13.07.

2016

Aktivnosti i terapije uz pomoć konja

Autor
Ivana Kovačević

Od davnina život čoveka nezamisliv je bez životinja u svom najbližem okruženju. Pored svih koristi
koje  čovek ima od životinja, jedna od najznačajnijih je uticaj na čovekovo ždravlje. Životinje
oplemenjuju, smiruju i leče. Posebno mesto u narodnim predanjima, legendama, delima usmene i
pisane književnosti i istorijskim spisima  iz najstarijih vremena pripada konjima, gracioznim  i
plemenitim životinjama koje svojom pojavom plene i zadivljuju. Junacima narodnih dela konj je
neizostavan u borbama, na megdanima, za hvalu i ponos. Konji u narodnim pesmama i bajkama često
imaju fantastične osobine, plameni dah, fantastičnu brzinu, krila itd. Inače, pored toga što služe kao
prevozno sredstvo, za trke i  rekreaciju, oni imaju blagotvorno dejstvo na čovekovo zdravlje.

Zabeleženo je u Grčkoj i dokumentovano 600. godine pre nove ere u Orbsis dokumentima da su se
konji  koristili ne samo kao prevozno sredstvo, već i kao način za poboljšanje zdravlja i dobrobiti
osoba s poteškoćama u razvoju i za ozdravljenje bolesnih ljudi. U Francuskoj je 1875. godine
objavljena  prva studija o jahanju kao terapijskoj metodi i zaključeno je da je jahanje korisno u lečenju
nekih vrsta neuroloških poremećaja, za poboljšanje držanja, ravnoteže i kretanja, kao i za poboljšanje
psihološkog stanja. Krajem 19. veka Engleska priznaje jahanje za osobe s invaliditetom kao koristan
oblik terapije i tokom Prvog svetskog rata od strane države omogućena je terapija jahanjem u bolnici
za ranjene vojnike u Oksfordu. U Skandinaviji je 1946. godine uvedena terapija jahanjem nakon dve
razorne epidemije dečije paralize. Do 1950. godine britanski fizioterapeuti su istraživali mogućnosti
jahanja kao terapije za sve vrste hendikepa i 1957. godine Englezi su prvi put predstavili program
terapijskog jahanja za decu i odrasle sa poremećajima kretanja. Lečenje hipoterapijom priznato je i u
Norveškoj, Nemačkoj, Austriji, Sloveniji itd. Srbija dobija prvog hipoterapeuta i desetak terapeuta za
aktivnosti i terapije uz pomoć konja 2013. godine.

Jelena Arsović, defektolog po struci  i član Udruženja za aktivnosti i terapije uz pomoć konja
“Guliver”, ističe značaj hipoterapije i ono što je zajedničko svim aktivnostima u okviru  terapija uz
pomoć  konja. U osnovi svih metoda ističe prijatan doživljaj za učesnike i pozitivan uticaj na motorne i
psihosocijalne funkcije. Kroz terapijsko jahanje gradi se novi odnos u životu jahača sa drugim živim
bićem – konjem. Jelena je odgovorila na nekoliko važnih pitanja koja definišu i približavaju
hipoterapiju i druge vidove terapija uz pomoć konja.

Zbog čega baš konj?

 Konj je životinja koju odlikuje specifičan vid kretanja (trodimenzionalno kretanje). On se

kreće napred, nazad i u stranu.  Zahvaljujući tome, na jahača se prenose impulsi (od 90 do
110) koji stimulativno deluju na sva čula u organizmu.

 Trodimenzionalno kretanje konja, njegova energija i toplota direktno utiču na stimulaciju

funkcija malog mozga, centra za ravnotežu i mobilisanje karličnih i vratnih mišića.

 Uspostavlja se kontrola glava-telo i aktiviraju se mišići šake koji pod uticajem nervnih impulsa
stimulišu govorne zone u mozgu i pospešuju sveukupni intelektualni i emocionalni razvoj.

Koje su koristi  hipoterapije?

Domen motorike:

 adekvatna postura/držanje tela,

 uspostavljanje balansa i pokretljivosti,

 olakšavanje vršenja prirodnog pokreta,

 poboljšanje respiratorne i motorne kontrole govora.

Psihosocijalni domen:

 uspostavljanje samokontrole i samopoštovanja,

 jačanje unutrašnjeg lokusa (kontrole i motivacije),

 kontrola afekata i ponašanja,

 proširivanje raspona pažnje, koncentracije,

 razvijenija svest o prostoru,

 razvijanje sposobnosti slušanja, motivisanosti za učenje i verbalnih sposobnosti.

Udruženje za aktivnosti i terapije uz pomoć konja “Guliver” radi sa decom  sa autizmom i drugim

pervazivnim razvojnim poremećajima. Dobrobit terapije pomoću konja u radu sa decom sa
autizomom su: fizičke prednosti jahanja, senzorni benefiti, podsticaj razvoja kognitivnih i jezičkih
veština, socijalni i emocionalni uticaj konja/jahanja na dete sa autizmom. Metod sam po sebi ne
može razrešiti sve probleme, ali se koristi kao deo sveobuhvatnog tretmana sa decom sa različitim
smetnjama u razvoju. U hipoterapiji i drugim terapijama uz pomoć konja učestvuje terapijski tim u
čijem su sastavu, pored deteta, konj, vodič konja, strukovni fizioterapeut-hipoterapeut, defektolog-
oligofrenolog i asistent.

U Udruženju za aktivnosti i terapije uz pomoć konja “Guliver” terapije su  posebno formirane i
napisane  za svakog. Ono što je specifično za rad “Gulivera” je individualni pristup, bilo da se radi o
fizioterapijskom tretmanu koji je vođen od strane strukovnog fizioterapeuta ili defektološkom
tretmanu koji je vođen od strane oligofrenologa. Udruženje je fokusirano na specifične ciljeve  na
osnovu dijagnostičkih procena učesnika.

U budućnosti bi trebalo raditi na obezbeđivanju terapije što većem broju dece sa razvojnim
smetnjama i invaliditetom povezujući se sa školama koje deca pohađaju i uvodeći ovakve aktivnosti u
planove rada škola i vrtića u vidu fakultativno organizovanih programa putem izleta, ekskurzija i
nastave u prirodi.

Za razliku od davnih vremena kada su se ljudi i životinje zajednički borili za preživljavanje u

nepovoljnim prirodnim uvjetima i pritom bili ili partneri ili suparnici, sada se njihov odnos u mnogo
čemu promijenio i izgubio karakteristike ravnopravnosti. U modernom svijetu ljudi više ne poštuju
životinje: ili im služe za potrebe prehrane ili im, u najboljem slučaju, dodjeljuju ulogu živih igračaka za
razonodu u trenucima kada nisu okupirani svojim svakodnevnim poslovima.

U različitim mitologijama, baš kao i u bajkama, stalno se javlja tema životinja kao najvažnijih ljudskih
pomagača. Šamani ih doživljavaju kao vodiče kroz nematerijalne svjetove koji im pomažu kada
zapadnu u neku kriznu situaciju. Štoviše, šamanska tradicija podučava kako svatko od nas u sebi ima
neki karakteristični životinjski identitet putem kojeg kontaktira s određenom životinjskom vrstom. Te
životinje tada postaju naši zaštitnici koji nas prate kroz život i pomažu nam da naučimo neke glavne
lekcije.

Osim što mogu biti najbolji ljudski prijatelji, životinje nam mogu pomoći i pri liječenju različitih
bolesti. U ledenom dobu ljudi su zbog velike hladnoće, u nastojanju da se zagriju, često spavali uz
životinje. Današnji znanstvenici došli su do spoznaja o višestrukom pozitivnom utjecaju domaćih
životinja na zdravlje. Primjerice mačke ljudima uveliko pomažu u oslobađanju od stresa i umora.

Američki psiholog Boris Levinson prvi je primijenio ideju “liječenja životinjama” na uobičajeni proces
milovanja životinje između ušiju. Ta ideja se prvi put javila u šezdesetim godinama prošlog stoljeća.
Psiholozi su počeli koristiti tu metodu za liječenje autistične djece. No, ni Levinsonova metoda nije
bila potpuna inovacija. Zna se kako su u 18. stoljeću liječnici u psihijatrijskoj bolnici York Retreat u
Engleskoj držali mačke, pse, zečeve i ptice isključivo kao pomoć u liječenju pacijenata. Pritom je
najpopularnija bila “mačja terapija” tj. liječenje pomoću kontakta s mačkama.

Naime, mačje predenje na frekvenciji od četiri do 16 Hz na neki način poboljšava ljudski imunitet.
Mačke imaju misterioznu sposobnost da identificiraju bolesni organ kod neke osobe. Kada mačka
osjeti da njen vlasnik ima neko bolno ili nezdravo mjesto u organizmu, smjesti se uz osobu, prede,
nagazi na njega i s vremena na vrijeme ga lagano ogrebe svojim kandžama. Dobra “mačja terapija”
može pomoći kod stresa, umora, glavobolje, snižava visoki tlak, normalizira puls, ublažava reumatske
i želučane bolove.

Pristalice te terapije napominju kako za liječenje različitih bolesti treba koristiti različite vrste mačaka.
Dlakavije mačke, poput perzijskih, dobre su za one koji pate od osteokondritisa, neuralgije ili
nesanice. Ljudi s bolesnom jetrom ili bubrezima, koji pate od gastritisa ili kolitisa, trebaju nabaviti
mačku glatke dlake. Štoviše, zna se da su ženke dobre za liječenje bolesti živaca, dok mužjaci bolje
liječe artrozu i slične boljke.

Odmah iza mačaka po pozitivnom djelovanju na ljude dolaze psi. Ljudi koji šeću svoje pse nekoliko
puta na dan ne pate od hipodinamije. Isto tako, pseća slina sadrži likozime, antiinfektivne agense koji
pomažu u bržem zarastanju rana. Veliki psi imaju vrlo aktivan alfa ritam, pa pacijenti sa srčanom
insuficijencijom mogu pola sata na dan držati ruke blizu psećeg srca kako bi se osjećali bolje.

Nakon mačaka i pasa svakako treba spomenuti i konje. Jahanje je savršen lijek za rehabilitaciju
pacijenata s problemima kralježnice, mišićnom distrofijom, paralizom nogu ili artritisom. U Engleskoj
jahanje se koristi čak i za liječenje ovisnika o drogama. Terapija u koju su uključeni delfini dobra je za
psihološki oporavak pacijenata nakon prometnih nesreća. U Africi se za liječenje nekih bolesti koriste
slonovi, dok u Australiji glavnu ulogu imaju klokani.

Korišćenje pasa pri zdravstvenim poremećajima čoveka neminovno ima svoju ulogu, iako ona jos nije
na našim prostorima zaživela. Dosadašnja iskustva osim rehabilitacijskog jahanja konja nisu velika, to
jest korišćenje pasa još uvek nije prepoznato kao vid terapije, kao vid alternativne medicine i slično,
iako kapaciteti i mogućnosti postoje. Terapija pomoću životinja u ostalim delovima sveta je jako
razvijena, dok na našim prostorima ne postoje objekti edukacije lica za rad sa psima u ove svrhe.
Svi programi u kojima se životinje koriste za poboljšanje kvaliteta života ljudi nazivaju se
interevencijama. Tu spadaju terapija pomoću životinja, aktivnosti pomoću životinja, specijalni
programi obrazovanja pomoću životinja kao i poboljšanje kvaliteta života lica sa posebnim
potrebama.

U skorašnjim istraživanjima je utrvđeno da osobe koje imaju u svom domaćinstvu psa, često
imaju niži krvni pritisak i niži stepen holesterola u krvi, pa su u skladu s tim manje izloženi riziku
od infarkta. Blizina psa, to jest briga o njima, utvrdjeno izjednačava disanje, smanjuje napetost i
strah. Vlasnici koji svoje ljubimce redovno izvode u šetnju uživaju i prednosti redovnog kretanja, što
bez sumnje povoljno djeluje na zdravlje i kondiciju.

Psi koji pomažu ljudima sa posebnim potrebama se mogu svrstati u terapijske pse, rehabilitacijske
pse i pse vodiče. Terapijski pas pogoduje deci sa poteškoćama u razvoju tako što podstiče govor kod
deteta, povećava vokabular, smanjuje ukočenost mišića, smanjuje dosadu i podstiče različite oblike
ponašanja. Rehabilitacijski pas pomaže odraslim osobama koje imaju poteškoće u kretanju ili su u
invalidskim kolicima tako što donosi predmete, pomaže pri skidanju odjeće, otvara i zatvara vrata,
pali i gasi svetlo i slično. Psi vodiči pomažu slepim i slabovidnim osoba.

Ljudi sa određenim oboljenjima kao što su dijabetes, anksioznost, autizam, epilepsija,

narkolepsija ili bilo oboljenje koje sa sobom nosi hroničnu bol, imaju direktnu korist od psa kao
ljubimca. Psi mogu da prepoznaju napad dijabetičara i da ih upozore da im je nivo šećera nizak, pa im
samim tim mogu sprečiti napad. Psi za samo nekoliko nedelja mogu umanjiti anksioznost i agresivno
ponašanje kod dece sa autizmom. Kod horničnih bolesnika koji trpe bolove bilo koje vrste prisustvo
psa može doneti trenutno olakšanje. Kada se pas privije uz svog vlasnika, njihova telesna
temperatura pomaže da bol popusti. Pacijenti sa demencijom uz psa imaju redovni podsetnik za
obavljanje dnevnih aktivnosti na vreme, da uzmu lek i da se odmore ili spavaju kada im je to
potrebno. Psi se treniraju da upozore kada će neko imati napad epilepsije, a zabeleženi su i slučajevi
pomoći psa i kod narkolepsije. Utvrđeno je da deca koja već imaju istoriju alergija imaju manje šanse
da kasnije razviju ekcem ili astmu ako odrastaju uz pse, a samo odrastanje uz psa često spreči pojavu
alergija jos u ranom dobu.

Psi neminovno utiču pozitivno na fizičko kao i mentalno zdravlje. Vlasnici u svojim ljubimcima vide
veliku ulogu u pružanju socijalne podrške. Otvoreniji su, komunikativniji i lakše ostvaruju stabilne
društvene veze.

Ako još uvijek nemate kućnog ljubimca, šta čekate?

TERAPEUTSKI UTICAJ KUĆNIH LJUBIMACA NA ZDRAVLJE LJUDI

Dunja S. Kovač
dr vet. med
Novi Sad, Republika Srbija

Sažetak rada:
Životinje igraju važnu ulogu u životima mnogih ljudi. Profesionalno obučeni psi pomagači, kao što su
psi vodiči za slepe, obezbeđuju očiglednu pomoć ljudima. Međutim, i običan kućni ljubimac, pas ili
mačka, pa čak i zlatna ribica, mogu da pruže terapeutski efekat na zdravlje ljudi.

Cilj rada: Cilj je podizanje svesti o doprinosu kućnih ljubimaca na naš svakodnevni život, kao i njihova
sposobnost da nas iscele i učine boljim ljudima.

Metode rada: Metodologija se zasniva na istraživanju i analizi naučno stručne literature o uticaju
kućnih ljubimaca na zdravlje ljudi.

Rezultati: Procenjuje se da preko 60 % domaćinstava širom sveta imaju kućnog ljubimca , a većina
ljudi smatra svog kućnog ljubimca kao ravnopravnog člana svoje porodice. Unazad par godina,
istraživanja su ustanovila da ljudi koji imaju kućnog ljubimca, imaju zdravije srce, manje su bolesni, ne
idu toliko često kod lekara, više se kreću i mnogo su manje depresivni. Takođe, kućni ljubimci mogu
imati i pozitivan uticaj na alergije i astme. Deca sa autizmom i drugim poteškoćama u učenju, u stanju
su da ostvare bolju interakciju sa životinjama nego sa ljudima. Autistična deca se često oslanjaju na
neverbalnu komunikaciju, kao i životinje, te upoznavanje takvog deteta prvo sa psom ili mačkom, u
mnogome može pospešiti stvaranje kasnije interakcije i sa ljudima. “Animal Assisted Therapy” –
Terapija uz pomoć životinja, je još jedan bitan aspekt koji uključuje upotrebu životinjama “volontera”
kao što su konji, psi, mačke, zečevi, ptice, ribice, za interakciju sa pacijentima koji pate od šizofrenije,
depresije, anksioznih poremećaja, poremećaja ishrane, hiperaktivnosti sa nedostatkom pažnje i
fokusa, autizma i drugih oblika poremećaja u razvoju. Životinje “terapeuti” kod ovakvih osoba
smanjuju stres i anksioznost i pospešuju opšte raspoloženje.

Zaključak: Kućni ljubimci mogu smanjiti usamljenost i stres, povećati društvenu interakciju, pospešiti
fizičku aktivnost, i pružiti bezuslovnu ljubav i pažnju. Briga o kućnom ljubimcu nam čak može i
produžiti život. U globalu, kućni ljubimci nam uistinu mogu obogatiti život, i naučiti nas kako da
vodimo bolju brigu o sebi i da uživamo u vremenu provedenom sa njima.
Ključne reči: terapija, kućni ljubimci, zdravlje, ljudi.

Rad:
Kako kućni ljubimci utiču na raspoloženje i zdravlje
Većina vlasnika u današnje vreme zna kakav pozitivan uticaj kućni ljubimac može da ostavi na njihov
svakodnevni život. Međutim, postoje i oni koji još uvek nisu svesni koje su to sve zdravstvene i
mentalne beneficije koje jedno malo krzneno stvorenje može da ostavi na njih. Tek u skorije vreme,
istraživanja odnosa čovek – životinja su počela intenzivnije da se bave ovim aspektom sa stanovišta
zdravlja ljudi . Dosadašnje studije su pokazale da:
– vlasnici kućnih ljubimaca u mnogo manjoj meri pate od depresije.
– ljudi koji poseduju kućne ljubimce imaju niži krvni pritisak kada se nađu u stresnoj situaciji
– igranje sa ljubimcem povećava nivo serotonina i dopamina, što ima opuštajući i smirujući efekat.
– vlasnici kućnih ljubimaca imaju niži nivo triglicerida i holesterola.
– vlasnici stariji od 65god. za 30 % manje posećuju lekara od svojih vršnjaka koji nemaju ljubimca.
– ljubimac kao što su i ribice u akvarijumu takođe pozitivno utiču na zdravlje ljudi smanjujući
lokomotornu napetost.

Jedan od glavnih razloga ovakvih terapeutskih efekata je taj što kućni ljubimac obezbeđuje osnovnu
ljudsku potrebu za dodirom. Ustanovljeno je da su čak i osuđenici za najteža krivična dela, pokazali
znatne promene na bolje u ponašanju i u odnosu prema drugima, posle interakcije sa životinjom.
Maženje, držanje, češkanje i grljenje životinje, znatno može da nas opusti i uteši u stresnim
situacijama. Društvo kućnog ljubimca takođe smanjuje usamljenost, i pospešuje želju za fizičkom
aktivnošću, što u stvari intenzivno popravlja raspoloženje.
Kućni ljubimci nam mogu pomoći da usvojimo zdrav način razmišljanja i zdrav način života uopšte, što
za rezultat ima smanjenje simptoma depresije, stresa, bipolarnih poremećaja, PTS i anksioznosti.

