Naslov izvornika GERLINDE ORTNER MARCHEN, DIE DEN KINDERN HELFEN Geschichten gegen Angst und Aggression, und was man beim Vorlesen wissen sollte Fiir Kinder von 3 bis 7 Jahren Copyright © 1994 by Verlag Orac im Verlag Kremayr & Scheriau, Wien Urednik ZORAN MALJKOVIC S njematkoga prevela BRANKA GRUBIC Nakladnik Mozaik knjiga d.o.0., Zagreb Za nakladnika Ivan Kovaé Glavna urednica Nives:Tomasevié Grafitki urednik Srocko Jolié Naslounicu oblikovao Zdenko Kuta Lektorica Mirjana Ostoja Stihove prepjevao Tihomir Horvat ‘Tisak Grafigki zavod Hrvatske, Zagreb CIP - Katalogizacija u publikaciji /Nacionalna i sveutilisna knjiznica, Zagreb UDK 159,922.76 ORTNER, Gerlinde Bajke koje pomazu djeci : prite protiv straha i agresije te ave Sto trebate znati kada ih Gitate djeci 22a djecu od 3 do 7 godina / Gerlinde Ortner ; [5 nje Imaékoga prevela Branka Grubié} - Zagreb : Mozaik Fenjiga, 1998. - 169 str. ; 20 cm Prijevod djela: Marchen, die den Kindern helfen, ISBN 953-173-858.0 980407026 Gerlinde Ortner Bajke koje pomazu djeci Prige protiv straha i agresivnog ponaSanja te sve Sto treba- te znati kada th Gitate djeci Za djecu od 3 do 7 godina MOZAIK KNJIGA Zagreb, 1998.Kajlinica ¥. majo REV. SADRZAJ Rijeé roditeljima Kako motivirati dijete Ako vase dijete ne Zeli igi na spavanje Ne elim jos iti u krevet Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete ima straine snove dedan ~ dva ~ tri, ne bojimo se mi! Sto 0 tome trebaju znati roditelji Ako se vase dijete boji pasa Martinovo putovanje u snu u zemlju patuljastih pasa Sto o tome trebaju znati roditelji Ako se vase dijete boji zubara Morska sirena Sto o tome trebaju znati roditelji Ako je vase dijete presporo Mala sunéeva zraka Sto 0 tome trebgju znati roditelji Ako je vaSe dijete neuredno Verica u zemlji nereda Sto o tome trebaju znati roditelji 12 25 30 33 37 40 47 49 53 55 59 62 68Ako vaie dijete laze Toranj istine Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vate dijete psuje Covjeduljak haji se pravi va%an Sto o tome trebaju mati roditelj Ako je vade dijete neposluino Igra indijanaca Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete grize nokte Matkica Liza Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete mokri u krevet Kraljevna mokrica Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete muca Frano i ptiéji govor Sto 0 tome trebaju zati roditelji Ako vaie dijete ne Zeli jesti Prozdrijivi mi8 Sto 0 tome trebaju znati roditelji Ako vaie dijete ne Zeli ostati u djedjem vrtiéu Goran i njegov medujedié Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete ometa nastavu Klaun s nosom ~ sirenom Sto 0 tome trebaju znati roditelji an 16 78 83 85 86 90 95 97 104 107 110 114 118 121 124 126 130 & ‘Ako se vakem djetetu rugaju Malac, debeljko i mréavko Sto o tome trebaju znati roditelji ‘Ako se vase dijete nasilno ponasa Tomislav i erni gavran Sto o tome trebaju znati roditelji Ako se va8a djeca svadaju Medo i Bucka, mali medujediéi Sto 0 tome trebaju znati roditelji Ako vaie dijete Zelite odgojiti za dobra partnera Male vjeverice Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vaie dijete Zeolite upozoriti na zastitu okoline Geliksi i gumiksi Sto o tome trebaju znati roditelji ‘Ako se vaie dijete suoti sa smréu Baka je umrla Sto o tome trebaju znati roditelji 132 134 137 142 147 150 153 158 160 164 166 168eee eee RIJEC RODITELJIMA Zire © pisanju ovih terapijskih priéa za djecu i odrasle nastala je tijekom mojega rada s djecom s poremeéajima u ponaSanju. Veéina te djece ne bi uopée dospjela u moju ordinaciju da su njihovi roditelji bili upuéeni u zakonitosti u djetetova razvoja. Iz neznanja, oni éesto djeluju suprotno osnovnim psihitkim potre- bama svojega djeteta i pokazuju premalo razumijeva- nja za neke njegove razvojne probleme i za nagine pona- Sanja. Mnogim je roditeljima te’ko motivirati dijete na odgovarajuéi natin. Umjesto da potiéu dijete, oni ga éesto nenamjerno obeshrabruju. Pretpostavka ispravnu motivaciju jest to da zahtjevi koje roditelji postavljaju odgovaraju trenutaénim djetetovim mo- guénostima i sposobnostima te da budu izreteni jezi- kom koji je primjeren djetetu. Bajke su vrlo pogodne za prevladavanje jeziénih i mentalnih zapreka izmedu djece i odraslih. Mnogo sam puta dozivjela kako bajke ostavijaju na djecu snazan dojam. Kao djedja psihologinja uspjeSno sam se sludila slje- deéim bajkama w terapijske svrhe. Djeca se, prema iskustvu, poistovjeéuju s junacima priéa te s odusev- ljenjem preuzimaju ponudene ideje i prijedloge za rje- Senje problema. Carolije, iznenadenje iz jastuka i in- dijanski tajni znakovi, motiviraju djecu da se, igrajuéi* se, have svojim problemima i da aktivno rade na svo- jem ponaganju. Bajke su namijenjene i djeci i odraslima. Ljutite li se kada dijete u trenutku najveée durbe oklijeva kao kakav pospanac ili kada zbog veliloga nereda ne moze naéi svoju omiljélu igratku? Uz, pretpostavku da imate strpljenja, da se znate udivjeti i da imate potrebnu koliginu samokritike, bajke ée vam zasigurno pomoéi da oduéite svoju djecu od tih malih ruznih navika. Kada je rijeé o ezbiljnijim poremeéajima u ponaganju, kao Sto su mokrenje u krevet, mucanje, strahovi, ili kada vage dijete ima velikih teSkoéa sa socijalnim uldjugivanjem u djedji vrtié ili u skola — ova knjiga ne mo%e zamijeniti razgovor s psihologom i eventualnu terapiju, ali ih mo%e nadopuniti. ‘Teorijski dijelovi knjige namijenjeni su roditeljima, ‘Tumaéenja u dodatku svake prige zapravo su uvod u teme odgoja i oblikovanja ponaganja te objaanjavaju naéela ispravnoga motiviranja. Osim toga, roditelji ée naéi praktiéne upute za ophodenje s djecom i za rjeSavanje njihovih problema. Mislim da je éitanje teo- rijskih tumagenja veoma vazno. S jedne strane, naj- éeSée su roditelji neskolovani odgajatelji, a to znavi da nemaju nikakve sistematske izobrazbe u jednoj tako ri kao Sto je odgoj djece, Zbog toga su mno- nesigurni i nespretni. § druge strane, pro- biemi koje roditelji imaju s djecom, veéinom su znak da djeca zapravo imaju problema s roditeljima. Ova knjiga bajki ne bi nikako trebala biti jos jedan u nizu priruénika 2a roditelje. Ona ne traZi uéenje no- vih strategija odgoja, nego stavija naglasak na uvazavanje djeteta. Knjiga ée roditeljima dati podréku pri ispravnom motiviranju djece i boljem razumijeva- * nju njihove problematike te ée im pomoéi da ne uévricuju neprihvatljivo ponaganje svojega djetetia tako Sto ¢e mu ~ doduse, s dobrim namjerama, ali na pogre’an natin — davati potporu.* KAKO CE RODITELJI ISPRAVNO MOTIVIRATI SVOJE DIJETE Prsisie odrederie odgojne norme koje su od opée Znosti za cjelokupan razvoj djeteta. Sliededi sa- vjeti i smjernice pomoéi ée vam da izbjegnete pogreske u odgoju te da tako preduhitrite probleme u ponaSanju vasega djeteta. Razvoj djeteta nije jednoligan. Poslije relativno mir- nih razdoblja, u kojima vjeZba ono Sto je nauéilo i sku- plia snagu za sljedeée razvojno razdoble, dolaze kri- tine faze u kojima stjeée novo znanje i doseze visi stu- panj razvoja. Tijekom tih razdoblja dijete se nalazi pod golemim duevnim i tjelesnim optere¢enjem. Labilno Je, posebno osjetljivo i svojim ponaganjem nerijetko je roditeljima velika zagonetka. A upravo prilikom tih faza roditelji tine najgrublje greske. S jedne strane, stoga Sto neki roditelji nemaju dovoljno razumijeva- nja, a s druge strane, zato Sto neki roditelji takvom »problematiénom« djetetu posvecuju osobitu painju. Prirodno je da dijete Zeli Sto veéu naklonost roditelja. Ako se ono zbog svojega loseg ponaSanja pregesto na- lazi u sredistu pozornosti, onda ée se takvo ponaganje neposrednim obraéanjem paznje joS vise pogorSati, a pojavit ée se i u takvim situacijama koje nemaju ni- kakve veze s kriznim razdobljima razvoja. oa Najvaznija krizna razdoblja: O U osmom mijesceu Zivota (prvo razlikovanje »pozna. togas od »nepoznatogas, koje izaziva nesigurnost). O U treéoj godini Zivota (vrazdoblje prkosas, samostal- no planiranje, »spoznaja vlastitoga JA«, prijelaz sa spontanoga migljenja u sadaénjosti na ciljano mi8ljenje u buduénosti, nastajanje maxte). O U Bestoj godini Zivota (prva tjelesna promjena od oblika maloga djeteta u oblik djeteta koje veé ide u Skolu, koja izaziva poremeéaj dugevne i tjelesne raynoteze pa dijete losije spava, postaje pladljivije, lake obolijeva te postaje razdraZljivije i neurednije). O Pubertet (pounutrenje, neslaganje sa samim sobom, tekoée s okolinom, osjeéa se neshvaéenim i usam- ljenim pa se javlja pretjerana nesigurnost i pro- svjedno ponaganje). U svakom razdoblju razvoja dijete se mijenja. Ro- ditelji moraju svoje ponaganje prilagoditi tom razvoju koji je prirodan i nuzdan. Kod jednoipolgodisnjega dje- teta moraju se odrediti stroga pravila i mora se vjeZbati krajnja dosljednost. Nasuprot tome, kod dvoi- polgodignjega djeteta, koje se nalazi u vrlo opte- reCujuéem »razdoblju prkosas, s vremena na vrijeme dopusteno je za%miriti. Jednako tako, drukéije ée se vrednovati strah i iznenadno neizvrSavanje dosad ru- tinski obavljanih radnji kod Sestogodi8njaka koji se nalazi u kriznom razdoblju, a drukéije isto ponaganje osmogodignjega djeteta koje prozivijava mirno razdo- blje razvoja. Bez. obzira na to nalazi li se dijete u razdoblju mi- rovanja ili u kriznom razdoblju, vrijedi sljedeée naéelo:* Svako se ponakanje uti. Uéenjem dijete dolazi i do pozeljnoga i do nepozeljnoga ponaSanja. Razlikujemo: © Uéenje na modelu promatranjem ,i oponaganjem: Kao model sluZi ili takozvani »nositelj ugleda«, da- kle uzor, ili neka osoba koja odredenim ponaganjem + ostvaruje prednosti Sto djetetu djeluju priviaéno ili koje ono dozivijava kao izuzetnu ugodu pa ih stoga usvaja. © Uéenje na uspjehu: Ako dijete zbog nekog odre- denog ponaganja naide na odobravanje, onda ée ono ponoviti to ponasanje kako bi jo8 jednom dobilo po- tvrdu o tome da je dobro. Primjer Skupina od Sestero djece svako:prijepodne provodi zajedno, a brigu o njima vodi »dnevna majka« koja se mijenja svaki tjedan. Jedna od majki uvodi ovo pravilo: »Punim se ustima ne govoril« Petar se trudi progutati zalogaj kako bi konaéno mogao neSto reéi majei. Ali Petra je bréa od njega. Petar pokuSava prekinuti Petru, ali ga nitko ne sluga. Kod sljede- éega zalogaja on povinje govoriti, ne trudeéi se pro- gutati ostatke hrane. Tako uspijeva svratiti pozor- nost na sebe i ne mora se dalje svladavati. Prijekor koji mu poslije toga upusuje »dnevna majka« ima mnogo manji uéinak nego trenutatni dodivijaj uspjeha zbog toga Sto su ga svi sluSali. Petar ée i slje- deéi put govoriti punim ustima (uéenje na uspjehu) Petrov prijatelj Pavao je isto tako nestrpljiv. On od Petra uéi da se brie i lakée postiZe uspjeh ako se go- cg vori punim ustima nego ako se hrana prvo proguta pa tek onda govori (uéenje na modelu). Ono Sto se dozivijava kao uspjeh, nagrada, podrska ili potpora, druktije je kod svakoga djeteta i ovisno je o situaciji Uvazavanje: Temeljna je ljudska potreba biti uvazavan. Biti »niStica« na koju se nitko ne obazire, kazna je za dijete. Zbog toga je i negativni oblik uva- Zavanja (kritika, protivljenje, opomena) zapravo uspjeh posebice ako ga dijete dozivijava ée8ée nego po- zitivni odnos. Ovdje vrijedi sljedeée pravilo: »Bolje ne- gativni odnos nego nikakav!« Pohvala, priznanje: Pohvala i priznanje vazan su zivotni eliksir, potiéu dijete i jaéaju njegovo samopouz- danje (vidi stranicu 21). Povlastice (primjerice — iéi kasnije na spavanje ili smjeti odrediti Sto ée obitelj raditi u nedjelju). Materijalni_ poticaji (slatkisi, pokloni, novac. Oprez! Materijalni se poticaji mogu ponuditi tek po- slije »socijalnih poticaja« (pohvala, priznanje, naklo- nost). Dijete se ne smije odgojiti tako da je, na primjer, samo onda voljno isprazniti kantu za smeée ako ée za to dobiti novac. Materijalni poticaji koriste se samo u posebnim sluéajevima, i to kao dodatni poticaji. Primjer: »Dnevnu majku« smeta sto Petar ne slijedi njezine upute. Medutim, ona ga ne Zeli kazniti, nego raz- govara s njim. Taj razgovor Petar dozivljava kao na- gradu. To ipak jo ne djeluje kao poticaj jer on po- hvalu dozivijava kao ugodnu naklonost i prvo ée seok potruditi da je dobije. Tako ée se prilikom slje- deéega rutka svladati i neée govoriti punim ustima. Ali Pavao i dalje govori punim ustima, odgajateljica ga odmah opominje, a Petar opet ostaje neprimi- jeéen. Paviu se, dakle, zbog njegova ponaanja po- klanja pozornost, a na Petrovo se ponaganje nitko ne obazire pa se njegov trud tako »ka%njava«. Po- sljedica je toga, naravno, da ée Petar opet govoriti punim ustima. Odgajateljica jo jednom pokugava s dobrim savjetima, objagnjenjima i opomenama. Petar i Pavao u Sredistu su pozornosti. Ali, sada se i ostala djeca sve manje pridrzavaju pravila. Odga- jateljici je sve texe odriavati red pri jelu jer djeca galame i ne sludaju je. Cak ni kazne (primjerice, zabrana igranja poslije jela) nemaju vise nikakva uéinka. Dok kazna nastupa s odgodom i potpuno gubi vezu s nepozeljnim ponaganjem, opomene dje- luju kao neposredna nagrada. Petar vise ne prihvaéa odgajateljicu, a ona ga obi- \jezava kao problematiéno dijete. Tako je Petar do- bio novu ulogu. On glumi dijete koje je te’ko od- gajati i kao takvo svraéa pozornost na sebe. Pavao pravi gluposti tako da mu se ostala djeca smiju. On udiva i dalje biti u sredi’tu pozornosti. Odgajateljica je pogresnim odnosom i poklanjanjem pozornosti u krivom trenutku tu dvojicu djetaka udinila »vaznim« osobama u djevjoj skupini. A tak- voga, posebnog polozaja nitko se neée odre¢i dobro- voljno! Svaka vrsta obraéanja (dobronamjerni savjeti, opo- mene, kritika), koja uslijedi odmah nakon nekog odredenog ponasanja, ima dobar udinak. Ako se dje- * = tetu poklanja pozornost na temelju odredenog natina ponasanja, onda ée dijete ese pribjegavati takvom ponasanju. Primjer Sljedeéi tjedan na redu je druga majka koja ée preuzeti ulogu odgajateljice. I ona daje uputu: »Pu- nim se ustima ne govori!« Petar brblja i pritom mu ispadaju ostaci hrane iz usta, Pavao dobacuje glupe primjedbe, a Petra mu se smije i podruguje. Odgajateljica se uopée ne obazire na to Sto se troje djece ne pridrzava njezinih uputa, nego se obraéa djeci koja pokuSavaju prvo progutati zalogaj, a tek onda govoriti: »Radujem se Sto ste tako strpljivi i Sto ne govorite prije negoli ste progutali hranu.« (Podrika, uz pohvalu koja sadrzi opis postupka) »Znam da je tesko éekati kad mi nesto Zelite reci dok se usta ne isprazne.« (Pokazivanje razumije- vanja) »Naravno, ja éu saslugati svakoga tko mi Zeli ne&to reéi. Potrudit éu se da nikoga ne izostavim, ali prvo morate pojesti zalogaj. Kako biste znali da sam primijetila da mi netko Zeli nesto re¢i, ja éu mu kimnuti glavom dok on jo% Zvate. Stoga ne tre- bate biti nestrpljivi i ne morate se bojati da neéete dobiti rijeg. Ponosna sam na svakoga tko se moze strpjeti tijekom Zvakanja.« (Motivacija i pouka za nastavak pozeljnoga ponaSanja) Razgovarajuéi s djecom, odgajateljica neupadljivo promatra Petra, Pavla i Petru. Gim primijeti da tko od njih i dalje mirno Zvate, obraéa mu se i hvali ga: »Ponosna sam &to si tako strpliiv.« (Nagradiva- nje trenutatnim obraéanjem) »Kada netko govori MTR ov seeBg punim ustima, moze se zagrenuti ili ispljunuti ostatke hrane. Na takvo, doista prosto ponaganje mi se wopée ne obaziremo, jednostavno ne gledamo dijete koje se tako ponaSa. (ObjaSnjava Sto ¢e usli- jediti poslije takvoga nepozeljnog poriaganja, ali ga ne potiée tako Sto ée mu pokloniti posebnu pozornost) Naravno, odgajateljica ne treba stalno hvaliti djecu ili im pokazivati znakove odobravanja. Pozeljno ponaganje djeteta potrebno je poticati samo tako dugo dok ga dijete ne nauéi. Ipak, povremene se pohvale ne smiju sasvim izostaviti. Na taj ¢e se nagin novonauéeno ponaganje udvrstiti. Primjer Mihovil se igra u dnevnoj sobi. Majka je sretna Sto je zaokupljen samim sobom i Sto je ne ometa pri poslu. Ona mu to ipak ne govori kako mu ne bi od- vratila pozornost s igre. Ali Mihovil ipak postaje dosadan. Majka ga opomi- nje te traZi da se i daije mirno igra. On se ponovno na kratko posveéuje igri, ali ubrzo poéinje opet gnjaviti majku. Ona se ljutito obrecne na nj i jo ga jednom opomene. Mihovil uvida da mu majka poklanja vise pozorno- sti kad je dosadan nego kad se mirno igra. On, da- kle, mora dosadivati kako bi postigao ono sto Zeli. Negativnim ponaSanjem Mihovil iznuduje majéinu pozornost, koja izostaje ako je »dobar«. Majka pak pogre’nim postupkom postizZe upravo suprotno od onoga Sto Zeli. Trebala je GeSée otiéi u djegju sobu i pohvaliti dijete zato Sto je »dobro« te pokazati kako je to raduje. te Ni8ta nije samo po sebi razumljivo — pa tako ni »biti dobars! Svako pokeljno djetetovo ponasanje (takoder i rutinske radnje, kao Sto su jelo, pranje, odijevanje) mora se odmah pohvaliti, sue dok ne postane navikom. I nakon toga ne treba posve prestati s pohvalama kako bi se nauceno ponasanje uévrstilo. Nasuprot tomu, na nepozeljno ponasanje ne smije se odmah odgovoriti poklanjanjem pozornosti. Tek hada je nepozeljno ponasanje prestalo, o tome treba po- razgovarati s djetetom. Kako treba reagirati kada dijete podinje »biti zlo- Besto«? + Nastojati stvoriti drukéiju, pozitivnu situacija. x Ignorirati negativno ponaganje. +x Graditi most prema pozeljnom ponaganju. To u stvarnoj situaciji izgleda otprilike ovako: »Juéer sam bila veoma sretna Sto si se sdm tako lijepo odjenuo. Doista sam bila vrlo ponosna kako si to spret- no napravio. Znam da ¢e& se i drugi put tako dobro odjenuti.