Professional Documents
Culture Documents
Homeopatska Terapija
Homeopatska Terapija
FARMACEUTSKO-ZDRAVSTVENI FAKULTET
ODSJEK/SMJER: SESTRINSTVO
HOMEOPATSKA TERAPIJA
-seminarski rad predmeta-
1. Uvod....................................................................................................................................2
2. Homeopatska terapija..........................................................................................................3
3. Zaključak.............................................................................................................................8
4. Literatura.............................................................................................................................9
2
1. Uvod
Pojam “slično se liječi sličnim” poznat je još od vremena Hipokrata koji je tvrdio da se bolest
može liječiti na dva načina: suprotnim ili sličnim sredstvom u odnosu na bolest. Mogućnost
liječenja sličnim sredstvom spominje se takođe i u Vedi Vyasi. Na principu liječenja
suprotnim sredstvom razvila se galenska farmakologija i klasična medicina. Princip sličnosti
sačuvao se vjekovima kroz narodnu medicinu, a Paracelzus ga je u 16. vijeku pokušao uvesti
u praksu, ali nedovoljno uspješno.
Krajem 18. vijeka njemački naučnik, ljekar, kemičar i poliglota Samuel Hahnemann (1755-
1843), utemeljio je na zakonu sličnosti cjelovitu filozofiju i principe liječenja, nazvavši to
homeopatijom. Takvu, Hahnemannovu homeopatiju danas praktikuju stotine hiljada terapeuta
širom svijeta pod nazivom klasična homeopatija.
3
2. Homeopatska terapija
Homeopatija je dobila ime od grčkih riječi : homolon, što znači slično i pathos , što
znači patnja. Ona je grana komplementarne medicine, tj. metoda liječenja po načelu
njemačkog liječnika S. Hahnemanna , čiji je osnovni princip da se svaka bolest liječi takvim
lijekom koji, uzet u većoj količini, izaziva slične simptome kao što ih izaziva i ta bolest. To
načelo sličnosti primjenjuje se i u klasičnoj medicini pri cijepljenju protiv zaraznih bolesti ,
unošenjem malih, neškodljivih doza uzročnika bolesti u organizam, koje izazivaju specifičnu
imunološku reakciju organizma , kojom se stvara otpornost na tog uzročnika. (1)(2)
Klasičnu medicinu nazivamo još i alopatskom medicinom. Taj termin dolazi od grčkih
riječi : allon , što znači drugačiji i pathos, što označava patnju. Danas smo svi dobro upoznati
s načinom liječenja u klasičnoj medicini , prema kojem se daju lijekovi koji djeluju protiv
tegoba koje bolesnik ima. Primjerice , ukoliko ima vrućicu , dobije sredstva za snižavanje
temperature. Ako ima bolove, dobije analgetik . Ima li reumatske bolove u području zglobova,
dobije antireumatik. (2)
Nadalje, često smo svjedoci da se prilikom liječenja u klasičnoj medicini, pri terapiji
javljaju razni sporedni efekti , nuspojave i kontraindikacije. Primjerice, kao posljedica
primjene analgetika ili antireumatika mogu se pojaviti gastritis ili krvarenja iz probavnog
trakta koja mogu završiti i naglom smrću bolesnika. Osim toga, u alopatskoj medicini čest je
slučaj da se istovremeno primjenjuje više lijekova te je svaki od njih namijenjen jednom
simptomu protiv kojeg djeluje. U tom slučaju postoji opasnost od neželjene interakcije
pojedinih lijekova. (2)
4
Posebnu važnost homeopatskom liječenju daje Indija , gdje je homeopatija dio
nacionalnog zdravstvenog sistema, gdje ima preko 100 homeopatskih medicinskih škola i više
od 100 000 homeopatskih liječnika. (3)
Kako bi homeopatska terapija bila što uspješnija potrebno je osloboditi energiju koju
