovito barem jedan od re
cenzenata zamjeri da je rad pisan neznanstvenim stilom, ako već ne i neznanstveno.
416
O istome takvu mi u španjolskome v. u Vinje (2006).
Još 1960-ih godina pojavila su se za takve uporabe objašnjenja tipa

više je bolje (pluralom se služimo da bismo singularu iskazali pošto
vanje), a popularnost i znanstveno utemeljenje dala im je od 1980-ih
nadalje kognitivna lingvistika. Pritom se dadu uspostaviti i veoma za
nimljive univerzalne tendencije (v. Head 1978: 190ft), primjerice to da
je manipulacija brojem u zamjenica najčešći način uspostave stupnjeva
poštovanja i društvene distance, to da se varijacije u broju za iskaziva
nje poštovanja ili društvene distance uvijek rabe za individue (ne i za
skupine individua), to da se značenja oblika prostome deikse (opreka
proksimala i <listala) redovito prenose i na uspostavu društvene distance,
to da će oblik koji znači manje poštovanja i društvene distance ustupiti
pred onim koji znači veće poštovanje i društvenu distancu, a ne obratno
(kako se dogodilo s engl. thou 'ti (2. sg.)' i you 'vi (2. pl.)' - u jezicima
se neće dogoditi da you ustupi pred thou) i sl.417 Manipulirati se može i
licem. U tom smislu poznat je za neke govornike pompozan način go
vora o sebi u 3. licu sg., u hrvatskome tako često govori T. Merčep (npr.
T. M.: Tomislav Merčep nema veze s Pakračkom poljanom), a Siewier
ska (2004: 218-9) piše da je dozu distance svojedobno iskazivala i M.
Thatcher kad bi o sebi govorila u 1. licu pl. (kao iz skromnosti, zapravo
kraljevsko). Neobičnu uporabu 1. lica pl. u suvremenome hrvatskom
nerijetko čujemo od I. Kostelića (npr. I. K.: Dobro smo otpeljali drugi
lauf- govornik, doduše, misli na čitav svoj tim, ali svejedno može za
zvučati neobično jer lauf je otpeljo on sam). U starijemu kajkavskom
pod njemačkim utjecajem (gdje postoji oni iz poštovanja, dakle Sie, ne
1hr) imamo uporabu 3. lica pl. za 3. lice sg. (npr. Mamica su štrukle
pekli ... , Gospon doktor zakla/i su barunicu!). U mnogim se jezicima za
iskazivanje poštovanja rabe i refleksivne zamjenice, primjerice u dra
vidskima u Indiji (Head 1978; Siewierska 2004: 224).
Drugo, jezici jugoistočne i istočne Azije poznati su po veoma razra
đenim sustavima honorifika (engl. honorific), posebnih oblika (leksema
ili afikasa) kojima se iskazuje status govornika i sugovornika. Honorifi
cima mogu biti prožete sve jezične razine, pa je u tim jezicima zapravo
teško sklopiti rečenicu a da ne znamo komu se obraćamo, kakav je naš
4
17 U engl. se oblik za plural (yau) nametnuo kao danas jedini. Arhaični singularni
oblik thou danas će se javiti samo dijalektalno ili u posebnim (obrednim) konteksti
ma, npr. kao objekt u With this ring I thee wed 'Ovim te prstenom vjenčam' (formula
pri vjenčanju), ili u posvojnom obliku u Hallowed be thy name 'Sveti se ime tvo
je'. Distinkcija pluralnoga you prema singulamomu, ponajprije u američkom engle
skom, iskazuje se razgovomo sayou all,y'all 'vi svi'.
odnos prema njemu i o čemu govorimo. Brojne honorifike nalazimo

u nepalskome (razrađeni su prema kastinskomu sustavu), japanskome,
javanskome, a kao prvaci u njihovoj brojnosti poznati su korejski i taj
ski.418 Tajski sve skupa ima 27 oblika zamjenice za 1. lice, 22 za 2. lice i
8 za 3. lice (Iwasaki - Ingkaphirom 2005: 49ft). Mnogi su od njih izra
zito rijetki i/ili specijalizirani (primjerice oblik za 1. lice aattamaa rabi
budistički svećenik kad razgovara s ne-bliskim laikom ili svećenikom
niže rangiranim od sebe), ali broj najčešćih i redovito rabljenih i dalje
je velik - 9 za 1. lice, 8 za 2. lice i 5 za 3. lice. Osnovni repertoar za 1.
lice - dakle zamjenicaja - izgleda prema spolu govornika i formalnosti
komunikacije ovako:
MUŠKO MUŠKO/ŽENSKO ŽENSKO
NAJFORMALNIJE khaaphacaw
kraphom
dichan
phom
chan
raw
khaw
tua eelJ
NAJNEFORMALNIJE kuu
Treće, socijalna deiksa može se iskazati neuporabom ličnih obilježi

vača ili uporabom imenica i općih obilježivača postalih od imenica. U
japanskome se lični obilježivač neće upotrijebiti u prisnu, familijarnu
obraćanju sa sebi ravnim ili kad se govori o sebi (Siewierska 2004:
235). U europskim jezicima česta je pojava razvoja neutralne zamjeni
ce postale od imenice sa značenjem 'čovjek' (usp. fr. on� lat. homo,
njem. man� Mann, pa i hrv. čovjek� čovjek, v. § 2.3, dok će to u
engl. biti one 'jedan'). U poljskome je vrlo razrađena uporaba imenica
pan, pani, panstwo 'gospodin, gospođa, gospoda', koje se uporabom
približavaju honorificima (Siewierska 2004: 223--4), a nerijetko se u
gramatičkim opisima ubrajaju u lične zamjenice (Vidović Bolt 2011:
76). Isto vrijedi i za portugalsko senhor (Head 1978; Siewierska 2004).
418
Budući da je riječ o genetski nepovezanim jezicima (npr. tajski, burmanski, vi
jetnamski, korejski), honorifici su njihova tipološka, arealna odlika. Općenito o ho
norificima v. Siewierska (2004: 228-9), Anderson - Keenan (1985: 271), više o
korejskome v. u Sohn (1999: 407ft), Marković (2010b: 28-9).
Najzad, uporaba ličnog obilježivača može se posve izbjeći uporabom

imenice, primjerice 1. lice (odiozno ja) kadšto će se u hrvatskome sa
kriti iza moja malenkost, pisac ovih redaka i sl. Odrasli socijalno-dis
kursnom praksom neuporabe zamjenica uglavnom vladaju, ali djecu
treba poučiti, pa ćemo dječju »nepristojnost« i u hrvatskome nerijetko
»ispraviti« korenjem poput ovoga:
Koja ona?! Za tebe je to gospođa... !
Općenito, zamjenica za 3. lice izbjegavat će se ako je nesugovomik

prisutan ili ako ga poštujemo -upotrijebit će se ime, ili titula, ili riječ za
srodnički odnos, ne zamjenica on, ona. Sa »zamjeničkom« uporabom
imenica u vezi možemo spomenuti i pomak značenja imenica poput
teta, baka, stric, striček, kum u sjevernoj Hrvatskoj prema nerodbinsko
mu (prema tituli) ili prodavačevo oslovljavanje kupca sa susjed, susje
da (kupac uopće ne mora biti susjed, nego se tom imenicom uspostav
lja neka socijalna prisnost, a susjed je titula). Zbog raširenosti uporabe
imenica umjesto zamjenica za neke se jezike tvrdilo da i nemaju ličnih
zamjenica; Bhat (2004) piše da vjerojatno ipak nije riječ o tome, nego
upravo o njihovu izbjegavanju.
8.6 Napomena o ustroju hrvatskih zamjenica

Činjenica da su zamjenice, prvo, često supletivne unutar paradigme,
drugo, dugim povijesnim razvojem često stopljene, sraštene ili kontra
hirane, čini ih nerijetko tvrdim orahom za morfsku raščlambu, štoviše
nije neobično da su posve neraščlanjive (to se osobito tiče njihovih kli
tičkih oblika). U hrvatskoj gramatičkoj tradiciji nije se na tome nešto
osobito radilo. 419 Segmentaciji svakako ima mjesta. Uvažavajući dija
kroniju mogao bi se primjerice u nominativnim oblicima zamjenica tko
i što izlučivati formant kojega u kosim padežima nema:
tko što ovaj taj onaj
NOM. k-0-to č-0-to ov-aj t-aj on-aj
.GEN. k-oga č-ega ov-oga t-oga on-oga
DAT. k-omu č-emu ov-omu t-omu on-omu
Dakako, za takvo što u gramatikama onda treba »revitalizirati« ba

rem dvije morfonološke promjene kao sinkronijske, metatezu kt---* tk
419
Znatan pomak u tom smislu donose Kačić (1995; 2000) i Silić - Pranjković
(2005).
8.6 Napomena o ustroju hrvatskih zamjenica • 357
te smjenu čt � št. Time bismo s jedne strane izbjegli supletivizam u

upitnih zamjenica (što je manje važno) i dobili u nominativu očeki
van gramatički morf -@, s druge uočili bismo korijene k- č- ov- t- on-,
čime bismo si olakšali uvid u paradigmu. »Idealno« bi bilo kad bismo
i u demonstrativima mogli prepoznati nominativno -@ (on-@-}), no to
bi išlo malo teže jer je u njih a dugo (onaj), pa ga ne možemo tretirati
kao sekundarno. Korijene ov- t- on- k- ionako imamo u čitavu nizu
prooblika: 420
ov-ak-(a)v-0 t-ak-(a)v-0 on-ak-(a)v-0 k-ak-(a)v-0
ov-ako t-ako on-ako k-ako
ov-olik-0 t-olik-0 on-olik-0 k-olik-0
ov-dje - (tu) on-dje k-dje (gdje)
ov-uda t-uda on-uda k-uda
ov-amo t-amo on-amo k-amo
- (sada) ta-da on-da ka-da
v-le (odavle) t-le (odatle) n-le (odanle) k-le (odakle)
i u prezentativima, koji su s on- t- ov- u vezi, samo što u njih imamo

početno interjekcijsko e-:
e-vo e-to e-no
Raspored dvaju morfova o kojima govori Bhat (v. gore, § 8.3) ona
kav je kakav očekujemo: P-G, odnosno pronominalni dio (P, npr. deik
tičnost, upitnost)- opći pojam (G, npr. prostor, vrijeme, način, kakvoća,
količina) - gramatički morf (ako je riječ o promjenljivoj riječi):
p G GRAM.
ov/ti on I k ak-(a)v- 0
ov/ti on I k ako
ov/t/on/k olik- 0
ov/t/on/k dje
ov/t/on/k uda
ov/ti on I k amo
ov/t/on/k da
ov/ti on I k le
420
O izlučenim sufiksima v. Skok (1971-1974: s. v. -ako, -amo, -da, -de, le, -olik,
-uda), ARj, Maretić (1899). O upitnome korijenu *kb v. Skok (1971-1974: s. v. ko)
(--+ tko, što, koji, čiji, kaj, ča, što, do-k-le, oda-k-le ...).
Kačić (1995) izlučuje i korijene m- t- s- za lične (s povratnom) i po

svojne zamjenice. Posvojne bi tada imale dvomorfske osnove, što opet
ne bi bilo ništa čudno:
m-ene t-ebe s-ebe
m-e t-e s-e
m-oj-0421 tv-oj-0 sv-oj-0
Naravno, svi ti korijeni, a u dobroj mjeri i sufiksi, danas su posve

neplodni (ili smo do njih došli sinkronim uvidom, reanalizom), no to ne
znači da u morfologiji ne možemo izlučivati i neplodne morfove, pa i
morfeme. Ako možemo u glagola (usp. § 5.5), možemo i u zamjenica.
Upravo problemima u izlučivanju i raspoznavanju morfema posvećeno
je sljedeće poglavlje.
42 1
Dijakronijski, zamjenica moj nije posve jasna postanka; tvoj i svoj nastali su
analogijom.
9. RASPOZNAVANJE MORFEMA
9.1 Uvod
-V ad govorasmo o hrvatskim glagolskim vrstama (v. § 5.5),' prisjetili
�mo se A. V. Tkalčevića, koji u drugom izdanju svoje Slovnice
hervatske pisaše ovako (1873: 57, § 80 C; prenosimo doslovno - spaci
oniranje, kurziv i fet Tkalčevićevi su): 422
Po infinitivu se dele glagolji na šest redovah, kako koji primaju umetak me
dju koren glagolja i nastavak infinitiva ti.
I. red prima ništa: nes-ti, pi-ti.
II. nu: puk-nu-ti.
III. e: um-e-ti.
IV. i: sol-i-ti.
V. a: pad-a-ti.
VI. ava, eva, iva, ova: prod.;.ava-ti, bič-eva-ti, naselj-iva-ti,
kup-ova-ti.
T. Maretić (1899: 234, § 253 a; fet naš) ima ovako:

U I. vrstu idu glagoli, koji ispred nastavka -ti, a iza osnove u neodređenom
načinu nemaju ništa.
Institutska gramatika (Barić et al.1995: 235, § 641; 248, § 680; fet

naš) ovako:
422
Prvo izdanje Slovnice izišlo je g. 1871., treće g. 1876. U trećem izdanju formu
lacija je navlas ista, samo što je grafija drugačija (usp. hervatski - hrvatski, se dele
- se diele, koren - korien, umeti - umjeti).
360 • 9. Raspoznavanje morfema
Prva vrsta. lnfinitivna osnova nema sufiksa.

PRVA VRSTA. Infinitivno-aoristna osnova nema tvorbenog morfa.
D. Brozoviću svojoj Fonologiji usputno piše (Brozović 1991: 386;

fet naš):
[ ...] nalazimo morfem vlaču riječipo-vlač-i. Očito je da je nesvršeni glagol
povlačiti (se) značenjskim sadržajem povezan sa svršenim glagolom povući
(se), tj. po-vu-ći, gdje morfemu vlač odgovara vu.
Akademijina gramatika u Morfologiji glagole tipa reći opisuje ova-

ko (Babić et a!. 1991: 683, § 626; fet naš):
U 3. r[azred]. idu glagoli koji završavaju na -ći. Njihove osnove završavaju
na k, g, d, đ [ ...] Sve dobivaju nastavke -em, -eš...
Najzad, J. Silić (Silić - Pranjković 2005: 42, § 169; fet naš) o prvoj
glagolskoj vrsti ovako:
Infinitivna osnova glagola prve vrste završava sufiksalnim morfemom -@-,
a prezentska sufiksalnim morfemom -e-. Između korijenskoga i sufiksalno
ga morfema posreduju umeci n, d, dn.
Sabrano, isti jezik, isti glagoli, ali opisi potpuno različiti. Različita
terminologija, različita raščlamba, analiza riječi na morfove i morfeme.
Pojednostavljeno, želimo li iz hrvatskih gramatika saznati što o ustroju
hrvatskih glagola I. vrste, možemo saznati da oni u infinitivu ili nemaju
tematskoga (osnovskoga) sufiksa ili da ga imaju, a opet, ako ga imaju,
možemo saznati da je taj sufiks ili ništa ili da je on nešto, možemo naj
zad saznati da su ništa i nešto možda jedno te isto jer je nešto zapravo
ništ(ic)a. - Nije se u tome jednostavno snaći.
S onu stranu pitanja o tome koja je raščlamba »bolja« u ovome nas
poglavlju zanima odakle uopće različite raščlambe, što se u morfologiji
raščlanjuje i na što te dokle se u raščlambi može ići. Za početak kazat
ćemo tri uvodne i načelne. Prvo, terminologiju kroatističkih prethodni
ka očito ćemo morati u dobroj mjeri zanemariti jer po svemu sudeći oni
do nje nisu osobito držali; ako su držali, nisu to i pokazali (što je osno
va, a što korijen, gdje to završavaju osnova ili korijen, a gdje završava
glagol, što je morfem, a što morf- sve je to iz navoda zapravo posve
nerazumljivo). 423 Drugo, kao svojevrstan moto poglavlja citirat ćemo
423
Prigovor - dopuštamo si ga - upućen ponajprije suvremenicima. Tkalčević i
Maretić nisu znali ništa o morfemima i morfovima, ali ta činjenica njihove opise ni
na koji način ne čini lošijima od suvremenih. Naprotiv.
9.2 Apstraktnost • 361
koliko razotkrivačko toliko i utješno mjesto iz Katambe i Stonhama

(2006: 23-4; fet naš):
Nekad su strukturalistički lingvisti držali da je ustanovljivanje mehaničkih
postupaka za identifikaciju morfema realističan cilj.[4241 No nije trebalo dugo
da većina lingvista shvati da je nemoguće razraditi skup otkrivačkih postu
paka koji bi automatski vodili k ispravnoj morfološkoj analizi. [ ...] Treba
stvaralačkoga duha da bi znanstvenik učinio skok u neistražene vode [ engl.
unchartedwaters] koji rezultira znanstvenim otkrićem.[ ...] Pisanje gramati
ke nekoga jezika podrazumijeva izgradnju teorije o tome kako taj jezik funk
cionira uopćavajući njegov ustroj onkraj promatranih podataka. Pa ipak,
premda nema učinkovitih mehaničkih postupaka za otkrivanje gramatičkog
ustroja jezika općenito ili, u našem slučaju, ustroja njegovih riječi, postoje
prilično pouzdane i prihvaćene tehnike što su ih lingvisti razvili radeći na
morfologiji. [ ...] Glavno načelo koje se za raščlambu riječi rabi načelo je
opreke.
Treće, budući da smo tu na jako sklisku terenu, nastojat ćemo se dr

žati materinskoga jezika. Već u njemu pokazat ćemo dovoljno (i vlasti
ta) nesnalaženja, mjesta na kojima nam je materinski sasvim dovoljno
- stran. Uostalom, da je problem lak, poglavlja vjerojatno ne bi ni bilo;
a i sad kad ga ima, u njemu je postavljeno mnogo više pitanja no što je
dano odgovora.
9.2 Apstraktnost
Vidjesmo u § 2 da je načelo opreke u temelju postupka komutacije,
kojim postupkom utvrđujemo dade li se kakav oblik riječi raščlaniti na
sastavne dijelove - morfove - te jesu li ti morfovi ostvaraji jednoga te
istoga morfema ili nisu. Da bismo apstraktnu jedinicu kao što je mor
fem nekako prikazali, da bismo si ju nekako predočili, odabiremo onaj
ostvareni, površinski oblik za koji držimo da je najmanje ovisan o kon
tekstu, da nije podvrgnut alomorfiji ili da joj je podvrgnut minimalno.
Prema tomu među oblicima riječi leksema RUKA:
424
Misli se ponajprije na ključne radove američkoga strukturalizma poput Harris
(1942; 1945; 1946), Hockett (1947), Nida (1948), kojima- dodali bismo -prošav
ša desetljeća nisu umanjila aktualnost. Rad Harris (1942) počinje ovako: »Svrha je
ovoga rada predložiti tehniku određivanja morfema u nekome jeziku, strogu kao što
je metoda koja se sad rabi za određivanje njegovih fonema.«
362 . 9. Raspoznavanje morfema
SG. PL. ADJ. DEMIN. AUGM.

NOM. ruk-a ruk-e ruč-n-I ruč-ic-a ruč-et(-)in-a
GEN. ruk-e ruk-u
DAT. ruc-i ruk-ama
ACC. ruk-u ruk-e
voc. ruc-i ruk-e
LOC. ruk-o ruk-ama
INS. ruk-om ruk-ama
za prikaz korijenskoga morfema odabiremo ruk, a ne ruc ili ruč, i go

vorimo o morfemu {ru:k}. Na sličan način apstrahirajući ostvarene,
površinske fonove dolazimo do fonema, primjerice [k] ispred [a] i [k]
ispred [e] nisu posve isti, ali kako ne donose razliku u značenju, mi si
ih predočujemo kao istu jedinicu (koju bilježimo u kosim zagradama,
dakle /k/). Na sličan način apstrahirajući ostvarene, površinske morfone
dolazimo do arhifonema ili morfonema, primjerice apstrahirajući [k] u
[ruk] (ruka), [c] u [ruc] (ruci), [č] u [ruč] (ručni) dolazimo do iste jedi
nice (koju bilježimo ili kapitalom u kosim zagradama ili u dvostrukim
kosim zagradama, dakle /K/ ili //k//). Oblik kojim se služimo za prikaz
apstraktnih jedinica zove se još od L. Bloomfielda dubinskim, ili temelj
nim, ili ishodišnim (engl. underlying form, underlying representation,
ili jednostavno underlier/underlyer). U fonologiji uglavnom - a onda u
dobroj mjeri i u morfologiji-prihvaćen je uvjet koji je Lass (1984: 63)
nazvao uvjetom jedinstvenosti dubinskog oblika (engl. unique underlier
condition, UUC): 425
Svaku nesupletivnu alternaciju valja objasniti pridružujući svakomu morfe
mu jedan,fonološki specificiran dubinski prikaz, a alomorfiju izvesti općim
(po mogućnosti fonološki specificiranim) pravilima.
Korijenskomu morfemu koji se ostvaruje kao [ru:k], [ru:c], [ruč],

[ruk] pridružujemo jedan dubinski prikaz-/ru:k/-a sve alomorfe izvo
dimo općim pravilima. Opća pravila-ovdje palatalizacija, sibilarizaci
ja, skraćivanje sloga-produktivna su, pravilna i predvidiva. Pritom se u
raščlambi vodimo dvama pomoćnim načelima vodiljama. Prvo, kad god
je moguće, za dubinski prikaz valja odabrati najprošireniji (alo)morf.
Odaberemo li za dubinski prikaz ruc, morat ćemo umnožiti fonološka
425 R. Lass dao mu je takvo ime, no uvjet je u inačicama u fonologiji bio poznat i
prije, npr. u onoj naravne generativne fonologije Th. Vennemanna iz g. 1974. (v.
Odden 2005: 262).
pravila da objasnimo kako on u svim padežima osim DLsg. altemira u

ruk; odaberemo li ruk, hrvatsko pravilo o sibilarizaciji velara ispred i
dostaje nam da objasnimo alomorfu DLsg. Drugo, kad god je moguće,
neka opis naravno proizlazi iz fonotaktičkih pravila jezika o kojemu je
riječ. Prema tomu logičan je slijed ruka � naručiti � narudžba, gdje
alternacija [č � 3 / _ b] 426 slijedi iz hrvatskoga fonotaktičkog pravila
o asimilaciji prema zvučnosti. Kad bismo pretpostavili slijed narudžba
� naručiti, morali bismo pretpostaviti fonotaktičko pravilo o obezvu
čivanju 3 ispred i, a takva pravila u hrvatskome nema (jer da ima, onda
bi džip morao biti čip, a Dsg. hodži morao bi biti hoči).
Slično, s tek nekoliko fonoloških pravila - asimilacijom prema
zvučnosti te pravilom [ts � s] - možemo pokazati da su najbolji kan
didati za dubinski prikaz korijenskoga morfema u latinskim imenicama
lux 'svjetlo', rex 'kralj', lapis 'kamen' prikazi luk, reg, lapid, bez obzira
na ovakav ili onakav površinski oblik (Lass 1984: 64-6):
lux /luk-/ rex /reg-/ lapis /lapid-/
NOM. -S lux [lu:ks] rex [re:ks] lapis [lapis] (+-Uapids])427
GEN. -is lucis [lu:kis] regis [re:gis] lapidis [lapidis]
DAT. -i: luci [lu:ki:] regi [re:gi:] lapidi [lapidi:]
ACC. -em lucem [lu:kem] regem [re:gem] lapidem [lapidem]
ABL. -e luce [lu:ke] rege [re:ge] lapide [lapide]
Dubinski prikaz to je apstraktniji što je različitiji od ostvarenih

morfova, ostvarenih površinskih fonetskih oblika, preciznije rečeno, to
je apstraktniji što je više površinskih morfova u stanju okupiti, biti im
dubinskim prikazom; što je dubinski prikaz sličniji površinskima, što je
manje onih koje okuplja, kažemo da je to konkretniji.
Vratimo li se na UUC, nekoliko problema ostaje neriješeno. Prvo,
što je u UUC-u i eksplicitno spomenuto, jedan od znatnijih problema
morfološkog opisa, zbog kojega većina teorija može samo slijegati ra
menima i priznati poraz - supletivnost. Kako bi primjerice imao izgle
dati dubinski prikaz korijenskih morfema koji se pojavljuju u ovim
oblicima:
426 Da bismo formule vidljivije odvojili od okolnoga teksta, prigodno ćemo ih u

ovome poglavlju okružiti uglatim zagradama.
427 Asimilacija prema zvučnosti [ds-. ts], pa pravilo [ts-. s]; usp. nox 'noć' (Gsg.
noctis),gens 'rod' (Gsg. gentis),pars 'dio' (Gsg. partis), gdje su oblici za Nsg. pre
ma [nokts], [ge:nts], [parts].
SG. čovjek INF. biti Pos. zao

PL. ljudi PRES. jesam, budem COMP. gori
Nema druge nego pretpostaviti da ti korijenski morfemi imaju (ba

rem) dva dubinska prikaza:
/čovek/ /bi/ Izli
/lud/ /jesi, /budi /gori
Sljedeći je problem kazati onda o kojemu je tu morfemu riječ. Jedan
od izlaza-vjerojatno ne jedini, jer tu se moramo osloniti na neku vrstu
intuicije, koja ne mora svima biti prihvatljiva - jest da o morfemu mi
slimo kao još apstraktnijem entitetu no što su to dubinski prikazi,pa da
govorimo o ovim trima morfemima:
{čovek} {bi} {zl}
Dakako, time smo postigli izvanrednu apstraktnost, koja nam se

međutim ne vraća kao prednost u opisu. Prepreka na koju nailazimo
jesu leksemi koji u svojim oblicima nesumnjivo imaju realizacije onih
drugih dubinskih prikaza, kao ljudski, budućnost, pogoršati. Mi, narav
no, možemo pretpostaviti da su korijenski morfemi i u tim leksemima
{čovek}, {bi}, {zl}, ali takvom razinom apstrakcije »otvaramo boko
ve« i omogućujemo kojekakve improvizacije,jer što nam u tom slučaju
priječi da konstatiramo da u majka, mama, mati imamo zapravo isti
korijenski morfem?-To bi bilo čak i jednostavnije dokazati.
Postoji još jedan izlaz, koji smo već spomenuli u§ 3.2 - morfom
(engl. morphome). Aronoffje (1994: poglavlje 1.5) između (morfo)sin
taktičke i (morfo)fonološke jezične razine pretpostavio jednu posred
ničku - morfomsku (engl. morphomic), zapravo istinski morfološku. 428
U paradigmama svih jezika nailazimo naime na to da - prvo, jedna
morfosintaktička funkcija biva iskazana uvijek istim i predvidljivim fo
nološkim oblikom (tradicionalno bismo rekli,»pravilno«); drugo,jedna
morfosintaktička funkcija biva iskazana različitim, ne uvijek predvid
ljivim fonološkim oblicima (tradicionalno bismo rekli, »nepravilno«,
čega je supletivnost krajnji domet); treće, više morfosintaktičkih funk
cija biva iskazano jednim te istim fonološkim oblikom (tradicionalno
bismo rekli, sinkretično, dakle morfološki homonimno). Primjer za
prvo bio bi morf -s za 3. lice sg. engleskoga prezenta (npr. walk-s);
428
Kao generativni lingvist primijetio je da mu sintaksa i fonologija, tradicionalne
generativnolingvističke teme, u opisu nisu dovoljne.
9 .2 Apstraktnost • 365
primjer za drugo razlika u iskazivanju engleskoga perfekta(predvidlji

vo walk 'hodati' - walk-ed i nepredvidljivo think 'misliti' - thought);
primjer za treće činjenica da u engleskome -s može značiti i 3. lice sg.
prezenta i plural imenica, da -ed može značiti i perfekt i particip prošli.
Sve to hoće reći da između sintaktičke i fonološke razine postoji jedna
posrednička razina odgovorna za sva tri slučaja. Funkcije preslikava
nja iz morfosintakse u morfofonologiju zove Aronoff morfomima, pa
se otud termin i pojam morfom u suvremenoj morfologiji počeo rabiti -
prvo, kao jedinica za porodicu fonološki različitih morfema koji imaju
isto značenje; drugo, kao jedinica za porodicu fonološki istih morfema
koji imaju posve različito značenje (što još N. Chomsky prozva funk
cijom disjunkcije istoga morfema). 429 Za naš problem, općenito za opis
hrvatskoga, prvi nam se dio odredbe čini izrazito upotrebljivim. Sto
ga bismo uz malo interpretativne slobode u tretmanu termina morfom
mogli tada {čovek} i {lud} držati različitim morfemima, s različitim
dubinskim prikazima(/čovek/ i /lud/), ali jednim morfomom(za što još
nema ustaljene notacije). 430
Drugo, a s time smo se susreli već na primjerima supletivnosti i spo
menuto je u UUC-u - postojanje ili nepostojanje općega fonološkoga
pravila. Morfovi [lud], ues], [gor] nikakvim se morfonološkim hrvatskim
pravilima ne dadu izvesti iz dubinskih prikaza /čovek/, /bi/, lzV. To nije
upitno. Ali što je s onim slučajevima kad sinkronijskoga pravila nema,
ali posve je sigurno da ga je u dijakroniji bilo. Usp. ove primjere:
NOM. što INF. kleti INF. peći
GEN. čega PRES. kunem PRES. pečem
Sa svima njima u dosadašnjim smo se poglavljima već susreli. Je li

u njima riječ o supletivnom odnosu? Sinkronijski zapravo jest, barem u
prvim dvama. U sinkronome stanju hrvatskoga ne vrijede pravila koja
bismo ad hoc formulirali ovako($ je simbol za granicu sloga):
č-d/ I -+ u I C _ { C, $} kt-+ ć
Ako oblike razložimo na morfove - ujedno i morfeme, dubinske

prikaze - onako kako smo to u ovoj knjizi najčešće činili, dobit ćemo
ovo:
429
S terminom morfom valja biti oprezan jer relativno je frižak i stoga ne potpuno
ustaljena značenja. Poslije Aronoffa (1994) nalazimo ga u Bauera (2003), Booija
(2007), Carstairs-McCarthya (2007: 352).
430
Još neke primjere mogućih hrvatskih morfoma v. u§ 3.2.
NOM. Č-0-tO INF. kle-0-ti INF. pek-0-ti

GEN. č-ega PRES. kun-e-m PRES. pek-e-m
Ako sad na takve dubinske prikaze primijenimo pravila koja su u
povijesti hrvatskoga vrijedjela - a glase upravo onako kako smo ih ad
hoc bili formulirali- stvari postaju nešto transparentnije, osobito ako ih
supostavimo oblicima u kojima se pravila potvrđuju:
štivo pun reći
štovati vuk teći
pošten puzati vući
Takvu rješenju u knjizi smo se nerijetko priklanjali, nerijetko smo
dakle dijakronijske pojave gotovo nasilu prozivali sinkronijskima ili
smo si dopuštali da ih pri eksplikaciji sa sinkronijskima stavljamo u istu
ravan. Time smo, držimo, eksplikaciju učinili apstraktnijom i sveobu
hvatnijom, primjerice omogućili smo si time promatranje svih hrvatskih
glagolskih vrsta na jednak način (korijen+ tematski sufiks+ fleksijski
sufiks). S druge strane, ipak, svjesno smo prelazili metodološku granicu
sinkronije. Ili da preokrenemo kao pitanje: Koja je donja granica dija
kronije do koje smijemo ili možemo ići pri eksplikaciji sinkronije? - Je
li to praslavenski? -Ako jest, zašto baš praslavenski? - Zašto ne bismo
išli i dublje?
Treće, problem nultoga morfa. Iz naših primjera s glagolskim vr
stama s početka poglavlja vidjesmo da nulte tematske morfove - pa i
morfeme - nalazimo samo u jednom od ponuđenih opisa. Kažemo li
da se s tim opisom načelno slažemo, moramo odmah reći i to da nulti
morfovi nipošto nisu nešto samorazumljivo. Ako dakle pretpostavljamo
da i odsutnost fizičkoga materijala može biti realizacija morfema, mo
ramo priznati da se definicija morfema tada jako širi. Kadšto će ona biti
opravdana, kadšto možda i ne (kako veli i Bauer 2003: 112); ono što
jest jasno, jest da ni tu nismo na posve raščišćenu terenu. Nulti morfovi
obično su uočljiviji i lakše dolaze do priznanja u fleksiji, jer je u para
digmi obično lakše utvrditi da u fleksijskom utoru, u pojedinoj ćeliji
paradigme, nešto »nedostaje«:
NOM. grad-0 l.SG. grad-i-m
GEN. grad-a 2.SG. grad-i-š
DAT. grad-u 3.SG. grad-i-0
U derivaciji je teže. To je i univerzalno tako, a na konkretnome je-
ziku pokazuju to na svoj način i gramatike Babić et al. (1991) i Barić
9.2 Apstraktnost • 367,
et al. (1995), koje u fleksiji imenica imaju nulte morfove, ali u glagola
nemaju ni u fleksiji ni u derivaciji Ger tematski morf i fleksijski morf
tretiraju kao jedan morf). Da bismo u I. glagolskoj vrsti govorili o nul
tome tematskom morfu, valja dakle prvo tematski morf u svim glagol
skim vrstama razlučiti od fleksijskoga:
V. IV. III. II. VI.
INF. gleđ-a-ti' grad-i-ti vid-e-ti dig-nu-ti put-ova-ti
PRES. gled-a-m grad-i-m vid-i-m dig-ne-m put-uje-m
pa tek u drugome koraku analogijom pretpostaviti da tematskoga morfa
jednostavno mora biti i u I. vrsti, tek što je on u njoj nulti:
I.
INF. pek-0-ti
PRES. pek-e-m
Prije 140 godina to je bio uvidio i A. V. Tkalčević, pa je kazao da I.
redprima ništa, što je posve oprečno formulacijama Maretićeve ili gra
matike Barić et al. (1995) (nema ništa, nema sufiksa). Tkalčević uviđa
da i u I. vrsti ima nešto, a to nešto jest ništa, dakle nula. Pitanje mjere i
tu će se međutim pojaviti kao problem. Naime ako u II. i VI. glagolskoj
vrsti s raščlambom idemo dalje (a zašto ne bismo, tako je učinjeno i u
Silić - Pranjković 2005):
II. VI.
INF. dig-n-u-ti put-o(v)-a-ti
PRES. dig-n-e-m put-u(j)-e-m
nema razloga da analogijom ne idemo dalje i u ostalim vrstama, pa
dobivamo ovo:
V. IV. III.
INF. gled-0-a-ti grad-0-i-ti vid-0-e-ti
PRES. gled-0-a-m grad-0-i-m vid-0-i-m
a u I. vrsti onda, dakako, ovo (npr. u glagolu peći):
I.
INF. pek-0-0-ti
PRES. pek-0-e-m
Takvo rješenje možda je izvanredno apstraktno, možda genijalno, ali
koliko nam je ono intuitivno blisko? Recimo i da nam je blisko, ali kako
ga onda nema ni u najapstraktnijim hrvatskim gramatičkim opisima?
Možda usporedba s engleskime rasvijetli štogod. Engleski ima »tek ne

koliko neupitnih fleksijskih afikasa, među njima afiks za iskazivanje
plurala imenica (knight-s ['vitezovi']), perfekta glagola (arrive-d ['sti
goh']) i superlativa pridjeva (fast-est) ['najbrži']« (Zwicky - Pullum
1983: 503). 431 Tu su još -s za 3. lice sg. prezenta, komparativno -er, a
da bi se dokazalo postojanje još ponekoga, primjerice negacijskoga n 't,
valja pisati znanstvene radove (tako nastade Zwicky - Pullum 1983).
»Idealna« bi prezentska paradigma engleskoga glagola work 'raditi' po
svemu onda izgledala ovako:
SG. PL.
1. work-0 work-0
2. work-0 work-0
3. work-s work-0
No bi li ona bila intuitivna, naravna, konačno normalna? Koja bi

bila njezina prednost pri učenju engleskoga kao stranoga jezika? Po
čemu bi opis s pet nula bio mudriji ili elegantniji od onoga koji jedno
stavno kaže da se u 3. licu sg. prezenta na bazu sufigira -s? Vratimo li
se hrvatskomu, koliko nultih morfova u gramatici valja ustanoviti da bi
gramatika bila dosljedna, po mogućnosti što apstraktnija, a opet intui
tivno prihvatljiva i upotrebljiva?
Četvrto, kad uopće govorimo o dvama morfemima, a kad o jedno
me, odnosno kad su dva morfa realizacija istoga morfema, a kad reali
zacija dvaju morfema? Taj problem daleko je od trivijalnoga i nerijetko
ga je bez apstraktnih uvida nemoguće i uočiti. Kazati da su dva morfa
ostvaraj različitih morfema ako se razlikuju i u obliku i u značenju, ni
izdaleka nije dovoljno. Ako zanemarimo posve legitimno pitanje a ko
liko se dva morfa smiju razlikovati?, možemo pogledati samo nekoliko
prirp.jera u hrvatskim gramatikama različito riješenih.
Primjer 1. Za imenički sufiks -ot Babić (1986: 318; 2002: 364) ima
četiri potvrde:
život, galijot (sic!, saj), rižot, Ćunskot ( etnik prema Ćunski)
Sufiks se tu izlučuje ondje gdje je pitanje ima li ga uopće. Među potvr

dama apelativima samo je život domaća, naslijeđena riječ. Babić ju do
vodi u vezu sa živjeti. Riječ život prastara je izvedenica (balto-slavenska,
431
Da je komparacija u engleskome fleksija, to pišu i Quirk et al. (2007: 458ft).
Lako za nas, ali o tome da bi ( engleska) komparacija bila fleksija, a ne derivacija,
dvoji i Corbett (2007).
Skok 1971-1974: s. v. živ, -ot2). Ako to i ne uzmemo kao metodološki

problem, kako dokazati da je tu riječ o sufiksu -at? Usporedbom s čime,
komutacijom s čime? - S imenicama galiot i rižot, za koje Babić sam
veli da su prema tal. galeotto, risotto? Ako segmentacija živ-at-@ i ima
smisla (a to je sinkronijski dvojbeno - riječ je o neplodnome sufiksu),
onda tu moramo govoriti o jedincatome morfu (v.§ 2.2), jer drugih po
tvrda u Tvorbi riječi nema.432 Povezivanje s galiot (tada gali-at-@, usp.
gali/ji-a) i rižot (tada riž-ot-@, usp. riž-a) domišljanje je ne puno napred
nije od pučke etimologije (o pučkoj etimologiji v. niže te u§ 12.2).
Primjer 2. Za imenički sufiks -etina Babić (1986: 226-8; 2002:
264-6) uz ostale navodi ove potvrde:
budaletina, vrećetina, ženetina, ovčetina, frazetina, bravetina, svinjetina,
ribetina, ručetina ...
Osnovno im je, veli, augmentativno značenje, a dodatno im znače
nje može biti pogrdno. Nadalje, »ako izvedenica označuje meso, tada
prvi slog osnove ima kratkouzlazni naglasak«. Što tu imamo? - Imamo
nekakav formant -et(-)in-a. Taj formant ima dva jasno različita znače
nja - augmentativno (s eventualnim dodatnim pejorativnim) i značenje
'meso od X' .433 Dva značenja toga formanta uvjetuju i jasno različit
naglasak izvedenice, jednom je to kratkouzlazni na prvome slogu for
manta (odnosno augmentativni formant upravo je -etina, kao što su u
hrvatskome naglašeni još neki augmentativni sufiksi, poput glav-ešina,
kuć-erina, zmij-urina, orl-ušina), drugi put je kratkouzlazni na prvome
slogu izvedenice:
AUGM. 'meso X'
budal-etin-a brav-etin-a
vreć-etin-a svinj-etin-a
rib-etin-a srn-etin-a
fraz-etin-a janj-etin-a
kurv-etin-a zeč-etin-a
Ako je tomu tako, ako je riječ o dvama značenjima, koja se k tomu
očituju u sustavno različitu naglasku izvedenice, onda je riječ o dvama
432
Maretić (1899: 340) govori o »onomatopoetskom« -at u grohot, klokot, kokot,
pa i život. Tako i Skok (ibid.). Svega toga Babić nema. Usp. i Klajnovu kri
topot ...
tiku (2002: 8-9).
433
Gdje bi X bila imenica za životinju u bazi; od Kiklopa R. Marinkovića ta živina
može biti i čovj(ek).
morfemima. Rekli bismo da je njihovo poistovjećivanje metodološka

pogreška, ravna onoj kad bismo kazali da u hrvatskome postoji formant
-o, koji eto slučajno može značiti Nsg. e-sklonidbe (npr. iv-o, Tom-o),
Vsg. e-sklonidbe (npr. iv-o, Tom-o, miljk-o), a zašto ne i NAVsg.
a-sklonidbe (npr. se!-o, ok-o, prav-o). Držimo stoga da su opisi koji
luče dva sufiksa - tako Barić et al. (1995: 318 , 328-9) i Klajn (2003:
78-9) - mnogo bolji. Iz istoga razloga nismo se priklonili drugomu
dijelu odredbe morfoma (v. gore); koliko nam se čini, u konkretnim
opisima taj dio samo škodi.
Primjer 3. Vidjeli smo na početku poglavlja da Brozović glagol
povući se raščlanjuje ovako:
po-vu-ći (se)
Slično se i u Akademijinoj Morfologiji veli da glagoli I. vrste »zavr
šavaju na -ći«. Takvom raščlambom- koja je potpuno legitimna (zašto
ne bi bila)- stvaramo si međutim dva problema. Prvo, završavanje nije
termin koji bi u morfologiji osobito pomogao, osobito ne u znanstve
noj gramatici kakva je Akademijina,434 osobito ne ako se dalje veli da
osnova završava na k g d đ- kako osnova završava na k kad glagol za
vršava na ći?435 Drugo, morfem je, kako smo ga razumijevali, jedinica,
a jedinice su po naravi stvari apstraktne (v. § 2.2).436 U ovome poglavlju
apstraktnost smo kao pojam doradili rekavši da j� dubinski prikaz mor
fema to apstraktniji što je više morfova u stanju obuhvatiti, što je više
morfova iz njega izvodivo. Tim načinom gledano, ako je v71 morfem,
njegov dubinski prikaz, onda je on potpuno neapstraktan, iz njega je
apsolutno nemoguće derivirati koji bilo morf osim korijenskoga u infi
nitivu. Drugim riječima, na taj način raščlanjen glagol povući u infini-
. tivu ima jedan korijenski morfem, u prezentu drugi (1. sg. povučem), u
imperativu treći (2. sg. povuci), u aoristu četvrti (1. sg. povukoh) i tako
dalje. A riječ je o jednome te istome morfemu (!)- morfemu {vu:k} -
koji se realizira u svojim alomorfima, a svi ti alomorfi iz dubinskoga
su prikaza lako izvedivi posve pravilnim i sinkronijskim promjenama,
434Na nekim propedeutičkim razinama možda i nije neadekvatno govoriti o završa

vanju, u gramatici koja želi biti znanstveni nacrt za svaku drugu hrvatsku gramatiku
vjerojatno ipak jest.
435 Za glagol s korijenom na h (vfći - vršem, npr. o žitu) veli se da je zastario, da je
standardno vršiti - vršim.
436 Kilogram ili metar kao jedinice ne postoje realno, postoji ono što teži 1 kilogram
i ono što je dugačko 1 metar, ali kilogram i metar kao takvi ne postoje.
9 .2 Apstraktnost • 3 71
palatalizacijom i sibilarizacijom, dapače u aoristu imamo i neuvjetova

nu inačicu [vu:k], inačicu bez alomorfije:
PRES. po-vuk-e-mo (povučemo)
IMP. po-vuk-i-mo (povucimo)
AOR. po-vuk-os-mo (povukosmo)
Za izvođenje infinitiva i imperfektivnoga glagola, doduše, i dalje mo
ramo posegnuti za ne posve sinkronijskim promjenama (kt � ć, prije
voj, vokalizacija I� u, usp. stsl. povleći, kajk. povleči), ali opis time ne
gubi na ekonomičnosti i transparentnosti:
INF. po-vuk-0-ti (povući)
IPF. po-vlak-i-ti (povlačiti)
Najzad, sve takve raščlambe glagola moguće su samo uz pretpostav
ku - kojoj je u nas najistaknutiji zagovaratelj J. Silić (v. npr. Silić 1991)
- da se minimalni ustroj hrvatskih glagola sastoji od triju morfema (ko
rijen+ tematski sufiks+ fleksijski sufiks). U gramatikama u kojima se
prezent raščlanjuje ovako:
SG. PL.
1. vuč-em vuč-emo
2. vuč-eš vuč-ete
3. vuč-e vuk-u
dakako da ne može biti govora ni o kakvim tematskim sufiksima (gdje
mi vidimo dva morfa, one vide jedan), pogotovo ne nultima.
Primjer 4. Institutska gramatika Barić et al. (1995: 182-3) piše da se
komparativ pridjeva u hrvatskome tvori »od osnove pridjeva nastavci
ma -f (ili -!ji), -ijf, -šf«. I dalje, za -f, da pred tim »nastavkom« pridjev
ima jotiranu osnovu. Primjerice:
»OSNOVA« »NASTAVAK« COMP.
žut žući
star iji stariji
mek ši mekši
Razina nedorađenosti takva opisa dobar je pokazatelj kako grama
tika temeljena na posve neapstraktnu uvidu može biti proturječna sama
u sebi. Prvo, terminološki gledano, kaže se da se komparativ »tvori na
stavcima«. U okviru onoga kako smo termine tretirali u ovoj knjizi to bi
bila nedorađena terminologija, ali ona je nedorađena i unutar gramatike
Barić et al. (1995). U toj, a i u većini naših gramatika, »nastavak« je

fleksijski morf, a fleksijskim se morfovima ništa ne »tvori«, nego se
»oblikuje«; za tvorbu služe (tvorbeni, derivacijski) »sufiksi«. Drugo,
takav opis u neskladu je s dijakronijom; to, doduše, ne mora nužno
značiti da je i sinkronijski netočan. Treće, ako je »nastavak« z, po čemu
se komparativ razlikuje od tzv. određenih oblika pridjeva i zašto je u
komparativu »osnova jotirana«, a u pridjeva nije:
»OSNOVA« COMP. »ODREĐENI« OBLIK
žut žući žuti
Ako se držimo morfonoloških pravila, kad je to bilo u dijakroniji

bilo u sinkroniji hrvatskoga ijedno i jotiralo bilo što?! 437 Ono što i u
hrvatskome »može«, jest palatalizirati. Ako je tako, po čemu onda zna
demo da u pridjeva s tvrdim palatalom nije riječ o palatalizaciji:
»OSNOVA« COMP. »ODREĐENI« OBLIK
jak jači jaki
Sve u sve, konkretnost raščlambe dovodi nas tu do posve nevjerojat

nih zaključaka. Ako međutim na temelju površinskih oblika - u kojima
redovito imamo jotaciju - posve razumno i ne odveć pronicljivo pretpo
stavimo da tu sigurno imamo posla s nekakvim}, pa pretpostavimo da
se komparativ jednosložnih pridjeva s dugim slogom i pridjeva sa se
kundarnim sufiksima -(a)k-, -ek-, -ok- tvori s tvorbenim sufiksom -}-, a
da je -z naravan gramatem za II. pridjevsku deklinaciju - za što čak i ne
možemo reći da je osobita apstrakcija - svi komparativi postaju posve
pravilni i predvidljivi (u okviru hrvatske morfonologije) i izbjegavamo
potrebu za bilo kakvim domišljanjem ni zbog čega jotiranih osnova:
POS. COMP.SUF. GRAM. COMP.
žut-0 -j- -I žući
cm-0 -j- -I crnji
mlad-0 -j- -I mlađi
glup-0 -j- -I gluplji
jak-0 -j- -i jači
slad(-/a/k)-0 -j- -I slađi
niz(-/a/k)-0 -j- -I niži
vis(-ok)-0 -j- -I viši
437
Uostalom, ako u istoj gramatici pogledamo dio o jotaciji, nećemo pronaći ništa
o jotaciji sa i.
9 .2 Apstraktnost • 3 73
dub(-ok)-0 -j- -I dublji

dal(-ek)-0 -j- -I dalji
I naravno, druga dva komparativna sufiksa nisu -ifi i -š'f, nego su

-ij- i -š-: 438
POS. COMP.SUF. GRAM. COMP.

star-0 -ij- -I stariji
tug-(a)n-0 -ij- -I tužniji
elegant-(a)n-0 -ij- -I elegantniji
mek-0 -š- -I mekši
lak-0 -š- -I lakši
lep-0 -š- -I ljepši
Primjer 5. Odraz (refleks) staroga jata sporno je kroatističko mjesto

- fonem, dva fonema, morfonem, što li je? U ovoj ga knjizi uglavnom
bilježimo sa e (rogatim e), što smo smatrali sasvim prikladnom i odgo
varajuće apstraktnom notacijom.4 9 Time smo istodobno jasno htjeli ka
3
zati da ga smatramo sinkronijskom hrvatskom činjenicom, pa bi počet

nu rečenicu valjalo dotjerati otprilike ovako: Jat je sporno kroatističko
mjesto ... To naše jat, to što bilježimo sa e, ne držimo ni praslavenskom,
ni starohrvatskom, ni ikakvom drugom činjenicom doli hrvatskom, to
je sinkroni hrvatski jat. Ono što može biti sporno jest je li on fonem,
morfonem ili što, odnosno može biti sporno realizira li se on kao jedan
fon, dva fona, ili kao diftong, ali držimo da nije sporno da on jest, pa ga
onda kao takva u dubinskome prikazu i bilježimo. Da takva razina ap
strakcije u morfologiji nije otegotna okolnost, dobro se vidi u raščlambi
glagola III. vrste, kod kojih u infinitivu, aoristu i glagolskome pridjevu
radnom imamo sufiks -e-, a u glagolskome pridjevu trpnom -je-, što se
u hrvatskoj grafiji bilježi isto, a nije isto:
INF. GPR. GPT.
vid-e-ti (vidjeti) vid-e-l-0 (vidio, M.) vid-je-n-0 (viđen, M.)
vid-e-1-a (vidjela, F.) vid-je-n-a (viđena, F.)
vid-i-I-o (vidjelo, N.) vid-je-n-o (viđeno, N.)
438
Morf -š- leksički je uvjetovan u trima pridjevima (o leksičkoj uvjetovanosti mor
fova v. § 2.2).
439
Bilježenje sa e prikladno je za dubinski prikaz jer su svi površinski sinkronijskim
pravilima iz takva prikaza izvodivi, a ujedno olakšava snalaženje u nesavršenoj hr
vatskoj grafiji (bilježenje sa ije ili je uvijek traži posebnu napomenu o tome je li tu
riječ o odrazu jata ili jednostavno o sljedovima fonema koji s jatom nemaju veze).
Sinkronijska morfonološka pravila preglašavanja [e � i/_ o] i

jotacije [dj � 3] dovoljna su da objasne površinske oblike, odnosno
nepostojanje pravila [de � 3e] dostaje za objašnjenje zašto u infinitivu
(vidjeti, *viđeti), aoristu (vidjeh, *viđeh) i glagolskome pridjevu trpno
me (npr. ženski rod vidjela, *viđela) jotacije nema. Samim time dodatne
napomene o tome što jest »od (starog) jata«, a što nije, postaju suvišne.
Time se nadalje jasnije pokazuje da morfem u glagolskome pridjevu
radnom muškoga roda III. vrste nije isti kao što je u IV. vrsti, kao što
nije ni u infinitivu, premda se to iz površinskoga prikaza ne vidi:
INF. GPR. GPT.
misl-i-ti (misliti) misl-i-l-0 (mislio, M.) misl-je-n-0 (mišljen, M.)
misl-i-1-a (mislila, F.) misl-je-n-a (mišljena, F.)
misl-i-1-o (mislilo, N.) misl-je-n-o (mišljeno, N.)
Budući da glagolska imenica u bazi ima glagolski pridjev trpni, a taj

i u III. i u IV. vrsti ima -je-, u objema glagolskim vrstama jotacije će u
njoj biti - viđenje, mišljenje. 440
Primjer 6. Refrene »h-ništa-ništa-smo-ste-še« i »h-še-še-smo-ste
-hu« učio je valjda svaki hrvatski osmoškolac - to su »nastavci« za ao
rist i imperfekt. Raščlamba je primjerice u Silića i Pranjkovića (2005:
65-73) dakle ovakva (desno su prezent i imperativ, trebat će nam): 441
IPF.PL. AOR.PL. PRES.PL. IMP.PL.
gleđ-a-smo -gleđ-a-smo gleđ-a-mo gled-aj-mo
gleđ-a-ste -gleđ-a-ste gleđ-a-te gled-aj-te
gled-a-hu -gled-a-še gled-aG)-u442
Uzeli smo prototipni glagol (gledati, tj. gleđ-a-ti) prototipne vrste

(V.) i dio paradigme u kojemu se bolje vidi ono na što ciljamo (plural),
detalji u drugim vrstama i singularu sad su nam sporedni. Gledajući
paradigme gotovo da se samo od sebe nameće tek iz puke radozna
losti pokušati ono s ili h odstraniti iz fleksijskoga sufiksa i priključi
ti ga tematskomu. Dobili bismo ovo (s apstrahiranom površinskom
440
S posebnim i iznimnim slučajevima tipa sjedenje, letenje, lebdenje u kojima pak
imamo sufiks -e-(n-j-e).
441
Zanimljivo, Silić - Pranjković (ibid.) nemaju primjera aorista glagola V. vrste;
tematski sufiksi -ava- jest samo u nesvršenih glagola, ali -a- nije (usp. pogledati,
ugledati, progledati, zagledati se, pročitati, iskopati i sl.).
442
Silić - Pranjković (ibid.) imaju gled-aj-u; budući da je j intervokalno, stavili smo
ga u zagradu, kako to obično i činimo; u imperativu je riječ upravo o sufiksu -iij-.
9.2 Apstraktnost • 3 7 5
morfonologijom u 3. licu aorista i prezenta, dakle bez palatalizacije i

intervokalnoga j):
IPF.PL. AOR.PL. PRES.PL. IMP.PL.
gleđ-as-mo -gleđ-as-mo gleđ-a-mo gled-aj-mo
gleđ-as-te -gleđ-as-te gleđ-a-te gled-aj-te
gleđ-ah-u 7 gled-ah-e gleđ-a-u
Teško je sad ne uočiti gotovo savršenu podudarnost gramatičkih
morfova (lice i plural) u svim četirima stupcima te činjenicu da prošla
vremena imaju (a)s ili (a)h, s time dah dolazi između vokala i na kraju
oblika riječi (ipf. 1. sg. gled-ah-@, aor. 1. sg. u-gled-ah-@). Je li sad tak
va raščlamba bolja od tradicionalne, je li originalna, čemu uopće ona?
Krenimo otkraja. Prvo, raščlamba kao i svaka druga, nastaje iz čovječje
potrebe da u svojemu jeziku vidi morfski ustroj. Drugo, originalna nije,
tako su ju svaki na svoj način i iz drugačijih teorijskih očišta vidjeli
primjerice Jelaska (1991) i Kačić (1994).443 Treće, možda nije bolja od
tradicionalne, ali sigurno nije ni lošija. Osim što nam transparentno po
kazuje da su u ličnim sintetičkim glagolskim oblicima barem u pluralu
morfovi za lice isti, odnosno da bismo ih mogli vidjeti kao iste, ona ima
još neke prednosti. Primjerice uočava u tematskome morfu segment s/h,
kojemu može pripisati značenje 'prošlost' (Jelaska 1991: 58) ili, možda
još bolje, 'ne-sadašnjost' (Kačić 1994: 71-3), pa onda dalje razvijati
tezu o tome zašto oblik prezent u hrvatskome možemo smjestiti u sve
vremenske lokuse (zato što temporalno nije obilježen):
Gledam sinoć utakmicu, kad zazvoni telefon ... (prošlost)
Ne mogu sad, sad gledam utakmicu. (sadašnjost)
Ne mogu sutra navečer jer gledam utakmicu. (budućnost)
a imperfekt i aorist možemo u sve osim u sadašnjost Ger su obilježeni
kao ne-sadašnjosni):
Pogledah sinoć utakmicu i razočarah se. (prošlost)
Nisam mogao, gledah utakmicu. (prošlost)
*Ne mogu sad, sad gledah utakmicu. (sadašnjost)
Kamo ćeš? - Odoh! (neposredna budućnost)
Kad se sinovac ženjaše, strica ne pitaše ... (gnomska svevremenost)
443
U tim će radovima zainteresiran naći razradu i ostalih glagolskih vrsta, ovdje
nam je ionako stalo samo do toga da problem »reaktualiziramo«.
Pridružiti slh glagolskoj temi ne bi bilo u neskladu s dijakronijorn (v.

npr. Matasović 2008: 268-71),444 što nužno nije prednost, ali nedostatak
zasigurno nije. Bi li se time elegantno riješila raščlamba problematič
nih 2. i 3. lica sg. aorista? - Ne bi, ali nju ne rješava ni tradicionalna
raščlamba. Je li nedostatak to što bismo imali sinkronijski neobjašnjivu
alternaciju -as-li-ah-? - Ne mislimo da jest. 445 Uostalom, i u postojećim
opisima ima alternacija ternatskoga sufiksa, pa to nije »problem«, pri
mjerice u Silić - Pranjković (2005):
PRES. 1.SG. o-plet-e-m piš-e-m plju-je-m
3.PL. o-plet-0-u piš-0-u plju-0-ju
AOR. l .SG. o-plet-o-h
2.SG. o-plet-e-0
Ponovimo rečeno na početku, onkraj kategorija bolje i lošije pri

mjer (6) pokazuje da se o rnorfskoj raščlambi može misliti različito
čak i ondje gdje bi se prema unisonosti gramatičkih opisa kazalo da
se razmišljati nema o čemu. Morfska raščlamba naše je viđenje jezika
i kao takva uvijek je kartiranje neistraženoga, koliko god nam jezični
materijal bio prezentan.
9.3 Ograničenja apstraktnosti i izgledi