« ‘Takvo ohrabrujuée priznanje opravdano je i onda kada dijete ve¢ pokazuje jasne znakove loSega ponaganja. U tom sluéaju, ohrabrenje ne smije biti upuéeno djetetu, nego nekoj treéoj osobi. Isti ée uéinak imati i poluglasni razgovor sa samim sobom. Za to vri- jeme treba promatrati dijete i obratiti mu se dim se poéne ponagati onako kako Zelimo. Pitanje hazne nesto je teze. U naéelu, svi bi roditelji i pedagozi trebali djecu odgajati bez kazni. To, medutim, ne znaéi da dijete moze raditi Sto Zeli. Kaz- na ima smisla samo onda ako degradira nezeljeno po-ad naganje. Kazna ne smije sluziti kao dokaz roditeljskog autoriteta za prosudbu ili omalovazavanje djeteta, za pokoru ili za zastrasivanje. Kazna se mote prihvatiti samo ako je najavijena kao nesto Sto proizlazi iz loSega ponaSanja. Na primjer — u obliku uskra¢ivanja nekih povlastica. Sama kazna nikada ne dovodi do uvidanja greke, ona izaziva tek zaplageno ili profi- njeno potisnuto ponaganje. Kazne se izriéy samo iznimno kako bi ograniéile nepozeljno ponasanje djeteta, a nikako da bi se dijete kaznilo. Ako zamislimo odgoj kao neko stubite koje se sa- stoji od mnogo malih stuba, onda je njegov cilj dovesti dijete od najnizega stupnja ili »jest-stanja« do naj- viSega stupnja ili »treba-stanjac. Pritom je potrebno uvazavati djetetova prirodena svojstva, njegove Zelje i potrebe. Ni jedan stupanj ne smije se ispustiti i o svakom se meducilju mora razgovarati s djetetom. Pohvala je izuzetno vazan sastavni dio tog obrazov- nog sustava jer ohrabruje dijete i potiée ga da ostvari svaki sljededi cilj sx Pohvala ne smije sadréavati nikakvu kritiku (sEto, vidi8, za8to uvijek ne bi bilo tako?.). % Pohvala se ne smije primijeniti paugalno (Ti si najbolje dijete na svijetuls). sx Pohvala se mora odnositi na djetetovu situaciju. To znaéi da se mora nagraditi napor, trud, uéinak i osjeéanje djeteta te da se mora izraziti vlastita radost, osobno zanimanje za dijete i konkretno priznanje. ve Pohvalom se djetetu (ali i odraslima!) moze djelo- tvornije ukazati na pravi put negoli kritikom. Pohvala ohrabruje, a kritika obeshrabruje. Primjer Andrija pokazuje majei vjeZbu iz lijepoga pisanja. Neke su rijeéi napisane lijepo, a neke nemarno. Uobigajena reakeija roditelja: »Odmah sve nap ponovno! Ne moze to ostaviti tako. Ruzno je!« Bez- voljno, moZda %ak i sna%no prosvjedujuci, dijete ée uz velik utroSak vremena jos jednom napisati rijeti, ne trudeéi se osobito. Ispravna reakcija: »Kako si lijepo napisao ovu rije’! To ti je doista dobro uspjelo. Nisi zaboravio ni toéku na i. Bit éu vrlo radosna ako i ostale rijedi napises tako lijepo, sigurno ée ti to isto tako dobro uspjeti.« ‘Tom vrstom pohvale majka izrazZava sto o&ekuje od djeteta, postavlja cilj a da pritom previse ne opte- reéuje dijete. Dijete se ohrabruje i potize na usa- vrSavanje svojih sposobnosti. Konkretna i opisna pohvala ne samo da potiéu di- jete nego mu daju sigurnost i da ée biti ozbiljno shvaéeno. Pohvala neée dijete razmaziti ni omek§ati, nego ée ga ojaéati. Dijete koje %esto prima pohvale lakée ée pronaéi pravi put. Ono vise neée morati logim ponasanjem privlaéiti pozornost svoje okoline. Mnogi roditelji grijese zato Sto primjecuju samo problematiéno portaSanje svojega djeteta. Cesto imaju teSko¢a kada trebaju vrednovati njegove pozitivne oso- bine. Postoji jednostavno sredstvo koje ée u tom sluéaju prisiliti roditelje da se posvete dobrim strana-+ ——__ ma i nadarenostima djeteta te koje ée djetetu priskrbi- ti pozornost i priznanje: »BiljeZnica sa zvjezdicama« (vidi stranice 96. i 145.). U tu biljeZnicu roditelji mo- raju svaki dan, bez obzira kako se dijete ponaSalo (ni jedno se dijete ne ponaga nemoguéé cijeli dan), upi- sivati pozitivne primjedbe o djetetu. Ne smije biti ni- kakve kritike! To bi trebalo izgledati otprilike ovako: »Sretna sam &to si mi danas pomogao pri kupovini. Ti si veé vrlo spretan i govjek se moze pouzdati u tebe. Raduje me Sto si mi prigao o Skoli. Lijepo mi je kad razgovaram s tobom. Ponosna sam &to ti je uspjelo da se ne naljuti’. Potrebno je mnogo snage kad se netko hoée svladati. Bravol« Svake veéeri prije spavanja, roditelji moraju dje- tetu protitati Sto pige u biljeZnici. Ti trenuci moraju biti potpuno ligeni i najmanjih sukoba i nesporazuma. Oni produbljuju odnos izmedu roditelja i djeteta te daju djetetu osjeéaj sigurnosti i povjerenja. Uz »tehnitke« smjernice u odgoju potrebno je prije svega voditi raguna o tomu da se u obitelji razumi- jevanje i sigurnost nalaze na prvome mjestu. Roditelji trebaju djetetu posluziti kao primjer za partnerske od- nose. To ne znaéi da ée roditelji kriti pred djetetom svako medusobno neslaganje u misljenju. Sve dok se braéna rasprava ne izrodi u mrénju, sve dok roditelji uspijevaju, unatot svadi, ostati prijatelji, sve dok i dje- ca smiju prisustvovati pomirbi — bragni sukob neée Stetno utjecati na dijete. Ali neprestane svade i nedo- statak ljubavi ~ sigurno hoée! Izrazavanje osje¢aja i obra¢anje osje¢ajima jedno- stavan je naéin na koji se moze nauéiti kako pokazati razumijevanje, kako drugome objasniti da ga shva- — oe éamo ozbiljno, natin na koji vjeZbamo kako da se pri- plizimo drugima. Medusobno prihva¢anje i uvazavanje osjecaja i emocija vazan je odgojni cilj. ‘Vjerojatno je svaka odrasla osoba dozivjela ovakvu situaciju: Zovjek stragno pati i tuzan je, a okolina rea- gira na razlitite nadine: »Nemoj to shvaCati tako tra- gitno! Vrijeme lijegi sve rane.« —»Saberi se! Ne dopusti da te to unidti.« — »Uzbuduje’ se zbog takve sitnice?! Drugima je mnogo gore i imaju vise razloga za pat- nju.« —»Poznat mi je taj problem. I meni je bilo tako kad ...« — »Nemoj misliti na to! Ispriéat éu ti Salu pa ée8 odmah misliti na druge stvaril« — »Ne budi preo- sjetljivl« — »Ah, jadniée, to je straSno! Ne bih volio biti w tvojoj kozi« Ni jedna od tih dobronamjernih reakeija, koje 2a- pravo ne iskazuju razumijevanje, ne moze utjesiti ono- ga koji pati i on ne moze re¢i: »Evo nekoga tko me razumije, tko me shvaéa ozbiljno!« Kada je bol jo8 pri- sutna, éovjek ne Zeli ni da mu odmah odvrate pozor- nost ni da mu daju bilo kakav savjet, nego samo da ga razumiju, da ozbilino shvate njegove osjecaje. Revenice poput »To te ti8ti, je li2«, »Mogu zamisliti koliko te to optereéuje!<, »Znam da to boli.« — dakle, jasno obraéanje i prije svega priznavanje osjeéaja — u tom st trenutku od veée pomodi nego bilo kakav logiéni prijedlog. Moramo imati na umu da na djecu koja jos nisu posve zaboravila izrazavati osjecaje ne smijemo preno- siti strah odraslih od iskazivanja osjeéaja. Dopustite, dakle, djetetu da pokazuje emocije i naudite ispravno reagirati na to.Primjer Petra se udarila i plaée. Roditelji je pokugavaju tjesiti, Sazaljenje (-Sadno moje malo! Kako se to samo dogodilo?«) pridonijet ée tomu da dijete jo jaée plage i da postane osjetljivo. PokuSaj od- vraéanja djeteta od pokazivanja osjeéaja (»Nije tako straino! Dodi, kupit éu ti sladoled!«) izazvat ¢e u njega osjecaj da ga ne razumijemo i da ga ostavija- mo samoga. Daleko je svrsishodnije mirno i s ra- zumijevanjem yeéi: »'To doista boli Roditelji se ne trebaju bojati izravno se obratiti djetetovim osjecajima. Kada dijete osjeti da ga shva¢amo o7- biljno, ono se neée dalje predavati svojoj boli, nego ée se brzo smiriti. Nakon ovog uvoda slijede upute za pojedine bajke, a nadin motiviranja zamigljen je samo kao prijedlog. Kako ¢ete doista razgovarati s vasim djetetom, ovisit ée 0 odredenom slutaju. Ipak, trebali biste se pridrzavati »ervene niti vodilje« u psihologkim tehni- kama motiviranja. Programi ée biti uspjeSni samo ako pokuiate, i to prije nego Sto potnete s ovom vjezbom, suosjecajno i samokrititki otkriti uzroke djetetova ne- prihvatljiva ponaganja. * Ako vase dijete ne Zeli iéi na spavanje NE ZELIM JOS ICI U KREVET ndrija, veé je krajnje vrijeme da ide u krevet!« opo- minje majka. Ali Andrija se igra svojim autiéima i uopée ne misli prekinuti igru. »Molim te, pusti me jo samo malox, moljaka on. »Ionako si ostao duze nego inaée. Dodi brzo!« Poslije nekoliko djetakovih prosvjeda, majka ga konaéno uspijeva otpremiti u krevet. Roditelji mu na brzinu daju poljubac za laku noé, gase syjetlo i za- tvaraju vrata. Nedugo zatim Andrija proviruje na vrata: »Zedan sam.«—»No, dobro«, kaze majka, »idi u kuhinju i uzmi sok. Ali, brzo!« Dok Andrija prolazi kroz sobu, njegovi koraci postaju sve spo io bi jo3 malo gledati te- leviziju. Tata se ljuti: »Svake veteri ista predstava!« Poslije dugoga natezanja, Andrija se protiv svoje volje vraéa u krevet. pravo te iste veteri, daleko od Andrije i njegovih Urcarae, PjesKoviti je krenuo na put, na Zemlju. Poznato je da Pjeskoviti sipa djeci pijesak u oti kako bi nakon nekoga vremena mogla zaspati, éak i onda kada to ne Zele.———__________ * Moda nisi znao da Pjeskoviti ima mnogo djece. Ve- lika djeca veé mu smiju pomagati u poslu. Njegovo najmlade dijete pravi je znatiZeljni maligan. Nepresta- no dosaduje Pjeskovitom da ga povede sa sobom na Zemlju, ali wzalud. Medutim, te veteti mali Pjeskovié odluéi potajno krenuti s ocem na put. Ti znai da Pje- skoviti nosi sa sobom veliku vreéu puny pijeska. Mali Pjeskovié izvadi malo pijeska iz vrece i uvuée se unu- tra. I tako zapodinje putovanje na Zemlju. SpuStaju se velikom brzinom. Malom je Pjeskoviéu muéno. Kada kofaéno stignu na Zemlju, mali se Pje- skovié iskrade iz vreée. Vrti mu se u glavi pa mora zatvoriti oti i nasloniti se na zid. Kada ponovno otvori ogi — oh, stragno! — Pjeskoviti je nestao. Pjeskovié ne strahuje dugo. »Prvo éu razgledati Zemlju, a onda imam joS dovoljno vremena da nadem Pjeskovitogas, razmislja sada veé sasvim zadovoljan. »Odmah éu za- viriti u ovu kuéu!« Pjeskovié sluéajno dospije u Andri- jinu sobu. Ovaj zagudeno povite: »Kakav si ti to stvor? Ja te uopée ne poznajem. Kako si zgodan! ‘Tko si ti, smije&ni stvoru?« Sreéom, roditelji sjede pred televizorom, — inage bi éuli Andriju. »Naravno da me ne poznaje’ Ovo mi je prvi put da sam doao na Zemlju. Moj je tata dobri Pjeskoviti.« — »Onda si ti, dakle, Pjeskovié?« upita Andrija zaéudeno. »Da, ja pomazem Pjeskovi- toms, slaze Pjeskovi¢, osje¢ajuéi se pritom veoma vainim. »Imam ideju!« poviée Andrija. »Mogao bi mi uéiniti veliku uslugu. Tako mi je dosadno u krevetu. Volio bih da nikada ne moram spavati. Kada ne bi bilo toga glupog sna, mogao bih se vise igrati ili raditi bilo Sto drugo. Sigurno mi mozes pomoéi. Udini da Pjesko- viti ne dode u moju sobu!« a Pjeskovié je polaskan 5 stvar. »Pa dobro, pomoéi éu ti«, kaze. »Pjeskoviti nam ie uvijek pripovijedao kako pred onim vratima gdje je veé obavio posao, prospe nekoliko zrna pijeska, nevi- dljivih ljudskom oku. To radi zato da se ne bi zabunio. U protivnom, nekome bi dao dvostruku koliginu sna, a nekoga bi opet zaboravio. Imam nekoliko tih nevi- dijivih zrnaca u dzepu na hlaéama pa ¢u ih jednostav- no ostaviti pred vratima.« — »Lijepo, to ée biti veselo! Konaéno éu se moéi igrati koliko Zelim. Mnogo ti hva- la, ti si doista dobar, Pjeskoviéu!« raduje se Andrija. Pjeskovié se oprasta: »Malo éu pogledati uokolo po svijetu. Sljedeée éu te noéi opet posjetiti. Zbogom!« An- arija je odusevijen. Igra se svojim auti¢ima. Najradije bi postavio stazu_za utrke automobila, ali bi ga rodi- telji mogli éuti. Cesto mora zijevati, suze mu naviru na oéi, a on poku&ava ne obraéati pozornost na to. jedeéega je jutra potpuno blijed i ima tamne podotnjake. Prijatelji dolaze po njega da se ide igra- ti. »Danas éemo se opet utrkivati!« predlazu. Andrija se raduje jer je u tréanju jedan od najboljih. Osim toga, Zeli pokazati bezobraznome Karlu koji se ruga svakomu tko ne pripada u najbrie. Karlo se posebno |juti kad Andrija pobijedi. »Priprema ~ pozor — sad!« Svi brzo potrée. Ali, Sto je to? Jedan je djegak na sa- mom zagelju! Njegov se razmak prema drugim trkaéima stalno povecava. To je Andrija! Zbog velikog umora, on tréi, ne — puze kao kakav puz iza ostalih Karlo je pobjednik i ismijava Andriju. Andrija se osjeéa tromo i mrzovoljan je. Ne el vi8e igrati s prijateljima i ljutito odlazi doma, ali ni kod kuée nema volje ni za &to. Postije podne on smijeBig na televiziji pogledati program za djecu, no uopée se ne moze koncentrirati na napeti pustolovni film. Boli ga glava i s velikom mukom uspijeva oti drzati otvo- renima. Na veéer odlazi u krevet mnogo brie nego inaée. . S mrakom dolazi i Pjeskovié: »Onda, sto je? Zeli& li opet ostati budan?« Andrija mu je gotovo odgovorio da bi radije spavao, ali ipak se predomisli: »Naravno da ne Zelim spavati! Progla je noé bila tako lijepa. Mo- lim te, ostavi opat zrna pijeska pred mojim vratima!« ndrija provodi jo8 jednu noé bez sna, ali ovaj se put Aa volje igrati autidima. Kopa po kutiji s igratkama, a zapravo ga niSta ne zanima. »Tako mi je dosadno! Ne osjeéam se dobro i sve me boli. Spa- vanje uopée nije tako neugodno!« ~ takve mu se misli vrte u glavi. Za doruéak dobiva svoje omiljelo jelo — zobene pa- huljice. Medutim, toliko je oslabio od umora da ne moze driati Zlicu. Mora se odreéi omiljeloga jela. Poslije doruéka odlazi u park drugoj djeci. Oti ga bole na danjemu svjetlu. Mora Zmiriti, »Kako bi bilo da ge loptamo?« pitaju ga djeca. Andrijine ruke i noge tako su teke kao da su na njih objeSene velike zelje- zne kugle. On slabim glasom odgovara: »Ne mogu da- nas. Igrajte se sami.« ~ »BaS si dosadans, govore mu djeca i ostavijaju ga. Vise nitko ne mari za njega. On silno Zudi za snom i misli: »Kako sam bio glup! Covjek se moze veseliti samo ako je dobro naspavan. Samo se tada mote igrati i gledati televiziju. Samo mu tada prija omiljelo jelo. Samo se tada moze druiiti s prijateljima.« * U meduvremenu, Pjeskoviti je saznao da je Pjeskovié potajno do’ao s njim na Zemlju. Svugdje ga je , ali ga nije naSao. »Nadam se da mali nevaljalac nije niSta loge uéinio!« zabrinuto razmidlja Pjeskoviti ‘Te noéi Andrija moli Pjeskoviéa: »Ne prosipaj vise pijesak pred mojim vratima. Vise mi se uopée ne svida ostati budnim po noéi. Sve me boli, a djeca se vise ne Zele igrati sa mnom jer sam stalne umoran.« — »Ne razumijem«, kage mu Pjeskovié. »Pjeskoviéi nikada ne spavaju, a nisu uopée umorni. Bas ste vi, judi, €udna stvorenja! Ipak éu ostati jo’ male s tobom jer Zelim vidjeti kako ée8 zaspati« A Andrija je veé gotovo za- spao. Buduéi da Pjeskovié nije pred vrata prosuo nevidlji- vi pijesak, Pjeskoviti je brzo dosao. Kada je ugledao Pjeskoviéa, veoma se obradovao. Malo ga je, doduse, erdio, ali samo malo, Kada je saznao da je Pjeskovié Pomogao Andriji da dvije no¢i ostane budan, ozbilino mu je rekao: »Mi mozemo izdréati bez sna, ali s lju- dima je posve drukéije, Ako Zovjek ne spava dovoljno, mote se razboljeti. Ti si Andriji htio pomodi, ali si mu gotovo nagkodio. Zato éemo ga obradovati. Ako bude od sada na vrijeme odlazio u krevet, ujutro ée za na- gradu naéi negto pod jastukom. Tako, a sada idemo dalje! Tolika djeca éekaju zdrav san!« trai A spava dugo, gotovo cijelo prijepodne. »Ah, ba sam dobro spavao! Kako sam gladan! Sunce sia pa mogu iéi s prijateljima na kupanje.« Kada je htio napraviti krevet, naSao je ispod jastuka prekrasnu Sarenu pje8éanu kuglu. »Kako divno svjetluca! Sigurno mi ju je darovao Pjeskoviél« raduje se AndrijaKad je god ubuduée isao bez protivijenja na spava- nje, ujutro je naSao iznenadenje pod svojim jastukom. Sada veé ima pravu zbirku lijepih pjeSéanih kugli s Kojima pobjeduje gotovo w svakoj igfi. Sto o tome trebaju znati roditelji Sto o tome trebaju znati roaites rirodna potreba za snom gubi za dijete svaku vri- Piranost ako ga — kao Sto nervozni roditelji gesto cine — sotpremamo« na spavanje. Taj postupak dijete dodivijava kao neuvazavanje i osjeca potrebu da iznu- di pozornost roditelja. Dijete pritom razmi8lja ovako: »Ako ustanem nekoliko puta, roditelji ¢e me uvazavati kao Sto Zelim.« Takvo se ponaSanje »nauti« i automa- tizira, Odbijanjem odlaska na spavanje dijete postize vi8e pozornosti nego kada bez pogovora odlazi na spa- vanje. Prilika da jo8 malo gleda televiziju ili da se uie igra, moze dodatno djelovati u tom smjeru Kako trebate postupiti? Dijete mora biti motivirano kako bi za%eljelo promijeniti svoje ponasanje. Ako se djetetu Zeli objasniti razlog zbog kojega je nuina promjena ponaganja, onda to nikako ne smijete udiniti dok se dijete jo3 pona’a na nepozeljni natin. Obja- Enjenja se moraju dati prije ili poslije takve situacije jer i dobri savjeti samo joS vide poti¢u nepozeljno po- nasanje. 7 Za poteljno ponaSanje djetetu se mora ponuditi nesto Sto je jednako vrijedno ili tak jo8 privlatnije nego dosadaSnji poticaji (naklonost, stavljanje djeteta u srediste pozornosti ...),i to treba dosljedno provoditi. te Nasuprot tome, na nepoZeljno ponadanje ne treba rea- girati. Provodenje u praksi moglo bi izgledati otprilike ovako: »Znam da ne voli i¢i na spavanje dok smo mi jo budni. Sigurno nije ugodno lezati u krevetu dok u drugoj sobi radi televizor.« (Razgovor p rij e pojave neZeljenoga ponaSanja. Prvi korak motivacije: razumi- jevanje i obra¢anje djetetu.) »Kad si naspavan, ujutro tako lijepo razgovara’ sa mnom. To mi se svida. A kada si ujutro-umoran, ne mozemo pri doruéku voditi take zanimljive razgovore.« (Obja&njenje razloga zbog kojega Zelimo da dijete promijeni svoje ponasanje.) »Citala sam ti pritu o Andriji koji nije htio i¢i u kre- vet. I ja bih s tobom rado igrala igru iznenadenja. Zeli§ li to? Ta Ge nam igra sigurno biti vrlo zabavna.« (Drugi stupanj motivacije: zanimanje odrasle osobe i naglaSavanje zajednixtva, Upuéivanje djeteta na Ze- Jjenu promjenu ponaSanja.) »Zna8 da svaka igra ima svoja pravila. Kakva bi mogla biti na8a pravila? Svatko od nas treba razmi- iti o pravilima kojih ée se pridréavati. (Pravila igre kao pouka o naéinu promjene ponasanja) »Ako budeg i8ao na vrijeme na spavanje, ne samo da éu te poljubiti za laku noé nego éu jo nekoliko mi- nuta sjediti pokraj tebe.« (Uvodenje novih poticaja) »Ali, ako ponovno ustane§, pravit éu se da te ne vi- dim.« (Povlaéenje prethodnih poticaja) >U sluéaju da ostane’ u krevetu, u sto vrsto vje- rujem, nakon nekog éu vremena jo3 jednom do¢i u tvo- ju sobu. Ako budes veé spavao, pomilovat éu te po gla- vi i poljubiti. Sljededeg jutra, kada te probudim, naéi ée8 pod jastukom iznenadenje. To moze biti neka ku-ve gla, kao u onoj pridi, moze biti naljepnica za tvoju zbir- ku ili nesto drugo Sto bi htio imati.