posjeduje određena supstanca , a to se postiže pojačanjem elektromagnetskog polja toga
sredstva čime se omogućava interakcija s organizmom bolesnika. To je drugo otkriće Samuela
Hahnemanna i zove se potenciranje. Ono se temelji na činjenica da supstanca što je više
potencirana (više puta razrijeđena i protresena) ima veći terapeutski učinak. Koncept
potenciranja , Hahnemann je opisao kao postupak u kojem se odvijaju dva procesa : dilucija u
tekućinama ili atenuacija u krutim tvarima, nakon koje slijedi protresanje, gdje se energija
aktivne molekule prenosi na energiju otapala čime se potencira ukupna energija. Dokazano je
da se sve većim razrjeđenjem uz protresanje prenose svojstva temeljne supstance na otapalo ,
čime se gubi toksičnost, a povećava djelotvornost pripravka. (1)
Zakon sličnosti - Treba da postoji veza između bolesti i lijeka. Osnovni princip
homeopatije je princip "slično se liječi sličnim" - "similia similibus curentur" - što znaci da se
bolest može liječiti supstancom koja je u stanju da proizvede simptome slične onima od kojih
pati pacijent. (1)(2)
Cjelovitost - Budući da homeopatija posmatra čoveka kao nedjeljivu cjelinu, svaki se tretman
temelji na pretpostavci da je svaki simptom i bolest samo vidljiva manifestacija dublje
ukorenjenog poremećaja ravnoteže koji rezultuje manifestnom simptomatologijom. (1)(2)
5
Klinička homeopatija tretira ciljano određene bolesti homeopatskim lijekovima u skladu sa
homeopatskom farmakopejom. Najčešće koristi kombinovane homeopatske pripravke radi
što veće bezbjednosti. Dobri rezultati postižu se kako u liječenju akutnih tako i hroničnih
oboljenja, nekih infektivnih oboljenja, a posebno dobri rezultati su postignuti u tretiranju
respiratornih infekcija (gripa, upale sinusa, prehlada, kašalj), artritisa, alergija, ekcema,
glavobolje (posebno migrenoznog tipa), potom u redukciji tjelesne težine, ublažavanju tegoba
u menopauzi, predmenstrualnom sindromu, i dr. (3)
Da bi homeopatija tretirala određeni entitet bolesti, ona nastoji svojim pristupom da stigne
do njenog izvora i deluje na njega uz pomoć pripravaka koji imaju za cilj pokretanje
samoiscjeljenja organizma. (4)
6
otopinu u kojoj je bila jako razrijeđena bakterijska struktura , uz obavezno snažno protresanje
kod svakog razrijeđenja, što je bilo značajno za stvaranja istovrsnog signala EM, poput
signala koji je stvarala ta ista nerazrjeđena supstancija. Ova studija daje značajan doprinos
homeopatiji utemeljenoj na dokazima. (4)
Među anorganskim tvari možemo pronaći metale (zlato, živa, cink) i nemetale
(srebrni nitrat, natrijev klorid ). Organska kemija osigurava spojeve kompleksne prirode poput
grafita ili nitroglicerina. Od biljnih pripravaka mogu se koristiti cijele biljke ili samo njihovi
pojedini dijelovi (list, korijen, sjeme) u prirodnom ili sušenom obliku (slika 1). Životinjski
svijet pruža širok spektar homeopatskih pripravaka : insekti (pčele), morske životinje (sipa,
morska spužva). Oni se upotrebljavaju ili čitavi ili njihove organske supstance. Početna
supstanca kod tkiva je sterilizirani pripravak od zaraženih životinja ili ljudi , poput sekcije
tkiva (iscjedak kod spolne bolesti, tekućine iz osipa ). (2)
7
Homeopatski se lijekovi na tržištu pojavljuju u obliku sitnih granula, kapima ili
kremama. Takvi se pripravci čuvaju na suhom mjestu . Tako čuvani lijekovi su u nekim
zemljama bez ograničenja upotrebljivosti, dok u većini zemalja farmakopeje navode rok
valjanosti od pet godina. (2)(3)
8
3. Zaključak
9
4. Literatura
10