Informacioni sistemi u saobraćaju i komunikacijama

PREDAVANJE 5.

Životni ciklus razvoja informacionih sistema

Životni ciklus razvoja sistema – SDLC (Systems Development Life Cycle) je razvojni proces koji uključuje
sve aktivnosti koje se provode u cilju razvoja informacionog sistema. Naziv životnog ciklusa razvoja
sistema (SDLC) zavisi od konteksta u kome je upotrijebljen, tj. može se odnositi na razvoj cijelog sistema
ili neke njegove komponente (npr. softvera), a može obuhvatati različite faze. Praćenje životnog ciklusa
razvoja omogućava pravilno planiranje, izvršavanje i nadzor razvojnog projekta uz konzistentan i
standardizovan pristup. Životni ciklus definiše faze i zadatke (aktivnosti), koje treba provesti tokom
razvoja. Svaka pojedina aktivnost rezultuje određenim izlazima (rezultatima) pri čemu se mogu odrediti
tzv. “kontrolne tačke” za procjenu postignutih rezultata, kontrolu napretka i donošenje odluka o daljnjim
koracima. Faze životnog ciklusa razvoja informacionih sistema se razlikuju u zavisnosti od veličine i vrste
projekta, specifičnosti informacionog sistema kao i organizacije poslovnog sistema. Zbog toga se u
literaturi može naći više verzija životnog ciklusa razvoja informacionih sistema. U teoriji razvoja
informacionih sistema postoji više klasifikacija koje uključuju različite faze, a u većini slučajeva se izdvaja
nekoliko karakterističnih faza kao što su:
− planiranje razvoja,
− analiza izvodljivosti,
− modeliranje sistema,
− implementacija sistema,
− testiranje sistema,
− održavanje sistema.

Faza planiranja je fokusiran na ciljeve, specifikaciju funkcionalnosti i komponenti, odabir modeliteta

razvoja i razvojnog tima, delegiranje zadataka, vremenski raspored aktivnosti, itd. Faza analize obuhvata
provjeru mogućnosti izdvedbe planiranog sistema u skaldu sa raspoloživim resursima (kadrovskim,
novčanim, vremenskim, prostornim, itd.). U dizajnu se vrši konceptualno, logičko i fizičko modeliranje
sistema u cilju lakšeg, efikasnijeg i ekonomičnijeg pristupa daljem razvoju. Implementacija
podrazumijeva primjenu potrebnih tehnologija, alata i infrastrukture za kreiranje funkcionalnog sistema
ili prototipa. Testiranje se može provesti sa različitih aspekata kao što funkcionalnosti, pouzdanost,
sigurnost, performanse, itd. Poželjno je, a nekada i neophodno, svaki sistem detaljno testirati prije
puštanja finalne verzije u primjenu. U toku primjene je potrebno kontinuirano održavati sistem što
podrazumijeva praćenje stanja i ponašanja sistema zbog otklanjanja eventualnih kvarova i nedostataka.
Prethodno navedene faze u razvoju informacionog istema je poželjno uvijek realizovati u cilju razvoja
funkcionalnog, kvalitetnog i ekonomski prihvatljivog sistema.
Životni ciklus razvoja informacionih sistema je isključivo iterativan proces pri čemu je moguće vraćati se
u prethodne korake određene faze kako bi se provjerili i/ili otkrili faktori i aktivnosti koji imaju uticaja u

1
koraku koji slijedi. Međutim, postoje različiti pristupi provedbe SDLC faza pri čemu odabrani pristup
treba biti adaptabilan i aplikativan za određenu namjeru ili ciljeve. Na primjer, za životni ciklus razvoja
softvera je nekada potrebno definisati mnogo kompleksnije faze i zadaci kao što su:

− potreba analize i dizajna (Requirements Analysis & Specification),

− konceptualni/sistemski dizajn (Conceptual/System Design),
− detaljni/programski dizajn (Detailed/Program Design),
− implementacija/kodiranje (Implementation/Coding),
− pojedinačno i integralno testiranje (Unit & Integration Testing),
− sistemsko testiranje (System Testing),
− predaja sistema (System Delivery).

Slika. Primjer životnog ciklusa razvoja informacionog sistema

Novi razvojni ciklus se provodi nakon ispitivanja sistema i eventualne konstatacije da su potrebne veće
izmjene uslijed promjena u poslovnom sistemu.

Plan razvoja informacionog sistema

Prva faza u razvoju nekog informacionog sistema je planiranje. Planiranje informacionih sistema se može
podijeliti na tri nivoa: strateški, taktički i operativni. Međutim, planovi za sva tri nivoa se koriste samo za
velike poslovne sisteme sa potrebnim kompleknsim informacionim sistemima. Strateško planiranje je
sveobuhvatno sagledavanje ciljeva poslovnog sistema i analiziranje stanja sa ciljem izrade plana razvoja
informacionog sistema kao podrške poslovnom sistemu, a u skladu sa misijom i vizijom. Strateškim
planiranjem utvrđuju se ciljevi i prioriteti razvoja, potrebni resursi, smjernice i dinamika razvoja, itd.
Strateški planovi najčešće obuhvataju i definisanje opšteg (sveobuhvatnog) plana razvoja kojim se
određuje arhitektura informacionog sistema čiji razvoj se planira. Ovi planovi se rade na najvišoj razini
menadžmenta poslovnog sistema. Taktički planovi su detaljniji i konkretniji, a oslanjaju se na strateški

2
plan. Uglavnom se razvijaju od strane srednjeg menadžerskog nivoa koji čine rukovodioci radnih jedinica.
Operativni planovi razvoja sadrže detaljne zadatke i resurse potrebne za njihovu realizaciju.
Neovisno o vrsti i kompleksnosti informacionog sistema, dobro urađeni planovi razvoja su uslov za
efikasan razvoj kvalitetnog sistema koji uzima u obzir sve neophodne faktore. Generalno posmatrajući,
kroz odgovarajuće aktivnosti u okviru faze planiranja razvoja informacionog sistema treba da se
odgovori na sljedeća pitanja:

− Koji su ciljevi i zadaci poslovnog sistema?

