ROBNI I PUTNIČKI TOKOVI NA ŽELJEZNICAMA

Tehnički plan rada željeznice izrađuje se na osnovu plana prevoza.

Plan prevoza može se definisati kao pregled predstojećeg obima utovara po vrsti robe i
mjestima utovara i istovara.

Plan prevoza se izrađuje na osnovu veličina robnih tokova,utvrđenih putem ankete koju bi vršile
ŽTP kod privrednih organizacija Anketa treba da se izvrši na određenom obrascu,kako bi se
omogućilo sumiranje po vrsti robe i pravcima prevoženja

Prije izrade plana prevoza pristupa se proučavanju prikupljenog materijala.

Proučavanje treba da obuhavata:

- da se utvrde ona prevoženja koja bi se eventualno mogla izvršiti drugim transportnim

sredstvima uz daleko povoljnije uslove
- da se robni tokovi preobrate u kolske tokove,da se odredi maršrutizacija s mjesta
utovara i da se odredi veličina prosječnog dnevnog utovara u kolima

IZRADA PLANA PREVOZA

Plan prevoza izrađuje se u vidu kose tablice,a na osnovu podataka iz ankete.

Plan prevoza može se izraditi za svaku pojedinu vrstu robe ili za sve robe ukupno. Količine robe
koje se prevoze iz jednog mjesta u drugo unose se u odgovarajuću rubriku i to u tonama.

Ovako sastavljeni plan prevoza u tonama naziva se još i robnim tokom

Ovako izrađena tablica za određenu seriju kola omogućuje da se izrade kolski tokovi praznih
kola

Uist - Uut = Upraz

Svođenje robnih tokova u dnevne kolske tokove

Pri prevođenju robnih tokova u dnevne kolske tokove moramo znati:

• vrstu robe ,

• period (t) za koji je data količina robe (P)

• koeficijent neravnomjernosti za dotični period i za datu vrstu robe (γ ),

 • prosječnu nosivost kola (p) i

• koeficijent iskorištenja nosivosti kola za datu vrstu robe (α)

Koeficijent iskorištenja nosivosti kola predstavlja odnos mogućeg opterećenja odnosne vrste
robe, (tj. koliko se tona robe, s obzirom na prirodu robe, njeno pakovanje i specifičnu težinu
može smjestiti u kola) prema nosivosti kola.

Prosječni kolski tok možemo dobiti iz slijedećih uslova:

Kako u kolskom parku mogu biti kola različite nosivosti i raznog broja osovina, to je uobičajeno
da se kolski tok predstavlja u tzv. uslovnim dvoosovnim kolima.

Za pretvaranje robnog toka u fizički broj kola dvoosovnih i četveroosovnih služimo se slijedećom
forulom:

Gdje je:

a2- koeficijent dvoosovnih kola u koskom parku,

a4- to isto za četveroosovna kola, uz uslov da je: a2+a4=1

Pretvaranje fizičkog broja kola u uslovna dvoosovna kola dobija se slijedećim putem:

Tehnički plan rada željeznice

Do obima prevoženja koje treba izvršiti željeznica, dolazi se na osnovu potreba privrede za
period za koji se postavlja plan prevoženja, kao i na osnovu izvršenih prevoza u prethodnim
godinama.

Kada se dođe do obima prevoženja izrađuje se plan eksploatacije za tu godinu.

Plan eksploatacije sadrži potrebu voznog parka (kola i lokomotiva), materijal (u vrijednosti) i
radne snage za izvršenje predviđenog obima prevoženja-rada.

U godišnjem planu eksploatacije sadržani su osnovni izmjeritelji

• kvantitativni i

• kvalitativni pokazatelji rada željeznice

Kvantitativni pokazatelji označavaju obim rada i potrebu voznog parka za taj rad,

Kvalitativni pokazatelji prikazuju način korištenja i upotrebu tih voznih serdstava za izvršenje
tog rada

Jedna od najvećih teškoća u radu željeznice je neravnomjernost u prevoženju u toku godine, pa

i u pojedinim mjesecima u toku jednog kvartala, i to kod putničkog i robnog saobraćaja.

Neravnomjernost u prevoženju nameće nam potrebu da godišnji plan prevoza razbijemo na

kvartalane i mjesečne planove.

Mjesečni transportni plan izrađuje se na osnovu godišnjeg plana prevoženja i na osnovu

stvarnih potreba privrede za dotični mjesec

Pošto se sastavi mjesečni transportni plan, pristupa se izradi tehničkog plana rada željeznice.