Uticaj kućnih ljubimaca na zdravlje odraslih

Ključ zdravog života je uspešno rešavanje i suočavanje sa svim izazovima i promenama koje nam on
nosi. Kućni ljubimci nam u tome mogu posebno pomoći :
– da pronađemo smisao i sreću u svom životu – kako sazrevamo, tako nam se i prioriteti menjaju, a
ponekad se možemo osećati odbačeno i neupotrebljivo. Upravo je tu uloga kućnog ljubimca pored
kojeg se osećamo potrebno i korisno jer moramo brinuti o nekom drugom živom biću, i na taj način
podižemo svoje samopouzdanje i moral. Briga o kućnom ljubimcu nas ispunjava, daje nam osećaj
odgovornosti, pogotovo ako brinemo o usvojenom starijem psu ili mački iz prihvatilišta za napuštene
životinje, jer smo time uradili i nešto plemenito – spasli život.
– kućni ljubimci nam pomažu da očuvamo svoja poznanstva i da stvaramo nova – druženja u
parkovima i šetnja sa ljubimcem je odličan način da se upoznaju interesantni ljudi i sagovornici
– kućni ljubimac može biti odličan podstrek za povećanje fizičke aktivnosti – oni su odlična motivacija
za igru i smeh što podiže imuni sistem i povećava energiju.

Uticaj kućnih ljubimaca na zdravlje dece

Deca koja odrastaju uz kućnog ljubimca imaju znatno manju šansu da obole od raznih vrsta alergija i
astme, a s druge strane, dete se uz kućnog ljubimca uči odgovornosti, saosećajnosti i empatiji prema
drugim živim bićima. Za razliku od roditelja, ljubimci nisu kritički nastrojeni i ne naređuju. Oni su uvek
pažljivi, brižni i nežni, i deca u takvom domu uglavnom imaju konstantna osećaj sigurnosti., što je
posebno važno kada je dete odvojeno od roditelja u toku dana, gde može da se javi separaciona
anksioznost. Istraživanja su takođe pokazala da ljubimci mogu da smire hiperaktivnu ili agresivnu
decu.
Deca koja se često igraju sa ljubimcem, mnogo su mirnija i stabilnija od svojih vršnjaka koji nemaju
kućnog ljubimca, a isto tako pokazuju i bolji uspeh u školi što se tiče rešavanja problema i zadataka.
Takođe, istraživanja su pokazala da deca koja imaju kućnog ljubimca u većoj meri se bave nekim
sportom i uopšte su fizički mnogo aktivnija od svojih vršnjaka. Kućni ljubimac kroz igru sa detetom
stimuliše njegovu maštu i znatiželju, i pruža mu ono što svakom detetu treba – čistu radost.
Deca ometena u razvoju i ona koja imaju poteškoća u učenju, kao što su deca sa autizmom, mnogo
bolje ostvaruju interakciju sa životinjama nego sa ljudima. Deca sa autizmom se oslanjaju na
neverbalnu komunikacije i znakove, kao i životinje. Na ovaj način, učenje da se prvo zbliže sa psom ili
mačkom, u velikoj meri doprinosi boljoj interakciji sa ljudima u kasnijem dobu.

Pronalazak idealnog kućnog ljubimca za svoje potrebe

Kao što je do sada ustanovljeno, ljudi koji imaju kućnog ljubimca su generalno srećniji, nezavisniji,
puni samopouzdanja, ali ipak jako je bitno odabrati kućnog ljubimca koji će se u potpunosti uklopiti u
životni ritam i biti potpuno kompatibilan sa navikama budućeg vlasnika. Ono na čega treba da se
obrati pažnja pri odabiru ljubimca je sledeće :
– da li ste više kućni tip – ako većinu svog vremena provodite unutra ili radite od kuće onda je za vas
idealna mačka ili kunić, a isto tako druženje sa papagajem ili gledanje u akvarijum sa ribicama je još
jedan vid relaksacije uz ljubimca u vašem domu.
– da li više vremena provodite napolju – ako ste fizički aktivni, ako volite da trčite ili šetate, pas je
idealan za vas, on će vas terati da svakim danom u nove izazove.
– ako imate malu decu ili starije ukućane- morate obratiti pažnju da veličinu i temperament ljubimca.
Štenci i mačići su uglavnom hiperaktivni , kao i manje rase pasa, dok su veći ili stariji psi smireniji i
staloženiji.
– obratite pažnju da li već posedujete kućnog ljubimca – ponekad ume da se javi ljubomora između
pasa ili mačaka, pa ako želite da nabavite još jednog ljubimca dobro razmislite da li će se slagati i da li
ćete moći te dodatne obaveze da ispratite.
– ako volite čist i uredan dom – ako spadate u one koji ne vole životinjske dlake i stalno čišćenje ili
sklanjanje iza ljubimaca za vas su onda idealne ribice, glodari ili ptice.
– ako imate lepo uređenu baštu ili dvorište – dobro razmislite da li bi vam više godio pas ili mačka. Psi
umeju da kopaju rupe i obeležavaju teritoriju, dok su mačke vrlo neprimetne i pažljive.
– vreme – možda i najvažniji segment brige o nekom živom biću, jer je to obaveza koja može da traje i
po 15- 20 godina kada se radi o psu ili mački, i preko 30 god ako se radi o pticama. Takođe, možete
uvek usvojiti starijeg psa ili mačku i tako im ulepšati starost.

Ljubimac nije za svakoga

Briga o kućnom ljubimcu nije čudotvorni lek za psihičke probleme. Ljubimci imaju pozitivan uticaj
samo na one koji stvarno vole i cene životinje. Postoje ljudi koji jednostavno nikada ne bi mogli da
imaju kućnog ljubimca, i nabavka ljubimca u smislu terapeutskog dejstva, na ovakve ljude neće imati
nikakav efekat. Postoji i druga grupa ljudi koji vole životinje, ali jednostavno ne mogu da ih imaju u
svom domu, a neki od razloga su :
– novac – hrana, zdravstvena nega, oprema, igračke, vakcine, sve to košta, a sve je to potrebno za
vašeg ljubimca. Penzioneri ili oni koji nemaju stalan prihod bi mogli imati poteškoća da ovo sve
obezbede na mesečnom nivou.
– vreme i pažnja- svaki iskusni vlasnik će vam reći da ne postoji nikakav terapeutski uticaj od strane
psa koji je ceo dan sam i zatvoren u malom prostoru. Da bi pas pružio onu neophodnu energiju
vlasniku, prvo njemu trebaju sve osnovne potrebe biti zadovoljene. Isfrustrirani i istresirani psi usled
ugrožene dobrobiti su samo problem vlasniku i izvor problema. Psu je potrebna pažnja i fizička
aktivnost na dnevnom nivou, bez izuzetaka.
– destruktivnost- svaki pas ili mačka u određenom uzrastu, mogu manje ili više praviti razne nevolje –
gristi cipele, grebati nameštaj, obeležavati teritoriju na neprimerenim mestima td. Vaspitanjem se
ove navike iskorene, ali i dalje postoji mogućnost da se one ponovo jave kada se ljubimac zapostavi.
– zdravstveni problemi- alergija na mačju ili pseću dlaku je najčešći razlog zašto neki ljudi i pored
dobre volje ne mogu imati kućnog ljubimca

Terapija uz pomoć životinja

AAT- Animal Assisted Therapy- podrazumeva upotrebu životinja – pasa, mačaka, konja, kunića, ptica i
ribica u terapeutske svrhe kod ljudi koji pate od psihičkih poremećaja – šizofrenije, depresije,
anksioznosti, poremećaja u ishrani, poremećaja pažnje, autizma i drugih kognitivnih poremećaja.
Druženje sa životinjama kod pacijenata poboljšava raspoloženje i smanjuje stres, pa su mnogo lakši za
saradnju i za primanje terapije. Takođe, još jedan vid upotrebe životinja u terapeutske svrhe se
ogleda u AAA – Animal Assisted Activity – gde se životinje dovode u posete raznim ustanovama-
školama, obdaništima, svratištma, bolnicama, staračkim domovima . Druženje sa životinjom sat – dva
vremena u toku dana, maženje, držanje u krilu ili čak posmatranje kako izvode zanimljive trikove i
vežbice, pomaže ljudima i deci u ovim ustanovama da skrenu misli sa svojih problema i da se
trenutno opuste i nasmeju.

Zaključak
– Antistres terapija – Kućni ljubimci smanjuju stres i nervozu. Potrebno je da se družite sa svojim
kućnim ljubimcem samo pola sata dnevno. Utvrđeno je da je emocionalna inteligencija na višem
nivou kod osoba koje imaju kućnog ljubimca nego kod onih koje ga nemaju.
– Kućni ljubimci snižavaju krvni pritisak i popravljaju raspoloženje – Kućni ljubimci snižavaju visok
krvni pritisak, štite od srčanog udara i popravljaju raspoloženje. Stručnjaci kažu da druženje sa
životinjama povećava nivo hormona sreće. Ukoliko povedete svog ljubimca na posao, sigurno će se
povećati vaša motivacija i produktivnost na radnom mestu.
– Šetnjom do lepše figure – Vlasnici pasa su manje skloni gojaznosti i imaju bolju kondiciju nego
osobe koje nemaju psa, zato što ih redovno izvode u šetnju.
– Vlasnici ljubimaca su društvenije osobe – Vlasnici kućnih ljubimaca su društvenije i opuštenije
osobe. Vodeći psa u šetnju, možete upoznati zanimljive ljude i sklopiti prijateljstva.

Literatura:
1. Leslie Irvine : Animals as Lifechangers and Lifesavers: Pets in the Redemption Narratives of
Homeless People, Journal of Contemporary Ethnography 2013 42(1) 3–30, Published by SAGE
2. J. A. Serpell : Evidence for long term effects of pet ownership on human health, Reprinted from
Pets, Benefits and Practice. Waltham Symposium 20, April 19, 1990, Courtesy of Waltham.
3. Erika Friedmann: The Role of Pets in Enhancing Human Well-Being: Physiological Effects, Reprinted
from The Waltham Book of Human-Animal Interactions: Benefits and Responsibilities. Courtesy of
Waltham.
4. Erika Friedmann, Aaron Honori Katcher, James J. Lynch, Sue An Thomas: Animal Companions and
One-Year Survival of Patients After Discharge From a Coronary Care Unit, Public Health Reports, July-
August 1980, Vol. 95, No. 4
5. Erika Fiedmann, Heesook Son, Chia – Chun Tsai : The animal/human bond: health and wellness,
Handbook on Animal-Assisted Therapy: Theoretical Foundations and Guidelines, Third Edition 2010,
Elsevier inc.

TERAPIJSKA MOĆ ŽIVOTINJA

Kao mala sam obožavala životinje i da nisam postala psihoterapeut, sigurno bih postala veterinar.
Uvek sam lako uspevala da uspostavim kontakt sa životinjama i jako su mi prijale. I nije bilo razlike u
tome koje su- jednako bih se obradovala kada bi mi doneli žabu, gusenicu ili malo mače. Sećam se
jednog goluba koga smo othranili nakon što je ispao iz gnezda i kada je već porastao i odleteo, dugo
se svako jutro vraćao kroz prozor i počinjao da kljuca onog ko je spavao najbliže- da bi dobio svoju
porciju žita. Iako svakodnevno budjenje u ranu zoru, dok golub uporno kljuca u glavu ne izgleda
naročito primamljivo, ima u tome nečeg više što je teško opisati…

Taj neverovatan osećaj kontakta- kada pogodim šta traže, kada se gurkaju da se maze, kada malo
lane konačno ima poverenja da priđe i dozvoli dodir- to se nekako zauvek ureže i vezano je za
bliskost, za neku vrstu ušuškanosti i topline. Oduvek sam verovala i sama se iznova uveravala da
životinje mogu na neverovatne načine da dopru do ljudi i da ih menjaju. A onda sam otkrila da neki
ljudi, negde tamo, rade na nečemu što se zove terapija uz asistenciju životinja.

Bilo je to na jednom predavanju u Budimpešti, 2003. godine, tokom razmene studenata psihologije.
Sedimo tako u krugu, iščekujući još neko monotono predavanje o ljudskoj percepciji, kad ugledasmo
njušku psa koja najvljuje nešto zanimljivo. Ulaze dva velika psa i počinju da se pozdravljaju sa nama.
Za njima, dve terapeutkinje, vode sa sobom manjeg psa „učenika“. Objašnjavaju nam da malog psa
tek obučavaju i vode ga da posmatra proces terapije.
Usledilo je dva sata najzanimljivijeg treninga kojem sam ikad prisustvovala. Terapeutski psi su
savršeno odgovarali na komande, kombinujući ono što rade sa sponatnom igrom. Potpuno su nam
okupirali pažnju, bili smo prisutni čitavim duhom i telom u procesu učenja. Naučili smo komande na
mađarskom da bismo ih dozvali, prilazili bi i stavljali nam glavu u krilo da se maze, onima koji su bili
tiši su pružali šape i pozivali ih da se pridruže, tražili su određene stvari od nas lajući, dok smo mi
pogađali šta žele. Sakrivali smo igračke koje su tražili, a onda su ih oni sakrivali od nas, mašući repom
kad god ih nađemo. Za sve to vreme, najmanji pas je posmatrao proces sa strane i kad god ga
terapeutkinje ne bi gledale, brzo bi prišao nekom od velikih i povukao ga za uvo ili rep ili im nekako
odvlačio pažnju. Svaki incident su pratile salve smeha. Igrali smo se kao deca, vikali, kretali se, sedeli
na podu, pričali mađarski. I neviđeno dobro se proveli narednih dana prepričavajući ko je šta radio
tokom čitavog procesa.

Kasnije sam završila fakultet, pa krenula na trening iz psihoterapije i godine provedene nad knjigama i
kompjuterima su zanimljive izlete iz prošlosti ostavile skoro zaboravljene. Sad je trebalo raditi
ozbiljne stvari. Otkrila sam, međutim, da moji klijenti nisu imali problema sa tim kako budu ozbiljni i
kontrolisani, već upravo suprotno- zaboravili su da se igraju i budu spontani.

Neplanski nabavivši kucu, počela sam sponatno da je uvodim u seanse, uz dogovor sa klijentima. I
neverovatne stvari su počele da se dešavaju. Kao da su neverovatnom lakoćom oslobodili davno
ugušeno sponatno dete u sebi, klijenti su lako prestajali sa ukočenošću, rigidnim i kontrolisanim
držanjem i govorom i počinjali da se smeju, da se igraju, da pričaju slobodno, da se prisećaju davno
zaboravljenih stvari. Oduševljeno su komentarisali kako obožavaju da ih kuca sačeka, da ih gurka da
se mazi, da je gladaju kako opušeno spava i ponekad hrče. Pronalazili bi analogije sa sobom, sa tim
kako nemirno spavaju i prisećali se kako je to biti opušten. Kako je biti sponatan. Kako se lako i
nenametljivo, bez osećanja krivice, može tražiti pažnja fizički kontakt sa drugima i uživati u njemu.
Učili su i o granicama, o tome kako se lako postavljaju i imamo pravo da ih sami određujemo i niko se
neće naljutiti zbog toga što tražimo sopstveni prostor.<

Kasnije sam slušala i o tome koliko su nekima njihovi ljubimci pomagali u trenucima velikih kriza.
Kada neko ko se bori sa depresijom nema energije da ustane iz kreveta, ali lajanje psa koji traži da ide
napolje ih ne samo izvede iz stana, već dovode u kontakt sa ljudima u parku, kako ih je osećanje
vezanosti za ljubimca osnažilo da se bore za zdravlje u trenucima kada su hteli da odustanu i kako su,
brinući se o životinji, počinjali da brinu o sebi i drugim ljudima…

Otkrila sam u međuvremenu da u drugim zemljama postoje terapije koje ciljano koriste životinje u
svojim intervencijama sa određenim grupama. I ovo otkriće je bilo neverovatno jer, čitajući knjige,
otkrila sam da je zapravo sve ono što sam nekako sponatno znala, samo oblikovano i strukturisano
tako da se interakcija sa životinjom može koristiti sa sasvim određenim ciljevima. Sledeći post će biti
o njima.

Životinje su u proces lečenja ljudi uvođene spontano i neplanski, kada su medicinske sestre i osoblje
rehabilitacionih centara uočili da pacijenti reaguju sjajno na ljubimce koje su dovodili posetioci.
Danas postoji nekoliko različitih oblasti u kojima se koriste životinje. Prvo je nespecifična upotreba
životinja (aktivnosti uz asistenciju životinja ili AAA−skraćenica koja se koristi na engleskom govornom
području). Ovde je uloga životinja pre svega da motivišu učesnike na interakciju, rekreaciju,
edukaciju i uopšte, unaprede kvalitet nege stvarajući prijateljsku i pozitivnu atmosferu. U tom cilju se
trenirane životinje (npr. psi, zečevi i sl.) dovode na dečija odeljenja bolnica, u domove za stare ili
dnevni boravak osoba sa invaliditetom, kako bi se korisnici igrali sa njima, mazili ih i sl. Kriterijumi
koje životinje moraju ispunjavati nisu toliko visoki kao za druge aktivnosti, i obično vlasnici sa svojim
ljubimcima prolaze određeni program selekcije i obuke, a kasnije kao volonteri, vode svoje ljubimce u
određene ustanove ili ih dovode na svoje farme. Pored pasa, mačaka, zečeva, koriste se i konji, delfini
i druge životinje u posebnim centrima.

Terapija uz asistenciju životinja (AAT ili Animal-Assisted Therapy, engl.) je intervencija sa jasno
određenim ciljem u kome se životinja i interakcija sa njom koriste kao intergralni deo terapijskog
procesa. Njen cilj mogu biti poboljšanja u fizičkom, socijalnom, emocionalnom i/ili kognitivnom
funkcionisanju. Programi mogu uključivati individualni ili grupni rad.