− Koji su problemi poslovnog sistema?
− Koji su zahtjevi poslovnog sistema?
− Koja je uloga informacionog sistema u postizanju postavljenih ciljeva i zahtjeva?
− Koji su zadaci informacionog sistema u organizaciji (poslovnom sistemu)?
− Kakvo je trenutno stanje informacionog sistema, tj. da li zadovoljava zahtjeve korisnika?
− Koji elementi informacionog sistema se mogu unaprijediti?
− Šta je potrebno uraditi (koje aktivnosti)?
− Koji su prioriteti kod razvoja informacionog sistema?
− Koji efekti (rezultati) razvoja se mogu očekivati?
− Koji su uslovi za razvoj informacionog sistema?
− Koji su raspoloživi resursi (osoblje, tehnička sredstva, tehnologija)?
− Koje tehnologije i alate koristiti za razvoj informacionog sistema?
− Koji modalitet razvoja informacionog sistema koristiti?
− Kada je potrebno provesti definisane aktivnosti?

Za izradu kvalitetnih planova mogu se koristiti različiti alati i metode. Jedna od najčešće korištenih
metoda je IBM-ova BSP (Business Systems Planning) metoda koja ima pristup za aktivnosti planiranja i
analize „odozgo na dole“ (eng. top-down), dok se projektovanje i uvođenje vrši „od dna ka vrhu“ (eng.
bootom-up). Strateški fokus je na definisanju opšte arhitekture informacionog sistema na osnovu
poslovnih procesa i modela podataka koji tretira podatke kao posebne resurse u sistemu. Cilj primjene
ove metode jeste ispoštovati neke od ključnih principa razvoja informacionih sistema uz podršku
realizacije aktivnosti planiranja koje se izvršavaju prema sljedećem redoslijedu:

− davanje saglasnosti,
− priprema za studiju,
− održavanje prvog radnog sastanka,
− definisanje poslovnih procesa,
− definisanje klasa podataka,
− analiza postojećeg stanja,
− analiza rezultata problema i koristi,
− definisanje arhitekture ,
− određivanje prioriteta,
− razrada plana realizacije.

3
Vrlo važan faktor za uspjeh u razvoju svakog informacionog sistema je podrška menadžmenta na svim
nivoima kao i budućih korisnika sistema. Komunikacija (interkcija) između menadžmenta i razvojnog
tima se ostvaruje posredstvom odgovarajućeg plana. Nepotpuni ili nekvalitetni planovi mogu dovesti do
poteškoća kod razvoja i nekvalitetnog informacionog sistema. Zbog toga se u okviru prve faze razvoja
informacionih sistema provode brojne aktivnosti u svrhu izrade odgovarajućeg plana. Neke od ključnih
aktivnosti u fazi planiranja razvoja informacionih sistema uključuju:

− definisanje zahtjeva i ciljeva,

− analiza i procjena postojećeg stanja,
− planiranje potrebnih resursa,
− identifikacija prioriteta i dinamike razvoja,
− identifikacija eventualnih problema kod razvoja,
− određivanje modaliteta razvoja i razvojnog tima,
− određivanje modela razvoja u pogledu organizacije, itd.

Definisanje ciljeva

Definisanje zahtjeva i ciljeva ima svrhu da se utvrdi potreba za informacionim sistemom i postave ciljevi
njegovog razvoja. Potrebu za razvojem mogu inicirati pojedinci (menadžeri i/ili budući korisnici), sektori
unutar poslovnog sistema i različite grupe iz okruženja (npr. partneri poslovanja). Zahtjevi za projektom
razvoja informacionog sistema mogu prositeći iz većeg broja razloga kao što su:

− nepostojanje informacionog sistema koji služu kao podrška realizacije poslovnih procesa,
− problemi sa postojećim informacionim sistemom (npr. funkcionalnosti, kvalitet, sigurnost, itd.),
− povećanje, spajanje, razdvajanje i/ili reorganizacija poslovnog sistema,
− potreba i zahtjevi da se podaci i informacije efektivnije koriste,
− želja za iskorištenjem mogućnosti novih tehnologija,
− rastuća konkurencija i promjene na tržištu i okruženju (npr. zakonski okvir, partneri, itd).

Na bazi identifikovanih problema mogu se postaviti odgovarajući ciljevi razvoja informacionog sistema.
Ovi ciljevi su rezultat potrebe za unaprijeđenjem poslovnih procesa kroz primjenu efikasnog
informacionog sistema. U tu svrhu je potrebno sačiniti specifikaciju zahtjeva koja uključuje detaljni opis
informacionog sistema urađen na način da ga svi učesnici razvojnog tima mogu jednostavno i
nedvosmisleno razumijeti. Dokument za specifikaciju zahtjeva je jedan od najvažnijih elemenata u
postizanju kvaliteta informacionog sistema. Primjenom navedenog opisa može se sačiniti specifikacija
funkcionalnosti informacionog sitema sa potrebnim mogućnostima. Dakle, na samom početku kreiranja
plana potrebno je uraditi više zadataka među kojima se izdvajaju sljedeći:
− opis željenog / potrebnog informacionog sistema,
− analizu zahtjeva korisnika kojom se preciziraju granice projekta,
− postaviti ciljeve i zadatke razvoja informacionog sistema,
− kreirati specifikaciju funkcionalnosti informacionog sistema, itd

4
Analiza postojećeg stanja

Ukoliko se u inicijalnoj fazi propuste bitni elementi ili ne uzmu u obzir relevatni faktori razvoja, u
kasnijim fazama može doći do velikih problema kod razvoja informacionih sistema. Ovo može rezultirati
većim troškovima razvoja, nezadovoljavajući dizajn sistema, nedovoljan nivo kvaliteta, neispunjeni
zahtjevi korisnika, itd. Zbog toga je u okviru faze planiranja neophodno izvršiti detaljnu analizu zahtjeva
korisnika i stanja postojećeg informacionog sistema. Identifikacija problema treba da ukaže na potrebu
razvoja novog ili modifikacije postojećeg informacionog sistema. Ovo znači da životni ciklus
informacionih sistema uključuje sljedeće promjene kod postojećih informacionih sistema:

− zamjena postojećeg sistema (razvoj novog sistema),

− nadogradnja postojećeg sistema (dodavanje novih komponenti i funkcionalnosti) i
− modifikacije postojećeg sistema (dopuna i/ili zamjena dijelova sistema).