Spomenuli srno već vrhunaravno pitanje mjere. Primijenjeno na našu
stvar, pitanje je gdje povući granicu apstraktnosti, koliko ju u morfolo
giji ograničiti? S jedne strane možemo zamisliti potpunu apstraktnost,
takvu koja bi bila sposobna obuhvatiti sve što je u jednome jeziku iz
kakva dubinskog prikaza izvedeno i prije 1 500 godina i prije godinu
dana, s druge potpunu konkretnost, koja bi poricala svaku mogućnost
raščlambe na rnorfove i stizanje do rnorferna, odnosno poricala smi
sao morfologije kao takve (bavila bi se riječima i onirne kako se riječi
rabe, bez ikakve volje da u tome otkrije kakav rnorfski ustroj). Ima li
upotrebljive sredine između tih dviju krajnosti? Bauer u svojim rado
vima (1983; 2001; 2003) iznosi stav za koji veli da je s jedne strane
kontroverzan, s druge kompromisan (i kao takav ni za koga potpuno
zadovoljavajući) - mjera apstraktnosti treba da bude produktivnost,
444
Segment (a)s poopćen iz sigmatskog aorista, s očekivanom smjenom s� h (v.
i Mihaljević 2002: 125ft).
445
V. u Jelaska (1991) detaljan opis te smjene, koja se ondje zajedno sa svima osta
lima opisuje kao živuća.
9.3 Ograničenja apstraktnosti i izgledi • 377
odnosno »[ ...] nijedan dubinski prikaz ne treba da bude apstraktniji

no što je potrebno za objašnjenje produktivnih procesa. Pravilima bi
trebalo objašnjavati samo produktivne procese. Neproduktivne procese
u gramatikama ne bi trebalo priznavati, nego bi njihove proizvode tre
balo odvojeno popisivati u leksikonu« (Bauer 2003: 157). Stav zvuči
bloom.fieldovski - gramatika su pravila, a neproduktivne iznimke dio
leksikona. Privedeno našoj I. glagolskoj vrsti s početka poglavlja, re
kli bismo da se ona na barem dva načina vlada neproduktivno. Prvo,
sama vrsta jalova je, odnosno posve je sigurno da nijedan novi glagol
(novi korijen) u nju neće ući, eventualno se može prefigirati koji posto
jeći. Drugo, u njoj dolazi do neproduktivnih morfonoloških promjena
[ {k, g, h}t � ć] (npr. u reći,peći,teći,moći,vrći),[ {p, b} � {ps, bs} / _ t]
(npr. u crpsti, tepsti, grepsti, dupsti, zepsti), [ {t, d} � s / _ t] (npr. u
plesti, cvasti, mesti, krasti, bosti). Drugim riječima, infinitivi tipa reći,
grepsti, cvasti ne bi bili problem gramatike, pravila, nego leksikona, od
nosno prema takvu uvidu oni se ne proizvode nego za njima posežemo
izravno u leksikon.446
No vidjeli smo u § 3.3 da produktivnost upravo u Bauerovu uvidu
ima nekoliko lica, odnosno jedno je lice produktivnosti i to što rezul
tati negdašnje produktivnosti i danas egzistiraju u jeziku, supostoje s
oblicima koji su rezultat sinkrono produktivnih postupaka. Dakle ako u
prezentu, imperativu, aoristu, glagolskim prilozima i pridjevima prepo
znajemo korijen rek:
DUBINSKI POVRŠINSKI PROMJENA
rek-e-m rečem palatalizacij a
rek-i-0 reci sibilarizacij a
rek-oh-0 rekoh
rek-e-n-0 rečen palatalizacij a
rek-0-l-0 rekao umetanje sekundamog a i vokalizacija / � o
rek-a-vši rekavši
ekonomično je i za gramatički opis dobrodošlo pretpostaviti da je isti

taj korijen i u infinitivu:
rek-0-ti reći kt�ć
446
O sličnim tezama u okviru leksičke fonologije i morfologije, s mnogo primjera
i s osvrtom na opis produktivnosti u K. P. Mohanana iz g. 1986., v. u Mihaljević
(1991: poglavlje 10).
a s prijevojem e//i i drugom sibilarizacijom iz njega možemo derivirati

i nesvršeni oblik:
rik-a-ti ricati prijevoj i druga sibilarizacija
Time ni na koji način nismo narušili intuiciju izvornih govornika
(teško da ima govornika koji se ne bi složili s time da su reći, rečem,
reci, ricati oblici istih korijena), a gramatički smo opis učinili pregled
nijim, naučljivijim, čak i »pravilnijim«, jer se time pokazuje da sve gla
golske vrste imaju tematski sufiks. Dakako da smo time s druge strane
opteretili opis hrvatske morfonologije, ali ta »šteta« mnogo je manja od
koristi za morfološki opis.
S odnosom sinkronije i dijakronije susreo se svak tko je pokušao
napisati gramatiku ili kakav god morfološki opis. Klajn u uvodu svoje
srpske Tvorbe piše ovako (Klajn 2002: 9):
U ovoj knjizi, naš opis tvorenica u srpskom biće sinhronijski, ali nipošto ne
u krutom i mehaničkom smislu Babićevom. U današnjoj lingvistici, bar ot
kako je uveden pojam dubinske strukture, sinhronija se više ne može oštro
suprotstavljati dijahroniji, nego one treba međusobno da se dopunjuju. Po
gotovo to važi za tvorbu reči, koja se po samoj svojoj prirodi bavi procesima
i rezultatima tih procesa.
Sve to stoji, vjerojatno bi i imenovani Stj. Babić slično kazao, pro
blem je uvijek u provedbi.447
Gdje je u svemu tome izvorni govornik i koliko povjerenja u njega
možemo imati? Kolika je u govornika uopće svijest o morfemima? -
Nema sumnje da govornici morfemima i morfovima vladaju. Ako vla
daju kojim jezikom, znači da vladaju i njegovim morfološkim ustrojem
i pravilima. To i nije pitanje. Pitanje je koliko je njihovo podrazumlje
no, nesvjesno znanje osviješteno. Iskustveno, iz perspektive onoga koji
studente poučava, možemo reći - zapravo malo. Morfska raščlamba
studentima jezika uvijek je relativno zahtjevna i nije se na nju lako pri
viknuti.448 Bilo kakav apstraktniji prikaz, kao lajtmotiv možemo uzeti
pojam nultoga derivacijskog morfa, obično traži više eksplikacije. To
ne kažemo stoga što s govornicima nešto ne bi bilo. u redu, nego da
bismo iznova osvijestili to da je gramatika konstrukt, ono kako čovjek
447
Stoga ništa drugo osim koncilijantnosti prema opisima koji su nam na r�spola
ganju ne možemo gajiti.
r-448 Govorimo o stodentima jezika, dakle budućim profesionalcima. Kako s neprofe
sionalcima stoji, ne znamo.
vidi svoj jezik kad ga sam sebi želi objasniti. U gramatici nema ništa
realno, koliko god ona o realnom ovisila. Spominjemo to i kao otegotnu
okolnost pri bavljenju morfemima. U nekom zamišljenu idealnome sta
nju zamišljeni bi se idealni jezikoslovac pri kakvoj god dvojbi obratio
zamišljenim idealnim govornicima i oni bi sa svojom idealnom svije
šću o morfemima dvojbu razriješili. Jezik međutim ne funkcionira tako.
Ako nula doista jest apstraktna (u tom smislu što je i površinski ništa),
iskustvo pokazuje da morfske granice govornici ne prepoznaju ni ondje
gdje ih ima i površinski su čak evidentne. Uzmimo za primjer nekoliko
glagola s prefiksom ob- (v. i Babić 1986: §§ 1875-6, 1929):
obistiniti se
obliti
obraditi
oblijepiti
obasjati
opkopati
Govornici će manje ili više lako prepoznati da je u svima riječ o
prefiksu ob-. Međutim iskustvo pokazuje da je identificiranje prefiksa
teže u ne posebno različitim primjerima:
obudovjeti
obnevidjeti
obnažiti
obradovati
opkoliti
opskrbiti
Možemo se sad domišljati zašto je tomu tako, primjerice zato što
bazni glagol ne postoji samostalno (npr. -kotiti prema kolo, -udovjeti
prema udov/ic/a, -nažiti prema nag), zato što dolazi do jednačenja po
zvučnosti pa je prozirnost manja. Nismo sigurni koliki je domet takvih
domišljaja (ne postoji ni glagol istiniti se, do asimilacije dolazi i u opko
pati). Konstatiramo samo da prepoznavanje ide lošije te da se morfska
granica nerijetko pomiče ulijevo, odmah iza o, vjerojatno analogijom
prema znatno češćemu prefiksu o- (kao oboljeti, osnažiti, ogoliti, oglad
njeti, ostarjeti i sl.). Takvo pomicanje morfskoga šava inače dovodi do
reanalize (v. § 12.2), zasad nam je zanimljivo to da se govornici prema
morfskim granicama odnose ili mogu odnositi dosta slobodno, pa će
se primjerice obudovjeti povezivati s nekakvom budovom i sl. Takav
slobodan odnos prema morfskim šavovima u temelju je barem dvaju

rječogradnih postupaka - premetanja i stapanja (v. § 2.3) - u kojima
govornička svijest više drži do slogova, a manje do morfova, a vidjet
ćemo da je slogovanje važno za još dva postupka - za reduplikaciju i za
infiksaciju (v. § 10.2).
O čemu još može ovisiti govornička svijest pri raščlanjivanju, što
još - osim slogova - može utjecati na identificiranje segmenata koji
nisu morfološki u užem smislu? G. 1987. Ch. Hockett naveo je četi
ri vrste odnosa među riječima koje utječu na govorničku svijest i na
zvao ih rezonancama (engl. resonances) (v. Bauer 2003: 159ft), dakle
riječ je o svojevrsnom odjekivanju među riječima, razgovorno bismo
rekli - titranju. Fonološka r. Riječi mogu jednostavno fonološki sli
čiti jedna drugoj, pa nas i podsjećati jedna na drugu - brojem slogova,
naglasnim tipom, aliteracijom, asonancom, rimom. Kad mnogo riječi
dijeli sličnu fonološku strukturu i neku neodređeno sličnu semantičku
strukturu, govorimo o fonestemima (engl. phonaestheme), usp. primje
rice spomenute onomatopejske grohot, topot, klokot, štropot i sl. Fone
stemi - isti glasovi ili glasovni skupovi koji se pojavljuju u različitim
riječima kojima naknadno pridajemo značenjsku srodnost - obično su
rezultat naknadne analize postojećih riječi, prije negoli motivacija za
tvorbu novih.449 Semantička r. Semantički slične riječi rezoniraju jedna
s drugom, primjerice riječi za boje, riječi za pojedine životinje, npr. za
psa (ovčar, labrador, šnaucer, buldog i sl.). Sintaktička r. Riječi mogu
rezonirati stoga što imaju zajedničke sintaktičke pratioce, odnosno sto
ga što sa stalnim pratiocima nerijetko tvore stalne sintaktičke sveze -
kolokacije. Tako u hrvatskome maslina rezonira s uljem, s grančicom, s
branjem i nebranjem i sl. Etimološka r. Riječi mogu rezonirati zato što
imaju isti povijesni izvor. Rezonanca tada, naravno, ovisi o pojedinčevu
- govornikovu i sugovornikovu - poznavanju korijena. Kadšto na taj
način rezoniraju i riječi koje ne dijele etimološki izvor. Tada govorimo
o pučkoj etimologiji (v. u § 12.2). Najčešće do nje dolazi u pozajmlje
nicama, ali nije nepoznata ni u domaćim riječima. Prema pučkom eti
mologiziranju ne treba biti odveć strog, valja ga razumjeti kao naravan
način tumačenja svijeta posredovana riječima i kao neposredan dokaz
govorničke potrebe da se u riječima prepoznaju sličnosti (a što je to dru
go nego morfologija). Na svoj način to pokazuje i pisac Tvorbe riječi u
449
Fonestezija je u širem smislu svaka korespondencija zvuka i zn�čenja (dakle i
onomatopeja).
hrvatskome jeziku kad govori o problemima s imenicama koje se naoko

dadu tvorbeno izvesti nultim sufiksom iz domaćih glagola, a zapravo su
pozajmljene (v. Babić 1986: 287-8; 2002: 330-1):
ljulj +-ljuljati(!?) (lat. lolium!)
opij +-opiti(!?) (lat. opium, grč. 6n6c;, op6s!)
stres +-stresti(!?) (engl. stress!)
Daleko od toga da u znanstvenoj gramatici kakva Tvorba želi da
bude takvu domišljanju ima mjesta, no ono pokazuje dokle su i osvije
šteni govornici u »etimologiziranju« spremni ići.
1 O. NELINEARNA MORFOLOGIJA
10.1 Uvod
U § 2 rekosmo da se među rječogradnim postupcima razlikuju dvije

velike skupine. Jedni se temelje na ulančavanju ili konkatenaciji
morfova, na nizanju morfova kao zrnaca, perli na lančiću, i u tom su
smislu linearni. Takvi afiksalni postupci odgovaraju našoj predodžbi o
fizičkoj i vremenskoj susljednosti jezika (očitovanoj i u pismu), fonova
i morfova, pa se ni njihovo bilježenje nije bitno mijenjalo desetljećima.
Druga skupina rječogradnih postupaka ne temelji se na ulančavanju
morfova, nego na smjenama korijena, na ponavljanju dijelova baze, na
protiskivanju jednoga morfa kroz drugi (oba su dakle diskontinuira
na), na premetanju i stapanju fonetskih odsječaka jedne ili dviju rije
či, na altemacijama tona. Takvi postupci nelančani su, nekonkatena
tivni ili nelinearni. Jezikoslovlje je za njih, dakako, znalo, pogotovo
za one kojih ima u indoeuropskim i·' semitskim jezicima, ali pojedini
od njih tradicionalno su bili smatrani gotovo kuriozitetima, a aparatura
za njihov adekvatan opis nije postojala, opisivali su se više deskriptiv
no nego formalno. Negdje 1970-ih godina u fonologiji se intenzivno
počinje razvijati svijest o tome da se »pukim« ulančavanjem fonova
mnogošta u fonologiji ne dade objasniti, primjerice tonovi, pogotovo
složeni, obrisni (engl. contour tone). Sve ono što čini fonološki opis,
počinje se tada razdvajati na razine, ravni, redove ili dionice (engl.
level, tier), koji su povezani, ali autonomni (odatle ne osobito intuitivan
termin autosegmentalna fonologija), pa se na zasebnim-ali-povezanim
razinama opisuju odsječci (konsonantska i vokalska dionica), slogovi,
384 • 10. Nelinearna morfologija
more, stope, ton, udar. Nije trebalo mnogo da se shvati da nelinearni

fonološki pristupi itekako mogu pomoći opisu nelinearnih rječogradnih
postupaka. Ovo poglavlje posvećeno je osnovnim temama nekonkate�
nativne ili nelinearne morfologije (engl. nonconcatenative morpho
logy, nonlinear morphology) - transfiksaciji, reduplikaciji, infiksaciji,
suptrakciji, stapanju, metatezi. Premda to nije osnovni cilj, kazat će se
nešto i o nelinearnim pristupima samima, o uzoračnoj, prozodijskoj i
optimalnosnoj morfologiji. 45° Kao nuždan uvod prvo svega tek o prika
zu u nelinearnoj, nesljedbenoj fonologiji i notaciji u njoj. 451 Primjerice
hrvatska riječ nogometaš [nogometaš] bila bi prikazana ovako:
riječ(M, fr. mot)
nogometaš
prozodijska dionica
stopna( <P, Ft, engl.foot, kadšto L)
(j (j (j (j slogovna(a, engl. syllable)
s w s w s Gaki, engl. strong), w(slabi, engl. week)
OR OR OR OR O(pristup, engl. onset), R(rima, engl. rhyme)
moma( •, engl. mora, kadšto µ)
* udarna(*)
no go me ta:š dužinska
L L L H452 tonska (nizak, visok, engl. low, high)
CV CV CV CVC okosnička dionica(x- ili CV-dionica, engl. skeleton)453
nogometaš odsječna dionica(engl. segmenta!)
razlikovna obilježja(+,-)
imenica ... sintaktička dionica
semantička dionica
pragmatička dionica
450
Od domaće literature koja se bavi novijim pristupima morfologiji valja spome
nuti Mihaljević (1991, osobito Treći dio) i neke radove M. Birtić. To je uglavnom
sve što se i može spomenuti.
451
Usp. preglede u Mihaljević(1991), Katamba(1996), Jelaska(2004).
452
Pretpostavka je da je kod hrvatskih uzlaznih naglasaka visok ton ostvaren na
zaudamome slogu.
453
Opći simbol x za odsječak (segment), odnosno za segmentalni utor (engl. slat),
dalje se precizira kao C ili V.
10.2 Teme i uvidi • 385
Za fonološka pravila postoji još dodatna notacija (bit će jasnije dalje

na primj erirna):
I povezana, pridruženo, postojeća veza (asocijacija) elemenata različitih
dionica u leksikonu
poveži, pridruži, uspostavljanje veze među elementima
=r= odveži, raskini, pravilan raskid veze među elementima različitih dionica
[] lijeva granica, desna granica
O odsječak je izbrisan (zaokružena V ili C)
10.2 Teme i uvidi

U §§ 2 i 4 kazali srno da ima jezika u kojih ono što u indoeuropskim
jezicima zovemo paradigmama izgleda nešto drugačije. Nadalje ono
što zovemo prijevojern (apofonijorn, ablautorn), dakle smjena korijen
skoga vokala, kao što je u hrvatskome izreći - izricati, napiti - napoj,
u tim je jezicima složeniji postupak jer obuhvaća više diskontinuiranih
vokala. U semitskim jezicima - primjerice arapskorne i hebrejskome,
ili ararnejskorne i akadskorne, jezicima drevnih civilizacija Mezopo
tarnije, Palestine, ranoga kršćanstva - veći se dio rječogradbe odvija
unutar korijenskoga rnorfa, ne nizanjem rnorfova. Korijenski su rnor
fovi trokonsonantski (najčešće, npr. arap. ktb 'pisati') i četverokonso
nantski (npr. arap. d/:zrg 'kotrljati; smotati'), a oblici riječi dobivaju se
pravilnom i sustavnom transfiksacijom vokalskih rnorfova kroz njih,
uz moguće dodatne afiksacije (primjerice prefiksaciju ili sufiksaciju).
Paradigmatske se vrste razlikuju već prema tomu o kojim je vokalima,
kojim transfiksirna riječ. 454 Primjerice u arapskorne neki oblici riječi s
korijenom ktb izgledaju ovako (McCarthy 1981):
kataba 'napisati'455 kataba 'pisati (komu), korespondirati'
kitab-un 'knjiga' (NOM.SG.) kuttab-un 'škola Kurana' (NOM. so.)
kattaba 'učiniti da napiše' 'aktaba 'učiniti da se napiše'
kitabat-un 'pisanje' (NoM.so.) 'iktataba 'prepisati'
maktab-un 'ured, pisarnica' (NoM.so.) makatib-u 'uredi, pisarnice' (NoM.PL.)
takataba 'dopisivati se' takatabu 'oni su se dopisivali'
454
Govorit ćemo o transfiksima i trans.fiksaciji, što je noviji termin, 1980-ih govo
rilo se o posebnoj vrsti infiksacije, ili o introfleksiji (unutarnjoj fleksiji) (usp. § 2.3),
ili o interkalaciji (tako npr. Greenberg 1966: 92).
455
Riječ je o obliku za 3. lice sg. perfekta ('on je napisao'); taj je kanonski, pa ga
»prevodimo« infinitivom.
Tako zasnovane paradigmatske vrste, uzorci, šablone- koje su znat

no bogatije no što navedenih nekoliko primjera pokazuje - anglo-sak
sonski se zovu hebrejskim terminom binyan (pl. binyanim, temeljno
značenje i danas je 'zgrada, građevina, struktura'), rjeđe arapskim wazn
(i u arapskome postoji riječ bunyan, istoga značenja kao u hebrejsko
me), u arabistici kadšto pak terminom bab. Arapski ih ima petnaest
(primjerice II. binyan ima kauzativno i intenzivno značenje, III. binyan
recipročno i sl.), hebrejski sedam (ili pet, ovisno o brojenju, dva su
pasivna). Budući da je oblikovanje glagolskih korijena unutar binyana
obavezno jednako kao što je obavezno oblikovanje hrvatskoga glagola
unutar pojedine konjugacije, binyan se može smatrati fleksijskom vr
stom. I u imeničkoj semitskoj morfologiji postoji nešto poput binyana,
u hebrejskome se zove mishkal (pl. mishkalim, doslovno 'težina'), s
tom razlikom što takva gradba nije obavezna, manje je produktivna i
semantički pravilna, pa ju možemo smatrati derivacijskom. 456
Tip morfologije koji sustavno rabi transfikse tradicionalnim je me
todama konkatenativne morfologije bilo teško adekvatno opisati. J.
McCarthy u svojoj je disertaciji g. 1979.457 predložio opis koji se bio
temeljio na postavkama nelinearne fonologije. Primijetivši da se ras
poređivanje vokala u binyanima dade opisati na način kako se opisuje
raspoređivanje tonova, McCarthy je pretpostavio da su elementi u arap
skome na razini dubinskoga prikaza u leksikonu raspoređeni na trima
nezavisnim dionicama- korijenskoj, okosničkoj i vokalskoj:
korijenska dionica k b
I I
okosnička dionica C V C V C
I I
vokalska dionica a
Temeljno značenje leksema nosi korijenska dionica (engl. root tier)

konsonantskih odsječaka. Promjenom u njezinu sastavu mijenja se i
leksem. Okosnička ili CV-dionica, okosnica (engl. skeleta! tier) nešto je
456
V. o tome Aronoff (1994: poglavlje 5); načelno o razlici fleksije i derivacije v.
ovdje§ 3.2.
457
Forma! problems in Semitic phonology and morphology (MIT, 1979); odmah su
uslijedili McCarthyevi utjecajni fonološki i morfološki radovi.
poput majstorove šablone, predloška, uzorka (engl. template). 458 Zove

se još i prozodijskim uzorkom (engl. prosodic template tier). 459 Ona je
zaslužna za kanonski oblik, povezana je s pojedinim specifičnim zna
čenjima ili gramatičkim funkcijama i stoga ima ključnu ulogu u mor
fologiji jezika poput semitskih, pa u tipologiji (v. § 4.2) takve jezike u
novije doba zovemo i uzoračnima (engl. templatic). Vokalska dioni
ca ili vokalska melodija (engl. vowel melody) nosilac je onih značenja
koja su u hrvatskome najčešće iskazana afiksalno, primjerice glagolsko
vrijeme, vid, način, singular, plural i sl. Za svaki se introfleksijski jezik
dadu utvrditi pravila organiziranja transfikasa, odnosno pravila prema
kojima se vokalska dionica raspoređuje unutar korijenske. Tako se u
arapskome svršeni perfekt tvori tako da se kroza korijen protisne vo
kalska melodija a - primjerice s korijenima ktb 'pisati', qr' 'čitati',f'l
'činiti'� kataba '(na)pisao je', qara'a '(pro)čitao je',Ja 'ala '(u)činio
je' - prema ovakvu pravilu širenja (McCarthy 1981; Katamba - Ston
ham 2006: 166-72):
k b q r f
I
C V C V C V C V C V C V C V C V C V
· ············
. . . . .. ...-:::::·..·. ..·... ····
1.,
a a a
kataba qara'a fa'ala
Kod četverokonsonantskih i dvokonsonantskih korijena pravilo je

slično, tek što su kod dvokonsonantskih potrebna još dodatna pravila o
geminiranju i o popunjavanju trećega konsonantskog utora, primjerice
kod dl:zrg 'kotrljati; smotati' i sm '(o)trovati': 460
458 S terminologijom nije lako; Rebić (2004) u opisu hebrejskoga glagola predložak
rabi kao adekvat za prefiks.
459 Otud i nazivi teorije - uzoračna morfologija, prozodijska morfologija.
460 Arabist nikad neće kazati da je sm dvokonsonantski korijen ili da takvih uopće
ima, nego da je riječ upravo o trokonsonantskorne, dakle 'Vsmm (o tome u arabistici

i nema dvojbe). McCarthy međutim (1981: 395-7) unutar svojeg uvida za korijene
tipa smm pretpostavlja dvokonsonantski dubinski prikaz, pa srno tako ovdje i pre
nijeli.
d l:i r g s m
I I I I );··.
C V C C V C V C V C C V C V
a a
dahraga sammama
Važno je istaknuti da su ktb i a u obliku kataba morfemi, jednako
kao što su u hrvatskom obliku napisaoje (na-pis-a-l-0 je) morfemi {na},
{pis}, {a}, {l}, {0}, {je}. Razlika je samo u tome što se u hrvatskome
morfemi (označimo ih sa µ )461 postvareni kao morfovi ulančavaju, su
sljedno nižu jedan za drugim, pa ih možemo prikazati kao lanac:
µ-µ-µ-µ-µ µ
na-pis-a-l-0 je (napisao je)
na-pis-a-n-o je (napisano je)
pro-čit-a-1-a je (pročitala je)
Uzoračna morfologija omogućuje nam da prikažemo nelinearne

i diskontinuirane morfove, za što onda uvodimo posebnu, morfemsku
dionicu (engl. morpheme tier):
µ µ morfemska dionica
� /"'<:···
u i a a a a vokalska dionica
I I I I
C V C V C V C V C V C V okosnička dionica
I I I I I I'
k t b q r korijenska dionica
�
µ µ morfemska dionica
kutiba '(na)pisano je' qara 'a '(pro)čitao je'

Najzad, infigirati se ili transfigirati ne moraju samo vokali, okosnice
se (»kosturi«) ne moraju puniti samo vokalskim »mesom«. Za derivaci
ju oblika u arapskome valja još pretpostaviti i infigiranje konsonantskih
461
Često i kapitalno M; nama je kurentnoµ prikladnije jer nam je M simbol za riječ.
S druge strane, opet, kurentna jeµ često simbol za moru (v. npr. McCarthy- Prince
2007).
morfova (npr. infiks t za refleksivno značenje), kao i »normalnu« afik

saciju (npr. sufiks un za nominativ), primjerice s korijenima rf' i ktb:
rafa'a 'podići' 'irtafa'a 'podići se'
kataba 'napisati' kitab-un 'knjiga' (NOM.SG.)
Reduplikacija je ponavljanje baze ili njezina dijela u obliku rije

či s morfološkom ili pragmatičkom svrhom. Univerzalna je i temeljna
značenjska odlika svakoga ponavljanja jezičnoga materijala ikoničke
naravi (o ikoničnosti v. § 11.2). Fizičko ponavljanje istovjetnoga mate
rijala uvijek je na neki način povezano i s pojačavanjem - u najširem
smislu riječi - njegova značenja ili količine referenta (Moravcsik 1978:
330; Anderson 1985a: 170), odnosno ljudskim jezicima zajedničko je to
da se ponavljanje neke jedinice X doživljava kao njezino prostorno ili
vremensko naglašavanje ili rast. Drugim riječima, konstrukcije poput:
Luka je pisao, pisao...
Evo, evo, idem.
Onaj Luka, pa to je glupan-glupan.
univerzalno imaju konotaciju neke vrste vremenskoga, prostornoga ili
značenjskoga povećanja, ili jednostavno svrhu osnaživanja komunika
cije (savladavanje buke u komunikacijskome kanalu, vokativna, fatička
funkcija i sl.). Nije stoga neočekivano to što i reduplikacijske konstruk
cije mnogo češće iskazuju kategorije poput broja (plural u imenica i
glagola) i vida (progresivnost, imperfektivnost, distributivnost, iterativ
nost u glagola) nego kategorije poput padeža, roda, lica, deikse, stanja
i vremena (v. npr. Sapir 1978 [1921]: 76; Rubino 2005: 19-22). Evo
nešto primjera iz austronezijskih malajsko-polinezijskih jezika, s na
znakom koja sve značenja reduplicirani oblici mogu imati: 462
indonezijski mata 'oko' matamata 'špijun'
langit 'nebo' langitlangit 'strop, svod'
tao 'čovjek' taotao 'očna zjenica'
tiba 'stići' tibatiba 'iznenada' (ADV.)
pagi 'jutro' pagipagi 'rano ujutro'
malam 'noć' malammalam 'večeras kasno'
malajski bunga 'cvijet' bungabunga 'cvijeće' (coLL.)
lamit 'nebo' lamitlamit 'nepce' (dosl. 'malo nebo')
462Crpeno iz Topping (1973), Moravcsik (1978), Kiyomi (1995), Sneddon (1996),

Bauer (2003), Rubino (2005).
390 • 1 O. Nelinearna morfologija
ilokano kalding 'koza' kalkalding 'koze' (PL.)

aso 'pas' asaso 'psi' (PL.)
dakkel 'velik' dakdakkel 'veći' (coMP.)
banga 'lonac' bangabanga 'lubanja'
siak 'ja' sisiak 'ja sam, samo ja'
anak 'dijete' ananak 'lutka'
nukuoro hano 'ići' hanohano 'proljev'
tigak giak 'poslati' gigiak 'glasnik'
hiligaynon balay 'kuća' balaybalay 'svaka kuća'
balay 'kuća' balaybalay 'kuća lutaka, lutkina kuća' 463
tuig 'godina' tuigtuig 'godišnje' (Aov.)
maršalski wah 'čamac' wahwah 'ploviti čamcem'
riwew 'dva' karriwwew 'po dva, po dvoje'
sundanski hayal) 'željeti' hayal)hayal) 'žarko željeti'
udag 'slijediti' poudagudag 'loviti se'
maorski aahua 'izgled' aahuahua 'sličnost'
hiikei 'korak' hikekei 'skok'
maakuu 'vlaga' maakuukuu '(prilično) vlažan'
chamorro dankolo 'velik' dankololo 'vrlo velik'
tuge' 'pisati' tituge' 'pisac'
hulo' 'gore, iznad' hululo' 'prema vrhu'
taitai '(pro)čitati' tataitai 'čitati'
guahu 'ja' (ni) guahuhu 'čak (ni) ja'
Među indoeuropskim jezicima reduplikacija je kao sustavan postu

pak iščezla premda je u prajeziku plodno služila u tvorbi glagolskih
vremena, čega se prežici vide u latinskome (npr. curro 'trčim' - perfekt
cucurri '(do)trčah', usp. § 2.3) i, osobito, u starogrčkome perfektu (ali u
novogrčkome je također nema - Cowgill 1963: 137). Pažljivije analize
pojedinih jezika pokazuju međutim da i u njihovu sinkronome stanju
ima nemalo konstrukcija i kompozita koji bi se lako dali smatrati redu
plikacijskima (v. Jackendoff2004; Inkelas -Zoll 2005). Ako zanemari
mo naslijeđene lekseme s redupliciranim korijenima poput glagol(ati),
paprat,pepeo,vjeverica,dabar,prezentski oblik dade(m),464 slučajeve
463
Usp. razliku u tonu prema balaybalay 'svaka kuća'.
464
Iz kojega se reduplicirano -d- proširilo i u imade, znade i sl.; usp. lat. do 'dam'
- perfekt dedi 'dadoh'.
istovjetnosti afiksoida i osnove kao u štošta, kojekoji, gdjegdje, ono

matopejske riječi poput cucak,kokoš,kukavica,prepelica,kukurijekati,
pozajmljenice poput barbar, ciklus, kukumar, mramor, bombon, čau
čau,bezbeli,dibiduz,(u) paramparčad,bambadava,udvajanje prefika
sa kao u prapradjed, prekpreksutra, najnajbolji,koordinativne priloge
poput tako-tako, šuć-muć, reduplikacije u dječjem jeziku poput tu-tu,
di-di,deprecijativne ili hipokoristične reduplikacije tipa seljo-beljo,pe
so-bleso (v. § 2.3)- a već to, vidimo, nije malo - u hrvatskome imamo
nekoliko složenica koje svojim postanjem nisu ništa drugo negoli redu
plikati, primjerice:
raznorazni
( o)vjekovječiti
vjekovječni 'vječni' (usp. kajk. vekivečni)
vjekovječina 'baština, nasljedstvo'
ranoranilac
danodnevno
kapkapati 'kapati kap po kap' (Anić 1998: s. v.)
a relativnom svojom plodnošću ističu se konstrukcije apsolutnoga su

perlativa redupliciranih pridjeva - ili barem repetiranih465 - od kojih je
drugi sufigiran sa -cat:
pun puncat
bijel bjelcat
pravi pravcati
Može biti da su potaknute turskim reduplikacijama (v. Ivić 1995),

ali složenice tipa raznorazni te pojedinačne sintagme tipajedva jedvice
ijedan jedini pokazuju da je turski mogao biti samo poticaj autohtonu
rječogradnom modelu (v. Marković 2009).
Sustavno proučavanje reduplikacije u europskim jezicima novijega
je datuma. Sve donedavno ona je na suvremene europske jezike sviklu
jezikoslovlju bila začudan kuriozitet egzotičnih jezika.466 Važan korak
u osvjetljavanju reduplikacije učinile su R. B. Wilbur g. 1973. i E. Mo
ravscik g. 1978. Njihovi radovi pokazali su između ostaloga da pri re
duplikaciji - inicijalnoj (na početku riječi), internoj (u sredini riječi),
465
Repeticija je sintaktički proces, reduplikacija morfološki.
466
I danas je zanimljiva, što pokazuje količina literature koja svake godine o njoj u
svijetu nastane, ali na drugi način-kao poprište omjeravanja različitih jezikoslovnih
teorija (ne samo morfoloških).
finalnoj (na kraju riječi) - postoje unutar pojedinih jezika zakonitosti u

smislu onoga što se reduplicira (prema strukturi sloga), da reduplikacija
nije ponavljanje morfova (sastavnica riječi s morfemskim statusom), da
se reduplicirani materijal ne ponavlja bez reda ili prema arbitramome
redu te da reduplikacija nikad nije zrcalna, odnosno da ni u kojem jezi
ku nema primjerice ovakve reduplikacije:
Ključan korak u našem današnjem razumijevanju reduplikacije rad

je A. Marantza (1982),467 koji je pak u izravnu teorijskome dosluhu s
McCarthyevim radovima o semitskoj morfologiji (v. gore), zasadama
nelinearne fonologije i morfologije. Marantz zaključuje (1982: 480):
Reduplikacija se na prvi pogled čini rijetkom zvijeri [engl. rare birdJ među
morfološkim procesima, egzotična zanimljivost. Suočeni s prividnom ne
običnošću reduplikacije istraživači su ju obrađivali kao poseban slučaj i sto
ga se kao posljedicom susretali s problemima. Krenuvši od pretpostavke da
je reduplikacija minimalno različita od procesa na koje smo navikli, ne samo
da sam osmislio elegantan opis reduplikacije i njezinih svojstava nego sam
mogao rasvijetliti važne fonološke i morfološke probleme. Ako prihvatimo
da ista teorija mora obuhvatiti čudnovatog kljunaša i domaću mačku, bolje
ćemo razumjeti i kljunaša i mačku.
Elegantan opis čudnovatoga kljunaša reduplikacije sastojao se u

tome da se pretpostavi da je reduplikacija ništa drugo doli afiksacija,
ali takva afiksacija u kojoj afiksi (prefiksi, infiksi, sufiksi) nisu una
prijed zadani, fonološki specificirani (kao hrvatski do-, na-, -a-, -ti, -ov,
-om, ili kao arapski transfiksi, koji su posve fonološki određeni), nego
su konsonantsko-vokalski kosturi, okosnice, obrasci CV-tipa koji svoje
fonetsko »meso« preuzimlju od baze na koju se prema za svaki jezik
utvrdivim pravilima pričvršćuju. Drugim riječima, reduplikanti su (RED)
morfovi poput svih drugih afikasa, u leksikonu je specificiran njihov
semantički i sintaktički status, jedino što je u njih leksikonski defektno,
nepotpuno, nespecificirano jest njihov fonološki sastav, odnosno speci
ficirano je samo to što će se od baze kopirati (koji njezin dio, hoće li to
biti CV-, CCV-, CCVC- i sl.) i gdje će se kopirano pričvrstiti, s njezine
lijeve strane (prefiksalno), desne strane (sufiksalno), ili pak unutar baze
(infiksalno).
467
Ubrzo su uslijedili radovi Broselow (1983), Broselow- McCarthy (1983) i dr.
Metoda i notacija u opisu slični su kao kod semitske transfiksacije,

pa prikaz reduplikacije u jeziku agta (Filipini), u kojemu se prefiksal
nom reduplikacijom dobiva plural, primjerice takki 'noga' - taktakki
'noge', ulu 'glava' - ululu 'glave', izgleda ovako (Marantz 1982): 468
µRED
li'\
cvccv CVC-CVCCV
11 VI
t a k i t a k-t a k
11 V iI
µRED
I\
vcv VC-VCV
I I I
u I u ul -ul u
I 11
Rijetki su slučajevi reduplikacijske infiksacije, ima ih u sjeverno
američkim i austronezijskim jezicima. U samoanskome se tako tvori
plural glagola, primjerice savali 'hodati' - savavali 'hodati (pl.)', re
duplicirani se infiks umeće iza prvoga sloga (Broselow - McCarthy
1983): 469
µRED
I\
cvcvcv � CV -CV- CVCV
I I I I I I I : 11 I I
s a v a l i s a@-v a-@v a l i
Pri reduplikaciji može biti i dodatnih, stalnih, fiksiranih segmenata

koji se pričvršćuju (engl.fixed segment). Oni su zanimljivi i za hrvatski
jer bismo tako onda mogli opisati onaj neobični sufiks -cat u hrvat
skim redupliciranim pridjevima. Naime s malo više deskriptivne mašte
468
Konsonant k utakki geminiran je, što na reduplikacijunema utjecaja - redupli
cira se negeminirano k (CVC), odnosno samo »prvi dio« od k. Kod imenica oblika
VCV, kakva je ulu, reduplikant ima oblik VC.
469
Prikazujese kao da se ko pira čitava riječ, čitava melodija, a onda se rp i rp idru
iž vanjubrišuoni elementi koji ostajune pridruženi (u prikazusuzaokruženi, v. o ip s
notacije na početku poglavlja ) .
takve bismo reduplikacije mogli opisati kao cirkumfikse oblika CVC

... -cat: 410
µRED
�
cvc cvc CVC -CVC
I I I I I I I I I
p u n p u n p u n -c at punpuncat
s am s am s am -c at sam samcat
eb 1 eb 1 bel -c at bijel bjelcat
Krajem 1980-ih i u 1990-ima J. McCarthy i A. S. Prince u nizu ra

dova uzoračnu morfologiju zamjenjuju prozodijskom morfologijom,
uvidjevši da se mnogi slučajevi reduplikacije bolje dadu opisati jedi
nicama poput more, sloga, stope i fonološke riječi nego pomoću CV
-uzoraka. Drugačije rečeno, uzorci u prozodijskoj morfologiji nemaju
CV-oblik, nego su definirani autentično prozodijskim jedinicama, a
prozodijski je određen i djelokrug (domena) u kojemu se morfološki
procesi odvijaju (McCarthy - Prince 2007: 283). Evo kako bi tada
izgledao opis reduplikacije imenica u bantuškome jeziku nande (DR
Kongo), kojim se postupkom dobiva pojačajno značenje 'pravi, dobar
X', primjerice (Katamba - Stonham 2006: 195-7):
o-mu-twe ' lg ava' � o-mu-twe-mu-twe'pravadob , ra glava'
(jednosložnaosnova)
o- ku - gulu 'noga' � o-ku - gulu - gulu 'pravadob
, ranoga'
(d vosložnaosnova)
U imenica s jednosložnom osnovom (npr. twe, o- i mu- su prefiksi)

redupliciraju se i osnova i prefiks, a u onih s dvosložnom (npr. gulu, o- i
ku- su prefiksi) samo osnova. Reduplikacija teče ovako: 1) minimalna
riječ pogođena reduplikacijom ima dakle dva sloga, odnosno reduplici
rani uzorak prozodijska je jedinica koja se sastoji od dvaju slogova; 2)
uzorak se sufigira; 3) na uzorak se kopira čitava melodija polazne riječi
osim prefiksa (o-); 4) melodija se zapisuje slijeva nadesno; 5) nepridru
ženi dio (ku-) briše se:
470
Dakao k u, hrvat skome riječ jeo i s ntag mi,ne oriječi,pa
CVC ipak nije pre fi k. s
Crte koje povezu uj cat pune us ej r jeriječofonolokš ispcifi
e ciranu se gmentu.
(j (j (j (j (j
I I I I I
o ku gu lu o ku gu lu@ gu lu � o ku gu lu gu lu
Kad govorimo o fonološkim jedinicama od dvaju ili triju slogova,

govorimo o stopama. Stopa je (engl.foot, <D) temeljna jedinica ritma u
fonologiji, a sastoji se od slijeda slogova među kojima je jedan istaknut
udarom ili kakvim drugim prozodijskim elementom, pa se istaknutim
slogom može smatrati dugi slog (kvantitativno, naspram kratkih), ili
naglašeni slog (metrički, naspram nenaglašenih), u novijoj tipologiji
često i zatvoreni (naspram otvorenih). Arza, ilijaki, ili teški slog bilježi
se sa-, ili sa s, ili sa H (engl. strong, heavy); teza ili slabi slog bilježi
se sa u, ili sa w, ili sa L (engl. weak, light). 471 Od mnogih stopa poznatih
iz antike suvremenoj fonologiji zanimljivo ih je tek nekoliko (jaki slog
tu je onaj naglašeni):
trohej HL hrv. glava, noga, Hrvat, oko, ne znam, i ja I i on
jamb LH hrv. sako, bife, student, i ja I i on
daktil HLL hrv. nogomet, Hrvatska, svakako
anapest LLH hrv. dirigent, asistent
amjibrah L HL hrv. junaštvo, također, nazovi!, prepiši!
amjimakr(os) ili kretik HL H hrv. ja i on
Budući da se stope u novije doba promatraju binarno, anapest će se

tretirati kao jamb, daktil kao trohej, a jamb će biti i samo H. Minimalna
riječ (engl. minimal word) sadrži najmanje jednu stopu; ili najmanje
dvije more, ako su slogovi jednomomi (McCarthy - Prince 2007). Sto
pe su suvremenoj morfologiji zanimljive ne samo zbog reduplikacije.
Pokazale su se praktičnim pomagalom i u opisu suptrakcije, stapanja i
ekspletivne infiksacije (o terminima v. § 2.3), odnosno pokazalo se da
slogovne i stopne granice igraju veliku ulogu u tome kako će se riječ
suptrahirati, na kojem će se mjestu stopiti te na kojem će se mjestu
umetati ekspletivni element. Tako primjerice za hrvatska hipokoristič
na imena nastala suptrakcijom možemo pretpostaviti ovakav trohejski
uzorak, s dugouzlaznim naglaskom na prvome slogu: 472
471
O stopama v. u nas npr. Škarić (2009: 116ft), Mihaljević (1991: 53ft), također
McCarthy - Prince (2007).
472 Uzorak nije jedini, ali je u štokavštini - onda i u standardu - veoma čest.
(J (J
T6 mo *-Tomislav
Ka ta *-Katica
Sti pe *- Stjepan
U eskimskome se jupiku (Aljaska) s proksimalnim vokativima isto

događa prema jampskome uzorku- jedan zatvoreni slog (H) ili sekven
--
ca LH (McCarthy- Prince 2007: 287-8): 473
Al)ukaynaq AlJ A.l)Uk
Kalixtuq
q;:)tunyaq 'sin' - Kat
q;:)t
Ka.lik
q;:).tun
U engleskome naprotiv hipokoristična imena ne mogu imati oblik

LH, odnosno drugi slog ne smije biti težak - zatvoren ili dug - pa su
--
stoga oblici u desnome stupcu nemogući (ibid.):
Edward Ed E.die *Ed.wie
Jacqueline
Douglas - Doug
Ja.ckie
Dou.gie
*Ja.cquie
*Dou.glie
Na slogovima i stopama, tj. na njihovu premetanju, počiva i suvre
--
mena hrvatska metateza:
ne.moj bri.jat moj.ne jat.bri
ne.mam talba.ne
za.grelba.čki pa.stuh ja.še - mam.ne ba.ne.ta
ba.čkilza.gre stuh.pa še.ja
Jednosložne riječi pri takvoj slengovskoj metatezi postaju dvoslož

ne (vokal se ponavlja), čime se izbjegava nedopušteni odstup sloga i
opet dobiva neobilježena dvosložna minimalna riječ, kao što je i u hi
--
pokorističnih nadimaka:
lud ud.lu
konj
fuj - onj.ko
uj.fu
473
Granicu među slogovima označavamo točkom ( . ), među stopama okomitom
crtom (I).
Za stopljenice je primijećeno da je mjesto na kojemu se dvije riječi

pretapaju najčešće slogovna, pa i stopna granica, a da novonastala riječ
zadržava melodiju duže polazne: 474
mo.tor x ho.tel � motel
bank.er x gang.ster � bankster
Chi.na x A.melri.ca � Chimerica475
Brad x An.gelli.na � Bran.gelli.na
Še.go x A.lillo.vić � Še.lillo.vić
do.vilđe.nja x buonlgior.no � do.vilđor.no
Stopljenice koje narušavaju koji od tih zahtjeva ili su nemoguće
(engl. slanguage, a ne *slanlanguage zbog ograničenja reduplikacije,
*sllanguage zbog ograničenja geminata koje nisu na morfskome šavu)
ili ih govornici ocjenjuju loš(ij)e skovanima. Ako tu predikacija »loše
skovano« išta vrijedi, kazali bismo da su loše skovane ove hrvatske
stopljenice:476
Di.ko.lo.res (Di.kan x Do.lo.res) ima slog više od duže polazne riječi
(Do.lo.res)
Bu.ljar (Bun.tić x Kop.ljar) nije poštovana slogovna granica
Ba.lo.jun (Ba.lić x Go.jun) ima slog više od obiju polaznih riječi
Va.lac.ko.vić (Val.čić x Lac.ko.vić) previše slogova, slogovna granica
nije poštovana
a da su brojem slogova i cjelokupnom melodijom idealne primjerice
slengovske »automobilske«.fzguar (fi.ćek x Ja.guar) i škodilak (Ško.da
x Ca.dillac).
Koliko morfološki opis može profitirati od uvida koje je ponudi
la prozodijska morfologija, pokazuju primjeri na kojima tradicionalni
opisi afiksacije jednostavno ne dostaju. Riječ je o slučajevima kad se
kakav afiks vlada jednom kao sufiks ili prefiks, a drugi put kao infiks.
Tako se u jeziku ulwa (atlantska obala Nikaragve) posvojni afiks -ka- na
bazu pričvršćuje različito ovisno o njezinu obliku (McCarthy - Prince
2007: 291-4):
4 74V. Bauer (2003: 225), Gries (2004), Marković (2009; 2011a).

47 5
S dodatnom aluzijom na himeru: himera Kine i Amerike, globalni duopol koji
kontrolira svjetsku proizvodnju, potrošnju, tehnologiju i imaginarij (»definicija«
J. Pavičića, www.jutarnji.hr, 12. XII. 2009).
476
»Rukometni« primjeri zabilježeni su u T. Packa (www.sportnet.hr, 21. I. 2011),
inače novinara ne lošega stila.
ki: 'kamen' ki:-ka 'njegov/njezin kamen'

su:lu 'pas' su-ka-lu 'njegov/njezin pas'
kanismak 'koljeno' karas-ka-mak 'njegovo/njezino koljeno'
Je li sad taj afiks sufiks ili infiks i kako opisati gdje se on pričvršću
je? - Prozodijska morfologija nudi prozodijski odgovor - to je sufiks,
ali sufiks koji se pričvršćuje na inicijalnu stopu imenice, a ne na ime
ničku osnovu. Slično je s reduplikantima u malajsko-polinezijskome
jeziku timugon murut (sjeverni, malezijski dio Bornea) (ibid.):
bulud 'brdo' bu-bulud 'greben'
limo 'pet' li-limo 'oko pet'
ulampoy 'kupa se' u-la-lampoy 'često se kupa'
ompodon 'laskati' om-po-podon 'vazda laskati'
Rješenje temeljeno na prozodijskim činjenicama kaže ovako - re

duplikant je prefiks, ali takav koji se pričvršćuje na prvi slog koji ima
pristup (u druga dva primjera prvi ga slog nema).
lnfiksacija je i inače zanimljiva morfološka pojava. Navedeni pri
mjeri iz jezika ulwa i timugon murut pokazuju na što sve morfologija i
morfolozi moraju biti spremni i čemu se sve moraju domišljati da bi po
jedine jezike opisali. Infiksacija u svakom slučaju spada u rijetke afik
sacije, što je još Greenberg (1963) utvrdio u svojoj 26. univerzaliji (usp.
§ 4.3)- ako jezik ima diskontinuirane afikse (a infiksi korijen čine dis
kontinuiranim, pa Greenberg infiksaciju pribraja postupcima koji pod
razumijevaju diskontinuitet), ima i sufikse ili prefikse, odnosno nema
jezika koji bi imao infikse, a da nema sufikse i prefikse. U suvremenim
indoeuropskim jezicima prežitak praindoeuropskoga nazalnog infiksa
imamo u riječima preuzetima iz latinskoga, poput tangirati, erumpirati
(usp. tango 'dodirujem' - tetigi 'dodimuh', rumpo 'lomim, razbijam'
- rupi 'slomih, razbih'),477 no takvi relikti sporadične su infiksacije, ne
sustavne (Yu 2007: 13), jer se sinkronijski ne dadu raščlambom utvr
diti i pravdati. Nadogradivši jednu od pionirskih odredbi infiksa,478 Yu
(2007: 10) infiks definira ovako:
4
77 V. Matthews (1991: 132), Katamba - Stonham (2006: 45), Matasović (2008:
175).
478
Odredbu E. Moravcsik iz g. 1977.
Afiks se infigira ako se kao odsječno razlikovan entitet pojavljuje između

dvaju lanaca koji udruženo oblikuju značenjsku jedinicu, ali sami po sebi kao
značenjski dijelovi ne postoje.l479l
Samim time otpada mogućnost da bi hrvatski morfovi -ov-1-ev- u

pluralu a-sklonidbe bili infiksi (usp. § 2.3) jer lanci među koje se umeću
imaju svoje značenje: u grad-ov-i i grad- i -i imaju značenje (morfemi
su, {grad} i {i}, što se za -ov-1-ev- i ne može baš odrješito kazati).
Jedna od tema koja sasvim ozbiljno zaokuplja suvremene jezikoslov
ce jest i tzv. ekspletivna infiksacija u engleskome (dopunjačka i prostač
ka, u razgovomome prema vulgamome jeziku). McCarthy je (1982) pri
mijetio da se ekspletivni infiks (npr. engl. bloody, bloomin/g/,friggin/g/�
---
fuckin/g/, goddam/n//ed/) umeće upravo na stopnoj granici: 480
Alabama (Alajba.ma) Ala-fucking-bama
kangaroo 'klokan' (kan.gajroo) kanga-bloody-roo
absolutely 'apsolutno'
fantastic 'fantastično'
Dubrovnik
(ab.sojlute.ly)
(fanjta.stic)
(Dujbrov.nik)
-- abso-bloomin-lutely
fan-bloody-tastic
Du-fuckin-brovnik
Premda se kalk od fuckin već dobro udomaćio u hrvatskome, zasad

još ne primjećujemo da se ozbiljnije širi u infiksaciji. Objašnjenje mož
da opet leži u njegovoj prozodijskoj strukturi - većina prijevodnih ina
čica zafuckin, bloody i sl. u hrvatskome je trosložna (usp. !!pro.kle.ti,
! ! !je.be.ni, ! ! !kur.če.vi), pa stoga pomalo nespretna za infiksaciju. 48 1 S
jednosložnim klitikama nemamo problema, kao u superlativima, a kon
strukcije prijedloga i zanijekane zamjenice i normativno su podvrgnute
infiksaciji (što tradicionalna retorika zove terminom tmeza):
naj.lu.di.smo naj.smo.lu.di
od.ni.ko.ga ni.od.ko.ga
479
Potpuna - i mnogo složenija - odredba glasi ovako (ibid.): Afiks, kojega je fo
netski oblik A, infigiran je ako kombinacija Bi & Bi u potpunosti konstituira ne-nulte
dijelove završnoga fonetskog oblika kontinuirane osnove, B, a završnomu fonet
skom obliku od A istodobno neposredno prethodi Bi i neposredno ga slijedi Bi, i to
tako da nijedan dio od A nije simultan ni s jednim dijelom od B te da Bi i Bi sami ne
odgovaraju značenjima koja bi združena činila potpuno značenje od B.
480
Da se ne razumije krivo, zadnji primjer McCarthyev je.
481
Usp. i rijetkost tmeze s trosložnim hrvatskim prijedlozima, poput !ni između
koga, ?ni ususret komu.
Budući da će u hrvatskome enklitike naginjati tomu da budu na tzv.

drugome položaju (v. § 2.4), moguće ih je umetnuti i među riječi koje
čine jednu rečeničnu jedinicu, primjerice:
Đuro je Martić poludio.
gdje Đuro i Martić čine zapravo jednu rečeničnu sastavnicu. Takve

konstrukcije približavaju se endoklizi, odnosno tipološki rijetkoj pojavi
da se klitika infigira intramorfemski (v. § 2.4).
Od 1990-ih jedna je od temeljnih grana u fonologiji optimalnosna
teorija (engl. optimality theory, OT). I ona je bitno utjecala na mor
fologiju. Dat ćemo ovdje njezine najosnovnije smjernice, bez ikakve
namjere da iscrpemo sve što ona u svojoj eksplikaciji nudi. 482
Da u gramatici ima ograničenja, to nije nikakva novost. U svakome
jeziku postoje primjerice fonotaktička ograničenja, pa otuda razlike u
mogućim ostvarenim pristupima slogova u hrvatskome, francuskome i
engleskome:
hrv. fr. engl.
psihologija psychologie [psikolo'3i] psychology [sai'kokid3i]
pseudo- pseudo- [ps0do-] pseudo- ['sju:d�u]
Engleski ima ograničenje, u pristupu slogu ne može imati skup ps

(grafija je tu sporedna, važan je izgovor), francuski i hrvatski mogu
(usp. hrv. psi, psina, pseći, psovati, pšenica). U svahiliju je pak mnogo
pristupa u hrvatskome posve nemogućih (Mohammed 2001: 7-10):
hrv. svah.
*mvu mvua 'kiša'
*mču mchungwa 'stablo naranče'
*ndu- ndugu 'brat'
A opet, svah'ili ima samo otvorene slogov_e, odnosno ima ograniče
nje zatvorenih slogova (ibid.), što hrvatski nema (u jednome dijakronij
skom periodu imao je, danas nema).
Optimalnosna teorija gramatiku ne promatra kroz pravila (engl.
rule), koja ako se prekrše, za posljedicu imaju negramatičan iskaz,
nego upravo kroz ograničenja (engl. constraint), koja su prekršiva, pi
tanje je samo koliko ih kršimo, odnosno koja kršimo više, a koja manje.
482
Od istraživača koji su na njoj radili valja istaknuti A. Princea, P. Smolenskya,
J. McCarthya; v. i prikaz u Katamba - Stonham (2006: poglavlje 10), o padežu u
Butt (2006: poglavlje 8.2).
Temeljna joj je pretpostavka da postoji napetost između dvaju tipova

ograničenja - vjernosti i obilježenosti. Vjernost je (engl. faithfulness)
ograničenje koje zahtijeva strogu podudarnost ulaznih i izlaznih obli
ka (engl. input form, output form) pri kojemu procesu. Dva uobičajena
takva ograničenja jesu zabrana brisanja i zabrana umetanja:
MAX-10 ulazni segmenti moraju imati odgovarajuće na izlazu
(ograničenje brisanja)
DEP-10 izlazni segmenti moraju imati odgovarajuće na ulazu
(ograničenje umetanja)
Obilježenost je (engl. markedness) univerzalno jezično ograničenje

koje zahtijeva da izlazni oblik bude neobilježen ili što manje obilježen.
Često je tako u jezicima svijeta ograničenje da slogovi mogu biti samo
otvoreni, da nemaju odstup ili kodu,483 kao u svahiliju ili u povijesnim
stadijima hrvatskoga (zakon otvorenih slogova):
NO-CODA slogovi moraju biti otvoreni (ograničenje zatvorenih slogova)
Natjecanje (engl. competition) između vjernosti i obilježenosti,od

nosno njihovo međudjelovanje i hijerarhija - podešavanje među njiho
vim raznosmjernim zahtjevima - rezultira pojavom optimalnog izlaz
nog oblika. Taj oblik nije nužno savršen, nego je zapravo najmanje
nesavršen.
Optimalnosna teorija ima i posebnu tabličnu notaciju, notaciju
u posebnim tabl(ic)ama (engl. tableau). 484 Na vodoravnici su tablice
ograničenja,poredana slijeva nadesno od najjačega do najslabijega. Na
okomici su izlazni kandidati,kandidati za izlazni oblik. Ulazni je oblik
u gornjem lijevom kutu,dvostruko uokviren. Kršenje ograničenja ozna
čava se zvjezdicom (*),a nepremostivo kršenje uskličnikom ( ! ). Op
timalni izlazni kandidat označava se kažiprstom ( r:ir ). Zasjenjene ćelije
kažu da ograničenja nisu relevantna. Pokazano na primjeru: Japanski,
kao ni svahili,nema zatvorenih slogova. Pri posuđivanju stranih riječi,
primjerice engleske riječi miss [m1s], japanski se mora »odlučiti« hoće
li posuđenici obrisati odstup ili joj dodati vokal i time dobiti dva otvo
rena sloga. Otvorenost slogova izrazito je obilježje japanskoga i stoga
483
Slog se sastoji od pristupa te sroka ili rime; rima se sastoji od jezgre ili nukleusa
te odstupa ili kode (engl. coda, lat. cauda ili coda 'rep').
484
Engl. plural od tableau 'prizor, uprizorenje, slika' jest tableaux, prema fr., što je
dobar primjer za osobite vidove transmorfemizacije, o čemu v. § 12.3. Hrv. bi termin
za te tablice mogao biti i tabla, eventualno tabu/a (M. Mihaljević).
je ograničenje odstupa rangirano visoko, odnosno ljestvica ograničenja

jest NO-CODA» MAX-IO» DEP-IO (pritom simbol» znači 'dominira'). Sve
u sve, japanski je pri transfonemizaciji odabrao umetanje, dodavanje
vokala (Katamba - Stonham 2006: 206-8):
mrs NO-CODA MAX-IO DEP-IO

mis *!
(ir mism *
mi *!
Odabran je izlazni oblik [mism], koji se pokazao optimalnijim od

oblika s brisanjem [mi] (koji kobno narušava načelo vjernosti) i od obli
ka [mis] (koji kobno narušava otvorenost sloga). Odabrani izlazni oblik
[mism] nije savršen, on je samo najmanje nesavršen.
Spomenimo još neka ograničenja i oznake. Rekosmo već, neka su
ograničenja univerzalna, neka pak vrijede za pojedine jezike. 485 Navo
dimo ih ponajviše stoga da bismo se upoznali s neobičnom notacijom,
koje - usput - ne manjka ni u jednoj novoj jezikoslovnoj teoriji:
PEAK slogovi imaju vokal
FAITH-C ulaz i izlaz imaju iste konsonante
FAITH-V ulaz i izlaz imaju iste vokale
*cc zabranjena su dva ista konsonanta zaredom
MAX-BR svaki element baze ima odgovarajući element
u reduplikantu
*REDRED onemogući višestruke kopije baze
ALIGN-RED-L smjesti reduplikant lijevo (tj. prefigiraj ga)
R = PRWD reduplikant je prozodijska riječ
*COMPLEX nema tautosilabičnih konsonantskih skupova
*COMPLEXOns(Stops) onemogući skupove prekidnika u pristupu
*[crv onemogući slogove bez pristupa
® nepoželjan izlazni kandidat
Kako izgleda morfologija prema optimalnosnoj teoriji? - Nije daleko

od istine kazati da se optimalnosna morfologija bavi zapravo jednim jedi
nim postupkom, reduplikacijom, tek u novije doba nešto više padežima,
485
Još o tome, ondje više iz fonološke perspektive opisa tipičnih slogova, v. u Je
laska (2004).
što je ionako ponajprije semantička i sintaktička tema. 486 Reduplikacije

se - kao ponavljanja baze ili njezina dijela - pojmovi korespondencije
i vjernosti izravno tiču jer osiguravaju da će se ulazni oblik sačuvati
u izlaznome kandidatu, a dodatno ograničenje MAX-BR (engl. maximal
base reduplicant identity) osigurava da će reduplikant (RED) zrcaliti oblik
baze, da će joj biti identičan. Ograničenja obilježenosti i nizanja redupli
kanata zahtijevat će pak da reduplikanti imaju oblik minimalnoga sloga
te da budu smješteni na određenome položaju u odnosu prema bazi.
Pokazano na primjeru: U nutki sufiks -ifif 'imenovati' zahtijeva djelo
mično redupliciranje baze, primjerice ifims 'medvjed' � ifi-ifims-ifif
'imenovati medvjeda'. Reduplikacija nije potpuna jer ograničenje otvo
renoga sloga preteže nad ograničenjem MAX-BR (Katamba - Stonham
2006: 214-9):
RED-tfims-tfiq. MAX-IO NO-CODA MAX-BR

tfims-tfims-tfi4 ***!*
r:lf" tfi-tfims-tfi4 ** **
tfi-tfi-tfi4 **! *
Koristi optimalnosne teorije, pogotovo kad se ona prožme sa stra

tumima iz leksičke morfologije,487 osobito dolaze do izražaja kod opisa
dvostruke reduplikacije (engl. double reduplication) (Stonham 2007).
Dapače McCarthy i Prince g. 1993. pretpostavljaju (v. McCarthy -
Prince 2007: 301-2) da će se pokazati da općenito, univerzalno za je
zike vrijedi shema »P dominira nad M« (P » M), odnosno da uvijek
neko prozodijsko ograničenje (P) dominira nad morfološkim (M). Yu
(2007) tu pretpostavku potvrđuje na infiksaciji. Još je R. Ultan g. 1975.
u jednome od pionirskih radova o infiksaciji predložio bio osam načel
nih tipova infiksacije, koji su se svi bili temeljili na vokalsko-konso
nantskom i slogovnom sastavu riječi. Yu predlaže tipologiju infiksacije
prema stožerima, primjenljivu i na reduplikaciju. Stožer ili pivot (engl.
486
Je li to stoga što se njezini zagovornici - isti oni koji su utemeljili i prozodijsku
morfologiju - i inače bave reduplikacijom (v. radove u Literaturi) ili stoga što tak
va morfološka teorija i nema veću eksplikatornu moć, drugo je, ne i nezanimljivo
pitanje. Ne može se međutim poreći da rasprava o optimalnim izlaznim oblicima
ne bi mogla biti zanimljiva i primjenljiva na druge morfološke postupke. Primjer
drugačije primjene v. niže, a možemo se prisjetiti i rječogradnih zapreka - dakle
ograničenja- o kojima je već bilo govora (v. § 3.4).
487
Stratum 1 jest razina osnove, Stratum 2 jest razina riječi.
pivot) psiholingvistički je i fonološki istaknut položaj,488 dakle morfo

loška tipologija izravno je podvrgnuta fonologiji (Yu 2007: 68, 124): 489
prvi konsonant
prvi vokal
završni slog
završni vokal
naglašeni slog
naglašena stopa
naglašeni vokal
Primjerice u mon-khmerskome jeziku mlabri (Tajland, Laos) nomi

nalizirajući infiks -rn- dolazi iza prvoga konsonanta; ako osnova poči
nje konsonantskim skupom, alomorf je -r-, a ako pristup prvoga sloga
sadrži rotični glas, alomorf je -n- (idem: 76ft):
kap 'pjevati' krnap 'pjevanje, pjesma'
peelh 'mesti' prneelh 'metla'
tsk 'udariti' trnsk 'čekić'
gla? 'govoriti' grla? 'govor, riječi'
pluut 'ljuštiti' prluut 'sloj'
gwssk 'gurkati, bockati, uperiti, čeprkati' grwssk 'prst'
chrnst 'češljati' chnrnst 'češalj'
Pravilo bi dakle glasilo:

ALIGN(affix, L, c,-X, R) lijevi rub afiksa poredan je desno od ruba
prvoga konsonanta domene X
Za posebne slučajeve alomorfije valja uvesti dodatna ograničenja:

*cccc četverokonsonantski sljedovi zabranjeni su
MAXROOT-10-SEG ne briši nijedan odsječak korijena
MAXAFFix-,o-SEG ne briši nijedan odsječak afiksa
*GEMINATERhotics rotične geminate zabranjene su
*n pridruži oznaku kršenja za svaki slučaj /n/-a
*r pridruži oznaku kršenja za svaki slučaj /r/-a
488 U tom smislu termin stožer rabi se i u sintaksi, kao sintaktički istaknuta uloga
ili služba.
489
Dade se primijetiti da među stožerima nisu prvi slog i završni konsonant. Primje
ra u jezicima svijeta za infiksaciju iza prvoga sloga i ispred završnoga konsonanta
ima, ali nerijetko se dadu drugačije tumačiti.
Tablica za chnrsst 'češalj' izgledala bi ovako:
I ch-rn-rnEt I *cccc
*!
*GEMINATERhotics MAXAFFIX-10-SEG *n
*
*r
*
chrnrEEt
chrrnEt *! * *
Cg' chnrnEt * *
U <lakoti (lakoti) (Sj. Dakota, J. Dakota, Montana, SAD) više je od

dvadeset fleksijskih (!) ličnih infikasa koji dolaze iza prvoga vokala,
dakle i tu je morfologija izravno uvjetovana fonologijom riječi, primje
rice morf za 1. lice sg. (idem: 102):
na.pa 'gutati' na.wa.pca 'gutam'
ma.mi 'krasti' ma.wa.ntt 'kradem'
la.kcota 'Lakota' la.ma.kcota 'ja sam Lakota'
na.wizi 'ljubomoran' na.wa.wizi 'ljubomoran sam'
U tupijskome jeziku kamaiura (Brazil) stožer infiksacije završni je,

zadnji vokal. Dvosložni reduplikant za iterativizaciju (pluralnost) po
javljuje se iza njega (idem: 111):
ohuka ohukahuka 'smijao se i smijao'
Da je riječ o infiksu, ne o sufiksu, pokazuju osnove sa završnim

konsonantom (ibid.):
apot apoapot 'skačem i skačem'
omokon omokomokon 'gutao je i gutao'
Rekosmo maločas da je optimalnosna teorija spočetka rijetko za

lazila u druge vode osim reduplikacije i infiksacije. Ackema - Neele
man (2005: 299-301) na tragu opisa J. Bresnan aparaturu optimalnosne
teorije primjenjuju za objašnjenje neprihvatljivosti engleskog oblika
*I amn 't, premda je u cijeloj paradigmi glagol (to) be 'biti' negiran afik
som n 't ( +- not):
I 'm not (*amn't) working 'ja ne radim'
you aren't working 'ti ne radiš'
s/he isn't working 'on/ona/ono ne radi'
we aren't working 'mi ne radimo'
you aren't working 'vi ne radite'
they aren't working 'oni/one/ona ne rade'
Drugim riječima, ako je već amn 't blokirano zbog kakve god fonet
ske zapreke, zašto se ne rabi aren 't, koje ne samo da se javlja u većem
dijelu paradigme nego i u 1. licu sg. u inverziji:
Aren't working 'zar ne radim?'
Zašto je odabir različit u izjavnoj i upitnoj konstrukciji? - Odgovor

prema tumačenju autora leži u dvama dodatnim ograničenjima, u dose
gu negacije i u slaganju:
*Amn't zapriječeno općim fonološkim ograničenjem
NEGSCOPE semantički doseg negacije mora se zrcaliti i u površinskoj sintaksi
PARSEPHI ulazna obilježja slaganja[49oJ moraju se ispravno ostvariti
Tablice bi izgledale ovako:
<deklarativno> *amn't NEGSCOPE PARSEPHI
I [amn't] working *!
r:Jr I am [not working]
I [aren't] working *!
rogativno> *amn't NEGSCOPE PARSEPHI
[amn't] I working *!
am I [not working] *!
r:Jr [aren't] I working *
U obama slučajevima oblik amn 't kobno narušava ogramcenje

zbog fonoloških razloga. Samim time to je najsnažnije ograničenje i
postavlja se lijevo. Ostaju nam doseg negacije i slaganje. Negacija na
sintaktičkoj razini (kad se negira glagol, ovdje biti) nastoji biti na što
višemu položaju, nastoji obuhvatiti što veći dio rečenice. U svim trima
kandidatima za izjavnu konstrukciju negacija je postavljena na istome
mjestu, pa odlučuje ograničenje slaganja, koje je oblikom aren 't kobno
narušeno. Optimalan je stoga srednji kandidat. Kod dvaju preostalih
kandidata za upitnu konstrukciju i dalje imamo problem sa slaganjem,
ali to ograničenje nije kobno jer je više narušen doseg negacije. Nai
me oblici s afiksom n 't prolaze bolje jer su pomaknuti na viši položaj
490
ip-obilježja (engl. phi-features) u suvremenu jezikoslovlju nadtermin je za obi
lježja slaganja (rod, broj, lice).
10.3 Izgledi • 407
(zajedno s glagolom biti, uz koji su afigirani), a puni oblik not ostaje

dosta nisko, uz infinitivnu dopunu (tada not negira working, pa negacija
nije rečenična, nego se negira samo sastavica working). Drugim riječi
ma, srednji kandidat nije agramatičan, nego jednostavno ne iskazuje
rečeničnu negaciju, »to više nije to značenje«, pa se unatoč narušenu
slaganju kao optimalan javlja treći kandidat.
10.3 Izgledi
Ako ništa drugo ovo je izrazito formalizirano poglavlje htjelo pokazati
dvoje. Prvo, tipološki, veliku raznovrsnost afiksalnih postupaka u je
zicima svijeta. Drugo, teorijski i metodološki, dok će ostala poglavlja
ove knjige pokazati čvrste veze morfologije sa sintaksom i semanti
kom, njezinu uvjetovanost pragmatikom i normativistikom, ovo poka
zuje dubinsku isprepletenost morfologije s fonologijom, dapače kako se
bližilo kraju, do izražaja su dolazile novije i novije teorije koje drže da
se mnogošta u morfologiji dade objasniti upravo fonološki, u najmanju
ruku da fonološko objašnjenje nije manje dobro do drugih.
Za njegov ležerniji kraj i kao najavu dijakronijske morfologije (v. §
12) spomenut ćemo još dvoje. Prvo, Yu (2007: poglavlje 5) identificira
nekoliko dijakronijskih uzroka nastanka infikasa - zarobljenost, 491 me
tatezu, mutaciju reduplikanata i morfološku ekskrescenciju. Budući da
se pojavljuju na rubnim položajima oblika riječi, nije teško pretpostavi
ti da će izvori infikasa nerijetko biti kakve adpozicije_ili pak drugi afik
si. Drugo, na što sve morfolog mora biti spreman - a da nema nikakva
povijesnog pretka - pokazuje recentna pojava homerovske infiksacije
u engleskome (Yu 2007: 174-7). Ako ju definiramo kao »infigiranje
-ma- iza trohejske stope«, lako je pomisliti da ima veze sa slijepim pje
snikom. - Ni najmanje. Premda ju nalazimo u već spominjanoga pisca
L. Carrolla, najviđeniji je promotor takve infiksacije - a donekle se je
ona proširila i u razgovomome jeziku - Homer Simpson, lik iz crtića
(npr. saxophone � saxo-ma-phone, complicated � compli-ma-cated).
Otud joj ime.
491
Engl. entrappement, što se obično uzimlje kao najčešći uzrok nastanka infikasa.
Za morf y kaže se da je zarobljen (engl. entrapped) kad se nađe u položaju xyz, gdje
je x povijesni korijen, a z povijesni afiks. Zarobljenošću se nerijetke (tako još F. de
Saussure) tumači nastanak indoeuropskoga nazalnog infiksa.
11. NARAVNA MORFOLOGIJA
11.1 Uvod
N egdje pri samu početku postavili smo pitanje: »Je li baš slučajno
da je plural proroci duži od singulara prorok, a da je dativ plurala
prorocima najduži?« I kakve to veze ima ili bi moglo imati s jezičnim
univerzalijama, s ustrojem ljudskoga jezika. Podsjetimo se nadalje da
svako ponavljanje (repeticija) jezičnoga, fonetskoga materijala na neki
način povećava i količinu značenja (v. § 10). Na najjednostavnijem
primjeru, reduplicirani oblik značit će plural imenice, odnosno nikad
slučaj neće biti takav da nereduplicirani oblik znači plural, a reduplici
rani singular; u pridjeva će pojačajni oblik (primjerice komparativ) biti
veći od neutralnoga (pozitiva); u glagola će reduplicirani oblik nerijet
ko značiti iterativnost (ponavljanje radnje). Sve to nije nepoznato i nije
od jučer, ali trebalo je vremena da se osvijesti. Lakoff i Johnson (2003
[1980]: poglavlje 20) u svojoj su znanoj knjizi formulirali ovakvu ori
jentacijsku metaforu: više oblfka jest više sadržaja (engl. more oj jorm
is more oj content). U § 4.3 spomenuli smo i neobilježene, nemarkirane
oblike i pojedina njihova obilježja - prošireniji su, frekventniji, kraći,
manje su zahvaćeni govornim pogreškama, djeca ih pri učenju jezika
prije usvajaju, pokazuju manje sinkretizma i sl. Spominjali smo u dosa
dašnjim poglavljima i moguće riječi - što u jeziku može nastati i može
mo li znati kako će ono izgledati ako nastane, odnosno kako sigurno ili
najvjerojatnije neće izgledati.
Ikoničnost, odnosno kakva god podudarnost ili sprega količine obli
ka i količine sadržaja, zatim neobilježene, nemarkirane, naravne kate
gorije i oblici, zatim morfološke univerzalije i s njima u vezi mogući
410 • 11. Naravna morfologija
morfološki uzorci - neke su od glavnih tema naturalne ili naravne

morfologije (engl. natura! morphology). Naravna morfologija kao pri
stup pojavila se krajem 1970-ih u Europi, na njemačkome govornom
području (Njemačka, Austrija, Nizozemska), opet ne bez utjecaja ono
mad popularnih naravnih pristupa u fonologiji (D. Stampe, C.-J. N.
Bailey, Th. Vennemann). Začetnici su joj i glavni pronositelji W. U.
Dressler, W. Mayerthaler i W. U. Wurzel, a oni pak sami nerijetko će
kao pravoga začetnika istraživanja naravnosti u morfologiji spomenuti
R. Jakobsona.492 Naravna morfologija nije formalna teorija, kakve su
primjerice leksikalistička morfologija, morfologija riječi i paradigmi,
prozodijska morfologija, njezin cilj nije izgraditi formalni objasnidbe
ni aparat, ona je ponajprije pristup koji morfologiju nastoji promatrati
kroz opće, univerzalne kognitivne i semiotičke procese. Kao takva na
ravna morfologija zanimljiva je i nama. 493 U ovome poglavlju upoznat
ćemo se ukratko s njezinim interesima, pojmovljem i dosezima.494
11.2 Teme i uvidi