Tehničkim planom se usklađuju se potrebe privrede u prevoženju s jedne strane i mogućnosti

izvršenja transportnog plana-tj. korištenja kapaciteta željeznica s druge strane.

Tehničnim planom obezbjeđuje se izvršenje mjesečnog transportnog plana, određuje se dnevni

prosjek rada za čitavu mrežu, pojedina područja i daju se smjernica za tehničko obezbjeđenje
reda vožnje

Tehnički plan sadrži:

1. plan utovara i istovara po pojedinim područjima,

2. plan kretanja kolskih tokova po pravcima,

3. plan prijema i predaje tovarenih i praznih kola između područja po predajnim

stanicama,

4. raspodjelu radnog koskog parka (norma stajanja) koja je podijeljenja na tovarena

i prazna kola,

5. raspodjelu lokomotivskog parka i način njegovog korištenja,

 6. jačinu saobraćaja na pojedinim prugama i željezničkim čvorovima.

Iz tehničkog plana se vidi:

1. koliko pojedino područje dnevno tovari kola i koliko se od tog utovara istovaruje na vlastitom
području, a koliko ide za druga područja,

2. koliko područje dnevno prima tovarenih i praznih kola i koliko od toga prijema ostaje za to
područje, a koliko tranzitira u druga područja,

3. kolika je jačina saobraćaja, odnosno broj vozova na pojedinim prugama posebno za parni
pravac, a posebno za neparni pravac. Kolika je prosječna težina i težina jednog voza,

4. rad kolskog parka i izmjeritelja kako se koriste kola,

5. rad lokomotivskog parka i njegovo korištenje.

TOKOVI PUTNIKA
Pored prevoza robe, koji je jedan od osnovnih zadataka željeznice, željeznica vrši i prevoz
putnika.

Konstrukcijom reda vožnje može se uticati na povećanje ili smanjenje frekvencije putnika
jednog voza na taj način, da se omoguće veze putničkih vozova u priključnim stanicama, ili da se
već postojeće veze napuste.

Dobra organizacija prevoza putnika postavlja željeznici slijedeće zahtjeve:

1. da se prevoz vrši bezbjedno i udobno,

2. da se prevoz obavi s najvećom mogućom brzinom na datoj pruzi, uzevši u obzir i

sredstva s kojima se prevoz obavlja,

3. da vrijeme odlaska i dolaska vozova odgovara željama putnika, tj. da je u skladu

sa opštim privrednim životom dotičnig mjesta i,

4. da se prevoz obavi uz minimalne troškove, tj. uz najracionalnije iskorištavanje

prevoznih sredstava, kola, lokomotiva, kolosjeka itd.

Princip udobnog prevoženja putnika ne postavlja se samo pri prevozu, tj. u vezu, već on
obuhvata prevoženje putnika-cjelokupnu udobnost, počevši od momenta zaključenja usmenog
ugovora o prevozu, kupovinom karte, do momenta izvršenja tog prevoza
Prikuplajnje podataka o broju putnika, koji će se prevesti jednom prugom, obuhvata rad oko
obrade prethodnih statističkih podataka o broju preveženih putnika dotičnom prugom, ili o
broju prodatih karata za tu prugu

Povećanje prevoza putnika može da rezultira iz slijedećih faktora: povećanje životnog standarda
masa, sniženja prevozne cijene za prevoz putnika, razvoja privrede dotičnog područja, izgradnje
fabrika, rudnika i drugih velikih objekata, razvoja kulturnog, privrednog, političkog i društvenog
života.

Opadanje broja putnika na jednoj pruzi može da se javi kao rezultat izgradnje novih pruga, koje
skraćuju put prevoza između velikih gradova, ili koje omogućuju prevoženje tranzitnih putnika
kraćim puten, kao i uslijed razvoja drugog vida saobraćaja na dotičnom području.

Obrada statističkih podataka o broju prevezenih putnika ili o broju prodatih karata, za dotičnu
prugu, sastoji se u izradi šema tokova putnika dotnične pruge, radi se obično samo za jedan
pravac

Ako postoje podaci o broju putnika u vozu, onda ove podatke treba svrstati prema pojedinim
dijelovima pruge. Ako takvi podaci ne postoje, već se oni crpe iz broja prodatih karata, onda ove
podatke treba svrstati u kose tablice prema uputnim stanicama odnosno područjima.