U fazi analize postojećeg stanja se utvrđuje da li postojeći sistem funkcionira na zadovoljavajući način, da
li su ispunjeni zahtjevi korisnika, da li su potrebne određene nadogradnje ili izmjene, itd. Kompletan
proces analize se provodi u skladu sa određenim proceduralnim koracima u svrhu otkrivanja da li
postojeći informacioni sistem ispunjava sve zahtjeve korisnika u pogledu funkcionalnosti i kvaliteta, tj.
cilju je identifikacija jaza između realnih potreba korisnika i onoga što je trenutno raspoloživo. Rezultat
ovih aktivnosti je opis postojećeg stanja i izvještaj o eventualnim problemima i nedostacima postojećeg
informacionog sistema što indicira potrebu za njegovim zadržavanjem, mijenjanjem ili zamjenom. Na
osnovu navedenog se može zaključiti da je neophodno izvršiti detaljnu analizu postojećeg informacionog
sistema u cilju donošenja odluke o razvoju novog sistema, unaprijeđenju postojećeg ili zadržavanju
postojećeg ukoliko aktuelno stanje zadovoljava. Ova analiza ima za cilj utvrđivanje razlika između
postojećeg i željenog stanja što obično podrazumijeva sljedeće aktivnosti:

• Snimanje i opisivanje:
− funkcionalnosti postojećeg informacionog sistema,
− raspoloživog hardvera i softvera,
− efikasnosti informacionog sistema,
− specifičnosti vezane za korisnike i kadrove, itd.

• Procjenu:
− ispunjenja potrebnih korisničkih zahtjeva i ciljeva,
− efikasnosti korištenja postojeće opreme,
− kvaliteta postojećeg informacionog sistema,
− pravovremenost dobijanja informacija,
− troškova i koristi od korištenja, itd.

• Ocjenu:
− da li su velike razlike između željenog, potrebnog i trenutnog stanja,
− da li je potrebno krenuti sa projektom razvoja novog ili izmjene postojećeg sistema, itd.

5
Jedan od ključnih izazova jeste odrediti da li neki sistem treba zamijeniti novim, nadograditi ili izmijeniti.
Razlozi navedenih promjena se mogu grupisati u pet dimenzija:
− računovodstvena,
− tehnološka,
− fizička dimenzija,
− očekivanja korisnika i
− spoljni uticaj.

Računovodstvena dimenzija podrazumijeva faktore koji se odnose na novac uključujući amortizaciju,

povećanje troškova održavanja, itd. Amortizacija komponenti informacionog sistema (računarske
opreme) zavisi od vrste, namjene i garancija komponenti na bazi kojih kompanije određuju ovaj period.
Amortizacioni vijek informacionog sistema rijetko korelira s njegovim fizičkim vijekom. Međutim,
potrebno je napomenuti da se mnoge kompanije i organizacije ne prodržavaju ovog „knjigovodstvenog
zakona“, pa životni ciklusi njihovih sistema budu duži u odnosu na amortizacioni period koji
podrazumijeva zamjenu određenih komponenti. Pored amortizacije, određeni informacioni sistemi
mogu postati neefikasni što u određenoj mjeri uzrokuje povećanje troškova korištenja i održavanja. U
ovakvim slučajevim je potrebno procijeniti da li je potrebna zamjena, nadogradnja ili modifikacija
informacionog sistema u cilju smanjenja troškova.
Tehnološka dimenzija podrazumijeva više aspekata kao što su pojava novih i boljih tehnologija,
korištenje boljih tehnologija od strane konkurencije, nemogućnost uvođenja novih funkcionalnosti zbog
zastarjelosti korištenih tehnologija, itd. Na primjer, ukoliko konkurencija uvede u primjenu sisteme
bazirane na novijoj tehnologiji ili postojeća tehnologija ne ispunjava potrebne zahtjeve, to je jasan
indikator da se mora ispitati tehnološka dimenzija informacionog sistema.
Fizička dimenzija podrazumijeva fizikalno trošenje koje uzrokuje pitanje njegove zamjene, nadogradnje
ili potpunog izbacivanja iz upotrebe. Na prmjer, primjena informacionog sistema može dovesti do kvara
određene komponente prije predviđenog roka za njenom zamjenom (amortizacijom). Također, moguće
su različite prijetnje na informacioni sistem koje mogu dovesti do fizičkih oštećenja kao što su npr.
pregrijavanje određenih komponenti, kvarovi koji uzrokuju nemogućnost rada usljed zastarjelosti, itd.
Dimenzija očekivanja korisnika podrazumijeva svrhu postojanja informacionog sistema ali i način
obavljanja funkcija. Vremenom se očekivanja korisnika mogu promijeniti što podrazumijeva potrebe za
novim funkcionalnostima, boljim performansama, itd. Cilj je postići da informacioni sistem opravda
očekivanja korisnika u svakoj fazi životnog ciklusa informacionog sistema.
Dimenzija spoljnog uticaja podrazumijeva uticaj okruženja na informacioni sistem kao što su
konkurencija, poslovni partneri, klijenti, zakonska regulativa, itd. Na primjer, ukoliko dođe do izmjene
zakonske regulative u određenom segmentu poslovanja za koji podršku pruža informacioni sistem, onda
je neophodno izvršiti potrebne izmjene (prilagođavanja). Također, ukoliko klijenti i partneri koji koriste
informacioni sistem zahtjevaju određene funkcionalnosti koje nisu podržane od postojećeg sistema,
onda se nameće potreba za nadogradnjom, izmjenom ili zamjenom.

6
Planiranje potrebnih resursa

Kada se na osnovu definisanih ciljeva i zahtjeva, kao i provedene analize postojećeg stanja, utvrdi
potreba za razvojem novog ili modifikacijom postojećeg informacionog sistema, neophodno je utvrditi
koje aktivnosti je potrebno poduzeti da bi se postigli željeni rezultati. Ove aktivnosti mogu zahtjevati
različite resurse uključujući kadrove, tehnologije, alate, vrijeme, itd. Specifikacija potrebnih resursa i
ulaganja u razvoj informacionog sistema obuhvata:

− izbor modaliteta razvoja i potrebnih kadrovskih resursa,

− specifikacija potrebne računarske i komunikacione opreme,
− ulaganje u nabavku potrebnog softvera,
− planiranje resursa za stručno osposobljavanje kadrova i korisnika, itd.