Terapija uz asistenciju životinja podrazumeva posebno obučenu životinju, koju vodi, takođe, posebno
obučeni terapeut. Program selekcije i treninga, kako životinje tako i terapeuta, je mnogo duži,
zahtevniji i često zahteva celoživotno usavršavanje. Terapeuti su obično specijalizovani za određenu
oblast rada i poznavaoci određene vrste životinja. Kada se odabere adekvatana životinja, daje se
terapeutu na staranje i on svakodnevno mora da radi sa njom na usvajanju određenih veština. U ovu
svrhu se najčešće koriste psi. Zanimljivo je da se insistira na tome da ovi terapeuti svoje pse vode
svugde sa sobom, čak i ako nisu „radno“ angažovani (prodavnice, kafiće, parkove, javni prevoz…) U
mnogim zemljama u inostranstvu to je moguće zato što su ovi psi posebno obeleženi i dozvoljen im je
ulazak čak i na mesta gde životinje ne mogu ući (jednako kao što psi-vodiči slepih mogu ulaziti
svugde). Na ovome se insistira da bi životinja svakodnevno bila socijalizovana u najrazličitijim
kontekstima, gde ima puno ljudi, buke i raznih nepredviđenih okolnosti. Zbog toga se biraju psi koji
ne pokazuju agresiju (ali nisu plašljivi), koji su društveni, umiljati i vole da interaguju sa ljudima.
Moraju savršeno slušati komande trenera, kako one osnovne tako i one zahtevnije.

Terapija uz asistenciju životinja je pokazala sjajne rezultate u najrazličitijim oblastima. U radu sa

decom, dokazano je da ima sjajne rezultate u rehabilitaciji kod neuroloških i traumatskih povreda
(npr. dete sa moždanim oštećenim, koje zbog oštećene funkcije jedne ruke ne može samostalno da
se oblači, češlja i sl., postaje posebno zainteresovano za rehabilitacione vežbe kada mu se dovede pas
da ga češlja). Životinje se koriste kako bi deci pomogle da savladaju određene veštine (npr. nauče da
čitaju, čine određene pokrete…), zatim kod najrazličitijih razvojnih teškoća, invaliditeta, teškoća u
učenju… Psi i druge životinje se često koriste u radu sa decom sa autizmom i drugim problemima koji
dovode do teškoća u komunikaciji. Životinje imaju načine „dopru“ do ljudi koji ne umeju verbalno da
komuniciraju, da ih usmere na spoljašnost, da ih motivišu na interakciju. Životinje ne vide da smo
različiti, da smo drugačiji, one ne osuđuju i zbog toga su sjajni saradnici u slučajevima kada se radi sa
osobama koje se zbog svoje medicinske dijagnoze ili fizičkog invaliditeta ne osećaju lagodno u
interakciji sa drugim ljudima (preko interkacije sa životinjama oni počinju da prihvataju ideju da ih
drugi neće uvek posmatrati samo kroz taj aspekat).
Različita istraživanja su pokazala da korišćenje terapije u asistenciju životinja daje sjajne rezultate u
lečenju depresije, stresa i anksioznosti. Životinje nam pomažu da se fokusiramo, da izađemo iz sebe,
budemo spontani. Ova terapija je dala sjajne rezultate u oporavku ljudi od teških bolesti kao što su
rak, infarkt, moždani udar, zatim u kontroli dijabetesa, visokog krvnog pritiska i mnogim drugim.

Kontakt sa krznenim, čupavim, terapeutima, kako ih često zovu, nam vraća samopouzdanje, daje
osećanje sigurnosti, motiviše i podseća na važnost brige o drugome, o sebi, o psiho-fizičkom balansu i
zdravlju. Bude negujuća osećanja, ideju o tome da smo nekome važni. Maske koje imamo pred
drugim ljudima nestaju pred životinjama jer njih ne moramo da fasciniramo pameću, sposobnošću,
lepotom ili bilo čime drugim. Dovoljno je da obratimo pažnju, da iskažemo nežnost i oni je
instinktivno vraćaju. Posećaju nas kako je to biti opušten, u skladu sa sopstvenim telom. Sa njima
budimo unutrašnje dete u sebi, smejemo se, uživamo i učimo da uživamo u trenutku, da budemo i
funkcionišemo u „sada-i-ovde“.

Terapija uz asistenciju životinja nije, naravno, panacea- „lek za sve“. Postoje ograničenja kao što su
neke vrste alergija, ali i one koje se odnose na motivaciju same osobe (osobe koje ne žele i ne osećaju
se prijatno u kontaktu sa životinjama ili imaju ekstremno izražen strah od određenih životinja) i
mnoga druga. Zbog toga se ova praksa mora uvoditi oprezno, u dogovoru sa klijentima, uz jasno
naznačene ciljeve i ograničenja. Takođe, mora se voditi računa o dobrobiti životinje kako ne bi bila
izložena negativnom stresu ili mogućim povredama. Podrazumeva se da ove životinje zahtevaju
stalan nadzor veterinara i posebne zdravstvene sertifikate.

Zbog svega ovoga- specifičnosti i kompleksnosti selekcije i treninga kako životinja tako i terapeuta,
potrebe za njihovom standardizacijom i propisima za rad u institucijama te zdravstvenih specifičnosti
klijenata i životinja- ovo predstavlja plodnu ali zahtevnu oblast koja tek treba da se uvede i prilagodi
našim uslovima.

Skoro je otkrivena i malo poznata činjenica da je Frojdov pas, čau čau po imenu Jofi, često bio
prisutan u ordinaciji tokom njegovih senasi. Na osnovu njegovih beleški, saznalo se je prvobitno psa
držao u ordinaciji kako bi on bio opušteniji, ali je otkrio da sličan efekat ima i na njegove pacijente.
Bili su opušteniji, spremniji da govore o teškim temama i manje bili u “otporu”. Spekulišući o
razlozima, zaključio je da bi uzrok tome mogao biti to što pas (koga je pacijent mogao da vidi, za
razliku od psihoanalitičara- koji mu je sedeo van vidnog polja) nije pokazivao nikakve znake
neslaganja ili neodobravanja ma šta pacijent pričao. Frojd je zaključio da ovo kod njegovih pacijenata
stvara osećaj sigurnosti i prihvatanja.

Prvo formalno predstavljanje upotrebe životinja u psihoterapijske svrhe učinio je dečiji psiholog Boris
Levinson, na sastanku Američkog Psihološke Asocijacije (APA) 60-tih godina prošlog veka. Naime, on
je slučajno uočio, radeći sa decom sa ozbiljnim razvojnim teškoćama, da su senase bile mnogo
produktivnije kada im je prisustvovao njegov pas Jingle. Deca koja uopšte nisu govorila, su u prisustvu
psa činila prve pokušaje komunikacije. Međutim, naišao je na ismevanje kolega (navodno ga je jedan
pitao koliki procenat svog honorara daje psu).

Od tada je prošlo dosta vremena i od anegdotalnih priča i pojedinačnih studija slučaja, ova oblast se
bogato razvila te danas postoje univerzitetski programi koji nude ovakve obuke.

Opisani slučajevi bi bili ono što se danas naziva “nespecifičnom upotrebom životinja u psihoterapiji”.
Životinja je prisutna, ali interakcija sa njom nije integralni deo tremana. Klijent može držati i maziti
kucu u krilu, posmatrati je, inicirati kontakt. Pas može podstaći sećanja, olakšati komunikaciju jer se
klijent oseća prihvaćenim, olakšati i ubrzati proces stvaranja lekovite terapijske alijanse ili raporta
između klijenta i terapeuta. Dok posmatra interakciju terapeuta sa psom, klijent gotovo instiktivno
počinje da veruje terapeutu. Posmatrajući ga kako se raduje, bezuslovno prihvata i sklupčano sigurno
spava, klijent počinje da veruje da se nalazi u sigurnom prostoru gde je prihvaćen i voljen. Pas može
biti supstitut za fizički kontakt sa drugim, kao i tranzicioni objekat za klijenta. U terapijskoj sobi, pas je
i novi element koji može na različite načine inicirati drugačije priče i sećanja kod klijenta.

Postoji i drugačiji oblik rada u kome je životinja inegralni deo tretmana i uvodi se u terapiju sa jasno
određenim ciljem. Na primer, u bihejvioralnoj terapiji se kroz trening psa mogu ilustrovati mehanizmi
učenja, klijent uputiti kako da psa nauči novu veštinu u cilju vežbanja samopuzdanja. Životinje
instiktivno reaguju na neke emocije i facijalne ekspresije povezane sa njima te se to može iskoristiti u
cilju savladavanja nekih komunikacionih veština (pas će slušati samo komandu koja je zadata iz
pozicije prave asertivnosti dok neće reagovati na nesigurne, te klijent ima trenutnu povratnu
informaciju o svojoj uspešnosti). Terapeut može iskoristiti klijentovu interakciju sa životinjom kako bi
zajedno analizirali neke oblike shema i interakcija sa drugima (« sada-i-ovde » princip po kome su
interakcije u terapijskoj sobi ilustracija odnosa kakve klijent upostavlja sa drugima te kao takve mogu
pomoći da shvatimo gde nastaju problemi). Različite ciljane aktivnosti klijentu mogu pomoći da dođe
do uvida o različitim nesvesnim motivima i korenima anksioznosti.

Preduslov za bilo koji oblik uključivanja životinje u psihoterapijski proces jeste obučen i licenciran
terapeut u nekom priznatom modalitetu (nije važno kom). Nakon toga, on mora savladati dodatne
tehnike obuke psa i kasnije, u dogovoru sa klijentima, uvodi treniranog psa u seanse. Način na koji će
ga koristiti je u velikoj meri stvar kreativnosti samog terapeuta.

Još uvek nema veliki broj istraživanja o ovoj temi, ali ona koja postoje ukazuju na sjajne potencijale
upotrebe životinja kao ko-teraputa, bez obzira na uzrast uzrast i probleme klijenata, kao i to da li se
terapija sprovodi unutar institucije ili u privatnoj praksi.

Hiporehabilitacija predstavlja specificnu integraciju fizikalne terapije, psihoterapije, socioterapije uz

dopunu defektološkim tretmanima kod osoba kod kojih je to indikovano. To je terapija koja se izvodi
pomoću konja gde se konj koristi kao terapeutsko sredstvo.
Terapija uz asistenciju konja

Izvor: Uintaacademy

Konj je jedina životinja koja se trodimenzionalno kreće napred, nazad i u stranu, gde se sa konjskih
ledja prenosi od 90 do 110 impulsa u minutu koji stimulativno deluju na sva čula u organizmu.
Korisnici edukacijsko rehabilitacijskog programa-hiporehabilitacije su, pre svega, osobe sa
invaliditetom. Koncepcija programa hiporehabilitacije primerena je njihovim potrebama i specefičnim
načinima rada koji te potrebe zahtevaju. Zbog značaja porodice i njenih raznovrsnih pozicija u
tretmanu dece, porodica se takođe javlja kao korisnik usluga kroz savetodavni rad sa roditeljima-
staraocima.

Imajući u vidu razvojne specifičnosti dece i mladih, nužno je programe tretmana primeriti razvojnim
karakteristikama korisnika. Uzrast dece i stepen invaliditeta su polazne osnove za uključivanje u jedan
od vidova hiporehabilitacije. Na osnovu kompletne medicinske dokumentacije, anamneze i
heteroanamneze kao i dijagnoze, osoba se uknjučuje u program.

Za uključivanje dece u program hiporehabilitacije neophodno je upoznati članove porodice sa

pravilima ponašanja u blizini konja, njegovom naravi i temperamentom, kao i opasnostima do kojih
može doći zbog prirode ponašanja životinje. Nakon upoznavanja sa prethodno navedenim,
roditelji/staratelji potpisuju saglasnost za uključivanje u terapijski proces.

Hiporehabilitacijom se obuhvaćene tri grane rehabilitacije: hipoterapija, terapijsko jahanje i sporsko

rekreativno jahanje.

Hipoterapija je fizioterapija uz pomoć konja, kao i okupaciona i terapija za stimulaciju govora. Konj
ovde služi kao terapijsko sredstvo za prenos kretanja u koraku. Kroz hipoterapiju osoba se dovodi u
stanje duboke mišićne relaksacije kroz vežbe koje se uz pomoć terapeuta izvode na samom konju,
gde se maksimalno koriste trodimenzionalni pokreti konja, njegova energija i toplota. Direktno se
utiče na stimulaciju malog mozga, centra za ravnotežu, mobilišu se karlični i vratni mišići, uspostavlja
se kontrola glava – telo i maksimalno se aktiviraju mišići šake koji pod uticajem nervnih impulsa
formiraju i stimulišu govorne zone u mozgu, a samim tim se pospešuje emocionalni i intelektualni
razvoj. Pokretom otkrivamo svet i sebe u njemu. Otkrivamo postojanje nas samih. Mišić i pokret
svojom aktivnošću ostvaruju kretanje i komunikaciju. Stoga je aktivan rad na samoj aktivnosti mišića i
prioritet u izvođenju programa hiporehabilitacije. Jednostavni pokreti prstiju kao i fizikalne vežbe se
ne doživljavaju kao vežbe pod moranjem. Osećaj da se ovakva aktivnost ne izvodi u zatvorenom
prostoru i na strunjaci, već u prijatnoj sredini, na otvorenom u osobi proizvodi osećaj prijatnosti i
rasterećenosti. Kada se osoba dovede u stanje duboke mišićne relaksacije tretman ima najviše
efekta. Osoba brže i bolje usvaja sve verbalne zahteve, sve što se radi u toku terapije se verbalizuje
traži se povratna komunikacija (feedback) gde se stimuliše ekspresivni govor, širi neverbalna
komunikacija, javlja se mimika koja iznosi sadržaj misli, emocija, razumevanja. Grade se pokreti
gestikulacije pri govoru i komunikaciji. Formiranje važnih govornih zona u mozgu ostvaruje se pod
uticajem nervnih impulsa prstiju ruku (što su prsti aktivniji to se bolje ostvaruje njegov govorni,
emocionalni i intelektualni razvoj). Jednostavni pokreti prstiju pomažu uklanjanju napetosti ne samo
u rukama već i u govornim organima, u usnama i jeziku.

Korisnici osim ovog vida terapije bivaju uključeni i u brigu i negu o konju koga jašu. Tu se prvenstveno
misli na hranjenje konja, održavanje njegove higijene, kao i higijene prostora u kome živi, timarenje.

Terapijsko jahanje je usvajanje osnovnih veština jahanja shodno mogućnostima samih korisnika a
time se postižu određeni terapijski ciljevi. Za osobe sa problemima mentalnog zdralja od velike je
važnosti uvođenje novih sadržaja koji će stimulisati kognitivni razvoj, treba težiti da se usvojene
veštine do maksimuma usavrše i postepeno usvajati nove.

Usredsređenje na bilo koju aktivnost je veoma teško, tako da defektološki tretman koji se sprovodi u
toku tereapijskog jahanja je sistematičan i navodi individuu da usmeri pažnju na datu aktivnost. U
adaptacionom periodu od velike je važnosti omogućivanje osobi vreme da istraži, oseti kako samu
sredinu, opremu, konja pa i nas terapeute. Osoba se treba dovesti u stanje da radi ono što bi inače
radila ali smisleno, da se ni jednog trenutka ne oseti da se od nje nešto zahteva i da nešto mora. Od
izuzetne važnosti je usmeriti konverzaciju prema onome šta se trenutno dešava, kako se osoba
trenutno oseća, šta joj se sviđa, a šta ne, treba dozvoliti kreativnost i spontanost.

Sportsko rekreativno jahanje je resocijalizacija i namenjena je osobama sa smetnjama u razvoju koji

su savladali osnovne veštine jahanja a imaju mogućnosti da se bave sportom. Cilj ovog programa je
da osobe pripreme za takmičenje u konjičkom sportu.

Ovaj vid rehabilitacije je namenjen osobama sa intelektualnim poteškoćama, cerebralnom paralizom,

multiplom sklerozom, pervazivnim razvojnim poremećajima, mišićnom distrofijom, disfazijom,
hiperkinetičkom sindromom, psihoemocionalnim oštećenjima i reumatskim bolestima.

Kontraindikacije za hipoterapiju su: iskrivljenja kičme veća od 30%, nestabilnost kičme, artroze i
luksacije kukova, teža osteoporoza i patološki lomovi kostiju, hemofilija, otvorene rane (dekubitusi) ,
nekontrolisani epileptički napadi, spina bifida, cerebrovaskularne smetnje zbog aneurizme ili
angioma, medikamentozna terapija koja utiče na koagulaciju krvi, alergija na konjsku dlaku.

Koristi od tretmana hiporehabilitacije su višestruki i odnose se i na domen motorike i na

psihosocijalni domen. Tu se posebno ističe adekvatnije držanje tela, olakšavanje vršenja prirodnog
pokreta, uspostavljanje kontrole i samopoštovanja, proširivanje raspona pažnje i slično.

Konji u hiporehabilitaciji
U sprovođenju tretmana jedan je od najvažnijih faktora konj, te je od velike važnosti pravilno ga
izabrati. Kako ne može svaka životinja raditi dresuru ili skakati prepone, tako nije ni svaki konj
pogodan za terapijski proces. Zapravo, to je jedan on najtežih zadataka za jednoga konja jer treba
ispuniti dugi niz zahteva pre nego što se uopšte pokuša uključiti u terapijski program.

Primarni zahtevi su vezani za fizičku građu, kretanje konja i njegovo zdravlje.

Svaki konj ima specifičan način kretanja; vrlo miran ili aktivan hod, ravan ili energičan kas, ravan ili
zahtevan galop

Temperament – Postoje dve krajnosti kada govorimo o temperamentu konja – flegmatičan, odnosno
onaj koji „ne mari za svet oko sebe“ i vatren odnosno onaj koji reaguje na najmanje podražaje. Konji
su najčešće negde između ove dve krajnosti, bliže jednoj ili drugoj. Za terapiju nam nije potreban baš
vatren konj, dakle adekvatnija je opcija – miran i staložen konj sa kojim ćemo moći kvalitetno
sarađivati. Temperament je uglavnom nasledna karakteristika, tako da se donekle može preporučiti
koji konji su pogodni za terapiju prema rasi. Naravno, tu je i stečeni segment. Konji koji su preplašljivi,
agresivni, zlovoljni, agresivni nisu korisni u ovom vidu rehabilitacije. Ovakvo se ponašanje formira
kada se loše rukuje s konjem, pa on kroz neko vreme poprimi „loše navike“ poput griženja, ritanja,
napadanja ljudi i slično.

Područije terapije i aktivnosti pomoću konja čine fizikalani, defektoloski, logopedski, socijalno
pedagoški tretman, psiho terapija i radna terapija.

Hipoterapija je fizikalna, okupaciona i logopedska strategija lečenja osoba sa invaliditetom koja

koristi konjski pokret za postizanje funkcionalnih ciljeva. Hipoterapija znači lecenje uz pomoc konja
(grcki hippo=konj; therapeia=lečenje) i odnosi se na upotrebu trodimenzionalnog načina kretanja
konja kao sredstva lečenja osoba sa funkcionalnim ograničenjima, neuromotornim i senzornim
disfunkcijama. Hipoterapijski tretman ima neurofiziološku osnovu i mora biti propisan od strane
lekara a sprovodi ga fizioterapeut, radni terapeut i logoped sa završenom posebnom obukom iz
hipoterapije. Svako od njih uz pomoć konja postiže ciljeve u skladu sa svojom strukom. Ova terapija
odvija se kao samostalna što znači da sama po sebi ima terapijski učinak i predstavlja dopunu
standardnim autorizovanim terapijskim postupcima. Konjski pokret nudi dobro modulisane senzorne
inpute vestibularnog, proprioceptivnog, taktilnog i vizualnog sistema. Uz pomoć hipoterapije zdravlje
korisnika može se poboljšati sa fizičkog, emocionalnog, psihološkog, društvenog i edukativnog
aspekta.

