Žuta

Pjesma ''Žuta'' Nenada Jovanovića napisana je u slobodnom stihu, što nam zapravo daje ritam prirodnog
govora, te ne možemo odrediti u cjelini dužinu stihova ove pjesme. Takođe nema ni rime. Sastoji se
ukupno od dvadeset i dva stiha, te nije podjeljena na strofe, već pjesmu posmatramo kao jednu cjelinu.

Zbog nemogućnosti određivanja lirskih karakteristika, kao što su dužina stiha i rima, na prvi pogled
dobijamo utisak da ovo nije pjesma, već neki odlomak iz proznog teksta. Možemo primijetiti prisustvo
likova, mjesta i događaja, što takođe ne upućuje na liriku. Lirski subjekat spominje Novi Beograd, likove
kao što su majka i djeca, te jedan događaj iz svakodnevnog života koji ima svoj tok radnje i razrješenje.
Zbog toga možemo uočiti da se tu pojavljuju elementi epike. Opis događaja u ovoj pjesmi njoj daje
deskriptivni karakter, ali se takođe pojavljuju i elementi misaonog karaktera.

Naslov ''Žuta'', u ovom slučaju je povezan, sa više različitih motiva. Pjesma počinje sa riječi žuta koja u
ovom slučaju predstavlja boju. Žuta boja odaje veselošću i toplinom i najviše nas asocira na Sunce.
Pominje se i cvijet mimoza koji je takođe žut. Nebo je opisano kao žuto što je posljedica zalaska Sunca,
ali na njemu se nalaze crni oblaci, koji čekaju da izazovu pljusak, što je česta pojava tokom
proljeća.Hljeb, kom je dat značaj u ovoj pjesmi, takođe je žut, ali sama žuta nas podsjeća na hranu.
Pridjev žut pored ovih motiva napisan je malim slovom. Daljim čitanjem uočavamo promjenu gdje je ovaj
pridjev napisan velikim slovom, te time zaključujemo da je uz njega izvedeno vlastito ime. Česta je
pojava davanja ovakog imena ljubimcu žute boje, najčešće psu, najvjerovatnije i u ovom slučaju. Žuta
boja je i simbol odanosti, a poznata je odanost psa kao najboljeg čovjekovog prijatelja. Posljednja četiri
stiha zapravo potvrđuju da je riječ o životinji, iako prvi put kad je pomenuta, nismo mogli sa sigurnošću
da zaključimo. Kad joj daju hranu ona je onjuši i žmirne i tim uviđamo da su to karakteristike jedne
životinje.

U uvodu data nam je atmosfera pjesme. Upotrijebljeni su pridjevi kao što su pepeljast i crn. Oni
označavaju neko sivilo i natmurenost, koja može da asocira na vrijeme. Sivilo može da opiše sredinu u
kojoj se lirski subjekat nalazi, u ovom slučaju Novi Beograd. On je ispunjen sivim, visokim stambenim
zgradama, koje se malo razlikuju jedna od druge, što daje skučenost i statičnost atmosferi. Oblaci su crni,
što nagovještava nevrijeme, tamu u prostoru.

Uočavamo da lirski subjekat naglo prekida opis okruženja i atmosfere, prelazeći na drugu cjelinu ove
pjesme imenicom hleb. Koristi simplohu i opkoračenje na ovoj imenici. Ovim daje veliku važnost ovoj
riječi. Možda zbog boje samog hljeba, a možda i zbog onog što hljeb predstavlja u narodu i zbog svoje
simbolike. Hljeb predstavlja glavnu i najrasprostranjeniju prehrambenu namirnicu, jer se jeftino i lako
proizvodi. On takođe predstavlja tijelo Hristovo, te mu se može pripisati i duhovni značaj. Istim tim
hljebom profesorica pokušava da nahrani Žutu, koja iz nekog razloga odbija. Važni motivi koji se
pojavljuju su majka i djeca, koje možemo usko povezati. Majka je takođe simbol svetosti. Ona na svijet
donosi djecu, brine se o njima, a djeca su budućnost i opstanak ovog svijeta. Ova tri simbola možemo
uporediti sa svetim trojstvom, jer su u uzajamnoj vezi i jedan bez drugog ne mogu da opstanu. Oni
predstavljaju dobro ovog svijeta.

Pored imenice majka primjećujemo prisvojni pridjev ''moja'' što nam ukazuje da lirski subjekat govori o
dobrim djelima svoje majke, što njemu daje još veću važnost događaja. Vremenskim odrednicama kao
što su ''idućeg dana'' i ''uvek'', pokazana nam je dužina samog događaja, da nije riječ samo o jednom
danu. Opisan je način na koji majka hrani Žutu, ali je stavljen u zagradu, te samim tim gubi svoj značaj u
pjesmi. Upotrebom priloga ''uvek'' pokazuje učestalost te radnje, te misli da je u nekom drugačijem,
uzanimljivijem okruženju, u ovom slučaju pominje Braziliju, možda bi promijenila način ili sam čin radnje.

U prvoj cjelini pjesme nalaze se glagoli u perfektu, dok u drugoj više dominiraju glagoli u prezentu.
Perfekat je upotrijebljen samo pri opisu pronalaska žute boje. Prezent je upotrijebljen pri samom opisu
događaja, što za lirskog subjekta predstavlja sadašnjost i zvjež događaj.

Završetak pjesme nam govori ko je zapravo Žuta. Bez ovog dijela mi ne bismo sa sigurnošću mogli
utvrditi o kome je bila riječ, koga je lirski subjekat opisao, te kome može biti posvećen naslov.

Možemo da primjetimo zatvorenost ove pjesme. Od početnih stihova početka, nismo mogli da odredimo
suštinu ove pjesme i njenu povezanost, dok je nismo pročitali do kraja. To nas je moglo u početku učiniti
konfuznim, ali dolazeći do kraja, neke stvari su počele biti jasnije.