U svrhu odgovora na navedena pitanja koriste se različiti alati i metode kao što su matrice odgovornosti,
gantogrami, radni dijagrami, PERT mreže, itd. Postoje brojni komercijalni i besplatni programski alati za
podršku ovim metodama. Jedna od obaveznih aktivnosti kod izrade plana razvoja informacionih sistema
jeste određivanje modaliteta razvoja i delegiranje odgovornosti za sve faze i aktivnosti.
Neki od ključnih modeliteta razvoja informacionih sistema su razvoj vlastitim kadrovskim resursima,
angažovanje druge kompanije ili spoljnih saradnika, nabavka gotovih rješenja, nabavka izvornog
programskog kôda. U svrhu raspodjele aktivnosti se može kreirati matrica odgovornosti koja se možde
koristiti i kod organizacije korištenja nekog sistema, npr. kod određivanja ovlasti za: pristup određenim
podacima, dodavanje, brisanje ili izmjene podataka, itd. Ne postoji standardizovana forma ovih matrica,
nego se prilagođava specifičnim potrebama razvoja. U ovu svrhu se često koristi tzv. RACI
(Responsible, Accountable, Consulted, Informed) ili RAM (A responsibility assignment matrix) matrica
koja organizuje uloge prema različitim odgovornostima. Zbog toga se u raznim CASE alatima, koji
podržavaju izradu ovih matrica, pojavljuju različite mogućnosti za izradu ovih matrica. Dakle, matrica
odnosa (odgovornosti) projektnog tima podrazumijeva popis odgovornosti i vrste odgovornosti koju
imaju pojedini članovi tima, sektori (odjeljenja) unutar kompanije kao i odgovornosti pojedinih
kompanija ukoliko je više njih uključeno u postupak razvoja informacionih sistema. U nastavku je dato
nekoliko primjera različitih formata navedenih matrica odgovornosti.

7
Tabela. Primjer matrice odgovornosti za pojedine zadatke primjenom RACI matrice– primjer 1

Legenda: RACI (Responsible, Accountable, Consulted, Informed)

Tabela. Primjer organizacije zadataka primjenom RACI matrice – primjer 2

8
Tabela. Primjer organizacije zadataka primjenom RACI matrice – primjer 3
Aktivnosti Član tima 1 Član tima 2 Član tima 3 Član tima 4
Definisanje ciljeva informacionog sistema A R I C
Izrada specifikacije zahtjeva A R C I
Određivanje komponenti IS-a C R I A
Izrada matrice aktivnosti i odgovornosti A C I R
Izrada akcionih planova A I R C
Studija izvodljivosti R C A I
Analiza i kontrola specifikacija R A I C
Izrada modela baze podataka A C I R
Izrada modela aplikacije C I A R
Implementacija sistema A C R I
Testiranje sistema A C I R

Legenda
R (Responsable) Primarno odgovoran C (Consulted) Treba biti konsultovan
A (Accountable) Radi/podrška I (Informed) Treba biti informisan

Tabela. Primjer organizacije zadataka primjenom RACI matrice – primjer 4

9
Tabela. Primjer matrice odgovornosti za pojedine zadatke primjenom simbola – primjer 5

Tabela. Primjer matrice odgovornosti između organizacionih jednica – primjer 6

10
Identifikacija prioriteta i dinamike razvoja

Kod izrade kvalitetnih planova razvoja informacionog sistema neophodno je odrediti prioritetne zadatke
i povezanost između zadataka ukoliko postoji međusobna zavisnost. Ova zavisnost se ogleda u
nemogućnosti provedbe nekih aktivnosti ukoliko nisu završene neke druge. Pored toga, potrebno je
difinasti dinamiku u pogledu vremenskog rasporeda aktivnosti koji podrazumijeva definisanje
vremenskog plana za realizaciju (akcionog plana).

Tabela: Primjer liste prioritetnih aktivnosti sa definisanim izvođačima i vremenskim trajanjem

Vrijeme u
R.br. Naziv aktivnosti Izvođač
sedmicama
1 Snimanje postojećeg stanja, analiza potreba i Menadžment preduzeća 5
prijedlozi za unaprijeđenje IS
2 Priprema dokumentacije, detaljan opis, projektovanje Menadžment i uposlenici 3
modela IS
3 Planiranje troškova i odluka o načinu realizacija: Menadžment preduzeća 2
outsourcing, vlastite snage ili dr. rješenje
4 Kontaktiranje potencijalnih realizatora i organizovanje Menadžment preduzeća 1
sastanaka
5 Nabavka potrebne opreme i početak realizacije Projektanti IS 2
planiranih aktivnosti implementacije
6 Implementacija planova i realizacija projektnih Projektanti IS 3
aktivnosti
7 Primopredaja, testiranje i kontrola sistema u Menadžment, korisnici i 3
korištenju projektanti IS
8 Razvoj sistema u skladu sa ukazanim potrebama Menadžment i projektanti Kontinuiran
(izmjena, dopuna, i sl.),... IS proces

Za opis tehnologije rada (procedura koje se provede kod razvoja) ili funkcionisanja bilo kojeg sistema ili
za reinžinjering procesa, često se koriste radni dijagrami (eng. workflow). Radnim dijagramom se
prikazuje slijed odvijanja procesa u nekom sistemu. Procesi koji se odvijaju prema određenom
redoslijedu prikazuju tehnologiju rada sistema i povezanost određenih procedura (aktivnosti). Dakle,
radni dijagram grafički prikazuje procedure rada koje mogu, ali ne moraju nužno biti automatizirane.
Često se zaboravlja da postoje poslovi (aktivnosti) u sistemu koji iz raznih razloga neće biti
informatizirani ali kojima treba voditi računa kada se analizira sistem i projektira informacioni sistem.
Radni dijagram prikazuje te procese i upozorava gdje je moguće «usko grlo» u poslovnoj tehnologiji. Na
temelju razmatranja radnog dijagrama ponekad se mogu promijeniti redoslijedi prioriteta razvoja
informacionih podsistema jer se može lakše uočiti njihov utjecaj na cjelokupno poslovanje.
Često se koriste različite oznake (notacije) za crtanje radnih dijagrama, a u većini slučajeva se koriste
oznake koje su prikazane u narednoj tabeli. Međutim, u praksi se koriste i prilagođeni prikazi rada, npr.
kada se želi upravi kompanije prezentirati opća tehnologija rada bez detalja. Na taj način se koncipira
osnovna tehnologija, određuju potrebe za resursima, uočavaju nelogičnosti u poslovanju kao i potrebe
za intervencijama. Danas dostupni CASE programski alati omogućavaju brzo skiciranje radne tehnologije.