« Vaino je novu situaciju uéiniti djetetu dovoljno pri- vlaénom i dosljedno se pridrZavati »pravila igre«. Ma- terijalni poticaji u obliku »iznenadenja« ne smiju biti u prvome planu. Bitno je da se odmah nakon pojave Zeljenoga ponaSanja dijete nagradi uvazavanjem. Ma- terijalne poticaje treba polako poéeti izostav\jati im ponaanje, koje je dijete nauéilo, njemu vise ne pred- stavija nikakvu teskoéu. Meiutim, alto dijete ne Zeli iéi na spavanje zato Sto se neéega boji, ovaj se postupak ne smije provesti! Prvo treba otkriti uzroke straha. Nije dovoljno samo uklanjanje simptoma. U tom sluéaju, trebali biste po- traziti pomoé psihologa. Ako ozbiljno prilazite djeteto- vu strahu, ne pokusavajte ga rijesiti silom. Razgova- rajte s djetetom o razliditim moguénostima koje bi mu mogle pomoti da stekne sigurnost i da se oslobodi stra- ha (vidi stranieu 37) —_ * Ako vase dijete ima stragne snove JEDAN - DVA - TRI, NE BOJIMO SE MI! Mc: mamal!« vite Klaudija uzbudeno, »Dodi_ k meni, ja se bojim! Sanjala sam neSto ruzno.« Na- kon &to je majka smiri, Klaudija postavlja niz pitanj »ZaSto imam tako esto ruZne snove? Zasto postoje zle misli? Sto su zapravo misli? Otkuda dolazi san? Zasto ne mogu izabrati samo lijepe snove? Za’to se to ne moze, majko? Sanjaju li i odrasli o losim stvarima? Zasto se ti i tata ne bojite noéu« Majka se smjegka: »Ne mogu ti odgovoriti odjednom na sva ta pitanja. Sigurno'i odrasli esto imaju ruzZne snove. To se dogada svakom éovjeku. Uostalom, éo- vjekove su misli vrlo slozena stvar. Mo%da ée% to bokje razumjeti ako ti ispriéam priéu. PokuSaj si zamisliti misli kao male Zovjetuljke. Naravno, u stvarnosti nije tako, ali ove je prigal« ‘Ti Govjetuljci-misli nekoé su Zivieli zajedno, u miru. Svaki je Zovjeéuljak trebao ispuniti odredenu zadaéu. Primjerice, jedna ti misao moze ponovno ispritati priéu koju ti je majka proéitala. Druga ti misao jo3 jednom pokazuje lijepe igratke koje si vidio kod pri- jatelja. Ostale te misli podsjeéaju na ono Sto su te ro- ditelji uéili ili pak Sto su ti pokazali ili na ono &to si* uvjeZbavao u vrtiéu ili u skoli- Neke misli posebno do- bro znaju ragunati, dok ti druge pomazu pri recitira- nju pjesmice Jee" dana izbila je svada medu éovjesuljcima-mi- slima. Nitko se ne mote sjetiti kako je to potelo. U svakom sluéaju, misli vise nisu bile zadovoljne. Odjed- nom su neke hijele biti vaznije od ostalih. »Ja sam vrlo vazna misao! Kada mene ne bi bilo, dijete ne bi nikada moglo do kraja sagraditi dvorae jer mu ne bih moglA reéi kako treba dalje raditi. Ja sam, dakle, mnogo vaznija od tebe!« rekla je ta misao onoj koja se brine o raéunanju. »Koje se jo8 dijete raduje raéunanjul« — »Mozda se ne radujes, srdito odgovori misao za raéunanje, vali ja éu pomoéi da nase dijete jednoga dana postane dobar uéenik koji ée sam moéi ii u kupovinu i koji ée znati raspolagati svojim dieparcem.« ~ »Voljela bih znati zbog éega se vi svadates, umijeSa se nova misao. »Ja sam ipak naj- vagnija i slava pripada meni. Ja imam glavnu rijeé u sastavljanju lijepih stvari koje je nage dijete dozivjelo. Ja od tik stvari pravim najljepSe snove. Ima li Sto bo- je od lijepih snova?« Misao za snove tako se pravila vazna da su ostali Zovjetuljci-misli pocrvenjeli od bijesa. Sto su se ostale misli vise Ijutile, misao za snove bila je sretnija. Na- puhala se i stala na vrhove prstiju kako bi ostalima pokazala da je doista najveéa i najvaznija od svih mi- sli. Govjetuljci su sve viSe okruzivali misao koja se pravila vaina. Isprva su joj dobronamjerno govorili kako ne smije biti tako uobrazena i da su sve misli jednako vaine za dijete -svaka na svoj nagin. Ali mi- sao za snove nije dopustila da je usporeduju s ostalim mislima. Tada su se ostale misli upustile u svadu, ali ni jednoj nije uspjelo nadvladati misao za snove. Uvid- jele su da se rijetima ne moze nista postié da su misli odludile zajedniéki nesto poduzeti pro- tiv ponosne misli za snove. »Pokazat emo joj da djetetu snovi uopée nisu potrebni. Samo éekaj!« U svo- me bijesu nisu previse razmisljali. Htjeli su napako- stiti izdajniku. Nije im uopée palo na pamet da bi to moda moglo ispasti pomalo glupo. Ali Sto su to Sovjetuljci smislili? Odluéili su pomi- jeSati lijepe snove. Bili su tako vrijedni izmialjajuéi nove pakosti i toliko su se veselili zbog ljutnje misli za snove da su posve zaboravili jadno dijete koje je imalo ruzne snove. Konaéno se u svadu umijegala naj- mudrija misao. Dala je savjet misli za snove, koja je veé postala otajna: »Ne budi tako umigijenaf Svaka od nas jednako je vaéna. Ni jedna ne smije nedostajati, ali ni jedna ne treba misliti da je upravo ona naj- vainija. Samo ako smo sve slodne i ako se ne svadamo, mozemo pomoti djetetul« Misao za snove évrsto je odludila da ée poslusati savjet najmudrije misli. Ostale su joj misli oprostile i nisu se vise mijeSale u njezin posao. Tako je misao za snove opet mogla djetetu dati lijepe i vesele snove. Ali, buduéi da je bila priligno tasta, ponekad je za- boravljala svoje dobre nakane. Tada bi opet postajala neskromna, razmetala se i htjela biti iznad ostalih. No misli su bile na oprezu, Veé sljedeée noéi priskrbile su djetetu ruzne snove, i to je trajalo tako dugo dok mi- sao za snove ne bi ponovno postala skromna. Zbog toga s vremena na vrijeme izbije svada medu mislima i ti tada ima ruzne snove. Sanja8 li o duhovima, ove ve zlim razbojnicima ili odvratnim Ijudima, onda znaj da je to pakost misli koja ti inaée joS jednom prepriéava majéine lijepe prite. IdeS li veé u Skolu i sanja3 li o velikom broju zadataka iz ratunanja koje mora’ rijeSiti, a ofajan si Sto ne znaS kako treba dalje, znaj da je za to kriva misao za ratunanje. Sanjai li kako su tvoje igratke o¥ivjele i kako ti prijete ili pak sanjaX da su pobjegle od tebe, onda je za to kriva misao koje ti inage pomaze graditi lijepe dvorce. Sada éu ti otkriti kako ée8 dovesti u red poludjele misli i kako ée" svaka od njih raditi ono za sto je zaduzena. Ti to posve sigurno moze’, jer ti si »zapov- jednik« svojih misli. Jesi li veé guo negto o veselom éarobnjakovu uéeni- ku? I ti moze§ postati Zarobnjakov uéenik! U poéetku, éarobnjakovim uéenicama ne uspijeva svaka éarolija. ‘Tako je bilo is velikim dobrim éarobnjakom dok je jo3 bio uéenik. S malo vjezbe, i tvoja ée éarobnjatka moé postajati sve veéa. aki tarobnjakov uéenik treba imati tri vazne stva- S: %arobne rijeéi, pomoénika i strpljenje. Carobne rijeti lako je zapamtiti: »Jedan — dva — tri, ne bojimo se mil« Sada treba’ pomoénika. On je posebno vazan! Zacijelo imag neku omiljelu igraéku. Mo%da medvje- di¢a, psiéa ili zeku? Naravno, to moje biti i tvoja omi- Ijela lutka. Samo je évrsto drzi rukamd, pritisni je na grudi i izgovori Zarobne rijevi. A sada dolazi nesto veo- ma vagno: kada izgovori§ Zarobne rijeéi, pomisli na neSto Sto ti je drago ili na ne&to veselo! Moze’, na primjer, zamisljati kako tvoj medvjedié ima ljupke okrugle oti i kako mu je krzno mekano. Ili pomislis na to kako ée8 se sutra igrati s njim. Mora’ samo svo- ju omiljelu igraéku évrsto stisnuti uza se i zamidljati lijepe stvari Ako ti glupe misli joS uvijek ne daju mira i ako te plage, pokuSaj jo3 jednom. Odmah ée8 se osjecati bolje i sigurnije. Tvoja ée ti omiljela igraéka pomoéi u tome. Ako ti Garobne rijeéi uspiju, ispripovijedaj to odmah sljede¢ega jutra svojim roditeljima kako bi se mogli ra- dovati Sto je njihov mali Zarobnjak tako lijepo napre- dovao. Sto o tome trebaju znati roditelji ko je va8e dijete imalo ruzne snove ili ako se boji, potrebna mu je toplina i paznja. Da bi se roditelji znali ponagati u takvoj situaciji, trebaju imati vrlo istantane osje¢aje. Kao Sto svaka vrsta prisnosti koja se iskazuje odmah uévrééuje djetetovu sigurnost, tako ¢e i svaka pogreéna reakcija poljuljati njegovu sigur- nost i poveéati strah. Uobiéajena je ovakva reakcija: »Sto je to s tobom? Cega se bojis? Ne treba se bojati, mama i tata su pokraj tebe! Smiri se! Nema tu nikoga tko bi ti mogao uéiniti neko zlo. Ne boj se! Dodi, sve je u redu. Tako, sada lijepo spavaj!« Dijete ée se nakratko smiriti ili ée traziti da ro- ditelji ostanu s njim u sobi. Veéinom sve zavrSava tako da se preplageno dijete uvuée roditeljima u krevet. Po- stoji opasnost da dijete ponovno zazeli dozivjeti taj ugodni osjeéaj pa Ge spavanje s roditeljima prije¢i u naviku. Osim toga, roditelji potiéu djetetov strah tako Sto na kraju obra¢aju pozornost samo na njegovu plagljivost. Oni djetetu ne pruzaju pravu pomos.* Pravilno bi bilo sljedece: wx Uvazavati osjecaje djeteta, prihvatiti njegov strah kao Ginjenicu; w Pruziti mu sigurnost; e wx Usmjeriti ga na ugodne misli; sx Ponuditi mu moguénosti za rjegenje i motivirati di- jete da ih primijeni; we Nagraditi uspjehe iskazivanjem pozornosti. U razgovoru to bi moglo izgledati ovako: »Ti se bojiS zato Sto si ruzno sanjao. Ja te razumijem. Osjeéaj stra- ha vrlo je neugodan. Znaé li Sto? Pomoéi éu ti da otje- ra§ taj glupi strah. Pokugat éemo to uéiniti zajedno. Sigurna sam da éemo uspjeti. ZnaS da smo uvijek u tvojoj blizini i da dobro pazimo na tebe. Sjeéaé li se Sto je uéinila Klaudija u priéi? Kazi mi koja je tvoja omiljela igraéka. Dodi, potrazit éemo je! Evo, uzmi je i évrsto pritisni na grudi! Udini ono &to je udinila Klau- dija. Jo& éu ti jednom sve objasniti, Poslije éu nekoliko puta doéi u tvoju sobu i svaki put malo ostati s tobom. ‘Tada éu vidjeti kako si veé dobro nauéio otjerati strah. Ako jo& ne bude§ zaspao, molim te da mi odmah pri- povijedas 0 svojem uspjehu. Veé sam veoma znatizelj- na i radujem se tome. Sutra ujutro jo3 éemo jednom razgovarati o tome. Slade’ li se?« Gyrsto drzanje omiljele igratke djetetu daje odre- denu sigurnost i olakSava mu zami8ljanje lijepih stva- ri. Dodatno mu pomaze spoznaja da su roditelji u nje- govoj blizini, ako i nisu u njegovoj sobi. Poklanjanje pozornosti omiljeloj Zivotinji pripomoti ée braem ne- stajanju straha. »Carobne rijeéi« i motivacija od strane roditelja pomazu djetetu u stvaranju vjere u uspjeh. cd Ako se dijete unato’ svim ovim pokuSajima ne oslo- bodi straha, bit ée bolje da odustanete od ovoga pro- grama. Neka u djegjoj sobi bude upaljeno svjetlo i ostavite vrata otvorena. Ako ni to ne pomogne, dopu- stite — iznimno — djetetu da spava s vama. Ali to pri- vremeno rjeSenje mora se Sto je moguée prije ukinuti!— Ako se vase dijete boji pasa MARTINOVO PUTOVANJE U SNU U ZEMLJU PATULJASTIH PASA ijekom dana Martinovi roditelji gotovo nikada nisu kod kuée jer moraju raditi. Zbog toga Martin éesto ide k svojoj baki. On veoma voli svoju baku. Martin je pametan i Zivahan djevak. Baka ga stalno mora opominjati da bude oprezan. On sve odmah uzi- ma u ruke, sve mora iskuéati. Dakle, Martin ni u ko- jem sluéaju nije kukavica, ali se ipak boji neéega — pasa! Velikih, malih, crnih, bijelih. ZastraSen, bjeZi &im ugleda nekoga psa. Taj strah on nosi u sebi veé neko vrijeme. Toéno se sjeéa kako je sve poéelo. Prije toga Martin je pomilo- vao svaku Zivotinju na koju je naigao. Roditelji su ga opominjali: »Nepoznate Zivotinje ne smiju se dirati. Tebe Zivotinje ne poznaju pa bi se mogle uplasiti. One ée se htjeti obraniti tako Sto ée te pokudati ugristi« Martin ipak nije posluSao savjet roditelja. Baku takoder nije shvatio ozbiljno jer ona svoju zabrinutost izrazava previge zastraSeno: »Martine, ne diraj Zivo- tinju! Ugrist ée te!« Baka se uvijek bojala Zivotinja. Jeon dana kad je Martin igao s bakom u Setnju, ugledao je psa pred prodavaonicom. Pas je lezao i oe strpljivo gekao svojega gospodara. Martin mu_ je pritréao straga i htio ga je pomilovati. Pas se straino uplasio. Vjerojatno je mislio da ga netko Zeli povrije- diti pa je zato ugrizao Martina za ruku. Martin je od straha zaboravio plakati. Baka je bila uZasnuta. Ba- cila se na Martina, privila ga uza se i milovala ga. Martin je gorko plakao iako je na njegovoj ruci bilo samo nekoliko ogrebotina. Baka se cijelim putom do kuée nije mogla smiriti. Neprestano je pregledavala ogrebotine na Martinovoj ruci i provjeravala nisu li poéele krvariti. Od toga dogadaja baka posebno pazi na Martina, a Martin se vise ne moze osloboditi straha od pasa, On ima dobroga prijatelja, zove se Karlo. Martinovi roditelji sigurno bi mu dopustili da se ide igrati s Kar- lom, ali Martin to ne Zeli. Zasto? Objasnjenje je je- dnostavno: Karlo ima velikoga psa kojega voli iznad svega i koji ga stalno prati. Uza sve to, taj ée pas, bolje re¢i kuja, uskoro dobiti mlade. Martinu je Karlo po- nudio jedno od mladunaca, ali on ne Zeli ni @uti o tome. Medutim, ni pod koju cijenu ne Zeli svojem pri- jatelju priznati da se boji pasa jer ne Zeli da ga on ismije. »Sto da radim kako bi se Karlo éeSée igrao sa mnom, ali bez psa? Kako bi bilo lijepo kada se ne bih bojao pasa! Ali taj glupi strah nikako neée nestati!« pomisli Martin jedne veéeri prije spavanja, zabrinut i pomalo ljutit na samoga sebe. e je nodi sanjao ne&to posebno. Sjedi u golemom sve- mirskom brodu i leti iznad brzih rijeka, velikih gora i prostranih dolina, sve se vise udaljava od Zemlje i prolazi pokraj mnogih zvijezda. Cas vlada velikavk vruéina, éas je opet strasno hladno, ovisno o tome ko- liko je udaljen od koje zvijezde. Konaéno se Martin spusti na neki malen planet, nasred nekakvoga brda. Brdo je pasve golo, ne moze se vidjeti ni drvo ni grm. Noge mu postanu te%ke, jedva se kreée. Martin Zeli pozvati svoj svemirski brod u pomoé, ali — oh, straSno! —brod je nestao. »Sto éu sada bez svemirskoga broda na ovoj hladnoéi?« pomisli zdvojno. Tada ugleda ulaz u neku Spilju. S mukom, zapravo posljednjim snagama on ude u mraénu Spilju. Gim je uSao ' Spilju, bilo mu je lakSe. Unatoé tome, jo8 mu nije sasvim ugodno pri dugi. Odjednom zatuje lijepu glazbu i mnogo glasova. Zvuéalo je kao da roj muiica prireduje zabavu. Znatizeljno nastavija hodati i dode do kraja spilje. Tamo ga doteka blistava sunéeva svjetlost. Potrebno mu je malo vremena da se privikne na jaku svjetlost. Pred njegovim su se otima uzdizali ze- leni breZuljci s bogatim livadama. »Kako je to lijepo!« poviée Martin odusevljeno. »Nema snijega ni hladnoée, toplo je i mirno. Ali, otkuda dolazi ta glazba? Sto je 102 NeSto gmize i mili po travi. To ne mogu biti kukci. ‘Ta smijeSna stvorenja izgledaju kao Ijudi, samo Sto su siéuni-siéusnil« Kako je Martin povikao, tako je glazba utihnula, a gmizuéi, miledi, siéusni-siéuSni Zovjetuljci otrée i sa- kriju se. »Ne bojte se! Ja vam neéu wéiniti nista na Zaol« dovikne im Martin. »Tko ste vi? Volio bih biti va& prijatelj. Dodite, pokazite sel« Malo-pomalo, %ovjetuljei izlaze iz svojih skrovista. Jedan od njih, vjerojatno najhrabriji, progovori njeZnim glasom: »Ako nam doista ne Zelig uéiniti nista na Zao, onda ti Zelimo dobrodoglicu kao prijatelju! Ti si sada u carstva * siéugno-siéunih patuljéiéa. Mi smo najmanji Zitelji planeta koji postoje. Sigurno si gladan. Budi nas gost! Si¢usno-siéusni patuljéici dati ée ti nesto za jelo.« Stotine siéuSno-siéusnih patuljéiéa vuku siéusno- siéu’no uze. Na kraju siéuSno-si¢usnoga uzeta nalazi se lijepa ervena jabuka. Martin je doista gladan i ra- duje se slatkoj jabuci, ali mu je Zao Sto se si¢uSno- siéugni patuljéiéi moraju toliko muéiti zbog njega. »Sto je sad ovo?« upita Martin videci kako oko njega skaéu siéuSno-siéusne “ivotinjice. »To su nasi najvjer- niji prijatelji i za8titnici. To su si¢usno-siéusni psi Oni te vole jer si dobro dijetes, kazu si¢uSno-siéusni patuljci. SiéuSno-siéugni psi¢i radosno maSu svojim siéu8no-siéuSnim repi¢ima i prijateljski lizu Martinovu ruku svojim rugigastim si¢ugno-siéusnim jezicima. On pritom zaboravlja kako se inage boji pasa. »To je nesto sasvim drugo! Pa oni su taaaako malil« ako je Martinu vrlo lijepo kod siéusno-siéusnih pa- tuljaka i najradije bi se i dalje igrao s njihovim drazesnim siéusno-siéusnim psi¢ima, ipak ne bi htio biti na teret siéuéno-siéugnim patuljcima te se uputi dalje. Odjednom se nade pred nekim gradom, ali taj je grad tako malen da bi mogao stati u njegovu sobu. Martin ugleda male ljude kako se Setaju gradom. »Veéi su od siéuSno-siéugnih patuljéiéa, ali su svejedno vrlo mali«, razmiglja Martin. Tada primijeti pred gradom natpis: Sitnograd. »Tu vjerojatno stanuju sitni patu- jei«, zakljuéi Martin ispravno. Odjednom se pred njim stvori malo vuneno klupko. Kada ga Martin malo bolje pogleda, otkrije da je to zapravo malen pas. Iz vunenoga klupka izviruje mali,—— ig earn crni sjajni_nosié, a smede svjetlucave ofi gledaju u Martina. »Sto si sladak!« rege mu Martin. »Ti me si- gurno neéeX ugristi.« Martin brizno podigne psi¢a kako ga ne bi nekom brzom kretnjom uplagio i stavi ga na svoj dlan. Da, psié je tako malen da ima do- voljno mjesta na Martinovu dlanu. Psié isplazi svoj ruziéasti jezik i lizne Martina, Mar- tin se mora smijati: »Prestani, to me Skaklja! Hi — hi —hi ... tako me Skaklja! Tako si umiljat da bih te naj- radije ponio sa sobom. Kod nas bi mislili da si malen hréak. Na Zalost, moram te ostaviti ovdje.« On oprezno stavi psiéa na tlo. Prigli su mu i drugi sitni psidi. Njuskali su ga, oprezno i pomalo bojazljivo. Martin je pokraj njih izgledao kao neki div. Razgovarao je 8 nji- ma sasvim tiho i njeZno kako se ne bi uplagili. Njezno ih je pomilovao, a onda se pozdravio s ajima. Odlazeéi, on pomisli: »Gudno, oni su se mene bojali, a inaée je uvijek bilo obrnuto. A mozda su me se i veliki psi bo- jali kada sam im naglo prilazio? Sitni su psi¢i veéi od siéuSno-siéignih psiéa, a ipak se nisam ni najmanje bo- jaow tako.produii dalje, preko nekoliko breZuljaka. Izne- Inada zaéuje lavez. Martin se uplaxi i htjede pobjeci, kao uvijek. Ali postoji samo jedan put i on mora na- staviti idi njime. Malo dalje ugleda psa. Pas je bio mnogo veéi i od siéusno-siéusnih psiéa, veci od sitnih psiéa, ali manji od pasa koji Zive kod ljudi. Sto se vi priblizava psu, to vise osjeéa kako se ipak malo boji Hoda sve sporije i kada je veé htio zastati, prisjeti se svojega lijepog putovanja zemljom si¢uno-siéugnih biéa i zemljom sitnih biéa te pomisli: »Pa to bi bila sramota! Nisam se bojao si¢ugno-siéusnih psiéa, éak —_— sam milovao i sitne psiée — pa neéu se, valjda, bojati ovoga malog psa? Ta on nije drukéiji od siéugno- si¢ugnih psiéa i od sitnih psiéa! Pas je pas!« Martin hrabro krene dalje. ‘Tada neki Eovjetuljak, koji je bio veéi i od si¢usno- siéuénih patuligiéa, veéi od sitnih patuljaka, ali manji od Eovjeka, pozove psa k sebi: »Cezare, prestani lajati! Bio si dobar i javio si mi da se naSemu gradu pri- bligava stranac.