Prije svega, što bi to bila naravnost? -Naravnost se (njem. Naturlich
keit, engl. naturalness) obično razumije kao pojava oprečna obilježeno
sti, markiranosti (njem. Markierheit, engl. markedness). U morfologiji
naravnom se tako drži ona pojava koja (Bauer 2003: 254): - proširena
je u jezicima diljem svijeta; - otporn(ij)a je na jezičnu promjenu; - re
lativno često javlja se kroz jezičnu promjenu, osobito putem analogije;
- djeca ju u jezičnome razvoju usvajaju rano ili prije od drugih; - re
lativno je nezahvaćena jezičnim smetnjama poput afazije; - relativno
je nezahvaćena govornim i jezičnim pogreškama; - nastavlja se pro
voditi u pidžinima i rano se javlja u kreolima; 495 - visoke je čestote i
49
2 Poslije se naravna teorija proširila, pa od početka 1980-ih govorimo primjerice
o naravnoj sintaksi i naravnoj semantici (naslov knjige i zbornik J. Haimana iz g.
1985.), o naravnoj tekstnoj lingvistici (usp. nedavno u nas preveden Uvod u lingvi
stiku teksta R.-A. de Beaugrandea i morfološkoga prvaka W. U. Dresslera).
493
Konkretnim se pojedinačnim formalnim teorijama načelno nismo posebno bavi
li, osim onoliko koliko mogu poslužiti opisu općih morfoloških procesa.
494
Osnovna literatura: Dressler et al. (1987), Carstairs-McCarthy (1992: poglavlje
8), Bauer (2003: poglavlje 14), Dressler (2005).
495
Pidžin je jezik reducirane strukture i rječnika nastao pojednostavljivanjem jed
noga jezika za potrebe sporazumijevanja pri susretima raznojezičnih govornika (npr.
pri trgovini). Kao takav pidžin nikomu nije materinski premda može zauzeti visoko
mjesto na sociolingvističkoj ljestvici i postati jedan od službenih jezika zajednice
raširenosti u pojedinačnim jezicima. Začetnici naravne morfologije daju

precizniju odredbu (v. Dressler - Mayerthaler 1987; Dressler 2005).
Vele da je točno da se naravno u jezikoslovlju obično rabi (i zlorabi)
kao sinonim za frekventno, očekivano, jednostavno i intuitivno prihvat
ljivo, no u naravnoj morfologiji naravno je sinonimno sa spoznajno
jednostavno (engl. more or less easy for the human brain), lako pristu
pačno (osobito djeci na početku njihova jezičnoga razvoja), osnovno i
stoga univerzalno preferirano, tj. može se izvesti iz ljudske naravi, ili
pak neobilježeno, odnosno manje obilježeno Ger naravnost je relativ
na, stupnjevita, nije vrijednost nego odnos). Mayerthaler (1987) nudi
matematičku paralelu: Svi ljudi intuitivno znaju ili drže da je zbrajanje
lakše od oduzimanja. Mi čak ne moramo znati ni zašto je tomu tako,
ali jednostavno jest. Dapače brojevni se sustavi u svim jezicima - uni
verzalno - temelje na zbrajanju, ne na oduzimanju (v. o tome u§ 13.2).
Zbrajanje nam je stoga naravnije od oduzimanja. Upravo je tako i u
jeziku. Naravnost je nadalje krovni termin za niz specifičnijih pojmova
koji se definiraju unutar triju podteorija - 1) univerzalna, opća teorija
obilježenosti o pojedinome jeziku neovisne morfološke naravnosti, 2)
teorija tipološke primjerenosti ili prikladnosti, 3) teorija o sustavu ovis
ne, za pojedini jezik osobite obilježenosti i sustavne primjerenosti ili
prikladnosti. Te tri podteorije susljedni su filtri za moguće i vjerojatne
riječi u jeziku - što je dopušteno ili čak preferirano univerzalno, što ti
pološkom primjerenošću, a što potom unutar sustava pojedinoga jezika
može biti nedopušteno. Podteorije prate razglobu na pet razina jezične
analize, koju zagovornici naravne morfologije pripisuju L. Hjelmslevu
i E. Coseriuu (v. Dressler - Mayerthaler 1987: 8). Riječ je o razinama
- univerzalnoj (fr.faculte du langage), 496 tipološkoj, jezičnoj (za poje
dini jezik specifičnoj, fr. langue), razini norme i razini performancije,
izvedbe i uporabe (govora, fr. parole). Naravno se jezikoslovlje bavi
prvim trima, normom se bavi sociolingvistika, performancijom psiho
lingvistika. Pogledajmo kako stvari stoje sa svakom od njih zasebno,
ponajviše s prvom.
(npr. tok pisin u Papui Novoj Gvineji). Kreol ili kreolski jezik nastaje kad se pidžin
»omaterinji«, odnosno to je jezik s izvornim govornicima (djeca ga usvajaju kao
materinski, kao prvi jezik) nastao od pidžina (s tok pisinom dogodilo se i to, ili npr.
haitski kreolski, nastao na temelju francuskoga).
496
Što bi se u nekim terminologijama zvalo univerzalnom gramatikom - nije riječ
o gramatici u doslovnome smislu, nego o skupu načela i ograničenja koja nam omo
gućuju usvajanje pojedinoga konkretnog jezika.
Teorija sklonosti. Teorija univerzalne, o sustavu neovisne (engl.

system-independent) morfološke naravnosti zapravo je teorija sklonostf
(engl. preferences). 497 Sklonosti se od ograničenja u optimalnosnoj teo
riji (v. § 10.2) razlikuju ponajprije time što su zasnovane unaprijed i na
izvanjskim temeljima, tj. nisu postulirane ad hoc, a njihov odnos ovisi
o načelima interakcije i filtrima podteorija, a ne na naknadnu redanju,
kao što je kod optimalnosnih ograničenja slučaj; na taj način naravna
morfologija bliža je kognitivnomu jezikoslovlju. 498 Ne postoji jedna
globalna ili opća sklonost, nego se govori o nekoliko parametara. Takvi
su primjerice sklonost prema ikoničnosti, sklonost prema indeksičnosti,
sklonost prema prozirnosti, sklonost prema biunikatnosti, sklonost pre
ma opreci lik-pozadina, sklonost prema optimalnom obliku i sl.
Ikoničnost. Jezik je znakovni sustav. Znakovi se prema odnosu no
sitelja znaka i onoga na što nositelj upućuje, objekta znaka, uvriježeno
dijele natroje-na simbole, indekse i ikone. 499 Peirce je g. 1901-1905. u
jednoj rječničkoj natuknici bio pisao ovako (Peirce 1991: 23 9--40):
Znak je bilo što što određuje da što drugo (njegov interpretant [tj. interpre
tant znaka, tj. značenje]) upućuje na predmet na koji on sam upućuje (njegov
objekt [tj. objekt znaka]) na isti način; interpretant potom postaje znak i tako
ad infinitum. Nema sumnje da u taj niz mora ući inteligentna svjesnost. [ ...]
Znak je ili ikon, ili indeks, ili simbol. Jkon je znak koji bi imao značaj koji
ga čini znakovljivim, premda njegov objekt ne postoji. Kao primjerice crta
olovkom kao predstavnik geometrijske linije. Indeks je znak koji bi isti čas.
izgubio ·značaj koji ga čini znakom ako bi mu objekti bili uklonjeni, ali ne
bi ga izgubio ako ne bi bilo interpretanta. Tako je primjerice komad kalupa s
rupom od metka u sebi znak pucnja, jer bez pucnja ne bi u njemu bilo rupe;
ali rupa jest ondje, imao itko smisla da ju pripiše pucnju ili ne. Simbol je znak
koji bi izgubio značaj koji ga čini znakom kad ne bi bilo interpretanta. Takav
je svaki iskaz govora koji ono što znači znači samo po tome što se podrazu
mijeva da znači.
497
Odlučili smo se za prijevod sklonost (prema) premda bi se dalo govoriti i o ter
minu prednost, prvenstvo.
498
»Optimalnosna teorija dosta je slična teoriji naravnosti iako zagovornici OT-a
rijetko odaju priznanje tim ranim prijedlozima...« (Bybee 2001: 138). � ?. o I\ 1 <
499
V. o tome u Noth (2004: poglavlja III, II.I), Jakobson (1965), Van Langendonck
(2007). Temelje suvremenoj semiotici postavio je američki semiotičar Ch. S. Peirce
(1839-1914), o kojemu je R. Jakobson g. 1965. u govoru pred Američkom akademi
jom znanosti i umjetnosti kazao da je »po svoj prilici najdomišljatiji i najsvestraniji
američki mislilac, toliko velik da mu se nije našlo mjesta ni na jednome sveučilištu«
(Jakobson 2008: 476). Peirceovi radovi nisu osobito prohodni za početnike (pitanje
je jesu li i za napredne), pa je pregled poput Nothova nužna pomoć, pogotovo stoga
što su se odredbe u raznih semiotičara čak i drastično mijenjale.
Simboli su visoko arbitrarni znakovi, veza između signansa (označi

telja, nositelja znaka) i signatuma (označenoga) arbitrarna je, nemotivi
rana.500 Peirceu međutim kriterij za simbol nije arbitrarnost sama, nego
je to konvencionalnost, zakonitost i naviklost; konvencija nije nuždan,
nego dovoljan kriterij simboličnosti. Jezični znakovi simboli su, ali ne
temeljem arbitrarnosti, nego zato što njihova interpretacija slijedi opće
pravilo jezične zajednice. Dvadesetostoljetna lingvistika simboličnost
je jezičnih znakova - njihovu arbitrarnost i konvencionalnost-uzdigla
na razinu dogme te u njoj prepoznala glavnu značajku ljudske jezične
semioze. Simboli su najviše postignuće ljudskoga jezika, dok se živo
tinjska komunikacija mnogo više temelji na ikoničnim i indeksičnim
sredstvima, pa je stoga i znatno ograničenija (Dressler -Mayerthaler
1987: 17). Indeks jest takav znak u kojega je odnos signansa i signa
tuma metonimičan (naime interpretator ga tumači kao metonimičan),
znak pod zbiljskim utjecajem objekta na koji upućuje, odnosno među
njima postoji fizička ili uzročno-posljedična veza, pa su tako primjerice
dim, tragovi stopala, smjer kažiprsta, kucanje na vratima, uzvik u pro
metu indeksni znakovi - dim je indeks vatre (usp. gdje ima dima... ),
trag stopala može biti indeks Robinsona Crusoea, ubrzano bHo indeks
je (tada i simptom, što je podvrsta indeksa) groznice i sl. Indeksi u je
ziku jesu one riječi koje same po sebi upućuju na jezičnu situaciju ili
kontekst, poput deiksa (npr. ovdje, sada,ja, ti), ili pak-barem tradicio
nalno viđeno-vlastite imenice (npr. Luka, Ana). Ikon je znak koji svoj
objekt predstavlja na temelju kakva sličnosnog, metaforičnog odnosa.
Obilježja signansa indeksnoga znaka sliče obilježjima signatuma. Veza
između znaka i onoga što on predstavlja naknadno je uspostavljena,
nije inherentna. Ovisno o odnosu sličnosti ikoni mogu biti primjeri
ce metafore, slike, fotografije, ikone na računalu. Jezični znakovi koji
svojim glasovnim ili pisanim oblikom pokazuju sličnost, suglasje ili
strukturno zajedništvo s onim što označuju ili sadržavaju ikonični su
znakovi; ogledan su primjer onomatopeje. Ili da se poslužimo jeziko
slovčevom formulacijom (Croft 1990: 164):
Intuicija koja je u pozadini ikoničnosti prilično je jednostavna: ustroj jezika
na neki način odražava ustroj iskustva, to jest ustroj svijeta, uključujući per
spektivu koju svijetu nameće govornik.
500 U tradiciji se simboli tretiraju i posve oprečno - kao visoko ikonični (tako npr.
F. de Saussure, s oslonom na filozofsku tradiciju u kojoj je simbol pravde primjerice
vaga).
Tradicija ideje ikoničnosti jezičnih znakova - u 20. st., u doba

konstituiranja lingvistike kao znanosti, potisnuta ustranu - u zapadno
europsko-mediteranskome prostoru seže duboko u antiku.501 Zanimanje
za ikoničnost zanovio je nikad nedočitani i uvijek mrvicu odmaknuti O.
Jespersen prepoznavši da isključivost kakvu su prema njoj pokazivali
W. Whitney, pa i F. de Saussure, za razliku od primjerice W. von Hum
boldta, kao ni isključivost svake vrste, ne pomaže opisu jezika. Među
ostalim primjerima Jespersen (1968 [1922]: 399) piše i ovo:
U Rovinju okolne Slavene zovu čuje zbog njihova uzvika čuj 'listen, I say'.
Ostali slični Jespersenovi primjeri jesu negdašnji (ili onodobni) fran

cuski naziv za Engleze godon (prema engl. god-damn), kineski naziv za
engleske vojnike a-say (prema engl.I say), za Francuze na Javi govorahu
orang-deedong (indonezijski orang 'čovjek'), za napoleonskih ratova u
Španjolskoj didones, u Americi ding-dong (sve prema fr. dis donc 'nego
reci ...'), u Australiji wi-wi (prema fr. oui, oui), u Mađarskoj za Nijemce
vele vigec (prema njem. wie geht s 'kak ide, kak si'). Uostalom, kako nas
Talijani zvahu Čuje, tako i mi njih zovemo Digić(ima), što će vjerojatno
biti prema mletačkomu digo (tal. dico 'kažem,.rečem'). A riječ je samo
o jednoj vrsti potvrde da ikoničku vrijednost glasova nema razloga po
sve isključivati iz jezikoslovlja, odnosno da jedna vrsta riječi- nadimci
za narode - često nastaje upravo imitacijom njihova zvuka.502 Nije u
vezi s time nevažno to da se jezik u velikoj mjeri hrani, obnavlja upravo
nearbitramim načinima- onomatopejski (u širem smislu ovamo bi išao
i simbolizam glasova, primjerice to da i ima konotaciju mal/en/osti,
a o veličine), metaforizacijom, tvorbom riječi (ako su dva i deset ar
bitrarni znakovi, dvadeset i dvanaest /dva na deset/ to nisu potpuno,
odnosno nisu u tolikoj mjeri).
Tri su vrste ikoničnosti- a time i ikoničnih znakova - slikovna, od
nosno slika, dijagramatička, odnosno dijagram, i metaforička, odnos
no metafora. Slikovna ikoničnost u jeziku bi bila neposredna sličnost
kakvoće fonetskoga ili pismovnoga materijala s njegovim sadržajem,
dakle ono što imamo u onomatopejama (tako i u navedenim primjerima
sa Slavenima iz okolice Rovinja, ili pak u sveprisutnim primjerima s
501 V. o tome veoma obavijesnu i zavodljivu knjigu G. Genettea (1985 [1976]).
502
Jespersenu je jasno da je u povijesti - od Platonova Kratila pa nadalje - bilo di
letantskih i apsurdnih pokušaja etimologiziranja i povezivanja riječi sa zvukovima,
ali to ne znači da ideju glasovnoga simbolizma treba potpuno odbaciti - abusus non
tollit usum, zloporaba ne dokida (pravilnu) uporabu (Jespersen 1968 [1922]: 396).
onomatopejama za glasanje kukavice i pijevca) i u ideografskim pismi

ma. U okviru naravne morfologije zanimljivi su eksperimenti iz 1950-ih
(v. Dressler 2005: 268) u kojima se od raznodobnih ispitanika tražilo
da načine deminutiv od neriječi, primjerice (engl.) wug. Najmlađa sku
pina djece deminutivnost je povezivala s palatalnošću, pa je deminutiv
tvorila s najpalatalnijim vokalom - wig. Starija djeca i odrasli već su se
priklanjali sufiksaciji - wugg-ie, wug-let, wug-ette i sl. U hrvatskome
adekvat za deminutivnu vrijednost vokala i imamo primjerice u piškiti
i kakiti (naspram pišati i kakati). Na sličan način slikovno su ikonični i
morfovi za vokativ te negacije (v. Mayerthaler 1987: 32). Ne može nai
me biti slučajno da je vokativni morf obično vokal.503 Vokali su zvonkiji
od nevokala i stoga pri dozivanju po naravi imaju prednost, usp. hrvat
ske, latinske, bavarske njemačke (Mayerthaler 1987) i romske (Đurić
2005) oblike:
NOM. voc.
hrv. čovjek-0 čovječ-e
mladost-0 mladost-i
lat. popul-us popul-e
njem. Hans-0 Hans-e/Hans-i
rom. manuš-0 manuš-a 'čovjek'
daj-0 daj-a 'majka'
U naravi je pak negacije prekid govora, prekid ekspiracije, oralnoga

kanala (to je pred-jezična, pre-lingvistička jezgra svake negacije). Što
dobivamo prekidom oralnoga kanala - nazalnu artikulaciju Uer nam
nije u naravi da prestanemo disati). Otud i tolika čestota nazalnih ne
gacija u jezicima svijeta. Ako nisu nosne, veoma su često prekidničke.
Dijagrami su prema Peirceu ikoni »koji predstavljaju uglavnom dijad
ne ili takvima držane relacije dijelova neke stvari, a putem analognih
relacija u njihovim vlastitim djelovanjima« (Ch. S. Peirce, prema Noth
2004: 195-6), drugim riječima, oni predočuju analogije među odnosima
unutar označenoga i unutar označitelja. Takvi su primjerice dijagrami,
sheme. Dijagramatična ikoničnost u jeziku bila bi sklad odnosa u jezič
nome sustavu i jezičnoj uporabi s jedne i značenja s druge strane (više
primjera v. niže). Metafore su znakovi koji »znakovljiv značaj nekog
503 Dakako, u jezicima koji vokativ kao morfološki iskazan oblik imaju. S tim u
vezi valja podsjetiti da osobit oblik za dozivanje često imaju i jezici koji morfološki,
afiksalno iskazanih padeža nemaju (v. ovdje § 6.4).
reprezentamena predstavljaju paralelizmom u nečemu drugom« (Ch. S.

Peirce, prema Noth 2004: 196).
Spomenusmo Lakoffa i Johnsona i njihovu utjecajnu knjigu Meta
phors we live by, koja je knjiga na mnogo načina zaslužna za razvoj i
popularnost kognitivne lingvistike, danas jednog od dominantnih jezi
koslovnih, uopće znanstvenih trendova. Dok je dakle, pojednostavlje
no, kognitivno jezikoslovlje krajem 1970-ih nemalim svojim dijelom
izniklo iz proučavanja metafore, metaforičke ikoničnosti (metafora i
metonimija kao kognitivni ljudski procesi dan-danas su među ključnim
temama kognitivne lingvistike), naravnu je morfologiju istodobno bila
zaokupila dijagramatička. Za razliku od tradicionalnih pristupa, koji
su ikoničnost u jeziku - ako su do nje držali - povezivali uglavnom s
onomatopejama i glasovnim simbolizmom, dakle kretali se u okvirima
slikovne ikoničnosti, noviji pristupi uočili su da je za jezik vjerojat
no važnija dijagramatička, način na koji jezik kombinacijama morfova
i riječi (a ne morfovima i riječima samima) zrcali dublje kognitivne
procese.
Dijagramatička ikoničnost - u naravnome jezikoslovlju zove se još
i konstrukcijskom (engl. constructional)- u jeziku često se ogledala na
sintaksi. Greenberg tako (1963: univerzalija 14) piše da u svim jezicima
njegova uzorka pogodbena surečenica prethodi glavnoj, konkluzivnoj
(npr. hrv. Ako možeš, dođi). Ako je to tendencija u jezicima svijeta,
možemo pretpostaviti da je riječ o jezičnom ostvaraju nekoga dubljeg
univerzalnoga kognitivnog procesa - da pogodba ili uvjet prethodi izvr
šenju ili zaključivanju- odnosno da između kognicije i sintakse postoji
simetrija. Jakobson (1965) piše da danas već slavan primjer veni, vidi,
vici 'dođoh, vidjeh, pobijedih' reproducira, zrcali stvarni slijed događa
ja prema vremenu i važnosti. U tom smislu on je dijagramatički ikoni
čan. Nizanje prema nekome redu - kažemo li da je taj red prirodan (lat.
ordo naturalis), možda i nismo pogriješili toliko koliko se isprva čini
- ogleda se i u sljedovima muško-žensko (Adam i Eva, Orfej i Euridi
ka, Ivica i Marica), vrijedno-manje vrijedno (usp. hrv. gore-dolje, dok
bismo u lijevo-desno imali »neprirodan« redoslijed), potvrdno-odrično
(usp. hrv. htio-ne htio ... , radio-ne radio ... ) i sl.
U morfologiji toposi ikoničnosti svi se svode na formulacije poput
značenjski više i oblikom je više, odnosno oblična složenost odgovara
pojmovnoj složenosti. Najčešći i najjasniji primjeri jesu oblici za plural
i komparativ. Greenberg (1963: univerzalija 35, v. ovdje§ 4.3) piše: Ne
postoji jezik u kojemu plural nema neke nenulte alomorfe, a ima jezika
u kojima je singular iskazan jedino nulom. Drugim riječima, nema je

zika koji bi u pluralu imao nulti morf, a da u singularu ima neki drugi,
nenulti morf. Pojednostavljeno, pluralni oblik - ako je opreka iskaza
na afiksom - bit će načelno fizički, fonetski veći, bogatiji od singu
larnoga:
hrv. mađ.504 engl.
SG. konj-0 16-0 horse-0
PL. konj-i lov-ak horse-s
Komparativ pridjeva fizički je bogatiji od pozitiva, superlativ je naj

bogatiji:
hrv. mađ. engl.
POS. star-0 regi-0 old-0
COMP. star-ij-i regi-bb old-er
SUPER. naj-star-ij-i leg-regi-bb old-est
Slično vrijedi i za padežne morfove. Haiman je g. 1985. (prema Bauer

2003: 261-2) utvrdio ovakvo gotovo univerzalno svojstvo ljudskih je
zika:
Opće je pravilo da ni u jednome jeziku morfološki obujam[5o51 afikasa za
izravni padež neće nadmašivati obujam afiksa kosoga padeža. Ima međutim
jezika u kojima morfološki obujam afikasa za kosi padež nadmašuje obujam
afikasa za izravni.l5°6l
Ne treba ići dalje od hrvatskoga i latinskoga pa usporediti »obujam«

pluralnih afikasa za nominativ i akuzativ s jedne strane te dativ i instru
mental ili ablativ s druge (dvosložni su):
hrv. lat.
NOM. vojnic-i milit-es
ACC. vojnik-e milit-es
DAT. vojnic-ima milit-ibus
JNS./ABL. vojnic-ima milit-ibus
U poglavlju o zamjenicama (v. § 8) vidjeli smo da je 3. lice ono koje

je odsutno, kojega »nema«. Na veoma zanimljiv način ta se svojevrsna
504 Svi mađarski primjeri donose se prema Rounds (2009).

505 Engl. bulk; misli se pritom jednostavno na broj slogova.
506 O izravnim i kosim padežima v. § 6.4. Pod izravni tu se misli nominativ, akuza
tiv, ergativ i apsolutiv.
odsutnost u glagolskoj paradigmi velika broja jezika označava nultim

morfom, pričem je engleski relativno poznata iznimka:
hrv. mađ. engl.
1.SG. ček-a-m var-ok wait-0
2.SG. ček-a-š var-sz wait-0
3.SG. ček-a-0 var-0 wait-s
Prototipni govornik u jezicima svijeta jest ljudski (ako ćemo pravo,

to i nije neočekivano) i pojedinačan (singular-an) te muški (to je možda
manje očekivano, ali je tako, i nije uvjetovano biologijom, nego kultu
rološki, pa je podložno i promjeni, v. Van Langendonck 2007: 404). To
troje u morfologiji se očituje na nekoliko načina. Primjerice sve što ima
obilježje ljudskosti i pojedinačnosti, sve što je ljudskomu bliže - u ko
jemu god smislu - bit će načelno manje obilježeno. Tako ljudska imena
često neće zahtijevati član (inherentno su određena, što je opet manje
obilježena kategorija), a počesto ga neće zahtijevati ni imena (ljudskih)
naselja poput sela i gradova, čak i država. Većinu među ljudima čine
dešnjaci; desno je manje obilježeno od lijevoga. Da je muško manje
obilježeno od ženskoga, tema je mnogih lingvističkih i nelingvističkih
rasprava, ali dade se potvrditi primjerice u tvorbi riječi, gdje je oblik za
muško obično polazni pri tvorbi za žensko, usp. hrvatski:
vuk golub kralj skijaš bolničar
vučica golubica kraljica skijašica bolničarka
odnosno oblik za muško može biti neutralan s obzirom na spol:
čovjek '1) ljudsko biće, muškarac ili žena, 2) muškarac'
žena 'žena' (ne može biti muškarac)
Obratan slučaj rjeđi je, pa su mačka, patka, guska, lisica neobilje
žene prema mačak, patak, gusak, lisac, koje su brojem slogova iste, ali
- zanimljivo - naglasno duge (gusak na sufiksu). Ivšić nas (1970: 224)
podsjeća na još neke primjere virilizacije u jeziku - zamjena oblika
ženskoga roda onima muškoga roda ili pak uporaba oblika muškoga
roda za sve rodove i spolove, u poslovicama, pri pronominalizaciji ime
nice čovjek (njem. man, fr. on, v. i § 2.3), usp. primjerice:
Kako ste putovali? (samo muškarci, samo žene, muškarci + žene)
Kako ste putovale? (samo žene)
Dva loša ubiše Miloša. (*Dvije loše ...)
Teško bosu po otkosu. (*Teško bosoj...)
Čovjek uči dok je živ. (i muškarac i žena)

Žena uči dok je živa. (samo žena)
Dijagramatička ikoničnost ljudskosti manifestira se i u glagolskim

oblicima, među kojima je prezent - dakle onaj oblik koji je govorni
ku najbliži, u koji je govornik smješten - redovito najmanje obilježen.
Oblici za prošlost, budućnost, oblici kojima se iskazuje mogućnost,
uvjet, želja, moranje - dakle oblici za ono što nam je manje prezentno i
dostupno - redovito su duži. Imperativi, zanimljivo, redovito imaju nul
ti morf, što se - doduše, sad već pomalo nategnuto - također povezuje s
ljudskošću Ger se imperativima ponajprije obraćamo ljudima).
Naravno, uvijek su najzanimljivije iznimke, naravna morfologi
ja rekla bi - odstupanja od ikoničnosti. Takav je u gradbi riječi slučaj
sa supletivnošću, s prijevojima i suptrakcijama (postupcima u kojima
količina značenja nije praćena povećanjem količine oblika, čak može
biti i suprotno, primjerice suptrakcijom se može postići dodatno zna
čenje hipokorističnosti) te s konverzijom (postupkom u kojemu dodat
no ili promijenjeno značenje nije praćeno modifikacijom oblika). 507 Ti
postupci slabije su ili nimalo ikonični - neikonični - i približavaju se
metafori: 508
supletivnost POS. dobar COMP. bolji
SG. čovjek PL. ljudi
prijevoj V. na-piti N. na-poj
V. pro-biti N. pro-boj
suptrakcija lisica ----+ lija
Krešimir ----+ Krešo
ko nverzija blago (Am.) ----+ blago (N.)
A posebno su zanimljivi protuikonični slučajevi, u kojima je pove

ćanje značenja praćeno smanjenjem količine oblika. Hrvatski za to ima
dobre primjere u pluralu imenica sa sufiksom -jan-in- (npr. građanin), 509
u komparativu pridjeva sa sekundarnim sufiksima-(a)k, -ek, -ok, a u po
vijesti jezika (štokavskoga, sinkronijski u čakavskome i kajkavskome
507 Ovamo se dadu pribrojiti svi oblici ekonomiziranja u jeziku, čega su u rječograd
bi postupci poput akronimizacije i stapanja (v. § 2.3).
508 Dajemo samo nekoliko hrvatskih primjera, o svin�.a njima u knjizi je već bilo
mnogo riječi.
509 Još takvih primjera iz hrvatskoga, velškoga, bretonskoga i arborea v. u § 6.2.
ili u suvremenome ruskom) takav je slučaj s Gpl. e-deklinacije s nultim

morfom, koji je negdje od 14. st. zamijenjen morfom -a, poopćenim iz
a-deklinacije (v. npr. Matasović 2008: 185-6):
NOM.SG. grad-jan-in-0 (građanin)
NOM.PL. grad-jan-0-i (građani)
POS. vis-ok-0 (visok) slad-(a)k-0 (sladak)
COMP. vis-j-i (viši) slad-j-i (slađi)
NOM.SG. žen-a
GEN.PL. žen-0
Mayerthaler početkom 1980-ih (v. Mayerthaler 1987: 48; Bauer
2003: 261) uspostavlja ovakvu tablicu za dijagramatičku (konstrukcij
sku) ikoničnost, u kojoj su kategorije u lijevome stupcu univerzalno
manje obilježene od onih u desnome:
singular ne-singular
aktiv ne-aktiv
indikativ ne-indikativ
prezent ne-prezent
kardinalni broj ne-kardinalni broj
pozitiv ne-pozitiv (komparativ i sl.)
nominativ ne-nominativ
3. lice sg. ostala lica
Ima međutim i mnogo suptilnijih uvida o ostvarajima dijagramatič
ke ikoničnosti u gramatici. Načelo perkolacije (v. § 2.3), ostvareno u
najvećem dijelu složenica, nije ništa drugo doli ostvaraj dijagramatičke
ikoničnosti - ako je suhozid (pod)vrsta zida, a jest, posve je ikonično
da se morfosintaktička obilježja zida analogno prenesu i na njegovu
podvrstu. Kako smo već pokazali (v. § 2.3), to nije slučaj u neplodnim
tvorbenim uzorcima poput hrv. sjecikesa, engl. pickpocket- tu nije riječ
o podvrstama kesa i džepova (engl. pocket), a složenice se ipak vladaju
kao da jest (npr. pluralni morf dodaje se tim dijelovima složenica, ne
glagolskima).
Još jedan suptilniji uvid jest i onaj J. Bybee (1985a; 1985b), o ko
jemu je već bilo riječi (v. § 4.3). Jedan od vidova dijagramatičke iko
ničnosti u sintaksi jest sklonost tomu da dopune koje god sastavnice
budu okupljene što bliže toj sastavnici, primjerice opća je jezična sklo
nost da objekt bude blizu glagola, pridjev blizu imenice, imenica blizu
prijedloga, relativna rečenica blizu svojeg antecedenta. Greenbergova
39. univerzalija (v. § 4.3) i Bybeeina hijerarhija na glagolu iskazanih

kategorija pokazuju da se ta vrsta sklonosti ogleda i u morfskom ustroju
riječi- ono što je za značenje korijena relevantnije, korijenu će doslov
no biti bliže, odnosno možemo formulirati univerzaliju bliže je važnije.
S tom formulom ne samo da bi se vjerojatno složio svaki kognitivni
lingvist nego ona izravno pogađa bit sljedeće sklonosti- prema indek
sičnosti. Za indekse je, indeksne znakove, a to navodno utvrdiše još
starogrčki stoici, poslije i Peirce (v. Dressler 2005: 270), blizina ili su
postavljenost pretpostavljena daljini. To nadalje znači ne samo to da
će afiksi nastojati biti što bliže bazi (trivijalno rečeno, između afikasa
i baze obično nema ništa, eventualno kakav interfiks) nego i to da će
daleko češće složenice u jezicima svijeta biti one endocentričnoga tipa
- njihova semantička glava bit će u njima samima, samim time lakše
dostupnija. Prisjetimo se (v. § 2.3), egzocentrične složenice one su u
kojih nijedna sastavnica nije glavna u tom smislu da se njezina seman
tika prenosi na složenicu u cjelini- to da je listopad jedan od mjeseci u
godini, ne može se zaključiti iz složenice same (razliku usp. na primjeru
endocentrične složenice vodopad).
Prozirnost je (engl. transparency) sljedeći nosivi pojam naravne
morfologije. Morfološka prozirnost može se ogledati na dvjema ravni
ma - morfosemantičkoj ili značenjskoj i morfotaktičkoj ili formalnoj.
Suprotna prozirnosti jest neprozirnost (engl. opaque/ness/, opacity, adj.
opaque +---- lat. opacus 'zatamnjen').
Semantičku prozirnost u potpunome smislu u morfologiji - pritom
ponajprije mislimo na derivaciju- ne možemo očekivati. Za razliku od
sintakse i fleksije, u kojima možemo govoriti o fregeovskome kompo
zicionalnome značenju - drugim riječima, značenje je zbroj značenja
komponenata, pričem će frazemi biti znatnija iznimka jer trla baba lan
ne znači da je tamo neka baba trla nekakav lan - u derivaciji to često
nije slučaj, odnosno ostvareno značenje, ono značenje koje je pohra
njeno u leksikonu, uvijek je tek jedno od mogućih značenja. 510 Da je
suhozid specifična vrsta kamena zida građena bez vezivnoga sredstva,
to je značenje za koje ne možemo reći da nužno proizlazi iz sastavnica
složenice, a to pogotovo ne možemo reći kod riječi vatrozid (činjenica
da je ona kalk prema engl. firewall sporedna je). Da značenje složenica
5
10 Pritom ne smijemo smetnuti s uma razliku tvorbenoga i leksičkoga značenja, ona
su posve različita - tvorbeno dizalica je 'ono što diže', leksički dizalica je u najma
nju ruku 'ono što diže i spušta'.
nije puki zbroj sastavnica, s time smo se već u prethodnim poglavljima

upoznali, ali tomu nije tako ni u izvedenica. Tvorbeno, mi možemo na
slutiti da je u hrvatskomeX-ar 'onaj koji čini nešto što se tiče X-a', ali
što on točno čini, to ne možemo znati, usp. primjere:
zidar
vratar
brodar
šljivar
papučar
Samo u brodar leksičko značenje ima komponentu vlasništva, po
sjedovanja, u zidar i vratar te komponente nema, što, opet, ne znači da
ona potencijalno ne postoji (samo nije ostvarena); šljivar može biti onaj
koji šljive uzgaja, koji šljivama trguje, a preneseno može biti i niski
plemenitaš, kao što je papučar u realnome jeziku (samo) onaj koji je
pod (ženinom) papučom (ne i proizvođač papuča, kako pišu hrvatski
rječnici, ako takvo zanimanje uopće više i postoji). Kad se govori o
značenjskoj morfološkoj prozirnosti, valja dakle na pameti imati neko-�
liko vidova problema. Prvo, sintaktička prozirnost najveća je (usp. hrv.
stroj za pranje posuđa), u složenica je ona manja (usp. hrv. sudoper, u
kojoj riječi nije ostvareno značenje 'stroj'), u egzocentričnih osobito, a
u izvedenica najmanja (usp. suđerica, što je neologizam skovan analo
gijom prema perilica). Drugo, univerzalno je utvrđeno da je prozirnost
veća ako je značenjski glavni dio derivata prozirniji, odnosno prozirno
sti manje šteti ako je neprozirna sastavnica koja nije semantički glav
na (v. Dressler 2005). Tako mi primjerice znamo da srndać i crvendać
imaju neke veze sa srnom i crvenom bojom, premda zapravo ne znamo
što je -dać (napominjemo da je riječ o značenjskim glavama, ne sintak
tičkim - sintaktička glava je sufiks, sufiks određuje morfosintaktička
svojstva derivata). Treće, dijakronija prozirnost može potpuno potrti.
Da se u pridjevu zdrav krije zapravo pie. složenica 'dobro+ drvo, sta
blo' (*h 1 su-+ *doru-, v. HER: s. v.), to je neprozirno vjerojatno bilo već
u psl. * sbdorvb.
Formalna prozirnost očituje se na nekoliko načina. Spomenimo
neke. Prvo, prozirniji su oni oblici u kojih nema morfonoloških promje
na (hrv. šetam prozirnije je od šećem), daleko najneprozirniji supletivni
su oblici (hrv. čovjek - ljudi, dobar - bolji). Drugo, kontinuirani afik
si prozirniji su od diskontinuiranih, a sklonost kontinuiranima dade se
potvrditi i apsolutnom njihovom prevlašću u jezicima svijeta - sufiksi
i prefiksi daleko svojom rasprostranjenošću i čestotom nadmašuju pri

mjerice infikse i cirkumfikse (v. § 2.3). Treće, baze za daljnje izvođenje
obično su razine riječi; mnogo su rjeđe baze koje nemaju status riječi
jer takve su neprozimije. Valja se samo sjetiti niza hrvatskih prefigi
ranih glagola po-četi, na-četi, za-četi, što je zapravo rijedak slučaj da
baza nema status riječi (u hrvatskome nema neprefigirana glagola četi).
Četvrto, složenice imaju svojevrsna ograničenja u okupljanju baza.
Ta ograničenja nećemo naći opisana u gramatikama, ali iskustveno je
posve jasno da su u hrvatskome složenice s dvjema bazama, dvama
korijenima redovite (npr. suhozid, srednjoškolski, poljoprivreda, trećo
redac, crno-bijeli), da su one s trima rjeđe (npr. srednjebrončanodobni,
kasnosrednjovjekovni, crveno-bijelo-plavi), a da onih s četirima pitanje
je ima li uopće.
Sljedeći parametar ogledanja univerzalne naravnosti onaj je koji
okuplja pojmove biunikatnosti, unikatnosti i ambigvitetnosti. Unutar
tog parametra biunikatnost je (?dvojednost, engl. biuniqueness) najna
ravnija (Mayerthaler 1987; Dressler 2005). Biunikatnost, koja se kad
što zove i izomorfizmom (engl. isomorphism), 511 podrazumijeva odnos
jedan oblik-jedno značenje (i obratno), što bi u morfologiji bilo jedan
morf-jedno značenje (formula jedan-za-jedan), te izbjegavanje alo
morfije. Takav odnos najčešće nalazimo u aglutinativnim jezicima (v.
§ 4.2), pa možemo kazati da su takvi jezici u tom smislu najnaravniji.
Unikatnost (formula jedan-za-mnogo) imamo u amalgamiranim morfo
vima u flektivnim jezicima poput hrvatskoga, primjerice -a u žena ima
tri značenja (nominativ, singular, e-deklinacija), a -cima u ženama njih
pet (zbog sinkretizma dativa, lokativa i instrumentala u pluralu). Ambi
gvitetnost (formula mnogi-za-mnogo) obuhvaća slučajeve morfološke
polisemije i homonimije, primjerice -a u hrvatskome može biti ono u
Nsg. žen-a, ali može biti i ono u Gsg. čovjek-a ili Npl. se!-a.
Sklonost prema zaoštravanju opreke lik-pozadina (engl. figure
-/back/ground) univerzalna je tendencija s neurobiološkim i psiholo
škim temeljima i jedna od tema ne samo naravne nego i kognitivne ling
vistike. U ljudskoj je naravi da se mentalno procesuira jasan poticaj,
stimulus, onaj koji se jasno ocrtava na pozadini. Stoga je i u jeziku na
ravno da se ono što je važnije i dinamičnije iznese na vidjelo, naprijed,
a da manje važno i statičnije ostane u manje bistroj pozadini. Zanim
ljivu potvrdu za to u morfologiji pruža univerzalna čestotna prevlast
511 V. Haiman (ed.) (1985: dio II), Giv6n (1985), Van Langendonck (2007).
subordinativnih složenica (npr. hrv. gradonačelnik, suhozid) nad ko

ordinativnima (npr. hrv. grad-država, lovac-sakupljac} Koordinativne
složenice utoliko su manje naravne što u njih nije posve diferencirano
što je glava, glave upravo nema (sastavnice su ko-ordinirane, dakle zna
čenjski istoga reda), pa onda ni koja je sastavnica složenice važnija, što
se onda ogleda i u njihovu neobičnu sintaktičkome vladanju - govornici
se neće uvijek složiti oko toga kojega su roda složenice poput grad-dr
žava te koja se sastavnica u njima sklanja (usp. ovdje § 2.3).
Sklonost prema optimalnom obliku hoće reći da u jezicima svijeta
postoji sklonost prema oblikovanju morfova unutar jednoga sloga, rije
či unutar jedne stope (dvosložne, s afiksom trosložne). 512 Kombiniranje
morfova u riječima načelno je slobodno, no ljudska narav - bolje reče
no, ograničenja koja iz nje proizlaze u smislu mogućnosti memoriranja
i procesuiranja podataka - uvjetuje to da u jezicima svijeta baš i nema
enormno dugih riječi. 513 Mayerthaler se (1987: 45) stoga odvažuje pret
postaviti ovakva načela u vezi s leksikonom:
Dužina svih - stvarnih i mogućih - riječi u smislu morfova konačna je.
Nesložene riječi manje su obilježene od složenih.
Iskustveno, bez mnogo istraživanja, ako razmišljamo u okvirima hr

vatskoga, možemo primijetiti primjerice to da većina imeničkih fleksij
skih morfova doista jest jednosložna, i to bez pristupa (drugim riječima,
počinju vokalom; rijetki su fleksijski morfovi koji imaju pristup, kao
instrumentalno -ju), da su derivacijski morfovi koji imaju pristup (npr.
-ski, -stvo, -telj, -ni, -ba) malobrojniji od onih koji ga nemaju, 514 da lič
ne zamjenice imaju supletivan, ali u smislu slogovnog ustroja isti oblik
(ja, ti, mi, vi - sve slogovi CV) i sl.
Prikazani parametri teorije o sustavu neovisnih, univerzalnih narav
nih sklonosti traže i svoje dokaze. Za naravno jezikoslovlje osobito je
512
Tako je sredinom 1980-ih na temelju svojih istraživanja ustanovio Dressler (v.
Dressler 2005: 276). Bauer (2003: 257) drži da za takvu vrstu generalizacija nismo
još pripremljeni te da su temeljene na premalim i tipološki nereprezentativnim uzor
cima. Dresslerov uzorak bijaše 42 jezika (Carstairs-McCarthy 1992: 224-5).
513 Naravna morfologija - premda se uglavnom bavi germanskim i romanskim je
zicima - nije, naravno, nesvjesna postojanja polisintetičkih, inkorporativnih jezika.

Međutim i u takvima postoje nekakva ograničenja.
514
Bila ondje segmentacija uvijek ispravna ili ne, popis hrvatskih sufikasa koji se
donosi u Babića (1986: 520-8) ipak pokazuje neki odnos: od nekih 800-tinjak deri
vacijskih sufikasa jedva četvrtina ima pristup.
važno to da dokazi ne moraju nužno biti unutarjezični, naprotiv ono

drži da unutarjezični dokazi nisu dovoljni. Evo što sve u naravnome
jezikoslovlju može biti dokazni materijal (Dressler -Mayerthaler 1987:
13-4):515
1) Evolucija. Što u filogenezi (sveukupni razvoj ljudske vrste) do
spijeva kasnije, općenito je više obilježeno. Što se u mozgu procesuira
analitički, obilježenije je; analitičko mišljenje dostignuto je tek pošto se
jedna strana mozga - u dešnjaka lijeva - za to specijalizirala.
2) Maturacija. Što u ontogenetskome (pojedinčevu) sazrijevanju
dospijeva kasnije, obilježenije je.
3) Testovi percepcije. Što je manje obilježeno, lakše se identificira.
Primjerice da bismo engl. sheep 'ovce' identificirali kao plural (identi
čan je singularu, sheep), zahtijeva više vremena nego što je potrebno da
engl. girls 'djevojke' identificiramo kao plural od girl.
4) Jezične pogreške. U manje obilježenome manje se griješi (u go
voru, u slušanju i u pismu).
5) Jezični poremećaji i smetnje, poput afazije. Obilježenije katego
rije više su im podložne.
6) Tepanje djeci (engl. baby talk/motherese). 516 Pri obraćanju djeci
odrasli su skloniji manje obilježenim kategorijama.
7) Usvajanje jezika. Manje obilježeno usvaja se prije od više obi
lježenoga.
8) Jezična tipologija. Manje obilježeni elementi rasprostranjeniji su
u jezicima svijeta.
9) Jezična promjena. Jezici naginju tomu da obilježeno mijenjaju
neobilježenim.
1O) Kronologija promjene. Elementi obilježenijih kategorija mije
njaju se prije neobilježenih.
11) Frekventnost. Manje obilježene kategorije češće su.
12) Pidžini i kreoli. Obilježene su kategorije u pidžinima reducirane,
a neobilježene se u kreolima prve (nanovo) pojavljuju.
13) Analogija. Pri analoškim ujednakama manje obilježene katego
rije preživljavaju češće.
515
Vanjski, izvanjezični jesu 1-7, unutanji, unutarjezični jesu 8-17. Usput, »manje
obilježene« u naravnome se jezikoslovlju označava sam iznad kojega stoji znak<
('manje od'), »više obilježene« sam iznad kojega je>.
516
Majčinski, ili roditeljski, ili starateljski jezik obraćanja djetetu; engl. su termini
za nj motherese, parentese, baby talk, caretaker speech; Jelaska (2005c) za engl.
motherese predlaže hrv. termin maminski.
14) Neutralizacija. Manje obilježeni oblici bolje preživljavaju neu

tralizacije.
15) Morfologija. U većini slučajeva oblik s nultim morfom bit će
neobilježeni član opreke.
16) Fonologija. Ako je izraz kakve kategorije fonološki obilježen
segment, tada je i kategorija vjerojatno obilježena.
17) Sintaktička okamenjivanje/binominali. Prvi od dvaju elemenata
u konvencijom uređenim parovima načelno je manje obilježen ili pro
totipičniji.
Prikazani parametri teorije o pojedinome sustavu neovisnih, univer
zalnih naravnih sklonosti - ako su dobro postavljeni - morali bi imati
moć predviđanja u smislu onoga što u jezicima svijeta možemo očeki
vati. I doista, vidjesmo, sklonosti za koje je rečeno da su naravne poka
zuju se u jezicima svijeta kao češće i rasprostranjenije (sinkronijski) te
dugotrajnije i otpornije na promjene (dijakronijski). Isto tako, u smislu
implikacije (kao i u Greenberga, v. § 4.3, a i u drugim ljestvicama, kak
vima su tipološki lingvisti skloni, primjerice ljestvici padeža, slaganja
i sl.), postojanje manje naravne kategorije u kojem jeziku samo po sebi
implicira postojanje one više naravne. Ako se pokaže da tomu nije tako,
dvije su mogućnosti- ili je parametar krivo postavljen ili je riječ o tome
da su sklonosti drugih unutarjezičnih razina (fonološke, sintaktičke)
uvjetovale drugačiju konstelaciju, da su nadvladale morfološke, pričem
ne zaboravljamo ni utjecaj sociolingvistike i psiholingvistike (v. gore
o razinama). Rasporedom parametara unutar tipološki istih jezika bavi
se teorija tipološke primjerenosti, a njihovim odnosom unutar jednoga
jezika teorija o sustavu ovisne naravnosti.
Tipološka primjerenost ili prikladnost (engl. typological adequa
cy). Među navedenim univerzalnim morfološkim sklonostima ima po
sve suprotnih zahtjeva. Primjerice zahtjev za biunikatnošću načelno je
suprotan zahtjevu za optimalnim oblikom - kako su oni tu interpreti
rani - jer preferira dosljedno aglutinativno pričvršćivanje morfova s
jednim jedinim značenjem. Dakako da to u idealnom obliku za rezultat
ima oblike riječi koji su, jednostavno govoreći, mnogo veći od jedne
stope, dvaju-triju slogova. S druge strane zahtjev za optimalnim obli
kom suprotan je sklonosti prema ikoničnosti i transparentnosti. Teorija
tipološke primjerenosti V. Skaličke (v. Dressler - Mayerthaler 1987:
11; Dressler 2005: 278-9) ogleda koje su od univerzalnih sklonosti
primjerene pojedinomu idealnom jezičnom tipu, u onome smislu kako
smo ih prikazali u § 4.2. Tako se primjerice za flektivne jezike poput
hrvatskoga može kazati da objedinjuju optimalne vrijednosti indeksič

nosti, izoštravanja opreke lik-pozadina, optimalnog oblika, a da manje
dobre vrijednosti pokazuju u konstrukcijskoj ikoničnosti, transparent
nosti i biunikatnosti. U aglutinativnim jezicima poput turskoga bit će
obratno, primjerice transparentnost će biti maksimalizirana, ali će i
riječi biti manje optimalne veličine. Izolativni pak jezici - koji ideal
no imaju veoma malo ili nimalo fleksijske morfologije, tek nešto više
derivacijske - naginju jednoslogovnim (optimalnim!) riječima, dok s
druge strane polisintetički-inkorporativni jezici naginju veoma dugim
riječima. Sabrano, jezični tipovi uvijek su konstelacija izbora sklono
sti različitih stupnjeva naravnosti. Kad to ne bi bilo tako, kad bi sve u
jeziku ovisilo o univerzalnoj naravnosti, ikoničnosti i biunikatnosti, za
gonetno bi bilo zašto fuzijski jezici uopće postoje (kako reče Carstairs
-McCarthy 1992: 224).
O sustavu ovisna naravnost (engl. system-dependent naturalness).
Morfologija nije jedina jezična razina niti je i po čemu dominantna nad
ostalima. Unutar pojedinoga jezika istodobno »žive« druge razine sa
svojim sklonostima i parametrima- fonološka, sintaktička, semantička
(leksička), normativna, kontaktnolingvistička i druge razine, konačno i
opće načelo jezične gospodamosti, koje snažno nameće svoju »narav
nost«:
Kad bi se načelo jedno značenje -jedan oblik u jeziku strogo primjenjivalo,
bilo bi jako malo jednomorfemskih riječi [ ... ] Kad bi postojali odjeliti mor
femi za iskazivanje ljudskosti, živosti, boje, veličine, broja nogu, sposobno
sti letenja i tako dalje, gotovo svaka životinja u prirodi mogla bi se imenovati
kombinacijom tih obilježja i arbitrarnost i neprozirnost jezika znatno bi se
ograničile. No prirodni jezik ne funkcionira tako. (Bybee 1985b: 208)
Sve što se u pojedinome jeziku odvija, odvija se kao rezultat među
djelovanja, interakcije sklonosti različitih razina. Ako sklonosti djeluju
u različitim smjerovima, ako su divergentne, govorimo o sukobu (engl.
conflict) sklonosti. A tomu je u jeziku nerijetko baš tako, naime kad
ne bi bilo tako, svi bi se jezici uvijek vladali prema univerzalnim i na
ravnim morfološkim sklonostima i - u konačnici - imali veoma sličan
ustroj. A nemaju ga.
Primjer 1. Spomenuli smo gore danas dijalektalni Gpl. žen-@. Takav
oblik nastao je potpunom lenicijom, dakle brisanjem, negdašnjega po
luglasa -'b, koji je pak stajao prema psl. *-u(� *-un, završno n nestalo
je u općeslavenskome razdoblju iza kratkoga vokala):
1. 2. 3. 4. 5.
*žen-un *žen-u žen-'h žen-0 žen-a
Da nenaglašeni vokal, pogotovo zatvoreni (kao što u jest), oslabi

i ispadne, to je univerzalna fonološka sklonost (usp. hrv. razg. ili reg.
Posušje [poššje], tisuću [tisću]). Dakle fonološka sklonost dovela je
do oblika žen-@. Taj oblik međutim neikoničan je, ne poštuje načelo
morfološke konstrukcijske ikoničnosti, odnosno fonološka sklonost i
morfološka sklonost u sukobu su. Ovisno o tome koje će načelo prevla
dati, oblik će ostati žen (kao u hrvatskim dijalektima i u suvremenome
ruskom) ili će prevladati morfološka analogija i načelo ikoničnosti, i
nastati žend (kao u štokavskome i standardnome hrvatskom).
Primjer 2. Većina jezika u smislu produktivnosti kojega morfološ
kog uzorka barem do neke mjere razlikuje baze već prema tomu jesu
li naslijeđene ili pozajmljene. Riječ je dakle o univerzalnoj sklonosti.
Tako ćemo u hrvatskome imati (više primjera v. u§ 3.4):
lud-ova-ti
nogomet-aš-0
fol-ira-ti
automobil-ist-0
Za engleski međutim vrijedi specifična, o engleskome sustavu ovisna

podjela - s jedne strane latinizmi s druge sve ostalo (v. Aronoff 1976:
51-2; Bauer 1983: 91), primjerice sufiks -ity imaju samo latinizmi: 517
felic-ity
humil-ity
national-ity
Primjer 3. Posve specifična za pojedini jezik jest i otvo.renost i

plodnost kojega rječogradnoga postupka ili uzorka. U suvremenome
hrvatskom obilježeni su podtipovi a-deklinacije kojih je osnova dvo
morfna, dakle deklinacije t, n, s, v (dijete - djeteta, ime - imena, nebo
- nebesa, podne - podneva). Obilježeni su jer su rjeđi (prema njima
sklanja se manji broj imenica), jer se prema njima sklanjaju imenice
srednjega roda (a one su obilježenije od imenica muškoga i ženskoga
roda), jer im je osnova dvomorfna (ostale hrvatske deklinacije imaju
51 7
Sufiks -hood nema takvo ograničenje, pa osim na naslijeđene baze može doći i
na latinizme, npr. state-hood, kao brother-hood.
jednomorfnu osnovu, odnosno nemaju tematski sufiks, iznimke su ime

nice mati i kći), jer im se osnova u paradigmi izrazito mijenja (naime
u nominativu je okrnjena), naposljetku obilježeni su jer su zatvoreni i
neplodni - ne samo da ne primaju nove članove nego i ono članova što
imaju naginje tomu da se priključi manje obilježenomu tipu. U hrvat
skome se tako dade primijetiti da će se pojedine duže imenice t-dekli
nacije vladati prema neobilježenim sklonidbama:
NOM. seoce ogledalce mjestašce
GEN. seoca I !seoceta ogledalca/ !ogledalceta mjestašca/ ?*mjestašceta
Imenica r-deklinacije mati zapravo je posve preuzela paradigmu

e-deklinacije (mati - matere, kao žena - žene, usp. kći - kćeri). Obrat
no neće biti slučaj, odnosno imenice neobilježenih deklinacija načelno
se neće vladati prema obilježenima. Možemo kazati da se ta pojava u
hrvatskome poklapa s onim što se univerzalno očekuje. To međutim ne
mora uvijek biti tako, pa se u dijakroniji hrvatskoga dogodilo da jedna
»marginalna« deklinacija kao što je bila ona sinb - sinu - sinovi ostavi
dubok trag na glavnu deklinaciju, a da sama nestane (v. § 12.2).518 A ima
i slučajeva kad su postojeće, ponuđene mogućnosti u smislu naravnosti
jednaka ranga. U srednjoengleskome na raspolaganju su bila dva morfa
za plural, -en i -s, jednako potentna, te prijevoj kao manje potentno
sredstvo (v. Mayerthaler 1987: 54), usp. suvremeno stanje:
SG. ox-0 'vol' horse-0 'konj' foot 'stopalo'
PL. ox-en horse-s feet
Današnju posvemašnju prevlast morfa -s naravna morfologija nije

mogla predvidjeti (ibid.), mogla je predvidjeti samo to da će afiksalna
gradba plurala nadvladati prijevojnu. Pluralnim germanskim oblicima i
germanskim deklinacijama općenito među naravnim morfolozima oso
bito se bavio Wurzel (v. npr. Wurzel 1987). U njemačkome je dijakro
nijski primjetan prijelaz imenica muškoga roda iz slabe n-deklinacije u
jaku, usp. primjerice:
518
Da neka obilježena kategorija .analogijom utječe na neobilježenu, to se obično
istakne kao neobičnost. Tako npr. Bauer (2003: 278) spominje utjecaj talijanskoga
subjunktivnoga -iamo na indikativ.
430 . 11. Naravna morfologija
SG. PL. (STARI) PL. (NOVI)519
jaka Hund-0 Hund-e Hund-e 'pas'

slaba Hahn-0 Hahn-en Hahn-e 'pijetao'
Schwan-0 Schwan-en Schwan-e 'labud'
Mond-0 Mond-en Mond-e 'mjesec'
Morfza Gsg. slabe deklinacije (genitivno -en, koje se danas već sma
tra spojnikom) nalazimo u starijim složenicama poput Hahn-en-kampf
'borba pijetlova', Hahn-en-kamm 'pijetlova krijesta' (planina kod Kitz
b-Uhela). Prijelaza iz jake u slabu deklinaciju nema (pretpostavljeno pl.
Hunde � *Hunden). Međutim u imenica ženskoga roda obratno je, one
prelaze iz jake u slabu deklinaciju, usp. primjerice:
SG. PL. (STARI) PL. (NOVI)
slaba Frau-0 Frau-en Frau-en 'žena'

jaka Tiir-0 Tiir-e Tiir-en 'vrata'
Flucht-0 Flucht-e Flucht-en 'let'
Burg-0 Burg-e Burg-en 'grad'
Opet, suprotnoga pnmJera nema (pretpostavljeno pl. Frauen �

*Fraue). I tu je dakle riječ o slučaju kad je teško na temelju morfologije
same predvidjeti koja će deklinacija kada biti preferirana, jer obje su i
univerzalno i unutar njemačkoga jednako naravne. U tome koja će de
klinacija u razvoju jezika prevagnuti presudni će biti drugi, izvanmor
fološki razlozi. 520 Wurzel (ibid.) nadalje utvrđuje ovakvo za njemački
jezik vrijedeće načelo: U deklinaciji će se naravnije rabiti jedinstveni
oblik baze, a manje naravno baze različita oblika. 521 Stoga će postojati
sustavan pritisak na baze koje se pri deklinaciji mijenjaju da promijene
deklinaciju:
519
Prihvaćenost inovativnih oblika koje navodimo različita je - neki su već posve
prihvaćeni (već stoljećima), neki samo u pojedinim registrima, neki se pak mogu
čuti samo u dječjem jeziku.
520 V.
i Bauer (2003: 259-69), s primjerima iz drugih Wurzelovih radova.
521
Zanemarit ćemo načas metodološki problem (ne)razlikovanja baze i afiksa.
Wurzel čitav oblik riječi promatra kao ono što bismo mi raščlanili na bazu i afiks. Iz
primjera će biti jasno o čemu je riječ (a riječ je zapravo o reanalizi pozajmljenica, o
kojoj više v. u § 12.2, odnosno njezinu izbjegavanju).
11.2 Teme i uvidi . 431
SG. PL. (STARI) PL. (INOVATIVNI)
das Konto die Konti die Konto-s 'račun'

dasAroma dieAromen dieAroma-s 'aroma'
das Schema die Schemata die Schema-s 'shema'
das Fresco die Fresken die Fresko-s 'freska'
die Villa die Villen die Villa-s 'vila'
die Razzia die Razzien die Razzia-s 'racija'
der Globus die Globen die Globuss-e 'globus'
Promjena ima još jedan vid, fonološki - imenice muškoga roda na
ginju tomu da imaju prijeglas, imenice srednjega roda da ga nemaju:
SG. PL. (STARI) PL. (INOVATIVNI)
der Mops die Mops-e die Mops-e 'mops (pas)'

der Strand die Strand-e die Strand-e 'plaža'
das Boot die Bot-e die Boot-e 'brod'
das Rohr die Rohr-e die Rohr-e 'cijev'
Dapače govornici će inovativne plurale imenica muškoga roda sma

trati ispravnijima ako prijeglas imaju, odnosno die Hunde (prema der
Hund 'pas') prihvatljivije je od die Hunde.
Važno je primijetiti da promjene o kojima Wurzel govori nisu uni
verzalne, one vrijede za suvremeni njemački, pa su na taj način o susta
vu ovisne (usput, Wurzel pokazuje da u staro/visoko/njemačkome nisu
vrijedjele). Opći je dojam da je Wurzel pomalo zakomplicirao ono što
se dalo objasniti jednostavnije -primjerice analoškim utjecajem brojni
je deklinacije na malobrojniju - ali osnovna teza stoji: Riječ je o sustav
no uvjetovanoj preferenciji, ne univerzalnoj. Evidentan dokaz tomu jest
i širenje prijeglasa, koje univerzalno gledajući nije pojava kojoj bismo
pripisali veću naravnost.
Na temelju svojih analiza Wurzel već poznatim načelima biunikat
nosti, transparentnosti, konstrukcijske i fonetičke ikoničnosti za flek
sijsku morfologiju utvrđuje još dva. Načelo kongruentnosti sustava
daje prednost sustavima koji su ustrojeni uniformno i sistematično.
Ako sustav nije uniforman, ako unutar njega postoje različita pravila,
prevagnut će pravilo kojemu je podvrgnuto više jedinica (v. gore pri
mjer 3 s nejednakosložnim hrvatskim sklonidbama). Načelo stabilnosti
razreda (klase) daje prednost sustavima kojih su fleksijski razredi ne
ovisno motivirani te kojih paradigme slijede što je moguće općenitije
implikacijske uzorke. Drugim riječima, prednost imaju takvi razredi u
kojima vrijede implikacije poput ove: »ako imenica završava na a, u