Na fizičkom planu, hipoterapija utiče na:

Normalizaciju mišićnog tonusa, jačanje mišićne snage, povećanje obima pokreta, smanjenje
stereotipnih pokreta, kontrola držanja tela, poboljšanje koordinacije i ravnoteže, simetrije pokreta.
Osnova terapijskog učinka hipoterapije ali i svih ostalih oblika jahanja je trodimenzionalno kretanje
konjskih ledja gde se pri frekvenciji od 50-60 koraka u minuti na jahača prenese od 90 do 110 impulsa
(što je jednako ritmu ljudskog hoda) koji se pri pravilnom položaju jahača prenose od karlice na trup,
te posredno na celo telo i predstavljaju fizioloski trening karlice i trupa.

Sa konjskih ledja se na pacijenta prenose trodimenzionalni pokreti kroz sve tri ravni:

U sagitalnoj ravni karlica se pomera napred nazad

U frontalnoj ravni karlica se pomera levo desno

U transverzalnoj ravni su prisutne rotacije i dijagonalna kretanja karlice

Jahač se pri tome nalazi u tzv. inhibitornom, neutralnom položaju koji minimizira spazme u mišicima,
ima široku bazu oslonca na sedište i bedra koji facilitira (olakšava) sedenje, te vrši abdukciju (širenje)
bedara, koja je važna kod pacijenata koji su stalno u kolicima.

Korisnik je pokretljiviji i izdržljiviji, poboljšava mu se cirkulacija i disanje, senzorna integracija,

usmerava mu se pažnja i povećava koncentracija.

Terapija uz pomoć konja za decu sa autizmom

Opšti ciljevi tretmana osoba sa autizmom su:

Podsticanje normalnog razvoja (kongnitivnog, jezičkog I socijalnog)

Podsticanje procesa učenja

Smanjenje rigidnosti I stereotipija u ponašanju

eliminacija nepoželjnog ponašanja

Smanjenje porodičnog stresa

Terapija uz pomoć konja, je posebno formirana za svakog. Fokusiramo se na specifične ciljeve u

skladu sa objektivnim terapijskim programom i na osnovu unapred dizajniranih dijagnostičkih
procena učesnika. Ciljevi treba da su merljivi, napredak i terapijske aktivnosti se stalno beleže i
dokumentuju u vidu izveštaja.

Pre svega, kako bi terapija pomoću konja funkcionisala na zadovoljavajućem nivou, neophodno je u
svom timu imati obučenog konja koji je zadovoljan i ima optimalne uslove života. U radu sa decom sa
autizmom od velike je važnosti je i imati tim ljudi koji je dobro uvežban, profesionalan. Pored toga,
neki od uslova su i: adekvatni i sigurni objekti i okruženje, individualni plan rada i aktivnosti, potvrda
od lekara opšte prakse da dete nema stanja ili bolesti koja mogu biti kontraindikovana sa jahanjem ili
bliskim kontaktom sa životinjama, dugoročni plan aktivnosti, sa pažljivo odabranim pauzama i
prekidima, planiranje termina jahanja u kontinuitetu i u istim terminima, opremu za jahača, pažljivo
odabrana didaktička sredstva…

Fizičke prednosti jahanja

Jahanje konja razvija snagu, pospešuje ravnotežu i koordinaciju. Dete stalno prilagođava svoje telo da
bi ostalo u sedlu tokom promena u brzini, smeru, usponima i serpentinama. Kontrola uzde zahteva
koordinaciju između leve i desne strane tela. Terapeuti imaju mogućnost da koordiniraju položaj tela,
promene, vežbe za finu u grubu motoriku, reedukaciju psihomotorike, pa čak i elemente sportskog
jahanja.

Senzorni benefiti

Kretnja konja obezbeđuje vestibularne senzorne stimulacije. Vestibularni senzorni sistem stimulisan
je hodom, promenama smera, brzine, uspona i nagiba. Snažno kretanje konja pomera telo deteta,
stimuliše mišiće i zglobove, pa dete ima jači proprioceptivni osećaj. Dodir konjske dlake, grive, repa i
raznih tekstura opreme stimuliše čulo dodira.

Podsticaj razvoja kognitivnih i jezičnih veština

Kroz razne programe i metode, kako defektološke, tako i iz drugih oblasti, možemo u jednoj prijatnoj
atmosferi, van učionice, neposredno uticati na pozitivan razvoj govorno jezičkih sposobnosti i veština.

Socijalno emocionalni uticaj konja, jahanja na dete sa autizmom

.Briga za konja pomaže detetu da nauči o osećajima drugog živog bića. Rad sa timom i ljudima u klubu
moze pospešiti razvoj socijalnih i komunikacijskih veština. Neverbalna komunikacija između deteta i
konja se razvija, a pravila se polako usvajaju.

Jahanje konja je mnogo više od pukog fizičkog iskustva. Tu je i vrlo duboka veza jahača sa konjem.
Konj je usklađen s najmanjim pokretom, stav i emocija – sve je jasno i nedvosmisleno. Konji mogu
osetiti ako ste ljuti, nervozni, srećni, uzbuđeni, napeti ili opušteni – oni reaguju skladno tome. Zbog
toga, njihove reakcije su veoma delotvorne u stvaranju veza s decom sa autizmom koji imaju
poteskoća u komunikaciji i interakciji. Deca mogu naučiti da komuniciraju verbalno i fizički sa svojim
konjem, a konj će odmah reagovati na takve podsticaje. Konj ih motivise i stimuliše da pažnju usmere
van sopstvenih senzacija. Komunikacija koju deca ostvaruju sa terapeutima u ovakvoj sredini je
kvalitativno drugačija i rasterećena uobičajenih prostora u kojima se terapija odvija.
Terapija uz pomoć životinja za poremećaj socijalne anksioznosti

by Arlin Ćunčić

Terapija uz pomoć životinja za poremećaj socijalne anksioznosti

Terapija koja pomaže životinjama (AAT) ponekad se koristi u lečenju poremećaja socijalne
anksioznosti (SAD). Životinje mogu biti jedinstveno prilagođene da pomognu pojedincima sa SAD-om,
jer pružaju podršku bez podrške i šansu da saznaju o interakcijama sa drugima.

Istorija AAT-a

AAT datira iz 1940-ih kada je vojni telo dovodio svog jorkširskog terijera u bolnicu kako bi razveselio
ranjene vojnike.

Započeo je sasvim početkom devedesetih godina prošlog vijeka; međutim, i dalje je relativno novo
polje. AAT koristi obučene životinje radi poboljšanja fizičkog, emocionalnog i socijalnog blagostanja
klijenata.

Američka humana asocijacija definiše AAT kao "ciljno usmerenu intervenciju u kojoj je životinja
inkorporirana kao sastavni deo procesa lečenja kliničkog zdravlja." AAT "isporučuje ili usmjerava
profesionalni zdravstveni ili ljudski provajder koji demonstrira veštinu i ekspertiza u vezi sa kliničkim
primjenama interakcije između ljudi i životinja. "

Kako se životinje koriste u terapiji SAD-a

Terapija koja pomaže životinjama ne prati jedan specifičan način lečenja. Na primer, životinje su
uključene u sve od kognitivno-bihejvioralne terapije (CBT) do psihodinamskog tretmana . Životinja je
tamo da pomogne u terapijskom procesu, a ne da bi pokrenuo proces terapije.

Životinje koje se koriste u terapiji mogu biti različitih vrsta.

Psi i konji su oni o kojima najviše ljudi razmišljaju kada slikaju terapiju životinjama, ali čak i više
egzotične životinje mogu da posluže u terapijskom procesu.

Koju ulogu životinje igraju u terapiji? Postoji nekoliko specifičnih aspekata terapije za SAD koje
životinje mogu pomoći u:

Životinje mogu vam pomoći da poboljšate samopouzdanje, razvijete socijalne vještine i smanjite
simptome anksioznosti.
U grupnoj terapiji za SAD , životinje mogu pomoći u povećanju interakcije između članova grupe.
Zaista, lako je zamisliti da bi društveno uznemirena grupa u pratnji slatkog prijatelja mogla da se
otvori i razgovara jedan sa drugim.

U terapiji jedan na jedan, životinja vam može pomoći da se osećate sigurnije i izgradite odnos sa
svojim terapeutom.

Životinje kao što su konji i psi poklanjaju se na znake u društvenim odnosima. Vaš terapeut može da
koristi ove reakcije za vođenje terapije. Na primjer, vaš terapeut može vam pokazati kako će vaše
ponašanje (prijateljsko ili izdržljivo) utjecati na to kako životinja odgovara na vas. Ovo je jednostavan
način da vidite kako vaše ponašanje utiče na one oko sebe.

Istraživanja su takođe pokazala da životinje imaju pomirljiv efekat, smanjujući krvni pritisak i
anksioznost. Imati životinju na vašim terapijskim terapijama pomoći će vam da se opustite.

Životinje u terapiji pružaju priliku da daju naklonost i da je primaju. Ovo može biti od posebne pomoći
deci i tinejdžerima koji se bore da pronađu vezu između porodice ili vršnjaka.

Životinje u terapiji mogu pomoći u smanjenju depresije i izolacije. Među decom, oni mogu pomoći u
društvenom izražavanju.

Na kraju, imati životinje na vašim terapijskim terapijama znači da se fokus ne tiče vas - nešto što bi
oni sa SAD mogli naći u velikoj ranoj fazi.

Životinje koje se koriste u terapiji mogu raditi u bilo kojem od sledećih postavki:

domovi za negu

bolnice

škole

biblioteke

popravni objekti

rehabilitacioni centri

Razlika između terapija životinja i psihijatrijske službe za SAD

Životinje koje pomažu u terapiji nisu iste kao i psihijatrijske životinje . Servisne životinje žive sa
osobama sa psihološkim poremećajima i drugim smetnjama u razvoju kako bi im pomogle u
aktivnostima svakodnevnog života, kao što su sećanje na uzimanje lekova ili učenje da identifikuju
znakove predstojećeg napada anksioznosti. Servisne životinje spadaju pod zaštitu američkog Zakona
o invaliditetu (ADA) u ovom pogledu.

Dokazi koji podržavaju terapiju koja pomaže životinjama

Postoji niz anegdotalnih informacija i studija slučajeva koji podržavaju terapiju pomoću životinja, ali
nije sprovedeno dugoročno kontrolisano istraživanje.

Studija iz 1998. godine objavljena u časopisu "Psihijatrijske službe" ispitala je da li je pojedina sesija
terapije pomagala životinjama smanjila nivo anksioznosti kod 230 hospitalizovanih psihijatrijskih
pacijenata i da li su to bile povezane sa njihovim dijagnozama. Rezultati studije pokazali su da je
terapija uz pomoć životinja povezana s smanjenom anksioznošću kod hospitalizovanih pacijenata sa
različitim psihijatrijskim dijagnozama.

Meta-analiza iz 49 studija zaključila je da je AAT povezan sa umerenim veličinama efekata u

poboljšanjima u četiri oblasti: simptomi autizma, medicinski problemi, problemi u ponašanju i
emocionalno blagostanje. Iznenađujuće, aspekti učesnika i studija nisu pokazali različite rezultate.

Sve u svemu, istraživanje AAT-a pokazuje da ima obećanje kada se koristi uz tradicionalne tretmane
za neke probleme koji mogu biti povezani sa SAD, kao što su anksioznost i emocionalno blagostanje.
Međutim, potrebne su rigoroznije kontrolisane studije kako bi se utvrdile najbolje metode za
primjenu AAT-a za maksimalnu korist.

Kako se AAT poboljšava na tradicionalnoj terapiji za SAD?

Korišćenje životinja tokom terapije za SAD može da pruži nekoliko prednosti:

Povećani nivoi oksitocina dovode do sniženog krvnog pritiska i srčane frekvencije. Oksitocin je
društveni hormon na koji pozitivno utiču interakcije između ljudi i životinja.

Djeca i tinejdžeri mogu dodirnuti životinje - nešto što možda nedostaju u životu - dok bi dodir tokom
tradicionalne terapije bio neprimeren.

Životinje su nesudobne. Oni ne znaju vašu istoriju ili situaciju ili detalje o kojima vam drugi ponekad
mogu suditi, kao što su bez posla ili pojedinačno. Prihvataju te zbog toga ko si, mana i sve. Oni su
oprosti i srećni što vas vide i stalno su srećni. Dok se terapeuti mogu nadati da će ostvariti ideal
neutralnosti, životinje su prirodne na njemu.

Za decu s selektivnim mutijama , stanje u kojem dete ne uspeva da govori u jednoj ili više situacija
zbog teške anksioznosti, životinje mogu učiniti terapiju manje opasnim i pomoći im da ostanu u
lečenju duže.

Ko ne treba da primi AAT

Za većinu ljudi sa SAD, ne bi trebalo biti razloga da AAT ne bi bio prikladan. Međutim, ako se u vašoj
situaciji primjenjuje bilo koje od sljedećeg, onda AAT možda neće biti preporučljiv.

Imate jak strah od životinja. Prvo ćete morati da prođete kroz ovaj strah, a čak i onda AAT možda
neće biti od pomoći za vas.
Vi ste alergični na određene vrste životinja (neki i dalje mogu biti pogodni - čak i delfini rade AAT!)

Imali ste smanjenje imuniteta zbog HIV / AIDS-a, hemoterapije ili zračenja za rak ili bilo kojih
imunološki supresivnih lekova. Obratite se svom lekaru ako se primeni bilo koji od ovih situacija.

Kako se vladaju AAT praktičari

Trenutno ne postoji upravno telo koje nadgleda AAT. Međutim, organizacije poput Pet partnera nude
obuku i životinja i terapeuta.

Psi registrovani kod Therapy Dogs International moraju imati projekcije godišnje od strane veterinara
kako bi učestvovali u AAT-u.

Generalno, životinje koje učestvuju u AAT-u treba da budu ažurne o vakcinaciji i zdravlju.

AAT Primer

Kakav bolji način ilustrira kako AAT funkcioniše nego sa izvodom iz studije slučaja? U ovom kratkom
odlomku objavljenom u članku, licencirani socijalni radnik Stephen Quinlan opisuje kako je koristiti
AAT s djetetom s selektivnim mutijama.

Koristili smo tenisku loptu koju imam u mojoj kancelariji, a Layla je prvo "sedela" a onda "sačeka" dok
je Čarli bacio loptu. Zatim sam pustila Lajlu sa "OK". Ona je naplatila po loptici i vratila je i rekla sam
joj da "padne". Čarli je gledao kako svi to radim i potom sam pokazao sebi. Pitao sam ga da li želi da
pokuša. Klimnuo je glavom. Do ovog trenutka u lečenju, Čarli nikome nije izgovorio ni jednu reč.
Mogao je da se smeje i pravi zvuk, ali u potpunosti nesposoban da govori. "Si-t" je bila prva riječ koju
je Čarli zvučao bez presjeka. "Wuh-ait", nastavio je, "OO-KUH!", Glasno je izgovarao. Layla se opet
popunio nakon lopte, a Čarli je oduševio. "Duh-Ruh-op", reče Čarli nakon povratka Lajla. "

Sumirajući njegovo iskustvo, Quinlan napominje da je " Layla obojica postavila bar za Čarlija da je
verbalno na sednici i dao mu ugodno mesto da se vrati kada je njegova anksioznost bila naročito
visoka ".

Gdje pronaći terapiju koja pomaže životinjama

Postoji nekoliko opcija da pokušate pronaći AAT terapeuta u vašem području. Imajte na umu da ćete
možda morati da putujete do mesta na kojem životinje rade, a ne da vam životinja dođe.

Kontaktirajte Američku asocijaciju humane ili Američko udruženje za savjetovanje kako biste saznali
svoje mogućnosti za primanje terapije koje pomažu životinjama.

Pet partneri su istraživačka organizacija koja promoviše tretmane na bazi životinja u Sjedinjenim
Državama.
Therapy Dogs International (TDI) je još jedna organizacija koja može biti korisna za kontaktiranje.

Izvori:

Barker SB, Dawson KS. Efekti terapije pomoću životinja na anksiozne ocene hospitalizovanih
psihijatrijskih pacijenata. Psychiatr Serv . 1998; 49 (6): 797-801. doi: 10.1176 / ps.49.6.797.

Dr. Weilove Wellness terapije. Animirana terapija. Pristupljeno 29. maja 2016.

Ontario centar izvrsnosti za mentalno zdravlje dece i omladine. Dokazi u vidu: terapija uz pomoć
životinja. Pristupljeno 29. maja 2016.

Quinlan S. Animal Assisted Therapy: Terapeutske intervencije u radu sa djecom koja imaju dijagnozu
selektivnog mutiteta i poremećaja spektra autizma. Pristupljeno 29. maja 2016.

Nimer J, Lundahl B. Terapija koja pomaže životinjama: meta-analiza. Anthrozoos: Multidisciplinarni

časopis o interakcijama ljudi i životinja. 2007; 20 (3): 225-238.

Definicija "terapija uz pomoć životinja"

„Terapija uz pomoć životinja“ uključuje namjerno planirane obrazovne, psihološke i socijalno

integrativne ponude sa životinjama za djecu, adolescente, odrasle i starije osobe s kognitivnim,
socijalno-emocionalnim i motoričkim oštećenjima, poremećajima u ponašanju i prioritetima u
financiranju. To uključuje i mjere za promociju zdravlja, preventivne i rehabilitacijske mjere.

Terapija uz pomoć životinja provodi se u individualnim i grupnim okruženjima.

Osnova terapije potpomognute životinjama je odnos i oblikovanje procesa u trokutu odnosa klijent -
životinja - referentna osoba. Terapija potpomognuta životinjama uključuje metode u kojima klijenti
komuniciraju sa životinjama, komuniciraju o životinjama ili rade za životinje.Ra provedba je
usmjerena na ciljeve zasnovane na jasnom procesu i orijentaciji na temu uzimajući u obzir etičke
principe životinja s naknadnom dokumentacijom i profesionalno promišljenim razmišljanjima.

Opći ciljevi terapije uz pomoć životinja su:

  obnoviti i održavati fizičke, kognitivne i emocionalne funkcije,

 promovirati vještine i sposobnosti za obavljanje aktivnosti i akcija,

 promovisati uključenost u odgovarajuću životnu situaciju i

 poboljšati subjektivno blagostanje.