« Govjek se okrene i obrati Martinu: »Progao si siéugno-siéu’nom zemljom, zatim sitnom zemljom, a sada si doSao u zemlju patuljaka koji ti Zele dobrodoélicu. Ovo je moj pas Cezar. On je nas naj bolji guvar. Ponosimo se njime i od velike nam je pomoéi. Dobar je to pas i neée nikomu nista uéiniti ako ga se ne izaziva. On ne zna govoriti pa mora lajati kako bi nam ne&to priopéio. Lavez, koji te je tako uplagio, nije nista drugo nego govor pasa. Hoées li da- nas biti moj gost?« Martin radosno pristane. Vise se uopée ne boji psa koji pred njim veselo mage repom. Patuljkova je kuéa vrlo lijepo uredena, sliéna kuéi sedam patuljaka iz bajke o Snjeguljici. Patuljkova Zena kuha mirisavo jelo. Martin dobiva posebno velik obrok. Saéuva komadié mesa kako bi ga dao psu na rastanku. »Mnogo hvala na gostoprimstvu! Moram, na Zalost, poti jer ¢e se roditelji zabrinuti za mene.« Po- slije jela Martin krene na put. »Ne zaboravi svoje pri- jatelje u zemlji patuljaka!« pozdravljaju se s Martinom patuljak i njegova Zena, a pas zalaje. Tada Martin osjeti kako mu nesto gmize i mili pod nogama ~i, gle, ponovno se ndlazi u svemirskom brodu! Leti i leti i au! — pao je s kreveta. »'Tako sam lijepo sanjao! Steta Sto se nisam doista igrao s drazesnim psi¢ima«, pomi- sli Martin, a onda opet zaspi.* Queeden se nade s Karlom. »Pogledaj«, poviée Karlo, »nije li prekrasan?« Martin pride blize i ugleda ma- loga psiéa u Karlovu naruéju. Martin se prisjeti svo- Jega lijepog sna i vise se ne boji. Pomiluje psiéa i ak zamoli Karla da ga malo dri. Psié je vrlo mekan. O8trim zubiéima hoée grienuti Martinov prst. To malo bocka, ali Martin se ne ljuti. »HoéeS li doéi k meni? Vidjet ée¥ i ostale psiée koji leze u koari sa svojom mamom«, upita ga Karlo. Mar- tin malo oklijeva: »Sada da idem k velikom psu? Pa, Sto onda! Pas ‘tije drukéiji od siéusno-si¢usnih psiéa, ni od sitnih psi¢a, ni od psiéa iz zemlje patuljaka, pa ni od ovoga malog psi¢a. Samo je mnogo vei. Dobro, idem s tobom!« I doista, doSavai k psima, vise se ne boji. Divi se psi¢ima, ali jo’ s odredene udaljenosti. Ne osjeéa se potpuno sigurnim u blizini velikoga psa, ali njegov prijatelj to ne primjeéuje: »Sigurno ¢u se posve prestati bojati pasa. Ja ih ne moram dirati. Ne smijemo dirati nepoznate pse. U svakom sluéaju, ne trebam se vise bojati posjetiti Kar- la zbog straha od psa«, pomisli Martin zadovoljno. Motda se i ti malo bojiS pasa? Udini isto Sto i Mar- tin. Ti si zasigurno jednako hrabar kao Martin. Z: misli kako izgledaju tvoji si¢u3no-si¢usni sitni psiéi. I svaki put kada te obuzme strah, samo razmi8ljaj o nji- ma. Vidjet ée3 da ée tvoj strah postati tako siéugan kao i psiéi iz snova, Sto 0 tome trebaju znati roditelji ikve i sligne strahove moze izazvati neki Sok, neko negativno iskustvo ili stra8ljivost osobe za koju je dijete vezano i koja djeluje kao uzor. U nagoj priéi, Martin je dozivio mali Sok koji bi ubrzo pro3ao bez po- sljedica da je baka mirnim i sigurnim glasom objasnila dogadaj i obratila se njegovim osjeéajima: »Sada si veoma uplasen. Ogrebotine na ruci su neugodne i si- gurno te peku. Kod kuée éu ti staviti flaster, ako ti ogrebotine jo8 budu smetale. Zna8, i pas se takoder uplagio!« ‘Takav neugodni dogadaj dijete neée tako brzo za- boraviti pa ée stoga nehotice ispoljiti obrambenu re- akeiju i uplagit ée se pri svakom susretu s psom. U takvom sluéaju, bilo bi pogresno obratiti mu se rijetima. Jasno dajte djetetu do znanja (primjerice, évrstim stiskom ruke) da nije samo i da mu se nista ne moze dogoditi. Odmah nakon sto prodete pokraj psa, umirite dijete: »Bio si vrlo hrabar. U poéetku si se bojao jer si pomislio na onoga drugog psa, ali sada vidi da ti pas neée nista ako ga ostavig na miru.« Nexto je slozenije kada dijete ima veé ukorijenjen strah od pasa. Mode se koristiti nagin razgradnje stra- ha koji je opisan u prii, Prije suogavanja sa Zivim psom, djetetu moiete umjesto siGuSno-siéusnoga psi¢a, na primjer, pokazati iz odredene udaljenosti sliku ne- koga malog psa. Dijete se treba korak po korak pri- blizavati slici. Svaki korak trebali biste pohvaliti. Ako se dijete jos uvijek boji, neka se vrati korak natrag. Ponavljajte taj postupak sve dok se dijete ne odvazi uhvatiti sliku u ruke. Nastavljajte s pokazivanjem sli-cd * ka sve veéih pasa. Isto takvo postupno priblizavanje pokuSajte s psom ~ igratkom ili éak s igratkom koja hoda i laje. Pri svakom koraku ohrabrite dijete i po- hyalite ga na odgovarajuéi nagin. Sljedeéi korak, koji moze biti i prvi ako strah kod djeteta nije previse izrazen, sastoji se u tome da o@- vedete dijete u prodavaonicu Zivotinja gdje se prodaje Stenad. Dijete treba pokuSati priblizavati se psidima sve dok se ne oslobodi da ih dodirne. Prije nego Sto na isti nagin suotite dijete s pravim psom, razgovarAjte s djetetom o uspjesima koje je veé postiglo. Kao pomoéno sredstvo ponudite mu priéu 0 Martinu i siéugnim psiéima. Mozete mu cijelu pritu ispriéati ponovno. Vjezbu treba tolike dugo ponavljati dok dijete ne bude sigurno i dok ne bude bez imalo straha prolazilo pokraj velikih pasa Na sligan nadin mogu se prevladati i drugi strahovi. Samo ne zaboravite prije poéetka primjene toga na- dina prevladavanja straha otkriti prave wzroke straha! Ako se vase dijete boji zubara MORSKA SIRENA ila jednom mala morska vila. Zivjela je na dnu mora, u lijepoj koraljnoj palati, oko koje se prosti- rao velik vrt. Morske su je Zivotinje veoma voljele jer je bila dobra, svima je pomagala i nikomu nije uéinila nista nazao. Vjerojatno mislif da je morska vila bila radosna zato Sto je imala mnogo prijatelja i Sto je Zivjela u tako lijepoj palaéi. Na Zalost, nije. Bila je vrlo nezadovoljna jer uopée nije htjela biti morska vila. Zarko je Zeljela postati ljudskim biéem. Toliko je Zudjela za tim da se nad morem moglo éuti kako jeca. Sve su morske Zivo- tinje suosje¢ale s njom. Sipa, morski jez, meduza, liki kit, mudri dupini, pa éak i proZdrljivi morski pas — svi su joj htjeli pomoéi Kada je morska vila jednom tako gorko jecala, iz- nenada se pojavi glasnik dobre vile i rete: »Ispunit ée ti se tri Zelje. Dobro razmisli jer ne¢eS moéi povuéi ni jednu Zelju.« —»Uopée ne trebam dugo razmiiljati! Veé godinama Zudim za tim da postanem ljudsko biée. Evo, dakle, mojé prve Zelje: Zelim imati dvije noge i biti pravo ljudsko biée! Druga Zelja: htjela bih Zivjeti Sto dalje od mora kako ne bih poZeljela ponovno Zivjeti na morskome dnu! I moja posljednja Zelja: neka me ve-ve Jjudi jednako vole, kao Sto me vole i ove morske Zivo- tinjel« »Zelje su ti ispunjene. Trebala si pozeljeti zdravlje. Zdravije je najveée dobro na zemIji! Ali, ipak ti Zelim mnogo sreée! Budi dobar éovjek, kao &to si bila i dobra morska vila!« Glasnik je zatim nestao. djednom se zaéula straSna galama, zujanje i huéa- Mnje, siktanje i tutnjava. Potpuno se smraéilo. Mor- ska vila nije se ni pozdravila s morskim Zivotinjama, veé je sjedila u mfaloj kuéici na rubu nekoga grada. »Kako je ovdje sve lijepe!« povikala je. »I kako mi se Zelja brzo ispunila. Lijepo je biti ljudsko bicel« Bila je vrlo pametna pa je brzo nautila obigaje ljudi. Usko- ro joj se ispunila i treéa Zelja. Svi su voljeli lijepu dje- vojku a prijatelji su je svaki dan posjedivali. Jedne veteri morska vila osjeti jake bolove. Zabolio ju je zub. Nikada prije nije ju nigta boljelo. Bila je : »Oh, da sam barem ostala morska vila! Jao, jao! Lijepo je biti ljudsko biée, ali samo ako si zdrav. Jao, jao! Oh, da sam barem joS u moru! Da sam barem idalje morska vila!« Zaspala je, potpuno iscrpljena. iedecega su jutra bolovi n povijedala svojoj prijateljici Kristini kako ju je prosle veéeri bolio zub. »Moraé i¢i zubaru! I ako te da- nas vise ne boli zub, mora8 i¢i. Inage ée te poslije jo8 vi8e boljeti«, rekla joj je Kristina. »Sto?! Moram iéi zu- baru?! To se ne bih nikada usudila!« odgovorila je mor- ska vila, blijeda od straha. Osim toga, uopée ne znam kako je to kod zubara.« Naravno da o tome nije znala nista jer kao morska vila nikada nije morala iéi zubaru. tali. Morska je vila pri- * »Znaé li Sto? Igrat éemo se zubara!« predlozi joj Kri- stina. »Tako ée8 ste¢i predodzbu o tome Sto zubar radi i neéeS se vise toliko bojati. Kada %ovjek nesto upozna, onda mu to vise nije tako stra’no. Dakle, igrat éemo se kao da smo doista kod zubaral« »Ja se veé bojim i kad pomislim da moram ii k zu- baru. JoS kad se sjetim kako moram sjediti u onoj sto- lici i otvoriti usta... Oh, ne, oh ne! Zelim se vratiti u more! Oh, da sam barem ostala i dalje morska vila!« »Bag si kukaviea! Pa i ja sam malo uzbudena kad moram iéi k zubaru. Totno je da to nije ba’ ugodno, ali nije ni tako stragno da se moras toliko bojati. Dodi, sada éemo se igrati zubara! Sjedni u ovaj udobni na- slonjaé i misli na ne&to lijepo. Na primjer, na neku igru koja ti se ini posebno veselom ili na ljude koje voli8.« — »Da, to mi se svida! Razmigljat éu o veselim stvarima«, radovala se morska vila. »Tako, sada zami- sli da smo krenuli k zubaru. Ako se boji8, pogledaj me i odmah poéni misliti na vesele stvari.« —»Brre, stresla se morska vila, »ta mi se zamisao uopée ne svida!« Pri- jateljica se smijala: »Naviknut éeS se na to. Dodi, pokuat éemo jo3 jednom!« Morskoj vili sada vige nije bilo tako te3ko pri pomisli na zubara. A tre¢i put vise se nije gotovo uopée bojala. Nije joj bilo te’ko razmialjati ni o tome kako zvoni na vratima kod zubara, kako ulazi u éekaonicu, zatim u ordinaciju, i kako sjeda u zubarsku stolicu. »Sada otvori usta. Ja éu oponagati zvuk buiilice.« — »Jao!« povikala je morska vila i u velikom strahu Sirom otvorila oi. »Zamisli da je to zujanje roja muha ili zvuk motorkotaéa. Tada vise neée djelovati tako neugodno. Dakle, evo dolaze muhe! Bravo, odliéno si se drzala!«od Morskoj je sireni ta smijena igra ipak bila malo neobigna. Ali kad su je nekoliko puta ponovile, pomi- sao na to kako u ustima ima motorkotaé uéinila joj se gotovo veselom. »Tako, nastavimo s nagom igrom«, rekla je Kristina. »Jasno je da te kod zubara moze malo boljeti. Ali zu- bobolja koju si juéer osjetila, mnogo je gora od toga. Sada motorkotaé bruji oko tvojega zuba. Samo jo malo i gotovo. Bravo! Bravo! Ti si vrlo hrabra! Znas li Sto? Danas poslije podne ja moram i¢i k zubaru. MoZe8 poi sa mnom pa ée8 vidjeti kako to izgleda.« tT su obje prijateljice otile k zubaru. Pomoénica je otvorila vrata i upitala ih za imena. Potom su sjele u Sekaonicu. Morska je vila sve dobro razgledala i pomislila: »Gudno, uopée nije tako stragno! Tu éak ima i Sarenih éasopisa.< Uzela je jedan éasopis i gle- dala zanimljive slike. Sasvim je zaboravila da se na- lazi kod zubara. Vrata su se otvorila i lijeénica je pozvala njezinu prijateljicu. Kristina je zamolila zubaricu da dopusti i morskoj vili uéi u ordinaciju. Bilo je tamo mnogo na- prava, a u sredini se nalazio zubarski naslonjaé. Pri- jateljica je sjela i otvorila usta. Lijeénica je kucnula 0 svaki ub. »Evo jednoga zlodinca!« nagalila se i uzela busilicu u ruku. Pomosnica je stavila Kristini u usta neku zakrivijenu cijev. »To je erpka za slines, objasnila je morskoj vili. Zvuk buéilice bio je doista neugodan. Ali tada je morska vila pomislila na njihovu igru i na- smijeSila se. Kristina je, doduSe, malo iskrivila lice dok joj je lijeénica popravijala zub, ali sve je ipak bilo gotovo prije nego Sto ju je moglo stvarno zaboljeti. te Lijeénica joj je stavila u zub neku srebrnastosivu tvar. »Isperi i nemoj jesti dva satals, rekla je lijetnica. »Doista je bilo brzo gotovo!« uzdahnula je Kristina s olakSanjem. »Nije ba3 veselo kod zubara, ali ipak nema razloga za strah.« — »Ipak, prije nego sto ja bu- dem igla zubaru, htjela bih kod kuée jo8 jednom odi- grati naSu igruc, rekla je morska vila. kad je doista isla zubaru, stalno je mislila na nji- hovu igru te zamiiljala vesele stvari. Nije joj bilo teSko biti hrabra. Buduéi da je vise nije bolio zub, morska je vila opet bila sretna Sto je ljudsko biée. Sto 0 tome trebaju znati roditelji naprijed mozete sprijetiti pojavu straha od U ijetnika tako da dijete vodite sa sobom na uobigajene preglede (ne vodite ga ako se radi o nekom bolnom postupku). Dijete se mora naviknuti na odla- zak lijeéniku prije nego Sto ga i samo mora posietiti. Tako éete djetetu pokazati da to, doduie, nije bas ugodno, ali je posve normalna stvar i pripada u sva- kodnevni Zivot. Ako je dijete samo malo uplageno i ako strah od zubara nije jo8 tako izrazen, ne smijete uéini- ti pogresku da ga neprestano smirujete i tjeXite jer éete ga tako samp uznemiriti. Dijete ée intuitivno za- kljuéiti da je odlazak zubaru i odraslima neéto vrlo neugodno pa ée se veé unaprijed bojati. Razgovarajte s njime mirno i otvoreno dim zamijetite prve znakove straha: »Ima% pravo, nije ugodno ii zubaru. Ako seBaa *& malo bojimo, nismo zato kukavice. Bit éu u tvojoj bli- zini i gledat éemo se u odi. To pomaze! Kada sve bude proglo — a vidjet ée8 da to ide brie nego &to si mislio = poéi éemo zajedno potraziti nekakyo iznenadenje.« Djetetov strah prihvatite kao datost, ali ga ne pre- cjenjujte. Pruzite djetetu podrsku i navedite ga da raz- milja 0 ugodnim stvarima. Ako je strah veé jaée izrazen (zbog logeg iskustva ili ako je rijeé o posebno pladljivom djetetu), njegovo ée svladavanje zahtijevati vise vremena i strplienja. Dijete se manje Voji onoga Sto mu je veé poznato. »Igza zubara« temelji se upravo na tome navelu. Postupnim upoznavanjem odredenih situacija u stanju opusteno- sti dijete uéi kako ée svladati strah. Ukupno vrijeme provedeno kod zubara treba razdijeliti na male kora- ke, kao kad se u nekom filmu prave stanke nakon sva- koga prizora. Potinje se korakom koji je najjednostav- niji i najlak8i. Moglo bi to biti, na primjer, odijevanje. Dijete zamislja kako se odijeva jer mora iéi k zubaru. Ako to ne izaziva nikakav strah, treba igru ponoviti jo% dvaput, a zatim prijeéi na sljedeéi, malo tezi korak. Na taj se nagin svladava jedan stupanj za drugim, a dijete se za svaki napredak pohvaljuje kako bi mu se iskazala potpora i kako bi ga se potaklo na daljnje uvjeZbavanje. Na posljednjem stupnju vjezbe dij vodi k zubaru, ali samo kao pratnja drugoj osobi. Stra- ha u tom trenutku vise ne bi trebalo biti Ako je vaie dijete presporo MALA SUNGEVA ZRAKA arija je Ijupko i uljudno dijete. Majka bis njom bila M potpuno zadovoljna kad ona ne bi bila tako spora. »Marija, dodi, odjeni se!« majka je nestrpljivo zove. »Moramo iéi.« Marija polako ustaje. Na putu do dnev- ne sobe sjeti se jo’ nekih stvari. Primjerice, da bi mo- gla ponijeti neku igraéku ili lutku. »Ali, koju? Lutku Suzi ili Pospanka? Ne, najbolje bi bilo ponijeti éupa- voga psa. Ili ipak ne? Mozda maloga majmunéiéa? Ti autié? Mogla bih ga staviti u déep!« »Marija, pozuri se!« opominje je majka. Marija se odluéuje za kovéeg s lutkama. »Sada se konaéno od- jeni! Zasto si uvijek tako spora2« majka je veé ne- strpljiva, Odijevanje ne prolazi bez stalnoga majéinog opo- minjanja. Buduéi da joj se veoma Zuri, ona gubi strpljenje i sama odijeva Mariju. »Ne mozed se ni od- jenuti samal« kaye ljutito. Iako Mariji smeta Sto joj se majka ljuti, ipak voli Sto je ona odijeva Za ruékom nije nista drukéije. »Marija, jedi ine gle- daj uokolo! Ne mljackaj, nego jedi pristojno! Ne budi uvijek tako spora! Mi smo svi veé odavno zavréili s jelom, jo8 samo tebe éekamo. I meso ti se veé potpuno ohladilo samo zato &to si tako spora«, prigovara majkaa i Zurno joj gura u usta posljednji zalogaj. »Tako velika djevojtica, a mama je mora hraniti, jednako kao i nje- zinu malu sestru!« ruga joj se otac. Ali Mariji i nije tako loge Sto ne mora uvijek biti velika i Sto je hrane kao malu bebu. Jee, dana Marija ode u park. Sjedne na klupu i pogleda prema suncu. U tom trenutku sunce joj podalje jednu od bezbroj svojih zraka. Zraka joj se smjesti toéno naenos. »Ciha! Sto me to Skaklja?« éudi se Marija. Iznenada zatuje njegan glasié: »Ja sam mala sunéeva zraka i htjela bih se igrati s tobom.« — »Lijepo«, kaze Marija, vali... ciha ... nemoj tako skakutati po mojem nosu, vrlo sam Skakljiva!« »Dodi, skakat éemo po livadi! Tréi za mnom!« povite mala sunéeva zraka i s Marijina nosa skoti na grm jorgovana. S jorgovana na tratingicu, s tratingice na kesten, s jedne grane na drugu. Mariji nije lako sli- jediti zraku jer je ova brzo skakutala. Igra je vrlo ve- sela i one uopée ne primje¢uju da vrijeme brzo prolazi. »Moramo prekinuti igru. Moram se vratiti suncus, Zalosno izgovori mala zraka. »Ah, molim te, ostani jo malo sa mnom!« moli je Marija. »Pogledaj, tamo sjedi dosadni Tomica. Poskakljaj ga jednom!« Mala zraka skoti s Tomitina nosa na njegovo uho, zatim na lice i na kraju opet na nos. Tomica pomisli kako je to neka drska muha i udari se rukom po nosu. »Jaol« poviée, a Marija se potne smijati. Dok mala zraka i Marija zbijaju Sale, sunce nestane iza kuéa i pojavi se mijesec. ~a * »Oh, stra8no!« poviée mala zraka. »Sada se vise ne mogu vratiti suncu. Sto da radim? Gdje éu ostati? »Ne brini!« kaze joj Marija. »Poéi ée sa mnom mojoj kuéi!« Marijina majka veé se zabrinula. Kada se Marija konaéno vratila kuéi, majka ju je izgrdila. Mala sunéeva zraka neprimjetno se uSuljala u Marijinu sobu. Nitko je ne smije vidjeti. geri Marija bila posebno brza kako bi Sto prije sa svojom prijateljicom, malom sunéevom. zrakom. Majka je pomislila kako je peée savjest Sto je zakasnila pa se zato tako Zuri. Kada je Marija konaéno doila u svoju sobu, veoma se zaprepastila: »Sto se to dogodilo?! Moj novi jastuk s lijepim cvjetnim uzorkom ima veliku, ruZnu mrlju. I ovdje! Medvyjediéevo krzno posve je spaljeno! Mala kada za lutku gotovo se otopila! Knjiga bajki je izgor- jelal« Mala sunéeva zraka izade iz svojega skrovi8ta, i to veoma poti&tena: »Oprosti, molim te! Kada se duze zadrzim na nekome mjestu, ono se prvo zagrije, a za- tim postaje sve toplije da bi na kraju bilo sasvim vruce. I tako se moze dogoditi da negto spalim. U par- ku sam previge skakaia pa sam sada umorna. Moram se odmoriti. Ali, gdje? Ah, ne Zelim vise ostati ovdje! Jo’ nikada nisam toliko dangubila. Nisam se smjela tako dugo igrati s tobom! Zelim iéi kuéi! Zelim se vra- titi suncu i ostalim zrakama!