Gsg. završavat će na e, a u Dsg. na i«. Budući da takva implikacija
vrijedi za hrvatsku e-deklinaciju, možemo zaključiti da je ona naravnija
od primjerice i-deklinacije, za koju ne možemo kazati »ako imenica
završava na konsonant, u Gsg. završavat će na i«, jer će imenica koja u
hrvatskome završava na konsonant prije pripadati a-deklinaciji, odnos
no u Gsg. »završavati« na a.
11.3 Izgledi
Naravna morfologija osvijestila je pojedine zanemarene lingvističke
dijelove i na svoj način dotjerala načine predviđanja razrješavanja unu
tarjezičnih konflikata (koji će parametar prevladati kad dva jednako na
ravna parametra dođu u sukob). Kako je Bauer (2003: 265) već kazao,
pritom valja biti jako oprezan i ne proglašavati odmah naravnim ono
što nam se na temelju ne osobito velika uzorka jezika učini takvim. Ne
komu će se možda naravna morfologija u cijelosti učiniti neznanstve
nim bajanjem ne mnogo naprednijim od dosjetke, pogotovo na temelju
našega vrlo kratka prikaza. Njezini nosivi pojmovi poput ikoničnosti
i markiranosti, uostalom, i nisu baš općeprihvaćeni kao objasnidbeno
relevantni. 522 Drugi će pak kazati da ima u svemu tomu nečega. Uosta
lom, nije naravna morfologija slučajno postala univerzalno zanimlji
vim pristupom i kao takva priskrbila si (i) osporavanja.
Umjesto zaključka i kao refleksiju na teme obrađene u prethodnim
poglavljima spomenut ćemo da nam je naravna morfologija na specifi
čan način zanimljiva i zbog bavljenja dječjim jezikom, koje joj nije stra
no. Teza je ovakva (v. Carstairs-McCarthy 1992: poglavlje 8; Dressler
2005: 281): Opisane tri razine naravnosti svojevrsni su filtri. Ljudsko
biće rađa se sa sposobnošću ovladavanja jezikom, pa je prvi filtar koji
mu je nametnut onaj univerzalne naravnosti. Tek potom usvajaju se fil
tri tipološki i onaj pojedinoga jezika. Za jezik male djece očekivano je
dakle da pokazuje više sklonosti univerzalne naravnosti, primjerice da
pokazuje više ikoničnosti. I tomu doista jest tako. Prije no što potpuno
usvoje morfologiju svojega materinskog jezika, djeca su sklona narav
nim morfološkim odabirima - ujednačavanju, »upravilnjenju« paradig
mi ondje gdje njihov jezik ima neujednačene (npr. hrv. zovio umjesto
522
Čestotnost se (frekventnost) i gospodarnost (ekonomičnost) vide kao relevantni
ji. V. prikaze u Carstairs-McCarthy (1992: 240-4) i Bybee (2011) te veoma zanimlji
ve radove M. Haspelmatha (2006; 2008).
11.3 Izgledi • 433
zvao, prema zovem), ječnim oblicima (engl. echo-word, npr. hrv. cik
-cak), onomatopejama i reduplikacijama kojih u njihovu jeziku nema
(pa se veli da su ekstragramatičke). 523 Otud u hrvatskome vau-vau, av-av
'pas', tu-tu 'automobil', pi-pi 'piškiti', nosi-nosi 'nosi me (+durativno,
+intenzivno)', pa i roditeljsko njam-njam, gili-gili i sl. Primjetno je da
su sve te reduplikacije potpune, što je više ikonično negoli su djelomične
reduplikacije. Dressler et al. (2005) ogledali su reduplikacije u nekoliko
europskih jezika u govoru djece stare 1-3 godine. Evo nešto primjera te
protomorfologije; u onomatopejskima reduplikacija je potpuna:
njem. wauwau 'pas'
ihaha 'konj'
gicksi-kacksi 'kakati'
fr. niania524 'jelo'
guili-guili 'škakljanje'
rus. af-af 'pas'
bo-bo 'boli'
ka-ka 'kakati'
kap-kap-kap 'kapljice vode'
polj. ciuch-ciuch 'vlak'
kap-kap525 'kapanje vode'
Međutim pri reduplikacijskom oponašanju govora odraslih (što je

također onomatopejski, reduplicirani slog zamjenjuje dio riječi koji
dijete ili ne može izgovoriti ili ga ne razumijeva, ne razabire) redupli
kacija može biti i djelomična i potpuna:
njem. nana,nane 'nos' -Nase
plaplan 'plan grada' -Stadtplan
bebe 'medo' -Bar
fr. wawar 'doviđenja' -au rev01r
papent 'zmija' -serpent
rus. kol'-kol' 'injekcija' -ukol
523
Morfologija se, inače, usvaja relativno kasno - usvajanje njezina većega dijela
pretpostavlja gotovo potpuno usvajanje fonologije (Dressler et al. 2005: 458). O
usvajanju materinskoga jezika v. također Jelaska (2005c).
524
Usp. i hrv. njam-njam, za razliku od fr. gnangnan 'mlitav, slabašan, pekme
zast'.
525
Usp. prethodni rus. primjer te hrv. kapkapati (v. § 10.2).
A ima i reduplikacija s konstrukcijskom ikoničnosti, takvih koje

iskazuju primjerice iterativnost, imperfektivizaciju, ponavljanje u vre
menu:
njem. der Papa bau-bau-bau 'tata gradi' � der Papa baut
rus. pik-pik 'skakati' � prygat'
kap-kap 'kapati' � kapat'
gom-gom 'trčim' � begom
Dječje reduplikacije vraćaju nas reduplikaciji kao sustavnu morfo

loškome, rječogradnome postupku (v. §§ 2.3, 10.2) i na nov način poka
zuju da je u njoj mnogo manje egzotike - a mnogo više naravnosti - no
što bi se na temelju suvremenih europskih jezika moglo misliti.
12. DIJAKRONIJSKA MORFOLOGIJA
12.1 Uvod
S vi jezici mijenjaju se. Promjena je stalna. Potaknuta može biti unu

tamjim jezičnim razvojem ili pak u dodiru s drugim jezicima. Jesmo
li mi promjene svjesni, drugo je pitanje, odnosno drugo je pitanje jesu
li promjene koje se odvijaju- a odvijaju se sigurno- tako drastične da
su vidljive unutar kraćega perioda ili su takve da ih svjesni postajemo
tek refleksijom povijesti jezika. Kako bilo, riječ je o dijakroniji, samo
su periodi kraći ili duži. 526 Promjene zahvaćaju cjelinu jezika- fonolo
giju, leksik, sintaksu, morfologiju. Budući da smo morfologiju odredili
kao ustroj riječi i nauk o njemu, morfološka promjena podrazumije
va promjenu u ustroju riječi. Ta promjena može biti barem dvovrsna
- morfološki ustroj može se pojednostavniti, pa i potpuno se reducirati,
ili se može razviti gdje ga nije bilo, odnosno postojeći se ustroj može
usložniti i/ili presložiti. U ovome poglavlju ogledat ćemo temeljne poj
move dijakronijske morfologije (engl. diachronic morphology), 527
procese kojima se ona bavi, kazati ukratko nešto o povijesnim i novijim
526
Opreka dijakronije i sinkronije jedna je od zasada lingvistike 20. st. U razgrani
čenju i dalje načelno vrijede postavke kojima je F. de Saussure posvetio dva velika
poglavlja svoje knjige (v. Saussure 1916; 2000). Sinkronija je stanje jezičnoga su
stava (gramatike, pravila, leksika) kakvo zatječemo u nekom vremenskom odsječku.
Dijakronija je odnos između više susljednih sinkronijskih stanja jednoga te istoga
jezika. Tomu za naše potrebe možemo dodati tek to da granica između sinkronije i
dijakronije nije diskretna, oštra, i nije ju uvijek lako povući. Svako jezično stanje
nužno je i po naravi stvari odslik nekoga prošloga i nosi u sebi klice budućega.
527
Od opće literature v. Hopper - Traugott (1993), Bauer (2003: poglavlje 15),
Bybee (2007), Joseph (2007).
436 • 12. Dijakronijska morfologija
promjenama u hrvatskoj morfologiji te o promjenama kojima su u svo

jem ustroju podvrgnute hrvatske riječi pozajmljene pri dodiru s drugim
jezicima.
12.2 Procesi
Pogledajmo nekoliko primjera. Primjer 1. U općeslavenskome nije bilo
posebnog oblika za futur (v. Matasović 2008: 286-7). Radnja u bu
dućnosti iskazivala se bilo prezentom (i svršenih i nesvršenih glagola)
bilo pojedinim inovativnim perifrastičnim konstrukcijama s prezenti
ma glagola htjeti, imati, biti. Većina tih načina dan-danas u hrvatskome
ima značenje radnje u budućnosti i/ili želje da se kakva radnja izvrši;
možemo im dodati konstrukcije s glagolom ići (mogu biti hortativne),
voluntativne s glagolom željeti i sl. Usp. primjerice:
hrv. Od sutra učim za ispit.
Hoću raditi.
Imate to napraviti do sutra popodne!
Idem prvo odspavati, poslije ću učiti.
Idemo jesti!
Želim naučiti voziti.
Većina slavenskih jezika zadržala je oblik s glagolom biti (obično za

nesvršene glagole), s time da pojedini uza nj imaju !-particip (kajkav
ski, slovenski), a pojedini infinitiv (poljski, ruski); u štokavskome taj je
futurski oblik (futur II.) ograničen na relativnu uporabu:
štok. (ako) budem mogao
kajk.528 bum došel, budeš moral
polj .529 b�d� spiewać/ b�d� spiewal 'budem pjevati/ budem pjevao'
Od 13. st. u istočnojužnoslavenskome (bugarsko-makedonski) i u

štokavskome za futur se specijalizira konstrukcija s prezentom gla
gola htjeti (hoću, klitički ću), kakav nalazimo i u drugim jezicima
balkanskoga jezičnog saveza (novogrčkome, albanskome); u hrvat
skoj štokavštini - za razliku od drugih jezika - uz glagol htjeti dolazi
infinitiv:
528 V. i Šojat (2009 [1969-1971]: 81), Lončarić (1996: 109).

529 Poljski poznaje oba oblika (Vidović Bolt 2011: 163), a zapravo ih poznaje i što
kavski, međutim oblik s infinitivom - premda u gramatikama opisan - u realnome
jeziku ima tek regionalni status.
12.2 Procesi • 437
hrv. ću raditi, radit ću

srp. 530 ću raditi, ću da radim, radiću
Ako saberemo, vidimo da je suvremeni hrvatski futur I. nastao tako

što je jedan punoznačni glagol (htjeti) postao nepunoznačan, funkcio
nalan, pomoćni, i kao takav združuje se s drugim punoznačnim, glav
nim glagolom u perifrastični oblik. A vidimo i to da su i pojedini drugi
glagoli imali šanse da postanu pomoćni (npr. imati, željeti, ići), ali nisu
to postali. 531
Primjer 2. Kako je uopće nastao klitički oblik glagola hoću - ću, ćeš,
će ... ? U praslavenskome ga nije bilo, odnosno nastao je u pretpovijesti
hrvatskoga, i to vjerojatno analogijom prema klitičkim oblicima drugo
ga pomoćnog glagola, biti (Matasović 2008: 287):
jesam - sam = hoću - X jesam - sam = hoću - ću
Primjer 3. Srpski futur I. glagola s infinitivom koji se dočinju na -ti

ima tri oblika, dva analitička i sintetičkf (v. npr. Mrazović - Vukadino
vić 1990: 123-4):
ću raditi ću da radim radiću
ću jesti ću da jedem ješću
Drugim riječima, enklitički prezent pomoćnoga glagola htjeti tretira

se ondje već kao afiks, kao što se u poljskome perfektu dijakronijski
dogodilo s prezentom pomoćnoga glagola biti (v. Vidović Bolt 2011:
159), dakle perifrastični oblici srasli su i kontrahirali se u sintetičke:
PUT.I PF. (FEM.)
srp. voleću hrv. voljet ću polj. kochalam hrv. voljela sam
volećeš voljet ćeš kochalas voljela si
voleće voljet će kochala voljela je
volećemo voljet ćemo kochalysmy voljele smo
volećete voljet ćete kochalyscie voljele ste
voleće voljet će kochaly voljele su
530
Donosimo standardne oblike, kako su (p)opisani u Mrazović - Vukadinović
(1990: 123--4), zanemarujemo razgovorne ili dijalektalne poput ću radim, će dara
dim, će radim.
531
Danas mogu imati modalno značenje, kao uostalom i glagol htjeti (o modalnim
glagolima v. § 5.1).
U hrvatskome se futur I. ne piše sastavljeno, enklitički prezent po

moćnoga glagola htjeti ne tretira se kao afiks, odnosno futur I. smatra
se (i dalje) analitičkim oblikom. 532 Današnji romanski jezici pokazuju
da promjena ne mora biti tog smjera (analitičko� sintetičko), kako bi
se iz slavenskih moglo zaključiti. 533 Ako razvoj futura pratimo od indo
europskoga preko latinskoga do francuskoga, vidimo neke cikluse,
neko izmjenjivanje i smjenjivanje analitičkih i sintetičkih oblika koji
proizlaze jedni iz drugih (v. Hopper-Traugott 91 93: 9-10, 42-4): 534
pie. lat.s3s fr.
kanta bhumos ---+ cantabimus
dosl. 'pjeva(ti) budimo' dosl. 'pjeva(ti).budimo'
cantare habemus ---+ chanterons
dosl. 'pjevati imamo' dosl. 'pjevati.imamo'
allons chanter ---+ ?
dosl. 'idemo pjevati'
Naravno, to uvijek vrijedi imati na pameti, gledamo li sinkronijski,

različiti oblici koegzistiraju, nerijetko s različitim značenjima. Dijakro
nijski, jedan je oblik proizišao iz jednog izvorišta, u međuvremenu se
pojavio konkurentni, s prvim povezan ili ne, potom su koegzistirali,
semantički se diferencirali, prolazili fonetske promjene, potom je jedan
iščeznuo, drugi nastavio egzistirati, i tako neprestano. Takve promjene
stalno se i u svim jezicima odvijaju, samo ih u sinkroniji bez osobite
refleksije počesto nismo svjesni.
· Primjer 4. Širenje formanta -ov-1-ev- u pluralnim oblicima hrvatske
a-sklonidbe. U praslavenskome postojala je u-sklonidba muškoga roda.
532
Naravno, izgovara se [voieću, voiećeš, voieće ... ].
533
Slavensko sažimanje lako bi navelo na humboldtovski zaključak (v. § 4.2) da svi
jezici streme apsolutnoj sintetičnosti, samo je pitanje koji je u tome dokle dogurao.
534
Valja obratiti pozornost na izmjenjivanje pomoćnih glagola (biti, imati, ići), koje
smo spomenuli i u vezi s hrvatskim (primjer 1). Mnogi glagoli imali su u povijesti
šansu da postanu pomoćnima. U hrvatskome to su danas biti i htjeti. U suvremenome
francuskome to su imati, biti, ići (u obliku passe compose glagol biti rabi se uz gla
gole kretanja i promjene stanja te povratne glagole, a glagol imati uz ostale glagole),
npr.je suis tombe 'pao sam',je me suis lave 'oprao sam se',} 'ai etudie 'studirao sam'
(dosl. 'imam studirao'),je vais etudier 'studirat ću' (dosl. 'idem studirati').
535
V. i Matasović (1997: 202-3), s primjerom amabimus 'voljet ćemo'+- ama- +
*-bhw-o-mos (aglutinacija prezentske osnove glavnoga glagola i konjunktiva glagola
biti).
12.2 Procesi • 439
U staroslavenskome se prema njoj sklanjalo tek nekoliko imenica (na

vodi ih se obično pet-šest, rijetko više - synb, medb, voh, vrbhb, poh
'polovica, strana', domb, ledb):
stsl. hrv.
u a a a
NOM.SG. syn-1, rab-1, sin-0 rob-0
GEN. syn-u rab-a sin-a rob-a
DAT. syn-ovi rab-u sin-u rob-u
NOM.PL. syn-ove rab-i sin-ov-i rob-ov-i
GEN. syn-ov1, rab-1, sin-ov-a rob-ov-a
DAT. syn-1,m1, rab-om1, sin-ov-ima rob-ov-ima
Ta sklonidba s vremenom se posve izgubila, ali na barem dva načina
izrazito je utjecala na najbrojniju a-sklonidbu. Prvo, gramatički morf
-ovu Gpl. nalazimo u gramatikama još u 19. st. (npr. u Babukića g.
1836. alternativno jelenah i jelenov, g. 1854. ipak samo jelenah), di
jalektalno dan-danas. Drugo, segment -ov- zarana se proširio, poopćio
na cijelu pluralnu paradigmu većine kraćih Gednosložnih, dvosložnih)
imenica a-sklonidbe. Dakle kroz povijest hrvatskoga imamo ovakve
analoške odnose i utjecaje:
GEN.SG. sin-sinu - sin-sina rob-roba
NOM.PL. sin � sinove ::::: rob-robovi +-- rob-robi
NOM.PL. sin-sinove - sin-sinovi rob-robovi
Primjer 5. U § 8.3 spomenuli smo kako su postali oblici ličnih za
mjenica za 3. lice za kose padeže. Praslavenski prijedlozi *kun, *vun,
*sun (+- *kum, *vum, *sum) u staroslavenskome se javljaju kao kb,
Vb, sb, ali ono iskonsko dočetno n odrazilo se na oblicima zamjenica
s kojima je prijedlog često činio prijedložnu sintagmu, priključilo se
zamjenici. Oblici zamjenica s početnim n-j- proširili su se od 12. do
14. st.: 536
k1,n jemu hnjemu 'knjemu'
v1,n jh V'I> njb 'u nj'
s1,n jejct s1, njejct 's njom'
536
V. npr. Ivšić (1970: 229), Skok (1971-1974: s. v. k, s, u), Matasović (2008: 238,
123).
Drugim riječima, korijen zamjenice promijenio se dodavanjem ne

etimološkoga n-, a samim time pomakao se i morfski šav: kn-j-emu -+
k-nj-emu.
Primjer 6. Da je riječ alkohol internacionalizam (engl. alcohol, fr.
alcool, njem. Alkohol) pristigao u hrvatski otprilike putom arap. 'al-kuhl
'prah antimonit, šminka za oči; destilat', 'al-kuf;ul 'alkohol'-+ srednjo
vjekovni lat. -+ šp. -+ hrv., to je zanimljivost koju možemo saznati iz
etimoloških rječnika (v. npr. HER: s. v.). Ovisnost o alkoholu jest alko
holizam, ovisnik je alkoholičar, a oblike morfski možemo raščlanjivati
kao riječi izvedene od satira:
alkohol-0 satir-a
alkohol-iz(a)m-0 satir-iz(a)m-0
alkohol-ičar-0 satir-ičar-0
Pod utjecajem engleskoga ili kako li već u hrvatskome su se pojavile

riječi šoping(o)holičar, radoholičar (a uA. G. Matoša i vodoholizam -
v. Pranjić 1971). Po čemu su one zanimljive? Po tome što se u njima po
javljuje sufiksoid-holičar (engl. -holic). Sad, mi možemo kazati da su to
pozajmljenice ili tuđice (šopingoholičar, engl. shoppingholic, shopaho
lic) i prevedenice (radoholičar, engl. workaholic), 537 no to ne mijenja na
činjenici da u njima imamo dva primjera novoga hrvatskog sufiksoida,
nastala tako što su se morfski šavovi unutar alkoholičara pomjerili:
alkohol-ičar-0 � alko-holičar-0
X-holičar-0 rad-0-holičar-0
Sličan slučaj imamo i u svim mogućim novotvorenicama sa sufikso

idom -mat (prema automat), primjerice bankomat, ledomat, studomat.
Razlika je u tome što mat doista jest nekakav grčki korijen (premda i
iznadprosječno obaviještenu govorniku hrvatskoga vjerojatno posve ne
proziran), a holičar je novonastao korijen s novonastalim značenjem.
Poučan je i često spominjan primjer i engl. hamburger, 538 koji se
potpuno odrazio i u hrvatskome. Riječ je zapravo njemačka i pridjev je
od Hamburg, sa značenjem 'hamburški (odrezak)', kao što je franlifur
ter 'frankfurtski', a berliner 'berlinški':
537
Webster nas (s. v.) obavještava da je riječ skovana g. 1968. (work + -aholic, pre
ma alcoholic).
538
V. npr. Bauer (1983: 236; 2003: 269), ali i drugdje, hamburger je već postao
topos, kao što su u anglo-saksonskoj morfologiji odavno već riječi cranberry i abso
-fuckin-lutely.
12.2 Procesi • 441
njem. hamburg-er
Vjerojatno zbog pogrešnog etimologiziranja (usp. engl. ham 'šunka')

riječ se u engleskome počela doživljavati kao da ima veze sa šunkom:
engl. ham-burger
pa se potom, sasvim naravno, -burger razvio u sufiksoid, i tako onda

nastadoše:
engl. cheese-burger 'burger sa sirom'
fish-burger 'burger s ribom'
chicken-burger 'burger s piletinom'
za koje, iz značenja se vidi, postoji zaseban hiperonim - burger. Tako

smo »pogreškom« u određivanju morfskoga šava i tumačenja etimolo
gije u engleskome i hrvatskome dobili nov sufiksoid i novu riječ. Kako
riječ postaje sufiksoid, vidi se i na hrvatskome -lik (npr. jednolik, mla
dolik, raznolik, čovjekolik), pridjevskome sufiksoidu postalu od imeni
ce. Isti imenički korijen dao je u njem. -lich, engl. -ly. U starogerman
skome mnoge su se složenice tvorile s riječju lzch 'vanjski izgled' (usp.
hrv. lice, npr. mannolzch 'koji ima izgled čovjeka'). S vremenom se prvi
njihov dio počeo doživljavati kao glagolski, a -lich kao sufiks(oid), i to
priložni, pa otuda primjerice današnje njem. glaublich 'vjerojatno', pre
ma glauben 'vjerovati' (Saussure 2000: 216-7; Jespersen 1968 [1922]:
376-7). Hrvatsko pak vjerojatan nerijetko se pretvara u vjerovatan,
stavljanjem u sufiksalni odnos prema glagolu vjerovati (ver-ova-ti). No
u pridjevu/prilogu zapravo je riječ o iskonskoj složenici, ne o sufiksa
ciji - još u stsl. sintagma bijaše verQ }�ti ili verQ imati 'vjeru uzeti/imati
(vjerovati, povjerovati)', odnosno smjenaj//v analoška je smjena prema
glagolu, koja u povijesti jezika ne nalazi opravdanja. 539
Primjer 7. Spomenusmo alkoholizam. U njemu imamo -iz(a)m-@. U
hrvatskome dapače, kao i u mnogim europskim jezicima, osim o alkoho
lizmu možemo govoriti i o drugim izmima. Drugim riječima, sufiksoid
je tu postao nova riječ - izam. Slično se engleski poigrao s prefiksom
ex- � imenica ex 'bivši/bivša (suprug/supruga, momak/djevojka)', ili
pak s flektiranim oblikom riječi ten 'deset' - teen - koji ima u broje
vima od 13 do 19 (engl. thirteen,fourteen... nineteen), pa je od njega
539To ne znači da je ona neopravdana kao takva. Kako je Anić g. 1983. o vjerojatan
napisao, »utjecajna, mada ne i ekonomična intervencija Ivšićeva s etimološkom ar
gumentacijom« (v. Anić 2009: 145).
skovao imenicu teenager. U hrvatskome smo ju nedomišljato adaptirali

kao tinejdžer. Slovenski razgovorni jezik bio je domišljatiji pa je za
mladež od 11 do 19 godina skovao najstnik i najstnica (prema enajst,
dvanajst ... devetnajst).
Primjer 8. Kad smo već kod hrvatskihjedanaest, dvanaest ..., oni su
pak nastali sažimanjem konstrukcija broja za jedinicu (jedan, dva ...) i
nesklonjive prijedložne sintagme na deset. U staroslavenskome je bilo
ovako (jedinica se slaže s imenicom, v. npr. Ivšić 1970: 216):
NOM. jedino na des<i?te dova na des<i?te tri na des<i?te
kom, apostola žene/ženy
GEN. jedinogo na des<i?te dovoju na des<i?te trii (trbjb) na des<i?te
konja apostolu ženu/ženo
DAT. jedinomu na des<i?te dovema na des<i?te trbmo na des<i?te
konju apostoloma ženama/ženami
Danas su svi hrvatski glavni brojevi osim 1-4 nesklonjive riječi. 540
Valja na umu imati i to da su se redni brojevi u davnini sklanjali dru
gačije nego danas, odnosno danas imamo dvanaesti - dvanaestoga, a
u doba starije od staroslavenskoga bilo je otprilike drugi na deset -
drugoga na deset. U glavnih brojeva 20, 30, 40 sklanjala su se oba
dijela, u brojeva 50, 60, 70, 80, 90 samo prvi. Danas su to sve sraštene
i nesklonjive riječi. Kako je to američki lingvist T. Giv6n u jednome
tekstu iz g. 1971. sloganom bio rekao, današnja morfologija jučerašnja
je sintaksa (engl. today's morphology is yesterday's syntax, v. npr. Hop
per -Traugott 1993: 25). 541
Primjer 9. U zapadnoeuropskim jezicima najčešći je slučaj da čla
novi budu zasebna riječ. Izvorište im je ili u demonstrativu (određeni
članovi - engl. the, njem. der, fr. il, šp. el ili izravno potječu od starih
demonstrativa ili su čvrsto isprepleteni s njima)542 ili u riječi za broj
jedan (neodređeni članovi - engl. a, njem. ein, fr. un, šp. un). Drugim
riječima, dogodilo se to da demonstrativne zamjenice i brojevi, koje ni
same nisu osobito punoznačne riječi, postanu posve funkcionalne riječi.
540
A ni riječi za brojeve od 2 do 4 nisu bogzna kako sklonjive, v. § 13.3.
541
Slogan, kao i svaki drugi, mnogošta zanemaruje, ali pamtljiv je i nije nastao bez
vraga.
542
U germanskim jezicima javlja se prastari korijen t-, koji imamo i u hrvatskome
taj, ta, to (o demonstrativnim korijenima v. § 8.6). U romanskim jezicima određeni
su članovi prema latinskomu demonstrativu ille.
12.2 Procesi • 443
Razvoj je mogao ići i dalje, pa su određeni članovi mogli postati afiksi,

što je slučaj primjerice u rnakedonskorne, rurnunjskorne (Ivšić 1970:
326), danskorne (Hopper -Traugott 1993: 9; Lyons 1999: 69), baskij
skorne (Rijk 2008: 35, 206), 543 dakle neovisno o jezičnoj porodici, čak i
u izolativnirn jezicima, usp. primjerice:
mak. žena-ta hrv. ta žena
rum. lup-ul hrv. taj vuk
dan. hus-et hrv. ta kuća
bask. gizon-a hrv. taj čovjek
U islandskorne (Lyons 1999: 68-9) supostoje sufiksalni i slobodni

član: 544
isl. hestur-inn hrv. taj konj
hinn sterki hestur taj jaki konj
Pojavama kakve srno pokazali u primjerima (1-9), njihovim opi

som, mogućim objašnjenjima njihova nastanka, uzrocima njihova na
stanka, posljedicama (na jezik u cjelini) i dosezima (kako se razvijaju i
dokle) bavi se dijakronijska morfologija. Ključna su pritom dva procesa
koja se na ovaj ili onaj način odvijaju u svim primjerima -reanaliza i
analogija.
Reanaliza (engl. reanalysis), ili resegmentacija (engl. resegmenta
tion), ili reinterpretacija promjena je dubinskog ustroja izraza bez ne
posredne površinske manifestacije. U primjeru (1) imali srno odnos hrv.
radit ćemo - srp. radićemo. Ako zanemarimo ortografske konvencije,
riječ je o površinski istim izrazima, oboje [radićerno]. Dubinski među
tim radi se o različitim ustrojima, u kojima su granice među riječima i
rnorfovirna različite:
hrv. radit ćemo
rad-i-t(i) ć-emo
srp. radićemo
rad-i-ćemo
543
Određeni član u baskijskome postao je od arhaičnoga demonstrativa (h)a (da
našnji je hura).
544
Sufiksalni je zanimljiv i stoga što se unutar riječi koje ga imaju sklanjaju i osno
va i član, odnosno posve je pravilna unutarnja fleksija (v. § 3): Nsg. hestur-inn -
Gsg. hests-ins.
U hrvatskome imamo perifrastični oblik, analitički, oblik građen od

glavnoga i pomoćnoga glagola, u srpskome sintetički oblik, u kojemu
je nekadašnji pomoćni glagol postao afiks, i to gramatički, fleksijski
sufiks, odnosno morfologizirao se. Morfologizacija je osobit slučaj
gramatikalizacije, a gramatikalizacija je (engl. grammaticalization)
promjena koja leksičku jedinicu pretvara u gramatičku, koja leksičku
jedinicu čini manje punoznačnom, autosemantičnom, a više značenjski
funkcionalnom, gramatičkom te položajno neslobodnijom, položajno
zavisnom ili fiksiranom. Ako je rezultat gramatikalizacije klitika, ili po
tom derivacijski morf, ili potom fleksijski morf, govorimo o morfolo
gizaciji (engl. morphologization). Među indoeuropskim jezicima jedan
je od klasičnih i često ekspliciranih primjera gramatikalizacije postanak
francuske dvočlane negacije ne ... pas:
fr. je ne sais pas hrv. ne znam
ne me quitte pas ne ostavljaj me
Povijesno, riječ je o čestici ne 'ne' te o imenici pas 'korak' (v. npr.

Hopper -Traugott 1993: 58-9, 114-5), koja se isprva fakultativno kao
intenzifikator javljala uz negirane glagole kretanja (i pritom nije bila
jedina takva imenica), otprilike kao u hrvatskoj konstrukciji:
hrv. ne ide (ni koraka dalje) fr. il ne va (pas)
Potom se imenica pas počela bila doživljavati kao obavezni dio ne
gacije i iz konstrukcija s glagolima kretanja analogijom se proširila na
sve glagole, čime je dobiven današnji dvočlan oblik. U razgovornome
jeziku razvoj teče dalje pa se čestica ne doživljava kao fakultativna i ne
rijetko se ispušta. Ne bi bilo ništa čudno u tome da se i potpuno izgubi:
fr. je (ne) sais pas je sais pas
Ako je francusko negacijsko pas nekad bilo imenica, hrvatski prijed

log glede 'u pogledu, što se tiče, u vezi s' postanjem je zapravo glagol,
particip, ono što je danas gledajući. Koliko se ta riječ promijenila, po
kazuje s jedne strane njezina sinkronijska neprozirnost (nije vjerojatno
da mnogo prosječnih govornika znade da ona ima izravne veze s gle
dati), s druge njezina gramatička promjena - danas je to prijedlog koji
otvara mjesto genitivu (ne akuzativu, kako bi se od glagola očekivalo).
Dakle glede je danas funkcionalna, gramatička riječ, s onoliko znače
nja koliko ga imaju od ili na, ili pak poput, povrh, gore, vrh, uoči, duž,
uzduž- sve redom prijedlozi postali od imenica.
12.2 Procesi • 445
Kao što u jeziku nerijetko bude, vremenski trenutak u kojemu je ne

što što je nekad bilo leksičko postalo gramatičkim gotovo je nemoguće
odrediti, već i stoga što granice između dvoga nisu posve oštre. Ono
što dijakronijska morfologija može, jest konstatirati da se neka leksička
jedinica manje, ili više, ili potpuno morfologizirala; sinkronijska mor
fologija u svojemu rigidnu obliku nema adekvatnu aparaturu da se s
time nosi. Dijakronijska morfologija, odnosno sinkronijska morfologija
koja ju uzima u obzir, može tako utvrditi da je oblik radit ćemo rezultat
morfologizacije, jer je punoznačni glagol htjeti postao značenjski funk
cionalan, pomoćni, a oblično klitika. Oblik radićemo rezultat je daljnje
morfologizacije sintagme radit ćemo jer je u njemu enklitika postala
fleksijskim sufiksom. Pa ipak, ne možemo reći da je morfologizacija
potpuna jer s oblikom radićemo koegzistira oblik (ja) ću raditi, u koje
mu još uvijek egzistira enklitika ću. U francuskome futurskom obliku
(fr.jutur simple) morfologizacija je potpuna jer ondje klitike više nema,
postoji samo fleksijski morf postao od pomoćnoga glagola imati:
l .sG. je travailler-ai *j'ai travailler 'radit ću'
2.sG. tu travailler-as *tu as travailler 'radit ćeš'
l .PL. nous travailler-ons *nous avons travailler 'radit ćemo'
Kao što je u poljskome perfektu (v. gore primjer 3) »pravim« sufik

som postao pomoćni glagol biti.
Nastajanje morfova- gramatičkih i tvorbenih (v. gore primjere 2, 4,
6)- jedna je od osnovnih tema dijakronijske morfologije. Sasvim je pri
tom očekivano da će u površinskom obliku doći do neke vrste fonetske
redukcije, primjerice sažimanja (kontrakcije). Tako smo od sintagme
na deset (v. gore primjer 8) u hrvatskome dobili sufiks -naest [najst]
za tvorbu brojeva 11-19, a od negiranoga imperativa glagola moći(ne
mozi, usp. pomozi) lenicijom konsonanta dobili smo imperativnu nega
cijsku česticu nemoj, nemojmo, nemojte(+ infinitiv), ako ćemo pravo,
posve neobičnu pojavu u cjelini hrvatskoga. 545
Reanaliza, rekosmo, načelno ne podrazumijeva površinsku mani
festaciju, nego - pojednostavljeno rečeno - prerazmještaj, pomjeranje
morfskih šavova. Kako to izgleda u suvremenome jeziku, možemo po
kazati na glagolu kovati i riječima koje su s njime u izravnoj derivacij
skoj vezi. Ako bolje pogledamo, šavovi su u njima zapravo različiti:
545
Po neobičnosti joj je ravna samo pozajmljenica, također imperativna, hortativna
-hajde, hajdemo, hajdete.
k-ova-ti (kovati) kov-0 (kov, okov) kiv-a-ti (potkivati)

kov-a (potkova)
kov-ač-0 (kovač)
kov-(a)nj-0 (nakovanj)
kov-ic-a (zakovica)
kov-in-a (kovina)
Etimologija i povijest jezika bavit će se postankom tih riječi (time

da su oblici s korijenom kov postverbalni, odglagolski, v. npr. Skok
1971-1974: s. v. kovati). Za našu je stvar važno da na temelju komu
tacije možemo utvrditi da je u kovati korijenski morf k (prezentski je
oblik k-uje-m, nije kov-a-m), a da je u svim ostalim navedenim oblicima
korijenski morf kov ili kiv (prijevoj). O sinkronijskome korijenu kov u
kovati mogli bismo govoriti da prezent glasi kovam, ali ne glasi, nego je
kovati-kujem paradigmatski jednako kao bolovati-bolujem (bol-ova-ti
- bol-uje-m) ili pak trovati - trujem (tr-ova-ti - tr-uje-m; premda je
imenica otrov, o-trov-0). Reanaliza na djelu - na površini se ne vidi, ali
u dubinskome prikazu granice su se među morfemima pomjerile. Slič
no je s glagolom mniti, koji sinkronijski ovisno o prezentskom obliku
raščlanjujemo na dva načina, kao glagol I. i kao glagol IV. vrste: 546
I. mni-0-ti (mniti) IV. mn-i-ti (mniti)
mni-e-m (mnijem) mn-i-m (mnim)
mni-enj-e (mnijene) mn-jenj-e (mnjenje)
Imenice n-tipa a-sklonidbe u suvremenome hrvatskom nerijetko su

tvrd orah za gramatički opis. Prizovemo li reanalizu, opis postaje lak
ši. Povijesno, pojedine od njih nastale su sufigiranjem sa *-men-, tako
primjerice sjeme, vrijeme (usp. glagole sijati, vrtjeti, v. npr. HER; Skok
1971-1974; u riječima stremen, znamen sufiks je sačuvan »u cijelosti«).
Drugim riječima, u dubokoj prošlosti analiza je mogla biti ovakva:
V. se- -a- -ti (sijati)
N. se- -men- -0 (sjeme)
Takva raščlamba glagola i danas ima smisla (tako onda i grijati,

smijati), ali za imenicu je racionalnije odabrati korijen sem, a sufiksom
smatrati -en-1-e- (dakle pomjeriti morfemsku granicu), čime dobivamo
546Samim time pravopisna se nadmudrivanja oko toga je li mnijenje ili mnjenje po
kazuju suvišnima. Oboje je. A jata nema ni u jednoj od dviju glagolskih imenica.
12.2 Procesi • 447
paralelizam s ostalim imenicama n-sklonidbe, ali i sa t-sklonidbom, u

kojoj -et-1-e- doista jest oduvijek sufiks za 'malo i mlado':
NOM. sem- -e- -0 (sjeme)
ram- -e- -0 (rame)
tel- -e- -0 (tele)
GEN. sem- -en- -a (sjemena)
ram- -en- -a (ramena)
tel- -et- -a (teleta)
Na burgerima smo (v. gore primjer 6) vidjeli da reanaliza može biti
vođena posve nefilološkim razlozima - ham u hamburger identificira se
sa šunkom premda s njome nema veze. Takvo raspoznavanje morfova, 547
odnosno morfsko preosmišljanje riječi vođeno neetimološkim, slično
snim razlozima često je pri posuđivanju riječi, a zove se pučka etimolo
gija ili lažna etimologija (engl.folk etimology,popular etimology,njem.
Volksetymologie). Pučkom etimologijom u hrvatskim imenima na -mir
(npr . Branimir, Krešimir, Trpimir, Vladimir) prepoznat ćemo mir lat.
'pax', a riječ je zapravo o starome korijenu značenja 'velik, slavan', koji
imamo i u Černomerec, Vukomerec. 548 Ivšić nas (1970: 31) uči da hodo
čašće navodno nije 'čašćenje hodom', nego da je prema hodočastvo (+
rus. hodok 'hodač, putnik'+ -stvo). Maretić pak (1924: s. v.) piše da je
riječ hodočastiti u svojemu rječniku skovao J. Stulli (upravo kao 'častiti
hodom koga ili što') te da ju je (on, Maretić) u Gramatici oštro bio na
padao, ali da »danas sudi blaže i da može podnijeti«. Isti Maretić (1882:
122-4) donosi nam nešto primjera iz »velikih«jezika, primjerice:
Kod Grenobla u Francuskoj ima njekakav zvonik s crkvom, koje se je dvo
je zvalo u staro vrijeme San Verena, a odatle je poslije nastalo Saint Vrain.
Nego taj svetac saint Vrain postade narodu s vremenom posve nerazumljiv
i narod se je mučio dovinuti se pravomu - tobože - imenu. On dakle pro
mijeni Saint-Vrain u sans venin, i zvonik se prozove la tour sans venin (zvo
nik bez otrova). Jezik zamamom svojom zamami narod i dalje: odavna se
na ime već misli, da je u toga zvonika čudotvorna moć; čim mu se približi
otrovna koja životinja, ona mora umah poginuti. Pokusi su uvijek pobili to
mnijenje, ali prost narod još jednako vjeruje u čudotvornu moć zvonika: la
tour sans venin; samo su njeki promijenili svoje vjerovanje u toliko, te misle,
da je zvonik imao jamačno tu moć njekad, ali danas da je više nema.
547
Raspoznavanje morfova ovdje rabimo i kao termin (v. § 9), no on ima i svoju
svakodnevnu stranu.
548
Koji se očito vrlo rano pomiješao s korijenom značenja lat. 'pax', 'mundus' (v.
Ivšić 1970: 31; Gluhak 1993: s. v. mir; Šimunović 2006: 270-1).
O pučkim etimologijama ne treba ipak suditi naprečac i loše, čak ni

kad su tako drastične kao reanalize pozajmljenih izraza poput vis-a-vis
[vizavi] 'nasuprot, prekoputa, sučelice, »licem u lice«', koji se počnu
sklanjati, vizavi - vizavas. One su evidentno dio jezika i pokazuju da
govornici imaju potrebu prepoznati morfove i dalje se njima plodno
služiti. Priručnici nerijetko iznenade primjerima iz mnogih jezika- do
sezi pučke etimologije znadu biti nevjerojatni. Konačno, pučka etimo
logija može biti i jest prostor u kojemu se razvija produktivna i duhovita
jezična igra ili kreacija. Spomenimo primjerice da je bikini 'dvodijelni
damski kupaći kostim' ime dobio prema atolu Bikini, ali govornici en
gleskoga »pučki« su ga reanalizirali na bi-kini te onda sasvim naravno
za 'bikini bez grudnjaka; spojeni bikini' skovali riječ monokini (mo
no-kini), e da bi potom Sacha Baron Cohen (filmski Borat) 2000-ih
»popularizirao« mankini (man-kini, 'muški bikini'), koji je, čitamo u
novinama, ušao u novo izdanje Oxforda. Imenicu sequel 'nastavak, ono
što slijedi' reanalizirali su na se-quel pa na »korijen« quel dodali prefiks
pre- i dobili pre-quel (»prednastavak«), riječ osobito rabljenu u film
skoj industriji (kad Rambo ostari i nema više smisla praviti nastavak
Rambo VII, snimi se prequel, nešto kao Mladi Rambo). Kako će jezična
zajednica i oni koji se o jezičnoj kulturi skrbe na takve pojave reagirati,
drugo je pitanje. Jedan ronilački klub u Dalmaciji zove se Geronimo
(hoće reći, đe-ronimo 'gdje ronimo'), kreativno i lingvistički objašnji
vo, no kad se u jeziku politike i publicistike prema opozicija 'oporba'
riječi pozicija doda novo značenje ('vlast'), to u nas ne biva protumače
no kao kreacija, nego kao »nepoznavanje latinskoga«. 549
Analogija je (engl. analogy) izrazito snažan proces u jeziku, na
svim njegovim razinama. Ako ju privedemo morfologiji i usporedimo
s reanalizom, analogija je proces koji se izravno tiče površinskoga pri
kaza; analogija ne mijenja dubinski ustroj i ne stvara nova pravila (to
čini reanaliza), nego jedne oblike, oblike koji se vode prema jednim
pravilima, privodi tomu da se počnu vladati kao drugi - ali postojeći,
ne novi- oblici, oblici vođeni drugim- ali postojećim, ne novim- pra
vilima. Pojednostavljeno rečeno, reanaliza je promjena pravila, a analo
gija poopćavanje pravila, primjena pravila na oblike dotad podvrgnute
drugomu pravilu. Analogija je u našem primjeru (2) zaslužna za pojavu
enklitičkog oblika prezenta glagola htjeti. Analogija je u primjeru (4)
zaslužna za to da Gsg. od sin bude sina (a ne sinu), a da Npl. od rob
549
A kako nastadoše bi-lijun, bi-lijardu, tri-lijun, tri-lijardu, v. ovdje § 13.2.
12.2 Procesi • 449
bude robovi (a ne robi). Analogijom se kroz povijest hrvatskoga morf

-m za 1. lice sg. u prezentu proširio na sve glagole osim hoću i mogu (v.
i § 3.3), jednako kao što se danas, opet zbog analogije, dijalektalno ili
razgovorno čuju oblici hoćem i mažem.
Kad se kakav jezični element proširi ondje gdje ga prije nije bilo,
kad se jedan izraz nametne drugomu, kažemo da se taj element poopćio
ili generalizirao. Tako ćemo primjerice za hrvatsko pluralno -ov-/-ev
kazati da se iz jednoga konteksta (u-sklonidba) poopćilo, generaliziralo
i u drugim kontekstima ili na njih (a-sklonidba). Ili, oblici hrvatskih za
mjenica za 3. lice s početnim nj- poopćili su se, generalizirali u onome
času kad su se dosljedno počeli rabiti u svim kontekstima, neovisno o
prijedlogu ispred njih (usp. gore primjer 5). Ili, francusko pas poopćilo
se, generaliziralo se u onome času kad se analogijom prema konstruk
cijama s glagolima kretanja počelo rabiti i u konstrukcijama s ostalim
glagolima (v. gore).
Uzgred, treba li to uopće kazati, kad reknemo u onome času, to u
kronološkome smislu može značiti i nekoliko desetaka godina, neko
liko stoljeća. Sinkronijska morfologija nema aparaturu kojom bi takve
dugotrajne procese opisala. Ona je ograničena - bolje rečeno, ona se je
ograničila - na to da kaže da se u hrvatskome prezent 1. lica sg. gradi sa
-m, osim u glagola htjeti i moći. Nju drugo načelno i ne zanima - kako
je do toga došlo, zašto, i kamo sve to smjera. Sinkronijska morfologija
i jest sinkronijska po tome što ju kretnja ne zanima, ona odsiječe jezik
kakav u jednome trenutku njegova bivanja jest i takva ga opisuje.
Kao blizak pojmu analogija spomenimo još i pojam kontaminacije.
Kontaminacija je u jezikoslovlju ukrštanje, miješanje, stapanje, preta
panje, združivanje svake vrste, pa u tom smislu ne posve određen pro
ces. Ukrštanje može biti oblično i značenjsko ili pak oboje odjednom.
Na banalnome primjeru, hrvatske riječi posjetnica i podsjetnica ukrstile
su se i u realnome jeziku znače zapravo isto (s vremenom se izgubila
značenjska nijansa 'posjećivanja, vizite', a nametnula se značenjska
nijansa 'podsjećanja'). Kontaminacija se kao termin rabi i za spajanje
dvaju ili više afikasa u jedan, kakvo imamo u hrvatskih glagolskih ime
nica (na sinkronijskoj je morfologiji da odluči hoće li tri sufiksa vidjeti
kao tri ili kao jedan):
gleđ a n e --* gled-anj-e (gledanje)
misl je n e --* misl-jenj-e (mišljenje)
pi 0 t j e --* pi-ć-e (piće)
sel t b a --* sel-idb-a (selidba)
Kontaminacijom se može tumačiti i povijesno miješanje optativa

pomoćnoga glagola biti u hrvatskome kondicionalu (lijevi stupac; u ča
kavskome je i danas tako) s aoristom glagola biti (srednji stupac) (v.
Ivšić 1970: 269-70; Matasović 2008: 284-5):
bim gledao � bih gledao � bi gledao
bi gledao bi gledao bi gledao
bi gledao bi gledao bi gledao
bimo gledali bismo gledali bi gledali
bite gledali biste gledali bi gledali
bi gledali bi gledali bi gledali
Da promjena nije prestala, pokazuje potpuni sinkretizam oblika u

realnome suvremenom jeziku (desni stupac). Najzad, kontaminacija se
često rabi i za postupak koji smo u § 2.3 zvali stapanje. Na englesko
me glagolu scroll (hrv. pozajmljeno skrolati /mišem/) dade se pokazati
razlika, naime taj glagol mogao je nastati bilo stapanjem (srednjoengl.
scrowle +-scrowe x rolle, scrow x roll, tako npr. Jespersen 1968 [1922]:
312; Webster: s. v.) bilo kontaminacijom davno zastarjela glagola scrow
preživjelim glagolom roll, istoga značenja (tako Oxford: s. v.).
U naravi je svake znanosti težnja za predviđanjem, svaka bi znanost
htjela biti sposobna na temelju postojećega moći predvidjeti nepostoje
će, ono što će tek biti, ono što će postojati, ono što bi u najmanju ruku
moglo biti i postojati. U jezikoslovlju je s time jako teško. U jeziku smo
uvijek suočeni s posljedicama, uvijek kasnimo za korak. Stoga se i u
dijakronijskoj lingvistici ne s osobitom lagodom utječemo objašnjenji
ma uzroka promjena, a posve se nelagodno osjećamo u predviđanjima
budućih promjena. Kako će se jezik razvijati i mijenjati, to je izrazito
teško predvidjeti. Izvjesno je samo to da će se mijenjati. Što sve motivi
ra jezičnu promjenu, zasebno je poglavlJe jezikoslovlja i nemoguće ga
je ukratko prikazati. Možemo samo natuknuti o čemu sve valja voditi
računa kad se o tome govori, pričem je uvijek riječ o silnicama koje
djeluju istodobno, ali ne u istome smjeru. Otud i teškoće u predviđanju
- veoma je teško odmjeriti što će u budućnosti od ovih silnica prevla
dati: mehanizmi dječjeg usvajanja jezika (djeca jezik uče od odraslih,
a u tom učenju uvijek ima i odmaka), društvena dimenzija jezika (u
sociolingvističkome smislu unutardruštvene raslojenosti jezika, u čemu
je standardni jezik i posao na normi tek jedan od simultanih varijete
ta, te u smislu homogeniziranja zajednice jezikom i time razlikovanja
prema drugoj zajednici), komunikacijska dimenzija jezika Gezik služi
12.2 Procesi • 451
sporazumijevanju govornika i sugovornika, što uključuje izvanjezič

ni kontekst, koji nerijetko omogućuje sporazumijevanje na temelju
neiskazanoga), 550 mehanizmi promjene i širenja značenja (metafora,
metonimija, sinonimija, homonimija i sl. te njihovo ispreplitanje), vje
čita napetost između gospodarnosti, ekonomičnosti iskaza s jedne stra
ne (sa što manje reći što više) te obavijesnosti i izražajnosti iskaza s
druge (obavijest prenijeti što je moguće preciznije, dakle sa što više po
dataka, pritom iskazujući i individualan stav prema obavijesti i prema
jeziku samu - jezik nije samo informativan nego i ekspresivan), rele
vantnost kojega značenja i njegova generaliziranost (opreka J. Bybee,
v. § 4.3).551 Vidjeti u ljudskim jezicima mehanizme koji se teleologijski
kreću i razvijaju iz prošlosti u budućnost - a razlika među jezicima u
tome je što su neki u razvoju poodmakli dalje - posve je pogrešno. 552
Kad bi bilo tako, hrvatski u svojemu razvoju ne bi participe, sintetičke
oblike, zamijenio zavisnim surečenicama, a ipak ih je zamijenio:
Prežde uho Slovene ne imehQ knig1,, nQ č1ntami i rezami č1,tehQ i gataahQ,
pogani SQce.l553l
Prije, dakle, Slaveni ne imahu pisma, nego crtama i urezima brojahu i gatahu,
jer su bili pogani.l554l
Čega je u jeziku malo, ili nastaje ili nestaje. Što će od toga dvoga
biti, nije lako reći. Razvoj i promjene u jeziku nisu jednosmjerne. Ipak,
kretanje od manje gramatičkoga prema više gramatičkomu (od više
550
Jedan od otrcanih jezikoslovnih primjera jest natpis u podzemnoj željeznici Pse
treba nositi. Izvanjezični kontekst jest taj koji razrješava »dvojbu« o tome trebaju li
pse nositi svi putnici ili samo oni koji pse imaju. U jezičnoj poruci samoj to se me
đutim ne vidi. Pragmatika i izvanjezičnost imaju nemalu ulogu u jeziku.
551
Primijenjeno na razvoj futurskih obilježivača: mi ne možemo sa sigurnošću ka
zati hoće li pomoćni glagol ili fleksijski morfu futuru postati od glagola biti, htjeti,
željeti, imati, morati, namjeravati, moći, ići, ali s velikom vjerojatnošću možemo
pretpostaviti da će postati- ako postane- od jednoga od takvih glagola, a ne primje
rice od glagola padati, vraćati se, sjećati se. Postoje dakle univerzalne lingvističke
tendencije, »utabane« staze kojima razvoj futurskih oblika vazda i u svim jezicima
ide. V. o tome Bybee (2007: 967-8).
552
V. o tome i Sapirovu kritiku u § 4.2.
553
Traktat crnorisca Hrabra, bugarska redakcija staroslavenskoga, g. 1348., prema
J. Hamm, Staroslavenska čitanka, Zagreb, Školska knjiga, 1960, str. 51.
554
Čmorizac Hrabar, O pismenima, prema J. Bratulić (preveo i protumačio), Žitja
Konstantina Ćirila i Metodija i druga vrela, 2. izdanje, Zagreb, Kršćanska sadaš
njost, 1992, str. 161.
leksičkoga prema manje leksičkomu, prema morfološkomu i sintakti

čkomu), čini se, univerzalna je tendencija s manje protuprimjJra. 555
U sve ono što utječe na promjenu u jeziku valja ubrojiti i dodire s
drugim jezicima. Promjene su barem dvovrsne. Prvo, jezik primalac
može se modificirati pod utjecajemjezika davaoca. U morfologiji takve
promjene nisu rijetke ako je riječ o derivaciji, pa u hrvatskome imamo
primjerice sufikse živc-ira-ti, bezobraz-luk-@, galam-džij-a, dalmatin
-er-@, snag-ator-@, prefikse re-izbor, kontra-napad, hiper-jekavština,
anti-ratni, ili pak kalkiranje, doslovno prevođenje, čemu onda valja
pribrojiti i prijenos tvorbenih modela. U fleksiji su međutim iznimka,
lingvistički rariteti; kad ih i ima, obično će to biti preuzimanje morfo
va za opreku u gramatičkome broju (singular i plural) (Matras 2009:
212ff). 556 Drugo, jezik primalac pozajmljeno može modificirati i pri
lagoditi sebi. Ako je riječ o morfološkoj prilagodbi, tada u hrvatskome
obično govorimo o transmorfemizaciji.
12.3 Morfologija i jezični dodir

Transmorfemizacija je morfološka adaptacija, prilagodba koju pri po
zajmljivanju iz jezika davaoca u jezik primalac prolazi riječ ne bi li
se uklopila u njegov morfološki sustav. 557 Prisjetimo se (v. § 1), riječ
je predmet morfologije par exellence, ujedno najčešća jezična jedini
ca koja se posuđuje. Dodajmo da se najčešće posuđuju imenice. 558 Pri
555
O jednosmjernosti ( engl. hypothesis oj unidirectionality) v. Hopper - Traugott
(1993: poglavlje 5).
556
V. niže takav slučaj u engleskome(§ 12.3).
557
O transmorfemizaciji v. radove R. Filipovića, prvaka hrvatske kontaktne lin
gvistike, koji je u njima od 1960-ih na tragu uvida U. Weinreicha i E. Haugena iz
1950-ih gradio obuhvatnu teoriju jezika u kontaktu. Na tim temeljima nastale su
međašne knjige poput Filipović(1986), poslije i čitav projekt, »škola«, v. npr. opise
u Filipović (1990), Sočanac et al. (2005). Za starogrčki v. Kovačić (2007: osobito
52ff). Za turski v. Škaljić (1973) i komentar u Matasović (2008: 311, n. 403) o to
me s kojim je to zapravo dijalektom turskoga hrvatski dolazio u dodir. Općenito o
jezicima u kontaktu v. i Matras(2009) te Myers-Scotton(2002, s primjerima dodira
hrv. i engl. u Australiji), a u vezi s posuđivanjem riječi svakako upućujemo na inter
netsku bazu WOLD.
558
Filipović (1986: 127) prenosi Haugenovu statistiku iz g. 1969. prema kojoj je
sastav posuđenica ovakav: oko 75% imenice, oko 18% glagoli, oko 3% pridjevi.
Dakle daleko najviše posuđuju se riječi za predmete. Matras (2009: 216ff) spomi
nje po svemu izniman primjer širenja kineskih klasifikatora u vijetnamski, korejski,
japanski.
12.3 Morfologija i jezični dodir . 453
posuđivanju riječ je podvrgnuta fonetskoj adaptaciji (transfonemiza-

ciji), morfološkoj adaptaciji (transmorfemizaciji) i semantičkoj adap-
taciji. Evo nekoliko oglednih primjera morfološke prilagodbe pozaj-
mljenica u hrvatskome; odmah valja obratiti pozornost na promjene do
kojih dolazi u afiksalnome segmentu riječi te u njezinoj morfosintaksi,
--
primjerice u rodu imenica:
engl. whiskey hrv. viski-0
--
SG. M.SG.
engl. jungle SG. hrv. džungl-a F.SG.
engl. shorts hrv. šorc-0
--
PL. M.SG.
engl. tights PL. hrv. taj(i)c-e F.PL.
fr. guillotine hrv. giljotin-a
--
F.SG. F.SG.
fr. fauteuil M.SG. hrv. fotelj-a F.SG.
njem. Stimmung hrv. štimung-0
--
F.SG. M.SG.
njem. Baustelle F.SG. hrv. bauštel-a F.SG.
njem. Kirchweih hrv. kirvaj-0
--
F.SG. M.SG.
njem. Ziel N.SG. hrv. cilj-0 M.SG.
njem. biigeln hrv. pegl-a-ti
--
INF. INF.
njem. spannen INF. hrv. špan-a-ti INF.
tur. maymun hrv. majmun-0
--
SG. M.SG.
tur. yeni9eri SG. hrv. janjičar-i M.PL.
tur. deli hrv. delij-a
--
SG. M.SG.
mađ. kosci SG. hrv. kočij-a F.SG.
mađ. lop6 SG. hrv. lop-ov-0 M.SG.
mađ. hayduk PL. hrv. hajduk-0 M.SG.
Morfske šavove u izvornim riječima nismo zabilježili (mogli smo

npr. engl. short-s, tight-s, njem. Stimm-ung, spann-en, tur. yeni-c;eri
'mlada, nova vojska', mađ. hajdu-k, što je zapravo plural od haydu)
jednostavno stoga što je njihova uloga pri posuđivanju mala ili ni
kakva. Tako se odmah pokazuje i to da se pri posuđivanju riječ češće
uzimlje kao cjelina - morfskoga sastava riječi, očekivano, svjesni smo
bez osobite refleksije samo u svojemu jeziku, u stranome tek djelomič
no, i to ako ga poznajemo. Filipović (1986: 119ft) razlikuje tri stupnja
transmorfemizacije - nultu, kompromisnu i potpunu. Nulta transmor
femizacija jest ona pri kojoj se posuđenice u jezik primalac integriraju
bez morfološke promjene, a to stoga što u jeziku primaocu postoji od
govarajuća paradigma. Tako je primjerice u neizvedenih imenica koje u
hrvatskome u Nsg. imaju nulti morf ili u priloga:
454 . 12. Dijakronijska morfologija
engl. film SG. --+ hrv. film-0 M.SG.

engl. nylon SG. --+ hrv. najlon-0 M.SG.
engl. non-stop ADV. --+ hrv. non-stop ADV.
Kompromisna transmorfemizacija jest ona pri kojoj posuđenica za

država oblik polazne riječi, ali je djelomično adaptirana. Unutar našeg
uvida rekli bismo da pri takvoj transmorfemizaciji u jeziku primaocu
postoji svijest o morfskim šavovima u izvornoj izvedenici:
engl. farm-er SG. --+ hrv. farm-er-0 M.SG.
engl. park-ing SG. --+ hrv. park-ing-0 M.SG.
engl. train-ing SG. --+ hrv. tren-ing-0 M.SG.
U takvim posuđenicama postoji morfološki neadaptiran afiks (-er-,

-ing- nisu autohtoni hrvatski sufiksi) pa one stoga- prema Filipoviću-
nisu osobito stalne i teže potpunoj adaptaciji. Potpuna transmorfemiza
cija jest ona u kojoj se neautohtoni derivacijski afiks zamjenjuje doma
ćim. Tako nastaje ono što se unutar Filipovićeva uvida zove replika: 559
engl. strik-er SG. --+ hrv. štrajk-aš-0 M.SG.
engl. box-er SG. --+ hrv. boks-ač-0 M.SG.
engl. box INF. --+ hrv. boks-a-ti INF.
engl. print INF. --+ hrv. print-a-ti INF.
engl. bluff INF. --+ hrv. blef-ira-ti INF.
engl. interview INF. --+ hrv. intervju-ira-ti INF.
Ovamo idu i promjene u rodu. Hrvatske imenice moraju imati flek

sijski morf. Fleksijski morf određuje deklinaciju, a onda prema sklono
sti pojedine deklinacije pojedinomu rodu imenica dobiva i rod. Rod u
jeziku davaocu- ako ga uopće ima- ima malo utjecaja na određivanje
roda u jeziku primaocu:
engl. farm SG. --+ hrv. farm-a F.SG.
engl. film SG. --+ hrv. film-0 M.SG.
njem. Stimmung F.SG. --+ hrv. štimung-0 M.SG.
njem. Ziel N.SG. --+ hrv. cilj-0 M.SG.
Kako će se koja riječ transmorfemizirati, ovisi o mnogo čimbenika:

- o njezinu obliku, pa time i prikladnosti da lakše ili teže uđe u neku
od paradigmi jezika primaoca, čemu možemo pribrojiti i njezinu vrstu
(imenica će se lakše pozajmiti od zamjenice); - o njezinu značenju,
559
U drugim uvidima replika može biti širi i ne tako strogo definiran pojam.
12.3 Morfologija i jezični dodir • 455
koje također može biti odlučujuće za pridruživanje pojedinoj paradigmi