Ovo je osigurati da pojedinac može djelovati i sudjelovati u različitim područjima života u skladu sa
svojim sposobnostima.
Na temelju indikacije, specifični ciljevi terapije potpomognute životinjama temelje se na potrebama,
resursima i vrsti poremećaja kao i potrebama podrške odgovarajućeg klijenta.

Terapija uz pomoć životinja usko je povezana sa drugim srodnim naučnim disciplinama kao što su
psihoterapija, psihologija, medicina, obrazovanje, etologija i veterina.

Terapiju uz pomoć životinja provodi specijalista sa specijalističkim usavršavanjem u terapiji uz pomoć

životinja i kontinuiranim daljnjim usavršavanjem. Samo oni koji ispunjavaju kriterije ESAAT-a,
akreditirani su od ESAAT-a i uključuju najmanje 60 ECTS-a smatra se specijaliziranom obukom. Ovisno
o korištenim životinjskim vrstama, daljnja obuka specifična za životinje mora se završiti barem u
skladu s osnovnom obukom ESAAT-a. Neprekidno specijalističko usavršavanje u terapiji uz pomoć
životinja uključuje najmanje 16 sati u dvije godine.

To je zadatak "stručnjaka za terapiju uz pomoć životinja"

 u svom osnovnom profesionalnom polju ili

 uz profesionalno uključenje

da podrže ljude u potrebi za oslobađanjem od njihovih žalbi, autonomije i lične i društvene integracije
putem upotrebe životinje ili tima životinja koje prate životinje.

Ovisno o području primjene, profesionalnu integraciju provode okupacioni terapeuti, fizioterapeuti,

psiholozi, (socijalni) odgajatelji i drugi.

Specijalist planira mjere zasnovane na širokom rasponu koncepata i pristupa za različite ciljne
skupine, provodi ih ciljano i zatim ih dokumentira. Intervencije stručnjaka temelje se na terapiji
odnosa trokut odnosa - životinja - klijent, moraju biti orijentisane na proces i tematiku i moraju se
ispitivati kroz dobro utemeljenu refleksiju. Specijalist uključuje socijalno okruženje i druge stručnjake
koji su uključeni u razvoj ciljne orijentacije i promišljanje kursa o individualnom klijentu.

Tim za podršku terapiji

"Terapijski tim" (TTT) koristi se za obrazovne, psihološke, rehabilitacijske i društveno integrativne

ponude za djecu, adolescente, odrasle i starije osobe s kognitivnim, socijalno-emocionalnim i
motoričkim oštećenjima, poremećajima u ponašanju i područjima specijalizacije. Tim za terapijske
životinje djeluje u specifičnom profesionalnom polju člana ljudskog tima ili uz profesionalno
uključenje. Ovisno o području primjene, profesionalnu integraciju provode npr. Radni terapeuti,
fizioterapeuti, psiholozi, (socijalni) odgajatelji, liječnici ili specijalisti terapije potpomognute
životinjama.

Opći ciljevi korištenja timova za podršku terapiji su

 pomoć u obnovi i održavanju fizičkih, kognitivnih i emocionalnih funkcija,

 podrška u promicanju vještina i sposobnosti za obavljanje aktivnosti i akcija,

 sudjelovanje u promociji uključivanja u odgovarajuću životnu situaciju.

Specifični ciljevi timova za polaznike terapije temelje se na specifičnom indikaciji za potrebe, resurse i
poremećaj kao i na potrebama pojedinca.
Timovi za terapiju prošli su odgovarajuću, dubinsku osnovnu obuku u skladu s kriterijima ESAAT-a sa
završnim ispitom, kontinuirano se obučavaju (16 sati daljnjeg usavršavanja u dvije godine) i ispituju se
godišnje radi njihove daljnje prikladnosti.

Završni certifikat pokazuje odgovarajuće stručne kvalifikacije člana ljudskog tima za određene
terenske oblasti. Ako ne postoji osnovna terapijska, pedagoška ili skrbnička kvalifikacija, koristi se
dodatak "Kvalificirani za posjetu životinjama".

Zadatak tima za terapiju je pomoć u profesionalnom polju člana ljudskog tima ili uz profesionalno
uključivanje, pružanje podrške osobama sa oštećenjima u potrebi za oslobađanjem od njihovih žalbi,
autonomije i osobne i društvene integracije. Zadaci se provode i dokumentiraju ciljano, uzimajući u
obzir etičke principe.

Principi terapije uz pomoć životinja

Svaka organizacija koja želi ponuditi i provesti rad potpomognut životinjama u okviru ESAAT-a
(Europskog društva za pomoć životinjama), se obavezuje pridržavati se načela IAHAIO (Međunarodne
asocijacije organizacija za interakciju između ljudi i životinja) i Obvezujuće prepoznavanje smjernica
za osiguravanje kvalitete za intervencije potpomognute životinjama.

Bitni preduvjet za rad uz pomoć životinja je da se životinje drže i zbrinjavaju u skladu

sa smjernicama veterinara za dobrobit životinja (TVT) ili odgovarajućim smjernicama za kvalitetu za
pojedine zemlje.

Vlasnik životinja odgovoran je za odgovarajući smještaj i njegu životinje. Osoba koja radi s podrškom
za životinje odgovorna je za ukupno dobrobit životinje tijekom upotrebe uz pomoć životinja.

Mora utvrditi učestalost, trajanje i intenzitet upotrebe kako ne bi došlo do narušavanja dobrobiti
životinje; posebno ona je dužna da prestane koristiti prve znakove nevolje.

Pravilnik za korisnike terapije pomoću konja

1. U programu terapije pomoći konja Udruge mogu sudjelovati sve osobe koje su u potpunosti
ispunile i dostavile sav potreban pisani materijal predsjednici Udruge ili voditelju terapije
pomoći konja.

2. Za maloljetne osobe (mlađe od 18 god.) potrebna je suglasnost roditelja/ skrbnika za

sudjelovanje u programu Udruge.

3. Osobe koje imaju neku od kontraindikacija za jahanje ne mogu sudjelovati u programu

terapije pomoći konja.

4. Svi jahači i osobe koje su u pratnji jahaču moraju se pridržavati pravila o ponašanju i
sigurnosti na jahalištu.

5. Svi jahači i osobe koje su u pratnji jahaču moraju biti svjesni rizika i opasnosti koje donosi
sudjelovanje u programu Udruge.

6. Sat terapije pomoći konja se odvija uz nadzor odgovorne osobe Udruge.

7. Od jahača se očekuje da dođu u dogovoreno vrijeme. Od sata terapije pomoći konja oduzet

će se vrijeme kašnjenja pa će time sat terapije pomoći konja trajati kraće.
 8. Satterapije pomoći konja traje 30 do 60 minuta i individualno se prilagođava svakome
sudioniku programa terapije pomoći konja te po potrebi uključuje i druge vidove interakcije i
rada s konjima.

9. Roditeljima / skrbnicima se preporuča da se za vrijeme odvijanja sata posvete sebi (kako bi se

jahač mogao usredotočiti na rad i na upute voditelja jahanja te se što više osamostaliti).
Komunikacija s jahačem i voditeljem jahanja je zabranjena tijekom odvijanja sata jahanja,
osim u iznimnim situacijama. U slučaju nedostatka volontera, voditelj može zamoliti roditelje
za pomoć njihovom djetetu prilikom pojahivanja/sjahivanja i/ili izvođenja sata.

10. Minimalna donacija za sat terapijskog jahanja (po terminu) iznosi 50 kuna. Ovisno o broju
termina u mjesecu, plaća se unaprijed i to početkom mjeseca – općom uplatnicom na žiro
račun Udruge ili osobno na prostoru djelovanja Udruge.

11. Ako je jahač spriječen i ne može doći na jahanje, potrebno je obavijestiti voditelja jahanja
najmanje dan ranije kako bi se taj termin mogao ponuditi drugim jahačima. Jahač će biti
obaviješten čim se oslobodi neki drugi termin kako bi nadoknadio propušteni sat.

12. Blok satova terapije pomoći konja za jednog jahača trajat će 10 sati.

13. Korisnik ili korisnikov roditelj/skrbnik pismenim i usmenim putem pruža sve relevantne
inicijalne podatke koji se uzimaju u obzir prilikom izrade početnog, okvirnog individualnog
programa za svakog jahača koji se vremenom mijenja i dorađuje od strane voditelja. Po
završetku bloka učinak terapijskog jahanja se procjenjuje po sagledavanju ostvarenih ciljeva
koji su bili unaprijed zadani i utvrđuje se ima li stoga smisla nastaviti. Ako je odgovor
potvrdan, ustanovljavaju se novi ciljevi koji se nadovezuju na postojeći program.

14. Jahač mora nositi propisnu jahaću kacigu tijekom trajanja sata terapije pomoći konja (može
posuditi od Udruge ili može nositi svoju koja mora biti za jahanje, nipošto biciklistička!).
Obuća mora imati glatki potplat s petom kako noga ne bi prošla kroz uzengiju. Odjeća treba
biti uska, ali komotna – ne smije nigdje zatezati. Jahač može nositi jahaće hlače – rajterice i
jahaće čizme ili čepse koje se navlače na nogu umjesto čizme i štite je od nažuljanja.

15. Jahač (kao i njegovi roditelji i skrbnici) dužan je poštivati sve usmene upute nadležnih osoba
na imanju koji se tiču sigurnosti svih uključenih i održavanju što kvalitetnijeg programa.

Kontraindikacije

(Konji – terapeuti, učitelji prijatelji, J. Krmpotić)

– ako se jahanjem jahačevo stanje pogoršava i/ili se javlja bol

– ako postoje nestabilnosti ili izražene abnormalnosti kralježnice: iskrivljenja, akutna hernija diska,
nestabilnost kralježnice koja se prepoznaje po slabom mišićnom tonusu, nemogućnost zadržavanja
položaja glave kod jahanja – glava i vrat se jako miču

– atlantoaksijalna nestabilnost: stanje nestabilnosti vratne kralježnice koje se javlja kod nekih osoba s
Downovim sindromom, vidi se na rendgenskim slikama kod djece starije od tri godine – od liječnika
tražiti potvrdu da osoba s Downovim sindromom nema atlantoaksijalnu nestabilnost

– fuzija ili fiksacija kralježnice: terapija pomoću konja je kontraindicirano dok kosti ne srastu, ali i ako
nema dovoljno pokreta da se tijelo prilagodi pokretima konja
– iskrivljenja kralježnice: ako su jaka (preko 30%), preporuka ortopeda

– artrogryphosis imperfecta: ako kontrakture zglobova sprečavaju siguran položaj

– coxa artrosis – automatska kontraindikacija

– djelomično i potpuno iščašenje kukova – veliki oprez

– nedostatak dijela lubanjske kosti: ako kaciga ne može pokriti taj dio

– hidrocefalus – nošenje šanta: ako nema pogodne kacige koja ne vrši pritisak na šant; ako se javljaju
simptomi disfunkcije šanta

– osteoporoza: srednja do jaka i/ili prijašnji prijelomi kostiju

– osteogenesis imperfecta – bolest krhkih kostiju: kod srednje do jake bolesti, iskrivljenja kralježnice i
prijeloma kostiju

– neuromuskularne bolesti: pojačani umor i/li bol

– mišićna distrofija: preveliki umor, prevelika nestabilnost trupa

– epilepsija: ako je bilo napadaja unutar zadnjih šest mjeseci; obavezno uzimanje lijekova

– spina bifida: ako jahač ne može sjediti bez velike lordoze/ kifoze; pogoršanje simptoma, Chiari II
malformacija, pogoršanje nakon operacije myelomeningocele, hidromyelia

– ozljede kralježnice: ozljede iznad T-6, poseban oprez zbog mogućnosti pojave dekubitusa

– moždani udar: nekontrolirani epileptički napadaji, aneurizma, angiom ili tromb

– ako je amputiran dio zdjelice

– tumori: ako uzrokuje promjene u tijeli koje su potencijalno opasne, npr. povećana sklonost lomu
kostiju

– dijabetes: simptomi van medicinske kontrole (osoba ne slijedi upute o prehrani i ponašanju);
poseban oprez zbog mogućih ozljeda kože i sporog zarašćivanja

– kardiovaskularni problemi: ako srce ne može podnijeti pojačani rad – valja pratiti stanje dok je jahač
na konju

– hemofilija: jaka (<1% faktor), povijest krvarenja

– debljina: ako utječe na sigurnost i ugodu konja; ako osoblje nije u stanju pojahivanje i sjahivanje
izvršiti sigurno

– otvorene rane na dijelovima gdje se vrši pritisak za vrijeme jahanja/ ako jahanje stvara rane

– umor: ako je jahač nakon jahanja dugo umoran i to ga ometa u uobičajenom funkcioniranju

– akutna stanja kod progresivnih oboljenja: mišićna distrofija, multipla skleroza

– ako se ne može osigurati potrebna specijalna oprema za pojedinog jahača

– ako je interakcija konja i jahača štetna za jednu ili drugu stranu

– ako postoji strah od izlaganja riziku koji je itekako prisutan prilikom jahanja

– ako postoji alergija na konjsku dlaku, prašinu ili nešto drugo u okruženju staje
-ako je jahača nemoguće kontrolirati u potencijalno opasnim situacijama (ADHD)

– ako korisnik čini bilo što čime ugrožava sebe, konje i ljude oko sebe (prevelika pobudljivost,
samoozljedjivanje, učinak nekih lijekova…)

Za djecu mlađu od dvije godine jahanje je u potpunosti zabranjeno. Od njihove druge do četvrte
godine s njima smije raditi isključivo hipoterapeut.

U program terapije pomoću konja ne primamo jahače teže od 80 kg, zbog dobrobiti konja koji nije u
stanju dugoročno podnijeti veću težinu.

Uz kućnog ljubimca deca postaju odgovornija, zrelija, samopouzdanija, imaju više empatije za
druge,otvorenija, druželjubivija, lakše prevazilaze stresne situacije, sopstvene tuge i gubitke,
okupljaju porodicu dok vode brigu o njima, utiču na snižavanje napetosti i tenzije.

Život u gradskoj sredini doveo je do otuđenja ljudi od prirode i životinja. Međutim, kad pogledamo
svet oko sebe, videćemo decu koja maze ulične životinje, hrane ih, prave im kućice i pokrivaju…

Filmovi sa kućnim ljubimcima izazivaju prijatne emocije kod svih članova porodice (npr. „Betoven“),
imaju divnu poruku i lepo oslikavaju značaj i vezu između životinja i ljudi. One decu spašavaju i „vade“
iz nevolje, osećaju, deca ih neguju, komuniciraju sa njima…Emotivna veza i želja da se zašstiti
bespomoćno biće postoji, bez sumnje.  I želja da ih imaju u svojoj kući.

Kućni ljubimac je ogromna sreća i zadovoljstvo za celu porodicu. Postaje njen član, okuplja porodicu,
prijatelje, komšije…Briga oko mace ili kuce smiruje , spušta napetost, jer članovi porodice imaju
zajedničko zavisno biće koje zahteva angažovanje, ali i pruža bezuslovnu ljubav.

Uvođenje kućog ljubimca (psa, mačke,papagaja, ribice, kornjače, zeca..) bi trebalo da bude
stvar dogovora cele porodice.

Pre nabavke živog bića neohodno je da se svi članovi informišu preko knjiga ili interneta o
karakteristikama životinje, njenoj naravi i odnosu prema deci, punoj veličini kad poraste, negovanju,
ishrani, navikama, kao i da budu sigurni u bezdednost deteta…

Važno je da se napravi  strategija oko nege kućnog ljubimca kao i proračun oko materijalnih

troškova hranjenja, vakcinisanja, lečenja, jer se pokazalo da  impulsivna kupovina  za praznike ili
rođendane donosi više štete nego koristi, naročito ako životinja mora da se ukloni nakon izvesnog
vremena. Deca takve situacije teško razumeju.

Zato nabavka kućnog ljubimca nosi odgovornost,  ali i uči odgovornosti dece. Roditelji daju primer

kako se odgovorno odnosi prema ljubicima, a istovremeno moraju biti svesni da se deca odgovornosti
ne uče preko noći, već da je to proces koji se razvija od detinjstva (u etapama koje prate sazrevanje
ličnosti). Očekivanja da ce dete postati odjednom odgovorno zato što ima životinjicu bi bilo moglo da
dovede do nepotrebnih sukoba. Zato strpljivo, davanjem instrukcija, uz plilagođavanje uzrastu
deteta…

Kućni ljubimci uvećavaju samopoštovanje dece. Kada uvidi da se razvija odnos između njega i
životinje, da ga ona sluša, pozitivno reaguje, razume, dete gradi pozitivnu sliku o sebi i oseća se
moćno i veliko. Dobija mogućnost da i ono nekoga uči i postavlja pravila ponašanja. Istovremeno se
razvija i empatija, tj.saosećanje kada je nešto muči,  jer je ona  bespomoćno biće koje zavisi od
drugih. Kada deca uoče da lepo vode računa o ljubimcima, njihovo samopouzdanje raste.
Ljubimac je uvek tu za njih, posvećen, otvoren za igru i maženje. Nikada nije konkurencija, ne
prosuđuje njihovo ponašanje, ublažava stres i smanjuje agresivnost. Dete nikada nije samo,
naročito jedinci. Životinjica popunjava prazninu, „razume“ dete, maženjem neverbalno komuniciraju,
a i verbalno. Dete može da se žali, traži utehu, ljuti. Postoji reciprocitet, ona bezrezervno daje… Kroz
odnos sa ljubimcem dete poboljšava i odnos sa okolinom, postoji tema za razgovor sa drugom
decom, razlog da se izađe napolje… Posebno je to važno za stidljivu decu, koja se teško „otvaraju“
prema drugima. Ljubimac postaje „most“ za lakše stupanje u razgovor, jer je lakše pričati o mezimcu
nego o sebi. Uz ljubimca se lakse prevazilaze gubici, tuge i brige. U kontaktu sa ljubimcima stres je
manji u odnosu na vršnjake i odrasle, ali ne treba zaboraviti da mezimac ne može da zameni
drugarstvo i  druzenje.

Uz kućnog ljubimca deca postaju odgovornija, zrelija, samopouzdanija, imaju više empatije za
druge,otvorenija, druželjubivija, lakše prevazilaze stresne situacije, sopstvene tuge i gubitke,
okupljaju porodicu dok vode brigu o njima, utiču na snižavanje napetosti i tenzije.

Marijana Petrović, spec.med.psihologije

Djeca i kućni ljubimci? Psiholozi kažu DA!

24 ОКТОБРА, 20190 KOMENTARAZDRAVIJA

@PINTEREST

14

SHARES

13

Djeca vas nagovaraju da udomite ili nabavite kućnog ljubimca ali vi niste sigurni? Muče vas mnoge
stvari: kako će se slagati; da li je bezbijedno za dijete nabaviti kućnog ljumbica; da li zaista želi
ljubimca ili je to samo jedna od prolaznih faza, te mnoga druga pitanja? Na pravom ste mjestu.
ZdraviJa i psiholozi kaže: djeca i kućni ljubimci – veliko DA!