« Mala je zraka gorko za- plakala. Marija se sazZalila i osjeéala se krivom. Odjednom se dosjetila: »Peéf Da, u peéi mozeS spavati bez bojazni da ¢e§ napraviti nekakvu Stetu!« — »Sto?! Ja moram uéi u tu mragnu peé?!« poviée mala sunteva zraka zdvojno.a »Molim te, moras to uéiniti! Ostani samo jednu noé ovdje! Sutra ée3 na vrijeme otiéi u park i pridruziti se ostalim sunéevim zrakama. Brzo udi unutra!« za- molila ju je Marija. Tako je i bilo. utradan, kada se Marija probudila, mala je sunéeva Sm veé oti8la. Pozurila je s umivanjem, odijeva- njem i doruékom. Bojala se da ée majka zamijetiti pre- gorena mjesta. Majka je pak toliko bila iznenadena Marijinom brzinom da se uopée nije obazirala ni na Sto drugo. Mafija je bila zadovoljna. Zaboravila je svo- je brige i osjeéala se sretnom sto ju je majka toliko hvalila. Gotovo je zaboravila malu sunéevu zraku, ali kada je isla u Skolu i prolazila pokraj parka, mala se sunéeva zraka odjednom pojavila: »Dajem ti ovaj dar kako se ne bi ljutila na mene Sto sam napravila Stetu ut tvojoj sobi i Zelim da se uvi- jek sjeéa nagih dozivijaja. Taj ée ti dar pomoti da vise nikada ne gubi8 vrijeme. To je sat od sunéevih zraka. Samo ga ti mozeS vidjeti, a za ostale je ljude nevidljiv. Svaki put kada se pozuri8, sat ée zatreperiti, a kada neki posae brzo zavrai’, sat Ge zasjati i njezno zazvo- niti, A sada svako dobro i do videnja! Moram iéi dalje!« »Do videnja, draga mala sunéeva zrako!« povikala je Marija. »Mnogo ti hvala! Uvjerena sam da ée mi tvoj ‘sat _pomoéi« Jo8 je dugo Marija mahala maloj sunéevoj zraci. Za- tim potréi u Skolu. Ovaj put ne Jeli zakasniti, arija hoGe vidjeti kod kuée kako taj sat radi. Za jruékom je dobro sazvakala prvi zalogaj i brzo ga progutala, a potom je odmah stavila u usta drugi. Oe I doista, sat je zatreperio. Marija je bila zavrsila s jelom gotovo u istom trenutku kada i roditelji. Sat je ijetlio i odsvirao lijepu pjesmu. Marija je bila odusevijena. Roditelji nisu zamijetili nevidljivi sat, ali su bili ra- dosni Sto Marija nije vise tako spora kao prije. Naveéer, kao i obiéno, majka je htjela Mariju opo- menuti da se pozuri i da konaéno ode na spavanje. »Gdje je Marija? upita ona zaprepasteno. »Ovdje sam!« poviée Marija veselo. ~Lezim veé u krevetu!« »Sto?! Kako si ti postala dobra djevojtical« éude se roditelji. »Danas nam je ostalo dovoljno vremena za ditanje jedne posebno dugatke priée. Marija je sretna. Cvrsto pritisne sunéani sat na svoje grudi i u mislima jo3 jednom zahvali maloj sunéevoj zraci na lijepome daru. Sto o tome trebaju znati roditelji akvo ponaganje, koje roditeljima ide osobito na Tie, djeca pokazuju veéinom u treéoj godini Zivota. Djevje misli tada jo8 nisu tako prilagodljive pa ono ne moze brzo mijenjati njihov sadrZaj niti moze brzo pre- laziti s jedne radnje na drugu. ‘Ako roditelji ne reagiraju na odgovarajuéi natin na ponaganje koje je normalno za taj stupanj djetetova razvoja, ono ée se naviknuti na gubljenje vremena. Preopteretit ée ga budu li zahtijevali da prekine ono Sto u tom trenutku radi i usredotodi se na Zelju odra- slih. Dijete u tom razvojnom razdoblju reagira sporo— i roditelji mogu napraviti sljedeéu gre’ku: prigovaraju djetetu, kritiziraju ga zbog sporosti, zele ga potaknuti da se poZuri. Mnogi roditelji podlijeZu zabludi da ée tako promijeniti neZeljeno ponaSanje djeteta. Zapravo, oni postizu nesto posve suprotno. Ali najveéa je po- greska kada djetetu oduzimaju svaku aktivnost zato Sto su uzrujani i nestrpljivi. Kritike poput »Ne zna& se sama ni odjenuti!« ili »Moramo te éak i hraniti, a veé si velika djevojtica!« potpuno su beskorisne jer se dijete zapravo nagraduje time Sto ga roditelji hrane ili odijevaju. * Program za otklanjanje sporosti kod djece potinje analizom »stanja jest«: + Koliko je vremena potrebno djetetu u normalnim uyjetima za odredene radnje, kao Sto su hranjenje ili odijevanje? 4 Na koji se nagin ispoljava sporost (ustaje li dijete tijekorn jela, ogledava li se, bavi li se drugim stvari- ma...)? xx Kako reagirate na to ponasanje (opomenama, do- bronamjernim primjedbarna, kritikom, pruzanjem pomoéi...)? Sada se utvrduje »stanje treba«, toto se odreduje pozeljno ponaganje, pri emu se moraju uzeti u obzir djetetove sposobnosti i moguénosti. U naxem progra- mu dijete se vodi korak po korak od »stanja jest« do »stanja trebas. Prije svakega koraka dijete treba znati sve o tome. Sam se program objagnjava kao igra, a dijete se mo- tivira za sudjelovanje u njoj Prvi korak vjeZbe mogao bi izgledati ovako: s pomoéu sata za mjerenje kratkih vremenskih razmaka we A ili s pomoéu pjeséanoga sata pokazemo djetetu kolike mu vremena treba da u sadagnjem stanju, dakle u nstanju jest, izvr8i neku radnju: »Gledaj, trebalo ti je toliko vremena! Ja sam doista znatiZeljna hoéed li, uz nagu pomoé, uspjeti biti gotov prije nego Sto sat za- zvoni. Ima§ dovoljno vremena, mora’ biti samo malo brdi, ne treba’ se Zuriti! Ja cu u meduvremenu sve promatrati i re¢i éu »Bravol« kada god vidim da na- preduje’. Ako nigta ne napravi8, neéu uopée gledati u tebe niti éu ti-i8ta govoriti. Veé se radujem nagoj igri i uvjerena sam da ée nam biti zabavno te da u te moéi viSe puta pohvaliti. Postupit éemo isto kao Sto je to u prigi: moje rijeti Bravo! zamijenit ée svjetlucanje sunéanoga sata.« Za sliedeéi korak (sat se namjesti na kraée vremen- ske razmake) daju se sligne upute. Vremenske tazma- ke smanjujte za nekoliko minuta nakon svakoga uspje&no svladanoga koraka, sve dotle dok dijete ne postigne ono vrijeme koje ste postavili kao cilj. Svaki uspieh treba pohvaliti na odgovarajuéi naéin (sporost ne zasluzuje nikakvu pozornost!). Nakon okonéanja svake radnje jasno pokazite djetetu svoju radost zbog njegova uspjeha. Program treba provoditi sve dok se dijete ne odvikne sporosti.* ‘Ako je vase dijete neuredno VERICA U ZEMLJI NEREDA guivani kapwttié lezi na naslonjaéu, vre¢ica s odjeéom za tjelovjezbu na podu, cipele su razbacane u predsoblju, igratke dijelom u krevetu, dijelom u dnevnoj sobi, pa Zak i u kuhinji. »Napravi konaéno red!« nareduje joj majka uzruja- no. »Sve pospremi! Veé se spotiéemo o stvari koje si posvuda razbacala! Ja imam i onako previge posla. Ne moze to tako dalje. Koliko ti puta’to moram reéi? Imaj obzira prema menil« Verica ne razumije Sto joj majka govori. Za nju je spremanje glupo i nepotrebno. »Zasto pospremati stva- ri kada éu ih ionako mozda veé uskoro trebati? To nije nimalo zabavno!« pomisli ona zlovoljno. »Ja nemam volje za spremanje. Ima mnogo vaznijih stvari koje treba uéiniti. Ne Zelim biti uredna!« Kada majka vise ne moze izdrZati, sama pospremi Veriéine igratke. jednoga se dana, a Verica je opet odbila pospremiti, dogodilo neSto éudno. Verica odjednom zaéuje nekakav smijeh. »Hi — hi — hi! Ovdje netko razmiglja kao mi! Ti nam odgovarai! Dodi sa mnom u Zemlju nereda gdje je sve neurednox, zadovoljno poviée mali raSéupani prijavko. »Prijavei su najneuredniji stanovnici na svijetu. Oni Zive u Zemlji mnereda koja je tako dobro skrivena da do nje ne moze doéi ni vlak, ni brod, pa éak ni zrakoplov!« Prljavkov je prijedlog Vericu veoma zainteresirao. »Doista? Povest ée$ me u zemlju nereda? Je li istina da se tamo ne mora odrzavati red, da se ne mora po- spremati i da se sve moze ostaviti gdje se Zeli?« — »Na- ravnol« odgovori Prijavko ponosno. »Dodi sa mnom pa Ge3 sama vidjeti!« Verica ne razmiilja dugo, veoma je znatiZeljna i Zeli Sto prije upoznati Zemlju nereda. Brée od vjetra odletjeli su u tu zemlju prijavaca. Zemlji nereda nema evijeéa na livadama, nema ‘djegjih igrali8ta, nema prometnih znakova. Na travnjacima se nalaze samo prazne limenke, a umjesto djegjih igralista mogu se vidjeti prijave hrpe zemlje i slomljene igraéke. Prometni znakovi i onako nisu po- trebni jer automobili voze uzduzZ i poprijeko. »Hoplat« povige prijavko. »Pazi! Moras gledati kuda hoda¥.« Verica ugieda nasred ploénika stare, odbatene stvari. Ljudima te stvari vise nisu potrebne pa su ih ostavili na ploéniku. Jednostavno ih ostavljaju bilo gdje. »Evo, to je moj stans, kaze Prijavko. Verica ude u kuéu i — bum — odjednom padne na nos: »Jao! Sto je to bilo?« Spotaknula se o lonac s graskom koji je stajao na stubama. GraSak se otkotrlja toéno pred Prijavkove noge. On stane na graSak i zgazi ga. »Nije vazno«, kage, »jest emo kaiu od graska. Pomozi mi, molim te, i donesi tanjure iz. kuhinje.« Verica otvori kuhinjski or- mar, ali umjesto tanjura tamo je otkrila jednu smedu cipelu, donje rublje, praznu kutiju od zubne paste i maloga pliSanog medvjediéa s otkinutom glavom.od »Foj! Kakaw stragan nered!« pomisli Verica. Ali, kako ni sama ne voli spremati, radije nese nista reéi pa nastavi traditi tanjure. Konaéno! U kadi su dva neoprana tanjura pokraj karata za igru, zguZvanih biljeZnica i nekoliko autiéa. »Ja tako ne mogu jesti. ‘Muka mi je od ovoga nereda!« Brzo isprazni kadu, ope- re tanjure i — kamo da ih stavi? Stol je pun Sarenih olovaka, papira, omota od guma za Zvakanje, a na ne- kim dijelovima slagalice zalijepljeni su bomboni koje je veé netko kuao. Bez suviSnoga razmisljanja, Verica je pospremila i stol. »Hej! Sto radi8 tu? Zar ne zna& da se u Zemlji ne- reda ne treba spremati? Mislio sam da ée ti se to svid- jeti jer i sama ne voli to raditi«, rekao je Prijavko zaéudeno. Verica primijeti zbunjeno: »To je totno. Ali takav mi se nered ne svida! Moji roditelji uvijek sve lijepo pospremaju, samo ja ne ostavljam stvari na nji- hovu mjestu. NajéeS¢e to roditelji naprave umjesto mene. Meni je to mrsko. Ali kod tebe se niSta ne moze naéi zbog velikoga nereda i sve je uZasno prijavo.« — »Besmislica!« ljuti se Prijavko. »Glupo je pospremati stvari. Vrijeme se moze provesti na mnogo zanimljiviji naéin. Sada Gemo na brzinu jesti, a onda éemo se konaéno igrati!« Verica je uskoro zaboravila svoju novosteéenu Iju- bav prema urednosti. »Da, ima’ pravo. Neéemo nepo- trebno troSiti vrijeme na spremanje. Kako éemo se igrati?« ~»Ja imam mnogo kuéa za lutke. Mo%emo na- praviti grad i ulice po kojima ée voziti moji autiéi«, predlozi joj Prijavko. »Ali gdje su te kuéice? Verice, dodi, pomozi mi potraziti ku¢ice!« Zaviruju u ormar, u svaku ladicu, podvlaée se pod krevet, trae u pro- storiji za odlaganje stvari, ali osim nekoliko dijelova ok slagalice, nekoliko lego-kockica, istrgnutih stranica neke knjige bajki i nekoliko kotaéa razliéitih auti¢a nisu nadli nigta. »Hej! Nagao sam smedu cipelu, ovdje w krevetus, raduje se Prijavko. Verica dodaje srdito: »Druga je ci- pela u kuhinjskom ormaru. Ali gdje su kuéice za lut- ke? Kako se uopée moze nesto naéi u takvor neredu?« Nakon dugoga, bezuspjeSnog trazenja, Verica se umorila i izgubila volju za igru. Kada je htjela leéi na krevet, odmah je iskodila iz. njega. »Jao! Nesto me ubo- Jol« Prijavko pogleda u krevet i izvuée iz njega vilicu. Verica je neraspolozena i uzrujano razmiilja: »Iako se ovdje ne treba spremati, Sto to vrijedi kad se unatoé tome nema vremena za igru jer se ne mogu naéi stva- ri, Takav nered nije udoban. Ili se Govjek spotakne 0 ne&to ili ga u krevetu ubode vilica. To mi se ni naj- manje ne svida! Sto bih mogla uéiniti da mi pospre- manje bude malo zabavnije a da, ipak, ne izgubim mnogo vremena na to?« S tim je mislima Verica za- spala na prijavom i neurednom krevetu. Ijedeéega se dana Verica odjednom dosjeti: »Probudi e, Prijavko! Znam kako se mozemo igrati i istovre- meno pospremati!« Prljavko se pokrio stolnjakom jer nije mogao prona¢i pokrivat. Pulover mu je posluzio kao jastuk. Nije se naspavao pa gunda: »Pusti me da spavam! U Zemlji nereda nema nikakvoga posprema- nja. To i ti znai.« ~ »Dodi, ustani!« moli ga Verica, »Igrat éemo se pospremanja!« Prijavku je za oflijevanje potrebno mnogo vremena jer se svaki dio njegove odjeée nalazi u drugom dijelu stana. Verica je veé nestrpljiva: »Vidi8 li koliko vre- mena gubi§ jer u tom neredu ne moze§ prona¢i ono* Sto ti je u odredenom trenutku potrebno. Nikada se neéemo moéi pogeti igrati u takvom neredu! Moram priznati da mi se Zemlja nereda uopée ne svida. Ruina je, neudobna i vrlo dosadna!« Prijavko je malo uvrijeden, ali prignaje da je Verica u pravu. On se, doduge, veé navikao na nered, ali uvida da se gotovo nikada ne mote igrati jer su mu igraéke ili pokidane ili ih ne moze naéi. »Dobro, pri- stajem, moZe8 mi pokazati tu svoju igrul« Verica se raduje Sto je Prijavko pristao igrati se s njom. »Dakle, igta ide ovako! Svatko od nas skuplija stvari koje su razbacane po sobi. Sve stavljamo na jed- no mjesto, u kut. Ti potinje8 prvi polako brojiti od je- dan do dvadeset. Za to vrijeme ja moram brzo Sto vise stvari s hrpe staviti na njihova mjesta. Nakon toga ja brojim od jedan do dvadeset, a ti slaze8 stvari. Po- bjednik je onaj tko sloZi vise stvari.« Prijavku se svida ta zamisao: »To je prava natje- cateljska igra! Dobro, slazem se! Dakle, prvo éemo sta- viti sve na jednu hrpu, Priprema! Pozor! Sad'« Prijav- ko i Verica jure po staau i u trenu je hrpa gotova. Cak su pritom pronagli i kuéu za lutke. A tada je dogao na red drugi dio igre. Prijavko potinje brojiti: »Jedan, dva, tri, ...« Verica bi htjela pobijediti pa se Zuri kako bi Sto vise stvari stavila na njihovo mjesto. Hrpa se veé vidljivo smanjila kad je Prijavko po- vikao »Dvadeset!«. Zamijenili su uloge, ali on je sporiji od Verice. Verica je pobijedila! »Bravo! Uopée nisam znao da pospremanje moze biti tako zabavno. Ali sljedeéi éu put ja pobijediti. To je doista bilo brzo gotovo. Sada imamo jo3 dovolino oe vremena za ostale igre«, zadovoljno ée Prijavko. »Igraj- mo se s kuéama za lutke i s ulicama, kao Sto si juéer predlozio. Sada znamo gdje ih mozemo naéi. Mozemo poteti odmah«, Verica ohrabruje Prijavka. Igraju se veselo. Poslije igre stavljaju stvari natrag na njihova mjesta. »Stvari su tako na sigurnome mjestu i ne mogu se ni izgubiti ni pokidati. Osim toga, ako se su- tra Zelimo igrati nekako drukéije, oné nam ne¢e sme- tati«, kaze Verica. S vremena na vrijeme ponovno zaborave pospremiti neke stvari. Tada opet igraju svoju igru pospremanja i sve je u redu. »Jo8 se nikada nisam mogao toliko igrati u Zemlji nereda. Ipak je ljepSe kada je sve ured- no. Jedinstveno! Ne bih to nikada pomisliol!« éudi se Prijavko. rica se mora vratiti svojim roditeljima. Sretna je Sto moze ati¢i iz prijave Zemlje nereda. DoSavai kuéi, raduje se Sto vidi lijepo uredene travnjake pune evijeéa, bez praznih limenki. Na djegjim igralistima nalaze se lijepe Ijuljatke i klizalice, a nigdje nema slomljenih igraéaka. Na plotnicima ne mora paziti jer nema nikakve starudije o koju bi se mogla spotaknuti Kada se na semaforu upali zeleno svjetlo, ona potpuno sigurno moze prije¢i preko ceste. »Kako je sve jedno- stavno kada vlada red! Na to prije nisam mislila!« za- dovoljno zakljuéi Verica. Kod kuée je tako udobno. Jedinstveno! Verica se od- jednom osjeéa izvrsno u tom urednom stanu. Rodite- Ijima pripovijeda kako je Zemlja nereda ruzna te kako su se ona i Prijavko igrali »I mi se katkada mozemo tako igrati. Tvoja nam se zamisao svida!« kazu roditelji. »Naravno, ima stvari* koje ne treba pospremiti odmah, istoga trena. Pretje- rani red moze éesto biti dosadan. Ali, kada bismo sve stvari ostavljali po cjjelom stanu, vrlo brzo postali bi- smo Prijavei. Sama si iskusila kako nered mote biti neugodan. Dakie, ponekad Cemo'na veéer igrati igru pospremanja. Slaze& li se?« »Izvrsno!« povite Verica. »Kakvu éu nagradu dobiti ako pobijedim?« Roditelji se smijee: »Ako se svi za- Jedniéki potrudimo odréavati red, uStedjet cemo mno- go vremena. Prije, svega, majka neée morati za nama spremati. Kako bi bilo da ti progitamo neku pritu? Hoée li ti se svidati ta nagrada?« »Naravnol« veseli se Verica. »Znam da éu éesto biti pobjednik jer ée moja soba uvijek biti uredna i nigta vise neéu ostaviti razbacano. Oh kada pomislim na Zemlju nereda, smudi mi se! Ne smijemo biti Prljaveil« Sto o tome trebaju znati roditelji jecu uistinu ne privlati pospremanje i ona ga ne ‘smatraju necim Sto je samo po sebi razumljivo. Mnogi roditelji grijeSe kada, posto su dijete nepresta- no opominjali da pokupe razbacane stvari, sami obave taj posao. Umjesto toga, trebali biste pokuSati posti¢i da red postane privlaéan djetetu. Vi mu morate biti uzor! To vam sigurno neée uspjeti ako ste i sami po- malo neuredni ili ako pretjeranom urednoséu kod dje- teta izazovete prosvjedno ponasanje. Igra koja se spominje u priti ima zadaéu pokazati djetetu smisao urednosti i potaknuti-ga na spremanje. Dijete ée istodobno naukiti kako se red najbolje odr- * Zava i gdje se trebaju staviti pojedine stvari. U po- éetku Cote vi odredivati pravila igre, a poslije dijete moze to raditi i samo. U svakom sluéaju, morate pro- matrati dijete kako biste ga na odgovarajuéi natin mo- gli pohvaliti svaki put kada pokaze napredak. Na primjer, ovako: »Bravo! To sada izgleda mnogo ljep3e! Kada ponovno dodem pogledati Sto radi3, sigurno éu se iznenaditi kako si lijepo pospremila. Veé sam sada nestrpljival« Kada dijete zavrdi, morate joS jednom iskazati svoju radost: »Doista si mi mnogo pomogla! Veselim se Sto mi moje dijete moze toliko pomoéi. Sada imam mnogo manje posla jer ne moram vie pospremati za tobom. Brzo si zavréila pa imamo vremena za nekoliko ugod- nih trenutaka. Hoéeé li da ti nesto titam?« Ovu igru ne provodite duze od nekoliko dana jer ée ubrzo postati dosadna i izguhiti na privlaénosti. Dijete treba nauéiti da samostalno dovodi svoje stvari u red. Najbolje ée biti da se opet posluzite igrom. Dijete bi trebalo pospremati bez vaSega znanja i iznenaditi vas. Obeéajte mu da éete mu za nagradu smisliti nekakvo iznenadenje. Ako se dijete navikne na to, iznenadenja mu priredujte u nepravilnim vremenskim razmacima, vi8e kao sluéajno. Naravno da ¢e dijete povremeno iz- gubiti volju za pospremanjem i kada mu je ono veé preglo u naviku —jednako kao Sto se to dogada i nama odraslima. U takvim sluéajevima pokazite razumije- vanje i motivirajte dijete: »Znam da nije uvijek zabav- no pespremati. I meni je katkada dosadno. Ni ja ne- mam uvijek volje da to radim, teSko se prisilim na to. Zna Sto, dok ja glatam, ti spremaj! Tako Gemo brzo zavrSiti pospremanje koje nam se bai ne mili. Poslijecg toga zajedno éemo uiivati Sto smo obavite taj neugod- ni posao.