11
Tabela. Nejčešće korišteni simboli za izradu workflow dijagrama
Simbol Opis

Početna ili krajnja tačka grafikona.

Proces ili operacija, npr. obrada podataka.

Ručna operacija, npr. brojanje novca; priprema, ručnopopunjena potvrda o prijemu

novca; provjera/popisosnovnih sredstava itd.

Odluka: DA / NE ili odobriti / odbiti ili alternative (ako ''X'' uradi to, ako ''Y'' uradi
nešto drugo).

Tok procesa

Dokument, npr. ugovor, narudžbenica, faktura, zahtjev, odsječak.

Više primjeraka dokumenta u slučaju više kopija.

Broj svake kopije treba naznačiti u gornjem desnom uglu.
Veza (spoj), npr. sa nekom drugom tačkom unutar grafikona na istoj stranici ili na
drugoj stranici u istom grafikonu; sa tačkom u drugom grafikonu; odgovarajuću
identifikacijskuoznaku (slovo, broj) treba unijeti u centar simbola.

Baza (skladište) podataka

Izvlačenje podatka / informacije iz dokumenta ili nekog drugog izvora.

Spajanje više dokumenata u jedan.

Uređivanje dokumenta ili potrebne dokumente.

Sortiranje dokumenta za dalju obradu ili arhiviranje.

Priprema dokumenta, izvještaja, zahtjeva, faktura, i sl..

Ručni unos u kompjuterski sistem - putem tastature ili na neki drugi način

Kompjuterski unos ili izbacivanje.

Snimiti / obraditi podatke na kompjuterskoj traci.

12
Primjer workflow dijagrama kod plana za razvoj web stranice je prikazan na sljedećoj slici.

Slika. Proces izrade projekta

Kako bi se bilo koji projekat mogao u potpunosti uspješno realizirati potrebno je što preciznije isplanirati
sve projektne aktivnosti. Postoje različiti alati koji pomažu u izradi dinamike razvoja, a jedan od
načina je primjena Ganttov dijagrama (gantogram). Ganttov dijagram je dobio ime po Henry Laurec

13
Gantt-u (1861-1919), naučniku i inžinjeru koji ga je osmislio 1917. godine. Za gantogram se može reći
da predstavlja metodu grafičkog prikazivanja informacija o rasporedu aktivnosti na utvrđenoj
vremenskoj skali. Pored jednostavne verzije koja je bazirana na ručnoj izradi gantograma, postoje i
kompleksna automatizovana verzija izrađena korištenjem CASE alata. U većini slučajeva Ganttov
dijagram može poslužiti i da grafički prikazuje pogreške u realizaciji zadataka kada su u pitanju vremenski
planovi (definisani rokovi). Ovo znači da se može vršiti praćenje i kontrola realizacije kompletnog
projekta ili procenat izvršenih zadataka u okviru pojedinih faza i definisanih aktivnosti.
Ukupno vrijeme potrebno ili predviđeno za odvijanje svih procesa u sistemu je sistemsko vrijeme.
Kod definisanja sistemskog vremena je važno uzeti u obzir i vremensku rezervu. To je veće raspoloživo
vrijeme od onog što je potrebno da bi se obavila neka aktivnost. Najčešće se pojavljuje kod onih
aktivnosti koje nisu na kritičnom putu koji predstavlja aktivnost koja traje najdulje, odnosno faza u kojoj
je zbroj trajanja aktivnosti najveći. Također, prilikom izrade vremenskih planova (dinamike realizacije
pojedinih aktivnosti) neophodno je voditi računa o ukupnom raspoloživom vremenu (roku realizacije
cijelog projekta), eventualnim nerdanim danima kao i povezanosti pojedinih aktivnosti. Ova povezanost
podrazumijeva međusobnu zavisnost aktivnosti, npr. početak određene aktivnosti je uslovljen
završetkom druge. Stupci (eng. bars) u gantogramima su glavni pokazatelj protoka vremena unutar
grafikona za neku aktivnost. Na njima se postavljaju prekretnice (eng. milestones) kao markeri tj.
pokazivači važnih događaja. Sve to može biti povezano linijama povezivanja koje pokazuju ovisnosti
(relacija) između pojedinih aktivnosti u projektuBitni elementi su označivači ili prekretnice koji su važni
događaji koji predstavljaju određene napomene kao što su početak / kraj aktivnosti ili neki važan
događaj.

Slika. Primjer Gantograma

Prednosti gantograma se ogledaju u preglednosti i razumljivosti, jednostavnoj i lahkoj izradi za mali broj
aktivnosti, kao i mogućnost primjene za izradu plana i kontrolu realizacije. Međutim, glavni nedostaci se
ogledaju u kompleksnosti izrade i nepreglednosti kod velikog broja aktivnosti. U nastavku su dati prmjeri
nekoliko različitih izvedbi gantograma.