Odrastanje uz kućnog ljubimca ima veoma povoljan uticaj na razvoj djeteta. Ono pomaže
psihološkom i fizičkom razvoju djece. Psiholozi smatraju da briga oko životinja smiruje i usrećuje
čovjeka, posebno kada su u pitanju psi i mačke koji su na poseban način privrženi svom vlasniku.

ZdraviJa je istražila zbog čega biste mogli da se odlučite da vaše dijete odrasta uz kućnog ljubimca.

Kućni ljubimci razvijaju odgovornost kod djece

Djeca koja odrastaju uz kućne ljubimce razvijaju osjećaj za odgovornost i brigu o drugima od
najranijeg djetinjstva. Kućni ljubimci zahtjevaju konstantnu njegu i u potpunosti zavise od ljudi koji ih
hrane, zabavljaju i dresiraju. Upravo zato, briga oko ljubimca uči dijete empatiji i osjećajnosti.

@PINTEREST

Tu se ne radi se samo o šetnji, hranjenju i kupanju. Djecu treba naučiti (i na vlastitom primjeru im
pokazati) da je ljubimcima potrebna svakodnevna briga, pažnja i ljubav. To se naročito odnosi na pse i
mačke.

Ono što ne smijemo zaboraviti jeste da se osjećaj odgovornosti kod djece ne razvija preko noći. Ne
smijemo zamijerati djeci ukoliko se ne snađu u toj ulozi, posebno ne na početku. Čak iako su vas
mjesecima molili da nabavite ljubimca, budite pažljivi sa njima. Nerealno je očekivati od djeteta koje
je tek krenulo u osnovnu školu da brine za sve potrebe svog ljubimca, ali važno je podržavati njihovu
želju da pomognu.

Osjećaj odgovornosti razvija se postepeno, u različitim situacijama, tokom cijelog perioda odrastanja.
Dijete treba da prođe kroz mnoge faze prilikom brige o kućnom ljubimcu. Primjerenom
komunikacijom omogućite djetetu postupno navikavanje na odgovornosti. Na primjer, čak i kad
zaboravi nahraniti svog ljubimca, nemojte ga odmah prekoravati ili kažnjavati, nego ga smireno
podsjetite na njegove obaveze: “Jesi li danas nahranio macu?” ili “Kad si mislio prošetati psa?”

Možda vas zanima: NAUKA POTVRDILA: kućni ljubimci djeluju pozitivno na zdravlje ljudi

Učeći kako da se brine za drugo biće, dijete će naučiti da se bolje brine i o sebi. Takođe, živeći sa
tuđim potrebama naučiće da poštuje druge. Kroz odnos sa kućnim ljubimcem djeca uče kroz suptilne
signale prepoznavati osjećaje kod drugih osoba što im pomaže u razvijanju razumijevanja i
empatijskog kapaciteta.

Kućni ljubimci razvijaju samopouzdanje

Nije samo odgovornost osobina koju dijete razvija uz kućnog ljubimca. Zajedno sa odgovornošću, uz
ljubimca dijete jača i samopouzdanje. Kako?

U najranijim godinama života, djeca žive u “svijetu odraslih”. Odrasle osobe su te koje dominiraju i od
njih sve zavisi. Oni donose odluke i brinu o svemu, uključujući i djecu. U tom uzrasnom periodu djeca
mogu steći osjećaj manje vrijednosti. Muči ih to što ih niko ne pita za mišljenje, ili ih odrasli ućutkuju.
Kada u takav svijet, gdje je njima sve golemo i nedostižno, dođe kućni ljubimac, dijete sebe i svoj
položaj počinje drugačije doživljavati. Taj ljubimac je bespomoćan, zavisi od drugih, baš kao i dijete.
Tada, dijete odjednom dobija karakteristike “velikih”.

@DOGTIME.COM

kao što su odrasle osobe odgovorne za dijete te ono zavisi od njih, tako sada dijete može biti, barem
djelomično, odgovorno za svog ljubimca. Odjednom, osim prijatelja za igru, dijete dobija osjećaj
važnosti i nekakvog unutrašnjeg prepoznavanja, da se svom novom prijatelju može povjeriti, a on će
mu uzvratiti razumijevanjem.

Kada su djeca uspješna u brizi oko ljubimca, ponosni su na sebe i dobro se osjećaju. Zauzvrat, raste im
samopouzdanje. Zato se ne ustručavajte da ih pohvalite kada sami izvedu psa u šetnju, nahrane macu
ili očiste akvarijum.

Kućni ljubimci razvijaju disciplinu i radne navike kod djece

Odrastajući sa ljubimcem, dijete će naučiti šta je disciplina. Preuzimajući odgovornost za opstanak

nekog živog bića, brinući o hranjenju, šetnji i njezi kućnog ljubimca, djeca postaju odgovorna i
stvaraju radne navike. Uče se disciplini, strpljenju, požrtvovnosti, nježnosti i empatiji.

Šetnja sa psom, razgovor sa papigom ili hranjenje hrčka mnogo je bolji predah od učenja nego što je
to gledanje televizije ili igranje na računaru. Djeca će se uz kućne ljubimce naučiti kretati i boraviti u
prirodi, te otvoriti nove horizonte i interesne sfere.

Ovo naročito igra ulogu ako vam je pas kućni ljubimac, jer će dijete morati da nauči kako da sluša.
Naučnici su dokazali da na taj način dijete uči šta je disciplina i bolje sazrijeva.

Možda vam može pomoći: Kako da održite higijenu doma ako imate ljubimca?

Djeca se smiruju uz kućne ljubimce

Ljubimci smiruju djecu. Kao i odrasli, i djeca se okreću ljubimcima kada su tužni, ljuti ili uznemireni. U
kućnim ljubimcima pronalaze utjehu jer ih oni uvijek pažljivo slušaju. Ljubimci nikada neće napustiti
djecu, uvijek će biti strpljivi i nikada ih neće kritikovati.

Odrastanje je složen proces i životinje mogu znatno pridonijeti da djeci bude lakše. U dašanjem
modernom svijetu, svako dijete koje teže uspostavlja prijateljske odnose sa vršnjacima barem u
odnosu sa svojim ljubimcem ima osjećaj sigurnosti, stabilne ljubavi i nepromjenljivosti.
djeca i kućni ljubimci

@DOGTIME.COM

Mačka koja prede ili pas koji maše repom mogu izvući osmijeh na bilo čije lice. U dječjim očima njihov
ljubimac uvijek je isti prema njima, a i životinjama su njihovi mali vlasnici uvijek savršeni. Ljubimci
daju magičnu utjehu, a posebno oni dlakavi koje možete da mazite. Njihova ljubav je bezuslovna.

Kućni ljubimci su dobri po zdravlje djece

Alergija i astma

Mnoga naučna istraživanja su pokazala kako djeca koja odrastaju uz kućne ljubimce imaju manje
šanse za razvoj alergije i astme. Ne samo da sprečavaju pojavu alergije na životnje, već i niz drugih
alergija, kao na primjer na ambroziju. Izložena životinjskim dlakama, djeca jačaju imunitet i imaju
dvostruko manje šanse da kasnije razviju teže oblike alergija.

Epidemiologinja Ganesa Wegienka koja radi u bolnici Henry Ford u Detroitu napravila je istraživanje
čiji rezultati upućuju kako djeca koja rano imaju kontakt sa životinjama nemaju negativnih alergijskih
posljedica, već baš suprotno – tako smanjuju rizik da će postati alergična na njih.

Gojaznost

Gojaznost je sve veći globalni problem, posebno u dječjem uzrastu. Među djecom i tinejdžerima ima
sve više onih koji pate od istih bolesti koje zahvataju odrasle sa viškom kilograma. Tako, gojaznost u
većini slučajeva dovodi do pojave dijabetesa.

Veliku ulogu u razvoju pretilosti kod mladima je to što današnja djeca nisu dovoljno fizički aktivna.
Fudbalske terene, školska igrališta i parkove zamijenio je virtuelni svijet na malim ekranima i
displejima pametnih telefona. Jedno istraživanje sprovedeno u Australiji pokazalo je kako porodice
koje imaju psa imaju i manju šansu da im djeca imaju problema sa viškom kilograma. Razlog toga je
upravo aktivnost koju kućni ljubimci bude u djeci.

Ljubimci izazivaju vježbu i igru kod djece

Kao što smo pomenuli u prethodnom pasusu koji se tiče gojaznosti, ljubimci drže djecu aktivnom.
Oni, posebno psi, zahtjevaju vježbanje i igru. Ako je vaše dijete dovoljno veliko da samostalno šeta
psa, to je odlično za njega jer će se i samo više kretati i biti na svježem vazduhu.

@REVODANAPUBLISHING
Psi, čak i mačke mogu učiniti djecu aktivnijom samo činjenicom što se s njima igraju. Dok je toliko
života naše djece ispunjeno ekranima, interakcija sa njihovim ljubimcima im to ublažava. Ljubimci
takođe uče dijete da bude prisutnije. Ko ne bi želio u kući nekoga ko te obožava bez obzira na sve i
dolazi trčeći svaki put kada dođeš kući?

Ova bezuslovna ljubav podstiče povjerenje.

Kućni ljubimci uče djecu životu

Zajednički život sa kućnim ljubimcima, djeci donosi susret sa mnogim životnim situacijama, i onim
lijepim ali i onim neprijatnim i tužnim. Kroz život sa životinjama, dijete se susreće sa rađanjem,
bolešću i smrću. Djeca se već od ranog uzrasta uče da se takve stvari dešavaju u životu, te uče kako
da se postave u tim situacijama.

Isto tako, djeca koja imaju kućnog ljubimca mnogo će lakše naučiti dijeliti, kako materijalne stvari
tako i roditeljsku ljubav sa braćom i sestrama. Djeca koja imaju kućne ljubimce komunikativnija su i
lakše sklapaju prijateljstva. Kućni ljubimci pomažu u izgradnji samopouzdanja i samopoštovanja.

Možda vas zanima: Evo kako igra može da bude dobar put ka učenju

Djeca koja imaju kućne ljubimce lakše podnose stres

Kada imamo stresne situacije, ljumci nam pomažu da se opustimo. Kako mi odrasli, tako i djeca, čak i
više. Ljubimci se neće svađati sa nama, neće nam odgovarati niti nas povrijediti. Uvijek su tu da nas
saslušaju i utješe saosjećajnim pogledom i šapom.

Psi imaju naročito terapeutsku ulogu u porodici. Već samo maženje psa djeci pruža osjećaj sigurnosti.
Čak i mačke, koje nisu empatične koliko i psi, smanjuju stres. Posebno kada sjednu u krilo i počnu
presti. Njihovo mekano krzno i predenje svakako smiruju iako one same rijetko pokazuju poslušnost i
privrženost kao pas.

djeca i kućni ljubimci

@BAREFOOTBLONDE.COM

Ljubimci pomažu razvoj mentalnih sposobnosti djece

Koliko god to smiješno i nevjerovatno zvučalo, mnoga istraživanja su pokazala da kućni ljubimci
pomažu mališanima u njihovom školovanju. Jedna anketa pokazala je da se djeca koja imaju kućne
ljubimce osjećaju pametnijima baš zahvaljujući tome.
To nije jedini način na koji životinje pomažu svojim malim vlasnicima.

Tako na primjer, ako vaš školarac ima problema sa čitanjem i mora da vježba čitanje naglas, sigirno će
radije čitati svom ljubimcu, nego nekoj odrasloj osobi koja će ga stalno ispravljati. ljubimci ih ne
prekidaju, ne ispravljaju i ne kritikuju. S obzirom da se čitanje pobošljava vježbom, odnosno što
češćim čitanjem naglas, roditelji bi trebali podstaknu djecu na ovaj vid vježbanja sa ljubimcem.

Doktor Melson, razvojni psiholog otkrio je da mala djeca koja imaju kućne ljubimce imaju bolje
razumijevanje biologije od svojih vršnjaka. Vjerovatno jer su već upoznati sa životinjskim potrebama i
njihovim razlikama od čovjeka.

Pogledajte i: Radosnica – mjesto gdje možete saznati sve o roditeljstvu

Djeca i kućni ljubimci – važno je znati

Osim prethodno nabrojanim pozitivnih karakteristika zajedničkog života djece i kućnih ljubimaca,
važno je napomenuti par stvari.

Kao prvo, nikada ne ostavljajte dijete samo sa životinjom!

Koliko god mislili da poznajete svoje dijete, pa i svog kućnog ljubimca, dobro je uvijek imati stvari “na
oku” posebno ako je riječ o djetetu manjeg uzrasta. Djeca do četiri godine često imaju napade
agresije i bijesa pa tako njihova “žrtva” lako mogu postati ljubimci koji, pored sve ljubavi koje gaje
prema svom malom vlasniku, ipak mogu burno uzvratiti. To je obično prolazna faza, no posljedice
mogu biti katastrofalne.

Ljubimci se obično povuku, ali, mada je to prava rijetkost, dešavalo se da ljubimci uzvrate napada te
ugrizu ili ogrebu dijete. Roditelji moraju biti svjesni obostrane opasnosti i po dijete i po životinju.

@PINTEREST

Agresivnost prema životinjama u starijoj dobi, posebno ako ona sa godinama raste, može biti znak
ozbiljnih emocionalnih poremećaja. Dijete koje zlostavlja životinje često je zlostavljano dijete kojem
treba pomoći.

Možda vam može pomoći: Kako se izboriti sa dječijom agresijom

Ljubimac nije dječja igračka i razbibriga koja traje par mjeseci

Prije nego što odlučite da nabavite kućnog ljubimca, trebalo bi da sa svojim mališanom ili mališanima
ozbiljno porazgovarate o obavezama koje životinja nosi sa sobom. Djeca uglavnom viđaju vršnjake sa
životinjama i požele da i oni imaju jednoga. U većini slučajeva ni ne znaju šta zapravo znači imati
kućnog ljubimca. Zato je velika obavezama na roditeljima da im to osvjeste.

Prije nego što nekom kućnom ljubimcu otvorite vrata svog srca i doma, budite sigurni kakvu
odgovornost preuzimate. Takođe, važno je da imate uvjete za čuvanje i brigu o određenom ljubimcu.

Imajte na umu da životinja nije dječja igračka i razbibriga, nego da je riječ o odabiru koji će
dugotrajno utjecati na život cijele vaše porodice. Objasnite djeci da kućni ljubimac nije samo ono što
vide u parku. To je svakodnevno šetanje, po nekoliko puta i po raznim vremenskim uslovima.

Ljubimci kao što su kornjače, papagaji i ribice uče dijete obavezama, ali ne pružaju ni približno
onoliko interakcije kao pas i mačka. Upravo u društvu koje mu omogućuje stalnu interakciju dijete će
dobiti vjetar u leđa za daljnji fizički, emotivni i društveni razvoj.

Roditelj mora preuzeti odgovornost za ljubimca

Da bi dijete razvilo kvalitetan odnos sa životinjom, roditelj mora preuzeti odgovornost, pogotovo
kada se radi o djeci mlađoj od 10 godina. Roditelj mora biti svjestan da je ipak on glavni i odgovorni
za životinju. Čak i kada djeca sa uživanjem brinu o svom novom prijatelju, roditelj mora sve držati pod
svojom kontrolom.

djeca i kućni ljubimci

@ BAREFOOTBLONDE.COM

Djeca neće učiniti ništa što nije dobronamjerno, samo iz neznanja i još uvijek nedovoljnog iskustva.
Svojim primjerom, roditelj mora pokazati djetetu kako se treba brinuti o životinji i kako se ophoditi sa
životinjom.

Najbolje je kada roditelj već ima iskustva sa tom vrstom životinje koju želi za svoje dijete. Dalje, uvijek
bi trebalo unaprijed potražiti informacije o potrebama i ponašanju vrste kojoj kućni ljubimac pripada.

Nisu svi ljubimci prikladni za djecu

Ponašanje djece razlikuje se od ponašanja odraslih ljudi, pa zbog toga i životinja treba biti
socijalizovana u društvu djece. Dakle, ako znamo da se životinja dobro osjećala i primjereno ponašala
u društvu odraslih ljudi, to je poželjno, ali nije dovoljno da bismo bili sigurni da će se isto ponašati
kada su djeca u pitanju.
Ukoliko roditelj ne posveti pažnju izgradnji kvalitetnog odnosa između djeteta i kućnog ljubimca,
brojni su problemi koji mogu nastati. I djeca i životinje mogu doživjeti traumu, ili ozbiljno ozlijeđeni.

Služite djetetu kao primjer!

Kao i u mnogo drugih stvari, dijete će svoj odnos prema životinjama graditi prema vašoj slici. Neka
vaš odnos prema kućnom ljubimcu bude pun pažnje, nježnosti i ljubavi. Ukoliko nemate afiniteta
prema životinjama ili smatrate da vam je kućni ljubimac teret, ne nabavljajte ga! Prije nabavke
kućnog ljubimca, razmislite kakva životinja odgovara vašoj obitelji, stambenim uvjetima i načinu
života.

Nadamo se da je ovo dovoljno razloga da svom djetetu, ali i kompletnoj porodici omogućite lijepe
trenutke uz kućnog ljubimca koji će s vremenom postati i vaš omiljeni član porodice. Buzuslovna
ljubav djeteta i njegovog ljubimca je nezamjenjiva.

NAUKA POTVRDILA: kućni ljubimci djeluju pozitivno na zdravlje ljudi

11 АВГУСТА, 20190 KOMENTARAZDRAVIJA

kucni ljubimci

33

SHARES

33

Da li ste ikada primijetili da se osjećate bolje kada su vam kućni ljubimci u blizini? Ukoliko vlasnik ili
neko od članova porodice nije previše depresivan ili previše bolestan, čuvanje ljubimca svakako će
popraviti mentalno zdravlje ukućana i doprinijeti dobroj atmosferi u kući.

Podsjećamo da kućni ljubimci nisu samo pas i mačka; to može biti i neka druga životinja kao što je
ptica, ribice, kornjača, hrčak, zec i slično. Dokazano je da cvrkut ptica, posmatranje neke životinje u
kavezu ili posmatranje ribice u akvarijumu smanjuje mišićnu napetost, reguliše puls i „smiruje živce“.

kućni ljubimci ribica

Lijepo je imati kućnog ljubimca, ali izbor treba prilagoditi stambenim i finansijskim prilikama, kao i
drugim obavezama i mogućnostima porodice. U nastavku pročitajte koji su to drugi zdravstveni
benefiti posjedovanja kućnog ljubimca.