« S pomoéu igre postici éemo da spremanje prijede djetetu u naviku. Kada dijete ne&to propusti, ne smi- jete prijeéi preko toga, ali morate pokazati da imate razumijevanja za njegov postupak. x Ako vase dijete laze TORANJ ISTINE tarina i Suzana su blizanke, Rodene su isti dan, imaju iste roditelje, stanuju u istoj kuéi i idu u isti razred. Imaju istu boju kose i otiju, jednake su visine, ali su u biti posve razlitite. Katarina je vrlo stidljiva, a Suzana, naprotiy, Zeli uvijek biti u sredistu pozor- nosti, Katarina lako zaplaée i boji se da je netko neée opomenuti ili éak ukoriti. Suzani ni&ta ne znaéi ako joj netke nesto predbaci. Ipak imaju neSto zajednitko: obje djevojtice lazu! Ali, buduéi da su inaée sasvim razligite, svaka od njih lave iz drugih razloga. Katarina laze zbog straha, Ako, na primjer, uéiteljica napise u Katarininu biljeZnicu da Katarina nije bila na nastavi, ona ée kod kuée reéi da je izgubila bilje#nicu, Ako nesto pokida pa se majka ljuti i pita tko je to uéinio, Katarina ée sigurno re¢i da nema pojma. Katarina je veé imala uspjeha u takvim stvari- ma, ali su je nekoliko puta ipak uhvatili u lazi. Tada je plakala i za kaznu nije smjela gledati televiziju. Nasuprot tome, Suzana Zeli uvijek biti u sredistu. Misli da ée joj to uspjeti tako Sto pred ostalim uéeni- cima izmidlja neka junatka djela. Primjerice, pripovi- jeda kako se neko drvo srusilo i postojala je opasnost da padne na drvenu kolibu, ali ga je ona zaustavila~ yo a i pridrZavala ga sve dok nisu dosli ljudi i uévrstili ga 5 pomoéu konopaca. Ukuéani iz drvene kolibe darovali su joj u znak zahvalnosti malu srnu. Na Zalost, nije ju ‘smjela ponijeti. Suzana zatim pripovijeda kako moze skoéiti s desetometarske skakaonice, kako su joj djetje emisije glupe pa gleda noéni program i kako smije gledati sve Sto je zanima. Katarina je, sreéom, stidljiva. Inaée bi mogla reéi ostalim uéenicima da Suzana laze. Neke su uéenice i tako jo8 prije shvatile da Suzana izmilja. To im je sve postalo glupo, pa $e vise ne obaziru na Suzanu. Ipak, ima nekoliko djevojéica koje joj se dive, i to joj se, na~ ravno, veoma svida. Gotovo sam zaboravila reéi da su nage blizanke do’le na svijet u nedjelju. Vjerojatno zna3 da djeca koja su se rodila u nedjelju mogu éuti i vidjeti ono Sto drugi ne mogu. Joes dana kada su djevojéice lezale na velikoj li- vadi, Katarina je iznenada povikala: »Pogledaj kako je lijep ovaj vilin konjic!« — »To ne mote biti vilin ko- njic, to je neka mnogo veéa divotinjax, rekla je Suzana. Zivotinja nalik morskome konjicu poleti ravno prema djevojéicama. I gle, kada je doila blize, ispostavilo se da je to zapravo vila. Prava mala, Ijupka vila, Ja stizem, djeco, iz zemlje vila i poruku vainu nosim za vas: laz je svaka otkrivena bila! U Tornju istine éeka vas spas. Hitro do Tornja, Zuriti treba, al’ put ne mogu pokazat vam ja, ee Zivotinje Sumske pitati valja, svaka od njih vam put taj 2na. »Jesi li fula2« upita Katarina uzbudeno. »Moramo potraziti toranj istine. Vjerojatno éemo tamo naéi isti nu. Ali koji put vodi do tamo?« — »To moramo pitati Sumske Zivotinje«, reée Suzana. Tada opaze miSa kako namjerava proéi pokraj njih. Djeca mu doviknu: »Dra- gi miu, kazi nam gdje bi mogao biti toranj istine.« —»Ja sam premalen, ne pitajte mene! ‘To ée sigurno znati drozd«, piskutavo odgovori mig. Djevojéice podu dalje: »Dragi drozde, reci nam gdje bi mogao biti to- ranj istine.« — »Ja sam tako malen, ne pitajte mene! To ée sigurno znati jez«, odgovori drozd i odleti dalje. Djevojéice potrage jeza: »Dragi jezu, ka%i nam gdje bi mogao biti toranj istine.« — »Ja sam jo8 vrlo malen, ne pitajte mene! To ée sigurno znati zec«, promrmlja je% i zamota se u klupko. Djevojéice idu dalje: »Dragi zeko, kazi nam gdje bi mogao biti toranj istine.« — »Jos sam malen, ne pitajte mene! Srna ée vam to sigurno znati«, reée zee i odskakuée. Djevojéice dodu do srne: »Draga srnice, reci nam gdje bi mogao biti toranj istine.« —»Jo& sam malena, ne pitajte mene! Jelen ée to zasi- gurno znati«, izgovori srna i pobjegne u Sumu. Nisu mo- rale dugo traziti jelena: »Dragi jelene, reci nam gdje bi mogao biti toranj istine.« — »Znam gdje je. Nije daleko odavde, podite za mnom u éarobni dio Sume!« Jelen snazno strese rogovima i velitanstveno krene ispred djevojéica. One su ga jedva stizale. Kada je Suma postala gusta, blizanke su smjele sjesti na nje- gova leda. Tako su jahale neko vrijeme, sve dok nisu dogle pred prekrasnu palaéu. Jelen spusti djevojéice na tlo i nestane u Sumi. Bile su zaprepastene kad suwe vidjele da na palati ima mnogo tornjeva. Koji je od njih toranj istine? Pladljivo su se ogledale oko sebe, a onda su uéle u prvi toranj. U njemu je sve bljestalo, sve je bilo od zlata i svagdje su se nalazili komadi zlata. Je li to toranj istine? Uzele su zlato u ruku i tek sto su ga dotakle, ono se pretvorilo u crni ugljen. »To za- sigurno nije toranj istine! Podimo dalje i potrazimo ga!« Doile su u sljedeci toranj. U njemu je sve bljestalo od dragoga kamenja. Kada su dotaknule drago kame- nje, ono se pretyorilo u sitni pijesak. »To zasigurno nije toranj istiné! Podimo dalje i potrazimo gal« Tako su ile od jednoga tornja do drugoga. Posljed- nji je bio vrlo jednostavan, izgraden od drva. »To je posljednji toranj. I to bi trebao biti toranj istine?! Nije moguée! Mozda smo dogle u pogresnu palaéu.« Razoéarane djevojéice htjele su otiéi, no odjednom su zaéule glas iz drvenoga tornja: Vjerujte mi, deco, samo éete tu, u drvenom Tornju, pronagi nju: pravu istinu! A ona vam haze da dobar éovjek nikada ne lage. Hrabri se judi s istinom druze, kukavice bijedne lazima se sluze. = Blizanke nisu odmah mogle shvatiti smisao tih rijegi, Dugo su razmi8ljale 0 tome. Katarina je prva shvatila: »Ja sam samo zato lagala jer sam se bojala kazne, Mama nije svaki put otkrila da lazem, ali kada je saznala, bila je vrlo Zalosna i razoarana. Kazna nije izostala. Ali, da sam bila hrabra i da sam rekla istinu, majka bi me sigurno razumjela. Zapravo, bila sam velika kukavica!« Suzana je rekla potisteno: »Ja sam mislila da ée me drugi vise voljeti ako tako izmi8ljam. Ali ispala sam samo smijena. Htjela bih da me ostali uéenici vole ovakvu kakva jesam. Tko me ne voli takva kakva jesam, ne treba se drufiti sa mnom.« Djevojéice sus velikim olakanjem krenule kudi. ada su dogle kuéi, majka se upravo ljutila sto ne- dostaje dio nedjeljnoga kolata. Katarina skupi hra- brost i reve: »To sam bila ja! Oprosti, molim te, kolat je mirisao tako primamljivo. Trebala sam se svladati.« Majka se veoma iznenadila zbog te iznenadne iskre- nosti. Obradovala se i rekla: »To se moze dogoditi. Slje- .« Katarini je bilo lakSe i bila je ponosna Sto je uspjela reéi istinu. I Suzana se popravila. Kada su je u Skoli pitali ka- kav je bio noéni film na televiziji, priznala je da ga nije gledala. Djeca su rekla da je to sigurno bio neki dosadan film za odrasle i da nisu niSta propustila. Tako je Suzana shvatila da je djeca vole i bez njezinih priga i izmisljanja. Neke su je djevojtice iz razreda vo- Ijele éak i vise nego prije. I veé nakon kratkoga vre- mena nagla je medu njima nekoliko pravih, iskrenih prijateljiea.* Sto o tome trebaju znati roditelji loramo razlikovati prividno laganje, mijeSanje jmaste i stvarnosti, izmisljanje priéa (od Setvrte go- dine Zivota) od onih lazi kojima se dijete sluzi da bi na sebe svratilo pozornost ili da bi izbjeglo neugodne posljedice. Ako se radi o tistoj masti, roditelji ne tre- baju biti zabrinuti da ée dijete izgubiti odnos spram stvarnosti. Dijete treba pustiti da nastavi s time jer je takav naéin izmi8ljanja priéa zapravo dobra vjezba za razvoj inteligencije. Ako se dijete lazima, odnosno pretjerivanjem, samo zeli napraviti vazno, to znavi da ima potrebu za po- zornoséu — bilo roditelja, bilo prijatelja. Roditelji se ne trebaju obazirati na te izmisljotine, ali moraju pomoéi djetetu da svrati na sebe posornost na neki drugi nagin ~nekim pozeljnim ponaganjem. Ako pak dijete laze kako bi izbjeglo kaznu ili kri- tiku, roditelji trebaju ponajprije dobro ispitati svoje ponaganje i svoj odnos prema djetetu, Zaboravi li dijete ne&to ili pak neito razbije, to si- gurno ne radi iz zlobe. Ako nam se i uéini da je nesto napravilo iz pakosti, onda i ta »pakost« ima svoje uzro- ke. Kritka i kazna u takvoj su situaciji besmislene jer ne¢e promijeniti ponaSanje, nego ¢e dijete samo uéiniti nesigurnim i tako ée ga zapravo odgojiti da laze. Najvadnije je da djetetu iskaZemo povjerenje. To ne znaéi da se trebamo praviti gluhima i slijepima kada se ne ponaaju onako kako Zelimo. Iskazivanje povj renja znati: »Razumijem te. Prihva¢am te. Znam da nisi zlonamjeran prema menil« Uspijemo li djetetu dati pravo povjerenje, i sami éemo steéi njegovo po- a yjerenje. U idealnim okolnostima, dakle, nema razloga da dijete laze. Uhvatite li dijete u lazi, prihvatite ovo naéelo: Ne reagirajte odmah! Ne grdite ga Sto je lagalo, nego po- trazite razloge takvoga ponaSanja. Evo jednoga primjera! Dijete nije posluSalo roditelje pa je ne&to razbilo. Osjeéa se krivim jer zna da ih je trebao posludati te da se pritom dogodila jos i ta ne- zgoda. Boji se kazne i kritike roditelja te pribjegava lazima. Zamijetite li da vam je dijete upravo slagalo, recite mu ovo: »Ti se bojiS priznati istinu jer misli8 da éu se ja naljutiti. Zao mi je Sto tako misli8. Moze se w jek dogoditi da se neSto razbije. Znam da to nisi uéinio iz obijesti, samo mi je Zao Sto me nisi posluSao. Ali tii sam znai da to nije u redu. Ne vjerujem da si ku- kavica. Samo kukavice lazu. Radujem se kada vidim da hrabro govori’ istinu.« Dijete ée osjetiti da ga pri- hvaéamo, ali ipak zna da je pogrijedilo. Ne treba ga prekoravati zbog nesretnog sluéaja — i odrasli mogu ne&to razbiti ili pokidati — niti zbog la%i, nego zbog ponaganja koje je dovelo do toga. Tako éemo djetetu pokazati kako ée bez lazi svladati neugodnu situaciju j da se nie mora bojati negodovanja roditelja.Ako vaie dijete psuje COVJECULJAK KOJI SE PRAVI VAZAN Vv ko nije vise malo dijete, on veé ide u Skolu. Una- to¢ tome, ponaga se kao malo dijete jer stalno opo- naga drugu djecu, a pogotovo odrasle. Jednoga je dana neka djevojéica prilikom odmora u Skolskom dvoristu doviknula neste nekom starijem djeéaku. Djevak se naljutio, ostala su se djeca cereka- la, a utitelj, koji je slugajno éue tu rijeé, bio je uzasnut. _Vinko ne zna Sto zapravo znaéi ta rijeé. On za- Kdjuéuje da se radi o nekoj vrio vainoj rijegi. To mu se svida. I sam eli nauéiti takve rijeti kako bi mogao zaprepastiti stariju djecu i odrasle. Otada Vinko pomno osluskuje u dvorigtu i na ulici, svagdje gdje ima mnogo djece, ne bi li uo zanimljive rijeéi koje ée poslije i sam izgovarati. Jednom je morao éekati na krizanju. Iznenada neki pjesak prijede preko ceste, ne obraéajuéi pozornost na promet. Vozaé automobila morao je snazno zakotiti da ne pregazi pjeSaka. Vozaé dovikne pjeSaku istu oma rije€ koju je Vinko éuo od djevojtice u skolskom dvo- ristu. Ljudi koji su se tu nadli bili su jednako tako udasnuti kao i utitelj u Skoli, »Vozaé ne smije tako pso- vati, pa tak i ako je pjegal krive, govorili su judi od- mahujuéi glavom gi ee eee we »Ta rijeg ima straino djelovanje! Psovke mi se svidaju. Covjek moze s pomoéu njih uzrujati druge ju- de i tako se napraviti vazan. To je vesela igra! Moram. je uskoro iskuSati!« zakljuéi nerazumni Vinko bez du- bljega razmisijanj DoSavii kuéi, on odmah opsuje. »Za ime Botje?!« poviée majka. »Gdje si pokupio takve izraze? Kod nas, kod kuée, to nisi mogao nautiti. Ne Zelim vise nikada &uti takve rijegi!« Otac se naljuti: »Sto sve djeca danas ne ute u Skoli! To je zato Sto mu uvijek popustas, tvoj se sin druzi s nepristojnom djecom!« Vinko ne razumije nigta od toga Sto roditelji govore. A, zapravo, to mu u ovom trenutku i nije bilo vazno. Zadovoljno primjeéuje da je njegova »tarobna rijet« djelovala i da su njegovi roditelji ostali zaprepasteni, kao Sto je bio i uéitelj i oni Ijudi na ul Vinko tada ode u prodavaonicu kupiti mlijeko. Mora dugo %ckati jer ga odrasli ne vide. On glasno izgovori svoju »8arobnu rijeé«, Odrasli se Ijutito okrenu prema njemu: »Takvo Sto?! Jeste li ikada da dijete govori tak- ve rijeti?! Ovaj je djeéak veoma drzak i sluzi se pro- stim izrazima. Stidi se! Tvoji su te roditelji mogli bolje odgojit Vinko ne shvaéa zaito bi se trebao stidjeti i kakve veze s time imaju njegovi roditelji. On ne razmi8lja 0 tome Sto mu odrasli govore, nego se raduje Sto je u sredistu pozornosti te Sto su i ovi ljudi jednako zapre- padteni kao i utitelj i judi na raskrigju. Zadovoljan je i odlazi svojoj baki. »Bako, znam jed- nu vainu rijeé!« kaze Vinko ponosno »Doista?« njeZno upita baka. »Pa reci mi je onda!« Kada je Vinko izgovorio psovku, baka je bila zapre-—— & pastena kao i uéitelj, ljudi na raskrizju, roditelji i odrasli u prodavaonici. »Dijete moje, tako se ne govori! Dobar djetak ne smije govoriti takve rijeti! Nikada vie nemoj to izgovoritil« poudila ga je baka. Vinko je oti8ao u svoju sobu. »Zaito ne smijem iz- govoriti tu rijed? I drugi je govore. Osim toga, to je sigurno neka vaina rijet kad se svi toliko uzbuduju. ‘To je moja éarobna rijeé, ona me éini vainim. Izvrsno, ja sam vaina osoba!« raduje se Vinko. O20 u Vinkovu sobu ude Uobrazenko. Slitan je nekom patuljku, ali je mnogo ruzniji, zloban je i vrlo uobrazen. Uobrazenko misli da je sveznajuéi, da zna vi8e od svih na cijelome svijetu. Kada se neko di- jete pravi vazno, on se brzo pojavi kako bi mu dokazao da je samo jedna osoba na svijetu vaZna — naime, on sam! »Hej, til« ijutito poviée Uobrazenko svojim kresta- vim glasom i tankim prstima povuée Vinka za hlate. »Sto ti zapravo mislis?! To Sto psujes, joS uvijek ne magi da si vazna osoba. Psovati zna svaka budala, to Je lako! Tebi se to sada svida jer psovanjem moze Iju- de dovesti u zabunu. Ali oni ée se ubrzo naviknuti na to i za njih neéed biti nista drugo nego prosti klipan. Dakle, neéeS nikada postati vazna osoba!« »Ne vjerujem u to!« prkosno odgovori Vinko. »'Ti si samo ljubomoran jer sam i ja postao vazna osoba.« »Pa dobro, vidjet emo tko je u pravu. Kladimo sel« predlo%i Uobrazenko. »Nauéit éu te svim psovkama koje postoje. Moras ih stalno izgovarati, i to pred svi- ma. Ako primijetiS da ti to ne pomaze da postanes vazan, izgubio si okladu i vise nikada ne smije’ pso- vati. A ja éu ostati najvainija osoba na svijetu. Za mje- * sec dana ponovno éemo se sastati. Vidjet éemo tko ée pobijediti!« »Slazem sel« povite Vinko. Uobrazenko nestane. ‘ada se ujutro probudio, Vinko je znao mnogo novih Kee rijeti, koje mu je Uobrazenko naéarao na ra- stanku. Vinko je radostan: »Hura! Pobijedit éu! Sada mogu izluditi sve odrasle i svu djecu! Nema nikoga vainijeg od mene!« ‘Toga dana nije bilo nastave pa Vinko krene u park. Ugleda skupinu male djece kako se igraju u pijesku. Nije ni namjeravao psovati, kada mu sama od sebe psovka izleti iz usta. Mala ga djeca gledaju zastraseno i ne razumiju ga. Vinko zatuje kako majke govore dje- ci: »Nemojte ga uopée gledati, to je zloéesti klipan!« Poslije toga Vinko dode do velikih djetaka, koji upravo igraju nogomet. Uvijek se malo pribojavao ve~ likih djetaka pa je i sada htio samo pro¢i pokraj njih. ali, kao da je zataran, izgovori ru%nu psovku. Veliki se djetaci razbjesne na toga drskoga klipana. Neki po- Sebno snaZan djetak dotréi do Vinka i udari ga. »Ne- moj da te vike vidimo ovdje!« zaprijeti mu. Vinko je zbunjen. Danas mu nije uopée bilo tako za- bavno kao juéer. Ali, ne moze prestati izgovarati psov- ke, kao da je zaéaran. JoS ¢e punih mjesec dana mo- rati izgovarati rune rijeéi! On ipak Zeli pobijediti, i to mu daje hrabrosti da nastavi U parku mu se vige ne svida pa tumara malim uli- cama kojima mora pro¢i na putu ku¢i. Susretne dragu susjedu, koja mu éesto daruje slatkiée. Vinko je Zeli lijepo pozdraviti, ali umjesto pristojnoga pozdrava izleti mu psovka. Susjeda prode pokraj njega i ne po-* gledavSi ga. Bila je ozbiljna, a ne uZasnuta — kao uditelj, judi na raskrizju, roditelji, odrasli u prodavao- nici i baka. Vinko se zastidi i vige ne misli da je vaZan. Brzo otréi odatle. ‘TTijekom iduéih dana Vinku su se dogadale slitne stvari. Sve je manje uZivao u tome da pred drugima izgovara ruine rijeti. I kao Sto mu je Uobrazenko re- kao, Ijudi su se naviknuli na Vinka kao na prostoga, neodgojenoga i drskoga djetaka. Nisu ga vise ni gle- dali, a djeci su zabranili da se igraju s njim. Tako je Vinko ostao potpund sam, svi su mu okrenuli leda. Cak se ni prijatelji iz razreda nisu vise smijali kada je psovao jer im je to postalo dosadno. Nezeczs psovanje Vinku veé toliko ide na Zivee da zudno otekuje dan kada ée Uobrazenko dobiti okla- du. Psovanje ne smatra vise neéim posebnim i konagno uvida da zapravo samo neodgojena djeca i dalje rabe ruine rijedi. PokuSava drZati ruku na ustima kako ne bi vise psovao. »Ti sv...< Bum! Vinko se udari po ustima. »Ti si bu...« Plias! Zatvaraj usta! »Kakav id...« Tras! Zatvori usta! ...I tako dalje, i tako dalje. Vinkove su usne erve- ne i otekle. Konaéno je dogao dan kada ée se pojaviti Uo- brazenko da vidi tko je dobio okladu. Buduéi da on nije dobar nego zloéest, straSno se obraduje kada nade Vinka tako tuznoga. »Ha —ha!« zlurado se smije. »Ipak sam, dakle, ja pobijedio! Ha — ha! JoS uvijek sam, a i bit éu, najvainiji na svijetu! Kao Sto vidim, vise nema volje za psovanje. Ljudi te vise ne dele. Tako ti i treba! Kako si mogao biti tako glup i pomisliti da Bd €e ti psovke pomoéi da postaneS netko poseban! Ha — ha — ha! Glupi, glupi Vinko!