14
Tabela. Raspored i vremenska organizacija aktivnosti izrade projekta – primjer 1
Mar 2018 Apr 2018 May 2018
ID Aktivnost Start Finish Trajanje
4/3 11/3 18/3 25/3 1/4 8/4 15/4 22/4 29/4 6/5 13/5 20/5
Analiza potreba operatera i
1 05/03/2018 12/03/2018 1.2w
korisnika
2 Prijedlog mogućih rješenja 13/03/2018 19/03/2018 1w

3 Detaljni opis IS kroz dokumentaciju 20/03/2018 02/04/2018 2w

Planiranje troškova i odlučivanje o
4 03/04/2018 09/04/2018 1w
načinu realizacije
Nabavka potrebne opreme i početak
5 10/04/2018 23/04/2018 2w
realizacije planiranih aktivnosti
Implementacija i realizacija
6 24/04/2018 14/05/2018 3w
projektnih aktivnosti
Testiranje i kontrola sistema u
7 15/05/2018 21/05/2018 1w
korištenju
8 Puštanje sistema u rad 22/05/2018 25/05/2018 .8w

Tabela. Primjer dinamičkog plana izrade projekta – primjer 2

Tabela. Primjer dinamičkog plana izrade projekta – primjer 3

15
Tabela. Primjer dinamičkog plana I faze nekog projekta – primjer 4

Tabela. Primjer dinamičkog plana izrade projekta – primjer 5

Preporučeno kod izrade plana razvoja nekog projekta jeste da se vodi izvještaj o aktivnostima (eng.
activity report) gdje se u zavisnosti od potreba bilježe svi detalji oko realizacije kao što su opis
provedenih aktivnosti, izvođač i odgovornost, napomene, vremenski period, itd.

16
U praksi se zbog kvalitetnijeg i razumljivijeg prikaza veza među organizacijskim dijelovima firme koristi
model poslovnih procesa (MPP). U MPP procesi se dodjeljuju organizacijskim jedinicama (internim ili
vanjskim) ili pojedincima ili grupama kojima su definirane odgovornosti ili uloge (eng. roles) za svaki
proces. Ovakvi dijagrami se mogu smatrati dvodimenzionalnim radnim dijagramima, a u slučaju da se
specificira i vrijeme onda se dobije tzv. trodimenzionalni radni dijagram. U praksi se koriste različiti nazivi
za ovakve dijagrame kao što je npr. blueprint dijagram.

Slika. Primjer primjene modela poslovnih procesa

17
Slika. Procedura izrade informacionog sistema primjenom 3D workflow dijagrama – primjer 1

Slika. Procedura izrade informacionog sistema primjenom 3D workflow dijagrama – primjer 2

18
Analiza izvodljivosti informacionog sistema

Nakon izrade plana razvoja informacionog sistema potrebno je uraditi analizu izvodljivosti koja može
rezultirati prihvatanjem ili odbijanjem kreiranog plana. Prihvatanje ili odbijanje plana razvoja je odluka
koja podrazumijeva višekriterijsku analizu u cilju donošenja odluke da li se projekt nastavlja (prelazi se
na narednu fazu) ili se odustaje od projekta ili vrši izmjena planova zbog nemogućnosti ili poteškoća
realizacije. Pored navedenog, u inicijalnoj fazi kreiranja planova se mogu kreirati alternative u pogledu
potrebnih komponenti i tehnologija za razvoj informcionog sistema kao i sistemska arhitektura. U tu
svrhu se mogu realizovati različite aktivnosti kao što su:

1. Kreiranje mogućih sistemskih rješenja

− Svrha: istražiti različita sistemska rješenja (alternativa) za efikasnu realizaciju planova i
smanjenje razlika između postojećeg i potrebnog (željenog) sistema.
− Rezultat: alternative mogućih sistemskih rješenja.

2. Analiza izvodljivosti sistemskih rješenja

− Svrha: analizirati mogućnosti izvedbe korisničkih zahtjeva u skladu sa raspoloživim resursima
i tehnološkim mogućnostima.
− Rezultat: analiza moguće izvodljivosti predloženih zahtjeva korisnika.

3. Izbor odgovarajućeg sistemskog rješenja

− Svrha: uporediti moguća sistemska rješenja izabrati najbolju alternativu.
− Rezultat: sistemska studija i izvedbeni plan.

U okviru izrade planove je potrebno predložiti moguće rješenje za izvedbu informacionog sistema.
Poželjno je predložiti više alternativa u cilju odabira najboljeg sistemskog rješenja. Analiza izvodljivosti
alternativnih rješenja se sastoji od procjene predloženih rješenja (alternativa) uzimajući u razmatranje
ključne kriterije (faktore izvodljivosti). Ova analiza treba da odgovori na pitanje da li je predloženi
projekat svrsishodan, opravdan i izvodljiv. Sljedećih pet faktora su osnova analize izvodljivosti:

− Tehnički - da li su na raspolaganju ili se na tržišti mogu nabaviti odgovarajući hardver i softver?

− Funkcionalni - da li će predloženi informacioni sistem biti funkcionalan na način da su ispunjeni
postavljeni ciljevi za podršku poslovnom sistemu?
− Ekonomski - da li je predloženi informacioni sistem isplativ (npr. uraditi cost-benefit analizu) i
održiv, i da li je njegov razvoj u okviru dostupnih (definisanih) troškovnih granica?
− Zakonski - hoće li predloženi informacioni sistem funkcionisati u zakonskim i etičkim granicama?
− Planski - hoće li biti moguće realizovati sistem unutar planiranog vremena u zavisnosti od
dostupnih kadrovskih resursa i raspoložive opreme?

Nakon analize svih navedenih faktora odlučuje se da li se može nastaviti sa razvojem informacionog
sistema. Prijedlog rješenja sistema, tj. izbor najbolje alternative, donosi se na osnovu izbora onog

19
rješenja koje ima najbolju ukupnu kombinaciju izvodljivosti uz napomenu da svaka od ključnih stavki ne
smije biti izvan granica moguće realizacije. U tu svrhu se može raditi studija izvodljivosti koja sadrži:

− detaljnu analizu projekta koju provode sistem analitičari,

− procjenu da li projekat ispunjava postavljene ciljeve,
− procjenu da li je projekat urađen prema zahtjevima naručioca,
− procjenu da li je projekat izvodljiv obzirom na raspoložive resurse.

Izvještaj o izvodljivosti projekta treba da sadrži odgovor na pitanje da li uopće vrijedi rješavati problem i
da li predloženo rješenje ispunjava postavljene ciljeve. Da bi se odgovorilo na ova pitanja potrebno je
analizirati: performanse (ponašanje sistema u različitim uslovima), informacije (da li su dovoljne,
pravovremene, prikladne, ažurne, tačne, korisne), ekonomske aspekte (problemi troškova i mogućnosti
ušteda), kontrolu (sigurnost i zaštitu podataka), efikasnost (poboljšavanje upotrebe raspoloživih resursa:
ljudi, opreme, novca itd.), kao i usluge (poželjni i pouzdani servisi, elastičnost i mogućnost
prilagođavanja, zadovoljstvo korisnika), itd.