Snižavanje stresa
Posjedovanje psa ili mačke može smanjiti vaš krvni pritisak, što pomaže vašem tijelu da oslobađa
hormon opuštanja i smanjuje nivo hormona stresa. Ovo takođe pomaže vašem kućnom ljubimcu, i to
na isti način, kaže Alan Beck, direktor Centra za odnose ljudi i životinja na Univerzitetu Purdue.

Kućni ljubimci mogu smanjiti usamljenost i stres, povećati društvenu interakciju, pospješiti fizičku
aktivnost i pružiti bezuslovnu ljubav i pažnju. Briga o kućnom ljubimcu nam čak može i produžiti život.
U globalu, kućni ljubimci nam uistinu mogu obogatiti život i naučiti nas kako da vodimo bolju brigu o
sebi i da uživamo u vremenu provedenom sa njima.

Procjenjuje se da preko 60 % domaćinstava širom svijeta imaju kućnog ljubimca, a većina ljudi smatra
svog kućnog ljubimca kao ravnopravnog člana svoje porodice. Unazad par godina, istraživanja su
ustanovila da ljudi koji imaju kućnog ljubimca imaju zdravije srce, manje su bolesni, ne idu toliko
često kod ljekara, više se kreću i mnogo su manje depresivni.

Zdravije srce

Vaš pas može učiniti manje vjerovatnim da ikad dobijete srčanu bolest. Zašto? Vlasnici pasa šetaju
više i imaju niži krvni pritisak od ljudi koji nemaju pse. Međutim, kućni ljubimci mogu biti dobri za vas
i ako već imate problema sa srcem.

Oni koji su preživjeli srčani udar i osobe sa ozbiljnim abnormalijama srčanog ritma koje posjeduju pse,
žive duže od ljudi sa istim srčanim problemima koji nemaju kućne ljubimce, pokazuju studije.

Prednosti za dječiji imuni sistem

Djeca koja su odrastala u porodicama koje imaju kućne ljubimce najvjerovatnije neće razviti alergije i
astmu, pokazuju neke studije. Bebe sa psima ili mačkama kod kuće se manje prehlađuju i rijetko
imaju infekcije uha tokom prve godine, za razliku od beba koje žive u domovima bez kućnih
ljubimaca, pokazala je jedna studija.

Socijalna podrška djeci sa autizmom

Djeca imaju tendenciju da se bolje odnose sa svojim kolegama koji imaju autizam kada su kućni
ljubimci u učionici, zaključio je Beck u svom istraživanju. „Životinje mijenjaju atmosferu u učionici i
pomažu u integraciji onih koji su malo manje tipični”, kaže Beck. „Jednom kada se u dječiju
svakodnevicu uključe i životinje, ona postaju pozitivnija i bolje funkcionišu zajedno.”

kućni ljubimci djeca pas

Kućni ljubimci mogu imati i pozitivan uticaj na alergije i astme. Djeca sa autizmom i drugim
poteškoćama u učenju u stanju su da ostvare bolju interakciju sa životinjama nego sa ljudima.
Autistična djeca se često oslanjaju na neverbalnu komunikaciju, kao i životinje, te upoznavanje takvog
djeteta prvo sa psom ili mačkom, umnogome može pospješiti stvaranje kasnije interakcije i sa
ljudima.

„Animal Assisted Therapy” – Terapija uz pomoć životinja, je još jedan bitan aspekt koji uključuje
upotrebu životinjama „volontera” kao što su konji, psi, mačke, zečevi, ptice, ribice, za interakciju sa
pacijentima koji pate od šizofrenije, depresije, anksioznih poremećaja, poremećaja ishrane,
hiperaktivnosti sa nedostatkom pažnje i fokusa, autizma i drugih oblika poremećaja u razvoju.
Životinje „terapeuti” kod ovakvih osoba smanjuju stres i anksioznost i pospješuju opšte raspoloženje.

Ljubimci su „magneti” za društvo

Kućni ljubimci, posebno psi, mogu vam pomoći da se povežete sa drugim ljudima. „Ukoliko te vidim
kako hodaš ulicom, ne bih mogao da počnem da pričam sa tobom, ako te nisam upoznao, ali mogu to
da uradim ako imaš psa”, kaže Bek. „To je prihvatljiva interakcija koja inače ne bi bila moguća.”

Ljudi koji koriste invalidska kolica kažu da drugi ljudi češće kontaktiraju sa njima i pitaju da li mogu
pomoći ukoliko ljudi u kolicima imaju i psa, kaže Bek.

Jedan od glavnih razloga ovakvih terapeutskih efekata je taj što kućni ljubimac obezbjeđuje osnovnu
ljudsku potrebu za dodirom. Ustanovljeno je da su čak i osuđenici za najteža krivična djela pokazali
znatne promjene na bolje u ponašanju i u odnosu prema drugima, poslije interakcije sa životinjom.

Maženje, držanje, češkanje i grljenje životinje znatno može da nas opusti i utješi u stresnim
situacijama. Društvo kućnog ljubimca takođe smanjuje usamljenost i pospješuje želju za fizičkom
aktivnošću, što u stvari intenzivno popravlja raspoloženje.

kućni ljubimci zec djeca

Bolje raspoloženje

Ljudi sa kućnim ljubimcima su uglavnom srećniji, vjerniji i manje usamljeni od onih koji nemaju kućne
ljubimce. Oni se takođe manje puta obraćaju ljekaru radi manjih problema. Jedan od razloga za to je
možda to što ljubimac daje osjećaj pripadnosti i značenja, kaže McConnell. „Uz ljubimca imaš osjećaj
da imaš veću kontrolu nad svojim životom.”

Kućni ljubimci nam mogu pomoći da usvojimo zdrav način razmišljanja i zdrav način života uopšte, što
za rezultat ima smanjenje simptoma depresije, stresa, bipolarnih poremećaja, PTS i anksioznosti.

Ljubimci su melem za ljude koji pate od Alchajmerove bolesti

Zbog ove činjenice, životinje se nerijetko koriste u ustanovama u kojima su smješteni ljudi koji pate
od ove, ali i drugih vrsta demencija. Ustanovljeno je da psi i mačke poboljšavaju raspoloženje
pacijentima, a ujedno utiču i na povećanje njihovog apetita.

Kućni ljubimci pozitivno utiču i na ljude koji pate od post-traumatskog stresa

Naučno je dokazano da za sve one koji pate od ovog sindroma, ljubimci mogu biti od velike pomoći.
Pozitivni efekti koji životinje imaju ogledaju se u tome što one smanjuju flešbekove, emocionalnu
obamrlost, kao i izlive bijesa koji prate ovu vrstu stresa.

Možda vam bude interesantno: ULTIMATIVNI vodič za prevazilaženje sresnih situacija

Kućni ljubimci vas podstiču da više vježbate

Ovo se prije svega odnosi na vlasnike pasa, za koje je utvrđeno da su vitkiji i fizički spremniji od onih
koji nemaju ljubimce. U prilog ovoj tezi govori studija koja je obuhvatila preko 2.000 ljudi. Svakako
nije iznenađenje da ljudi koji svakodnevno pješače sa svojim psima imaju i manje sklonosti ka
gojenju.

zdravlje

Prisustvo ljubimaca umanjuje bol

U prilog ovoj tvrdnji govore mnoge naučne studije, a rezultati jednog od najnovijih istraživanja
upućuju na veoma zanimljive zaključke. Naime, ova studija tvrdi da je pacijentima koji su prošli kroz
komplikovane hirurške intervencije potrebno oko 30% manje lijekova za bolove ukoliko se psi nalaze
u njihovom okruženju.

Istraživanja psihologa i kućni ljubimci

Treba znati, navode psiholozi, da kućni ljubimci zapravo najviše pomažu u prevazilaženju depresije
kod blagih i umjerenih simptoma. Ukoliko je neko previše pod uticajem depresije i nije u stanju da
vodi računa ni o samom sebi, čuvanje kućnog ljubimca će mu doći kao dodatna obaveza i neće imati
pozitivnog uticaja na zdravstveno stanje.

Takođe, ukoliko neko nije ljubitelj životinja, ni kućnih ljubimaca, čuvanje kućnog ljubimca neće imati
pozitivan efekat na njega.

mačka

Sada kada znate sve ovo, preostaje vam da vašem ljubimcu priuštite i bezbroj zagrljaja i poljubaca i
mnogo ljubavi. Jer zbog svega ovoga što smo pobrojali oni manje od toga nisu ni zaslužili.
Naučno potvrđeno - kućni ljubimci dobri za mentalno zdravlje

Konačna analiza 17 velikih istraživanja dokazala je da kućni ljubimci koriste ljudima s psihičkim
bolestima.

U analizi već objavljenih studija, doktorka Helen Luis Bruks sa fakulteta u Liverpulu pokazala je da
kućni ljubimci pomažu ljudima sa ozbiljnim bolestima poput depresije, šizofrenije i bipolarnog
poremećaja.

Kućni ljubimci tim ljudima pružaju dubok osećaj "ontološke sigurnosti", odnosno osećaj stabilnosti,
kontinuiteta i životnog smisla, objavljeno je u časopisu BMC Psychiatry.

Naučnici su proučavali uticaj mačaka, pasa, hrčaka, ptičica, pa čak i zlatnih ribica na psihički obolele.

Kućni ljubimci su im pružali osećaj bezuslovne ljubavi i podrške i ublažavali brige, usamljenost i tugu.

"Kućni ljubimci ne osuđuju, prihvataju i podržavaju bezuslovno, što bolesnici često ne dobijaju od
porodice ili društva", rekla je Bruks.

Dodatno, neke od vlasnika ljubimci prisiljavaju da ostanu povezani sa spoljnim svetom i uključe se u
fizičke aktivnosti i socijalne kontakte.

"Ljubimac im uz to pomaže da zadrže osećaj posebnosti, dostojanstva i egzistencijalnog smisla",

zaključila je Bruks.

S ljubimcima se živi bolje

Da je život s četveronožnim prijateljem daleko bolji nego bez njega, potvrdit će gotovo svaki vlasnik
kućnog ljubimca. Sada se čini da bi ovu tvrdnju mogla potvrditi i znanost, koja je prikupila značajnu
količinu dokaza da vlasnici kućnih ljubimaca možda ipak žive zdravije i kvalitetnije.

Ako ste se ikada našli u situaciji da razmišljate da li nabaviti kućnog ljubimca ili ne, više ne morate biti
u nedoumici - život s kućnim ljubimcem mogao bi doslovno poboljšati vaš život. Iako je poznato da su
životinje općenito vrlo korisne u rehabilitaciji i kao pomoć kod invaliditeta, kao što je primjerice
sljepoća, suživot sa životinjama općenito donosi brojne benefite za naše zdravlje i kvalitetu života.

Istraživanja su pokazala da naši čupavi prijatelji pomažu u snižavanju krvnog tlaka, smanjenju stresa
kojem smo svakodnevno izloženi, te su odlična emocionalna podrška 1. Kada je u pitanju izravan
utjecaj na zdravlje, imati kućnog ljubimca pokazalo se kao benefit: Danas ljudi  u svijetu2, ali i u
Hrvatskoj3, najviše umiru upravo od kardiovaskularnih bolesti, gdje je istraživanje 4 pokazalo da ljudi
koji žive sa psom imaju gotovo 15% manji rizik da će umrijeti od posljedica bolesti srca 1.  

Ako imate djecu, ili kanite imati djecu, to je također dobar razlog zašto imati kućnog ljubimca;
pokazalo se da odrastanje s kućnim ljubimcima pozitivno utječe na emocionalan, kognitivni razvoj te
razvoj ponašanja djece5. Odrastanje s kućnim ljubimcem kroz djetinjstvo i adolescenciju korisno je i za
obrazovni i socijalni razvoj1.

Suputnik kroz život

Nemojte zanemariti i činjenicu da veliku ulogu u očuvanju dobre kvalitete života ima i emocionalna
podrška, gdje su kućni ljubimci naročito dobri. Interakcija s kućnim ljubimcima smiruje i upravo se
zato psi, ali i druge životinje, često uvode u liječenje nekih emocionalnih i psiholoških stanja,
pogotovo kod djece1.

Uz sve veće starenje stanovništva, veća pozornost se pridaje i tome koliko važnu ulogu kućni ljubimci
imaju u životu starijih osoba. Osim što kućni ljubimac znači i društvo (istraživanja pokazuju da je
samoća jedan od glavnih problema kod starije populacije; primjerice, u istraživanju iz Velike
Britanije6 pokazalo se da je čak 73% osoba starijih od 50 godina usamljeno), životinje mogu pozitivno
utjecati i na teža stanja poput demencije, gdje su studije 7 pokazale usporavanje pogoršanja
sposobnosti za obavljanje svakodnevnih zadataka kod dementnih osoba 1.

Kućni ljubimac općenito znači da ćemo više izlaziti iz kuće, više se kretati, češće boraviti u prirodi i
lakše se rješavati stresa. Iako kućni ljubimac znači i nekoliko dodatnih obaveza, bez obzira koje ste
životne dobi, četveronožni prijatelj zapravo bi u mnogočemu mogao poboljšati kvalitetu vašeg života.

1
 https://www.canwelivebetter.bayer.com/society/beyond-service-animals-how-human-animal-
bond-evolving?
utm_medium=organic+social&utm_source=facebook&utm_campaign=global+hub+animalbond&utm
_content=textpost+v2+mixed#sf93198624
2
 http://www.my-vascularhealth.com/
3
 OECD/European Observatory on Health Systems and Policies (2017), Hrvatska: pregled stanja
zdravlja i zdravstvene zaštite 2017, State of Health in the EU, OECD Publishing, Paris/European
Observatory on Health Systems and Policies, Brussels. http://dx.doi.org/10.1787/9789264285088-hr
4
 https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/29150678
5
 http://www.oxfordbibliographies.com/view/document/obo-9780199791231/obo-9780199791231-
0136.xml
6
 https://www.theguardian.com/society/2017/mar/21/three-quarters-of-older-people-in-the-uk-are-
lonely-survey-finds
7
 http://www.ifa-fiv.org/wp-content/uploads/2014/09/Companion-Animals-and-Older-Persons-Full-
Report-Online.pdf

Prednosti kućnih ljubimaca u doba pandemije

28 tra.,2020 Irena Paškvan Marić

Tijekom pandemije velik je naglasak stavljen na izolaciju i socijalnu distancu. Kako su ljudi društvena
bića kojima je potreban socijalni kontakt, navedene preporuke mogu uvelike narušiti mentalno, ali i
fizičko zdravlje osoba. Smanjenjem fizičkog i socijalnog kontakta, kao i fizičke aktivnosti, može se
povećati stres i stupanj anksioznosti što može dovesti do ubrzanog rada srca, disanja i povećanog
krvnog tlaka. Istraživanja pokazuju da kućni ljubimci mogu pozitivno djelovati na regulaciju istih.

Pozitivni učinci kućnih ljubimaca mogu se podijeliti na fizičke, socijalne, psihološke i emocionalne.
Kad govorimo o fizičkim učincima, možemo razlikovati učinke vezane uz kontakte te učinke vezane uz
aktivnosti. Kontakti uključuju držanje, maženje, grljenje pa čak i gledanje svojih kućnih ljubimaca, što
utječe na stvaranje pozitivnih osjećaja, kao i na smanjenje negativnih učinaka stresa, kao što su
ubrzan rad srca i disanja i povećan krvni tlak.

Aktivnost uključuje šetanje ljubimca, igranje s njime, bilo u kući ili vani, što povećava fizičku aktivnost
čime se dokazano pozitivno utječe na zdravlje. Kada govorimo o socijalnom učinku ljubimaca, iako ne
mogu nadomjestiti ljudski kontakt, istraživanja pokazuju kako osobe koje imaju kućne ljubimce
pokazuju manji osjećaj osamljenosti. Također je vidljivo da ljubimci povezuju svoje vlasnike s drugim
ljudima, bilo kroz šetnje, izmjenu iskustava ili fotografija.

Emocionalni učinci, pogotovo u ovo vrijeme kada su kretanja ljudi ograničena te kada osobe teško
mogu dobiti potrebnu potporu izvana, vidljivi su u interakciji ljubimcima, koji mogu popuniti taj
nedostatak. Oni pružaju emocionalnu potporu i utjehu. Psihološki učinci odnose se na osjećaj svrhe,
samodostatnosti, motivaciju i aktivaciju određenih ponašanja, osjećaj strukture i rutine. Život s
kućnim ljubimcima tjera nas na određenu rutinu i aktivaciju, ljubimce se svaki dan mora nahraniti,
neke i prošetat, igrati se s njima, počistiti njihov životni prostor. To osobama daje osjećaj svrhe i
osjećaj da netko ovisi o njima te se ne mogu samo prepustiti i ništa ne raditi. Vidljivo je da kućni
ljubimci pozitivno utječu na mnoge dijelove našega života te nam na brigu o njima uvijek vraćaju
ljubavlju i zahvalom.

Na koji način vam vaši kućni ljubimci mogu pomoći tijekom epidemije:

1. Pričajte sa svojim kućnim ljubimcem – mnoge životinje mogu osjetiti vaše emocije  kao i stres
ili tugu. Životinje su jako dobri slušači i ne daju neželjene savjete. Ponekada je samo bitno
izgovoriti svoje osjećaje na glas kako bi osjetili olakšanje i mogli se lakše nositi sa svojim
mislima i osjećajima.

2. Smijte se svojim kućnim ljubimcima – životinje su zabavne i smiješne, čak i kada se ne trude
puno. Možda će loviti svoj rep ili tuđi, ako ih imate više, sakrivati svoje igračke, trčati pa
 padati, skakati po namještaju ili se vrtjeti na svome kotaču. Stoga ćete im se moći barem
malo nasmijati, a smijeh je odličan način na koji možete smanjiti stres.

3. Odvedite svojeg ljubimca u šetnju – bilo da šećete psa na uzici ili nosite hrčka u džepu, dobro
je sa njima otići u prirodu, na zrak. Psima je potrebna fizička aktivnost, kao i vama te je ovo
odličan način da se aktivirate i udahnete svježi zrak. Obzirom na preporuke, pripazite da se
ne približavate drugim ljudima i životinjama.

4. Mazite se – iako ne možete imati fizički kontakt s ljudima i životinjama izvan vašegdoma, s
vašim kućnim ljubimcima možete, ako ste zdravi. Grljenje ljubimaca potičepozitivne osjećaje,
smanjuje osjećaj depresije i potiče otpuštanje oksitocina zaduženogza dobro raspoloženje.
Također vam grljenje i maženje kućnih ljubimaca može pomoći da se opustite, riješite
napetosti, a ponekad čak i fizičke boli.

5. Podijelite slatkoću – u zadnje vrijeme se čini da su mediji i društvene mreže preplavljene

vijestima o korona virusu, što dodatno doprinosi negativnim emocijama. Kako bi to
promijenili, možete podijeliti slike i videa svojih kućnih ljubimaca sa svojim prijateljima. Na taj
način potaknuti ćete pozitivne osjećaje kod svojih prijatelja, kod sebe, a te emocije možete
zajedno i podijeliti te na taj način ostati u kontaktu s drugima.