« naruga mu se Uo- brazenko i nestane, isto tako brzo kao Sto je i doao. Vinko se uopée ne ljuti Sto je izgubio okladu. Sretan je Sto opet moze biti dobar djetak i trudi se da bude Jjubazan prema drugima. gle, nakon nekoga vremena djeca i odrasli ponovno zavole. Susjeda mu éak daruje vise slatkiSa nego prije. Vinko ne primjeéuje da svojom ljubaznoséu pre- ma drugima odjednom postaje vazna osoba. Sva djeca zele se druziti s njim, uéitelj mu daje posebne zadace, odrasli ga pozivaju na vesele izlete. Ukratko, svi vole biti s Vinkom. Vinko nije dobio okladu, ali je ipak pobijedio ruznoga i uimi8ljenoga Uobrazenka. Uobratenko je to- liko bijesan zbog toga da bjezi daleko, daleko u neku stranu zemlju. Nadamo se da se neée vratiti jer nam ionako nije potreban. Sigurno nije, nije li taco? Sto 0 tome trebaju znati roditelji ca koja idu u Skolu veé znaju Sto znate psovke. ‘Svjesni su toga da ée se okolina odnositi prema nji- ma s negodovanjem ako izgovaraju ruzne rijegi. Ako roditelji esto psuju, dijete ée ih oponasati i psovanje ée prijeéi u naviku. Moze se dogoditi da dijete shvati kako psovanje odraslima sluzi kao neka vrsta ventila. Dijete ée se usmjeriti na taj primjer i nauditi reagirati na isti nadgin.ve U predékolskoj dobi dijete zamjecuje da se s pomoéu psovki moze naéi u sredistu pozornosti. Ono uéi na primjera druge djece i — ako roditelji ne reagiraju isprayno, nego mu poklanjaju pozornost — nastavija govarati ruzne rijeéi. U takvim trenucima, jednostav- no se pravite kao da niste éuli Sto ono govori. To ne mati da odobravate njegovo ponaSanje. Psovke gube na znaéenju i na privlagnosti ako ne izazovu reakeiju koju je dijete htjelo izazvati. O tome trebate razgova- rati § djetetom tek nekon nekoga vremena: »Znaé, da- nas w podne izgevorio si jednu rijeé koja nije nimalo jepa. Takvim rijetima moZemo uvrijediti druge ljude ili ih éak raialostiti. Ja znam da si ti drago dijete i da sigurno ne Zeli§ razljutiti ili raZalostiti druge ljude. ‘Ti si vjerojatno mislio kako je to nekakva vaina rije?. Ako je joS jednom izgovori8, mi éemo jednostavno po- stupiti kao da nismo nista iuli jer uopée ne Zelimo znati da se nage dijete sluzi take ruznim rijetima.« ‘Takvim razgovorom jasno éemo pokazati djetetu da ponovijenom uporabom te rijeti neée nigta posti¢i Istovremeno ga upozoravamo da ta rijeé moze nekoga povrijediti i pokazujemo mu kako vjerujemo da ono za- pravo to ne Zeli dniti. | Bg Ako je vaie dijete neposlusno IGRA INDIJANACA Pe: i Roman igraju se Indijanaca. Dogovaraju se © tajnim znakovima i Salju signale, kao Sto to rade pravi Indijanci. Sigurno znai da se Indijanci dimnim znakovima sporazumijevaju na daljinu. Ili pak opo- nagaju glasove Zivotinja. Na taj nagin prenose poruke koje razumiju samo pripadnici njihova plemena. Petra i Roman najradije se igraju s drugom djecom. Tajnim znakovima mogu medusobno priopéavati stva- ri koje razumiju samo oni, a ne i ostala djeca. Tako, primjerice, Petra upozorava Romana kada ga Pavao hoée uhvatiti odostrag. Ili Roman javi Petri za neko skrovito mjesto na kojemu je ostala djeca sigurno neée tako brzo pronaéi. Naravno, svaka skupina djece ima svoje tajne znakove, to je takva igra. Djeca se rijetko svadaja jer se drée pravila koja su postavila za igru Indijanac: Petrini i Romanovi roditelji iznenadeni su Sto nji- hova djeca tako dosljedno postuju pravila igre. Kod kuée bas i nisu uvijek tako dosljedni Revs se dosjete netega. Svoju zamisao odmah iz- nesu djeci: »Znamo da nije uvijek ugodno biti po- slugan. Igrajmo se kod kuée igre Indijanaca pa ¢e vamee biti lak&e shuSati roditelje. Indijanci su vrlo slogni i medusobno si pomazu, kao i mi u obitelji. Nije Ki tako? Plemenska su pravila neoboriv zakon i svi ga se mo- raju pridrzavati. Poglavica, koji ima najveéu odgovor- nost, odreduje Sto svaki Glan zajednice mora raditi, ali isto tako slua savjete drugih kako bi mogao pravedno i mudro odluditi. Igrajmo se, dakle, indijanske obitelji i dogovorimo tajne znakove, kao Sto je, primjerice, pucketanje prsti- ma, pljeskanje ili zviZdanje. Ti 6e nam tajni znakovi slufiti kao signali*za medusobno upozorenje ako se netko ne pridrzava obiteljskih pravila koja smo prije toga donijeli. Ako si cijeloga tjedna bio dobar Indija- nac, u nedjelju Ge biti poglavica. To znagi da smije’ odrediti Sto ée se kuhati, kamo éemo iéi na izlet te tko ée se i kako igrati s tobom. SlazeS li se? Radujemo se igri Indijanaca i poslugnim Indijancimal« Sto 0 tome trebaju znati roditelji Prsirsnost odnosno neposlugnest djece (izvan kriznih razdoblja) kamen su ku&nje za odgojne sposobnosti roditelja. Ako roditelji samo izdaju naredbe, ako su ne- dosljedni, zabranjuju, prigovaraju, ne mogu se medu- sobno dogovoriti o naginu odgoja i pokazuju svoje ne- jedinstvo pred djetetom — onda se ono ne moze nautiti poslugnosti. Najée8éi je uzrok neposlugnosti odgojna nespretnost i nedosljednost roditelja. Ponekad je neposlugnost, kao i mnoga druga nepozeljna ponasenja, samo sredstvo s pomoéu kojega dijete Zeli na sebe svratiti pozornost. 6 oe U nekim je sluéajevima neposlu3nost prosvjed protiv prestrogih roditeljskih pravila. Kada bi se u nekim obiteljima zabiljezile sve opo- mene izrevene u jednom danu, mogla bi se napisati enjiga. »Dodi veé jednom! Zar ne éuje3?! Koliko te puta moram zvati?! Odmah to ostavi! Stotinu sam ti puta veé rekla da to ne smijeS dirati! Stragan si! Sve Sto kazem ude ti na jedno uho, a izade na drugo. Dodi! Ostavi to! Prestani! Dodi veé jednom! Hodaj lagano, ne lupaj nogama po podu. Mora’ hodati lagano! Jesi Ii gluh?! Susjedi ée se Zaliti zbog te buke. Spremi to! Jesi li to konaéno spremio? Odmah to spremi, proklet bio! Pozuri malo! Napravi to veé jednom! Stalno mo- ram pospremati za tobom. Zar ne moze8 biti po- slugan?! Gime sam ja to zasluzila?! Moji Zivei! Koliko ti puta joX moram reéi da me slusas?!« I tako dalje, i tako dalje. Nestrpljenje i uzrujanost reditelji prenose na dijete. Ono ~ ili odgovara na isti nagin ili se pravi »gluho«. ‘Zbog neprestanih opomena, dijete otupi na ono Sto se od njega tra%i i dozivijava samo pojaéanu pozornost koja, kako smo veé nekoliko puta spomenuli, potite nepoteljno ponasanje te nikako ne pomatze da dijete postane poslugno. ‘Trebali iste se samokriti¢ki osvrnuti na vase ponaanje: koliko ste uzrujani, éudljivi, nedosljedni, netolerantni, neprilagodljivi i kakve to nemoguée zahtjeve postavljate djetetu? »Poslugnosti mora bitil« — taj je zahtjev opravdan ako se misli na pridréavanje odredenih normi kojima se Stiti dijete i njegova okolina te koje omoguéuju red i boli zajednizki Zivot. Medutim, zahtjev za poslu-bea SnoSéu nema opravdanja ako se oekuje da dijete slusa samo zato Sto se to od njega trazi. Zadata je roditelja da djetetu omoguée da samo dode do odredenih spoz- naja. Najbolje je to uéiniti bez dosadnih propovijedi, dovoljna su kratka i razumljiva objaSnjenja. Pritom je vaino strpljenje i dosljednost, jednako kao i razumi- jevanje za djetje ponaganje. Ne mozete otekivati da ée dijete postati poslugno »na pritisak pucetas, posebno ne ako ste ga iznenada izbacili iz neke njegove ugodne zaokupljenosti. , Ako vasem djetetu posebno tesko pada véenje po- slugnosti, mozete igru Indijanaca uéiniti vedrijom i mozete je skratiti. »Indijanski tajni znak«, koji je di- jete izabralo, slu%i mu kao signal, kao podsjetnik, da se mora pridrZavati unaprijed dogovorenih pravila. Sve dok odredene norme ponaganja ne »prijedu u krv«, ne smije se oéekivati da ée dijete samo od sebe slugati. Zbog toga ta pomoéna sredstva i imaju smisla i nuzna su. »Tajni indijanski znakovi« odgajaju i roditelje kako im ne bi preglo u naviku da drie dosadne propovijedi i kako ne bi neprestanim opomenama nehotice iza- zvali neposlusnost kod djeteta. Znak treba dati najvie tri puta za redom. Prije nego se znak da tre¢i put, da- kle — posljednji put, dijete treba izvr8iti odredenu rad- nju koju roditelj trazi i tako postaje »pobjednike. ijeloga postupka te radi radesti i motivacije djeteta potrebno je svaki dan biljezi uspjeh i pohvaliti dijote. U tu se svrhu mogu lijepiti totkice ili okititi indijanski nakit Sarenim perima. Uspjeb se ratuna poéevii od »stanja jest«. To znadi da ne smijete oéekivati velike uspjehe veé na samom poéetku. Svaki mali napredak morate popratiti po- hvalom. nee Tjedna nagrada za pobjednika — biti »indijanskim poglavicom« jedan dan — nije samo dodatni poti nego pomaze djetetu da se osjeéa kao ozbiljni tlan obi- telji. Da dijete ne bi postavijalo nemoguée zahtjeve, dajte mu da bira izmedu tri moguénosti. I vi se morate »poslusno« pridréavati dogovorenih pravila te potpuno ispuniti sve Sto ste obeéali — to je samo po sebi ra- zumljivo: Koliko ¢e cijeli taj program imati uspjeha, ovisi o -vakoj sposobnosti ispravne procjene situacije i o samo- krititnosti te o tome jeste li uspjeli oduseviti dijete i izazvati kod njega zanimanje za igru.= * Ako va8e dijete grize nokte MACKICA LIZA Gin znaé dai Zivotinje imaju dugu. One se mogu radovati i mogu biti tuzne — isto kao i ti. Zbijaju 3ale, pokatkad su neposlusne, ali ako je njihova mama stroga, onda je slugaju. Male se Zivotinje svadaju i éupaju gotovo kao i djeca, ali poslije opet leze zajedno u miru. Posebice su zaigrane male macke. Jesi li kada promatrao mlade macke? Male se matke najvise vole igrati hvatanja, penja- nja i lovijenja. U igri one uée kako postati dobar lovae jer to je veoma vazno za odrasle macke. Da bi dosle do hrane i da bi se obranile, matke trebaju imati évrste pandze. Zbog toga one osobito paze na njih, do- bro ih njeguju i ponose se njima. Maéka Minka ima petero malih maéi¢a imenom: Miki, Mi8ko, Mucko, Maza i Liza. Liza je umiljata i dobra maékica, ali, na Zalost, vrlo plasijiva i nemirna. Kada njezinoj braéi i sestri nesto ne odgovara, oni gla sno prosvjeduju, a kada su iznenadeni, uplageni ili uzbudeni, odmah se povjeravaju majci Minki. Liza éak nikada i ne mjaukne, samo dode k majci, priljubi se uz nju, ali joj se ne povjeri. Ona, doduse, nema nekih velikih jada, to su sam sitnice koje je plage, uzbuduju i uznemiruju. ¥ Na primjer, Liza se uplasi svaki put kada Misko pude, stisne se kada je Mucko gricka za uho ili kada se Miki igra njezinim repom. Malo je tuzna kada Maza radije juri unaokolo s braéom, osjeéa se usamljenom kada mama Minka razgovara s drugim matkama i veoma se uzbudi te uznemiri kad ostali maéi¢i uée lo- viti migeve, a ona mora rijeSiti neki zadatak. iza je potela odjednom stalno grickati pandie. Min- ka je opominje: »Prestani veé jednom gristi nokte! Maékama su nokti potrebni. Ako nemaé lijepe i oStre pandze, onda i nisi prava matka.« Braéa i sestra smiju se Lizi: »Kako ima ruzne nokte! Ne moze se vise po- peti ni na ogradu, tako su ti tupi i kratki.« Ali ne koristi ni ruganje braée i sestre ni majéina opomena. Liza se ugodno osjeéa kad gricka nokte, to Je smiruje. Ona ih grize kada je uznemirena, kada pati zbog neéega, ali i kada joj je dosadno — toliko se veé naviknula na to Maéiéi su narasli i Minka ih ostavi same da idu kamo Zele. Ona im, medutim, zapovjedi da budu oprezni u igri, da ne jure kao bez glave jer u selu ima pasa koji lutaju i koji rado love matke. Liza voli lutati u prirodi i otkrivati zanimljive stva- ri, Ona njuska neki evijet koji lijepo mirige. Iz evijeta izade mali mrav i popne se na Lizin nos. »Ciha!« kihne Liza i upladi leptira. Potréi za njim i hoée ga uhvatiti. Skaée za njim, ali on je veé odletio tako visoke da ga ne moze ubvatiti. Uopée nije zamijetila da se nalazi u blizini seoskoga imanja gdje stanuje Belo, velik pas. Belo nije opasan pas, ak je dobroéudan, ali Liza to ne zna.Baa Belo se odjednom pojavi na livadi, a Liza se stra’no uplagi. U velikom strahu otréi u Sumu kako bi se na vrhu drveta sakrila pred Belom. S velikim veseljem Belo tréi za Lizom i stalno joj je za petama. Liza konaéno stigne u Sumu. »Sada samo visoko na drvo«, pomisli Liza sva izvan sebe. Ali, u pomoé! Sto Je to sada? Hop, skok na stablo, a onda bum, Liza kliz- ne dolje. JoS jedan ogajniéki pokugaj. Hop i — bum: Liza je pala na trbuh. Njezine su pandZe pretupe da bi se njima mogla pridréavati za kor stabla. Belo je sustigao Lizu i stoji pokraj nje. Htio bi uplagiti Lizu pa opasno regi. Ona drSée éitavim tije- lom, zatvori ogi i u velikom strahu stane gristi nokte gledav3i magku koja driée i grize nokte, Belo se na- mije: »Kakva si to ti neobiéna matka?! Prave macke penju se na drvo, pusu i prijete pandgama kada psi trée za njima. A ti? Ti lezi8 na trbuhu, trese’ se i grize3 nokte! ImaS sreéu Sto ja nisam neprijatelj maéaka, inate bih te mogao ugristi.. Liza se odvazi i otvori ogi. Belo mage repom kako bi joj pokazao da se Zeli sprijateljiti s njom. Ali na magjem jeziku mahanje repom znati: »Pozor, ne prilazi mi preblizul« Zbog toga Liza ne razumije Belovo pri- jateljsko mahanje pa se nakostrije3i i potne puhati, nadajuéi se da ée time uplasiti Bela. »Ha, ne mozes me zastragiti! Pa ti nema’ pandie ine mozes me ogrepsti! Nije li bolje da postanemo pri- jatelji? Mogao bih te Stititi od drugih pasa sve dok ti ne narastu nokti.« ~ »Ali moji nokti ne rastu. Gricka- nje noktiju veé mi je preslo u naviku, tako da éesto uopée i ne primijetim kako grizem -noktes, stidljivo kaze Liza. »Eh, to nije dobro! Bez dugih noktiju ni- cd kada neée’ biti lijepa maéka, nitko te ne¢e shvaéati ozbiljno, a i za tebe je to opasno. Moramo ti nekako pomoti. Ja te ne mogu zauvijek stititi«, progunda Belo i zabrinuto se podese iza uha. »Sada sam se sjetio! Umijesto da grizes nokte, ti sisaj palac. Hm, ne, ni to nije dobra zamisaa! Naime, tako bi dobila nepravilne zube i iskrivio bi ti se palac, a to je za macku isto tako ruzno kao i kratki nokti. Hmmm, ne mogu se nitega sjetitile »Ali_ ja mogu! Mogu vam pomoéi«, zaéuje se njeZni Sapat iz Belove dlake. »Tko si ti2« zaéudeno upitaju Liza i Belo. »Ja sam mala pasja buha.« — »Kako nam ti, koja si toliko dosadna, moze8 pomoéi?! Stalno me Skaklja3 i grickaS pa se neprestano moram grepsti.« ~»Mogus, kaze buha. »Ja mogu pomoti Lizi. Skodit ¢u s tebe u Lizinu dlaku. Kada ona potne gristi nokte, podsjetit éu je da odmah mora prestati. To éu uéiniti tako Sto éu je grickati pa ée je stra&no svrbjeti. Ali, ako ne bude grizla nokte, onda neéu skakti po njoj, nego éu joj Saptati u uho lijepe prige o psima. Sto se duze bude mogla svladavati, to éu joj vise priva pri- povijedati.« »To je doista dobra zamisao, mala buho! Rado ¢u te predati Lizi. Ne mora se vi8e ni vratiti k meni, dosta mi je tvojega grickanja!« — »Dobro, sto se mene tide, potrazit éu drugoga psa.iako mi je bilo kod tebe bilo vrlo udobno u toj tvojoj dugoj i fupavoj dlaci. Da- Ide, sada éu skoditi na Lizu. Jedan, dva tri i — hop!« »Hej!« poviée Liza. »Ne moze tako! Ti me veé gric- ka§, a ja uopée ne grizem nokte.« — »Oprosti, moram si prvo potrazZiti udobno mjesto iza tvojega uha. Ne se to vi8e ponoviti.«a Mees je buha doista pozorno pratila hoée li Liza gri- nokte. Lizi nije bilo ugodno kada ju je buha grickala jer se nije mogla poéeSati svojim kratkim nok- tima. Kada nije grizla nokte, mala joj je buha pripo- vijedala lijepe i vesele priée o psima, u kojima su se, naravno, pojavijivale i mnoge maéke. Liza je mnogo toga nauéila iz tih priéa i nije se osjeéala tako usam- Jjenom, postala je hrabrija, nije vise bila napeta i raz- govarala je s malom buhom o svemu &to ju je muéilo. Mala ju je buha sve rjede morala grickati jer Liza nije vise gotovo uopée*grizla nokte. Jednoga je dana Liza srela nepoznatoga psa. Od- mah se popela na drvo, pas je skakao za njom, a ona ga je udarila Sapom s ispruzenim pandzama. Pas je pobjegao raskrvavijena nosa. Mama Minka sluéajno se nagla u blizini: »Izvrsno, Liza! Pa ti si postala vrlo hrabra matka. Tako, sada sidi s drveta, pas je otigao.« Tada Liza primijeti kako se svojim dugim pan- dzama moée évrsto dréati za drvo. »Hura! Ja sam pra- va matka! Vidi li, mala buho, kako su mi lijepo na- rasli nokti?!