Dizajn informacionog sistema

Modeliranje informacionog sistema predstavlja proces kreiranja formalizirane i/ili matematičke

reprezentacije sistema u svrhu pojednostavljenja procesa njegovog razvoja ili predviđanja ponašanja u
različitim uslovima primjene. Rezultat procesa modeliranja informacionog sistema je model koji
predstavlja pojednostavljeni prikaz reаlnog sistema koji uključuje komponente, relacije, funkcije i
relevantne karakteristike. Može se zaključiti da dizajn ili model informacionog sistema predstavlja
pogled projektanta na sistem koji treba da se implementira u budućnosti. Odgovarajućim modeliranjem
se može predstaviti struktura sistema kao i tehnička specifikacija pojeidnih komponenti kao što su baza
podataka, programi, mreža, organizacija, itd. U ovoj fazi se definira logički i fizički model informacionog
sistema koji općenoto predstavljaju razradu nekog plana u kojoj se struktuira način njegove realizacije.
Definisanje koncepta (strukture) informacionog sistema obuhvata definisanje obima i strukture
potrebnih računarskih resursa, softvera, komunikacione i druge opreme. Detaljna specifikacija
komponenti sistema odnosi se na dizajn: ulaza (eng. input), izlaza (eng. output), procesa (eng.
processes), baze podataka (eng. database), procedura (eng. procedure), sistema kontrole i zaštite, itd.
Korištenjem specifikacije zahtjeva i opisane strukture sistema mogu se modelirati ulazi i izlazi iz sistema
primjenom DTP (dijagrami toka podataka). Ovi dijagrami se mogu koristiti kod izrade hijerarhijskih
(strukturnih) dijagrama pomoću koji se vrši strukturna sistem analiza (SSA) u cilju bolje organizacije
informacionog sistema. Ovo podrazumijeva efikasnije funkcionisanje i iskorištenje raspoloživih resursa
kroz optimizaciju tokova podataka između pojedinih korisnika informacionog sistema. To znači da su
osnovni zadaci dizajna izrada odgovarajuće specifikacije sistema koji će na efektivan i efikasan način
omogućiti postizanje ciljeva i zadataka poslovnog sistema, zadovoljiti informacione potrebe
menadžmenta i drugih korisnika. Projektovanje logičke strukture baze podataka obuhvata definisanje
koncepta baze podataka i definiše se na nivou strukture objekata (entiteta) i njihovih međusobnih

20
relacija. Odgovarajuća metoda za realizaciju ovog koraka je model objekti-veze osobina (MOV) ili ERD
(Entity Relationship Diagram).
Dizajn informacionog sistema obuhvata nekoliko ključnih aktivnosti koje uključuju:

− logičko projektovanje,
− fizičko projektovanje,
− priprema prijedloga za implementaciju projekta,
− formiranje sistemske dokumentacije.

Metode koje se koriste u fazi dizajna sistema su: strukturna sistem analiza (SSA), model podataka
objekti-veze (ERD), sistemski i programski dijagrami, itd. Definisanje specifikacije i performansi sistema
proizilazi iz informacionih potreba. Odgovarajući model sistema opisuje šta i kako informacioni sistem
treba da izvršava svoju funkciju. Dizajn sistema se obično dijeli na logički i fizički dizajn.
Logički dizajn se odnosi na načine struktuiranja i integrisanje različitih komponenti informacionog
sistema u jednu logičku cjelinu nezavisno od resursa za realizaciju. Logičko projektovanje obuhvata:
− modeliranje procesa,
− modeliranje podataka.

Modeliranje procesa daje model procesa budućeg stanja sistema sa opisom željenog kretanja i obrade
podataka u sistemu. Ovaj opis je hijerarhijski, od opšteg prema detaljnom prikazu, opisujući sadržaj i
strukturu tokova i skladišta podataka uz opis logike odvijanja procesa. Modeliranje procesa se može
vršiti metodom SSA (primjenom DTP dijagrama i riječnika podataka).
Modeliranje podataka treba da prikaže konceptualni model podataka koji sadrži strukturu baze
podataka kao ključne komponente informacionog sistema. Ovaj model treba da bude:
− dovoljno detaljan da relevantno opiše realni sistem,
− razumljiv i prihvatljiv za korisnika i projektanta,
− nezavisan od narednih faza u projektovanju i razvoju.

Logičkim projektovanjem podataka obuhvaćeno je prevođenje konceptualnog modela podataka u

hijerarhijski, mrežni ili relacioni modela podataka koji se dalje mogu realizovati (implementirati)
primjenom sistem za upravljanje bazom podataka (SUBP).
Fizičko projektovanje obuhvata projektovanje logičkog projekta na konkretnoj opremi, odnosno
primjenom zadatih, raspoloživih i odabranih resursa. Fizičko projektovanje treba odlagati u što je
moguće kasnije faze projektovanja zbog jednostavnije ispravke eventualnih grešaka iz logičkog dizajna.
Prijedlog za implementaciju projekta sadrži pregled urađenih poslova i postignutih rezultata, očekivanu
korist, troškove i detaljan akcioni plan implementacije.
Sistemske dokumentacija treba da osigura neophodna upustva za narednu fazu razvoja informacionog
sistema, tj. za njegovu implementaciju..

21
Implementacija informacionog sistema

Implementacija informacionog sistema podrazumjeva izgradnju svih komponenti i njihovu integraciju u

cilju kreiranja funkcionalne cjeline koja ispunjava definisane zadatke. Ovo podrazumijeva i obaveznu
provjeru funkcionalnosti sistema (da je ispravno napravljen) i da ispunjava postavljene zahtjeve. U fazi
implementacije se prevodi specifikacija logičkog i fizičkog dizajna u fizičku (stvarnu) izvedbu
informacionog sistema što uključuje slijedeće proceduralne korake:

1. Nabavka softvera
− Svrha: Konvertovati specifikacije logičkog i fizičkog dizajna sistema u izvršni programski kod i
bazu podataka ili nabavka gotovog softverskog rješenja uz obavezno testiranje u svrhu
provjere funkcionalnosti.
− Rezultat: Funkcionalni programski kod i baza podataka

2. Instalacija potrebne opreme

− Svrha: Nabavka i instalacija potrebne opreme definisane u ranijim fazama, a koje je
neophodna za funkcionisanje sistema (npr. potrebni serveri, mrežna oprema, itd).
− Rezultat: Infrastruktura potrebna za rad informacionog sistema.