(analogijom prema domaćim riječima slična značenja); - o gramatici
jezika primaoca, upravo o otvorenosti/zatvorenosti, plodnosti/neplod
nosti njegovih paradigmi, čemu valja pribrojiti i dijakronijsku razinu jer
se otvorenost/zatvorenost s vremenom mijenja, pa nije svejedno kad je
koja riječ pozajmljena (v. i§§ 3.4, 5.5, 6.5, 7.5); - o stupnju poznavanja
jezika davaoca, njegova morfskog ustroja; - o tradiciji posuđivanja iz
pojedinoga jezika, odnosno o navikama naslijeđenima iz tradicije i ana
logijama, u što uključujemo i svjestan i eksplicitan normativni rad na
propisivanju »preporučljiva« posuđivanja. Pogledajmo na primjerima.
U hrvatskome su među imenicama neobilježene a-sklonidba i e-sklo
nidba, muškoga i ženskoga roda, obilježeni su i-sklonidba, g-sklonidba,
tzv. nejednakosložne sklonidbe (n-, t-, s-, v-tip a-sklonidbe, r-tip i- i
e-sklonidbe), srednji rod i plural. Sve to utječe na to da će se a- i e-sklo
nidbi singulara prilagoditi ne samo ono što izvornim oblikom zahtijeva
minimalnu ili nikakvu prilagodbu:
engl. film SG. hrv. film-0 M.SG.
rus. tundra SG. hrv. tundr-a F.SG.
nego i ono što bi oblikom odgovaralo drugoj paradigmi ili rodu. Primje
rice imenice koje se dočinju na o u hrvatskome će ponajčešće pripasti
a-vrsti muškoga roda (ne srednjega), imenice koje se dočinju konsonan
tom pripast će a-vrsti muškoga roda (ne i-vrsti ženskoga roda), imenice
koje se dočinju na e neće pripasti nejednakosložnoj sklonidbi, imenice
u pluralu adaptirat će se kao da su u singular i sl., primjerice:
engl. waterpolo SG. ----+ hrv. vaterpol-o M.SG.
njem. Kupplung F.SG. ----+ hrv. kuplung-0 M.SG.
njem. Badezimmer N.SG. ----+ hrv. badecimer-0 M.SG.
fr. buffet M.SG. ----+ hrv. bife-0 M.SG.
engl. pyjamas PL. ----+ hrv. pidžam-a F.SG.
engl. cakes PL. ----+ hrv. keks-0 M.SG.
engl. hands PL. ----+ hrv. (h)enac-0 M.SG.
Sve to, naravno, nije apsolutno pravilo, nego tendencija, a osobito je

moglo biti drugačije u povijesti, kad su neke paradigme bile otvorenije
no što su danas, ili u dijalektu, ili pod utjecajem norme (koja je pak
mogla nastati u doba kad se koji strani jezik bolje poznavao):
tur. afet SG. ----+ hrv. avet-0 F.SG.
tur. tane SG. ----+ hrv. tan-e-0 N.SG.
456 . 12. Dijakronijska morfologija
mađ. varos -- hrv. varoš-0
-
SG. F.SG./M.SG.
(grč.) aut6s ADJ. hrv. aut-o N.SG./M.SG.
lat. scripta N.PL. hrv. skript-a N.PL./F.SG.
Isto tako nije nemoguće da u budućnosti bude drugačije (usp. upora

bu imenice labelo u srednjem rodu, v. § 6.5). Moć autohtonoga jezičnog
sustava osobito se vidi u glagola. U suvremenome hrvatskom pojedine
su glagolske vrste zatvorene (i takve su već dugo) i nema nikakve šan
se da koji pozajmljeni glagol uđe u njih - uvijek se sve svodi na vrste
II., IV., V.1, VI. (vrste I., III., V.2-4 zatvorene su, v. § 3.3). Pridjevi
su zanimljivi jer pokazuju suprotno - utjecaj jezika davaoca na jezik
primalac. U hrvatskome je samo jedan nepromjenljivi pridjev (nalik),
no pozajmljivanjem iz turskoga, njemačkoga, engleskoga dobili smo
posve novu pridjevsku vrstu-vrstu nepromjenljivih pridjeva (npr. taze,
knap,fer, super i sl., v. § 7 .5).
Rekosmo da i semantika ima utjecaja na transmorfemizaciju. Tako
će primjerice riječi koje znače žensku osobu u hrvatskome lakše ući u
e-sklonidbu, osnovnu sklonidbu ženskoga roda, premda za to moraju
biti podvrgnute derivacijskoj i gramatičkoj preinaci:
engl. stewardess SG. hrv. stjuardes-a F.SG.
engl. babysitter SG. hrv. bebisiter-ic-a F.SG.
engl. miss SG. hrv. mis-ic-a F.SG.
A moguće je i da dođe do semantičko-gramatičke kontaminacije,

odnosno preplitanja s gramatičkim i izvanjezičnim kategorijama autoh-
---
tona hiperonimnoga pojma:
engl. thong SG. hrv. tang-e F.PL. (usp. gaćic-e)
engl. tights hrv. taj(i)c-e (usp. hlač-e)
--
PL. F.PL.
engl. boots PL. hrv. buc-e F.PL. (usp. čizm-e)
njem. Kleid N.SG. hrv. klajd-a F.SG. (usp. haljin-a)
mađ. gazda SG. hrv. gazd-a M.SG. (N. B. MASC.!)
Tradicija, norma i praksa, kao i uvijek, poseban su problem, uzete
pojedinačno i uzete međusobno isprepletene. Ako jedna o drugoj ne
vode računa, nerijetko dolazi do nesporazuma. Za početak bilo bi dobro
da se međusobno razumiju te da razumiju naravne jezične procese (ka
kav je i transmorfemizacija) jer bez toga kultura jezika obično »pati«.
Samo nekoliko primjera. Unatoč normativnim nastojanjima, kojih je
znalo biti, imenice poput skripta rabe se u hrvatskome uglavnom kao
imenice ženskoga roda singulara e-deklinacije (skripta - skripte), ne
12.3 Morfologija i jezični dodir • 457
kao srednji rod plurala a-deklinacije (skripta - skripata),560 ili se aero

bik rabi kao muški rod a-deklinacije, a ne kao ženski rode-deklinacije
(aerobika, kao matematika). Eksplicitna norma, dakako, mogla bi pro
pisati da skripta bude srednji rod plurala i da imenica glasi aerobika, ali
nije sigurno da bi se bez velike pomoći obrazovanja i nastojanja na tome
takav propis održao i u praksi. Sličan je i poučan engleski slučaj. U en
gleskome se normativno nekoliko desetaka učenih riječi pozajmljenih
iz stranih jezika u pluralu vlada prema pravilima jezika davaoca (v. npr.
Quirk et al. 2007: 311-3; Bauer 2001: 3--4; Oxford: s. v.), primjerice:
SG. PL. PL.
engl.(+-lat.) locus loci *locuses
engl.(+-lat.) stratum strata *stratums
engl.(+-lat.) alga algae *algas
engl.(+-grč.) phenomenon phenomena *phenomenons
engl.(+-grč.) criterion criteria *criterions
Pa ipak, ne samo što malo-malo pa u filmovima čujemo kako (obra

zovaniji) govornici jedan drugoga ispravljaju, ili je pluralni oblik pred
met humornih replika, nego je mnogo takvih imenica koje i normativno
mogu imati ili dubletne oblike ili pak samo »pravilne« (idem):
SG. PL. PL.
engl.(+-lat.) focus foci focuses
engl.(+-lat.) ultimatum ultimata ultimatums
engl.(+-lat.) genius -561 geniuses
engl.(+-lat.) appendix appendices appendixes
engl.(+-hebr.) cherub cherubim cherubs
engl.(+-hebr.) kibbutz kibbutzim kibbutzes
engl.(+-grč.) electron electrons
engl.(+- tal.) tempo tempi tempos
engl.(+- tal.) soprano sopranos
Za ovu prigodu zanemarujemo načas značenjsku ili registarsku dife

rencijaciju -posve očekivanu, nerijetko i ostvarenu-kao što je primje
rice u cherubim 'kerubi' - cherubs 'anđelci, nevina dječica' ,formulae
(u matematici i kemiji)- formu/as (u ostalim značenjima). Prisjetimo se
uzgred da plurali od morfoloških termina binyan i tableau glase binyanim
560 »K
ako je u latinskome«, kao da su latinski i hrvatski jedan jezik, kao da je latin
ski srednji rod isto što i hrvatski srednji rod, i kao da to ima neke posebne veze.
561
Bauer (2001: 3) piše »genii is a joke«.
i tableaux, ne binyans i tableaus (v. § 10.2). Engleski će nadalje tal.

spaghetti, macaroni obično rabiti kao singular, graffiti pak kao plural.
U hrvatskome će špageti, makaroni, grafiti biti plural jer se dočetno i
identificira s hrvatskim pluralnim -i, kao što je to slučaj i sa janjičari,
premda tu u jeziku davaocu nije riječ o pluralu (v. gore), nego je jedno
stavno došlo do kontaminacije oblika (-i) i značenja ('vojska' se tretira
kao mnoštvo). Sve to govori da valja biti oprezan u procjenama i osuda
ma kojima je jezično savjetništvo u nas sklono. Pri posuđivanju teško da
može biti riječi o pogreškama (pogreška u odnosu na što?), empatično
razumijevanje obično daje bolje rezultate. Ako priđemo tako, onda je
jasnije kako je Los Angeles u hrvatskome singular, ali su (/s/as) Baleares
(kat. Illes Balears) ipak potpuno transmorfemizirani plural (značenjsko
mnoštvo nije nevažno, usp. hrv. Kornat-i, Brijun-i, Elafit-i):
šp. Los Angeles (PL.) � engl. Los Angeles (so.) � hrv. Los Angeles-0 (so.)
šp. Baleares (PL.) � hrv. Balear-i (PL.)
A opet, imamo desperadose, komandose, Gaučose, prema engl.

imamo razgovorno L. A. Lakersi, N. Y. Knicksi, Bad Blue Boysi - sve
udvostručene plurale, kako ih zove Budor (1993; šp. ili engl. -s+ hrv.
-i)- ili pak patvorene singulare desperados, komandos, Boys, pa onda i
novotvorenice komandosica 'vojnička jakna, tankerica', Bosančeros-@
'Bosanac (u slengu)'.
Ili, svikli smo već na savjetničko zdvajanje, »kako je moguće« da
govornici hrvatskoga načine superlativ najoptimalniji »kad je optima
lan sam po sebi superlativ (lat. optimus)«. Kao da govornik hrvatskoga
to mora znati; a ako i znade, kakvi su dometi tog znanja?562
Ili, eksplicitna norma hrvatskoga jezika veoma je jasna u vezi sa
sufiksima -ist i -ista. Sufiks e-deklinacije -ista ne pripada hrvatsko
mu - pesimista, komunista, pijanista proskribirano je uglavnom kao
utjecaj srpskoga i mnogi se govornici nakostriješe na takve izvedeni
ce. U nekom trenutku međutim u hrvatskome se sportskome žargonu
pojavi talijanizamfantasista [fantazista] (u tal. sufiks je -ista), u znače
nju 'nogometaš s maštom', hoće reći, 'vrstan razigravač, igrač poteza,
nogometne kreacije i improvizacije'. I što sad? Kako će se hrvatski
prema tomu odnositi? Zašto se govornici hrvatskoga nakostriješe na
562
Drugim riječima, znači li optimalan u latinskome i u hrvatskome isto? Tom lo
gikom kafić ili krčma nikako ne bi mogao u hrvatskome biti bife ( +- fr. buffet 'kre
denc; stol s hranom, švedski stol'), a ipak jest, odnosno bife u francuskome i u hrvat
skome ne znači isto, što god jezični savjetodavac o tome mislio ili ne mislio.
12.4 Promjene u hrvatskoj morfologiji • 459
(srp.) gitarista, ali ne i na (tal.) fantaz'ista? Treba li tu norma interveni

rati i kako (savjetom, propisom)? Može li u žargonu ostatifantazista,
a u nežargonu da bude fantazist (a može li fantazist uopće biti nežar
gonsko)? Može li kao u engleskome -ist biti redovan sufiks (usp. engl.
dentist 'zubar' ,florist 'cvjećar', Marxist 'marksist'), a -ista rezervirano
za posve ograničen skup leksema ili za jedan leksem (npr. Sandinista
'sandinist')?563 - Puno pitanja, nije lako odrezati.
Sve u svemu, pri odmjeravanju »pravoga« i »krivoga« valja imati na
umu i oblik, i semantiku, i posredništvo drugoga jezika, i naviku (na
vika će utjecati i na razlike u posuđivanju iz jednoga te istoga jezika), i
reanalizu, naposljetku i na realnu jezičnu praksu.564 Praksa je neobično
moćna i često nadmoćna normi, čak i u jezicima kojih su govornici
razvijenije svijesti no što su hrvatski. Tko će u tom natjecanju pobije
diti, nije lako prosuditi.
12.4 Promjene u hrvatskoj morfologiji

Ovaj odlomak, treba li to reći, tek će u natuknicama naznačiti o kakvim
sve promjenama može biti riječ te pokušati osvijestiti dvoje. Prvo, za
potpunu promjenu kadšto su potrebna stoljeća, kadšto je ona veoma
brza. Drugo, svaki sinkronijski trenutak jezika, bio on prije 800 godina
ili prije 8 minuta nakupina je prošlih stanja s jedne i klica budućega
razvoja s druge strane. Posve jednostavno, u svakoj jezičnoj pogrešci
hrvatskoga govornika, u svakoj uspostavljenoj analogiji, u svakome je
zičnom kontaktu, uopće u jeziku kao takvu u svim njegovim sitnicama
krije se ono što će i za 500 godina biti hrvatski jezik, taman se i ne zvao
tako i taman to bio jezik koji današnji govornici ne bi ni razumjeli.
O tipologiji suvremenih slavenskih morfologija Brozović je (1976-
1977) pisao ovako: 565
563
Prema šp. Sandinista, tj. prema A. C. Sandinu, nikaragvanskomu pobunjeniku,
što će i stariji hrvatski pankeri znati.
564
Usp. razlike u odrazu germanizma das Schnitzel (N.) u hrvatskim regiolektima
- u sjevernoj Hrvatskoj bit će šnicl (M., a-deklinacija), u istočnoj šnicla (F., e-dekli
nacija), u Dalmaciji šnicel (M., a-deklinacija). Na standardu je da odluči koji će oblik
postati nadregionalan, općehrvatski.
565
Citirana Brozovićeva rasprava ostala je, nažalost, nedovršena. Iznesena je zapra
vo samo deklinacijska problematika, konjugacijska nije. No i takva krnja, ona je do
danas najozbiljniji tipološki pogled na hrvatsku fleksiju i vrijedan pokušaj njezina
opisa (u gramatikama uglavnom bez odjeka), pun minucioznih uvida i lučenja, kao
što - uostalom - Brozovićevi tekstovi obično i bijahu. Od literature neizbježni su
Slavenski [se] dijasistemi, što se tiče morfološkoga tipa, mogu podijeliti u

dvije veličinom veoma nejednake i po značajkama upravo dijametralno su
protne zone. U objema je oštro poremećen razmjer kakav je u praslavensko
me postojao između deklinacijskih i konjugacijskih oblika: u prvoj, većoj
zoni, relativno je očuvano praslavensko »bogatstvo« deklinacije, ali je kon
jugacija radikalno skresana, u drugoj, mnogo manjoj, konjugacija je prilično
očuvana, ponešto i »obogaćena« inovacijama, ali deklinacija je bitno reduci
rana, u svojem pravom smislu možda i likvidirana. Očito je dakle da veliku
zonu sačinjavaju sjevemoslavenski jezici-dijasistemi + slovenski, a manju
makedonski i bugarski; razumije se, hrvatskosrpski dijasistem nije slučajno
ostao nespomenut - vidjet ćemo zašto.
[ ...] Hrvatskosrpski dijasistem nije samo genetski najnehomogeniji među
slavenskima, on je to i u tipološkom smislu. I zato dijalekti kajkavskoga i ča
kavskoga narječja nesumnjivo pripadaju velikoj zoni, a dijalekti torlačkoga
narječja maloj. Preostaje dakle još samo štokavsko narječje.
[ ...] Zapadni nenovoštokavski dijalekti tendiraju prema kajkavskoj i ča
kavskoj dijalekatskoj skupini, istočni prema torlačkoj, i tako za pravi posve
prelazan karakter preostaju samo tri [ ...] novoštokavska dijalekta, a ona su
zaista takva prelaznoga tipa.l566l [ .•• ] Novoštokavski dijalekti ne pripadaju
nijednoj od dviju ovdje opisanih slavenskih zona, oni su jedini zadržali vi
še-manje praslavenski omjer između deklinacije i konjugacije, reducirajući
obje, ali ravnomjerno, bez poremećavanja njihova odnosa.
Broj imeničkih hrvatskih deklinacija u odnosu na starija razdoblja
sveo se na četiri (v. § 6.5), odnosno tri, ako ne brojimo četvrtu, koja
nikad i nije bila prepoznata kao deklinacija. Prava inovacija pojava
je pete deklinacije, odnosno »odustajanje« od adaptacije i deklinacije
imena. Važna je značajka svih tih deklinacija izrazita formalnost, odno
sno semantika imeničkih pojmova i rod imenica uglavnom se lako - u
tipološkome smislu - iščitavaju iz imeničkog oblika i u gramatičkim
opisima lako mu se podređuju. U i-deklinaciji imamo isključivo imeni
ce ženskoga roda, tzv. konsonantske deklinacije (n, t, s, v, r) fleksijski
su se posve izjednačile s tzv. glavnima, a tako i stara u-deklinacija (tip
svekry, horQgy, u svim slavenskim jezicima).
Pridjevske i zamjeničke deklinacije uvelike se dadu identificirati s
imeničkima. U pridjeva glavna je inovacija pojava treće deklinacije,
nepromjenljivih pridjeva. Za razliku od nesklonjivih imenica, koje i
nisu toliko brojne (kao primjerice u ruskome i poljskome, v. 3.4), broj
još i pregledi razvoja hrvatskih oblika Ivšićev (1970) i Matasovićev (2008), pa i

Jurišićevi (1944; 1948).
566
!jekavski novoštokavski (zvan još istočnohercegovački, ili južni), ekavski (šu
madijsko-vojvođanski, istočni) i ikavski (zapadni).
12.4 Promjene u hrvatskoj morfologiji • 461
nepromjenljivih pridjeva u bližoj će budućnosti najvjerojatnije rasti i

tako će zacijelo biti sve dok engleski u svjetskim razmjerima bude to
što je danas.
Utjecaj engleskoga primjetan je i u derivaciji, primjerice u posve
novu (unazad desetljeća-dva) rječogradnome postupku stapanja, tvor
bene fuzije.
U padežnome sustavu sinkretizirali su se-i to ne tako davno, barem
na kodifikacijskoj razini-dativ, lokativ i instrumental plurala (u trećem
kvartalu 19. st. to je bila jedna od glavnih tema filoloških rasprava).
b�im u detaljima izjednačili su se i dativ i lokativ singulara.
Štokavština -pa i hrvatski -razvili su osobit oblik zamjenice za 3.
lice. U novije doba primjetna je s druge strane u realnome jeziku upo
rabna redukcija trojnoga sustava demonstrativa na dvojni sustav (ovaj i
taj slabo se razlikuju).
Deklinacija brojeva bitno je reducirana na opći padež (podrijetlom
akuzativ). Još je s brojevima u vezi zanimljivija sintagmatika (v. § 13.3),
u kojoj uz brojeve dva, tri, četiri imamo poseban padežni oblik, kadšto
prozivan osmim ili petnaestim padežom. Da imamo poseban oblik (npr.
dva hrvatska grada), to u slavenskome svijetu i nije neobično (slično je
u ruskome), ali jest unutar južnoslavenskih i zapadnoslavenskih jezika
(u kajk. će biti dva hrvatski gradi, dakle pluralni oblici). Taj »brojevni«
padežni oblik podrijetlom je dualni.
Uopće, za kategoriju koja se izgubila (u svim slavenskim jezicima
osim slovenskoga i lužičkoga) dual je hrvatskoj fleksiji namro mnogo
morfova: -ima u DLipl. a-deklinacije, -ama u DLipl. e-deklinacije, -iju
u Gpl. i-, e- i a-deklinacije, -u u Gpl. imenica ruka, noga. Morf -i pro
širio se pak iz Gpl. i-deklinacije (npr. kosti, momčadi) na pojedine ime
nice a-deklinacije (npr. sati, dečki, zasad samo regionalno u primjerima
poput pedeset euri), na imenice e-deklinacije s konsonantskim skupom
u dočetku (npr. bajki, molbi), a regionalno se pod utjecajem dijalekata
primjećuje i u ostalih imenica e-deklinacije (npr. pet kuni, pet minuti,
drugi par postoli). 567 Drugim riječima, i tu imamo neobičan slučaj da
markirana, obilježena kategorija (a i-sklonidba to jest) utječe na ne
obilježene, kao što je slučaj i kod poopćavanja formanta -ov- iz stare
u-sklonidbe na glavnu a-sklonidbu muškoga roda.
567
Zasad još kao grozno ogrešenje o normu. Zato uvijek vrijedi imati na pameti: ne
kad u povijesti hrvatskoga netko je također prvo morao pogriješiti i kazati pet molbi.
Onda je pogriješio drugi, pa treći ...
Slavenski glagoli imaju značenjsku opreku prema vidu (svršenost

-nesvršenost), nerijetko iskazanu morfološki, što im je važna tipološka
značajka. Hrvatski sustav participa znatno je reduciran, participi su se
adjektivalizirali i adverbalizirali, dobro se još »drži« /-particip, koji su
djeluje u gradbi perifrastičnih glagolskih oblika (perfekt, pluskvamper
fekt, kondicionali, futur II.). Štokavski i balkanski tip futura s glagolom
htjeti potisnuo je futur s glagolom biti na mjesto futura II. Sintetički
oblici za prošlost - aorist i imperfekt - dotad relativno dobro očuvani,
kroz 20. st. svedeni su u realnome jeziku na razinu kurioziteta, osobito
imperfekt, dok se aorist u razgovomome jeziku još bio održavao. Tada
su se krajem 20. st. pojavili intemet i SMS i čestotnost je aorista - do
duše, samo u tim medijima - munjevito, u doslovno nekoliko godina
jako porasla. Kakva će to utjecaja imati na cjelinu jezika i hoće li po
trajati, ne znamo, ali riječ je o promjeni koja se odvija pred našim oči
ma i koja pokazuje kakve sve izvanjezične senzacije mogu utjecati na
razvoj jezika (nažalost, premalo znamo o tome kakve su u 20. st. jezič
ne promjene potakli isprva radio, a onda televizija). Pluskvamperfekt i
kondicional II. izvan pisanoga jezika slabo su živi. Gramatike ništa ne
govore o supinu (ako govore, govore o kmjem infinitivu), pa realna
čestotnost konstrukcija tipa idem radit i (to je) za poludjet još uvijek
traži gramatički opis. Među glagolskim vrstama polovica ih je zatvo
rena i/ili neplodna. U slengu se i u publicističkome jeziku kao duhovit
»prijevod« za engl. lounge bar nedavno pojavio ležibar. Pa ipak, rene
sansa glagolskoga (imperativnoga, tada lezibar) tvorbenog uzorka kao
u visibaba, cjepidlaka, vucibatina, sjecikesa, kažiprst nije, nažalost, na
vidiku.
13. O BROJEVIMA
13.1 Uvod
U poglavlju o imenicama (v. § 6.2) rekosmo da je broj najčešća

iskazana kategorija imenica u jezicima svijeta, odnosno da se čini
da sve jezične zajednice imaju način iskazivanja i razlikovanja imenič
koga pojma prema brojnosti i prebrojivosti, da svi jezici semantičku
kategoriju broja nekako preslikavaju na imenice. Semantička kategorija
broja može se iskazivati u različitoj mjeri razrađeno, oprekom prema
gramatičkomu broju imenica (npr. singular - dual - plural), oprekom
pojedinačnoga i zbimoga (npr. hrv. list - lišće), različitim leksemima
(npr. hrv. čovjek - narod, riba - jato), može se iskazivati prilozima ili
popriloženim imenicama (npr. hrv. mnogo, puno, brdo, tuce). Najpre
ciznije sredstvo za iskazivanje količine, broja, jest posebna vrsta riječi
koju također zovemo broj.
Brojevi se (engl. numera!, lat. numerus) zbog svoje osobite seman
tike - iskazuju točnu, upravo prebrojivu i prebrojenu količinu, brojnost,
ili pak točan redoslijed pojma iskazana imenicom, ili pak jednostavno
služe za brojenje (primjerice u brojalicama) - tradicionalno izdvajaju u
posebnu vrstu riječi premda se morfološki i sintaktički nerijetko dadu
razvrstati drugačije te su unutar sebe nerijetko nehomogeni. 568 Najviše
neslaganja ima upravo u razvrstavanju svega onoga što spada u veću cje
linu - u brojevne riječi ili brojevne izraze (engl. numera! expression).
568
Čak su i u smislu razvoja gramatičkih opisa dosta kasno prepoznati kao odjelita
vrsta (v. § 1.4).
464 • 13. O brojevima
Kad govorimo o brojevima, prije svega na umu valja imati terminološku

nesavršenost. Broj je ponajprije apstraktna veličina. U jeziku se i pismu
ta veličina iskazuje različito. U jeziku rnzličitim brojevnim izrazima. Pri
mjerice isti apstraktan broj - broj čovječjih ruku i nogu, čovječjih očiju i
ušiju, broj strana svijeta, broj boja na francuskim ili mađarskim igraćim
kartama - može se u hrvatskome iskazati na ove načine:
četiri
dva i dva
dvaput dva
dva puta dva
dva na kvadrat
drugi korijen od šesnaest
Zato kad govorimo o brojevnome sustavu (engl. numera! system)

kojega god jezika, valja govoriti o brojevima (engl. numera!) ili pravim
brojevima (engl. numera! proper) kao vrsti riječi s jedne strane te svim
ostalim brojevnim izrazima s druge. (Pravi) brojevi čine brojevni sustav
nekoga jezika u užem smislu te riječi. U širem ili širokom smislu u
brojevni sustav kojega jezika ulaze i drugi izrazi kojima se iskazuju ap
straktni brojevi. U pismu apstraktne brojeve možemo bilježiti riječima,
ali i drugim vrstama notacije:
četiri
4
IV
Ili/
Posebni simboli za bilježenje brojeva jesu brojke (u terminološkoj
nesavršenosti dobra je okolnost što hrvatski razlikuje broj i brojku).
Njihovi sustavi manje su ili više uvriježeni i praktični. Ovdje ć.�mo se
za bilježenje brojeva služiti arapskim brojkama; sustav rimskih brojki
zanimljiv je kao sustav s oduzimanjem (v. niže, § 13.2), a sustav s ure
zima, crtama - kakav ćemo kadšto naći u jezikoslovnim radovima koji
teže dosljednosti - kod većih brojeva pokazuje svoja velika ograničenja
(lako je s 4, ali kako urezima zapisati 29 ili 1 984), a za jezikoslovlje
nije osobito adekvatan već i stoga što u jezicima svijeta nećemo pronaći
brojevni sustav koji bi se temeljio na pribrajanju jedinica do unedo
gled. Govoriti pak o matematičkoj operaciji, primjerice zbrajanju, to u
jezikoslovlju nije neadekvatno jer u brojevnim sustavima jezika svije
ta najčešće jest riječ o nekoj matematičkoj operaciji - od ograničene
13.2 Greenbergove generalizacije o brojevima • 465
količine temeljnih jedinica (koje iskazuju pojedine apstraktne broje

ve), kako to u gospodamim sustavima biva, tvori se neograničen broj
izvedenih (za sve moguće apstraktne brojeve). Primjerice u hrvatskome
nemamo posebnu riječ za broj 29, nego taj broj iskazujemo osobitom
kombinacijom riječi za brojeve 2, 10 i 9. Ta kombinacija u nekome
drugom jeziku uopće ne mora biti takva, niti mora imati iste temeljne
jedinice, niti se nužno mora temeljiti na istoj matematičkoj operaciji, ali
možemo pretpostaviti da je u svijetu malo (ili nimalo) jezika koji za 29
imaju posebnu riječ, a posve je sigurno da nijedan jezik nema posebnu
riječ za sve brojeve od 1 do 100. Dovoljno je i posve ekonomično da
u jeziku postoji način, pravilo po kojemu od svakoga postojećeg broja
dodavanjem jedinice možemo iskazati broj za jedan veći.
13.2 Greenbergove generalizacije o brojevima

Kako izgledaju brojevni sustavi u jezicima svijeta? (Nije teško pret
postaviti da nisu isti.) - J. Greenberga već smo spominjali kao začet
nika proučavanja jezičnih univerzalija u tipološkome smislu (v. § 4.3).
Nakon početnih radova ubrzo je na Stanfordu pokrenut dugogodišnji
projekt (1967-1976) na uzorku od 200-tinjak jezika, rezultati kojega su
objavljeni u četverotomnu zbomiku.569 Među njima je i rad u kojemu je
Greenberg (1978;dalje G) ustanovio 55 generalizacija o sustavima kar
dinalnih brojeva u jezicima svijeta, koji ćemo ovdje ukratko prikazati. 570
U jednome prethodnom radu Greenberg je (1966: 41-4) bio utvrdio da
su glavni (kardinalni) brojevi najmanje obilježena podvrsta brojeva:
gotovo u pravilu morfski su neobilježeni u odnosu na redne (ordinalne),
primjerice hrvatsko šest� šest-i, englesko six � six-th (iznimka je bio
somalski, u kojemu se glavni brojevi tvore od rednih sufigiranjem -ad);
- ako se u nekih brojeva opreka glavni-redni neutralizira, oblici glavnih
brojeva oni su koji će tada predstavljati obje kategorije;- glavni brojevi
frekventniji su od rednih; - u rednih ćemo naići na supletivnost; - ima
slučajeva (G: 290) da se iz drugoga jezika posudi redni broj značenja
'prvi', ali da glavni broj značenja 'jedan', kao manje obilježen, ostane
koji jest (obratnih slučajeva nema) i sl. Ostali nizovi brojeva evidentno
569 Greenberg- Ferguson - Moravcsik (eds.) (I-IV, 1978).

570
Onoliko koliko nam se morfološki i tipološki čini važno. Inače, Greenberg daje
upravo 54 generalizacije (ima dvije 21. generalizacije). Od tipološke literature u nas
vrijedi spomenuti rad Kovačecov (1992) te dva »naša« zbornika koja je gg. 1991. i
1999. kod poznatoga nakladnika Mouton de Gruytera uredila J. Gvozdanović.
su obilježeniji od glavnih, primjerice adverbalni ili priložni brojevi

(npr. hrvatski brojevni prilozijednom, prvi put, dvaput, drugi put i sl.),
partitivni i distributivni brojevi (npr. latinsko singuli, bini, terni, qua
terni i sl., hrvatsko pojedan, po dva, svaki treći,jedan pojedan i sl.).
Vidimo da kad govorimo o brojevima, govorimo zapravo o nekoliko
zasebnih (a opet povezanih) nizova riječi, riječi s različitim funkcija
ma i značenjem. Najmanje obilježeni glavni su brojevi. Služba im je
dvojaka, - ili se njima u diskursu, kontekstualna kvalificira prebroji
va količina onoga što je imenicom iskazano (npr. hrv. vidim dva sta
bla), - ili se njima jednostavno izvandiskursno, apsolutno prebrojava
ili broji (konkretno, primjerice predmeti, ili pak apstraktno, primjerice
u brojalicama, igrama pogađanja). Da između glavnih i rednih brojeva
postoji razlika, to je svakomu govorniku hrvatskoga jasno jer on razli
kuje nizove jedan, dva, tri... i prvi, drugi, treći..., ali u priličnu broju
jezika svijeta unutar glavnih brojeva naići ćemo na razliku kontekstu
alnih (diskursnih) i apsolutnih (nediskursnih) (G: 286). Među njima
kontekstualni su neobilježeni:
49. Apsolutni oblici kardinalnih brojeva mogu imati otkrite obilježivače do
dane na kontekstualne oblike, ali ne i obratno.
50. Gdje postoje različiti oblici za apsolutne i kontekstualne uporabe kardi
nalnih brojeva, uvijek za neke brojeve postoji neutralizacija, i tada se pojav
ljuje kontekstualni oblik.
Primjerice u čuvaškome za brojeve 1-1 O postoje i kontekstualni i

apsolutni oblici. Apsolutni su duži, usp. per' 1' (kontekstualno, CONT) -
perre '1' (apsolutno, ABS). Tako i u mađarskome, gdje je kontekstualni
oblik broja dva (i brojeva koji u sebi sadrže dva), oblik koji dolazi kao
modifikator imenice, kraći od apsolutnoga (Rounds 2009: 229):
Ket kocsi van a haz e16tt.
2.CONT automobil biti.PRES ART kuća ispred
'Ispred kuće su dva automobila.'
Hany kosci? -Ketto.
koliko automobil 2.ABS 'Koliko automobila? - Dva.'
Što se 50. generalizacije tiče, čini se, ipak, da će se u aritmetičko

me, matematičkome diskursu češće kao neutralan oblik rabiti apsolutni
(G: 287). Ima li hrvatski kontekstualne i apsolutne brojeve? - Nema,
ali u brojevima jedan i dva moglo bi se govoriti o razlici, naime pri
apstraktnome brojenju ti se brojevi pojavljuju u oblicima jedan i dva,
nikako jedna, jedno i dvije, dakle za apstraktno brojenje služimo se

uvijek »nominativom muškoga roda« (v. niže, § 13.3). Razlika konkret
nog i apstraktnog brojenja osobito dolazi do izražaja u jezicima s bro
jevnim klasifikatorima. Primjerice ako se broje, prebrojavaju banane
(konkretno), valja uz broj upotrijebiti poseban klasifikator, dok se pri
apstraktnome brojenju često u jezicima rabi opći klasifikator ili klasifi
katora uopće nema (G: 286). U§ 6.2 rekosmo da je razred (engl. class)
jedno od obilježja imenice, a da je u temelju razreda nerijetko obilježje
oblika (engl. shape). Kad govorimo o brojevima, u vezi s time valja reći
da će u pojedinim jezicima - čest slučaj u sjevernoameričkim jezicima
- postojati različiti nizovi brojeva za brojenje predmeta različita oblika.
Tako u jeziku carrier (Kanada) postoji pet nizova brojeva - generički,
potom za ljude (ljudsko, HUM), za vrijeme (»broj puta«, multiplikativno,
MULTI), za mjesta i predmete koji zauzimaju mjesta (arealno, AREAL), za
apstraktne entitete, primjerice (Mithun 1999: 104):
Nane ts'eku y;::,sda
2.HUM žena.PL on.je.oženjen.sa 'Oženjen je dvjema ženama'
Nat lisman 'et ;::izdalts'i?
2.MULTI tjedan tamo svi.mi.sjeđasmo 'Bili smo tamo dva tjedna'
Ndan yoh xw;::izdla
2.AREAL kuća EXIST '/Tamo/ su dvije kuće'
Oblik se izravno tiče i brojevnih klasifikatora. U kvakijutlu (JZ Ka

nada) oni u obliku sufikasa dolaze na brojevne osnove, primjerice četiri
tuljana (veliko, glomazno), čovjeka (ljudsko), strijele (dugo) i (kućne,
kuhinjske) posude (udubljeno) broje se ovako (Mithun 1999: 109-10):
mu-sgam-i migwat
4-CLS-DEM tuljan 'četiri tuljana'
mu-ukw-i bib;::igan;::,m
4-CLS-DEM čovjek 'četiri čovjeka'
mu-čaq-i ha?;::,na11,;::,m
4-CLS-DEM strijela 'četiri strijele'
mu-axAa-i lu;::iqw;::ilil
4-CLS-DEM posuda 'četiri posude'
Sve to hoće reći da kad govorimo o brojevima kao vrsti riječi, valja
biti spreman na to da oni u različitim jezicima neće uvijek biti onakvi
kakve očekujemo s iskustvom hrvatskoga i njemu sličnih jezika. Ono
što jest zajedničko svim brojevnim sustavima jest to da se oni svi u bit
nome temelje na brojenju, na činu brojenja (pa u hrvatskome brojimo
jedan, dva, tri..., a ne jedan, drugi korijen od četiri, tri ...), te da se
podskupovi za iskazivanje različitih funkcija uvijek temelje na istome
matematičkom ustroju - nema jezika u kojemu bi oblici za brojenje bili
decimalni, a oblici za prebrojavanje količine vigezimalni (G: 253): 571
53. Svi brojevni nizovi [nekoga jezika] imaju isti matematički ustroj.
S koliko leksema brojevni sustavi raspolažu? Jezika koji bi imao

poseban leksem za sve brojeve primjerice od 1 do 100, rekosmo, nema.
Pa koliko je onda brojevnih leksema u nekome jeziku, primjerice hrvat
skome, i koje oni brojeve iskazuju?
1. Svi jezici imaju brojevni sustav ograničena dosega.
To hoće reći da u svakome jeziku, u svakome brojevnom sustavu

postoji najveći broj (apstraktna veličina) za koji postoji broj (riječ). Teš
ko je baš reći koji je najveći broj u hrvatskome za koji postoji riječ. Ma
tematički priručnici navode i tridecilijardu (I 086), gramatike nonilijun
(1054), ali u realnome jeziku to je milijardu (109), već je sljedeći bilijun
(101 2) realno rijedak. Rekosmo već, svi jezici imaju pravila za proizvo
đenje riječi za broj za 1 veći od prethodnoga. Ako ga označimo sa L
(limes, limitni broj), sljedeći prirodni broj poslije najvećega iskažljivog
u hrvatskome bi bio L = 109 + 1. Odatle generalizacija kontinuiteta:
2. Svaki broj n (O< n < L) može se iskazati kao dio brojevnoga sustava u
kojem god jeziku.
Generalizacija se može činiti posve naravnom, no potrebno ju je

konstatirati zbog prajezika, u kojima kadšto nije moguće rekonstruirati
pojedine brojeve. Imamo li ju na pameti, pokazuje se da će prije biti
da nam je rekonstrukcija nedostupna (recimo, stoga što su se riječi za
pojedine nefrekventne brojeve izgubile) nego da u prajeziku za pojedini
broj nije bilo riječi. Čin brojenja na kojemu se brojevni sustavi temelje
važan je zbog još nečega. U prirodnim jezicima obično ne iskazujemo
ono čega nema ili to pak iskazujemo negacijskim konstrukcijama. U
prirodnim jezicima »nije prirodno« imati riječ za nepostojeće, za pra
zan skup. U matematici postoje aksiomi o tome da je ništica broj, me
đutim u jezicima je prirodno stanje stvari da se broji od 1:
571
O terminima decimalni, vigezimalni v. niže.
3. Ništica nikad nije iskazana kao dio brojevnoga sustava.
Možemo stoga samo kazati da i nije neobično to da hrvatski O iska

zuje pozajmljenicom- nula, nema naslijeđene riječi za broj O. Ako pak
ništicu uzmemo kao izraz za O, vidimo da se ona posve razlikuje od
ostalih brojeva - ona iskazuje 'ništa', a ne 'nešto'. Kad bi ništica bila
pravi dio brojevnoga sustava, i ona bi iskazivala 'nešto', ne bi bila izve
denica od zamjenice ništa.
U brojevnim sustavima razlikujemo dvije vrste leksema, koje dvije
vrste možemo opisati aritmetičkim funkcijama ili operacijama koje su
im u temelju. Jednu vrstu leksema činejednostavni, neizvedeni, osnovni
brojevi (usp. i Barić et a/. 1995: 214-5), koji se nazivaju i atomima, a
temelje se na funkciji identiteta. Takvi su u hrvatskome primjerice ovi:
RIJEČ IDENTITET BROJ
jedan =1 =1
dva =2 =2
tri =3 =3
deset =10 =10
sto =100 =100
Drugi brojevi, izvedeni, koji mogu bitijednočlani i višečlani, mogu

se prikazati kao izvedeni od atoma pojedinim temeljnim aritmetičkim
operacijama (zbrajanje ili adicija, množenje ili multiplikacija, oduzima
nje ili suptrakcija, dijeljenje ili divizija) s dvama ili više argumenata:
RIJEČ OPERACIJA BROJ
dvadeset =2 X lQ =20
trideset =3 X 10 =30
sto jedan =100 + 1 =101
sto dvadeset =100 + (2 X 10) =120
sto dvadeset dva = 100 + (2 X 10) + 2 =122
Jednočlanih je - neizvedenih i izvedenih - brojeva u svakome bro

jevnom sustavu ograničena količina. U Babić et a/. (1991: 664, § §
557-8) kaže se da je takvih u hrvatskome 48, ali to valja uzeti sa zadrš
kom, s milijardu ih je zapravo »tek« 39.572 Generalizacije kažu ovo:
572 Babić et al. (1991) broje do nonilijun (10 54), ali preskaču trilijardu (10 21), kvadri
lijardu (1027), sve »lijarde« do nonilijardu (10 59); ako je najveći hrvatski jednočlani
broj nonilijardu, ima ih zapravo 55.
4. U svakome brojevnom sustavu neki brojevi imaju jednostavan leksički

prikaz.
5. Nijedan broj ni u jednome brojevnom sustavu nikad nije iskazan operaci
jom koje je ijedan argument 2: L.
Drugim riječima, svi brojevni sustavi imaju atome te ni u jednome
jeziku nijedan broj nije iskazan pomoću riječi koja znači broj veći od L,
odnosno ako u kojem jeziku brojevi idu do 7 (L = 8), 7 neće biti iskaza
no kao 9 -2 ili 8 - 1. Generalizacija nije genijalna, ali ipak.
Jezika koji imaju samo atome izrazito je malo. Riječ je o jezicima
nerazvijenih plemena Južne Amerike, Nove Gvineje, Australije, južne
Afrike.
6. Najveća vrijednost L-a u sustavima sa samo jednostavnim leksičkim pri
kazima jest 5, a najmanja 2.
Primjer za L = 2 jest botocudo (Brazil), s izrazima za 1 i 'mnogo',
primjer za L = 5 jest guana (Brazil), u kojemu sustav brojeva obaseže
izraze za 1, 2, 3, 4 i 'mnogo'. Najčešće vrijednosti L-a u jezicima koji
imaju samo atome jesu 3 i 4, s time da u sustavima s L = 4 često već
nailazimo na prvu matematičku operaciju- zbrajanje -pa se 3 iskazuje
kao 2 + 1 (G: 256).
7. Najmanja vrijednost L-a u sustavima s aritmetičkim operacijama jest 4.
To je iznenađujuće niska vrijednost. Primjer jezika s tim limitom jest port
essington, na Tasmaniji, s 1, 2, 2 + 1, 'mnogo'.
Primjer za L = 11 jesu pojedini jezici Nove Gvineje, s ovakvim susta

vom: 1, 2, 2 + 1, 4, 4 + 1, 4 + 2, 4 + (2 + 1), 4 + (2 + 2), 4 + (2 + 1) + 2,
10 (G: 257; bilježenje u zagradi znači da za broj postoji izvedena riječ).
U takvim sustavima, koji »broje« do 1O, 20 ili 30, dakle za naše europ
ske pojmove jako malo, nerijetko se brojevi iskazuju pomoću kadšto
vrlo složenoga sustava gesta, pokazivanja prstiju, dodirivanja ruku, lak
tova, ramena. Tako nije rijetkost da primjerice riječ za 20 bude zapra
vo nešto poput 'ruka.ruka.stopalo.stopalo', da riječ za 11 bude 'veliki
nožni prst' i sl. U jeziku aweti (aueto, Brazil) ista je riječ za 4 i za 9, pa
pretpostavljamo da ona zapravo znači 'kažiprst', a zanimljiv »sustav«
nalazimo u jeziku sape (kaliana, Venezuela): meyakan 'I', meyakan
'2', meyakan '3' (meyakan vjerojatno znači - '/kaži/prst', bit će da se
brojevi iskazuju pokazivanjem prstiju, G: 257). Sve to nadalje znači da
nepostojanje riječi za pojedini broj ne znači odmah da u jeziku taj broj
»ne postoji«. U dijelovima Nove Gvineje gestikulacijsko iskazivanje
daleko nadmašuju oriječene brojeve - gestama se mogu iskazati brojevi

do 20-ak, ali riječi postoje samo za brojeve do 3-4 (G: 291).
Izvedeni brojevi, rekosmo, mogu se prikazati pomoću četiriju te
meljnih aritmetičkih operacija. Već smo u § 11 kazali da je zbrajanje
najnaravnija operacija, a da je tomu tako, poznato je i pučkoškolcima
i jezikoslovcima, domaćima i stranima. Evo što o tome Laszl6 (1959:
131, 133; fet naš) i Mayerthaler (1987: 26-7; fet naš):
Prednost je upotrebe dvojčanih jedinica dvojaka: 1 . baratamo mnogo ma
njim (dakle jednostavnijim) brojevima: umjesto o raznolikosti od 1 024 ili
1 048 576 elemenata govorimo o raznolikosti od 10 ili 20 bita, 2. umjesto
množenja služimo se jednostavnijim zbrajanjem, umjesto dijeljenja odu
zimanjem i sl.[ ...] Dvojčani sustav nijesu matematičari izmislili već Priroda.
Zašto? Jer je dvojčani sustav najučinkovitiji način prenošenja obavijesti.
Svi mi imamo vrlo jasan intuitivni osjećaj da je matematička operacija
zbrajanja (prirodnih brojeva) »lakša« od inverzne operacije, osobito kad
se rabi s neprirodnim brojevima.[ ...] Nadalje poznato je da su parni brojevi
»jednostavniji« od neparnih i sl.
Neposrednu potvrdu za to imamo i u generalizacijama o brojevnim
sustavima:
9. Od četiriju temeljnih aritmetičkih operacija - zbrajanja i suprotnoga odu
zimanja te množenja i suprotnoga dijeljenja - postojanje inverzne operacije
podrazumijeva postojanje izravnih operacija.
Dakle ni u jednome jeziku neće biti oduzimanja ako nema zbrajanja,
ni u jednome neće biti množenja ako nema dijeljenja. Ako nije apsolut
na univerzalija, to je svakako izrazita tendencija - Greenberg je među
jumanskim jezicima (Kalifornija, Arizona, SAD) pronašao primjer po
stojanja množenja bez zbrajanja, u kojima postoji ovakav sustav: 1, 2,
3, 4, 5, 3 x 2, 7, 4 x 2, 3 x 3, 10 (G: 258). U hrvatskome imamo samo
zbrajanje i množenje; zbrajanje se iskazuje jednostavnom jukstapozici
jom, supostavljenjem:
dvadeset =2 X lQ =20
dvadeset (i) jedan =2xl0+1 =21
tisuću (i) jedan = 1 000+1 =1 001
Tomu možemo pridružiti i brojeve 11-19 (jedanaest, dvanaest...),

za koje iz povijesti jezika znamo da su srašteni izrazi za specifično
prijedložno zbrajanje:
jedin1, na des�te =1+10 = 11
Jedina operacija koju uz četiri osnovne u jezicima svijeta još prepo

znajemo jest engl. going-on ili overcounting (nešto poput prilaženje ili
prekobrojenje), a nalazimo ju u uralskim (ugro-finskim) i majanskim
jezicima (Srednja Amerika), s ostvarajima takvima da se primjerice 18
iskazuje kao '8 prilazi 20', '8 /koje ide/ prema 20', ili '8 od druge /de
kade/', kako je otprilike u estonskome (G: 258), te u finskome, gdje se
brojevi 11-19 tvore od brojeva 1-9 i nepromjenljiva oblika toista, što je
u vezi s toinen 'drugi, onaj drugi' (Karlsson 2008: 193):
yksi 11 yksi.toista
2 kaksi 12 kaksi.toista
3 kolme 13 kolme.toista
Zbrajanje i množenje najmanje su obilježene operacije. Važno je
pritom uočiti da je riječ o jeziku, ne o matematici. Sasvim pojednostav
ljena, u jeziku nije pragmatički isto je li čaša napola puna ili je napola
prazna. Redoslijed pribrojnika (sumanada, pri zbrajanju) i činilaca (fak
tora, pri množenju) u jezicima nerijetka može biti razlikovna sredstvo.
U matematici vrijedi zakon komutacije (a x b = b x a), u jeziku počesto
nije baš tako.
Množenje je u hrvatskome završen i okamenjen proces ako je riječ
o brojevima od dva.deset do deve(t).deset te od dvje.sto do devet.sto,
odnosno riječi amalgame imamo za brojeve od 11 do 19 (zbrajanje), od
20 do 90, od 200 do 900 (množenje). Za broj 2 000 i za veće od njega
(fakultativna i za brojeve iznad 100) nemamo amalgame i za njihovo
iskazivanje služimo se množenjem. Množenje iskazujemo sintaktički,
slaganjem ili upravljanjem (kad množimo s 5 ili više):
dvijeNOM stotineNOM.PL = 2 X 100 =200
dvijeNOM tisućeNOM.PL = 2 X 1 000 =2 000
pet milijuna0EN.PL = 5 X 1 000 000 = 5 000 000
Otkrit (engl. overt) izraz za matematičku operaciju zove se povezni
com (engl. link). Najčešće ju nalazimo u zbrajanju, u množenju povez
nice su relativno rijetke, s najviše primjera u jezicima Sjeverne Ameri
ke (G: 268). Obično govorimo o morfskim poveznicama, ali poveznica
može biti i redoslijed sastavnica (sasvim jednostavno, u hrvatskome
nije isto dva.deset tri, odnosno 2-10-3, i tri.deset dva, odnosno 3-10-2),
kakvo prozodijsko obilježje (npr. mjesto naglaska), fleksija (npr. genitiv
u hrvatskome množenju) ili pak kombinacija svega toga. U jezicima se
pojavljuju ove morfske poveznice, prema čestotnosti (G: 264-5): nulta,
odnosno nepostojanje veznoga morfa, komitativna, morf sa značenjem

'i' ili 'sa', superesivna, morf sa značenjem 'na, ponad, povrh' (npr. u
staroslavenskome i u nilo-saharskome jeziku lugbara, Uganda, DR
Kongo), posesivna, morf sa značenjem 'ima' (rijetke su, nalazimo ih u
nekim afričkim jezicima te u kečui, u Južnoj Americi):
hrv. dvadeset pet (25)
engl. twenty-five (25)
hrv. stotinu i tri (103)
arap. mi'atun wa-1ala1atun 'sto i-tri' (103)
stsl. jedino na des�te (11)
lugb. moodri dri-ni alo 'deset na-njem jedan (dosl. deset na glavi mu
jedan)' (11)
keč. čunka ukni-yuq 'deset jedan-imajući' (11)
Poveznica u množenju veoma je često leksička, upravo priložni
broj, nešto poput hrvatskoga dvaput, triput i sl. Tako je primjerice u
starogrčkome (v. Dukat 1983: 85-6):
ćirca�, hapaks 'jedanput' - xiA101, khilioi (1 000)
8i�, dis 'dvaput' - 8i�xiA101, diskhilioi (2 000)
-rpi�, tris 'triput' - -rpi�X1A101, triskhilioi (3 000)
Zanimljive leksičke poveznice u hrvatskome imamo pri zbrajanju

pribrojnika manjih od 1:
2,5 = dva cijela pet, !dva zarez pet
0,5 = nula cijelih pet, !nula zarez pet
20,5 = dvadeset cijelih tri, !dvadeset zarez tri
Tu je, dakako, riječ o zbrajanju jukstapozicijom (2,5 = 2 cijela+ 0,5),

no leksemi cijela/cijelih i zarez zapravo se vladaju kao svojevrsne po
veznice koje signaliziraju da je ono što slijedi manje od 1, što osobito
dolazi do izražaja u brojeva veći od 20 (20,5 i- dvadeset pet).
Položaj poveznice unutar broja može nam mnogošta kazati i u op-
ćem redoslijedu u jeziku, što će pokazati ove generalizacije:
30. Poveznica za zbrajanje nikad nije inicijalna u broju.
31. Ako je poveznica za zbrajanje finalna, jezik je postpozicijski.
32. Ako se poveznica za zbrajanje pojavljuje medijalno, uvijek se priključuje
sljedećemu broju u prepozicijskim jezicima, a prethodnomu broju u postpo
zicijskim jezicima.
34. Ako je poveznica za oduzimanje finalna, jezik je postpozicijski.
Rekosmo, promakla je omaška - dvije 21. generalizacije, koje nemaju

osobite međusobne veze (v. G: 269-70). Drugu ćemo označiti kao 21b:
21b. Sve baze sustava djeljive su temeljnom bazom.
Njezino narušavanje urađa vrlo složenim i ne osobito čestim susta
vima, no najmanje su dva takva - izumrli koahuilteko (Meksiko, Tek
sas, SAD), jedini poznati jezik u kojemu je postojalo slaganj� subjekta
i objekta u licu (Matasović 2001: 201), imao je baze 3 i 20, a sora (SI
Indija) ima baze 12 i 20. Baza je onaj broj u brojevnome sustavu po
moću kojega se grade izvedeni brojevi. 573 Najmanja je baza temeljna
(fundamentalna), a prema čestotnosti javljanja u jezicima svijeta može
I,
biti: 10, 20, 4, 12 (G: 270). 574 Hrvatski je brojevni sustav dekadski, ili
decimalni, ili desetični jer mu je najmanja baza 10 (usp. dva.deset, tri.
deset ...), sljedeća je 100 (usp. dvje.sto, tri.sto ...). Brojevni sustavi u
kojima se pojavljuje i baza 20 zovu se vigezimalnima ili dvadesetični
ma (lat. viginti '20', vicesimus '20. '). Među europskim jezicima vige
zimalni su u različitoj mjeri baskijski, keltski jezici (npr. bretonski, vel
ški, škotski, suvremeni razgovorni irski), gruzijski, danski, standardni
albanski (toskijski), usp. baskijski i bretonski: 575
bask. bret.
10 hamar dek
20 hogei ugent
30 hogeita hamar (20-i-10) tregont
40 berrogei (novi-20) daou-ugent (2-20)
50 berrogeita hamar (40-i-10) hanter kant (pola-I 00)
60 hirurogei (3-20) tri-ugent (3-20)
70 hirurogeita hamar (60-i-10) dek ha tri-ugent (10-i-60)
80 laurogei ( 4-20) pevar-ugent ( 4-20)
90 laurogeita hamar (80-i-10) dek ha pevar-ugent (10-i-80)
573
Tipološki, podjela na brojevne sustave bez baze i one s barem jednom bazom,
čini se, ima veze sa stupnjem tehnološkoga razvoja na kojemu se jezična zajednica
nalazi - razvijenije zajednice imaju potrebu za veoma velikim brojevima, pa za nji
hovu gradbu rabe postojeće (G: 291). Da se od jednih brojeva grade drugi, to je pak
potvrda načela morfološke gospodamosti, o kojemu je bilo riječi u§ 4.3.
574
Nismo pronašli neovisnu potvrdu da bi kvaternalni sustavi (sustavi s bazom 4)
bili češći od duodecimalnih, dvanaestičnih, pa vjerujemo Greenbergovoj statistici.
575
Za baskijski v. Rijk (2008: 25-7), za bretonski v. Stephens (1993: 385-6), za
keltske jezike općenito v. Bali - Fife (eds.) (1993), za danski, albanski v. Kovačec
(1992: 148-50), za gruzijski v. Hewitt (2005: 29-30).
100 ehun kant

120 ehun eta hogei (100-i-20) c'hwec'h-ugent (6-20)
150 kant hanter kant (100-pola-100)
180 nav-ugent (9-20)
Standardni francuski (u Francuskoj) ostatak nekada razvijenijega

dvadesetičnoga sustava - inovativna u odnosu na naslijeđeni latinski
sustav - ima samo u leksemima za 80 i 90, quatre-vingts (4-20) i qua
tre-vingt-dix (4-20-10). U izrazito obavijesnu radu Kovačecovu (1992)
doznajemo o tome više. Prvo, u svakodnevnome razgovornom jeziku u
Francuskoj se, osobito na jugu i istoku, za brojeve 70, 80, 90 rabi i do
sljedni desetični sustav, a tako je i u francuskome u Belgiji, Švicarskoj,
frankofonoj Kanadi. U starofrancuskome dvadesetični je sustav bio da
leko razvijeniji, pa su još u 16. st. bili u uporabi oblici poput six vingts
(120, tj. 6-20), sis vinz et dis (130, tj. 6-20-i-10), quinze vinz (300, tj.
15-20). Dvadesetični sustav u francuskome nametnuo se prije 12. st., a
poslije 15. st. njegova se uporaba sve više sužavala. Drugo, Kovačec
pokazuje da je stara pretpostavka da je francuski dvadesetični sustav
preuzeo od keltskih jezika (upravo galskoga, o kojemu se ionako znade
premalo, a prestao se je govoriti u prvim stoljećima nove ere) danas
uvelike osporena te prevladava mišljenje da je bio nastao pod utjeca
jem jezika Normana (Vikinga, germanskoga naroda), koji su se isticali
kao dobri trgovci i pomorci (trgovali su na obalama Irske, Engleske,
Francuske), a sustav brojenja bio im je kombinacija vigezimalnoga i
duodecimalnoga, 576 te vrlo vjerojatno odnosa unutar samoga francusko
ga, pričem je važno moglo biti i to što se je pozajmljeni sustav održao
u drugoj polovici stotice (u riječima za 80, 90, koje su manje česte od
riječi za brojeve do 50).
Ruski je imao predispozicije da razvije neku vrstu četrdesetičnoga
sustava, ali to se nije dogodilo (v. Kovačec 1992: 155). Naime rusko
sorok '40', riječ ne posve jasne i neslavenske etimologije (pozajmljeno
iz grčkoga, skandinavskoga, turkijskoga?), zabilježena je još u 12. st. i
značila je vreću u koju su ulazila četiri svežnjića od po deset koža/krzna
od zibelina ili samura (što je bilo dovoljno za izradu jedne bunde).
576
Normani su romanizirani već u 10. st., i otad govore romanskim- (staro)francu
skim - jezikom, no kako su imali utjecaja u vojsci, državnim službama i u trgovini,
stari su sustav brojenja silom svojega prestiža mogli proširiti ponajprije u sjevernim
francuskim govorima.
Ono što se može pretpostaviti, i što je Greenberg opisao u najdužoj,

38. generalizaciji, jest da u jezicima s više baza postoji baza iznad koje,
pojednostavljeno rečeno, više nema iznenađenja, odnosno iznad koje se
brojevi vladaju prema ustaljenu pravilu. U desetičnim sustavima baza
za predvidive brojevne izraze obično je 100.
Ako su sve više baze potencije temeljne baze, brojevni sustav zo
vemo savršenim. U hrvatskome su više baze - 100, 1 000, 1 000 000-
doista potencije od 10 (102, 103 , 106). Većina jezika s temeljnom bazom
20 za prvu višu bazu ima 100, a ne 400 (202) (G: 270). Keltski jezici za
nimljivi su zbog pojave sporadičnih činilaca (faktora) (sporadično je tu
u opreci prema serijalizirano). Primjerice u bretonskome se 18 iskazuje
sa trixwek '3-6' (ni 3 ni 6 ni u jednome drugome broju nisu pomnoženi)
(G: 271), a u velškome su za 18 moguće ove kombinacije: un deg wyth
(1-10-8), tri-ar-bymtheg (3-na-15), deunaw (dvaput-9), dok je 50- dec
ar deugeint (10-na-dvaput-20) (Kovačec 1992: 148).
Spomenuli smo da ništica nije dio brojevnoga sustava (1 to jest)
te da jezični brojevni sustavi nisu istovjetni matematičkima. To oboje
ogleda se još u jednoj generalizaciji - pribrajanja ništice u jezicima
nema, ali množenja sa 1 ima (premda je matematički riječ o istome):
25. Sa 1 se množi samo baza.
35. Ako je s pojedinom bazom kao množitelj iskazano 1, iskazano je i sa
svim višim bazama.
U hrvatskome sa 1 ne množimo 10, ali množimo ponekad 100 (jed

nu stotinu ...), ponekad 1 000, a posve normalno 1 000 000 (jedan mi
lijun ...). Generalizacija 35. kaže da ako možemo kazati jednu stotinu,
onda je očekivano da možemo kazati ijednu tisuću ijedan milijun. U
hrvatskome, a generalizacija 25. kaže da je i univerzalno tako, sa 1
nikad ne množimo broj koji nije baza: *jedan dvadeset (sa značenjem
koje bi odgovaralo broju 20). Za usporedbu u turskome je ovako (Ča
ušević 1996: 171; istaknuo E. Č.): »Ispred brojevayilz 100 i bin 1 000
nikad se ne stavlja broj bir [1], dok je njegova upotreba ispred milyon i
milyar obavezna.«
Što se redoslijeda većega i manjega pribrojnika (sumanada) tiče,
oba su redoslijeda moguća, međutim redoslijed manji-veći naći ćemo
obično u nižim brojevima:
hrv. šesnaest 6 + 10 (+-šest na deset)
sedamnaest 7 + 10 (+-sedam na deset)
dvadeset jedan 20 + 1
13 .2 Greenbergove generalizacije o brojevima . 477
tal. sedici 6+ 10 (� lat. sedecim)

diciassette 10 + 7 (usp. lat. septendecim)
ventuno 20 + 1
fr. seize 6+ 10 (+--- lat. sedecim)
dix-sept 10 + 7 (usp. lat. septendecim)

vingt et un 20 + 1
njem. sechzehn 6+ 10
siebzehn 7 + 10
einundzwanzig 1 + 20
slov. šesnajst 6+ 10
sedemnajst 7 + 10
enaindvajset 1 + 20
Ako si dopustimo u obzir uzeti dijakroniju, u hrvatskome dakle re

doslijed veći-manji imamo od 21 naviše, u talijanskome i francuskome
od 17 naviše, u njemačkome pak od 101 naviše (do 99, neun.und.neun
zig, redoslijed je manji-veći, što je preuzeo i slovenski), i nema mo
gućnosti da se redoslijed proizvoljno mijenja. U jezicima međutim ima
slučajeva da postoji raspon brojeva u kojemu je redoslijed proizvoljan.
U velškome u brojevima od 61 do 99 vlada interval slobodne varijacije
i pojavljuju se oba redoslijeda; do 59 redoslijed je obavezno manji-veći,
od 101 naviše redoslijed je veći-manji (G: 272). 577 U latinskome je in
terval slobodne varijacije od 21 do 99, primjerice 26 je viginti sex ili sex
et viginti (Gortan - Gorski - Pauš 2005: 75). Univerzalno, da veći pri
brojnik uvijek prethodi manjemu, uobičajen je redoslijed, s druge stra
ne izrazito su rijetki slučajevi jezika u kojima manji pribrojnik uvijek
prethodi većemu, kako je primjerice u malgaškome (G: 274). Takvu
tendencijsku univerzaliju možemo povezati s naravnim jezikoslovljem
(v. § 11). Posve je kognitivno očekivano da ćemo pri prijenosu obavije
sti polaziti od većega broja, a onda dalje sve preciznije iskazivati o ko
jemu je broju riječ. U suprotnome čekamo kraj iskaza da bismo saznali
je li riječ o stotinama, tisućama, milijunima, dakle ključnu obavijest, a
to je doista negospodamo i nenaravno. No, vidimo, nije i nemoguće. Za
redoslijed i interval slobodne varijacije u zbrajanju vrijedi:
577Nismo mogli potvrditi prema opisima Jonesovu (1913: 258-60) i Watkinsovu

(1993: 313-4, 332).
26. Ako u jeziku u kojem god zbroju manji pribrojnik prethodi većemu,tada
isti redoslijed vrijedi za sve manje brojeve iskazane zbrajanjem.
27. Ako u jeziku u kojem god zbroju veći pribrojnik prethodi manjemu,tada
isti redoslijed vrijedi za sve veće brojeve iskazane zbrajanjem.
33. Kad u zbrajanju postoji varijacija u redoslijedu većega i manjega,a jedan
redoslijed ima otkritu poveznicu, a drugi nema, uvijek je redoslijed manji
-veći onaj koji ima poveznicu.l578l
Za redoslijed činilaca (faktora) pri množenju i opći redoslijed u je

ziku vrijedi ovo, s napomenom da i kod množenja može biti intervala
varijacije:
28. Ako ima brojeva u kojima izraz množitelja [multiplikatora] slijedi izraz
množenika [multiplikanda],jezik je takav da u njemu broj slijedi imenicu.
29. Ako u pojedinome broju množitelj [multiplikator] slijedi množenik [mul
tiplikand], slijedi ga u svim višim brojevima koji su iskazani množenjem.
Gdje postoji takva varijabilnost u redoslijedu množenik-množitelj, jezik je
uvijek takav da broj slijedi imenicu.
Koliko su oduzimanje i dijeljenje u iskazivanju brojeva obilježene

operacije, osim što su daleko rjeđe od zbrajanja i množenja, pokazuje i
to što se u jezicima nikad ne iskazuju pukom jukstapozicijom članova
operacije, pa za oduzimanje vrijedi primjerice ovo:
11. Oduzimanje se nikad ne iskazuje pukim slijedom umanjitelja [suptrahen
da] i umanjenika [minuenda].
13. Umanjitelj je uvijek jednostavan leksički izraz.
15. Svaki umanjenik baza je sustava ili višekratnik baze.
Jedinu pravu iznimku generalizaciji 11. predstavljaju dravidski je

zici (primjerice tamilski), u kojima se, izgleda, 9 iskazuje kao 1 10 (G:
259). U latinskome u brojevima od 11 do 17 operacija je zbrajanje (bez
poveznice), a u 18 i 19 oduzimanje s poveznicom de 'od, iz': 579
11 un.decim =1+ 10
12 duo.decim =2+ 10
13 tre.decim =3+ 10
14 quattuor.decim =4+ 10
578
Tako je u latinskome,v. primjer gore, u redoslijedu manji-veći komitativna je
poveznica et 'i', u redoslijedu veći-manji poveznice nema (nulta je).
579
To vrijedi i za 28, 29,38, 39 ... (Gortan - Gorski - Pauš 2005: 75). Pojava odu
zimanja u 18 i 19 kadšto se pripisuje etruščanskom utjecaju (v. Matasović 1997:
172,§ 143).
13 .2 Greenbergove generalizacije o brojevima • 4 79
15 quin.decim =5 +10
16 se.decim =6+10
17 septen.decim =7+10
18 duo.de.viginti =-2 +20
19 un.de.viginti =-1 +20
Generalizacija 13. ne vrijedi i za umanjenike (minuende), koji mogu

biti složeni, primjerice u jorubi je (Nigerija) 65 = [(20 x 4) - 10] - 5,
gdje dakle imamo dva složena umanjenika: 20 x 4 te 20 x 4- 1O. Gene
ralizacija 15. dade se oprimjeriti latinskime. Umanjenik pri iskazivanju
18 i 19 jest 20, i on doista jest višekratnik baze (1O). Iznimke su rijetke
- u zapoteku se (Meksiko) 57 iskazuje kao (60 + 2) - 5, dakle umanje
nik je 62, a to niti je baza niti je višekratnik baze.
U vezi s obilježenošću oduzimanja možemo još primijetiti dvo
je. Prvo, sustav rimskih brojki, na koji se nije osobito lako naviknu
ti bez obzira na njegovu prezentnost u zapadnoj kulturi, počiva (i)
na oduzimanju - pisanje znamenke manje vrijednosti lijevo signal je
oduzimanja:580
I =1 =1
V =5 =5
VI =5+1 =6
IV =(-1)+5 =4
IIL =(-1 -1)+50 =48
Drugo, iskustvo hrvatskih govornika pokazuje da se južnohrvatski

ma nije osobito lako naviknuti na sjevemohrvatski suptraktivni sustav
iskazivanja vremena - nije im se lako naviknuti na to da je pola JO
jednako onomu što oni iskazuju adicijomkao 9 i pol (jer »pola od 10 je
5«), odnosno na to koliko je to zapravo trifrtalj 1 O (tri četvrtine od 10,
odnosno 9:45), što je doista ne osobito jednostavna formula iskazivanja
broja.
Dijeljenje je još obilježenije od oduzimanja. Gotovo svi primjeri
dijeljenja zapravo su primjeri broja 50 iskazana kao 1/2 x 100, i to
obično u vigezimalnim sustavima (primjerice bretonsko hanter kant, v.
gore), za što se možemo domisliti i razlogu- ako je baza 20, bit će da je
jednostavnije kazati pola-i 00, nego nešto poput dvaput-20-i-1 O.
580
Usput, sustav rimskih brojki spada u tzv. iterativne sustave (3 =III, 300 = CCC),
dok sustav arapskih spada u znamenačne, sustave sa znamenkama, ciframa.
Greenberg (G: 279) gramatikama pojedinih jezika prigovara da pre

malo pozornosti posvećuju tomu kako su brojevi tvoreni. Možemo li s
hrvatskima biti zadovoljni? - Prije no što se bace na tvrd orah njiho
ve iščezle fleksije i neobične sintagmatike, dvije najopsežnije hrvatske
gramatike novijega datuma prvo pobroje lekseme koji brojevni sustav
čine, a potom u doslovno nekoliko redaka objasne ono što nas zanima
- kako se tvore hrvatski višečlani glavni brojevi (Barić et al. 1995: 215,
§ 575; Babić et al. 1991: 665, § 559; fet je naš):
Ostali su brojevi višečlani: oni nastaju slaganjem jednočlanih brojeva jedan
do drugoga onako kako se pišu znamenkama u desetičnom sustavu, uzi
majući od osnovnoga broja akuzativni oblik - ako ga ima. Pri tome: - oni se
mogu samo redati jedan za drugim, npr. dvadeset devet, dvjesta osamdeset
pet[ ... ]; - rjeđe se između svakoga člana stavlja veznik i[... ]; - ili se zadnji
član povezuje veznikom i [ ...]
Ostali su brojevi brojevnoga niza višečlani. Nastaju slaganjem jednočlanih
brojeva jedan do drugoga uzimajući od osnovnoga broja akuzativni oblik ako
ga ima. Pri tome se oni mogu redati jedan za drugim: 21: dvadeset jedan, 22:
dvadeset dva[... ] 1 999: tisuću devet stotina devedeset devet[... ]
Što to zapravo znači da višečlani brojevi nastaju slaganjem? -Ako
je tako, to bi bila posebna vrsta slaganja, neopisana u tim istim grama
tikama, slaganje kojega rezultat nije složenica: dvadeset i dva prema
citiranim gramatikama nije složenica, tisuću devet stotina devedeset i
devet pogotovo. Ako tako nije, ako se misli na izgovaranje »znamenaka
u desetičnome sustavu«, što u matematičkome smislu znači slaganje
i što u gramatici uopće radi obavijest o znamenkama u desetičnome
sustavu? Privedeno imenicama, ne bi bilo mnogo drugačije složenice
definirati kao riječi koje nastaju »slaganjem nesloženih imenica jedne
do druge onako kako se pišu u hrvatskoj latinici«. Privedeno znamen
kama, misli li se tu na arapske ili na koje? Konačno, pravo je pitanje
I
ovo: Ako je riječ o kakvu god slaganju, što nam to jamči da slaganjem
pojedinih riječi iskazujemo točno određene brojeve? Što nam to jamči
da slaganjem riječi dvadeset i riječi dva iskazujemo broj koji arapskim
brojkama zapisujemo kao 22, a ne brojeve koje arapskim brojkama za
pisujemo kao 40 ili 18? Što nam to jamči da pod dvije tisuće dvadeset
(i) dva razumijemo broj koji arapskim brojkama zapisujemo kao 2 022,
a ne primjerice 2 040, ili 2 018, ili 1 960, ili 1 982, ili 1 978, ili 40 002?
Dobre gramatike ne bi se trebale pouzdati u prethodno znanje govor
nika. Mi kao izvorni govornici, dakako, znamo što nam dvadeset dva i
dvadeset cijelih dva znači. U tom nam smislu gramatika i ne treba. Ali
13 .2 Greenbergove generalizacije o brojevima • 481
gramatika se piše (i) za one koji ne znaju. Gramatike bi morale opisati

kako to hrvatsko dvadeset dva znači upravo 22? Ponavljamo, ne zašto
znači, jer znači zato što znači, na to ne možemo odgovoriti, na to mo
žemo odgovoriti samo tako što kao izvorni govornici to tako rabimo i
znamo, nego kako to naše izvornogovorničko znanje opisati. Ako se
svede na bitno i ako zanemarimo tek polovično upotrebljiv pojam sla
ganja, ostaju nam dvije jednostavne matematičke operacije o kojima je
Greenberg tako mnogo napisao - zbrajanje i množenje.
Povijesni razvoj brojevnih sustava u jezicima može biti nevjerojatno
zanimljiv, što smo već mogli vidjeti na francuskome (razvoj i iščeza
vanje dvadesetičnoga sustava), slovenskome (posuđivanje redoslijeda
pribrojnika). Ni hrvatski nije nezanimljiv. U hrvatskome su brojevi od
11 do 19 posve stopljeni, amalgamirani (npr. jedan na deset� jedana
est), oni za desetice i stotice srašteni (npr. dvadeset, dvjesto).581 U vezi
s povijesnim razvojem možemo upozoriti na nekoliko generalizacija.
Prvo, 38. generalizacija govori o tome da će morfološka fuzija biti če
šća u manjih brojeva (tako je i u hrvatskome); obratno, veći će brojevi
biti prozirniji, transparentniji (termin iz naravnoga jezikoslovlja, v. §
11.2) i predvidljiviji:
39. Stupanj morfološke fuzije obratan je veličini brojevne vrijednosti.
Drugo, što pak ima veze s većim brojevima:

54. Ako je atomski brojevni izraz pozajmljen iz jednoga jezika u drugi, i svi
su viši atomski izrazi pozajmljeni.
Riječ je naime o tome da se veći brojevi, upravo atomske riječi za

veće brojeve, posuđuju češće no što se posuđuju riječi za manje broje
ve. U hrvatskome, a i u mnogim europskim jezicima, riječi za ništicu te
za brojeve iznad 1 000 internacionalizmi su, pozajmljeni iz latinskoga
- među atomima standardnoga sustava posuđeni su leksemi za brojeve
od 106 naviše, dakle milijun, milijardu, bilijun, bilijardu... , a posuđeno
je i hiljadu (grč.), kajkavskijezero (mađ.), dakle riječ za 103 . Posuđena
je i riječ tuce, duzina, koja je iz latinskoga (duodecim '12') završila
u mnogim europskim jezicima (npr. engl. dozen). 582 Posuđivalo se i u
581
S time da je i dvadeset u razgovomome jeziku nerijetka kontrahirano [dvajs(t)].
Više desetice nešto bolje čuvaju potpun fonetski oblik, ali i tu je često [peset],
[šeset], ili pak [triščetri] (34), [pedezdva] (52) i sl.
582
Riječi tipa tuce ne smatraju se dijelom brojevnih sustava, imenice su. U engle
skome takva je i score '20, 20-ak', preuzeta od Normana (Kovačec 1992: 150).
suprotnome smjeru, pa su rumunjski i gegijski albanski brojeve od 11

do 19 kalkirali prema slavenskom uzoru, rumunjski dapače i desetice
--
od 20 do 90 (Kovačec 1992: 145, 153):
slav. jedanaest jedan na deset
rum. unsprezece
- unu(m) super dece(m)
--
alb. njembedhjete nje mbi dhjete
slav. pedeset pet deset
rum. cincizeci quinque dece(m)
Treće, nerijetko će se dogoditi da se atomski izraz naslijedi ili po
zajmi, ali da se promijeni njegova brojevna vrijednost, što hoće reći da
je relevantniji od brojevne vrijednosti same, odnosno da se posuđuju
atomski izrazi kao takvi, a ne kao nosioci pojedinih brojevnih značenja.
Pojedini nigersko-kongoanski jezici u Nigeriji stari su duodecimalni
sustav zamijenili decimalnim, preuzetim pod utjecajem hause, susjed
noga afro-azijskoga, čadskoga jezika. Što se tada dogodilo sa starim
atomskim riječima za brojeve 11 i 12 (koji su u decimalnome sustavu
postali »suvišak«)? - Oni nisu eliminirani iz sustava, nego je unutar sta
roga sustava došlo do preraspodjele, naime eliminirane su stare riječi za
1O i 11, a riječ za 12 reinterpretirana je, dobila je novo značenje - '1O'.
Slično se dogodilo i sa starom bazom 144 (122), koja je u nekim jezi
cima dobila novo značenje - '100' (v. G: 289-90). Na sličan se način s
pojavom kršćanstva u germanskim jezicima promijenila vrijednost sta
rim riječima temeljenima na bazi '12' - hundrao '120 (lakata sukna)',
danas '100', ipusund '1 200', danas '1 000' (Kovačec 1992: 149). Svi
takvi primjeri kazuju nam da u govornika očito postoji snažan psihološ
ko-kognitivan stav o bazi kao takvoj, da je baza psihološki-kognitivno
važna, bez obzira na njezinu stvarnu brojevnu vrijednost. Drugi dokaz
važnosti baze jest izvođenje većih baza iz manjih pomoću kvalifikatora
tipa velik. Primjerice u hotentotskome jeziku nama '100' je zapravo
veliki-JO (G: 289-90), u baskijskome '40' je novi-20 (v. gore). Ako nam
se čini da sve to s hrvatskime nema veze, podsjetimo se samo toga da je
milijun ništa drugo doli veliko-I 000, »tisućetina«, naime mi/le '1 000'
s augmentativnim sufiksom -one (usp. strada 'ulica' - stradun 'uliče
tina'), a da je i milijarda postala od milijun običnim zamjenjivanjem
sufiksa. 583 Riječi pak tipa bilijun, bilijarda, trilijun, trilijarda, kvadri
lijun i sl. nastale su reanalizom (o reanalizi v. § 12.2) riječi milijun i
milijarda, koje su reinterpretirane kao mi-lijun i mi-lijarda, pa su onda
583
U obliku miliart Robert ju (s. v.) u francuskome ima zabilježenu od g. 1544.
»korijeni« lijun i lijarda prefigirani sa bi-, tri-, kvadri- itd. Najzad, baze
se mogu iskazivati i nebrojevnim leksemima, kao u razgovornome hr
vatskom banka (I O), som, kila, glava (1 000).
Generalizacija 54. (v. gore) ima veze i sa stupnjem tehnološkoga
razvoja jezične zajednice - očekivano je da nerazvijenije zajednice ne
maju riječi za veće brojeve Ger ih ne rabe), odnosno da se riječi za po
jedine brojeve rabe manje od riječi za druge. U svjetlu uporabe i neupo
rabe brojeva valja promatrati i pojedina tamna mjesta pri rekonstrukciji
brojeva u prajezicima. Neće biti neobično da se primjerice riječ za broj
12 lakše rekonstruira od riječi za broj 11 ili 7 ako se u kulturi o kojoj je
riječ 12 iz nekog razloga rabilo češće (primjerice kao količinska ili du
žinska mjera i sl.). Tomu valja pridodati i slučajeve sekundarne primiti
vizacije jezične zajednice, koja će uroditi stanjem kakvo opet imamo u
nekim suvremenim bantuškim jezicima - obično nemaju riječi za bro
jeve veće od 3, međutim najmanje se još riječ za 4 dade rekonstruirati,
premda je u suvremenim jezicima nema (G: 291).
Mnoge generalizacije tiču se sintakse i redoslijeda sastavnica. Spo-
menut ćemo tek tri.
43. Ako pri uporabi singulara i plurala s brojevima postoji pravilna varijacija,
uporaba singulara favorizirana je s većim brojevima, u mjernim konstrukci
jama, u neodređenim konstrukcijama te uz imenice za neživo ili nelično.
U mnogim jezicima uz brojeve veće od 1 doći će imenica u singula

ru. Tako je primjerice u turskome (v. Čaušević 1996: 173) i mađarsko
me (v. Rounds 2009: 228):
tur. yirmi dokuz kitap '29 knjiga' (dosl. 29 knjiga.sa)
sekiz masa '8 stolova' (dosl. 8 stol.sa)
mađ. Ket batyam van. 'Imam dva brata.' (dosl. Dva moj brat.sa jest)
Ako uz veće brojeve imenica i dolazi u pluralu, u mjernim će kon

strukcijama kadšto doći u singularu. Tako će u engleskome biti moguće
ifive feet tall ifive foot tall 'visok pet stopa', s pluralomfeet i sa singu
larom/oat; slično se vlada i imenica pound 'funta (za masu)' (v. Quirk
et al. 2007: 309).
47. Ako jezik ima i partitivne i pridjevske QN-konstrukcije [tj. konstrukcije
kvalifikator-imenica], najmanji broj koji rabi partitiv bit će veći od najvećega
broja u pridjevskim konstrukcijama.
48. Konstrukcija s upitnim koliko? obično je jednaka onoj s najvećim blo
kom brojeva.
Načelno postoji sklonost tomu da u partitivu - drugim riječima, ge

nitivu - budu imenice uz veće brojeve. I u hrvatskome je tako - broj 1
vlada se kao pridjev, brojevi 2, 3, 4 imaju osobitu sročnost, a brojevi od
5 naviše otvaraju mjesto genitivu plurala. U hrvatskome koliko? otvara
mjesto genitivu plurala, kao i rusko skol'ko?,u engleskome how many?
upravlja pluralom - koliko se dakle vlada kao najveći broj u sustavu.
Tih nekoliko sintaktičkih napomena potvrđuje se i u hrvatskome. Po
gledajmo onda kako izgledaju hrvatski brojevi.
13.3 Hrvatske brojevne riječi

Donosimo kratak opis brojevnih riječi kako su one ostvarene u hrvat
skome. Razlikovat ćemo ove: glavni brojevi (s trima sintaktički i oblič
no bitno različitim razredima), redni brojevi,brojevne imenice i brojev
ni pridjevi. 584 Posebno ćemo se osvrnuti na tzv. dualne konstrukcije.
Glavni ili kardinalni brojevi iskazuju točnu, izmjerenu, upravo
prebrojenu brojnost onoga što je iskazano imenicom. U hrvatskome ih
možemo podijeliti u tri razreda.
I. Broj jedan. Sintaktički se vlada kao pridjevska riječ, a sklanja se
prema singularu II. pridjevske deklinacije (premda u Nsg. ima morf -@).
Ima kategorije padeža i roda: 585
M. F. N.
NOM. jed(a)n-0 čovjek jedn-a žena jedn-o dijete
GEN. jedn-oga čovjeka jedn-e žene jedn-oga djeteta
Kao broj jedan vlada se i nijedan,nijedna,nijedno,koji se redovito

tretira kao neodređena zamjenica. Kad znači matematički broj ili broj
ku,jedan se ne sklanja i ne mijenja mocijski:
jedan plus dva jesu tri
živi na ulazu broj jedan
584
Spomenut ćemo uzgred i zbirne brojeve, i to uglavnom stoga da bismo rekli da
bi opis brojevnih riječi bio mnogo jednostavniji kad bi se oni iz njega jednostav
no uklonili (tako je npr. u Silić - Pranjković 2005), i brojevne tekstne konektore.
Premda se naš pregled ne podudara uvijek s njima (upravo u odnosu prema zbirnim
brojevima), znatan pomak u opisu hrvatskih brojevnih riječi donose radovi B. Tafra
(1999;2000�2000c).
585
Kadšto se veli i broja, ali pluralni oblikjedni smatrat ćemo ovdje pridjevom (v.
niže).
13 .3 Hrvatske brojevne riječi • 485
Pri apstraktnome brojenju, primjerice u brojalicama ili kad uz broj

nije imenica, također se rabi nepromjenljivo jedan (jedan, dva, tri...),
što na neki način potvrđuje da je riječ o drugome nizu brojeva od onih
koje rabimo pri brojenju predmeta (usp. gore, § 13.2).
II. Brojevi dva (oba, obadva), tri, četiri. Brojevi dva, oba, obadva
sklanjaju se prema zasebnoj deklinaciji, tri i četiri prema pluralu III.
imeničke deklinacije. Imaju kategorije padeža i roda (dva, dva, dvije;
oba, oba, obje), odnosno samo padeža (tri i četiri):
NOM. dv-a dv-ije tr-i četir-i
GEN. dv-aju dv-iju tr-iju četir-iju
DAT. dv-ama dv-jema tr-ima četir-ima
ACC. dv-a dv-ije tr-i četir-i
voc. dv-a dv-ije tr-i četir-i
LOC. dv-ama dv-jema tr-ima četir-ima
INS. dv-ama dv-jema tr-ima četir-ima
Sintaktički se vladaju osobito, odnosno u NAV dolaze uz posebne

padežne oblike a-deklinacije (v. niže). Kad znače matematički broj ili
brojku, dva, tri, četiri ne sklanjaju se niti se dva mijenja mocijski:
jedan plus dva jesu tri
fakultet je u Ivana Lučića tri
III. Ostali glavni brojevi:
nula586
pet, šest, sedam, osam, devet, deset, jedanaest, dvanaest, trinaest. ..
dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset ...
dvadeset pet, dvadeset šest. ..
sto/stotinu, dvjesto, tristo, četiristo, petsto, šeststo, tisuću, milijun, milijardu...
sto/stotinu dvadeset pet ...
Nepromjenljivi su, a sintaktički se vladaju slično količinskim prilozi
ma, odnosno dobivaju imeničku dopunu u Gpl. Time se bitno razlikuju
5 86 U
nas redovito »zaboravljena« kao broj. Usp. što je o ništici kao broju rečeno
u prvome dijelu poglavlja. No to ne znači da u suvremenim jezicima ona nije broj.
Quirk et al. (2007: 393) u engleskome sasvim normalno navode nought, zero (red
noga nema). Rounds (2009: 227) za mađarski donosi kardinalne nulla i ordinalno
nulladik. Što se hrvatskoga tiče, valja još kazati da je drugo imenica nula, koja
jednako kao i imenica ništica znači brojku, ne broj. Autohtoni leksem za broj nula
nemamo; to bi eventualno moglo biti ništa (ali nije).
od brojevajedan, dva, tri, četiri koji su-tako ih barem mi vidimo-atri

buti imenici.587 Za razliku od tipičnih ili »pravih« priloga i adverbalizira
nih imenica (poput čudo, brdo, hrpu, more, tuce) ti brojevi ne mogu biti
dopunjeni nebrojivim imenicama niti mogu modificirati glagol:
NUM. ADV. ADV. (+- N)
pet stolova mnogo stolova čudo stolova
*pet vode mnogo vode čudo vode
*on pet govori on mnogo govori *on čudo govori
Jednako kao prilozi glava su sintagme koja se predikatno slaže sa

srednjim rodom singulara:
NUM. ADV.
u potresu je život izgubilo pet ljudi život je izgubilo nekoliko ljudi
pet ljudi je preživjelo malo ljudi je preživjelo
u potresu je život izgubilo tisuću ljudi mnogo vode proteklo je ispod mosta
Valja razlikovati brojeve sto/stotinu, tisuću, milijun, milijardu itd.,

koji su nesklonjivi (podrijetlom akuzativi, tzv. okamenjeni akuzativi
mjere), od imenica stotina, tisuća, milijun, milijarda itd., koje su sklo
njive (v. niže). Hrvatski standardni jezik brojeve dvjesto, tristo, četiristo
znade i u oblicima dvjesta, trista, četirista. Premda ih savjetnički pri
ručnici redovito označuju kao »manje dobre«, a govornici osjećaju kao
arhaične, regionalne (južnohrvatske), neopćehrvatske i sl., oblik dvjesta
nalazi se na novčanici od 200 kuna.
Redni ili ordinalni brojevi iskazuju točan položaj u redoslijedu
prebrojivih jedinica onoga što je iskazano imenicom. 588 U hrvatskome
to su primjerice ovi:
nulti
prvi, drugi, treći, četvrti, peti, deseti, dvadeseti ...
dvadeset drugi, dvadeset peti ...
stoti, dvjestoti, tristoti, tisućiti, 589 milijunti, milijarditi ...
587
Za brojjedan to nije upitno, za brojeve dva, tri, četiri gramatike će reći da »do
bivaju dopunu«, odnosno da su oni glave sintagme. Razlika u tumačenju proizlazi iz
tumačenja sklonidbe imenice koja se njima broji (v. niže).
588
Kod brojeva je uvijek važno naglasiti točnost, preciznost koja se njima postiže
- i pridjevi poput zadnji, posljednji, prethodni, prošli, sljedeći izriču nekakav redo
slijed, ali taj redoslijed nije u toj mjeri precizan, nije precizan unutar nekoga prostor
nog ili vremenskog kontinuuma, redoslijeda prebrojivih jedinica.
589
Hrvatski standardni jezik dopušta i oblik tisući, koji je mnogo rjeđi.
13.3 Hrvatske brojevne riječi • 487
Sklanjaju se prema II. pridjevskoj deklinaciji (u višečlanih sklanja

se samo zadnji član), poput pridjeva imaju kategorije padeža, broja i
roda:
M. F. N.
NOM. prv-i dvadeset prv-i prv-a prv-o
GEN. prv-oga dvadeset prv-oga prv-e prv-oga
GEN.PL. prv-ih dvadeset prv-ih prv-ih prv-ih
Sintaktički se vladaju kao pridjevi, najčešće su atributi imenici. Po

put pridjeva mogu stajati i samostalno, bez eliptirane imenice ili po
imeničeno:
Drvena crkva Sv. Barbare spomenik je nulte kategorije.
Bili smo zadovoljni trećim osvojenim mjestom.
Jesi pročitao Prve ljude na Mjesecu?
Sjećam se dvadeset prvih Olimpijskih igara.
Prvi je dobio zlato, drugi srebro, trećemu smo dali utješnu nagradu.590
Tko se više sjeća 1970-ih (izg. tisuću devetsto sedamdesetih)?
Brojevne imenice jesu imenice sa značenjem brojnosti, a izvedene

su od brojeva. Imaju samo singular, odnosno one su singularia tantum.
Imenice su, pa nemaju mociju (ne mijenjaju se po rodu). Za razliku
od brojeva nose obavijest o živosti prebrojenih referenata. Brojevnih
imenica u užem smislu razlikujemo dva razreda, već prema tomu jesu li
referenti koje označuju osobe i - ako jesu - kojega su spola: 591
I. Brojevne imenice za muške osobe:
-oj-ic-a dvojica, obojica, obadvojica, trojica, dvadesetdvojica ...
-or-ic-a četvorica, petorica, dvanaestorica, dvadesetpetorica ...
Sklanjaju se prema e-deklinaciji:

NOM. (ona) dvojic-a
DAT. (onoj) dvojic-i
590
Ako drugi znači 'ini, ostali' ili ako dolazi u opreku sjedni (Jedni su došli, drugi
nisu), tada je zapravo riječ o pridjevima (v. niže); a kako je imenica uz njih eliptira
na, oni su se već ili poimeničili ili pozamjeničili.
591
Još jedan od razloga zašto je dobro razlikovati termine lice i osoba - lice je gra
matička, jezična kategorija, osoba je semantička, izvanjezična.
Prema atributnome slaganju to su imenice ženskoga roda singulara,

prema predikatnome i relativnome srednjega roda plurala (eventualno
i muškoga):
sva petorica su došla/došli
sva petorica koja/koji su došla/došli
*ona dvojica su došle i sada radi
II. Brojevne imenice za raznospolno, za neživo te za nebrojivo: 592

-oj-e dvoje, oboje, obadvoje, troje, dvadesetdvoje .. .
-er-o četvero, petero, dvanaestero, dvadesetpetero ...
Imaju zasebnu deklinaciju, koja se - čini se, premda nije posve raz
graničeno - razlikuje prema tomu označuju li imenice ljude (osobe) ili
ne:s93
HUM. NONHUM. HUM. NONHUM.
NOM. dvoj-e dvoj-e četver-o četver-o
GEN. dvoj-e dvoj-ega, dv-oga četver-o četver-oga, ??četver-ga
DAT. dv-oma dvoj-emu, dv-ome ?četver-oma četver-omu, ?četver-mu
ACC. dvoj-e dvoj-e četver-o četver-o
voc. dvoj-e dvoj-e četver-o četver-o
LOC. dv-oma dvoj-emu, dv-ome ?četver-oma četver-ome, ?četver-mu
INS. dv-oma dvoj-im ?četver-oma četver-ima, ?četver-ma
Slaganje je načelno u srednjem rodu singulara. Predikatno i relativ
no, čak i atributno, može biti i spolno određeno, bez obzira na norma
tivne zahtjeve, a nije isključen ni plural:
ono dvoje je došlo/su došli
sve/svi petero radi/rade
ono dvoje, o kojemu/kojima si mi govorio
592
Tafra (2000b) tu kategoriju zove zbirnim brojevima. Čini se da je opis jednostav
niji ako se pretpostavi da su to imenice - kao i sve druge imenice imaju samostalno
značenje (pa mogu stajati samostalno) i mogu dobiti determinatore (ovo dvoje, sve
troje, sve petero i sl.) te su po tome jednake imenicama tipa dvojica.
593 Problema s tom sklonidbom nekoliko je. Iz jezika je uvelike iščezla, osobito kad
je riječ o imenicama za osobe (i kod imenica dvoje, troje, a kamoli kod viših, npr.
četvero, petero, dvadesetero - svaki govornik za sebe može odrediti kolika mu je
njihova komunikacijska i uporabna vrijednost), u govornika i pisaca koji ju rabe raz
ličita je, a gramatike pak zadnjih stotinu godina i dan-danas pona'1ljaju paradigme
11
koje doista nitko ne rabi i ne mogu biti normativno prihvatljive. Poseban su problem
I 1
navesci-više nego kod drugih imenica i pridjeva ovdje su specijalizirani za pojedi
ne padeže i postali su sastavni dio gramatema.
Kad su dopunjene imenicom, uglavnom se ne sklanjaju (N dvoje stu

denata,G bez dvoje studenata,L o dvoje studenata,I s dvoje studenata).
Budući da su brojevne imenice imenice, sintaktički mogu stajati sa-
mostalno. Rabe se ovako. Prvo, samostalno:
morate znati troje ...
za sreću je potrebno dvoje
za sreću su potrebna dvojica
valja voditi računa o dvojemu(o neživome, za osobe bi običnije bilo o dvoma)
stol za troje
prijevod sedamdesetorice
Trojica u Trnju(naslov knjige)
Drugo, kao zamjena za glavni broj, osobito kad se želi iskazati spol.
Dopuna je u tada Gpl.:
Jedanaestorica vatrenih(igrača) istrčala su na teren.
Jedanaestero vatrenih istrčalo je na teren.(što vatrenih igrača što vatrenih igračica)
Njih dvojica nisu normalna.
Njih dvoje nije normalno.
Došla su ih petorica.
Došlo ih je petero.
petorica muškaraca(= pet muškaraca)
dvojica studenata(= dva studenta muškoga spola)
dvoje studenata(= dva studenta različitih spolova)
dvojica tata(?!dva tate, *dvije tate)594
pedesetero ljudi(= pedeset ljudi)
Treće, uz imenice djeca, braća, gospoda, vlastela i sl. te nebrojive

imenice tipa unučad,čeljad,telad,janjad i sl. Dopuna im je tada u Gsg.
(takve imenice nemaju pluralne oblike, pa uz njih ne mogu doći brojevi
od 5 naviše, koji traže dopunu u Gpl.):
dvoje djece(= dva djeteta)
petero djece(*pet djeteta)
dvojica braće
dvoje unučadi(= dva unučeta)
petero unučadi(= *pet unučeta)
594
Prema tomu naslov filma Imam dvije mame i dva tate ne bi u okviru »stroge«
norme bio prihvatljiv.
U štokavskome, pa onda i u standardu, »problematične« su nomi

nativne konstrukcije sa zamjenicama, jer ne dolaze u obzir apozitiv
ne konstrukcije (nominativ+ nominativ, mi dvojica), nego moraju biti
atributne (s partitivnim genitivom, nas dvojica).595 Gramatike sklonidbi
i sročnosti takvih sintagmi tradicionalno posvećuju dosta prostora, ali
mnogošta je još neopisano (primjerice padeži u sintagmi vidim vas dvo
jicu). Možda bi, zasad na razini pretpostavke, trebalo govoriti o dvjema
vrstama tih sintagmi: vas dvojica i dvojica vas.
III. Brojevnim imenicama u širem smislu mogu se smatrati i ostale
izvedenice s brojevnim bazama (osnovama), primjerice one izvedene
ovim sufiksima:
-aš-0 sedmaš, šezdesetosmaš
-ic-a dvica, petica, osmica, stotica, tisućica
-in-a trećina, petina, dvadesetosmina
-in-k-a četvrtinka, stotinka, tisućinka
-k-0 desetak (deseci ljudi, desecima ljudi)596
-k-a dvojka, trojka, četvorka
Također imenice su stotina, tisuća, milijun, milijarda itd., koje su

sklonjive (i po tome se razlikuju od brojeva stotinu, tisuću ... ), a dolaze
kao dopuna drugim brojevima i prilozima ili pak samostalno, ali zapra
vo rijetko (u pluralu, sa značenjem neodređene.velike količine):
NUM. N.
tisuću gradova/rijeka/jezera pet tisuća gradova
milijun ljudi/žena/sela zasipali su ga tisućama pitanja
Zagreb ima milijun stanovnika nekoliko milijuna stanovnika
u lndiji živi milijardu ljudi u Indiji živi milijarda ljudi
Brojevni pridjevi pridjevi su u bazi (osnovi) kojih je brojevna ime

nica (za raznospolno, za neživo te za nebrojivo, v. gore) ili broj jedan.
Imaju samo plural:
jedni, nijedni
dvoji, oboji, obadvoji, troji
četveri, peteri, deseteri ...
595
U kajkavskome su one potpuno prihvatljive - mi dva, vi dve. Usp. slovenske
dualne zamjenice midva, vidva.
596
Pitanje je ima li osim imenice desetak još koja; ostale su se posve adverbalizirale,
odnosno rabe se samo u »nominativu«, npr. petnaestak, dvadesetak, stotinjak i sl.
Sklanjaju se prema II. pridjevskoj deklinaciji:

NOM. jedn-i troj-i peter-i
GEN. jedn-ih troj-ih peter-ih
DAT. jedn-ima troj-ima peter-ima
Budući da su pridjevi, imaju kategorije padeža, broja (u pluralu su)

i roda (mijenjaju se mocijski) i sintaktički načelno ne stoje samostalno,
nego kao atributi imenici. Rabe se uz imenice koje znače mnogost, zbir
(bilo stoga što su pluralia tantum, bilo stoga što su uporabljene u plura
lu koji se razumije kao raščlanjivi zbir, bilo stoga što su zbirne):
jedne hlače(= jedan par hlača)
jedne cipele(= jedan par cipela)
jedna vrata
jedne škare
dvoje hlače(= dva para hlača)
oboje hlače(= oba para hlača)
dvoje ljestve(= dva »komada« ljestava)
stavili su mu dvoje okove
ni dvoji izbori nisu bili dovoljni da se izabere predsjednik
pobijedio je na obojim izborima
troja vrata
troja kola
četvere oči
petera vrata
Posebno je pitanje njihovo značenje, koje je na neki način nelogič

no. Koliko je primjerice očiju u četvere oči. 597 Neki će jezikoslovci tu
»nelogičnost« smatrati pogreškom. Kao što u jeziku nerijetko bude,
»pogreške« ili imaju svoje objašnjenje ili jezik ima svoju logiku, koja
s logikom počesto nema nikakve veze. Jednako kao što je nemoguće
»logično« odgovoriti na pitanje koliko je čeljadi u dvoje djece ili četve
ro braće, tako izvanjezično iskustvo odgovara i na pitanje o četverim
očima i automobilima s peterim vratima.
Budući da su sklonjivi, odnosno promjenljivi, brojevni pridje
vi prikladni su za izražavanje sintagmatskih odnosa brojeva (koji su
597
V. Anić( Glosar za lijevu ruku, 1988): Koliko ruku ima Božica Trojeručica? - Tri
ili šest? Kadšto se za takva značenja kolokvijalno veli »plural na kvadrat«(v. Tafra
2000b, i literatura ondje).
nesklonjivi), pa primjerice sintagma (brojevna) imenica+ imenica po

staje sintagmom brojevni pridjev+ imenica:
govori dvojeNoM studenataGEN .PL ::::::: govore dvojiNoM studentiNoM
??govorim dvoje(DAT) studenataGEN.PL � govorim dvojim0AT studentima0AT
ili sintagma broj + imenica postaje sintagmom brojevni pridjev + ime

nica (n,orma i savjetništvo takva preklapanja paradigmi kadšto prihva
ćaju, kadšto izričito odbacuju):
govori pet studenataGEN .PL ::::::: govore peteriNoM studentiNoM
??govorim pet(DAT) studenataGEN .PL � govorim peterim0AT studentima0AT
Poseban je slučaj uporaba brojevnoga pridjeva jedni bez eliptirane

imenice (ljudi, žene i sl.), kad dolazi u opreci i u vezi s drugi (ljudi):
Jedni su bili za, drugi su bili protiv.
Jedne su bile za, druge su bile protiv.
Stajali su jedni nasuprot drugima.
U takvu značenju i opreci jedan i drugi postoje i u singularu, pa

nije posve sigurno da ne bi trebalo razmišljati o potpunu poimeničenju;
takvi jedan i drugi također mogu biti različitih rodova, dapače i sred
njega:
Oni nisu jedno za drugo.
Sjeli su jedan pored drugoga.
Stoje jedna uz drugu.
Brojevni tekstni konektori tekstni su veznici postali od rednih bro

jeva srednjega roda, odnosno redni brojevi srednjega roda uporabljeni
kao tekstni veznici:
Na to pitanje možemo odgovoriti na dva načina: prvo, ...; drugo, ...
Često u obliku kao+ broj:

O tome se može kazati ovo: kao prvo, ...; kao drugo, ...; kao treće, ...
Kao tekstni konektori vladaju se i prijedložne sintagme s imenicom

strana, tada s glavnim brojem jedan u opreci s rednim brojevima drugi,
eventualno treći itd., primjerice:
S jedne strane..., s druge strane ...
Brojevi dva (oba, obadva), tri, četiri. Kao u svim slavenskim je
zicima i u hrvatskome imaju posebnu sintagmatiku. U vezi s njima.u
gramatikama se često spominje dual ( dvojina), premda bi-jer nije riječ
samo o broju dva-preciznije bilo govoriti o pauka/u (malini). Paradig
me izgledaju ovako (podebljani su problematični oblici, oni u NAV
imenica a-vrste):
DU. PL.
NOM. dvije žen-e riječ-i te žen-e riječ-i
GEN. dviju žen-a riječ-I tih žen-a riječ-I
DAT. dvjema žen-ama riječ-ima tim žen-ama riječ-ima
ACC. dvije žen-e riječ-i te žen-e riječ-i
voc. dvije žen-e riječ-i te žen-e riječ-i
LOC. dvjema žen-ama riječ-ima tim žen-ama riječ-ima
INS. dvjema žen-ama riječ-ima tim žen-ama riječ-ima
DU. PL.
NOM. dva grad-a ram-en-a ti/a grad-ov-i ram-en-a
GEN. dvaju grad-ov-a ram-en-a tih grad-ov-a ram-en-a
DAT. dvama grad-ov-ima ram-en-ima tim grad-ov-ima ram-en-ima
ACC. dva grad-a rlm-en-a ti/a grad-ov-i ram-en-a
voc. dva grad-a rim-en-a ti/a grad-ov-i ram-en-a
LOC. dvama grad-ov-ima ram-en-ima tim grad-ov-ima ram-en-ima
INS. dvama grad-ov-ima ram-en-ima tim grad-ov-ima ram-en-ima
Tradicionalna pravila glase otprilike ovako: 1) Uz brojeve 2, 3, 4

imenice e- i i-deklinacije (npr. žena, gazda, rijd) dolaze u obliku jed
naku obliku plurala; 2) Uz brojeve 2, 3, 4 imenice a-deklinacije (npr.
grad, selo, rame) u ODLI dolaze u obliku jednaku obliku plurala, a u
NAV dolazeµ obliku koji je jednak obliku za Gsg. 598 Uz pravilo (1)
nema se što dodati ni oduzeti, s imenicama e- i i-deklinacije »nema
problema«; to pravilo u gramatikama zapravo i ne treba; hrvatski ima
singular i plural i točka. Problem je pravilo (2), upravo onaj njegov dio
koji se tiče imenica a-deklinacije u NAV. Tu imamo posla s posebnim
oblikom, s kojim se gramatike tradicionalno bakću kako koja, s većim
ili manjim uspjehom. Taj oblik -ali samo u imenica, ne i u (svih) pri
djeva i u zamjenica -jednak je, doduše, obliku za Gsg., a dijakronijski
598
U Silić - Pranjković (2005: 141, § 489) doslovno stoji da uz broj dva »dolazi
genitiv jednine« ...
riječ je o dualnom obliku. Kako ga sinkronijski opisati-koji je to oblik,

koji padež i koji broj?
U pojedinim gramatikama govori se o dualnim oblicima ili njihovim
ostacima, tako Babukić (1854: 219), Budmani (1867: 64), Florschutz
(1916: 64),od suvremenih Barić et al. (1995: 104,425),Raguž (1997:
109). Premda nisu posve dosljedni (govore o dualu,ali ne u cijeloj pa
radigmi,nego samo u NAV),ti opisi imaju neke prednosti manje ili više
iskorištene i/ili konstatirane:
Prvo,uspijevaju opisati sintagme koje osim imenice sadrže i pridje
ve i zamjenice. Naime riječi uz broj dva tu sigurno nisu u Gsg. niti su u
obliku »jednaku Gsg.«:
NOM. t-a dv-a hrvatsk-a grad-a
NOM. t-aj jed(a)n-0 hrvatsk-i grad-0
GEN. t-oga jedn-oga hrvatsk-oga grad-a
GEN. *t-a jedn-a hrvatsk-a grad-a
Drugo, bolje opisuju sintagme koje su u kosome padežu. Naime

kažu da je brojevna sintagma u kosome padežu-a jest -a ne u »obliku
koji je jednak Gsg.«:
ACC. dodaj mi ta dva zahrđala francuska ključa
Treće, identificiraju posebne morfove u NAV a-deklinacije (to je

uvijek morf -a), čime gramatički opis postaje konzistentniji i uporablji
viji (naučljiviji,pričem uvijek valja misliti i na strance koji uče hrvat
ski):
NOM. t-a dva hrvatsk-a grad-a prenapučen-a su
t-a tri hrvatsk-a sel-a napušten-a su
t-a četiri francusk-a ključ-a zahrđala-a su
Tako i imenice sa sekundarnim a (dolaze u obliku koji je doista
»jednak« obliku za Gsg.):
Acc. preživjeli smo dva crna petka (*petak)
Da je riječ o posebnom obliku,vidi se i po naglasku u imenica tipa

pleme, rame (naglasak je tu također jednak onomu u Gsg.):
DU. PL.
NOM. dva ramena moja ramena
GEN. dvaju ramena mojih ramena
Četvrto, posebno valja upozoriti na imenicu čovjek, koja je supletiv

na unutar istoga broja:
NOM. dva čovjeka
GEN. dvaju ljudi
DAT. dvama ljudima
ACC. dva čovjeka
voc. dva čovjeka
LOC. dvama ljudima
INS. dvama ljudima
Peto, premda bi mogle, gramatike dualni oblik ne iskorištavaju u

sintaktičkom opisu, pa još uvijek nisu načistu s time je li imenica do
puna brojevima 2, 3, 4 (kao što je brojevima 5-20)599 ili su pak brojevi
2, 3, 4 atributi imenici (kao što su to broj 1 i svi redni brojevi). Opis bi
vjerojatno bio jednostavniji kad bi se kazalo da su brojevi 2, 3, 4 atributi
imenici (uostalom, slažu se s njome u rodu), 600 a imenica uz koju stoje
da je u pluralu, bez obzira na njezinu posebnu deklinaciju. To se vidi i
u pluralnome predikatnom slaganju:
dva dana prolaze u dosadi = mnogi dani prolaze u dosadi
dva dana bila su kišna = mnogi dani bili su kišni
Ostaje, ipak, problem što oblik dana (dva dana) nije samostalan, od
nosno dolazi samo u sintagmama s brojevima 2, 3, 4. Ako je pak imeni
ca brojevima 2, 3, 4 dopuna, onda oni imaju inherentan gramatički broj
(plural), što se potvrđuje ako je imenica eliptirana: dva @ su kišna.
Ako saberemo, s obzirom na stanje u hrvatskim gramatikama nije
baš lako kazati da su imenice u dva grada ili dva čovjeka u pluralu.
Međutim nisu ni u singularu jer bismo tada morali reći - hrvatske gra
matike to i kažu ili se tako iz njih može zaključiti - da je N ta dva grada
singular, a G tih dvaju gradova plural. Ako pak kažemo da su i u N i
u G u dualu, valja biti dosljedan pa u gramatikama dualne paradigme
dosljedno navoditi u svih imenica (svih triju deklinacija), svih pridjeva
(uključujući glagolske pridjeve) i svih zamjenica. Sve u svemu, valja
imati na umu da bi paradigme imenskih riječi (imenica a-vrste, pridjeva,
599
Kao što se može dokučiti iz gore spomenutih odredbi u kojima »imenica dolazi
uz broj 2, 3, 4«.
600
Dakle brojevi 2, 3, 4 dolaze uz imenicu, ne obratno.
zamjenica) u hrvatskim gramatikama mogle imati tri broja i izgledati

ovako:
SG. DU. PL.
NOM. jelen-0 jelen-a jelen-i
GEN. jelen-a jelen-a jelen-a
DAT. jelen-u jelen-ima jelen-ima
ACC. jelen-a jelen-a jelen-e
voc. jelen-e jelen-a jelen-i
LOC. jelen-u jelen-ima jelen-ima
INS. jelen-om jelen-ima jelen-ima
Ili nekako ovako, što s obzirom na čestotnost brojeva 2, 3, 4 ne dr

žimo za opis opterećujućim, a jasnije bi i (naj)jednostavnije kazalo da u
NAV plurala hrvatski u a-vrsti ima dva oblika: 601
SG. PL. (2, 3, 4)
NOM. jelen-0 jelen-i (jelen-a)
GEN. jelen-a jelen-a
DAT. jelen-u jelen-ima
ACC. jelen-a jelen-e (jelen-a)
voc. jelen-e jelen-i (jelen-a)
LOC. jelen-u jelen-ima
INS. jelen-om jelen-ima
N ajzad, sve rečeno vrijedi za brojevne sintagme s brojevima dva,

tri, četiri kad se sklanjaju! Odavno međutim i gramatike konstatiraju da
se oni sklanjaju uglavnom u »biranu« pisanome jeziku, a da se u razgo
vomome ne sklanjaju, osobito kad su u prijedložnoj sintagmi (tako još u
19. st. opisuju Vj. Babukić iA. V. Tkalčević, v. § 1.4). Kad se sintagme
ne· sklanjaju (lijevi stupac), cijele dolaze u obliku tzv. okamenjenog
akuzativa mjere (što je dijakronijski dualni akuzativ mjere):
između dvije olimpijade između dviju olimpijada
između dva rata između dvaju ratova
s dva francuska ključa s dvama francuskim ključevima
u dvadeset dva hrvatska sela u dvadeset dvama hrvatskim selima
u tri hrvatske luke u trima hrvatskim lukama
u četiri hrvatske riječi u četirima hrvatskim riječima
601
Naravno, uz imenice e- i i-vrste i pridjevske riječi koje uz njih dolaze takav do
datak nije potreban.
U pojedinim sintagmama (ustaljenima, čestima, frazeologiziranima,

terminologiziranima i sl.) sklonidba skoro da i ne dolazi u obzir: 602
u dva navrata ?u dvama navratima
u četiri primjerka ?u četirima primjercima
crkva s tri broda ?crkva s trima brodovima
Raščlamba. Brojeve dva, dvije, tri, četiri i riječi izvedene od njih

navikli smo raščlanjivati nekako ovako:
NUM. dv-a/e tr-i četir-i603
N. dv-oj-e tr-oj-e četv-er-0604
N. dv-ic-a tr-ic-a četvr-t-ic-a, četvr-t-i, četvr-t-(a)k-0
N. dv-oj-ic-a tr-oj-ic-a četv-or-ic-a
N. dv-oj-k-a tr-oj-k-a četv-or-k-a
ADJ. dv-oj-i tr-oj-i četv-er-i
Uz malo interpretativne slobode osnove bismo brojeva mogli vidjeti

kao dvomorfne, s tematskim morfom za glavni broj:
NOM. dv-a-0 dv-e-0 tr-i-0 četir-i-0
GEN. dv-a-u dv-e-u tr-i-u četir-i-u
DAT. dv-a-ma dv-e-ma tr-i-ma četir-i-ma
ACC. dv-a-0 dv-e-0 tr-i-0 četir-i-0
voc. dv-a-0 dv-e-0 tr-i-0 četir-i-0
LOC. dv-a-ma dv-e-ma tr-i-ma četir-i-ma
INS. dv-a-ma dv-e-ma tr-i-ma četir-i-ma
Takvom bi raščlambom, koja nije bez mana, ali je moguća, njihova

sinkronijska sklonidba postala zapravo ista (u psl. riječi za 1 i 2 sklanja
le su se prema zamjeničkoj deklinaciji, riječ za 2 prema dualu, riječ za
3 prema imeničkoj i-deklinaciji plurala, kao kost, za 4 prema imeničkoj
r-deklinaciji plurala, kao mati), 605 u dvije gramatem ne bi bio -ije (što je
602 Možda se može govoriti o semantičkoj razlici, no ta pretpostavka još traži
eksplikaciju.
603 Baze četir-, četv-, četvr- dijakronijski su u prijevoju (v. Skok 1971-1974: s. v.).
Kako god, sinkronijski tu bi ipak bila riječ o supletivnosti, kao što je u jedan - prvi,
dva-drugi.
604 Tematski sufiks -er- dijakronijski je iz četvero (pie. kwetw-er-o, psl. četw-er-u,
stsl. četv-er-b) poopćen na sve više brojeve - petero, šestero, sedmero itd. (Mataso
vić 2008: 246).
605 V. Ivšić (1970: 216), Matasović (2008: 243ft). Riječi za brojeve 5-9 bile su ime
nice i-deklinacije i sklanjale su se (samo) prema singularu te deklinacije.
danas ionako neobično),606 a korijeni bi bili dv-, tr-, četir-, oni koje ima
mo u svim izvedenicama (mijenjao bi se samo tematski sufiks). Tak
va raščlamba podrazumijeva reanalizu i na kraju knjige hoće hotimice
zaoštreno reći da bi mnogošta u morfologiji moglo biti i drugačije.
606 No to još uvijek ne bi objasnilo jedini hrvatski dvosložni jat (u NAV riječi dvije,
eventualno i uprije, usp. ikav. i ekav. dvi, dve), o čemu je g. 1972-1973. pisao D.
Brozović (preneseno u Brozović 1991).
Literatura
Abu-Chacra, Faruk. 2007. Arabic: An essential grammar. London - New

York: Routledge.
Ackema, Peter -Ad Neeleman. 2005. Word-formation in Optimality Theory.
U: Štekauer - Lieber (eds.) 2005: 285-313.
Alderete, John - Jill Beckman - Laura Benua -Amalia Gnanadeskian - John
J. McCarthy - Suzanne Urbanczyk [Alderete et al.]. 1999. Reduplication
with fixed segmentism. Linguistic Inquiry 30: 327-364.
Anderson, Stephen R. 1982. Where's morphology? Linguistic Inquiry 13:
571-612.
Anderson, Stephen R. 1985a. Inflectional morphology. U: Shopen (ed.)
1985b: 150-201.
Anderson, Stephen R. 1985b. Typological distinctions in word formation. U:
Shopen (ed.) 1985b: 3-56.
Anderson, StephenR. 1992.A-morphous morphology. Cambridge: Cambridge
University Press.
Anderson, Stephen R. - Edward L. Keenan. 1985. Deixis. U: Shopen (ed.)
1985b: 259-308.
Anić, Vladimir. 1975-1976. Navezak u suvremenom jeziku. Jezik 23: 15-25.
[Isto: Anić 2009: 358-370.]
Anić, Vladimir. 1984. Rod i spol u srpskohrvatskom jeziku: Razgraničenje.
Naučni sastanak slavista u Vukove dane 13/I: 5-15. [Isto: Anić 2009:
396-408.]
Anić, Vladimir. 1989-1990. Slovenska rečenica u Ante Kovačića. Jezik 37:
9-11. [Isto: Anić 2009: 509-512.]
Anić, Vladimir. 1998. Rječnik hrvatskogajezika. Treće izdanje. Zagreb: Novi
Liber.
Anić, Vladimir. 2003. Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber.
500 • Literatura
Anić, Vladimir. 2009. Naličje kalupa: Sabrani spisi. Prir. Ivan Marković.
Zagreb: Disput.
ARj = Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 1880-1976. Vol. I X - XIII.
Zagreb: JAZU.
Aronoff, Mark. 1976. Word formation in generative grammar. Cambridge,
MA - London: The MIT Press.
Aronoff, Mark. 1994. Morphology by itself: Stems and inflectional classes.
Cambridge, MA - London: The MIT Press.
Aronoff, Mark - Frank Anshen. 2007. Morphology and the Lexicon: Lexica
lization and productivity. U: Spencer - Zwicky (eds.) 2007: 237-247.
Aronoff, Mark - Kirsten Fudeman. 2011. W hat is morphology? Second edi
tion. Malden, MA - Oxford - Chichester: Wiley-Blackwell.
Ashton, E. O. 1947 [1944]. Swahili grammar (including intonation). Second
edition. London - Harlow: Longmans.
Ayto, John. 1990. Dictionary of word origins. New York: Arcade Publi
shing.
Babić, Stjepan. 1976-1977. O tzv. aoristu imperfektivnih glagola. Jezik 24:
33--41.
Babić, Stjepan. 1980. O podjeli glagola na vrste. Jezik 27: 139-144.
Babić, Stjepan. 1986. Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku: Nacrt za
gramatiku. Zagreb: JAZU - Globus.
Babić, Stjepan. 1992. Sintetski prikaz promjene imenica: Nacrt za studiju.
Radovi Zavoda za slavensku.filologiju 27: 179-186.
Babić, Stjepan. 1993-1994. Razmišljanja uz koji-kojega. Jezik 40: 109-111.
Babić, Stjepan. 2002. Tvorba riječi u hrvatskome književnome jeziku. Treće
izdanje. Zagreb: HAZU - Nakladni zavod Globus.
Babić, Stjepan. 2006. Zatvorenost i-sklonidbe u hrvatskome književnome je
ziku. Suvremena lingvistika 62: 141-150.
Babić, Stjepan - Slavko Pavešić - Stjepko Težak [Babić et al.] 1991. Oblici
hrvatskoga književnog jezika (Morfologija). U: Stjepan Babić et al. 1991.
Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika: Nacrti za
gramatiku: 453-741. Zagreb: HAZU - Globus.
Babić, Zrinka. 1991. Generativni opis konjugacijskih oblika. Zagreb: Hrvat
sko filološko društvo.
Babić, Zrinka - Višnja Josipović. 1991. U potrazi za sustavnim prikazom hr
vatskih naglasaka. Suvremena lingvistika 31-32: 37-58.
Babukić, Vekoslav. 1836. Osnova slovnice slavjanske narečja ilirskoga. Da
nica ilirska II/10-15: 37-60.
Babukić, Vekoslav. 1854. Ilirska slovnica. Zagreb: Berzotiskom nar. tiskar
nice Dra. Ljudevita Gaja.
Bagić, Krešimir. 2011. Rječnik stilskih figura. Zagreb. Rkp.
Baker, Mark C. 2001. The atoms of language: The minds hidden rules of
grammar. New York: Basic Books.
501
Baker,Mark C. 2003. Lexical categories: Verbs, Nouns, andAdjectives. Cam

bridge: Cambridge University Press.
Baker, Mark C. 2008. The syntax oj agreement and concord. Cambridge:
Cambridge University Press.
Ball, Martin J. - James Fife (eds.) 1993. The Celtic languages. Routledge:
London - New York.
Banko, Miroslaw. 2009 [2002]. Wyklady z polskiej jleksji. Warszawa: Wy
dawnictwo Naukowe PWN.
Barić, Eugenija -Mijo Lončarić - Dragica Malić - Slavko Pavešić -Mirko
Peti- Vesna Zečević-Marija Znika [Barić et al.] 1979. Priručna grama
tika hrvatskoga književnog jezika. Zagreb: Zavod za jezik IFF - Školska
knjiga.
Peti- Vesna Zečević-Marija Znika [Barić et al.] 1990. Gramatika hrvat
skoga književnog jezika. Drugo izdanje. Zagreb: Školska knjiga.
Peti- Vesna Zečević-Marija Znika [Barić et al.] 1995. Hrvatska grama
tika. Zagreb: Školska knjiga.
Barić, Eugenija - Lana Hudeček - Nebojša Koharović - Mijo Lončarić -
Marko Lukenda -MileMamić-MilicaMihaljević- Ljiljana Šarić - Va
nja Švaćko - Luka Vukojević - Vesna Zečević -Mateo Žagar [Barić et
al.] 1999. Hrvatski jezični savjetnik. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i
jezikoslovlje - Pergamena - Školske novine.
Baudouin de Courtenay, Jan Ignacy Niecislaw. 1988. Lingvistički spisi. Prev.
i prir. Predrag Piper. Novi Sad: Književna zajednica Novog Sada.
Bauer, Laurie. 1983. English word-formation. Cambridge: Cambridge Uni
versity Press.
Bauer, Laurie. 2001. Morphological productivity. Cambridge: Cambridge
University Press.
Bauer, Laurie. 2003. Introducing linguistic morphology. Second edition.
Edinburgh: Edinburgh University Press.
Bauer, Laurie. 2005. Productivity: Theories. U: Štekauer - Lieber (eds.)
2005: 315-334.
Bauer, Laurie. 2009. Typology of compounds. U: Štekauer - Lieber (eds.)
2009: 343-356.
Beard, Robert. 2007. Derivation. U: Spencer - Zwicky (eds.) 2007: 44-65.
Beeks, Robert S. P. 1995. Comparative Indo-European linguistics: An intro
duction. Amsterdam - Philadelphia: John Benjamins Publishing Co.
Belaj, Branimir. 2001. Prototipno-kontekstualna analiza povratnih glagola u
hrvatskom jeziku. Suvremena lingvistika 51-52: 1-11.
Belaj, Branimir. 2004. Pasivna rečenica. Osijek: Filozofski fakultet.
Belaj, Branimir. 2008. Jezik, prostor i konceptualizacija: Shematična znače
nja hrvatskih glagolskih prefikasa. Osijek: Filozofski fakultet.
502 • Literatura
Benveniste, Emile. 1956. La nature des pronoms. U: Benveniste 1966: 251-

257.
Benveniste, Emile. 1958. Categories de pensee et categories de langue. U:
Benveniste 1966: 6J-74.
Benveniste, Emile. 1966. Problemes de linguistique generale. Paris: Editions
Gallimard. [Srp. prijevod: Benveniste 1975.]
Benveniste, Emile. 1975. Problemi opšte lingvistike. Prir. i prev. na srp. Sre
ten Marić. Beograd: Nolit.
Bhat, D. N. S. 1994. The adjectival category: Criteriafor differentiation and
identification. Amsterdam - Philadelphia:John Benjamins.
Bhat, D. N. S. 2000. Word classes and sentential functions. U: Vogel - Com
rie (eds.) 2000: 47-63.
Bhat, D. N. S. 2004. Pronouns. Oxford: Oxford University Press.
Blagus Bartolec, Goranka. 2006. Od neživoga do živoga (genitivno-akuzativ
ni sinkretizam u jedninskoj paradigmi imenica muškoga roda koje ozna
čuju što neživo). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 26:
1-23.
Blake, Barry J. 2001. Case. Second edition. Cambridge: Cambridge Univer
sity Press.
Bloomfield, Leonard. 1926. A set of postulates for the science of language.
Language 2: 156-164.
Bloomfield, Leonard. 1970 [1933]. Language. London: George Allen and
Unwin Ltd.
Booij, Geert. 2007. The grammar oj words: An introduction to morphology.
Second edition. Oxford: Oxford University Press.
Brabec, Ivan - Mate Hraste - Sreten Živković. 1961. Gramatika hrvatskosrp
skoga jezika. Četvrto, prerađeno izdanje. Zagreb: Školska knjiga.
Brlobaš, Željka. 2007. Glagolski vid u hrvatskim gramatikama do 20. stolje
ća. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Broselow, Ellen I. 1983. Salish double reduplication: Subjacency in morpho
logy. Natura! Language and Linguistic Theory 1: 347-384.
Broselow, Ellen I. -JohnJ. McCarthy. 1983. A theory of intemal reduplicati
on. The Linguistic Review 3: 25-88.
Brown, Dunstan - Marina Chumakina - Greville G. Corbett - Andrew Hip
pisley [Brown et al.] 2004. The Surrey suppletion database. http://www.
smg.surrey.ac.uk/Suppletion/
Brozović, Dalibor. 1976-1977. O suvremenoj morfološkoj normi hrvatsko
ga jezičnog standarda i o morfološkim značajkama standardne novošto
kavštine uopće. Jezik 24: 1-12, 41----49, 109-114. [Isto: Brozović 2006:
109-141; Isto, bez trećega dijela: Marko Samardžija (ed.) 1999. Norme
i normiranje hrvatskoga standardnoga jezika: 151-181. Zagreb: Matica
hrvatska.]
503
Brozović, Dalibor. 1991. Fonologija hrvatskoga književnog jezika. U: Stje

pan Babić et al. 1991. Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knji
ževnog jezika: Nacrti za gramatiku: 379-452. Zagreb: HAZU - Globus.
Brozović, Dalibor. 2006. Neka bitna pitanja hrvatskoga jezičnog standarda.
Zagreb: Školska knjiga.
Budmani, Pietro. 1867. Grammatica della lingua serbo-croata (illirica).
Vienna: a spese dell' autore; carta e stampa di Leopoldo Sommer.
Budor, Karlo. 1993. Udvostručena množina i patvorena jednina: Pleonastički
imenički sufiks -os(i) u nekim hrvatskim posuđenicama. Suvremena lin
gvistika 35-36: 41-47.
Budor, Karlo. 1995. Iskazivanje imperativa i/ili optativa u hrvatskom jeziku.
Suvremena lingvistika 40: 15-31.
Butt, Miriam. 2006. Theories oj case. Cambridge: Cambridge University
Press.
Bybee, Joan L. 1985a. Diagrammatic iconicity in stem-inflection relations.
U: H aiman (ed.) 1985: 11-47.
Bybee, Joan L. 1985b. Morphology: A study oj the ralation between meaning
and jorm. Amsterdam -Philadelphia: John BenjaminsPublishing Co.
Bybee, Joan L. 2007. Diachronic linguistics. U: Geeraerts - Cuyckens (eds.)
2007: 945-987.
Bybee, Joan L. 2011. Markedness: Iconicity, economy, and frequency. U:
Song (ed.) 2011: 131-147.
Carstairs-McCarthy, Andrew. 1992. Current morphology. London - New
York: Routledge.
Carstairs-McCarthy, Andrew. 2007. Paradigmatic structures: Inflectional pa
radigms and morphological classes. U: Spencer - Zwicky (eds.) 2007:
322-334.
Canastrelli, Philippo. 1959 [1894]. A Kutenai grammar [Lingua Ksanka
(Kootenai) Elementa Grammaticae]. Spokane, WA: OregonProvinceAr
chives - Gonzaga University Press.
Chomsky, Noam. 1979. Gramatika i um. Drugo izdanje.Prir. Ranko Bugarski,
prev. na srp. Ranko Bugarski - Gordana B. Todorović. Beograd: Nolit.
Chung, Sandra -Alan Timberlake. 1985. Tense, aspect, and mood. U: Shopen
(ed.) 1985b: 202-258.
Comrie, Bemard. 1978 [1976]. Aspect. Reprinted with corrections. Cambrid
ge: Cambridge University Press.
Comrie, Bemard. 1985a. Causative verb formation and other verb-deriving
morphology. U: Shopen (ed.) 1985b: 309-348.
Comrie, Bemard. 1985b. Tense. Cambridge: Cambridge University Press.
Comrie, Bemard. 1989 [1981]. Language universals and linguistic typolo
gy: Syntax and morphology. Second edition. Chicago: The University of
ChicagoPress.
504 • Literatura
Comrie, Bemard - Greville G. Corbett (eds.) 2006 [1993]. The Slavonic lan
guages. London -New York: Routledge.
Corbett, Greville G. 1987. The morphology/syntax interface: Evidence from
possessive adjectives in Slavonic. Language 63: 299-345.
Corbett, Greville G. 1991. Gender. Cambridge: Cambridge University Press.
Corbett, Greville G. 1993. The head of Russian numeral expression. U: Gre
ville G. Corbett - Norman M. Fraser - Scott McGlashan (eds.) 1993.
Heads in grammatical theory: 11-35. Cambridge: Cambridge University
Press.
Corbett, Greville G. 2000. Number. Cambridge: Cambridge University Press.
Corbett, Greville G. 2004. The Russian adjective: A pervasive yet elusive
category. U: Dixon - Aikhenvald (eds.) 2004: 199-222.
Corbett, Greville G. 2005. The canonical approach in typology. U: Zygmunt
Frajzyngier - Adam Hodges - David S. Rood (eds.) 2005. Linguistic di
versity and language theories: 25-49. Amsterdam: John Benjamins.
Corbett, Greville G. 2006. Agreement. Cambridge: Cambridge University
Press.
Corbett, Greville G. 2007. Canonical typology, suppletion, and possible
words. Language 83: 8-42.
Corbett, Greville G. 2011. Implicational hierarchies. U: Song (ed.) 2011:
190-205.
Cowgill, Warren. 1963. A search for universals in Indo-European diachronic
morphology. U: Greenberg (ed.) 1963: 114-141.
Creissels, Denis. 2000. Typology. U: Heine -Nurse (eds.) 2000: 231-258.
Croft, William. 1990. Typology and universals. Cambridge: Cambridge Uni
versity Press.
Croft, William. 1991. Syntactic categories and grammatical relations: The
cognitive organization oj injormation. Chicago - London: The University
of Chicago Press.
Crystal, David. 2008. A dictionary oj linguistics and phonetics. Sixth edition.
Malden, MA - Oxford - Carlton, VIC: Blackwell Publishing.
Čaušević, Ekrem. 1996. Gramatika suvremenoga turskogjezika. Zagreb: Hr
vatska sveučilišna naklada.
Daniel, Michael - Dmitry Ganenkov. 2009. Case marking in Daghestanian:
Limits of elaboration. U: Malchukov - Spencer (eds.) 2009: 668-685.
Di Sciullo, Anna Maria - Edwin Williams. 1987. On the definition oj Word.
Cambridge, MA - London: The MIT Press.
Dimmendaal, Gerrit J. 2000. Morphology. U: Heine - Nurse (eds.) 2000:
161-193.
Dionizije Tračanin. 1995 [o. 100. pr. Kr.]. GrammatikJ tekhne = Gramatičko
umijeće. Prev. i prir. Dubravko Škiljan. Zagreb: Latina et Graeca.
Dixon, R. M. W. 1977. Where have all the adjectives gone? Studies in Langu
age 1: 19-80. [Isto: Dixon 1982: 1-62.]
505
Dixon, R. M. W. 1979. Ergativity. Language 55: 59-138.