Uloga kućnih ljubimaca u povećanju ljudske dobrobiti: utjecaj na razvoj djeteta

Roditelji često nabavljaju kućne ljubimce jer smatraju da je to dobro za njihovu djecu. Uvjereni su da
će djeca, ako im se omogući da se brinu za kućnog ljubimca, razviti karakter, osjećaj odgovornosti i
općenito se bolje socijalizirati. Međutim, odnos između ljudi i životinja, osobito kad se radi o utjecaju
kućnih ljubimaca na razvoj djece, relativno je nov predmet znanstvenih istraživanja. Ovim se člankom
želi otvoriti pitanje mogu li ljubimci utjecati na razvoj djeteta. Nastojali smo skupiti publicirane
podatke i smjestiti ih u teoretski okvir.

Jedan od prvih znanstvenika koji su istraživali ovo područje bio je američki dječji psiholog Boris
Levinson. Levinson je radio s dječakom koji je imao niz problema u društvenim kontaktima. Jednom
se slučajno dogodilo da je Levinson u ordinaciju doveo svoga psa. Pas obično nije smio boraviti u
ordinaciji u vrijeme primanja pacijenata, ali dogodilo se da je dječak stigao prije dogovorenoga
termina. Dječak se odmah počeo družiti sa psom pa mu je, na Levinsonovo veliko iznenađenje, čak i
pričao. Levinson u mjesec dana seansi nije uspio iz dječaka izmamiti niti jednu jedinu riječ. Tako je
započelo istraživanje koje je potaknulo i mnoge druge znanstvenike da se prihvate istraživanja ovoga
područja.

Postoje istraživanja koja su se usmjerila na pitanje utječu li kućni ljubimci na razvoj djece ili ne.
Melson i Peet su otkrili da vezanost za ljubimca utječe na pozitivno emocionalno funkcioniranje.
Bergesen je potvrdio ove tvrdnje i pisao o tome koliko se dječje samopoštovanje obogaćuje uz
prisutnost kućnog ljubimca. Prema Poreskyju i Hedrixu, ne radi se samo o socio-emocionalnom
razvoju, već briga o kućnom ljubimcu obogaćuje i kognitivni razvoj. U ovim i ostalim istraživanjima
bilo je moguće izmjeriti stupanj povezanosti i demonstrirati neke učinke, no mehanizam koji je stajao
iza tih učinaka nije privlačio mnogo pozornosti. Teoretske implikacije koje se mogu izvući iz tih
istraživanja pružaju nam više uvida u mehanizme koji pokreću ove učinke.
Izravan utjecaj kućnih ljubimaca na razvoj djece

Socio-emocionalni razvoj

Postoje znanstveni dokazi koji potvrđuju da je samopoštovanje važan aspekt socio-emocionalnog

razvoja djece. Ako u kući boravi ljubimac, roditelji i djeca često dijele brigu za njega, a to znači da
mališani u ranoj dobi uče kako brinuti i njegovati biće koje je ovisno o njima. Kad se radi o maloj djeci,
uključenost, pozitivni poticaji i prihvaćanje predstavljaju važne momente za izgrađivanje
samopoštovanja. Kad ispunjava zadatke primjerene svojoj dobi, to jest kada se zajedno s roditeljima
brine o ljubimcu, dijete stječe osjećaj kompetentnosti. No cijeli taj proces ovisi o tome znaju li
roditelji koji su zadaci primjereni njihovom djetetu, a koji nisu. Trogodišnje dijete ne može voditi psa
u šetnju, ali može brinuti da pas uvijek ima dovoljno vode. Ako su roditelji svjesni ove činjenice, djeca
primaju pozitivne poticaje od roditelja kad se pobrinu za životinju na odgovoran način. Kako dijete
raste, proširuju se i zadaci, pa dijete postupno može sasvim preuzeti brigu o ljubimcu. Predškolska
djeca obožavaju oponašati roditelje, dijete školske dobi može obaviti samostalno pojedine zadatke,
dok tinejdžer može u potpunosti preuzeti na sebe svu odgovornost za ljubimca.

Drugi aspekt socio-emocionalnog razvoja je empatija, djetetova sposobnost da razumije kako se

druga osoba osjeća. Prema Paulu je moguće da djeca u interakciji s ljubimcem koji u potpunosti ovisi
o njima, uče razumjeti potrebe i osjećaje životinja, ali i ljudskih bića, i to od najranije dobi. Bryant je
otkrio da su djeca koja su se brinula za svoje kućne ljubimce osjećala veću empatiju prema drugim
ljudima. Poresky i Hendrix su također otkrili da su djeca u dobi od tri do šest godina, vlasnici
ljubimaca, pokazivala viši stupanj empatije od svojih vršnjaka koji nisu imali ljubimce. Oni tvrde da tu
nije presudno samo posjedovanje ljubimca, nego suosjećanje koje djeca imaju prema ljubimcima, a
koje je povezano s njihovom empatijom prema ljudima.

Kućne ljubimce se također spominjalo kao one koji pružaju važnu ′društvenu′ potporu. Bachman je
otkrio da djeca redovito imenuju svoje ljubimce kada ih se upita kome bi se prvo obratili za rješenje
nekog problema. Brickel navodi da društvo životinje može pružiti emocionalni oslonac. Levinson
vjeruje da ova vrsta emocionalne potpore može biti važna za zdrav psihički razvoj djece. ′Socijalna′
potpora koju pružaju ljubimci ima nekih prednosti u odnosu na potporu koju pružaju ljudi. Ljubimci u
ljudima stvaraju osjećaj bezuvjetne prihvaćenosti, za razliku od pripadnika ljudske vrste koji su skloni
prosuđivanju i kritiziranju drugih. Ustrajna privrženost može biti značajan izvor potencijalne blagodati
i užitka koje ljubimci donose djeci. Djeca osjećaju da će ih ljubimci prihvaćati i voljeti bezuvjetno (čak i
kada ih dijete naljuti) te tako predstavljaju izvor bezuvjetne naklonosti. To, dakako, ne znači da
ljubimci mogu zamijeniti ljude. Oni mogu pružiti emocionalnu, ali ne i instrumentalnu potporu, tj.
savjet ili pomoć u čitanju priče.

Kognitivni razvoj

Poresky i njegovi suradnici povezuju poboljšanje kognitivnog razvoja s druženjem djece i njihovih
ljubimaca. Sugerirano je da život s ljubimcem može olakšati usvajanje jezika i povećati verbalne
vještine u djece. To dolazi kao rezultat toga što ljubimac funkcionira kao slušač djetetova govora, ali i
kao atraktivni verbalni poticaj, izazivajući komunikaciju u djetetu u formi pohvale, naredbi, hrabrenja
i uskraćivanja. No ipak nema stvarnih dokaza koji bi podupirali ove hipoteze.

Neizravni utjecaji ljubimaca na razvoj djece

Roditelji igraju važnu ulogu u odabiru ljubimaca budući da su oni ti koji odlučuju hoće li on postati
članom kućanstva. Istraživanja su pokazala da ljudi koji su imali ljubimca u djetinjstvu u većem broju
posjeduju ljubimca i u odrasloj dobi. Ljudi koji su u djetinjstvu imali ljubimca općenito imaju pozitivniji
stav prema ljubimcu i bolje razumiju neverbalne znakove koje im životinja šalje. Obitelji s djecom
školske dobi i adolescentima posjeduju ljubimce u većoj mjeri nego obitelji bez djece.

Mnogi roditelji priznaju da ljubimci mogu biti dragocjena pomoć kada djecu treba podučiti važnim
životnim događajima. Postoje dvije situacije u kojima roditeljska reakcija možda ponajviše utječe na
dijete – kad životinja dođe na svijet i kada ugine. Djeca u obitelji koja drži ljubimca po svoj će prilici
doživjeti i njegovu smrt. To je bolno iskustvo i način na koji se njihovi roditelji i ostali bližnji nose s
tom situacijom utječe značajno na to kako će se dijete općenito nositi sa smrću tijekom života. Važno
je da roditelji otvoreno govore o tuzi koju osjećaju te da uz to vezane osjećaje podijele s djetetom. Na
suprotnoj se strani nalazi rođenje životinje. Djeci su to uglavnom uzbudljivi trenuci u kojima se
roditeljima pruža prilika da objasne kako život počinje pa to može biti i neki početni oblik spolnog
odgoja.

Bračni i obiteljski odnosi

Paul je došao do značajnih rezultata koji sugeriraju da je vlasništvo pasa povezano s većom
obiteljskom povezanošću. Kad u kuću dođe ljubimac, u početku se povećava i učestalost djetetovih
socijalnih interakcija, barem u vlastitome domu. Cain je na temelju istraživanja provedenoga u
američkim obiteljima ustanovio da su u 52 posto slučajeva nakon dolaska kućnog ljubimca obitelji
počele više vremena provoditi zajedno. Neka istraživanja pokazuju da ljubimci mogu igrati osobito
važnu ulogu u životima djece koja žive u neadekvatnim ili destruktivnim obiteljima ili socijalnim
sredinama. Međutim, Bryant i Whorley su ustanovili da je pozitivan emocionalni oslonac koji djeca
traže u kućnim ljubimcima povezan s emocionalnom potporom koju dobivaju od roditelja. Poresky i
Hendrix su pored toga ustanovili da se djeca koja imaju ljubimca i koja žive u povoljnijoj obiteljskoj
klimi bolje razvijaju u skladu sa svojom dobi. Broj djece u obitelji također je značajno povezan s
posjedovanjem ljubimaca. Djeca s manje braće ili najmlađa djeca u obitelji sklonija su brinuti o većem
broju ljubimaca i općenito se više vežu za njih. Možda mlađoj djeci i jedincima životinje služe za lakše
izražavanje emocija i usvajanje ponašanja koja druga djeca usvajaju izravnom komunikacijom s
mlađom braćom i sestrama.

Utjecaj mreže društvenih odnosa na razvoj djece

Čini se da mnogi ljudi primaju socijalnu podršku u interakcijama sa životinjama ili drugim ljudima
posredstvom prisutnosti ljubimaca. Mugford i M'Comisky su skovali termin "društveno mazivo" kako
bi opisali fenomen u kojem prisutnost životinje potiče društvene kontakte među ljudima. Ovu su
pojavu zamijetili i mnogi drugi. Guttman sa svojim suradnicima sugerira da sklonost djece prema
životinjama može kao sekundarni efekt imati i povećanje djetetove sklonosti prema prijateljima i
suigračima. MacDonald je intervjuirao tridesetak desetogodišnjaka i 84 posto njih je izvijestilo da se
broj socijalnih kontakata s drugom djecom i odraslima povećao dok su šetali psa. Djeca su također
izjavila da su postala popularnija među vršnjacima nakon što su postali vlasnici ljubimca.

Ljubimci mogu igrati važnu ulogu kad su oba roditelja zaposlena. Može se sugerirati da ljubimci
predstavljaju konstantu u životima djece i da predvidljivo reagiraju, tj. pozdravljaju djecu kada dolaze
kući. Nažalost, u ovome području još nisu rađena nikakva istraživanja.

Mogu li ljubimci potaknuti razvoj djeteta?

Ovim se člankom želi otvoriti pitanje mogu li ljubimci utjecati na razvoj djeteta. Nastojali smo skupiti
publicirane podatke i smjestiti ih u teoretski okvir. Ispostavilo se da ljubimci mogu pozitivno utjecati
na određene aspekte dječjeg razvoja. Međutim, uzročno-posljedične odnose je teško dokazati pa se
mora pridati više pozornosti mehanizmima koji leže u pozadini tih utjecaja.

Bilo bi zanimljivo vidjeti da li djeca i roditelji koji posjeduju ljubimce imaju bolju mrežu društvenih
odnosa od onih koji nemaju ljubimce. Pri tome, treba razmotriti i broj i kvalitetu kontakata, jer
moguće je da ljudi koji imaju kućne ljubimce ostvaruju veći broj površnih kontakata, a da se pri tome
kvaliteta socijalne podrške koju uživaju ne razlikuje bitno od one koju uživaju ljudi koji nemaju
ljubimce.

Kad govorimo o razvoju djece, također moramo imati na umu faktore koji omogućuju razvoj
(protektivni faktori) i faktore koji ugrožavaju razvoj (faktori rizika). Iz ovoga je rada vidljivo da ljubimci
mogu djelovati kao protektivni faktori, no istraživanja koja smo navodili ne uzimaju u obzir moguće
negativne aspekte. Primjerice, moguće je da se u obitelji u kojoj nitko ne želi preuzeti brigu o
ljubimcu pojavi određena količina stresa. Serpell s druge strane sugerira da prednosti i problemi s
kućnim ljubimcima i djecom mogu signalizirati postojeću ili nastajuću krizu unutar obitelji. Stoga
treba razmotriti potencijalne rizike posjedovanja ljubimca, kako bi se definirale one situacije u kojima
su koristi veće od predvidljivih rizika.

Ako želimo razumjeti mehanizam koji leži u pozadini ovih rezultata, potrebno nam je istraživanje
temeljeno na teoretskom okviru kojim bi se ispitali razvojni modeli i uloge koje ljubimci igraju u
njima. Konzekventno iznesenim idejama, istraživanja se moraju usredotočiti na sve aspekte razvoja i
odnosa između ljubimca i djeteta. Takvi bi podaci bili dragocjeni roditeljima, odgajateljima i
stručnjacima koji rade u ustanovama u kojima se vodi briga o mentalnom i fizičkom zdravlju djeteta.

Kućni ljubimci - čudesni iscjelitelji

5.0

RatingRatingRatingRatingRating

macaAko bismo tražili definiciju zdravlja, mogli bismo je svesti na samo jednu riječ – sklad.
Zdravlje je sklad, bolest je nesklad.

Dakle, sve što trebamo učiniti kako bismo ozdravili, jest dovesti organizam u stanje sklada.

Pritom ne smijemo ispustiti iz vida da iscjeljenje tijela nije jedino kojemu težimo.

Želimo li uistinu biti zdravi, moramo se također pozabaviti iscjeljenjem svoje emocionalne i mentalne
razine.

A pri tome nam – na svim razinama - mogu znatno pomoći kućni ljubimci, poput pasa i mačaka.

Kućni ljubimci pozitivno djeluju na zdravlje svojih vlasnika

Brojnim istraživanjima provedenim diljem svijeta, ustanovljen je čudesan iscjeljujući učinak kućnih
ljubimaca na emocionalno, mentalno i fizičko zdravlje njihovih vlasnika.

Između ostalog, utvrđeno je da vlasnici pasa i mačaka znatno manje hodočaste k liječnicima, te
općenito gutaju znatno manje količine lijekova od osoba koje pate od istih bolesti, a nemaju kućne
ljubimce.

Prije svega, osvrnimo se na stres, tog tihog ubojicu koji polako ali sigurno narušava imunitet i čini nas
podložnima brojnim oboljenjima. No, osobe koje posjeduju kućne ljubimce, općenito su manje
podložne stresu i njegovim negativnim učincima.

Uzmemo li u obzir da blizina kućnog ljubimca znatno popravlja raspoloženje, čineći nas vedrijima i
opuštenijima, to je nadasve logično.

Drugim riječima, ako nam pas ili mačka može pomoći riješiti probleme na emocionalnoj i mentalnoj
razini, mogućnost tjelesnog oboljenja biti će znatno smanjena. Nije li to sjajna vijest? Naravno da jest.

Dobrobit suživota sa psima i mačkama u svakom slučaju je višestruka. Zanimljivo je primijetiti kako su
članovi obitelji koje imaju kućnog ljubimca, općenito više povezani, te neusporedivo lakše i brže
rješavaju konflikte.
Usto, psi i mačke ispunjavaju našu potrebu za fizičkim dodirom i maženjem, što poglavito nedostaje
starijim ili usamljenim ljudima.

Njihovo pozitivno djelovanje na ljude također je uočeno u domovima za starije i nemoćne, te u

psihijatrijskim ustanovama.

Osim toga, opaženo je da se pacijenti, tijekom bolničkog liječenja ili po izlasku iz bolnice puno brže
oporavljaju uz prisutnost životinja.

Tajna iscjeljujuće moći životinja

Tajna iscjeljenja uz pomoć pasa i mačaka djelomice se krije u njihovoj sposobnosti poticanja naših
pozitivnih emocija, što u konačnici ubrzava ozdravljenje, no to, dakako, nije sve.

Naime, njihova prisutnost izuzetno povoljno djeluje na naš organizam. Prema istraživanju australskog
instituta Baker Medical Research, provedenom na približno šest tisuća ispitanika, potvrđeno je da
osobe koje imaju kućne ljubimce u prosjeku imaju niži krvni tlak i nižu razinu kolesterola u krvi, pa su
u skladu s tim manje izloženi riziku od infarkta.

Nadalje, ljudi koji su za kućnog ljubimca odabrali psa, primorani su se više kretati i boraviti na svježem
zraku, što bez sumnje povoljno djeluje na zdravlje.

Također je zanimljivo napomenuti da pseća slina sadrži enzim lizozim, koji uništava većinu bakterija,
pa rane brže zacjeljuju.

Što se mačaka tiče, čini se da frekvencija koju proizvode predenjem potiče lučenje protuupalnih
kemikalija u tijelu, što u konačnici suzbija ili ublažava upalne procese.

Iste frekvencije također djeluju protiv svih vrsta bolova. Primjerice, ako mačka leži blizu glave osobe
koja upravo trpi napadaj migrene, prema svjedočenju brojnih ispitanika, bol će vrlo brzo nestati.

Također je opaženo da mačke izuzetno rijetko obolijevaju od bolesti kostiju i zglobova, te bolesti srca
i dišnih putova. Očigledno je da su sposobne same sebe iscijeliti – i to predenjem.
I ne samo sebe, jer ustanovljeno je i da se ljudi znatno brže oporavljaju od kirurških zahvata na
kostima i zglobovima, ako izvjesno vrijeme tijekom dana provedu držeći mačku u krilu.

Što se, pak, tiče čudesnog djelovanja frekvencije mačjeg predenja na organe za disanje, čini se da bi
od njega najviše koristi mogli imati astmatičari.

Ovome dodajem i osobno svjedočenje, budući da već dugo bolujem od astme, a zadnjih sedam
godina, otkad imam mačku, značajno sam smanjila unos lijekova.

Mačja terapija također može pomoći kod...

stresa

nesanice

reumatskih bolova

visokog krvnog tlaka

bolesti želuca, jetara i bubrega

Prednosti suživota sa psima i mačkama uistinu su brojne, no jedno je sigurno: bili zdravi ili bolesni,
njihova prisutnost u domu, uvelike povećava kvalitetu našega života.

Stoga, ako još uvijek nemate kućnog ljubimca, što čekate?