3. Integracija komponenti
− Svrha: Povezivanje potrebnih komponenti uključujući postavljanje softvera (programski kod i
baza podataka) na server, povezivanje komponenti na mrežu, itd.
− Rezultat: Funkcionalan informacioni sistem spreman za testiranje i primjenu.

4. Obuka i ostale pripremne aktivnosti

− Svrha: Obuka korisnika za korištenje informacionog sistema i druge pripremne aktivnosti
neophodne za efikasan i efektivan rad sistema.
− Rezultat: Obućeni korisnici i ispunjeni uslovi za korištenje informacionog sistema.

Ključni kadrovi za fazu implementacije informacionog sistema su sistem inžinjeri (arhitekte), programeri,
stručnjaci za razvoj baze podataka, stručnjaci za implementaciju mreže, itd.

Vrednovanje i kontrola informacionog sistema

Posljednja faza u razvoju informacionog sistema je vrednovanje i kontrola gdje se razmatraju brojna
pitanja od kojih se mogu izdvojiti sljedeća:

− Da li li informacioni sistem ispunjava postavljene ciljeve i zadatke?

− Da li informacioni sistem zadovoljava potrebe svih korisnika na efikasan i efektivan način?
− Koliko je vremena potrebno za odgovor na korisničke zahtjeve?
− Da li je informacioni sistem pouzdan?

22
 − Da li su procedure odgovarajuće kako bi se postigla potrebna privatnost i sigurnost podataka?
− Da li su korisnici dovoljno obučeni za korištenje informacionog sistema?
− Da li su koristi informacionog sistema veće od troškova održavanja?
− Postoje li određeni problemi i greške u informacionom sistemu i može li se sistem poboljšati?

Vrednovanje i kontrola se sprovode revizijom informacionog sistem u cjelini i po ključnim

komponentama: hardvera, softvera, baze podataka, mreže, korisnika i procedura. Ovo znači da se pored
funkcionalnosti sistema provjeravaju i nefunkcionalni zahtjevi kao što su performanse, efikasnost,
sigurnost, zakonski aspekt, prilagodljivost korisnicima, jednostavnost korištenja, održavanje, itd.

Održavanje informacionog sistema

Nakon implementacije informacionog sistema neophodno je vršiti njegovo održavanje koje

podrazumijeva otklanjanje ili sprečavanje grešaka u radu, izmjenu ili nadogradnju sistema radi
unaprijeđenja funkcionalnosti i poboljšanja performansi, prilagođavanje promjenama u nokruženju, itd.
Održavanje podrazumjeva i podršku dobavljača opreme, pomoć tehničkog osoblja korisnicima
informacionog sistema u toku njegove upotrebe kao i izradu odgovarajućeg plana održavanja.
Održavanje hardvera podrazumijeva redovne preventivne aktivnosti provjera, čišćenja, podešavanja i
zamjena potrošnih ili amortizovanih dijelova i instalacija novih komponenti sistema. Potrebe za
održavanje softvera nastaju zbog novih zahtjeva korisnika, grešaka učinjenih u razvoju softvera,
hardverskih promjena, itd. Obuka korisnika je neophodna kod svake izmjene u funkcionalnostima
informacionog sistema kako bi bili upoznati sa promjenama.
Troškovi održavanja informacionog sistema rastu u toku vremena i u direktnoj su vezi sa dizajnom i
razvojem. Dobro dizajnirani, struktuirani, testirani i dokumentovani informacioni sistemi su jeftiniji za
održavanje. Proces održavanja se može oslanjati na iste metodološke aktivnosti koje se koriste u fazama
planiranja, analize, dizajna i implementacije sistema.

23
Pitanja za provjeru znanja

1. Šta predstavlja životni ciklus razvoja informacionog sistema – SDLC?

2. Navesi neke od karakterističnih faza za SDLC.
3. Šta obuhvata plan razvoja informacionog sistema i koje vrste planove se prave?
4. Koje su ključne aktivnosti i pitanja koja se tretiraju u fazi planiranja informacionih sistema?
5. Koje su inicijalne aktivnosti u fazi planiranja razvoja informacionog sistema?
6. Ko može inicirati potrebu za razvoj informacionog sistema i zbog čega?
7. Šta obuhvata analiza postojećeg informacionog sistema i zbog čega se provodi?
8. Koje su ključne aktivnosti kod analize postojećeg informacionog sistema i šta je njihov rezultat?
9. Objasniti neke od ključnih razloga zbog kojih se javlja potreba za zamjenom ili nadogradnjom
postojećeg informacionog sistema.
10. Šta obuhvata specifikacija potrebnih resursa i ulaganja u razvoj informacionog sistema?
11. Uraditi specifikaciju funkcionalnosti za određeni informacioni sistem.
12. Uraditi specifikaciju komponenti za određeni informacioni sistem.
13. Šta je matrica odgovornosti i koji su njeni ključni elementi?
14. Kreirati raspodjelu aktivnosti kod razvoja nekog IS primjenom matrice odgovornosti.
15. Šta su gantogrami, koji si njegovi sastavni elementi i gdje se primjenjuju?
16. Kreirati akcioni plan za razvoj nekog IS primjenom gantograma.
17. Šta su workflow dijagrami i koja je njihova namjena?
18. Opisati tehnologiju rada kod razvoja nekog IS primjenom workflow dijagrama.
19. Koja je uloga analize izvodljivosti nekog IS i objasniti ključne aspekte (faktore) njene provedbe?
20. Koje su ključne aktivnosti kod analize izvodljivosti nekog informacionog sistema?
21. Šta obuhvata dizajn nekog informacionog sistema?
22. Objasniti ključne aktivnosti u fazi dizajna informacionog sistema.
23. Šta podrazumijeva implementacija IS i koje su ključne aktivnosti ove faze?
24. Šta podrazumijeva vrednovanje i kontrola IS i koje su ključne aktivnosti ove faze?
25. Objasniti značaj održavanja informacionog sistema i ključne aktivnosti ove faze?

24