Dixon, R. M. W. 1982. W here ha veali theadjectives gone? and other es say s
in semantics and syntax. Berlin - New York -Amsterdam: Mouton.
Dixon, R. M. W. 1988. A gramma r ojBo umaa Fij ian . Chicago - London: The
University of Chicago Press.
Dixon, R. M. W. 1991. A new approa ch to Engl is h grammar, on semantic
pr in ciples. Oxford: Oxford University Press.
Dixon, R. M. W. 2002. A ustral ian languages: Their natureand development.
Cambridge: Cambridge University Press.
Dixon, R. M. W. 2004.Adjective classes in typological perspective. U: Dixon
-Aikhenvald (eds.) 2004: 1-49.
Dixon, R. M. W. -Alexandra Y. Aikhenvald. 2002. Word: A typological fra
mework. U: Dixon -Aikhenvald (eds.) 2002: 1-41.
Dixon, R. M. W. -Alexandra Y. Aikhenvald (eds.) 2002. Word: A cro s s-l in
guistic typology. Oxford: Oxford University Press.
Dixon, R. M. W. -Alexandra Y.Aikhenvald (eds.) 2004. Adjective cla s ses: A
cro s s-l inguistic typology. Oxford: Oxford University Press.
Dressler, Wolfgang U. 1987. Word formation (WF) as part of natural morpho
logy. U: Dressler eta!. 1987: 99-126.
Dressler, Wolfgang U. 2005. Word- formation in Natural Morphology. U: Šte
kauer - Lieber (eds.) 2005: 267-284.
Dressler, Wolfgang U. - Willi Mayerthaler. 1987. Introduction. U: Dressler
eta!. 1987: 3-22.
Dressler, Wolfgang U. - Willi Mayerthaler - Oswald Panagl - Wolfgang U.
Wurzel [Dressler eta!.] 1987. Leitmotifs in Natura! Mo rphology. Amster
dam - Philadelphia: J ohn Benjamins Publishing Co.
Dressler, Wolfgang U. -Katarzyna Dziubalska-Kolaczyk - Natalia Gagarina
- Marianne Kilani-Schoch [Dressler eta!.] 2005. Reduplication in child
language. U: Hurch (ed.) 2005: 455-474.
Dryer, Matthew S. 2005. Order of subject, object, and verb. U: WALS: Chap
ter 81 [pp. 330-333].
Dukat, Zdeslav. 1983. Gramatika gr čkoga jezika. Zagreb: Školska knjiga.
Đurić, Rajko. 2005. Gramatika e r romane čh iba k i = Gramatika rom s kogje
zika. Beograd: Otkrovenje.
Filipović, Rudolf. 1986. Teo rija jezika u konta ktu: U vod ul ingv istik ujezičn ih
dod ira. Zagreb: JAZU - Školska knjiga.
Filipović, Rudolf. 1990. Angl icizm i u h r vats kom ili s rps kom jezik u. Zagreb:
JAZU - Školska knjiga.
Fillmore, Charles J . 1967. The case for case. Prepared for the 1967 Texas
Symposium on Language Universals, April 13-15, pp. 1-134. [Isto: Em
mon Bach- Robert Harms (eds.) 1968. Un iver sal s in L inguistic Theory:
1-88. New York: Holt, Rinehart, and Winston.]
506 • Literatura
Florschlitz, Josip. 1916. Gramatika hrvatskoga jezika za ženski licej, prepa

randije i više pučke škole. Treće izdanje. Zagreb: Naklada Kr. hrv.-slav
-dalm. zemaljske vlade. [Faksimilski pretisak: Zagreb 2002.J
Fortescue, Michael. 1984. West Greenlandic. Beckenham, Kent: Croom
Helm.
Frampton, John. 2009. Distributed reduplication. Cambridge, MA - London:
The MITPress.
Friedman, Victor A. 2006. Macedonian. U:_ Comrie - Corbett (eds.) 2006:
249-305.
Geeraerts, Dirk - Hubert Cuyckens (eds.) 2007. The Oxjord handbook oj
Cognitive Linguistics. Oxford: Oxford UniversityPress.
Genette, Gerard. 1985 [1976]. Mimologije: Put u Krati/iju. Prev. Nada Vajs.
Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.
Gerdts, Donna B. 2007. Incorporation. U: Spencer - Zwicky (eds.) 2007:
84-100.
Gil, David. 2005. From repetition to reduplication in Riau Indonesian. U:
Hurch (ed.) 2005: 31-64.
Giv6n, Talmy. 1984. Syntax: A junctional-typological introduction. Vol. I.
Amsterdam -Philadelphia: John Benjamins.
Giv6n, Talmy. 1985. Iconicity, isomorphism, and non-arbitrary coding in
syntax. U: Haiman (ed.) 1985: 187-219.
Gluhak, Alemko. 1993. Hrvatski etimološki rječnik. Zagreb: August Cesa
rec.
Gluhak, Alemko. 1999. Starinski oblik za treće lice imperativa u hrvatskom
jeziku. Filologija 33: 55-74.
Gluhak, Alemko. 2001. Frazem u tili čas i njegove inačice. Rasprave Instituta
za hrvatski jezik i jezikoslovlje 27: 303-310.
Gortan, Veljko - Oton Gorski -Pavao Pauš. 2005. Latinska gramatika. Dva
naesto izdanje. Zagreb: Školska knjiga.
Graffi, Georgio. 2011. The pioneers of linguistic typology: From Gabelentz
to Greenberg. U: Song (ed.) 2011: 25-42.
Greenberg, Joseph H. 1954. A quantitative approach to the morphological
typology of language. U: R. F. Spencer (ed.) 1954. Method and perspec
tive in anthropology: 192-220. Minneapolis, MN: University of Minne
sota Press. [Cit. prema: Keith Denning - Suzanne Kemmer (eds.) 1990.
On language: Selected writtings oj Joseph H Greenberg: 3 2-5. Stanford,
CA: Stanford UniversityPress.]
Greenberg, Joseph H. 1963. Some universals of grammar with particular re
ference to the order of meaningful elements. U: Greenberg (ed.) 1963:
73-113.
507
Greenberg, Joseph H. 1966. Language universals: With special reference to

feature hierarchies. The Hague - Paris: Mouton.
Greenberg, Joseph H. 1978. Generalizations about numeral systems. U: Green
berg - Ferguson - Moravcsik (eds.) 1978:249-295.
Greenberg, Joseph H. 1985. Some iconic relationships among place, time,
and discourse deixis. U: Haiman (ed.) 1985: 271-287.
Greenberg, Joseph H. (ed.) 1963. Universals oj language. Report of a con
ference held at Dobbs Ferry, New York, April 13-15, 1961. Cambridge,
MA - London: The MIT Press.
Greenberg, Joseph H. - Charles A. Ferguson - Edith A. Moravcsik (eds.)
1978. Universals oj human language. Vol. 3. Word structure. Stanford,
CA: Stanford University Press.
Grevisse, Maurice. 1988. Le ban usage: Grammaire fram;:aise. 12e edition
refondue par Andre Goosse. 2e tirage. Paris-Gembloux: Duculot.
Gries, Stefan Th. 2004. Shouldn't it be breakfunch?: A quantitative analysis
ofblend structure in English. Linguistics 42-43: 639-667.
Grzegorczykowa, Renata - Krystyna Kallas - Krystyna Kowalik - Roman
Laskowski - Alicja Orzechowska - Jadwiga Puzynina - Henryk Wr6bel
[Grzegorczykowa et a!.] 1984. Gramatyka wsp6lczesnego k_zyka polskie
go: Morfologia. Warszawa: Panstwowe Wydawnictwo Naukowe.
Gvozdev, Aleksandar Nikolaevič. 1967-1968. Sovremennyj russkij literatur
nyj jazyk. Vol. I I-I. Izdanie tret' e. Moskva: Prosveščenie.
Hagege, Claude. 1995 [1982]. Struktura jezikći. Prev. V jekoslav Ćosić [Pred
govor]. Zagreb: Školska knjiga.
Haiman, John. 1980a. Hua: A Papuan language oj the Eastern Highlands oj
New Guinea. Amsterdam: John Benjamins B. V.
Haiman, John. 1980b. The iconicity of grammar: Isomorphism and moti
vation. Language 56: 515-540.
Haiman, John. 1983. Iconic and economic motivation. Language 59: 781-
819.
Haiman, John (ed.) 1985. Jconicity in syntax. Proceedings ofa Symposium on
Iconicity in Syntax, Stanford, June 24-26, 1983. Amsterdam - Philadel
phia: John Benjamins Publishing Co.
Harris, Alice C. 2002. The word in Georgian. U: Dixon - Aikhenvald (eds.)
2002:227-242.
Harris, Zellig S. 1942. Morpheme altemants in linguistic analysis. Language
18: 169-180.
Harris, Zellig S. 1945. Discontinuous morphemes. Language 21: 121-127.
Harris, Zellig S. 1946. From morpheme to utterance. Language 22: 166-
183.
Harris, Zellig S. 1963 [1951]. Structural linguistics. Sixth impression. Chica
go - London: The University of Chicago Press - Phoenix Books.
508 • Literatura
Haspelmath,Martin. 2002. Understandig morphology. London: Hodder Ar

nold - Hachette Livre.
Haspelmath,Martin. 2006. Against markedness (and what to replace it with).
Journal oj Linguistics 42: 25-70.
Haspelmath, Martin. 2008.Frequency vs. iconicity in explaining grammati
cal asymmetries. Cognitive Linguistics 19: 1-33.
Haspelmath, Martin. 2009. Terminology of case. U: Malchukov - Spencer
(eds.) 2009: 505-517.
Head, BrianF. 1978. Respect degrees in pronominal reference. U: Greenberg
-Ferguson -Moravcsik (eds.) 1978: 151-211.
Heine, Bemd - Derek Nurse (eds.) 2000. Ajrican languages: An introduction.
Henderson, John. 2002. The word in Eastern/Central Arremte. U: Dixon -
Aikhenvald (eds.) 2002: 100-124.
HER = Hrvatski enciklopedijski rječnik. 2002. Zagreb: Novi Liber. [Etimo
logija: R.Matasović]
Hewitt, George. 2005. Georgian: A learner s grammar. Second edition. Lon
don - New York: Routledge.
Hockett, Charles F. 1947. Problems of morphemic analysis. Language 23:
321-343.
Hockett, CharlesF. 1954. Two models of grammatical description. Word 10:
210-231. [Cit. prema: Martin Joos (ed.) 1966 [1957]. Readings in lingu
istics I: The developement oj descriptive linguistics in America 1925-56:
386-399.Fourth edition. Chicago - London: The University of Chicago
Press.J
Hockett, Charles F. 1958. A course in modern linguistics. New York: The
Macmillan Company.
Hockett, Charles F. 1977. The view jrom language: Selected essays 1948-
1974. Athens: The University of Georgia Press.
Hopper, Paul J. - Sandra A. Thompson. 1984. The discours basis for lexical
categories in universal grammar. Language 60: 703-752.
Hopper, Paul J. - Elizabeth Closs Traugott. 1993. Grammaticalization. Cam
bridge: Cambridge University Press.
Humboldt, Wilhelm von. 1988. Uvod u delo o kavi jeziku i drugi ogledi. Prev.
na srp. Olga Kostrešević. Novi Sad: Književna zajednica Novog Sada -
Dnevnik.
Hurch, Bernhard (ed.) 2005. Studies on reduplication. Berlin - New York:
Mouton de Gruyter.
Ingram, David. 1978. Typology and universals of personal pronouns. U:
Greenberg -Ferguson -Moravcsik (eds.) 1978: 213-247.
Inkelas, Sharon. 2005.Morphological doubling theory. U: Hurch (ed.) 2005:
65-88.
509
Inkelas, Sharon - Cheryl Zoll. 2005. Reduplication: Doubling in morpholo

gy. Cambridge: Cambridge University Press.
Ivić, Milka. 1995. O zelenom konju: Novi lingvistički ogledi. Beograd: Slo
vograf.
Ivšić, Stjepan. 1970. Slavenska poredbena gramatika. Prir. Josip Vrana - Ra
doslav Katičić. Zagreb: Školska knjiga.
Iwasaki, Shoichi - Preeya Ingkaphirom. 2005. A reference grammar ofThai.
Jackendoff, Ray. 1990. Semantic structures. Cambridge, MA -London: The
MIT Press.
Jackendoff, Ray. 2004. Contrastive focus reduplication in English (the salad
-salad paper). Natura! Language and LinguisticTheory 22: 307-357. [Cit.
prema: Ray Jackendoff. 2010. Meaning and the Lexicon: The parallel ar
chitecture 1957-2010: 342-384. Oxford: Oxford University Press.]
Jakobson, Roman. 1957 [1950]. Shifters, verbal categories, and the Russian
verb. U: 1971. Selected writings. II. Word and language: 130-147. The
Haag: Mouton. [Fr. prijevod: Jakobson 1963; skraćeni hrv. prijevod: Ja
kobson 2008: 451-458.]
Jakobson, Roman. 1958 [1936]. Doprinos općoj teoriji padeža. U: Jakobson
2008: 393-449.
Jakobson, Roman. 1963.Les embrayeurs, les categories verbales et le verbe
russe. U: Essais de linguistique generale: 176-196. Traduit de l'anglais
par Nicolas Ruwet. Paris: Les Edition de Minuit.
Jakobson, Roman. 1965. Quest for the essence of language. Diogenes 51:
21-37. [Hrv. prijevod: Jakobson 2008: 475-490.]
Jakobson, Roman. 1984 [1948]. Russian conjugation. U: Russian and Slavic
grammar: Studies 1931-1981: 15-31. Berlin - New York - Amsterdam:
Mouton - Walter de Gruyter.
Jakobson, Roman. 2008 [1990]. O jeziku. Prir. Linda R. Waugh - Monique
Monville-Burston. Prev. DamjanLalović. Zagreb: Disput.
Janda,Laura. 2007. Inflectional morphology. U: Geeraerts - Cuyckens (eds.)
2007: 632-649.
Jauk-Pinhak, Milka. 1972. Stara indijska lingvistička teorija. Suvremena ling
vistika 5-6: 77-81.
Jauk-Pinhak, Milka. 1973. Prakrtska filologija (sadržaj i problemi). Suvreme
na lingvistika 7-8: 67-72.
Jelaska 1991 = Babić, Zrinka. 1991.
Jelaska, Zrinka. 2003. Proizvodnja glagolskih oblika hrvatskoga kao stranog
jezika: Od infinitiva prema prezentu. Zbornik Zagrebačke slavističke ško
le 2002: 48-63. Zagreb: FF Press.
Jelaska, Zrinka. 2004. Fonološki opisi hrvatskoga jezika: Glasovi, slogovi,
naglasci. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.
510 • Literatura
Jelaska, Zrinka. 2005a. Glagolske vrste. U: Jelaska et al. 2005: 170-185.

Jelaska, Zrinka. 2005b. Oblici hrvatskih riječi. U: Jelaska et al. 2005: 136-
143.
Jelaska, Zrinka. 2005c. Usvajanje materinskoga jezika. U: Jelaska et al. 2005:
64-87.
Jelaska, Zrinka et a/. 2005. Hrvatski kao drugi i strani jezik. Zagreb: Hrvat
ska sveučilišna naklada.
Jelaska, Zrinka - Nives Opačić. 2005. Glagolski vid i vidski parovi. U: Jela
ska et al. 2005: 152-169.
Jespersen, Otto. 1968 [1922]. Language: Its nature, development and origin.
Thirteenth impression. London: George Allen & Unwin Ltd.
Jespersen, Otto. 1992 [1924]. The philosophy oj grammar. With a new In
troduction and Index by James D. McCawley. Chicago - London: The
University of Chicago Press.
Ježić, Mislav. 1992. Nješto primjera dovitljivosti Pal).inijeve pri slovničkome
opisu. Suvremena lingvistika 34: 103-118.
Jones, John Morris. 1913. A Welsh grammar: Historical and comparative.
Oxford: Clarendon Press.
Joseph, Brian D. 2007. Diachronic morphology. U: Spencer - Zwicky (eds.)
2007: 351-373.
Jurišić, Blaž. 1992 [1944]. Nacrt hrvatske slovnice. I: Glasovi i oblici u po
vijesnom [poviestnom] razvoju. Zagreb: Matica hrvatska.
Jurišić, Blaž. 1992 [1948]. Nacrt hrvatske slovnice. II: Tvorba imenica u po
vijesnom razvoju. Zagreb: Matica hrvatska.
Kačić, Miro. 1992. Neki osnovni lingvistički pojmovi i nazivi. Suvremena
lingvistika 34: 119-125. [Isto: Kačić 2001: 27-34.]
Kačić, Miro. 1994. Hrvatski glagolski sustav. Suvremena lingvistika 37: 59-
74. [Isto: Kačić 2001: 69-85.J
Kačić, Miro. 1995. Leksija i zamjenice. Fluminensia 1: 39-45. [Isto: Kačić
2001: 87-93.]
Kačić, Miro. 1996. Ergativnost i hrvatski jezik. Suvremena lingvistika 41-42:
285-300. [Isto: Kačić 2001: 95-114.]
Kačić, Miro. 1997-1998. Ishodišni jezični oblici (ishodišnici): Nominativ i
infinitiv. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 23-24: 213-
223. [Isto: Kačić 2001: 143-151.]
Kačić, Miro. 2001. Jezikoslovna promišljanja. Zagreb: Pergamena.
Kačić, Miro - Milena Žic Fuchs. 1997. La notion ,de lexie: la llleme articu
lation et les parties du discours. Proceedings oj the XVIth International
Congress ojLinguists. Paper No. 0301. Oxford: Pergamon.
Kapetanović, Amir. 2007. Jesu li endocentrične imeničke složenice tvorbena
inovacija u hrvatskom jeziku 19. stoljeća? Rasprave Instituta za hrvatski
jezik i jezikoslovlje 33: 235-243.
511
Kapović, Mate. 2008. Uvod u indoeuropsku lingvistiku. Zagreb: Matica hr

vatska.
Karadžić, Vuk Stefanović. 1935 [1 1818, 2 1852, 3 1898]. Srpski rječnik istu
mačen njemačkijem i latinskijem riječima. Četvrto državno izdanje. Beo
grad: Štamparija Kraljevine Jugoslavije.
Karlsson, Fred. 2008. Finnish: An essential grammar. Second edition. Lon
don -New York: Roufledge.
Kašić, Bartol [Bartholomaeus Cassius]. 2002 [1604]. Institutiones linguae
Illyricae = Osnove ilirskoga jezika. Prev. Sanja Perić Gavrančić. Zagreb:
Insitut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
Katamba, Francis. 1996 [1989]. An introduction to phonology. 8th impres
sion. London -New York: Longman.
Katamba, Francis - John Stonham. 2006. Morphology. Second edition. Ba
singstoke -New York: PalgraveMacmillan.
Katičić, Radoslav. 1986. Sintaksa hrvatskoga književnog jezika: Nacrt za
gramatiku. Zagreb: JAZU - Globus.
Keenan, Edward L. 1985. Passive in the world's languages. U: Shopen (ed.)
1985b: 243-281.
Keenan, Edward L. -Matthew S. Dryer 2007. Passive in the world's langua
ges. U: Shopen (ed.) 2007, pp. 1-32. [Cit. prema: http://linguistics.buffa
lo:edu/people/faculty/dryer/dryer/dryer.htm]
Kempf, Zdzislaw. 1975-1976. The language with the largest number of ca
ses. Suvremena lingvistika 12: 3-10; 13-14: 19-22.
Kiyomi, Setsuko. 1995. A new approach to reduplication: A semantic study
of noun and verb reduplication in the Malayo-Polinesian languages. Lin
guistics 33: 1145-1167.
Klajn, Ivan. 1985. O funkciji i prirodi zamenica. Beograd: Institut za srpsko
hrvatski jezik.
Klajn, Ivan. 2002. Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku. I: Slaganje i
prefiksacija. Beograd -Novi Sad:Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
- Institut za srpski jezik SANU -Matica srpska.
Klajn, Ivan. 2003. Tvorba reči u savremenom srpskom jeziku. II: Sujiksacija i
konverzija. Beograd -Novi Sad: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva
- Institut za srpski jezik SANU -Matica srpska.
Koneski, Blaže. 1981 [1967]. Gramatika na makedonskiot literaturen jazik.
Del 1-11. Skopje: Kultura.
Kordić, Snježana. 1993-1994. Koji i kojega. Jezik 40: 103-108.
Kordić, Snježana. 1995. Relativna rečenica. Zagreb: Hrvatsko filološko dru
štvo -Matica hrvatska.
Kordić, Snježana. 1996. Zamjenice u izgradnji kohezije teksta. Radovi Zavo
da za slavensku filologiju 30-31: 55-100.
Kordić, Snježana. 2002. Riječi na granici punoznačnosti. Zagreb: Hrvatska
sveučilišna naklada.
512 • Literatura
Kouwenberg, Silvia -Darlene LaCharite. 2005. Less is more: Evidence from

diminutive reduplication in Caribbean Creole languages. U: Hurch (ed.)
2005: 533-545.
Kovačec, August. 1992. Francusko quatre-vingts i dvadesetični brojčani su
stav. Suvremena lingvistika 34: 145-159.
Kovačić, Marko. 2007. Grecizmi u suvremenom hrvatskom jeziku. Zagreb:
Matica hrvatska.
Kunzmann-Miiller, Barbara. 2005. Zamjenice kao predmet gramatičkog opi
sa. U: Od fonetike do etike: Zbornik o sedamdesetogodišnjici proj dr.
Josipa Silića: 185-197. Zagreb: Disput.
Lakoff, George - Mark Johnson. 2003 [1980] Metaphors we live by [With a
new afterward]. Chicago - London: The University of Chicago Press.
Lass, Roger. 1984. Phonology: An introduction to basic concepts. Cambrid
ge: Cambridge University Press.
Laszl6, Bulcsu. 1959. Broj u jeziku. Naše teme 6: 128-176. [Ispravljen preti
sak: 1990. Broj u jeziku. Sol 10-11: 121-154.]
Li, Charles N. - Sandra A. Thompson. 1981. Mandarin Chinese: A functio
nal reference grammar. Berkley - Los Angeles - London: University of
Califomia Press.
Lončarić, Mijo. 1996. Kajkavsko narječje. Zagreb: Školska knjiga.
Lyons, Christopher. 1999. Definiteness. Cambridge: Cambridge University
Press.
Lyons, John. 1968. Introduction to theoretical linguistics. Cambridge: Cam
bridge University Press.
Lyons, John. 1977. Semantics. Vol. 1-11. Cambridge: Cambridge University
Press.
Mac Eoin, Gear6id. 1993. Irish. U: Ball - Fife (eds.) 1993: 101-144.
Maddieson, lan. 2011. Typology of phonological systems. U: Song (ed.)
2011: 533-548.
Malchukov, Andrej - Andrew Spencer (eds.) 2009. The Oxford handbook of
case. Oxford: Oxford University Press.
Malkiel, Yakov. 1978. Derivational categories. U: Greenberg - Ferguson -
Moravcsik (eds.) 1978: 125-149.
Marantz, Alec. 1982. Re reduplication. Linguistic Inquiry 13: 435-482.
Maretić, Tomo. 1882. Studije iz pučkoga vjerovanja i pričanja u Hrvata i Sr
ba. Rad JAZU 60: 117-202; 62: 1-44.
Maretić, Tomo. 1899. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga knji
ževnog jezika. Zagreb: Štampa i naklada knjižare L. Hartmana (Kugli i
Deutsch).
Maretić, Tomo. 1924. Hrvatski ili srpski jezični savjetnik za sve one, koji žele
dobro govoriti i pisati književnim našim jezikom: Dopuna Broz-Jvekovi
ćevu »Rječniku hrvatskoga jezika«. Zagreb: JAZU.
513
Maretić, Tomo. 1931. Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga književ

nog jezika. Drugo izdanje. Zagreb: Obnova.
Maretić, Tomo. 1963. Gramatika hrvatskoga ili srpskoga književnog jezika.
Treće izdanje. Prir. Mate Hraste i Pavle Roglić. Zagreb: Matica hrvatska.
Marković, Ivan. 2007a. Do kosti: Imenice hrvatske i-sklonidbe. Lahor 3:
14-36.
Marković, Ivan. 2007b. Repeticija i reduplikacija u hrvatskome. Suvremena
lingvistika 64: 141-157.
Marković, Ivan. 2008. Hrvatski posvojni pridjev kao antecedent relativnoj za
mjenici. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 34: 239-253.
Marković, Ivan. 2009. Tri nehrvatske tvorbe: infiksacija, reduplikacija, fuzi
ja. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 35: 217-241.
Marković, Ivan. 201Oa. Hrvatske koordinativne složenice. Rasprave Instituta
za hrvatski jezik i jezikoslovlje 36/1: 71-95.
Marković, Ivan. 2010b. Uvod u pridjev. Zagreb: Disput.
Marković, Ivan. 2011a. Hrvatske stopljenice: Novina u slengu, jeziku re
klame i novina. Diskurs i dijalog: Teorije, metode i primjene [Zbornik
radova XXIV. međunarodnog znanstvenoga skupa HDPL-a, Osijek, 20-
22. V. 2010]: 223-238. Osijek: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvi
stiku - Filozofski fakultet.
Marković, Ivan. 2011b. Tri radna ljuda: O supletivnosti i mogućim hrvatskim
riječima. !van Slamnig, ehnti tschatschine Rogge! [Zbornik radova 10.
kijevskih književnih susreta, Kijevo, 22-23. VII. 2011]: 159-187. Kijevo
- Zagreb: Općina Kijevo - Pučko otvoreno učilište Invictus -AGM.
Martinet,Andre. 1974 [1949]. La double articulation du langage. U: Martinet
4
1974 [ 1 1965]. La linguistique synchronique: 7-41. Paris: Presses Univer
sitaires de France.
Martinet, Andre. 1982 [41980]. Osnove opće lingvistike. Prev.August Kova
čec. Zagreb: Grafički zavod Hrvatske. [Prvo izdanje: 1960. Elements de
linguistique generale. Paris:Armand Colin.]
Matasović, Ranko. 1997. Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga
jezika. Zagreb: Matica hrvatska.
Matasović, Ranko. 2001. Uvod u poredbenu lingvistiku. Zagreb: Matica hr
vatska.
Matasović, Ranko. 2002. Otuđiva i neotuđiva posvojnost u hrvatskome jezi
ku. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 28: 151-160.
Matasović, Ranko. 2005. Jezična raznolikost svijeta: Podrijetlo, razvitak,
izgledi. Zagreb: Algoritam.
Matasović, Ranko. 2008. Poredbenopovijesna gramatika hrvatskoga jezika.
Zagreb: Matica hrvatska.
Matras, Yaron. 2009. Language contact. Cambridge: Cambridge University
Press.
514 • Literatura
Matthews, Peter H. 1991. Morphology. Second edition. Cambridge: Cam

Mayerthaler, Willi. 1987. System-independent morphological naturalness. U:
Dressler et al. 1987: 25-58.
Mayrhofer, Manfred. 2002 [1978]. Sanskritska gramatika sa poredbenim
objašnjenjima. Prev. na srp. Aleksandar Loma. Sremski Karlovci - Novi
Sad: Izdavačka knjižamica Zorana Stojanovića.
Mažuranić, Antun. 1859. Slovnica hervatska za gimnazije i realne škole. Dio
I. Rečoslovje. Zagreb: troškom spisateljevim; berzotiskom KarlaAlbrech
ta. [Faksimilski pretisak: Zagreb 2008.]
McCarthy, John J. 1981.A prosodic theory ofnonconcatenative morphology.
Linguistic Inquiry 58: 574-590.
McCarthy, John J. 1982. Prosodic structure and expletive infixation. Lan
guage 58: 574-590.
McCarthy, John J. - Alan S. Prince. 1995. Faithfulness and reduplicative
identity. University oj Massachussetts Occasional Papers in Linguistics
18: 249-384.
McCarthy, John J. -Alan S. Prince. 2007. Prosodic morphology. U: Spencer
- Zwicky (eds.) 2007: 283-305.
Mchombo, Sam A. '2007. Chichewa (Bantu). U: Spencer - Zwicky (eds.)
2007: 500-520.
Mihaljević, Milan. 1991. Generativna i leksička fonologija. Zagreb: Školska
knjiga.
Mihaljević, Milan. 2002. Slavenska poredbena gramatika. l . Uvod i fonolo
gija. Zagreb: Školska knjiga.
Mithun, Marianne. 1984. The evolution ofnoun incorporation. Language 60:
847-894.
Mithun, Marianne. 1986. On the nature ofnoun incorporation. Language 62:
32-27.
Mithun, Marianne. 1999. The languages ofNativeNorthAmerica. Cambridge:
Mithun, Marianne. 2000. Noun and verb in Iroquoian languages: Multicate
gorisation from muttiple criteria. U: Vogel - Comrie (eds.) 2000: 397-
420.
Mohammed, M. A. 2001. Modern Swahili grammar. Nairobi - Kampala -
Dar es Salaam: East African Educational Publishers.
M0nnesland, Svein. 2003. Glagolski vid u hrvatskom jeziku. Zbornik Zagre
bačke slavističke škole 2002: 21-31. Zagreb: FF Press.
Moravcsik, Edith A. 1978. Reduplicative constructions. U: Greenberg - Fer
guson - Moravcsik (eds.) 1978: 297-334.
Mrazović, Pavica - Zora Vukadinović. 1990. Gramatika srpskohrvatskog
jezika za strance. Sremski Karlovci - Novi Sad: Izdavačka knjižamica
Zorana Stojanovića - Dobra vest.
515
Muljačić, Žarko. 1972. Opća fonologija i fonologija suvremenoga talijan

skog jezika. Zagreb: Školska knjiga.
Miihlhausler, Peter - Rom Ham�. 1990. Pronouns and people: The linguistic
construction of social and personal identity. Oxford: Basil Blackwell.
Muhvić-Dimanovski, Vesna. 1992. Super- kao element hibridnih složenica.
Radovi Zavoda za slavensku filologiju 27: 161-167.
Muhvić-Dimanovski, Vesna. 2005. Neologizmi: Problemi teorije i primjene.
Zagreb: FF Press.
Muravyova, IrinaA. 2007. Chukchee (Paleo-Siberian). U: Spencer - Zwicky
(eds.) 2007: 521-538.
Myers-Scotton, Carol. 2002. Contact linguistics: Bilingual encounters and
grammatical outcomes. Oxford: Oxford University Press.
Newman, Paul. 2000. The Hausa language: An encyclopedic reference gram
mar. New Haven -London: Yale University Press.
Nichols, Johanna. 1986. Head-marking and dependent-marking grammar.
Language 62: 56-119.
Nida, EugeneA. 1948. The identification ofmorphemes. Language 24: 414-
441.
Noth, Winfried. 2004 [2000]. Priručnik semiotike. Drugo izdanje. Prev.Ante
Stamać. Zagreb: Ceres.
Odden, David. 2005. Introducing phonology. Cambridge: Cambridge Uni
versity Press.
Oxford = The new Oxford dictionary of English. 2000. CD-ROM, version
3.53. Oxford: Oxford University Press.
Palmer, F. R. 2001 [1986]. Mood and modality. Second edition. Cambridge:
Panagl, Oswald. 1987. Productivity and diachronic change in morphology. U:
Dressler et al. 1987: 127-151.
Pavešić, Slavka (ed.) - Vida Barac-Grum - Dragica Malić - Zlatka Vince
[Pavešić et al.] 1971. Jezični savjetnik s Gramatikom. Zagreb: Matica
hrvatska.
Payne, John R. 1985. Negation. U: Shopen (ed.) 1985b: 197-242.
Peirce, Charles Sanders. 1991. Peirce on sings: Writtings on semiotic. Ed. by
James Hoopes. Chapel Hill -London: The University ofNorth Carolina
Press.
Peti, Mirka. 1988. Zamjenice i onomatopeje. Rasprave Zavoda za jezik 14:
139-147. [Isto: 1995. Jezikom o jezik: 91-102. Zagreb: Antibarbarus.]
Peti, Mirka. 1997-1998. Kojoj skupini imenskih riječi pripadaju pluralia tan
tum? Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 23-24: 289-312.
Peti, Mirka. 1998. Jesu li lične zamjenice osobne? Suvremena lingvistika
45-46: 39-55.
Peti, Mirka. 2001a. Jednina i množina. Drugi hrvatski slavistički kongres
[Zbornik], I: 551-555. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo.
516 • Literatura
Peti, Mirko. 2001b. Zbroj ina. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslov
lje 27: 209-250.
Peti, Mirko. 2002. Broj u glagola. Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezi
koslovlje 28: 161-179.
Peti, Mirko. 2005. I lice i osoba. U: Od fonetike do etike: Zbornik o sedamde
setogodišnjici proj dr. Josipa Silića: 133-142. Zagreb: Disput.
Pišković, Tatjana. 2009a. Dvorodne imenice u hrvatskome standardnom je
ziku. Hrvatski Kupido [Zbornik radova znanstvenog skupa s međunarod
nim sudjelovanjem, Budimpešta, 6. ožujka 2008]: 31-39. Budimpešta:
Hrvatska samouprava II. okruga.
Pišković, Tatjana. 2009b. Imeničke (novo)tvorenice sufiksom -uša u jeziku
Matka Peića. Šokačka rič 6 [Zbornik rodova znanstvenoga skupa Slavon
ski dijalekt, održanoga u Vinkovcima 14. i 15. studenoga 2008]: 213-229.
Pišković, Tatjana. 2011. Gramatika roda. Zagreb: Disput.
Popović, Mi]enko - Rajisa Trostinska. 1993. Hrvatsko-rusko-ukrajinske
jezične paralele - o morfemu-satelitu i morfemoidu-satelitu. Croatica
37/38/39: 303-309.
Popović, Milenko - Rajisa Trostinska. 2001. O morfemu satelitu u slaven
skim jezicima. U: Drugi hrvatski slavistički kongres [Zbornik], I: 573-
575. Zagreb: Hrvatsko filološko društvo.
Pound, Louise. 1914. Blends: T heir relatžon to English word formation. Hei
delberg: Carl Winter's Universitatsbuchhandlung.
Pranjić, Krunoslav. 1971. Jezik i stil Matoševe pripovjedačke proze. Rad
JAZU 361: 29-194.
Pranjković, Ivo. 1982. Klasifikacija riječi na vrste i razine gramatičke anali
ze. Radovi Zavoda za slavensku.filologiju 17: 23-30. [Isto: 1993. Hrvat
ska skladnja: 9-16. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada.]
Pranjković, Ivo. 1997. Iz tipologije konsituativnih iskaza. Tekst i diskurs
[Zbornik]: 409-415. Zagreb: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvisti
ku. [Isto: Pranjković 2001: 82-88.]
Pranjković, Ivo. 2000. Izražavanje neodređenosti/određenosti imenica u
hrvatskome jeziku. Riječki filološki dani 3: 343-350. [Isto: Pranjković
2001: 42-47.]
Pranjković, Ivo. 2001. Druga hrvatska skladnja: Sintaktičke rasprave. Za
greb: Hrvatska sveučilišna naklada.
Pranjković, Ivo. 2002. Opća načela sastavljenoga i nesastavljenoga pisanja.
Dometi XII/1-4: 53-62.
Pranjković, Ivo. 2005. Suznačne riječi i njihove vrste. Zbornik Zagrebačke
slavističke škole 2004: 19-27. Zagreb: FF Press.
Priestly, T. M. S. 2006. Slovene. U: Comrie - Corbett (eds.) 2006: 388-451.
Quirk, Randolph - Sidney Greenbaum - Geoffrey Leech - Jan Svartvik
[Quirk et a!.] 2007 [1985]. A comprehensive grammar of the English lan
guage. Twenty-first impression. Harlow, Essex: Longman.
517
Raguž, Dragutin. 1997. Praktična hrvatska gramatika. Zagreb: Medicinska

naklada.
Raimy, Eric. 2000. Remarks on backcopying. Linguistic Inquiry 31: 541-
552.
Ramat, Paolo. 2011. The (early) history oflinguistic typology. U: Song (ed.)
2011: 9-24.
Rankin, Robert - John Boyle - Randolph Graczyk - John Koontz [Rankin et
al.] 2002. Synchronic and diachronic perspective on »word« in Siouan.
U: Dixon - Aikhenvald (eds.) 2002b: 153-204.
Rebić, Adalbert. 2004. Slovnica hebrejskog jezika s čitankom (za studente
teologije i samouke). Četvrto izdanje. Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
Rijk, RudolfP. G. de. 2008. Standard Basque: A progressive grammar. Vol.
1: Grammar. Cambridge, MA - London: The MIT Press.
RNR = Dunja Brozović-Rončević - Alemko Gluhak - Vesna Muhvić-Dima
novski - Lelija Sočanac - Branko Sočanac. 1996. Rječnih novih riječi:
Mali vodič kroz nove riječi i pojmove u hrvatskim glasilima. Zagreb: Mi
nerva.
Robert = Le nouveau Petit Robert. 1996. CD-ROM, version 1.1. Paris: Dic
tionnaires Le Robert.
Robins, Robert H. 1997. A short history ojlinguistics. Fourth edition. London
- New York: Longman.
Roch-Schmidtbauer, Paulina. 1972. Pokušaj opisa imeničke deklinacije hr
vatskoga jezika. Suvremena lingvistika 5-6: 49-64.
Rothstein, Robert A. 2006. Polish. U: Comrie - Corbett (eds.) 2006: 686-
758.
Rounds, Carol H. 2009. Hungarian: An essential grammar. Second edition.
London - New York: Routledge.
Rubino, Carl. 2005. Reduplication: Form, function and distribution. U: Hurch
(ed.) 2005: 11-29.
Sadock, Jerrold M. 1986. Some notes on noun incorporation. Language 62:
19-31.
Sapir, Edward. 1978 [ 1921]. Language: An introduction to the study oj
speech. London - Toronto - Sydney - New York: Granada Publishing.
Saussure, Ferdinand de. 1922 [1916]. Cours de linguistique generale.
Deuxieme edition. Publie par Charles Bally et Albert Sechehaye. Paris:
Payot.
Saussure, Ferdinand de. 1976 [1972]. Cours de linguistique generale. Editon
critique preparee par Tullio De Mauro. Paris: Payot.
Saussure, Ferdinand de. 2000. Tečaj opće lingvistike. Uvod i komentar Tullio
De Mauro. Prev. Vojmir Vinja. Zagreb: ArTrezor naklada - Institut za hr
vatski jezik i jezikoslovlje.
Scalise, Sergio - Antonietta Bisetto. 2009. The classification ofcompounds.
U: Štekauer - Lieber (eds.) 2009: 34-53.
518 • Literatura
Scatton, Emest A. 2006. Bulgarian. U: Comrie - Corbett (eds.) 2006: 188-

248.
Schachter, Paul. 1985. Parts-of-speech systems. U: Shopen (ed.) 1985a: 3-61.
Shibatani, Masayoshi. 1985. Passives and related constructions: A prototype
analysis. Language 61: 821-848.
Shopen, Timothy (ed.) 1985a. Language typology and syntactic description.
Vol. I. Clause structure. Cambridge: Cambridge University Press.
Shopen, Timothy (ed.) 1985b. Language typology and syntactic description.
Vol. III. Grammatical typology and syntactic description. Cambridge:
Shopen, Timothy (ed.) 2007. Language typology and syntactic description.
Vol. I. Clause structure. Second edition. Cambridge: Cambridge Univer
sity Press.
Short, David. 2006. Czech. U: Comrie - Corbett (eds.) 2006: 455-532.
Siewierska, Anna. 2004. Person. Cambridge: Cambridge University Press.
Silić, Josip. 1984. Od rečenice do teksta (Teoretsko-metodološke pretpostav-
ke nadrečeničnog jedinstva). Zagreb: Sveučilišna naklada Liber.
Silić, Josip. 1991. Ustrojstvo glagolske osnove. Suvremena lingvistika 31-
32: 3-12.
Silić, Josip. 1995. Morfologija hrvatskoga jezika: Udžbenik za 2. razred
gimnazije. Zagreb: Školska knjiga.
Silić, Josip. 1998. Morfonologija hrvatskoga glagola: Tipovi osnova. Riječki
filološki dani 2: 241-274.
Silić, Josip. 2003. Ustrojstvo glagolske osnove uvjetovane glagolskovidskim
promjenama. Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2002: 16-20. Zagreb:
FF Press.
Silić, Josip. 2005. Suznačne (sinsemantične) i samoznačne (autosemantič
ne) riječi. Zbornik Zagrebačke slavističke škole 2004: 13-18. Zagreb:
FF Press.
Stlić, Josip - Ivo Pranjković. 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazi
je i visoka učilišta. Zagreb: Školska knjiga.
Simeon, Rikard. 1969. Enciklopedijski rječnik lingvističkih naziva. Vol. 1-11.
Zagreb: Matica hrvatska.
Skok, Petar. 1971-1974. Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezi
ka. Vol. I-IV. Eds. Mirko Deanović - Ljudevit Jonke - Valentin Putanec.
Zagreb: JAZU.
Sneddon, James Neil. 1996. Indonesian: A comprehensive grammar. London
- New York: Routledge.
Sočanac, Lelija - Orsolya Žagar-Szentesi - Dragica Dragičević - Ljuba Da
bo-Denegri - Antica Menac - Anja Nikolić-Hoyt [Sočanac et al.] 2005.
Hrvatski jezik u dodiru s europskim jezicima: Prilagodba posuđenica.
Zagreb: Nakladni zavod Globus.
519
Song, Jae Jung (ed.) 2011. The Oxford handbook oj linguistic typology.
Oxford: Oxford University Press.
Spencer, Andrew. 1991. Morphological theory: An introduction to word
structure in Generative Grammar. Malden, MA - Oxford: Blackwell Pu
blishers.
Spencer, Andrew. 2007. Morphophonological operations. U: Spencer - Zwicky
(eds.) 2007: 122-143.
Spencer, Andrew - Amold M. Zwicky (eds.) 2007 [1998]. The handbook oj
morphology. Malden, MA - Oxford - Carlton, VIC: Blackwell Publi
shing.
Stanić, Milija. 1949. Tipovi imeničkih deklinacija našeg jezika. Rad JAZU
278: 195-212.
Starčević, Šime. 1812. Nova rics6slovica iliriscka. Tarst: Slovima Gaspara
Weis. [Faksimilski pretisak: Zagreb 2002.]
Stemberger, Joseph Paul. 1981. Morphological haplology. Language 57:
791-817.
Stephens, Janig. 1993. Breton. U: Ball - Fife (eds.) 1993: 349-409.
Stevanović, Mihailo. 1956. Imperativne složenice. Naš jezik, nova serija,
VIII/1-2: 6-18.
Stevanović, Mihailo. 1970 [1964]. Savremeni srpskohrvatski jezik. I: Uvod,
fonetika, morfologija. Drugo izdanje. Beograd: Naučna knjiga.
Stonham, John T. 2007. Nuuchahnulth double reduplication and stratal Opti
mality Theory. The Canadian Journal ojLinguistics = La revue canadien
ne de linguistique 52/1-2: 105-130.
Stump, Gregory T. 2005. Word-formation and inflectional morphology. U:
Štekauer - Lieber (eds.) 2005: 49-71.
Stump, Gregory T. 2006. Heteroclisis and paradigm linkage. Language 82:
279-322.
Stump, Gregory T. 2007. Inflection. U: Spencer - Zwicky (eds.) 2007: 13-
43.
Swahili grammar = Kiswahili grammar. http://mwanasimba.online.fr/E_
TABLE.htm.
Šimunović, Petar. 2006. Hrvatska prezimena. Treće, izmijenjena i dopunjeno
izdanje. Zagreb: Golden marketing - Tehnička knjiga.
Škaljić, Abdulah. 1973. Turcizmi u srpskohrvatskom-hrvatskosrpskom jeziku.
Treće izdanje. Sarajevo: Svjetlost.
Škarić, Ivo. 2009. Hrvatski izgovor. Zagreb: Nakladni zavod Globus.
Šojat, Antun. 2009 [1969-1971]. Kratki navuk jezičnice horvatske: Jezik
stare kajkavske književnosti. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jeziko
slovlje.
Štekauer, Pavol -Rochelle Lieber (eds.) 2005. Handbook ojword-formation.
Dordrecht: Springer.
520 • Literatura
Štekauer,Pavol - Rochelle Lieber (eds.) 2009. The Oxford handbook ojcom

pounding. Oxford: Oxford UniversityPress.
Šulek, Bogoslav. 1879. Jugoslavenski imenik bilja. Zagreb: Troškom Jugo
slavenske akademije znanostih i umjetnostih, Tiskom Dioničke tiskare.
Tafra, Branka. 1998. Konverzija kao gramatički i leksikografski pojam. Filo
logija 30-31: 349-361. [Isto: Tafra 2005: 99-114.]
Tafra, Branka. 1999. Oba, obadva. U: Tafra 2005: 11-38.
Tafra, Branka. 2000a. Leksičko značenje i kategorija broja. U: Tafra 2005:
125-136.
Tafra, Branka. 2000b. Lice i osoba. Jezik 47: 95-105. [Isto: Tafra 2005: 55-
66.]
Tafra, Branka. 2000c. Morfološka obilježja brojevnih riječi. Rasprave Insti
tuta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 26: 261-275. [Isto: Tafra 2005: 39-
53.]
Tafra, Branka. 2000d. »Nepravilnici« u hrvatskoj gramatici i rječniku. Rječki
filološki dani 3: 465-476. [Isto: Tafra 2005: 67-82.]
Tafra, Branka. 2001a. Lice osobe. Jezik 48: 145-147.
Tafra, Branka. 2001b. Razgraničavanje roda i spola (gramatički i leksiko
grafski problem). Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 27:
251-266. [Isto: Tafra 2005: 83-98.]
Tafra, Branka. 2005. Od riječi do rječnika. Zagreb: Školska knjiga.
Tafra, Branka. 2007. Broj i rod ispočetka. Filologija 49: 211-233.
Tafra, Branka -Petra Košutar. 2009. Rječotvomi modeli u hrvatskom jeziku.
Težak, Stjepka. 1977-1978. Upotrebna vrijednost imperfekta u suvremenom
hrvatskom književnom jeziku. Jezik 25: 2-12, 42-53.
Težak, Stjepka. 1980-1981. Genitiv množine imenica vrste e s višesuglasnič
kim osnovnim završetkom. Jezik 28: 1-15.
Težak, Stjepka. 1982. Vokativ jednine imenica e vrste. Radovi Zavoda za sla
vensku filologiju 17: 31-42.
Težak, Stjepka. 1984-1985. Pridjevsko-zamjenički alomorfi. Jezik 32: 33-
43.
Težak, Stjepka. 1986-1987. O vokativu. Jezik 34: 89-92. [Isto: 1990. Hrvat
ski naš svagda(š)nji: 83-87. Zagreb: Školska knjiga.]
Težak, Stjepka. 1989-1990. Instrumental jednine imenica vrste i. Jezik 37:
33-39.
Težak, Stjepka - Stjepan Babić. 1966. Pregled gramatike hrvatskosrpskog
jezika za osnovne i druge škole. Zagreb: Školska knjiga.
Težak, Stjepka - Stjepan Babić. 1992. Gramatika hrvatskoga jezika: Pri
ručnik za osnovno jezično obrazovanje. Sedmo izdanje. Zagreb: Školska
knjiga.
Tihonov, Aleksandr Nikolaevič. 2002. Sovremennyj russkij jazyk: Morfemika
- Slovoobrazovanie - Morfologija. Moskva: Citadel'-trejd.
521
Tkalčević, Adolfa Veber. 1873. Slovnica hervatska za srednja učilišta. Drugo

izdanje. Zagreb: Troškom spisateljevim; Tiskom dioničke tiskare u Za
grebu.
Tkalčević, Adolfa Veber. 1876. Slovnica hrvatska za srednja učilišta. Treće
izdanje. Zagreb: Troškom spisateljevim; Tiskom dioničke tiskare u Za
grebu.
Topping, Donald M. 1973. Chamorro reference grammar. With the assistan
ce ofBemadita C. Dungca. Honolulu: The University Press of Hawaii.
Townsend, Charles E. 1975 [1968]. Russian word-formation. Corrected re
print. Columbus, OH: Slavica Publishers.
Trask, Robert Lawrence. 1992. A dictionary oj grammatical terms in lingui
stics. London -New York: Routledge.
Trask, Robert Lawrence. 1996. A dictionary oj phonetics and phonology.
London -New York: Routledge.
Urbanczyk, Suzanne. 2005. Enhancing contrast in reduplication. U: Hurch
(ed.) 2005: 211-237.
Van Langendonck, Willy. 2007. Iconicity. U: Geeraerts - Cuyckens (eds.)
2007: 394--418.
Van Valin, Jr., Robert D. 2001. An introduction to syntax. Cambridge: Cam
Vidović Bolt, Ivana. 2011. Fleksija.pl: Promjenjive vrste riječi u poljskom
jeziku. Zagreb: FF Press.
Vince-Marinac, Jasna. 1990. Kategorija živosti u hrvatskom jeziku. Suvreme
na lingvistika 29-30: 143-152.
Vince-Marinac, Jasna. 1992. Vrste riječi i genitivno-akuzativni sinkretizam.
Vinja, Vojmir. 2006. Gramatika španjolskog jezika s osnovama španjolsko
-francusko-talijanskog uspoređenja. Deveto izdanje. Zagreb: Školska
knjiga.
Vogel, Petra M. -Bemard Comrie (eds.) 2000. Approaches to the typology oj
word classes. Berlin -New York: Mouton de Gruyter.
Vukušić, Stjepan - Ivan Zoričić - Marija Grasselli-Vukušić [Vukušić et al.].
2007. Naglasak u hrvatskome književnom jeziku. Zagreb:Nakladni zavod
Globus.
Walchli, Bemhard. 2005. Co-compounds and natura! coordination. Oxfard:
Oxfard University Press.
WALS = Martin Haspelmath - Matthew S. Dryer - David Gil - Bemard
Comrie (eds.) 2005. The world atlas oj language structures. Oxfard:
Oxfard University Press. [Isto: http://wals.infa]
Watkins, T. Arwyn. 1993. Welsh. U:Ball - Fife (eds.) 1993: 289-348.
Watters, John R. 2000. Syntax. U: Heine -Nurse (eds.) 2000: 194-230.
Webster = Merriam-Webster's collegiate Dictionary. 1996-1997. Tenth edi-
tion. CD-ROM, version 3.1.1.401. Springfield, MA: Merriam-Webster.
522 • Literatura
WOLD = Martin Haspelmath - Uri Tadmori (eds.) 2009. World loanword

database. Munich: Max Planck Digital Library. [http://wold.livingsour
ces.org/]
Woodbury, Anthony C. 2002. The word in Cup'ik. U: Dixon -Aikhenvald
(eds.) 2002b: 79-99.
Woolford, Ellen. 2006. Lexical case, inherent case, and argument structure.
Linguistic Inquiry 37: 111-130.
Wurzel, Wolfgang U. 1987. System-dependent morphological naturalness in
inflection. U: Dressler et al. 1987: 59-96.
Yamasaki-Vukelić, Hiroshi. 2006. Kratka gramatika japanskog jezika. U:
Japansko-hrvatski hrvatsko-japanski rječnik: 289-320. Zagreb: Naklada
Nediljko Dominović.
Yu,Alan C. L. 2007. A natura! history of infixation. Oxford: Oxford Univer
sity Press.
Zemskaja, ElenaAndreevna. 1973. Sovremennyj russkij jazyk: Slovoobrazo
vanie. Moskva: Prosveščenie.
Zett, Robert. 1968-1969. O problematici složenica tipa »nogomet«. Jezik 16:
103-110.
Zima, Luka. 1880. Figure u našem narodnom pjesničtvu s njihovom teorijom.
Zagreb: JAZU.
Zovko Dinković, Irena. 2007. Dative altemation in Croatian. Suvremena lin
gvistika 63: 65-83.
Zwicky, Amold M. 1977. On clitics. Bloomington, IN: Indiana University
Linguistic Club.
Zwicky,Amold M. 1985. Clitics and particles. Langauge 61: 283-305.
Zwicky,Amold M. - Geoffrey K. Pullum. 1983. Cliticization vs. inflection:
English n 't. Language 59: 502-513.
Kazalo imena
Ackema,Peter 89,90,405 Babukić,Vjekoslav 27,129,216,

Aikhenvald, Alexandra Y. 6,7,12, 439,494,496
22-24 Bagić,Krešimir 47,92,124,132
Anderson, Stephen R. 6,17,86,103, Bailey, Charles-James N. 410
llO, lll,149,175,182,199, Baker,Mark C. ll2,201,202,210,
201,202,207,232-235,241, 245
245,247,265,267,296,299, Ball,Martin J. 474
323,326,329,333-335,340, Barić,Eugenija 4,9,36,43,44,47,
343,347-349,352,353,355,389 52,53,61,64,65,69,74,81,
Anić,Vladimir 47,226,273,275, 87, 102, ll2,120,179,183,185,
286,290,349,391,441,491 206,217-221,227,231,237,
Aristotel 105,159 246,253,255,265,269,270,
Aronoff,Mark ll,32,87,124,133, 273,275,284,293,309,320,
364,365,386,428 321,324,332,342,359,366,
Ashton,E. O. 108,295,302,318 367,370-372,469,480,494
Ayto, John 45 Baron Cohen, Sacha 448
Baudouin de Courtenay, Jan Ignacy
Babić, Stjepan 9,20,44,52,63-66, Niecislaw 2,31,32
69,77,81,82,85-87,102,123, Bauer,Laurie 1, ll,12,18,23,36,
124,127,136,137,139,140, 38,55,56,58,62,64,66,68,70,
143,177, 184,185,196,198, 81,85,87,102,103, ll6, ll8,
206,211,216,217,219,225, 124,136-138,152,155,156,
237,269,275,281,309,312, 158,161,162,166,365,366,
320,338,360,366,368,369, 376,377,380,389,397,410,
378,379,381,424,469,480 417,420,424,428--430,432,
Babić,Zrinka v. Jelaska,Zrinka 435,440,457
524 • Kazalo imena
Beard,Robert 86 Carstairs-McCarthy,Andrew 77,

Beaugrande,Robert-Alain de 410 157,162,166,167,365,410,
Beeks,Robert S. P. 68,339 424,427,432
Belaj,Branimir 165,204,342 Chomsky,Noam 3,92,138,156,
Benveniste,Emile 105,323,325 158,265,365
Bhat,D. N. S. 84,214,321,324- Chung, Sandra 183,189-191
327,329,330,333-337,339- Clark,Eve V. 134
341,345,347,356,357 Clark,Herbert H. 134
Birtić,Matea 384 Claudi,Ulrike 337
Blagus Bartolec,Goranka 277 Comrie,Bemard 6,72,150,156-
Blake,Barry J. 175,247,249,256- 158,183,184,186,188-191,
258,261,264,298 207,208,211
Bloomfield,Leonard 2,5,12,17, Corbett, Greville G. 112,166,168,
22,32,33,74,113,362,377 200,234,235,238-240,279,
Booij,Geert 1,36,38,58,62,64, 286,288,290,293,306,307,
66-68,81,226,365 353,368
Borat v. Baron Cohen, Sacha Coseriu,Eugenio 411
Bopp,Franz 2,146,216 Cowgill,Warren 390
Brabec,Ivan 217 Creissels,Denis 295
Bratulić,Josip 451 Croft,William 162,232,299,413
Bresnan,Joan 405 Crusoe,Robinson 413
Brlobaš,Željka 183,185 Crystal, David 37,60,64,227
Broselow,Ellen I. 392,393 Cuoq,Jean-Andre 348
Brown,Dunstan 75
Brozović,Dalibor 9,256,263,275, Čaušević,EkremJ6,21,83,84,
282,360,370,459,498 107,144,149,194,195,197,
206-208,212,245,259,290,
Budmani,Pero 217,494
476,483
Budor,Karlo 193,458
Čmorizac Hrabar 451
Buhler,Karl 321,343
Bukva, Sejo 291 Ćiril 451
Butt,Miriam 17,171-173,175,208,
249,254,257,263,265,267, Daniel,Michael 247
400 Darwin,Charles 2,95,147
Bybee, Joan L. 75,157,162-166, Della Bella,Ardelio 269
177,196,198,337,412,420, Di Sciullo,Anna Maria 22,24,133
421,427,432,435,451
Dimmendaal,Gerrit J. 51
Canastrelli,Philippo 83 Dionizije Tračanin 25
Carroll, Lewis 95,407 Dixon,R. M. W. 2,6,7,12,16,17,
Carstairs,Andrew v. Carstairs- 22-24,173-176,179,189,205,
-McCarthy,Andrew 231,232,234,239,240,258,
525
259,262,293,295,296,301, Gries, Stefan Th. 397

303,326,348,352,353 Grimm,Jacob 2
Dobrovsky,Josef 216 Gruber,Jeffrey S. 248,249
Doležal,Pavel 216 Gvozdanović,Jadranka 465
Dressler,Wolfgang U. 152,410, Gvozdev,Aleksandar Nikolaevič
411,413,415,421-426,432 341
433
Dryer,Matthew S. 158,160,205 Hagege,Claude 328,343,346
Dufriche-Desgenettes,Alain 32 Haiman,John 190,319,410,417,
Dukat, Zdeslav 206,473 423
Dumbo Bumbo 95 Halle,Morris 133
Halliday,M. A. K. 343
Đurić,Rajko 415 Ham, Sanda 198
Hamm,Josip 451
Ferguson,Charles A. 465
Harre,Rom 353
Fife,James 474
Harris,Alice C. 59
Filipović,Rudolf 452-454
Harris,Zellig S. 2,43,74,361
Fillmore,Charles J. 248,249
Hasan,Ruqaiya 343
Florschiitz,Josip 217,269,494
Haspelmath,Martin 1,12,15,39,
Fortescue,Michael 151,257,26l
58,62,75,83,103, l lO,137,
Frampton,John 83,92 139,152,209,210,254,263,
Frege,Friedrich Ludwig Gottlob 265,298,432
421 Haugen,Einar 452
Friedman,Victor A. 242,301 Head,Brian F. 353-355
Hegel,Georg Wilhelm Friedrich 147
Ganenkov,Dmitry 247
Heidegger,Martin 131
Genette,Gerard 414
Heine,Bemd 337
Gerdts,Donna B. 72,73
Helias,Petar 26
Giv6n,Talmy 249,350,423,442
Henderson,John 92
Gluhak,Alemko 194,447
Hewitt,George 59,176,202,339,
Goethe,Johann Wolfgang von 2
474
Gorski,Oton 74,76,82,206,213,
Hjelmslev,Louis 247,256,411
259,297,477,478
Hockett,Charles F. 2,3,34,37,44,
Gortan,Veljko 74,76,82,206,213,
46,81,89,122,237,290,361
259,297,477,478
380
Graffi,Georgio 145
Homer 139,407
Greenberg,Joseph H. 3,55,60, l lO,
Homer v. Simpson, Homer
l l 3,145,147,153-162 165
Hopper,Paul J. 96,105,435,438,
234,235,326,327,385:398:
442-444,452
416,420,426,465-484
Hrabar v. Čmorizac Hrabar
Grevisse,Maurice 88,213
Hraste,Mate 217 Kašić,Bartol 26,269

Humboldt,Wilhelm von 146,147, Katamba,Francis 1,11,35,36,39,
321,414,438 47,61,64,66,67,72,79,89,
Humpty Dumpty v. Dumbo Bumbo 98,103,106,110,152,165,166,
Hiinnemeyer, Friedericke 337 182,188,190,202,208,210,
213,232,244,264,384,387,
Ingkaphirom,Preeya 57,93,236, 394,398,400,402,403
355 Katičić,Radoslav 183,253
Ingram,David 326 Kavanjin,Jerolim 89
Inkelas, Sharon 84,390 Keenan, Edward L. 200,204,205,
Ivić,Milka 82,391 209,323,326,329,333-335,
Ivšić, Stjepan 82,129,139,216, 340,343,347-349,352,353,355
242,330,418,439,441-443, Kempf, Zdzislaw 247
447,450,460,497 Kiyomi, Setsuko 389
Iwasaki, Shoichi 57,93,236,355 Klaić,Bratoljub 98
Klajn,Ivan 63,64,70,81,111,319-
Jackendoff, Ray 84,249,390 321,336,343,346,350,353,
Jacobsen,William H. 214 369,370,378
Jagić,Vatroslav 216 Klavans,Judith L. 98
Jakobson,Roman 2,159,323,410, Koneski,Blaže 242,301
412,416 Konfucije 148
Jauk-Pinhak,Milka 2 Konstantin Ćiril v. Ćiril
Jelaska,Zrinka 9,11,22,183,216, Kordić,Snježana 82,338,339
219,225-227,375,376,384, Kostelić,Ivica 354
402,425,433 Košutar,Petra 23,60,61,80
Jespersen,Otto 8,137,265,319, Kovačec,August 465,474-476,
321,323,325,414,441,450 481,482
Ježić,Mislav 2 Kovačić,Marko 452
Johnson,Mark 409,416 Kunzmann-Miiller,Barbara 332
Jones,John Morris 28,114,235,
477 Lakoff,George 239,409,416
Jones,William 2 Lass,Roger 78,362,363
Joseph,Brian D. 435 Laszl6, Bulcsu 471
Jurišić,Blaž 273,460 Leskien,August 216
Li, Charles N. 24,106,148,149,
Kačić,Miro 5,22,172,175,176, 166,188,303,341
356,358,375 Lieber,Rochelle 58
Karadžić,Vuk Stefanović 6,152 Lončarić,Mijo 436
Karlsson,Fred 247,258,260-262, Lyons,Christopher 241,242,443
472 Lyons,John 5,34,104
527
Mac Eoin,Gear6id 299 Mohanan,K. P. 377

Maddieson,lan 158 M0nnesland,Svein 183
Malchukov,Andrej 257 Moravcsik,Edith A. 389,398,465
Malkiel,Yakov 60,64 Mrazović,Pavica 437
Marantz,Alec 392,393 Miihlhausler, Peter 353
Maretić,Tomo 6,63,65,69,90, Muhvić-Dimanovski,Vesna 124
139,217,218,222,269,280, Miiller,Max 2
309,331,357,359,360,367, Muljačić,Žarko 37
369,447 Muravyova,Irina A. 151
Marinković,Ranko 131,136,369 Myers-Scotton,Carol 452
Marković,Ivan 26,61,68,94,111,
133,135,295,296,303,304, Neeleman,Ad 89,90,405
333,355,391,397 Newinan,Paul 60,75,83,295
Martinet,Andre 2,23,33,35,43, Nichols, Johanna 170,239
52,167 Nida,Eugene A. 48,74,361
Matasović,Ranko 6,27,55,158,170, Noth,Winfried 34,412,415,416
173,206,214,239,243,247,273, Novak,Slobodan 138
286,301,309,330,331,340,376,
398,420,436-439,450,452,460, Ockham, William 37
474,478,497 Odden,David 362
Matoš,Antun Gustav 219, 440 Opačić,Nives 183
Matras,Yaron 452
Matthews, Peter H. 1,64, 103,398 Pacak,Tomislav 397
Mayerthaler,Willi 152,410,411, Palmer,F. R. 190-195,213
413,415,420,424-426,429, PaIJ.ini 2,17
471 Parčić,Dragutin A. 284
Mayrhofer,Manfred 68,70 Pauš,Pavao 74,76,82,206,213,
Mažuranić,Antun 8,27,49,71,77, 259,297,477,478
223,269,299,300,320,340 Pavešić,Slavko 273
McCarthy,John J. 152,385-388, Pavičić,Jurica 397
392-397,399,400,403 Payne,John R. 197
Merčep,Tomislav 354 Peić,Matko 131
Metod(ij) 451 Peirce,Charles Sanders 412,413,
Mihaljević,Milan 376,377,384, 415,416,421
395,401 Peti,Mirko 198,320,323
Miklošič,Franc 216 Piper,Predrag 31
Mithun,Marianne 72,158,191, Pišković,Tatjana 131,277,286,289
195,210,214,243,335,346, Platon 148,414
348,467 Popović,Milenko 60
Mohammed,M. A. 51,253,318, Pound,Louise 95
350,400 Pramot,Kukrit 93
Pranjić,Krunoslav 440 Schlegel,August Wilhelm von 146,

Pranjković,Ivo 18,28,36,66,69, 147
83,112,120,124,153,181,185, Schlegel,Karl Wilhelm Friedrich
216-219,221,223,227,255, von 145
256,259,263,269,275,310, Schleicher,August 2,147,216
314,320,324,356,360,367, Shibatani, Masayoshi 209
374,376,484,493 Siewierska,Anna 56,172,199,
Priestly,T. M. S. 327 317,318,325-329,346-348,
Prince,Alan S. 388,394-397,400, 352-355
403 Silić,Josip 28,36,66,69,107,112,
Priscijan 26 120,124,135,153,181,185,
Pullum, Geoffrey K. 98,368 216-219,221-223,225,227,
255,256,259,269,275,314,
Quirk,Randolph 76,79,80,84,87, 320,324,356,360,367,371,
97,115,189,207,213,289,297, 374,376,484,493
318,319,345,368,457,483,485 Simeon,Rikard 6,37,45,48,52,
61,64,66,68,70,74,85,195,
Raguž, Dragutin 47,120,206,216, 212,234,256,298,299
219,225,246,275,320,332, Simpson,Homer 407
494 Skalička,Vladimir 426
Ramat,Paolo 145 Skok,Petar 45,91,222,332,357,
Rambo 448 369,439,446,497
Rankin,Robert 14,151 Slamnig,Ivan 132,135
Rebić,Adalbert 253,323,387 Smith,Adam 145
Rijk,Rudolf P. G. de 66,75,105, Smolensky,Paul 400
173,212,257-262,297,299, Sneddon,James Neil 59,60,389
301,334,345,349,443,474 Sočanac, Lelija 452
Robins,Robert H. 1,2,25,26,145 Spencer,Andrew 61,86,92,200,
Rounds,Carol H. 78,144,202,247, 207,208,210,211,257
259-263,417,466,483,485 Stampe,David 41O
Rubino,Carl 389 Starčević, Šime 269
Stemberger,Joseph Paul 89,137
Sadock, Jerrold M. 72
Stephens,Janig 114,115,235,301,
Sandino,Augusto Cesar 459
474
Sapir, Edward 46,104,147,148,
Stevanović,Mihailo 67
154,389,451
Stonham,John T. 1,11,35,36,39,
Saussure,Ferdinand de 31,407,
47,61,64,66,67,72,89,92,
413,414,435,441
98,103,106,110,152,165,166,
Scatton,Emest A. 242
182,188,190,202,208,210,
Schachter,Paul 180,182,232,236, 213,232,244,264,361,387,
296,319 394,398,400,402,403
529
Stulli,Joakim 447 Van Langendonck, Willy 412,418,

Stump,Gregory T. 103,111,114, 423
115,182,232 Van Valin,Jr.,Robert D. 173,208,
Swadesh,Morris 46 227,232,249,252,253,267
Vennemann,Theo 362,410
Šafarik,Pavol Jozef 216 Vergilije,Publije Maron 98
Šenoa,August 306 Vidović Bolt,Ivana 138,317,355,
Šimunović,Petar 129,447 436,437
Škaljić,Abdulah 452 Vince-Marinac,Jasna 277,338
Škarić,Ivo 395 Vinja, Vojmir 285,334,349
Škiljan,Dubravko 25 Vondrak, V aclav 216
Šojat,Antun 436 Vukadinović,Zora 437
Šoljan,Antun 95 Vukušić,Stjepan 276,315
Šulek,Bogoslav 6
Walchli,Bernhard 68,69
Tafra,Branka 23,60,61,80,81, Watkins,T. Arwyn 235,477
198,286,320,484,488,491 Watters,John R. 201,244,347
Tesniere,Lucien 227 Weinreich,Uriel 452
Težak, Stjepko 269 Whitney,William Dwight 414
Thatcher,Margaret 354 Wilberforce, Samuel 95
Thompson, Sandra A. 24,105,106, Wilbur,Ronnie B. 391
148,149,166,188,303,341 Williams,Edwin 22,23,67,133
Tihonov,Aleksandr Nikolaevič 45, Woodbury,Anthony C. 21
138 Wurzel,Wolfgang U. 410,429--431
Timberlake,Alan 183,189-191
Tkalčević,Adolfo Veber 27,217, Yamasaki-Vukelić, Hiroshi 166,
220,359,360,367,496 195,253
Tolkien,J. R. R. 234 Yu,Alan C. L. 97,398,403,404,
Toma iz Erfurta 26 407
Topping,Donald M. 61,210,299,
Zemskaja,Elena Andreevna 45,52,
389
86,123
Trask,Robert Lawrence 11,32,36,
Zima,Luka 165
60,64,79,81,92,210-212,227,
Zoll,Cheryl 84,390
234,298,346
Zovko Dinković,Irena 208
Traugott,Elizabeth Closs 96,435,
Zwicky,Amold M. 95,97,98,368
438,442--444,452
Trostinska,Rajisa 60 Žagar,Anka 68,133,139
Žic Fuchs,Milena 5
Ultan,Russel 403
Živković, Sreten 217
Kazalo jezika
Kratice: AFR-A = afro-azijski, ALT = altajski, AUS-A = austro-azijski,

AUSN = austronezijski, B-S = balto-slavenski, E-A = eskimsko-aleutski,
E-ATH = ejačko-athapaskanski, 1-1 = inda-iranski, IE = indoeuropski, K-T
= karensko-tibetski,M-P = malajsko-polinezijski,N-D = naško-dagestanski,
N-KG = nigersko-kongoanski,N-KO = nigersko-kordofanski,N-S = nilo-sa
harski,P-N = pama-njunganski,S-T = sino-tibetski,U-F = ugro-finski.
abhaški (abhaško-adigejski; Abhazija,Gruzija) 170

agta (AUSN,M-P,zapadni; Filipini) 393
akadski (AFR-A,semitski,sjeverni) 383
albanski (IE) 242,436,474,482
aleutski jezici (E-A; Aleutski otoci,Beringovo more) 249
algonkijski jezici 170,238,245,347
aljawarra (P-N,arandijski,dijalekt arande; središnja Australija) 16,17
angami (S-T,K-T,tibetsko-burmanski; sjeveroistočna Indija) 339
anglo-saksonski v. staroengleski
annamite v. vijetnamski
arabana (P-N,karnijski; jezero Eyre,Australija) 258,259
aramejski (AFR-A, semitski, sjeverni) 385
aranda (arrernte) (P-N,arandijski; središnja Australija) 92
arapski (AFR-A, semitski, jugozapadni) 62, 147, 152, 154, 159, 242, 295,
298,299,326,385-389,440,473
arbore (AFR-A,kušitski; Etiopija) 235,419
arrernte v. aranda
532 • Kazalo jezika
australski jezici 6,16,17,22,83,92,112,158,159,172-175,189-191,205,

214,234,239,240,257-259,301,348,352,470
avarski (ALT,turkijski,bulgarski; jezik Avara) 247
avarski (N-D,dagestanski; Dagestan,Rusija) 247
avestički (IE,iranski,istočni) 146
aweti (aueto) (tupijski, tupi-gvarani; Mato Grosso,Brazil) 470
baltijski jezici (IE,B-S) 242,304

bandjalang (bundjalung) (P-N; krajnji istok Australije) 205
bantuški jezici (N-KO, N-KG, središnji) 7, 51, 58, 102, 108, 170, 191, 201,
202,208,244,394,483
barbarefzo (čumaški; Kalifomija,SAD) 210
baskijski 28, 55, 66, 75, 105, 107, 145, 159, 172, 173, 211, 212, 228, 257-
262,297-299,301,334,345,349,443,474,475,482
bayso (AFR-A,kušitski; Etiopija) 235
bemba (N-KO,N-KG,središnji,bantuški; Zambija) 334
bengalski (IE,I-I,indoarijski/indijski; Bangladeš,Indija) 172,267,268
berberski jezici (AFR-A) 7
botocudo (krenak) (makro-ge; Mato Grosso,Brazil) 470
boumaa (AUSN, M-P, središnja-istočni, fidžijski dijalekt; Fidži) 232, 234,
326,353
bretonski (IE,keltski,otočni,britski) 114,115,235,301,333,419,474-476,
479
bugarski (IE,B-S,slavenski,južni) 242,247,256,436,460
burmanski (S-T,K-T,tibetsko-burmanski; Burma) 188,355
burušaski (Kašmir,Indija i Pakistan) 196,202,301
carrier (na-dene,E-ATH,athapaskanski; Britanska Kolumbija,Kanada) 467

chamorro (AUSN, M-P, zapadni; Marijanski Otoci, Guam) 61, 210, 299,
390
chewa v. čičeva
coahuilteco v. koahuilteko
crow v. krou
cup 'ik (E-A,eskimski,dijalekt jupika; Aljaska) 20
cutuhil (majanski; Gvatemala) 170
čadski jezici (AFR-A) 7,346,347,482

čakavski (IE,B-S,slavenski,južni) 272,419,450,460
češki (IE,B-S,slavenski,zapadni) 20,145,333
čičeva (N-KO, N-KG, središnji, bantuški, dijalekt jezika nyanja; Malavi)
208,209
533
čikaso (muskogijski; Oklahoma,SAD) 202

čimakvanski jezici (Oregon,SAD) 158
čukotski (čukči) (čukotsko-kamčatski, sjeverni; Čukotski poluotok, krajnji
sjeveroistok Rusije) 6, 72, 73,150,151,172,173
čuvaški (ALT,turkijski,bulgarski; Čuvaška,istočno od Moskve, Rusija) 466
dakota (lakata) (suški; Sjeverna i Južna Dakota, Montana, SAD) 14, 405
dali (jezici Daly River) (ne-P-N; Arnhemova zemlja,Australija) 234
dani (dani-kverba; Nova Gvineja,Indonezija) 190
danski (IE, germanski,sjeverni/skandinavski) 242, 443, 474
diyari (P-N,karnijski; jezero Eyre,Australija) 214
djaru (P-N, jugozapadni; Sjeverna pustinja,Australija) 258
djirbal (dyirbal) (P-N, djirbalski; krajnji sjeveroistok Australije) 173-175,
190,238-240,337
dravidski jezici (Indija) 238, 258, 298, 324, 325,354,478
ejagham (ekoi) (N-KO, N-KG, središnji, bantuški; Nigerija, Kamerun) 201,

244
engleski (IE,germanski,zapadni) 8,15,23,28,42,45--49,68,73, 74,76,77,
79, 80, 83-85, 87-89, 92-95, 97, 98, 100, 104, 112, 115, 129, 130, 131,
133,136,137,144,145,148,153-157,159,164,171,185,189,195,199,
204,207,208,211,213,215,226,228,232,237,241,246,248,253-255,
274,289,290,297-302,305,313-315,319,321,325,328,332,334,335,
341, 345, 346, 348-350, 354, 355, 364, 365, 368, 369, 381, 396, 397,
399--401,405,407,414,415,417,418,420,421,425,428,429,440--442,
448,450,452--459,461,462,465,473,481,483--485
eskimo v. inuit
eskimski v. inuit
eskimsko-aleutski jezici 6, 72, 145, 150, 151, 155,172,214,257,335,348,
396
estonski (uralski, U-F,finski) 149,472
etruščanski (etrurski) (predrimska Italija) 478
farsi v. perzijski
fidžijski (AUSN, M-P,središnja-istočni; Fidži) 232, 234, 303, 326, 353
filipinski jezici (jezici Filipina; AUSN, M-P,zapadni) 173, 210, 334, 393
finski (uralski, U-F, finski) 247, 258,260-263, 472
francuski (IE, italski, romanski) 8, 20, 23, 33, 34, 44, 46, 68, 71, 74, 82,
86-89, 93, 136, 157, 199, 213, 215, 228, 238, 240, 241, 246, 272, 285,
302,313,319,321,323,328,332,333,343,348-350,353,355,400,401,
411,414,418,433,438,440,442,444,445,447,449,453,455,458,475,
477,481,482
fula(fulbe,peul,pulaar,fulfulde)(N-KO,N-KG,zapadnoatlantski; Senegal,
Gvineja,Gvineja Bisau,Nigerija,Kamerun ...)108,240,241
galski(IE,keltski,kontinentalni)475
gamale(S-T,K-T,tibetsko-burmanski,dijalekt jezika kham; Nepal)329
gegijski v. albanski
gelski v. škotski
germanski jezici(IE)2,64,78,349,424,429,441,442,475,482
godoberi(N-D,dagestanski; Dagestan,Rusija)337
gokana(N-KO,N-KG,središnji; Nigerija)347
gotski (IE,germanski,istočni)146
grčki(IE)2,3,7,17,25,46,48,52,83,91,95,106,146,147,150,206,207,
212,233,249,256,381,390,436,440,452,456,457,473,475,481
grenlandski v. inuit
gruzijski (kartvelski; Gruzija)59,60,172,176,202,339,474
guana(aravakanski/maipuranski; Mato Grosso,Brazil)470
gvajmi (guaym[) (čibčanski; Panama)345
haitski kreolski (kreolski; Haiti)411

hausa(AFR-A,čadski,zapadni; Nigerija,Niger,Benin)60,75,83,238,295,
482
hebrejski (AFR-A, semitski, sjeverni) 11,62, 147, 152, 253, 323, 326, 385-
387,457
hidaca (hidatsa) (suški; Sjeverna Dakota,SAD)151,152
hiligaynon(AUSN,M-P,zapadni; Filipini)390
hindski(IE,I-I,indoarijski/indijski; Indija)172
hotentotski jezici(khoi-sanski,jezici Hotentota)7,148,482
hua(Istočno visočje; Papua Nova Gvineja)190,319,320
igbo(ibo)(N-KO,N-KG,središnji; Nigerija)188,295
ilokano(AUSN,M-P,zapadni; Filipini)210,390
indoeuropski jezici l-3,17,26,31,48,57,75,79,146,153,189,206,207,240,
241,256,257,267,294,320,324,332,333,383,385,390,398,407,444
indonezijski (AUSN,M-P,zapadni; Indonezija)59,60,389,414
inguški(N-D,naški; Ingušetija i Čečenija,Rusija)170
inuit (E-A, eskimski; sjeverna Aljaska, Kanada, Grenland) 6, 72, 145, 150,
151,154,155,172,214,257,258,261
irakv (iraqw) (AFR-A,kušitski; Tanzanija)327
irokijski jezici(sjeveroistok SAD-a,jugoistok Kanade)170,243
irski(IE,keltski,otočni,goidelski)159,299,474
islandski(IE,germanski,sjeverni/skandinavski)242,349,443
535
jakutski (ALT, turkijski, sjeverni; Saha, Jakutija, istočni Sibir, Rusija) 154,
155
japanski(Japan) 159,166,195,211,236,253,254,304,355,401,402,452
javanski(AUSN,M-P,zapadni; Java,Indonezija) 146,355
jidinj (yidinj)(P-N,jidinjski; krajnji sjeveroistok Australije) 189,259
jidiš (IE, germanski, zapadni; jezik srednjovjekovnih njemačkih Židova,
poslije proširen istočnom Europom) 84
jokuc (yokuts) (Kalifomija,SAD) 152
joruba(N-KO,N-KG,središnji; Nigerija) 156,188,295,479
jukagirski(krajnji istok Sibira,Rusija) 196
jumanski jezici(Kalifomija,Arizona,SAD) 329,471
jupik(E-A,eskimski; Aljaska) 6,20,72,150,196,257,335,396
kajkavski (IE, B-S, slavenski, južni) 21, 207, 224, 256, 272, 354, 371, 391,
419,436,460,461,481,490
katalonski(IE,italski,romanski) 458
kalžana V. sape
kalkatungu(P-N,kalkatungu; središnja-istočna Australija) 258
kamaiura(tupijski; Amazonija,Brazil) 405
kamrupi (IE,I-I,indoarijski/indijski,dijalekt asamskoga; Assam,Indija) 84
kannada(dravidski,južni; jugozapadna Indija) 84,324
karipski jezici 158
kavijski (kawi) (AUSN,M-P) 146
kavkaski jezici(ne-IE,ne-ALT jezici Kavkaza) 170,202,238,247,257,267
kečua (Peru, Bolivija, Ekvador) 55,145,170,473
keltski jezici(IE) 28,114,235,333,474--476
kham v. gamale
khmerski(AUS-A,istočni,mon-khmerski; Kambodža) 57
khoi-sanski jezici(jug Afrike, Namibija,Angola,Bocvana,JAR) 7,148
kiksht v. višram
kimrički v. velški
kinande v. nande
kineski(mandarinski)(S-T,sinitski,kineski; Kina) 5,24,106,108,145-149,
159,166,188,236,303,304,319,341,414,452
koahuilteko (coahuilteco,pajalate) (Meksiko,Teksas,SAD) 474
korejski(Koreja) 236,355,452
krenak v. botocudo
krou (crow) (suški; Montana,SAD) 151
kušitski jezici(AFR-A) 7,235,327
kutenai(Britanska Kolumbija,Kanada,Idaho,SAD) 83,84
kvakijutl (kwak'wala) (vakašanski; otok Vancouver, Britanska Kolumbija,

Kanada) 150,196,335,467
kvilejt (quileute) (čimakvanski; krajnji sjeverozapadni vrh SAD-a) 334
lački (N-D,dagestanski; Dagestan,Rusija) 238, 247

lakota v. dakota
larike (AUSN,M-P, središnjo-istočni; Molučki otoci,Indonezija) 234
latinski (IE,italski) 2,3,10, 25, 26,46,52,55,57,60,74,76,77,82,83,95,
97, 98, 145, 147, 148, 150, 153, 158, 159, 171,195,204,206,212,213,
215,224,228,238,239,259,260,263,264,297,298,302,355,363,381,
390,398,415,417,438,440,442,447,456-458,466,475,477-479,481
latvijski v. letonski
lele (AFR-A,čadski,istočni; Čad) 347
letonski (latvijski) (IE,B-S,baltijski) 242
lezgijski (N-D,dagestanski; Dagestan,Rusija) 247,267,336,345
litavski (IE,B-S,baltijski) 146, 242,326,327
luganda (N-KO,N-KG,središnji,bantuški; Uganda) 149,165
lugbara (N-S,šari-nilski; Uganda,DR Kongo) 473
lužički,lužičkosrpski (IE,B-S,slavenski,zapadni) 461
lyele (N-KO,N-KG,središnji; Burkina Faso) 336
mađarski (uralski, U-F, ugrijski) 16, 21, 78, 144, 145, 149, 162, 168, 202,
247,259-263,289,305,414,417,418,453,456,466,481,483,485
majanski jezici (Srednja Amerika) 159,170,245,472
makedonski (IE,B-S,slavenski,južni) 242,247,256,301,436,�3,460
--
malajalamski (dravidski,južni; jugozapadna Indija) 325
malajski (AUSN,M-P,zapadni; Malezija) 389
malajsko-polinezijski jezici (AUSN) 210,234,389,390,398
malgaški (AUSN,M-P,zapadni; Madagaskar) 7, 210,334,477
mandarinski v. kineski
manipuri (S-T, K-T, tibetsko-burmanski; sjeveroistočna Indija, Bangladeš)
340
maorski (AUSN,M-P,središnjo-istočni; Novi Zeland) 158,390
maricopa (jumanski; Arizona,SAD) 329
marrithiyel (ne-P -N,dali; Amhemova zemlja,Australija) 259
maršalski (AUSN,M-P,središnjo-istočni; Maršalovi Otoci) 234,390
mijanmarski v. burmanski
mivok (Kalifomija,SAD) 152
mlabri (AUS-A,istočni,mon-khmerski; Tajland,Laos) 404
mletački (IE,italski,romanski) 414
537
mohočki (mohawk) (irokijski; jezero Ontario,Kanada)158, 329

mongolski (ALT,mongolski,zapadni; Mongolija)55
mupun (AFR-A,čadski,zapadni; Nigerija) 347
mura-piraha (mura piraha) (muranski; Amazonija,Brazil)326,341
nama (khoi-sanski,hotentotski; Namibija,JAR)482

nande (N-KO,N-KG,središnji,bantuški; DR Kongo) 394, 395
nauatl (nahuatl) (uto-aztečki; Meksiko)72,150,202
navaho (na-dene, E-ATH, athapaskanski, apački; Novi Meksiko, Arizona,
SAD)162,164,165,170,171,177
nepalski (IE,I-I,indoarijski/indijski; Nepal) 355
nez perce (sahaptijski; Idaho,SAD)210
ngiti (N-S,šari-nilski; DR Kongo)81
nigersko-kongoanski jezici (N-KO; Afrika)7,108,294, 336, 346,347,482
nilo-saharski jezici 7, 325, 346,473
nkore v. runyankore
nootka v. nutka
novogrčki v. grčki
novogvinejski jezici (ne-AUSN jezici Nove Gvineje) 6, 159, 172, 189, 190,
214,294,470,471
nukuoro (AUSN,M-P,središnja-istočni; Nukuoro,Mikronezija) 390
nutka (nuu-chah-nulth) (vakašanski; otok Vancouver,Britanska Kolumbija,
Kanada)61,106,403
nyanja v. čičeva
njemački (IE,germanski,zapadni)13,15,21,45,46, 49,58,64,73,78,79,

82, 88, 94, 131, 138, 146, 154, 199, 209, 212, 215, 228, 238, 241, 247,
254,264,267,302,308,309,313,314,341,348-350,354,355,414,415,
418,429-431,433,434,440-442,453-456,477
odžibva (ojibwa) (algički,algonkijski; Velika jezera,Kanada)162,238, 348
pajalate v. koahuilteko
pajute (južni pajute)(uto-aztečki; Utah,Arizona,SAD)104,105
pali (IE,I-I,indoarijski/indijski) 57
pandžapski (IE, I-I, indoarijski/indijski; Pandžab, Indija i Pakistan) 68, 69,
172,254
papago ('o 'odham) (uto-aztečki; Arizona,SAD,Meksiko)86
perzijski (farsi)(IE,iranski,zapadni; Iran i okolne zemlje)2,84,154,158
peul v. fula
piraha v. mura-piraha
poljski(IE, B-S, slavenski, zapadni) 20, 32, 45, 67, 68, 138, 228, 238, 239,
269,284,317,355,433,436,437,445,460
porno(Kalifornija, SAD) 214
port essington(tasmanijski?) 470
portugalski(IE, italski,romanski) 285, 355
potavatomi (algički, algonkijski; jezera Eire i Huron,Kanada) 348
praindoeuropski(IE) 1, 79, 83,206,216,330,333,339,390,398,422,438,
497
praslavenski(IE, B-S, slavenski) 27, 45, 48, 126, 127, 233, 309, 340, 366,
373,422,427,428,436-439,460,497,498
quileute v. kvilejt
romanski jezici(IE,potomci latinskoga) 26,71,145,207,212,285,349,350,

424,438,442,475,477
romski(IE, I-I,indoarijski/indijski) 415
rumunjski(IE, italski,romanski) 145,242,443,482
runyankore(N-KO,N-KG,središnji,bantuški; Uganda) 202
ruski(IE,B-S,slavenski,istočni) 60,71,73, 86,93,114,138, 155,156,2'84,
311,341,342,420,428,433,434,436,447,455,460,461,475,484
saanich(sališki; otok Vancouver,Britanska Kolumbija, Kanada) 92

sališki jezici(otok Vancouver,Britanska Kolumbija,Kanada) 92, 158, 170
sama(AUSN, M-P,zapadni; Filipini) 173
samoanski(AUSN, M-P, središnja-istočni; Samoa) 393
sanskrt(IE, I-I, indoarijski/indijski) 2, 3, 17, 57, 68, 69, 146, 147, 150, 154,
155, 172
santee(suški,dijalekt dakote; Južna Dakota,SAD) 243
sape (arutani-sape; Venezuela) 470
semitski jezici(AFR-A) 7, 10,11,62,147,152,212,383,385-387,392,393
seneka(irokijski; Velika jezera,Kanada, SAD) 243
sijamski v. tajski
sinhalski(sinhaleški)(IE,I-I,indoarijski/indijski; Šri Lanka) 205,345
siouan v. suški
siuški v. suški
slavenski jezici(IE,B-S) 68, 77, 85, 107, 138, 139, 186,189,207,215,235,
239,242,246,256,266,269,276,277,281,283,285,295,296,304,331,
349,350,436,438,459-462,482,493
slovenski(IE, B-S, slavenski, južni) 326, 327, 349, 350,436,442,460,461,
477,481,490
so(N-S,šari-nilski; Uganda) 325
539
somalski (AFR-A,kušitski; Somalija) 465

sora (AUS-A,munda; Orissa,sjeveroistočna Indija) 474
sorowaha (aravakanski/maipuranski; Amazonija,Brazil) 318
srednjoengleski v. engleski,staroengleski
srpski (IE, B-S,slavenski, južni) 6-8, 14, 67,111,141, 318, 339, 353, 378,
437,443,444,458-460
staroengleski (anglo-saksonski) 48,154,157,450,485
starofrancuski v. francuski
starogermanski v. engleski,njemački
starogrčki v. grčki
staroirski v. irski
starojavanski v. javanski
staronordijski (IE,germanski,sjeverni/skandinavski; jezik Vikinga) 475
staroslavenski (IE,B-S,slavenski,južni) 7,48,126,146,216,268,309,310,
371,439,441,442,451,473,497,498
sumerski 1
sundanski (AUSN,M-P,zapadni; Java,Indonezija) 390
SUruwahĆI V. sorowahĆI
suški jezici (Sjeverna i Južna Dakota,Montana,SAD) 12,14,151,152,170,
243
svahili (N-KO, N-KG, središnji, bantuški; Tanzanija, Kenija, Uganda,
Mozambik,Somalija ...) 20,51,108,149,154,155,208,209,237,244,
253,295,302,318,348,350,400,401
škotski (gelski) (IE,keltski,otočni,goidelski) 474

španjolski (IE, italski, romanski) 64, 71, 90, 137, 164, 185, 268, 285, 334,
349,350,353,414,440,442,458,459
štokavski (IE, B-S, slavenski, južni) 13, 27, 130, 219, 224, 395, 419, 428,
436,460-462,490
tabasaranski (N-D,dagestanski; Dagestan,Rusija) 238,247

tagaloški (AUSN,M-P,zapadni; Filipini) 210,334
tajski (dajski/tai-kadai,tajski; Tajland) 55,57,92,93,145,236,249,355
talijanski (IE, italski, romanski) 15, 55, 68, 71, 91, 94, 139, 228, 349, 369,
414,429,457-459,477
tamilski (dravidski,južni; Indija, Šri Lanka) 68,238,258,478
tibetski (S-T,K-T,tibetsko-burmanski; Tibet,Kina,Nepal) 172
tibetsko-burmanski jezici (S-T,K-T) 298,329,339,340
· tigak (AUSN,M-P,središnja-istočni; P apua Nova Gvineja) 390
tigrinja (AFR-A,semitski,jugozapadni; Eritreja,Etiopija) 212
timugon murut (AUSN,M-P,zapadni; sjeverni Borneo,Malezija) 398
tok pisin (pidžin; Papua Nova Gvineja) 411

torlački (IE, B-S,slavenski, južni) 460
toskijski v. albanski
turski (ALT, turkijski,južni; Turska) 16,21,55,62,83,84,91,107,108,144,
145,149,154,156,159,162,168,194,195,197,206-208,212,245,259,
260,289,290,305,314,391,427,452-456,476,483
tuskarora (irokijski; jezera Eire i Ontario,Kanada) 243
udijski (N-D,dagestanski; Dagestan,Rusija) 96,97

ulwa (misumalpanski; Nikaragva) 397, 398
uralski jezici 247, 267, 472
urdski (urdu) (IE, 1-1,indoarijski/indijski; Pakistan) 172,254
utski (ute) (uto-aztečki; Colorado,SAD) 350
vakašanski jezici (otok Vancouver, Britanska Kolumbija, Kanada) 158, 170,

335
vašo (Kalifomija, Nevada, SAD) 83, 84,214
vedski (IE, 1-1,indoarijski/indijski) 172
velški (kimrički) (IE,keltski,otočni,britski) 28,114,115,159,235,419,474,
476,477
vijetnamski (AUS-A, istočni, mon-khmerski; Vijetnam) 68, 148, 154, 155,
177,236,355,452
vilenjački (izmišljeni jezik u djelu J. R. R. Tolkiena) 234
višram (činukanski; Oregon,Washington, SAD) 191
vorora (ne-P-N?, vororanski; Kimberly,sjeverozapad Australije) 348
walmatjarri (P-N,jugozapadni; središnja-sjeverna Australija) 259

wardaman (ne-P-N, gunvingju; Amhemova zemlja,Australija) 262
washo v. vašo
west greenlandic eskimo v. inuit
wishram-wasco v. višram
worora v. vorora
yidinj v. jidinj
yokuts v. jokuc
zapotek (otomaguanski; Meksiko) 196,479
I
Kazalo pojmova
Napomena: Da bi Kazalo bilo uporabljivije i da bi moglo poslužiti kao nado

mjestak za glosar, navedena su u njemu načelno samo ona mjesta na kojima
se pojam ili termin definiraju ili pobliže opisuju .
abesiv (padež) 262 afiksoid 52

abilitativ (način) 196 agens (uloga) 250, 253
ablativ (padež) 259, 260 agentiv (uloga) 249
ablaut v. prijevoj aglutinacija 145, 149
abrevijacija 93 agluti.nativni jezik 149
actor v. opći vršilac agreement v. slaganje
adaptacija v. transmorfemizacija akronim 93
adesiv (padež) 262 Aktionsart 185
adicija (brojevna) v. zbrajanje aktiv (stanje) 203, 204
aditivni morf 86 akuzativ (padež) 255
adjektivizacija 81 akuzativ mjere 496
adjunkt (dodatak) 228 akuzativni jezik 171
adjutativ (stanje) 212 alativ (padež) 261
adresant v. govornik alomorf 38
adresat v. sugovornik alomorfija 39
adverbijal v. priložak alternanta v. alomorf
adverbizacij a 82 amalgam 33, 44, 45
afereza 88 amalgamirani morf v. amalgam
ajfection v. vokalska harmonija ambigvitetnost (naravna
afiks 50 morfologija) 423
542 • Kazalo pojmova
ambifiks 60 avalentni glagol v. valentnost

amreflita 69 aversiv (padež) 259
anafora 343 avoidance style 352
analitički jezik v. izolativni j.
analogija 448 bab 386
anchor v. klitika baby talk 425
andecedent 344 back-formation v. unatražna tvorba
animacy v. živost bahuvrihi 70
antikauzativ (stanje) 211 balkanski jezični savez 145,436
antipasiv (stanje) 205 baza (brojevna) 474
apelativ v. opća imenica baza (osnova) 53
aplikativ (stanje) 208-210 benefaktiv (padež) 258
apofonija v. prijevoj benefaktiv (uloga) 251
apokopa 88 bezlični glagoli 199,200,349,350
aproksimativ (stupanj) 299 hinyan 152,386
apsolutiv (padež) 257 biunikatnost (naravna morfologija)
apsolutiv (stupanj) v. pozitiv 423
apsolutivno-ergativni jezik v. blend v. stapanje; stopljenica
ergativni j. blokade v. zapreke
apsolutni komparativ 298 broj (glagolski) 200
apsolutni padež 144 broj (imenički) 233,234
apsolutni superlativ 298 broj (vrsta riječi) 463
apsolutno glagolsko vrijeme v. adverbalni 466
vrijeme apsolutni 466
apstraktnost (morfema) 363 diskursni 466
arbitrarnost znaka 34,413,414 distributivni 466
argument(dopuna)228 kardinalni (glavni) 484
argumentna struktura 228 kontekstualni 466
arhifonem 262 ordinalni (redni) 486
artikuliranost jezika (Martinet) 33 partitivni 466
arza (slog) 395 zbirni 488
aspekt v. vid brojevna imenica 487
aspektualnost 185 brojevna riječ 436
atomi (brojevni) 469 brojevni klasifikator 236,237,467
augmentativ (imenički) 240,241 brojevni pridjev 490
augmentativnost (vid) 185 brojevni sustav 464
autoanafora 345,346 brojevni tekstni konektor 492
autonomna sintagma 23 brojka 464
autorsko mi 353 brother-in-law-jezik 352
autosegmentalna fonologija 383 budućnost (vrijeme) 186-188
543
case stacking v. gomilanje padeža deminutiv (imenički) 240, 241

casus obliquus 246, 265 deminutiv (stupanj) 301
casus rectus 246,265 deminutivnost (vid) 185
cilj (uloga) 251 deontička modalnost 192
cirkumfiks 58-60 deponentni glagoli 206
cirkumfiksacija 58 derivacija 1 O1
cirkumstancijal (stanje) 210 fleksija i derivacija 122
citatni oblik 1 O,11 derivacija v. izvod
clipping 88 derivacija v. izvođenje
co-compound 69 derivacijski afiks 52,122
cognizer v. doživljavač derivat v. izvedenica
common gender v. opći rod derivativni afiks v. derivacijski a.·
complex42 design features v. odredbena
concord v. slaganje obilježja
congruence v. slaganje destination v. odredište
constituent v. sastavnica determinativna složenica v.
core v. gramatička uloga subordinativna s.
cranberry-morf 45,46 deziderativ (način) 195
cranberry-riječ 45,46 dijateza v. stanje
dijeljenje (brojevno) 479
čestotnost 126,425,432 dinamička modalnost 192
dionica (tier) 383,384,387
daljinski refleksivi 344,345 direction v. smjer; pravac
dativ (padež) 255 diskontinuirani morf 42-44
dativ (uloga) 349, 251 diskontinuirani morfem 43
dative alternation v. dativna smjena diskontinuirani označitelj 33,43
dative shift v. dativna smjena diskursna uloga 322, 347
dativna smjena 208 distal ( demonstrativnost) 335
decimalni sustav (brojevni) 474 distributiv (padež) 259
defectiva adjectiva 77 distributivnost (vid) 185
defectiva casibus 77 ditranzitivni glagoli 229
defectiva numero 76,77 divizija (brojevna) v. dijeljenje
defektivnost 75-77,206 dječji jezik 91,291,356,391,430,
deiksa v. deiktičnost 432,433,450
deiktičnost 343-347 djelomična akuzativnost 176
dekadski sustav v. decimalni s. djelomična ergativnost 175
deklarativ v. indikativ DM-jezik 169-171
deklinacija 243 dodatak v. adjunkt
deklinacijske vrste 243,268,304, dometak v. sufiks
309 dopuna v. argument
delativ (padež) 260 doseg (prooblika) 332
doseg (uloga) 252 Endung 51

doživljavač (uloga) 250 endocentrična složenica 69
družilac (uloga)253 endofora 343,344
dual233 endoklitika 96
dubinski prikaz/postava 37,362 endokliza 96
uvjet jedinstvenosti dubinskoga enklitika 96
prikaza 362 enkliza 96
dubitativ (način) 196 entrappement v. zarobljenost
duga množina 274 epicen 287
dummy 228,350 epistemična modalnost 192
duodecimalni sustav (brojevni) 474 ergativ (padež) 257
duplifiks 83 ergativni jezik 172
durativnost (vid) 185 ergativnost 172-175
dvandva 68 djelomična 175
dvojina v. dual morfološka 173
dvo-lični jezik 338,339 sintaktička 173
dvomjesni glagoli v. rekcija etički dativ 352
dvostruka fleksija 16,17,111 evaluativ (način) 196
dvostupanjski sustav evidencija! (način) 195,196
(demonstrativa) 333 evidencijalna modalnost 192
dvovalentni glagoli v. valentnost evitativ (padež) 259
dvovidni glagoli 184 experiencer v. doživljavač
extent v. doseg; mjera; opseg;
echo form v. ječni oblik razmjer
efektor (uloga) 252
egzocentrična složenica 70 facu/te du langage 411
egzofora 343,344 faithfulness v. vjernost
ekonomičnost v. gospodamost faktitiv (stanje) 212
ekscesiv (stupanj) 299 faktitiv v. učinak
ekskluzivna zamjenica 325 faktitiv (uloga) 249
ekspletivna infiksacija 399 fazni glagoli 182
ekvativ (padež) 257 finitivnost (vid) 185
ekvativ (stupanj) 299 finitni oblici 199
elativ (padež) 260 jlag v. padežni obilježivač
elativ (stupanj) 298 fleksija 101
elipsa 15,18,90,318,319 fleksija i derivacija 122
sastavnice riječi 15,18 fleksijski afiks 50-52,122
riječi i teksta 90,318,319 flektivni afiks v. fleksijski a.
embrayeur v. preključivač flektivni jezik 150
emoter v. doživljavač jlipping 92
ending 51 fonem 9,33
545
fonestem 380 gramatička uloga 203,265

fonestezija 380 jezgrena (care) 265
fonetska riječ v. fonološka r. rubna (peripheral) 265
fonološka riječ 19 gramatički nastavak v. nastavak
foričnost 343-347 gramatika 3,22,122
formant v. morf gramatika zavisnosti 227
frekventnost v. čestotnost gramatikalizacija 444
funkcionalni pomak v. konverzija
futur.(vrijeme) 186-188 habitualnost (vid) 184,185
fuzija v. amalgam hapaks 132
fuzija v. fuzijski jezik haplologija 89
fuzija v. stapanje hermafrodit v. stopljenica
fuzijski jezik v. flektivni j. heteroanafora 345,346
heterogen 288
general number v. opći broj heteroklit 288
generalizacija v. poopćivanje hibrid (hibridna imenica) 287
generaliziranost v. poopćenost hijerarhija v. ljestvica
generalnost (Bybee) 165 hipokoristik 87
generativna lingvistika 3,124, HM-jezik 169-171
158,203,265,266,364,365 homerovska infiksacija 407
genitiv (padež) 255 homonimija (morfološka) 48,49,
glagol 179 423
glagoliki pridjev 303 homonimija v. zapreke
glava (sintagme) 169,227 honorifik 354
glavni broj v. broj hortativ (način) 195
goal v. cilj host v. klitika
going-on 472 humanity v. ljudskost; osobnost
gomilanje padež� 16,17
ideofon 295
gospodarnost 34,167-169,319,
idionim v. vlastita imenica
427,432,465
ikon (znak) 413
govorna uloga v. diskursna u.
ikoničnost 412-421
govornik (adresant) 198,199,322,
323 dijagramatička 414-421
metaforička 414,415
izvor obavijesti 346
slikovna 414,415
prenosilac obavijesti 346
ilativ (padež) 260
govornik (izvorni govornik) 9,133,
378 ime v. vlastita imenica
imenica 231
gradacija v. komparacija
immediate constituent v. sastavnica
gtamatem v. fleksijski afiks
imparisilabična deklinacija v.
gramatička riječ 11
nejednakosložna d.
imperativ (način) 193 izvođenje (derivacija,rječogradna) 55

imperativna složenica 67,462 izvor(ište) (uloga) 251
imperfektivni (vid) 183,184
indeks (znak) 413 jamb 396
indeksičnost 421 jat (odraz jata) 373,374
indikativ (način) 192 ječni oblik 84
inesiv (padež) 262 jedincati morf 45
infiks 60,398 jedincatost fleksije 16,131
infiksacija 60,398,399 jednakosložna deklinacija 275
infinitni oblici 199 jednina v. singular
ingresivnost (vid) 185 jednomjesni glagoli v. rekcija
inherentna (unutarnja) obilježja jednostupanjski sustav
111 (demonstrativa) 333
inkluzivna zamjenica 325 jednovalentni glagoli v. valentnost
inkoativnost (vid) 185 jezične univerzalije v. univerzalije
inkorporacija 150 jezik davalac 452
inkorporativni jezik 150-152 jezik primalac 452
instrument v. sredstvo judger v. prosuđivač
instrumental (padež) 256 jusiv (način) 194
instrumental (uloga) 249
intenziv (stupanj) 299 kalkiranje 452
intenzivnost (vid) 185 kanonski oblik 1O
interfiks 63 kardinalni broj v. broj
interjekcionalizacija 82 katafora 343-345
interkalacija 385 kauzal (padež) 259
interogativ (način) 196 kauzativ (stanje) 211
intranzitivni glagoli 229 klasa v. razred
introfleksija 152,385 klasifikator v. brojevni klasifikator
introflektivni jezik 152 klitika 95-100
irrealis 190-192 jednostavna 98
ishodišnica 22 posebna 98
ishodišnik 22 kognitivna lingvistika 416
isolatability v. izdvojivost kohezija 13
iterativnost (vid) 185 kohorta v. model k .
izdvojivost 17 koinonim v . opća imenica
izolativni jezik 148,149 komitativ (padež) 258
izolirani jezik 149 komparacija 296-302
izomorfizam 423 ekvativnosti 300
izvedenica (derivat) 55 inferiomosti 3O 1
izvod (derivacija,površinskoga superiomosti 300
prikaza) 37
547
komparativ (padež) 298 kreativnost 133

komparativ (stupanj) 297 kreol 410
komplementarna distribucija 38 krnji futur 90
kompozicija v. slaganje krnji perfekt 90
kompozit v. složenica kumulacija morfema v. amalgam
komutacija 35 kvadr(ij)al 234
koncesiv (način) 196 kvaternalni sustav (brojevni) 474
kondicional (način) 193
konfiguracijska (strukturna) langue 31,411
obilježja 112 left-dislocation 209
konfiks 52 leksem 9
konfiksacija 52 leksička jedinica 22
kongruencija v. slaganje leksička morfologija 377,403
konkatenacija 55 leksički morf v. korijen
konkatenativni postupci 55 leksija 5
konkomitativ (padež) 258 leksikon 9,22
konkretnost (morfema) 363 leksikonski članak 22
kontaminacija 449 lice 198,347
kontinuirani morf 42 1. lice 199,322,347
kontinuiranost (vid) 184 2. lice 199,322,347
kontrast v. opreka 3. lice 199,338,347
konverzija 81 4. lice 347,348
konjugacija 197 5. lice 348
konjugacijske vrste 197,215 lični oblici v. finitni o.
konjunkcionalizacija 82 lični obilježivač (marker) 348
konjunktiv v. subjunktiv linearni postupci 55
koordinativna složenica 68 listem 22
koordinirana složenica v. logički subjekt 176,267
koordinativna s. logoforička zamjenica 346,347
kopulativna složenica v. lokalistička pretpostavka 263
koordinativna s. lokat'fv (padež) 256
kopulativni glagoli 181 lokativ (uloga) 249
koreferencija 344
ljestvica broja 234
koreferencijski indeks 11O, 344
ljestvica fleksijskih padeža 264
korijen 50
ljestvica gramatikaliziranosti 96
korijenski morf v. korijen
ljestvica kategorijalnih metafora
kostur v. okosnica
337
kovanica v. novokovanica
ljestvica općeg trpioca 252
kraljevsko mi 353
ljestvica općeg vršioca 252
kratica v. akronim
ljestvica potencijalnoga vršioca 175
ljestvica slaganja 306 morfologizacija 444

ljestvica živosti 200 morfom 121,364
ljudskost 239,418,419 morfonem 262
morfonologija 39
major (vrste riječi) 26 morfosintaktička riječ v.
makrouloga 252 gramatička r.
malefaktiv (uloga) 251 motherese 425
malina v. paukal mother-in-law-jezik 352
markedness v. obilježenost motivacional (padež) 259
Markierheit v. obilježenost mu/ti-pro-drop-jezik 349
markiranost v. obilježenost multiplikacija (brojevna) v.
medij v. mediopasiv množenje
medijal (demonstrativnost) 335
mediopasiv (stanje) 206 načelo fleksijske štedljivosti 167
mention v. spominjanje načelo gospodarnosti paradigme
metafonija v. prijeglas 167
načelo kongruentnosti sustava 431
metateza 91-93,396, 397
načelo stabilnosti razreda (klase)
metrički vremenski sustav
431
191
način (glagolski) 191
mi iz skromnosti 353
način (uloga) 252
mikrouloga 252
namjera (uloga) 251
minimalna riječ 395
naravna morfologija 410
minor (vrste riječi) 26
naravnost 410,411
mishka/386
naslonjenica v. enklitika
mjera (uloga) 252
nastavak 50-52
mjesto (uloga) 251
naturalness v. naravnost
množenje (brojevno) 471
Natiirlichkeit v. naravnost
množina v. plural
navezak 46,47
mocija 302
near 1 v. proksimal
modalni glagoli 181
near 2 v. medija!
modalnost 191
near 3 v. distal
model kohorte 56
neakuzativni glagoli 229,250
moguća riječ 123,134 nebudućnost (vrijeme) 189
momentalnost (vid) 185 necesitativ (način) 195
monem 33 neergativni glagoli 229
mora 384,388, 394 negativ (način) 196
morf37 nejednakosložna deklinacija 275
morfem 36 nekonkatenativni postupci 55,
morfem satelit 60 383,384
morfologija 4 nelični oblici v. infinitni o.
549
nelinearna morfologija 55,383,384 obligatoriness v. obaveznost

nelinearni postupci 55,383,384 oblik (imenički,shape) 240
nenaglasnica v. klitika oblik riječi 9
neodređenost v. određenost oblikotvorni afiks v. fleksijski a.
neoklasična složenica 66 oblique v. padež
neologizam 132 obvijativ (lice) 348
neotuđivost v. otuđivost Ockhamova (Occamova) britva 37
neprogresivni (vid) 184 odredbena obilježja (ljudskoga
neprošlost (vrijeme) 189 jezika) 34,122
neprozirnost v. prozirnost odredbena složenica v.
nerekurzivnost v. rekurzivnost subordinativna s.
neriječ 123 odredište (uloga) 251
nesvršeni v. imperfektivni određenost (imenička) 241,330
neupravni govor213 određenost (pridjevska) 242,309-
nomen appellativum v. opća 311
1memca određenost (zamjenička) 330,336
nomen proprium v. vlastita imenica oduzimanje (brojevno) 478
nominativ (padež) 255 ograničenje (optimalnosna teorija)
nominativno-akuzativni jezik v. 400
akuzativni j. okazionalizam 131
nonce word v. okazionalizam okončanie 5 l
nova riječ 132 okosnica (konsonantska) 152,384,
novokovanica 132 386,387
novotvorenica v. neologizam oni iz poštovanja 354
null-subject-jezik 228,349 onomatopeja 380,391,413--416,
nulta derivacija v. konverzija 433
nulti morf 38,366-368 opaque(ness) v. prozirnost
opći broj 234
obaveznost 11O opći rod 287
obilježenost (markiranost) opći trpilac (makrouloga) 252
Jakobson 159 opći vršilac (makrouloga) 252
naravna morfologija 41O opozicija v. opreka
optimalnosna teorija 401 opreka 35,361
obilježja slaganja 111, 112 opseg (uloga) 252
objektiv (uloga) 249 optativ (način) 193
objektiv v. pripadak optimalni oblik 401
oblična osnova v. baza optimalnosna teorija 400
oblični afiks v. fleksijski a. ordinalni broj v. broj
obličnica 9 osoba v. lice
obligativ (način) 195 osobnost 198,239,277,337,487
osnova v. baza perifrastična komparacija 19,299,

otuđivost 242 300
otvorenost (ljudskoga jezika) 3 perifrastični oblik 18,168
otvorenost (morfološka) 125 perifraza 18,182
overcounting 472 perifrazni glagoli 182
overt gender 238 peripheral v. gramatička uloga
perkolacija 67,420
pacijens (uloga) 249,250 perlativ (padež) 261
padež 247 permisiv (način) 196
dubinski i površinski 247-249, permutacija v. komutacija
255 pidžin 410
gramatički i semantički 264,265 pig latin 92
izravni i kosi 265 pivot v. stožer
strukturni i inherentni 265 plodnost 125
zavisni i nezavisni 246,247 plural 233
padežni jezik 256 aproksimacije 325
padežni obilježivač (marker) globalni 234
253-255 nehomogeni 325
padežni oblik 255 pluralia tantum 76,273,280-282,
pantivnost (vid) 185 491
paradigma 12 PNG-obilježivač 198
paragoga 47 počestičenje v. partikularizacija
parametar komparacije 297 poglagoljenje v. verbalizacija
paraprefiks 66 poimeničenje v. supstantivizacija
parasinteza 52 pokretni vokal 46,47
parasufiks 66 pokretnost v. mocija
parentese 425- polaritet 196
parisilabična deklinacija v. polisintetički jezik 150-152
jednakosložna d. polisinteza 150
parole 31,411 polusponski glagoli v.
partikularizacija 82 semikopulativni g.
partitiv (padež) 258 pomoćni glagoli v. kopulativni g.
pasiv (stanje) 204,205 poopćenost 125
path v. put poopćivanje 449
paukal 234 popr(ij)edloženje v.
pauza v. stanka prepozicionalizacija
perceiver v. doživljavač popridjevljenje v. adjektivizacija
perfekt (vrijeme) 186-188 popriloženje v. adverbizacija
perfektivni (vid) 183 portmanteau morph v. amalgam
perifrastična deklinacija 19 posjednik (uloga) 252
551
posjedovano (uloga) 252 prezentativ 343

possessor v. posjednik pridjev 293
possessor raising 208 prigodnica v. okazionalizam
possessum v. posjedovano prihvaćena riječ 134
postcedent 344 prijeglas 77-79
postfiks 47 prijelaznost 229
postojeća riječ 123,134 prijevoj 79,80
potencijalna riječ v. moguća r. priložak (uloga) 253
poticaj(nik) (uloga) 250 primalac (uloga) 251
pouzvičenje v. interjekcionalizacija pripadak (uloga) 253
poveznica (brojevna) 472 prislonjenica v. proklitika
povezničenje v. privativ (padež) 262
konjunkcionalizacija prividni subjekt 350
povratna zamjenica v. zamjenica PRO 349
povratni glagoli 342,343 pro 228,349
povratni prooblik v. prooblik pro-drop-jezik 228,349
površinski prikaz/postava 37,362 produktivnost
pozamjeničenje v. fleksijska 118
pronominalizacija individualna 131
pozitiv (stupanj) 297 jezične zajednice 131
pravac (uloga) 251 ljudskoga jezika 3,34, 122,123
pravilo desne ruke 67 morfološka 124,125
pravo prvokupa 134 proforma v. prooblik
pravopisna riječ 7 progresivni (vid) 184
prazni morf 46 proizvodnost v. produktivnost
predikacija 183 proklitika 96
predmetak v. prefiks prokliza 96
prednaglasnica v. proklitika proksimal (demonstrativnost) 335
predvrijeme (vrijeme) 187 proksimativ (lice) 348
pre-emption v. pravo prvokupa promjena referencije 214
prefiks 57 pronominal v. zamjenica
prefiksacija 57 pronominalizacija 82
prefiksoid 66 prooblik 319,329
preklapanje referencije v. demonstrativni 333
promjena r. interogativno-indefinitni 336
preključivač 323 refleksivni 340,341
premet(anje) v. metateza relativno-anaforički 336
preobrazba v. konverzija proprijetiv (padež) 258
prepozicionalizacija 82 prosekutiv (padež) 261,262
pretpostavka jednosmjernosti 452 prosuđivač (uloga) 252
prezent (vrijeme) 186-188 proširak osnove 47
prošlost (vrijeme) 186-188 relator v. padežni obilježivač

prozirnost (transparentnost) 11 O, relevantnost (Bybee) 164
421 repeticija 15,391,409
prozodijska morfologija 394 replika 454
pseudopasiv (stanje) 211 resegmentacija v. reanaliza
psovka 23 rezonance (Hockett) 380
pučka etimologija 447 riječ 5,6
punktualnost (vid) 185 riječ v. vrste r.
purpose v. svrha; namjera rijek 183
purposiv (padež) 259 rječnički članak v. leksikonski č.
put (uloga) 251 rječničko blago v. leksikon
rječnik v. leksikon
rabbit talk 92 rječogradba 54
radikalni morf v. korijen rječogradni postupci 54,55
različnica 9 rječotvorba 54
razlomljena akuzativnost v. rječotvorje 54
djelomična a. rječotvorni afiks v. derivacijski a.
razlomljena ergativnost v. rod (glagolski) 201
djelomična e. rod (imenički) 237,286
razmjer (uloga) 252 rod (pridjevski) 305
razred (klasa) (imenički) 237-240
realis 190-192 sadašnjost (vrijeme) 186-188
realizirana riječ v. postojeća r. sagitalni morf 328
reanaliza 443 samoispravljanje 20
recipijens (uloga) 251 sastavnica
reciprocitativ (stanje) 207,208 krajnja 32
redni broj v. broj neposredna 32,33
redukcija Gezična) 318 sativnost (vid) 185
reduplikacija 83,84,389-392 sem 37
reduplikant 83,392 semantička uloga 248,249
refleksiv (stanje) 206,207 semantički prototipovi
refleksivna zamjenica v. zamjenica imenički 232
refleksivni glagoli v. povratni g. glagolski 180
refleksivni prooblik v. prooblik pridjevski 293-296
regresivna tvorba v. unatražna t. semem 37
reinterpretacija v. reanaliza semikopulativni glagoli 181
rekcija 228,229 shape v. oblik
rekurzivnost 15 shifter v. preključivač
relativ (padež) 257 sila (uloga) 252
relativno glagolsko vrijeme v. simbol (znak) 413
vrijeme similativ (stupanj) 299
553
simplex4l spominjanje 18,285

simulfiks 81 sponski glagoli v. kopulativni g.
singular 233 sprezanje v. konjugacija
singularia tantum 76,273,280, spunerizam 92
285,487 sraslica 65
singulativ 235 srastanje 65
sinkopa 89 sredstvo (uloga) 251,253
sinkretizam 48,168 sročnost (kongruencija) v. slaganje
sinonimija (morfološka) 49 standard komparacije 297
sinonimija v. zapreke stanka 13,20
sintagmatska obilježja 112 stanje (glagolsko) 203
sintetički jezik v. flektivni j. stapanje 93-95
sintetični oblik 18 stimulator (uloga) 250
situacija v. predikacija stimulus v. stimulator; poticaj(nik)
size v. veličina stopa 384,395
skeleton v. okosnica stopljenica 93
sklonidba v. deklinacija stožer (pivot) 403,404
slaganje v. obilježja s. stratum 403
slaganje (kompozicija) 55 stupnjevanje v. komparacija
slaganje (sročnost,kongruencija) subjunktiv 212,213
111,112,304 sublativ (padež) 261
glagola i objekta 201-203 subordinativna složenica 67
glagola i subjekta 20 I subordinirana složenica v.
pridjeva i imenice 243-246, subordinativna s.
304-307 Suffixaufnahme v. gomilanje
subjekta i objekta 474 padeža
slavenski genitiv 266 sufiks 56,398
slobodni morf 41 sufiksacija 56
slobodni oblik 5 sufiksoid 66
slog 384,394,395,401 sugovornik (adresat) 198,199,322,
slotv. utor 323
slovo/orma 9 sujet apparent 350
složenica (kompozit) 55 superesiv (padež) 263
smjer (uloga) 251 superfiks v. suprafiks
socijalna deiksa 352-356 superlativ (padež) 261
socijativ (padež) 258 superlativ (stupanj) 297
socijativ v. družilac supletivizam v. supletivnost
split ergativity v. djelomična supletivnost 73-75,363-365
ergativnost suprafiks 80,81
spojnik v. interfiks supstantivizacija 81
spol 286 supstitucija v. komutacija
suptrakcija (brojevna) v. trenutak govorenja (tempus

oduzimanje dicendi) 186
suptrakcija (rječogradna) 86,395, trijal 234
396 trohej 395
suptraktivni.morf 86 trojina v. trijal
svrha (uloga) 251 tro-lični jezik 339,340
svršeni v. perfektivni tromjesni glagoli v. rekcija
switch-reference v. promjena trostupanjski sustav
referencije (demonstrativa) 334
trovalentni glagoli v. valentnost
tabu 24,224,225 trpilac (uloga) 249,250
TAM-obilježivač 183 truncation 87,88
tatpuruša 68 tvorba riječi v. rječotvorba
tema v. baza tvorbena osnova v. baza
tema (uloga) 249, 250 tvorbeni afiks v. derivacijski a.
tematska uloga 249
templatic morphology v. uzoračna učinak (uloga) 253
morfologija ulančavanje v. konkatenacija
tempus agendi 186 uloga v. diskursna u.
tempus dicendi 186 uloga v. gramatička u.
tendencija! (padež) 262 uloga v. semantička u.
tentativ (način) 196 ultimate constituent v. sastavnica
teorija sklonosti 412 umetak v. infiks
tepanje 424 umlaut v. prijeglas
terminaison 51 unatražna tvorba 87
terminal (padež) 262 undergoer v. opći trpilac
terminativ (padež) 262 unifiks v. jedincati morf
teza (slog) 395 unikatni morf v. jedincati m.
theta-uloga 249 unikatnost (naravna morfologija) 423
tier v. dionica univerzalije 145
tipologija 145 apsolutne i tendencijske 158
tmeza 13,153,399 Bybee 162
točka prepoznavanja riječi 56 Greenberg 159-162
totivnost (vid) 185 implikacijske i neimplikacijske
transfiguracija v. konverzija 157
transfiks 62 supstancijske i formalne 159
transfiksacija 62,385 univerzalna gramatika v.
translativ (padež) 261 gramatika
transmorfemizacija 452--454 unutarnja modifikacija 77
transparentnost v. prozirnost unutarnja fleksija 77,114
tranzitivni glagoli 229 upakirani morf v. amalgam
555
upotreba 18,285 vrijeme predikacije (tempus

use v. upotreba agendi) 186
usporedna složenica v. vrste riječi 25-29
koordinativna s. nepromjenljive 27
utor otvorene 26
fonološki 384 punoznačne (leksičke) 28,181
morfološki 45,55 pomoćne (gramatičke,
sintaktički 50,55 funkcionalne) 11,28
uzoračna morfologija 388 promjenljive 27
uživalac (uloga) 251 samoznačne (autosemantične)
28
valentnost (valencija) 227-229 suznačne (sinsemantične) 28
veličina (imenička) 240 zatvorene 26
verba anomala 224,225 vršilac (uloga) 250,253
verba meteorologica I 99
verbalizacija 82 Wackernagelov zakon 95
vezana osnova v. afiksoid wazn 386
vezani leksički morfem v. afiksoid
vezani morf 42 zajednički rod v. opći r.
vezani oblik 5 zbrajanje (brojevno) 471
vi iz poštovanja 353 zamjenica 320
vid (glagolski) 183 lična 322
vid (pridjevski) 309 povratna 340
vigezimalni sustav (brojevni) 474, 3. lica 338
475 zamjenička riječ v. prooblik
virilnost 239,277,418 zamjenički rodni sustav 290
višerječnica 23 zanaglasnica v. enklitika
vjernost ( optimalnosna teorija) 401 zapreke 134-141
vjerojatna riječ 134 zarobljenost 407
vlastita imenica 232 zavisnik (sintagme) 169,227
vokalska gradacija v. prijevoj značenje
vokalska harmonija 21,78 kategorijalno 104-106,179,231,
vokalska melodija 387 293
vokalska mutacija v. prijeglas leksičko v. semantički prototipovi
vokativ (padež) 256
volitiv (način) 196 žeton (dummy) 350
voluntativ (način) 196 živost 200,239,276,487
vrijeme (glagolsko) 186 žućak (dummy) 350
Objavljeno u biblioteci
Thesaurus
Emile Benveniste
RIJEČI INDOEUROPSKIH INSTITUCIJA
Claude Hagege
ZAUSTAVITI IZUMIRANJE JEZIKA.
Roman Jakobson
0 JEZIKU
Vladimir Anić
NALIČJE KALUPA. SABRANI SPISI
Eugenio Coseriu
TEORIJA JEZIKA I OPĆA LINGVISTIKA

Ivan Marković Uvod U Jezičnu Morfologiju PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ivan Marković Uvod U Jezičnu Morfologiju PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Biblioteka

Godina i mjesec objavljivanja

CIP-zapis dostupan u računalnom katalogu

11. NARAVNA MORFOLOGIJA

12. DIJAKRONIJSKA MORFOLOGIJA

M orfologija je more. Ova knjiga reda je veličine malo veće lokve,

Knjiga je nastala iz nužde. Sveučilišnih uvoda u morfologiju u svije­

Budući da je knjiga propedeutička i neteorijska, smatrao sam da je

Da je domaća liga sređenija, Disput bi igrao Ligu prvaka. Ovako

Zagreb, 25. rujna 2011.

A subjekt neprijelaznoga glagola (usp. S)

CL obilježivač imeničkoga razreda,klase (arapska brojka = oznaka

INTRG interogativni, upitni

1, 2, 3 lice, obilježivač lica

* loše oblikovana, neprihvatljivo, negramatično; rekonstruirana (u

morfska i/ili morfemska granica

dovodi oblike u sustavni odnos

{} morfem; dubinski prikaz morfema; uređeni skup jedinica (u

MALIM VERZALOM bilježeni su - načelno - gramatički podaci u glosama, leksemi i

1 Ukratko o počecima morfologije kao discipline v. u Matthews (1991), Robins

središnjom ulogom u PaQ.inievoj gramatici sanskrtaAnadhyayz, 2 ili ras­

2 Osam (po)glav(lj)a, ne zna se točno vrijeme nastanka, obično se datira između

Važna promjena u svem jezikoslovlju dogodila se g. 1957., kad

(na prvoj godini fonologija, na drugoj morfologija, na trećoj sintak­

U toj tročlanoj odredbi imamo posla s trima različitim pojmovima,

do parafraza jedne od najcitiranijih, vjerojatno i ponajboljih definicija

Takva odredba podrazumijeva razlikovanje vezanih (engl. bound)

neslikovnoga, neideografskoga), pa golema većina nepisanih jezika

No ne treba zalaziti u daleke polisintetičke jezike da bismo pronašli

Na što dakle mislimo kad govorimo o riječi? -Očito valja razliko­

Govornici će se lako složiti da su u njoj četiri riječi. No već u reče­

(2) Baki je itekako jasno da je parovima s djecom teško živjeti, pa neće

bit će razlika u »prebrojavanju«, u izgovoru, pa onda i u zapisivanju.

6 Bantuški jezici skupina su unutar nigersko-kordofanskih, točnije nigersko-kon­

hrv. gledat ću ja ću gledati

a to pak nije posebnost hrvatskoga, usp. engleski:

Iz primjera se vidi da će problema i neslaganja u broju riječi ponaj­

9 Uostalom, tmeza i ekspletivna infiksacija počivaju na tome; v. o tome § 10.2.

služe kad govore o leksemu kao predmetu, izvađenu iz konteksta. Ci­

riječi, ali jedna gramatička riječ. Obratno je kad imamo sinkretizam u

I. Kohezija (engl. principle ojcohesiveness): Gramatičke riječi ima­

I.b Redoslijed sastavnica riječi zadan je, određen pravilima poje­

Prema kriteriju (Lb) hrvatski - a ni srpski - futurski oblik koji smo

Naravno, sastavnicama riječi moguće je mijenjati redoslijed, ali ta­

Rankin et al. (2002: 186-7) pokazuju da bi suški jezici mogli biti

II.a Nerekurzivnost (engl.principle ofnon-recursiveness): Morfo­

Kriterij (II.a) vrijedi načelno. U jezicima ćemo naći primjera koji ga

Ako ti primjeri i nisu svi pravi primjeri rekurzivnosti - jer u prek­

u kojima sufiks -ic- obliku ne prinosi novo značenje, što se vidi i po

U dobru broju takvih slučajeva riječ je zapravo o dvjema vrstama

dlakav 'koji ima dlake', »privativ« u smisao - besmislen 'koji nema

Međutim ima slučajeva dvostrukog i višestrukog obilježavanja upra­

jer se na njoj nakupljaju, gomilaju morf za posvojni genitiv te morfovi

a nešto sličnije australskim jezicima u hrvatskim posvojnim pridjevima

oblikom. No i taj kriterij, često spominjan i u hrvatskim gramatikama,

rad-i-1-a sam (radila sam) sam = 1. lice sg.

Najčešće se o perifrastičnim oblicima govori u glagolskim paradig­

te neke izgovome segmente sastavljene od dvaju oblika riječi, ali izgo-

Fonološka ili fonetska riječ (engl. phonological word) jedinica je

U neobilježenim i metodološki najlakšim slučajevima fonološka

20 Određivanje fonološke riječi - za razliku od određivanja gramatičke riječi- bitno

vratLmUu! ti,,_,sLmLse proljepšala

Dakle u hrvatskome fonološku riječ čini naglasna cjelina, slijed

Knjiga je nastala iz nužde. Sveučilišnih uvoda u morfologiju u svije

središnjom ulogom u PaQ.inievoj gramatici sanskrtaAnadhyayz, 2 ili ras

(na prvoj godini fonologija, na drugoj morfologija, na trećoj sintak

Na što dakle mislimo kad govorimo o riječi? -Očito valja razliko

Govornici će se lako složiti da su u njoj četiri riječi. No već u reče

6 Bantuški jezici skupina su unutar nigersko-kordofanskih, točnije nigersko-kon

Iz primjera se vidi da će problema i neslaganja u broju riječi ponaj

služe kad govore o leksemu kao predmetu, izvađenu iz konteksta. Ci

I. Kohezija (engl. principle ojcohesiveness): Gramatičke riječi ima

I.b Redoslijed sastavnica riječi zadan je, određen pravilima poje

Naravno, sastavnicama riječi moguće je mijenjati redoslijed, ali ta

II.a Nerekurzivnost (engl.principle ofnon-recursiveness): Morfo

Ako ti primjeri i nisu svi pravi primjeri rekurzivnosti - jer u prek

Međutim ima slučajeva dvostrukog i višestrukog obilježavanja upra

Najčešće se o perifrastičnim oblicima govori u glagolskim paradig

podaci o fleksijskome razredu, sintaktičkim obilježjima, značenju, stil

Međutim iz perspektive europskih i mnogih drugih jezika i iz vla

25 Terminološku podudarnost s današnjim gramatičkim opisima ne treba uvijek do

Nekoliko važnih dopuna ili preinaka takve podjele uslijedilo je po

Ili, ponajčešće se u jezicima svijeta kompariraju pridjevi, no u neki

V eliki i nerijetko zaboravljeni poljski lingvist i filolog neslavensko

Moramo, pre svega, da razlikujemo najjednostavnije psihičko-jezičke ele

Mogućnost da se pomoću ograničena broja razlikovnih jedinica tvo

koje uspoređujemo razlike - u hrvatskome razlika je u krajnjem des

morfovi u komplementarnoj distribuciji; morfovi su u komplementar

hrvatski će prezent u pojedinih glagola uvjetovati alternaciju korijen

U seoba i dioba dolazi do očekivanih i predvidljivih smjena uvje

Što ne znači da druge neke nepromjenljive riječi nisu podložne morf

U engleskome s druge strane i promjenljive riječi mogu biti sačinje

Na svoj način vezani morfovi su i klitike (v. niže) - uvijek se pojav

sastoji od prekinutih fonetskih odsječaka. U jezicima svijeta diskonti

Također u slaganju, pa se kaže da se morfemi {broj} i {rod} iskazu

NOM.SG. san-0 (sn) vjetar-0 (vjetr)

jer bi im drugi slogovi bili tra,bla,srna,što su posve prihvatljivi hrvat

paralelizma (komutacija!) s ostalim bobicama (engl. berry, njem. Bee

Pritom se u Barić et al. (1995) i u Raguža (1997 ) govori o proširiva

53 Mogu biti čestičnoga (deiktičnoga, pokaznoga) podrijetla, koje se danas ne pre

česta je pojava, tako i u hrvatskome, usp. neke suvremene sinkretizira

Afiksoide je kadšto dosta teško razlikovati od »pravih« afikasa, pri