« Ali mala buha vise nije slugala Lizu. Buduéi da je znala da je Liza prestala gristi nokte i da joj njezina pomoé vise nije potrebna, éekala je priliku da nade novi smjeStaj u dlaci nekoga psa. Sada gricka bezo- braznoga psa koji je lovio Lizu. Sada taj pas nema samo raskrvavljeni nos nego i buhu! rizeS li i ti nokte kao Liza? Mo%da i tvoji roditelji igraju ulogu nevidljive buhe koja ée ti pomoéi da se odviknes toga, s kojom moze razgovarati o svemu Sto te tiSti ili uznemiruje i koja ti priéa lijepe priée. Ako jo8 k tome tvoje uspjehe zapisujete na »nagradni a ve papir«, a oni su sigurno iz dana u dan sve veéi, onda je to éak zanimljiva igra koja slu%i odvikavanju od grickanja noktiju. Sto o tome trebaju znati roditelji te grize nokte iz razliéitih razloga. Psihigki pri- tisak, uvjetovan strahom, uzrujano&éu, otekiva- njem uspjeha, duhovnom ili tjelesnom preoptereée- no&éu, osje¢ajem zapostavljenosti ili nekim drugim ne- savladivim teskoéama, jedan je od najéesdih razloga. Grickanje noktiju djeluje kao oduSak s pomoéu kojega se dijete oslobada svoje unutarnje napetosti. U vrlo mnogo sluéajeva ono postaje navikom. Dijete gricka nok- te i onda kada vise nema nikakvih briga. U svakom slu- éaju, grickanje noktiju jednostavno je navika koja po- sebno dolazi do izrazaja kada se dijete dosaduje ili kada se snagno usredototi na neku duhovnu djelatnost. Je li grickanje noktiju znak dugevne napetosti ili nije, to mogu otkriti samo roditelji, i to promatranjem djeteta i krititkom rasélambom obiteljske situacije, kao i u razgovoru s djetetom. Ako se to ne moze raz- jasniti, bezuvjetno bi se trebalo potraziti pomoé psi- hologa. Ispitajte svoje ponaSanje prema djetetu: koliko ga optereéujete, ogekujete li previse od njega, ima li dovoljno moguénosti da govori o sebi, jeste li dobar slugatelj, shvaéate li ga ozbiljno? Primjeéuje li se po vasim reakcijama da ste uzrujani, koliko ste strpljivi? ‘Tada utvrdite polazne totke: kada, kako éesto, u ko- jim situacijama i u kakvom dugevnom ustrojstvu vase* dijete poginje gristi nokte? Prema djetetovu »stanju- jest« napravit éete program. Objasnite djetetu za%to je va%no odviknuti se od grickanja noktiju. Pokazite mu da razumijete kako nije lako odviknuti se od neke navike. Da biste djetetu olakSali tu teSku zadaéu i da biste je udinili zabav- nijom, pomozite mu u poéetku jednom igrom. Dogovo- rite se kako éete u odredeno doba dana, dakle onda kada se grickanje najée%ée javlja, umjesto uobiéajenih opomena uvesti znakove (pljeskanje, pucketanje prsti- ma, odnosno bilo*kakav znak sto ga dijete odabere), koji ée dijete upozoriti da odmah izvadi prste iz usta. Ako dijete odgovori na znak, nagradit éete ga povi- kom: »Bravol« Prije svake vjezbe dijete smije izabrati neku nagra- du, ali samo u rijetkim sluéajevima nagrade smiju biti materijalne prirode. Na prvome mjestu, to bi trebale biti neke zajednitke aktivnosti, pripovijedanje priéa Nakon svakog i najmanjeg uspjeha pokazite djetetu kako se radujete. Pokazite mu da shvaéate kako je to te8ko i ohrabrite ga. U zajednitkom razgovoru stvorite sigurnosti. Vase ée dijete progovoriti iz due, povjerit ée vam svoje jade. Dogovoreni cilj jest da dijete izdrai odredeno vrijeme bez. pomoti znakova. Poticaji se, dakle, koriste sve rjede, sve dok se potpuno ne izbace. Ako je vase dijete opéenito nesigurno, ako lako do- lazi u stanje napetosti, pomoti ée »biljeZnica sa zvjez- dicama« u koju éete svakodnevno upisivati poticajne, pohvalne primjedbe o djetetu ina veer mu ih protitati. Ako je dijete previge uzrujano, trebali biste ga pri- javiti za teaj autogenoga treninga ili provoditi neke druge vjeZbe opustanja. i Ako vase dijete mokri u krevet KRALJEVNA MOKRICA -viea jo8 uvijek piski u krevet. O tome nije nikomu prigala jer se stidi. Ne dogodi joj se to baS svake noéi. § vremena na vrijeme krevet je ujutro suh, kat- kad ima malu mriju, a katkad je posve mokar. Mama je zbog toga bila s njom veé i kod lijeénika. On je rekao da je sasvim zdrava. Nitko joj ne moe objasniti zasto to radi. Jednoga dana, teta u vrtiéu isprigala im je ovu prigu, rije mnogo godina u lijepom su dvorcu Zivjeli kralj, kraljica i kraljevna. Kraljevna je bila vrlo lijepa dje- vojéica sa zlatnim uvojeima, Svi su je mazili i pozor- nost cijeloga dvora bila je upuéena samo njoj. Me- dutim, sve se iznenada promijenilo kada je na svijet do’ao kraljevié. Za kraljevnu nisu vise imali toliko vremena jer su se morali brinuti za maloga kraljeviéa i previjati ga kada bi napunio pelene. Kraljevna nije ba voljela svoga maloga brata. Bila je ljubomorna na njega. Jednom je sanjala kako je i ona mala beba kao kraljevié. Sanjala je kako je njigu u kolijevei te kako joj Sapuéu i maze je. Kada se pro- budila, leZala je u mokrom krevetu. 97fe ‘To je izazvalo éudenje! Sobarica je to ispritala dvor- skoj dami, dvorska dama pazu, pai slugi, sluga mi- nistru, ministar kralju, a kralj kraljici. Svi su uzru- jano nagrnuli u odaju male kraljevne. Kraljevna koja piski u krevet! Kraljevna se u potetkif straSno stidjela, ali onda joj se svidjelo Sto se opet nalazi u sredistu zbivanja na dvoru. ‘Tako je bilo nekoliko noéi. Kraljica je bila veoma zabrinuta. »Nije li kraljevna mozda bolesna?« upitao ju je kralj. Kraljevna nije prestajala mokriti u svileni \revet pa je kraljevski par pozvao svojega lijeénika, ali lijefnik nije mogao utvrditi nikakvu bolest. Sada su se kralj i kraljica poveli stidjeti zbog kra- ljevne. PokuSavali su s njom lijepo razgovarati, opo- minjali su je, éak i grdili — niSta nije pomoglo. Onda im je dojadilo stalno prigovaranje, prihvatili su sve to kao neotklonjivo zlo i vise se nisu posebno brinuli tome. I dvorjani su se uskoro navikli na kraljevnino mokrenje u krevet. ‘Tu i tamo éulo bi se jo3 kako netko kaze: »Kraljevna koja mokri u krevet — pa toga nema nigdje! Kakva sramota!« Kiziews, koja se u poéetku radovala Sto svi obra- éaju pozornost na nju, postajala je sada sve tuznija. Ljutila ju je ta glupa navika i pokuSavala je prestati, ali nije joj uspjelo. Jednoga je dana sluéajno éula kako joj je neki drski konjusar dao ime »kraljevna Mokrica« To je bilo previ8e! »Sada mi se cijeli dvor ruga. Nitko vise ne govori kao prije: ’Gledajte, eno ide lijepa kra- lievna Zlatokosa.’ I tako mi neée uspjeti da se odvik- nem od mokrenja u krevet. Najbolje bi bilo da pobje- gnem odavde.« od Odluéila je napustiti dvorac. To je doista bilo glupo od kraljevne. Prkosno je mislila: »Roditelji i tako vie vole maloga kraljeviéa pa im neéu mnogo nedostajati.« ‘Ali tu se strasno prevarila. Iako kralj i kraljica nisu viSe imali tako mnogo vremena za kraljevnu, ipak su je veoma voljeli i nosili u sreu. Kraljevna je za8la daleko u Sumu i hodala sve dok nije zalutala. Veé se odavno pokajala Sto je pobjegla od kuée, ali vi8e nije mogla naéi put kojim bi se vratila u kraljevski dvorac. Uzdisala je: »Ah, kako Zudim za njegnim kraljiginim glasom i dubokim glasom kralja.« Iserplena, spustila se na mahovimu i zaspala. Ako Zeli§ saznati Sto je dalje bilo s kraljevnom, mora se malo strpiti. U prigi, naime, postoji joS netko koga ti uopée ne poznaje’. edaleko od dvorca, naime, stanovao je mali Petar. Petar je veoma volio svoje roditelje, a znao je da i oni njega vole svim srcem. Bio je samo tuzan Sto su imali tako malo vremena za njega. Jednoga dana Petar se razbolio — dobio je upalu mjehura. Majka je bila vrlo zabrinuta, Kuhala mu je poseban éaj i stavijala ugrijanu bocu na trbuh. To je Petru veoma godilo, Prehlada je uskoro bila izlijeéena, ali je Petar poteo noéu mokriti u krevet. Majka je mislila kako je vje- rojatno éaj kriv za to i otada djevaku vise nije davala piti Zaj. Ali niSta nije pomoglo. Lijetnik je rekac: »Upa- Ja mjehura je izlijecena, Petar je zdrav.« Ubrzo je maj- ka postala nestrpljiva i ljutila se na njega: »Imam veé dovolino posla, a sada joS moram gotovo svaki dan prati posteljinu zbog tebe!« 99.we Kada je majka ujutro ponovno oti8la od kuée ljutita zbog mokroga kreveta, Petar je odluéio: »Ja nigta ne mogu uéiniti protiv toga! Ne radim to namjerno. I sam sam tuZan zbog toga. Kada majka neprestano prigo- vara Sto joj zadajem toliko posla, najbolje da jedno- stavno odem od kuée.« Sto je rekao, to je i uéinio. Pe- tar je krenuo na put. Nakon nekog vremena stigao je u Sumu. Bila je to ista ona Suma u kojoj je zalutala naga kraljevna. Pe- trova ljutnja veé ja nestala. Sasvim klonuo, pomislio je: »Oh, kako mi je Zao Sto sam postupio tako nepromislje- no! Sto sada radi moja mama? Ona me tako voli!« Potpuno utonuo u misli, nije pazio kuda ide. Hop — gotovo je pao na nos! »Sto je to?« zaéudio se. »To ne moée biti Sumska Zivotinja. Pa tu ledi neka prijava djevojéica!« Petar je razmiiljao: »Sto radi djevojéica sama u Sumi? Je li joj se nesto dogodilo?« Nije se usu- dio probuditi djevojéicu. Ali u tom trenutku prijede neki mali kukac preko kraljevnina nosa. Morala je kihnuti pa se probudila. Kraljevna je bila vrlo radosna Sto je ugledala ljud- sko biée, i to jo3 djegaka koji je bio priblizno istih go- dina kao i ona. Prije toga osjeéala se vrlo usamljenom. Petar se kraljevni veoma svidio, a i kraljevna Petru. Oboje su povikali istodobno: »Sto radi§ u Sumi?« Mo- rali su se nasmijati i odmah su postali dobri prijatelji Kraljevna je isprigala Petru svoju prigu. Kada je sa- znao da je djevojéica prava kraljevna, nije mogao vje- rovati: »Lijepa jesi kao neka kraljevna, ali tako prijava —ne, kraljevna ne mote biti tako prijaval Petar se straino zaéudio kad je-tuo zasto je kra- ljevna otigla od kuée: »Pa mi smo sligni! A ja sam veé te mislio da sam jedino dijete na svijetu koje ima tu smi- jeSnu bolest, koja uopée nije bolest.« Kraljevna se na- smijala i rekla: »1 ja sam mislila da sam jedina. ‘Toliko sam se stidjela jer sam jo’ i kraljevna!« — »Ja, doduse, nisam kraljevi¢, ali sam se ipak stidios, priznao je Pe- tar. Ponoyno su se rastuZili. Zudjeli su za ku¢om, ali se nisu htjeli vise stidjeti. »Ah, kad bi nam netko mo- gao pomoéi! Sigurno postoji neko sredstvo koje bi nam pomoglo da vise ne mokrimo u krevet!« Drée¢i se za ruke, pognute su glave krenuli dalje. djednom su se naéli pred nekom malom livadom. Do njih je dopirao divan miris. »Sto to tako lijepo mirixe? Mirige po tisuéu ruza, po stotinu grmova jor- govana i po slatkom medu! Dodi, pogledajmo odakle dolazi taj lijepi miris!« rekao je Petar. Kraljevna je posla za njim, potpuno omamljena tim mirisom. Medutim, pronagli su samo nekoliko sitnih cvjetiéa. »Zar oni tako lijepo mirigu?! To je neko posebno cvi- jeéel« povikala su djeca. Odjednom je zapuhao blag vjetar. Cvjetiéi su se zanjihali i poéeli pjevati njeznim glasi¢ima: Svaka mala latica, pomoé ée vam dati. Imate li briga, cujetié ée zazvati. Naveéer kad podete u topli krevet svof, evijet ée Sapnut izreku Sto zvudi kao poj. riIzreka ée pomoti, kao dobar duh, ujutro se budite, a krevet je suh! ‘ Za nagradu, veselje, Sto noé je prosla tako, otkinite laticu, miriSite polako. Vietar je prestao puhati i evjetiéi su ponovno mirno stajali na svojim mjestima. »Pa 8to je to? Jesi li i ti Gula ili sam ja to sanjao?« upitao je Petar kraljevnu. »Gvjetovi su doista pjevali Zamisli, Petre, oni ée nam pomoéi! Samo moramo évrsto vjerovati_u to. Dodi, uberimo éudesni evijet!« »Hura!« povige Petar. »Sada vise ne¢emo mokriti u krevet! To je évrsta odluka. Ali ne smijemo zaboraviti prije odlaska u krevet izgovoriti arobné rijeéi. — No kako glase te éarobne rijeti? Mi to uopée ne znamo. O, jaol« Kraljevna je tje3ila Petra: »Mislim da su evjetovi re- ki kako emo poslije saznati éarobne rijeti. Prigekaj dok se vratimo kuéi. Pozurimo se, pronadimo put kuéi! Ne mogu dogekati da iskuam éudesni cvijet koji tako prekrasno mirige. Posve sam sigurna da neéu vise mo- kriti u krevet. Roditelji ée biti tako sretni.« Veé za nekoliko trenutaka djeca su stigla na rub ume. Na putu su stajala dva putokaza. Jedan je po- kazivao nalijevo: »Prema dvorcu«. Drugi nadesno: »Prema gradu«. Sada su se trebali rastati. »Petre, ti si mi tako dobar prijatelj. Moramo se esto posjecivati. aera . eed ve Osim toga, zanima me kod koga ée arobne rijeti brie djelovati. U zdravlje,-ne bih htjela gubiti vrijeme! Tako se radujem domu!« Kraljevna pozZuri lijevim pu- tom. Petar joj je joS dugo mahao, a onda je krenuo de- snim putem. Petrovu domu i u dvoreu vladalo je veliko veselje Sto su se djeca vratila. Oba su djeteta imala griznju sayjesti kada su vidjela koliko su njihovi roditelji stra- hovali zbog njih. Kada su umorna djeca otigla na spavanje, sobe su se ispunile prekrasnim mirisom evjetova. Odjednom su znali Zarobne rijeti Cudesni cvijete, budi moj dobar duh, pomozi da nocas krevet bude suh! Ponavljali su Zarobne rijeéi sve dok nisu zaspali Sljedeéega je jutra kraljevna radosno utvrdila kako je njezin krevet doista suh. Svake veéeri ponavljala je éarobne rijeti i svakoga je jutra, kada je krevet bio suh, ubrala po jednu laticu koja je njezine odaje ispu- nila prekrasnim mirisom. Krevet joj je svake noéi bio suh i kraljevna je bila sretna. Uskoro su sve latice bile pobrane, a miris se polako gubio. Pomoé eudesnoga evijeta vise nije bila potrebna. Kraljevna vi8e nije mokrila u krevet. Kralj i kraljica i cijeli dvor ponosili su se njome. Nitko na dvoru nije ju vie zvao »Kraljevna Mokrica«. Sligno se dogodilo i s Petrom. I on je u poéetku sva- ke veéeri jasno i glasno izgovarao éarobne rijeti. Svaki put kad je ujutro krevet bio suh, otkinuo je sa svojom majkom mirisnu laticu. Ako se katkad i dogodilo dafe krevet nije bio posve sub, a toga je u poetku bilo, maj- ka ga vise nije grdila jer je znala da ée se popraviti. Bila je veoma sretna svaki put kad je Petrov krevet bio sub i ona mu je jasno pokazivala svoju veliku ra- dost. Poslije tri ili Setiri tjedna i on je pobrao sve la- tice, ali nije ih vise trebao. Kraljevna i Petar ostali su i dalje dobri prijatelj Nez Sto je Eva éula ovu pripovijest pozeljela je jimati takav éudesni evijet. Uzela je velik papir i narisala stabljiki sa zelenim listovima. Iznad nje na- risala je veliku Zutu totku — bila je to sredina evijeta. Papir je objesila iznad svojega kreveta. I doista, mokra mrlja bivala je s pomocu evijeta i éarobnih rijeci sve manja, a noéi u kojima je Eva ostajala suha — sve broj- nije. Svako jutro kada bi krevet bio suh, narisala bi po jednu laticu. Svaka nova latica éinila je evijet Ijep3im. Eva je bila vrlo ponosna zbog svog uspjeha. S pravom, potvrduje i njezina majka, koja se s Evom raduje i ne Stedi pohvale. Kada je cvijet konagno bio potpuno gotov, Eva vise nije imala nikakvih tesko¢a s mokrenjem. Samo bi jo3 kad8to pozvala u pomoé éarobne rijedi iz bajke. Uskoro joj ni one vise neée biti potrebne. Sto 0 tome trebaju znati roditelji Pre nego bilo Sto poduzmete, morate bezuvjetno od- vesti dijete na pregled struénom lijetniku i psiho- logu! rr * U naioj priéi skrenuli smo pozornost na dva uzroka mokrenja u krevet, koji nemaju organsku osnovu i Koji se éesto javljaju. U kraljevninu sluéaju, uzrok je njezina mokrenja u krevet — iznenadan gubitak naklonosti, koja se sada upuéuje novorodentetu, i uéenje prema modelu (ona je vidjela kako se malome djetetu posveéuje mnogo po- zornosti prilikom mijenjanja pelena). Roditelji i poslu- ga tu Gine velika gresku: kraljevna opet dolazi u sre- diste pozornostil Svi se trude oko nje, ali nitko ne po- kuiava rije3iti njezin problem. Kod Petra, rijeé je 0 opéem nedostatku njeznosti i brige, koje mu preoptereéena majka nije mogla iska- zati u Zeljenoj mjeri. Kada je uvidio koliko mu se po- zornosti posveéuje prilikom njegove upale mjehura i kako dobiva sve za dim je éeznuo, mokrenje u krevet postaje ugodan dozivljaj uspjeha i nakon ozdravijenja. Naravno, djeca to ne dine svjesno. U mnogim sluéa- jevima to dolazi samo po sebi — bilo zbog negativnog odnosa roditelja, bilo zbog poveéane naklonosti. Ako vase dijete poéne mokriti u krevet i ako vam dje@ji lijeénik potvrdi da nije rijet o nekom fizioloSkom uzroku, razmotrite sljedeée: Kakve bi te8koée dijete moglo imati? Kako se vi odnosite prema mokrenju u krevet? Koliko esto mokri u krevet? Koliko je velika mokra povrsina? Sto se dogodilé dan prije mokrenja u krevet? Spoznate li uzroke mokrenja, dijete ponajprije treba vaSu pomoé. To znati razgovore, zajednitke igre i sva- ku vrstu pozitivne pozornosti. Nije potrebno neposred- eeewe no odgovoriti na mokrenje. Na primjer, mogli biste mo- tivirati dijete na sljede¢i naéin: »Mogu zamisliti da bi i ti volio imati suh krevet. Vjerojatno ti nije ugodno tako éesto lezati u mokrom krevetu. Mogli bismo zajedno pokugati da se poput djece iz. prige oslobodis te navike. Kako bi bilo kada bismo narisali takav éudesni cvijet? Prije nego zaspi8, pomisli na Zarobne rijeti, kao Sto su to tinili Eva i Pe- tar. Ako %arobne rijeéi budu djelovale, mozemo odmah ujutro narisati pryu laticu. Naravno, moze se dogoditi da garobne rijeéi ne potnu djelovati odmah. Nije vaino! Neéemo razgovarati o tome i brzo éemo zami- jeniti posteljinu. Bude’ li i dalje svake veéeri pon: vljao Earobne rijeti, one ée ti sigurno ubrzo pomo Uspjeh je veé i to ako mokra mrlja u tvojem krevetu bude manja nego inaée. Tada ée3 narisati mali zeleni listié na Gudesnom evijetu. Svaki put kada nesto narige, laticu ili listié, pokazat Gemo to s ponosom ci- jeloj obitelji. Svi éemo se tome veseliti.« Pri svakom i najmanjem uspjehu moramo djetetu pokazati da vjerujemo u uspjeh i dati mu poticaj. Na neuspjehe se ne obaziremo! »Carobne rijegi« uévrséuju poyjerenje u skoraSnji uspjeh. Djegji mozak memorira informaciju »suho« tako da ona postize uéinak i u du- bokome snu. Ne zaboravite — unatot ovom prijedlogu morate se posavjetovati sa struénjakom! 1 Ako vase dijete muca FRANO | PTICJI GOVOR ‘rani je pet godina ili, bolje reéi, uskoro ée imati ‘Sljedeée godine trebao bi veé idi u Skolu. U djegjem vrtiéu ubraja se veé u velike. S roditeljima i s malom sestrom stanuje u malom gradu. $ prozora svoje sobe ima pogled na veliku Sumu. Frano bi mogao biti sret- niji i radosniji djetak te imati mnogo prijatelja, ali on je veGinom sam i tuzan. Sve je poéelo u djedjem vrti¢u. Frano je u povetku rado i8ao u djeéji vrtié. Svidjelo mu se Sto tamo ima mnogo djece i lijepih igrataka, a volio je i tetu. Ipak, u meduvremenu se mnogo toga promijenilo. Gotovo vie i ne razgovara s tetom i drugom djecom, najée%ée je tuzan i neraspolozen. Zasto? On muca. Nisu miu bile jo¥ ni éetiri godine kad je svojim roditeljima htio, sav uzbuden, ispriéati Sto je upravo vidio ili dozivio. U svojem uzbudenju, htio je odjednom re¢i mnogo toga pa je tako poteo mucati i &esto nije mogao izgovoriti rijegi. On to ne bi ni za- mijetio, niti bi mu to smetalo. Nije shvaéao zasto ga roditelji neprestano opominju da ne govori tako brzo. Ponekad su roditelji postajali nestrpljivi i govorili su mu da vise pazi kada govori. Na Zalost, roditelji su imali malo vremena, jer je tu bila i mala sestra koja Tive ni8ta nije mogla sama i oko koje su roditelji stalno imali posla. Sa éetiri godine Frano je konaéno smio iéi u djegji vrtié. Teta je rekla da svako dijete ispriéa neku priéu. Kada je on do8ao na red, druga su mu se djeca smi- jala, Tek kada je teta opomenula djecu i rekla Frani da govori sporije, on je shvatio da su ga ismijavali. Djeca su mu se rugala: »On muca! Pa on ne zna ni govoritil« Otada Frano sve manje govori. Ne Zeki da mu se jju! Kod kuée*radije gleda kroz prozor, u Sumu, a ne razgovara ni s roditeljima. Sa sestrom se ne moze niti ne Zeli igrati, ona nije ni od kakve koristi. Kada dodu gosti, svi su odugevijeni pametnom i dragom dje- vojéicom koja s njima veselo Zavrlja. Frani nije zanim- ljivo kad ga odrasli ispituju i uopée im ne odgovara na pitanja. Roditelji se tada uvijek zbunjeno nasmijese i svi se opet okrenu njegovoj maloj sestri. jednom, kad je Frano s prozora promatrao Sumu, ona imu se iznenada uéinila drukéijom. Nije bila tako ve-~ lika i tajanstvena kao prije. Velike su mu jele bile pri- sne kao prijatelji. »Prijatelji, da, to je ono Sto ja tre- baml!« pomisli Frano. »Suma me uvijek éeka i joS’ me nikad nije ismijala. Da, ona je moja prijatelji Tako Frano ide svaki dan u pohode svojoj prijate- Ijici, Sumi. Jelama daje imena: tu je debela Paula, sta- ra Tereza, velika Bara i jo’ mnoge druge. Ako mislig da je u Sumi tiho, vara’ se, Frano je otkrio mnoge gla- sove i Sumove: Sum drveéa, zujanje buba, evrkutanje ptica, pucketanje grana i neko kuckanje. To kuckanje proizvodi Zuna koja pokazuje svojim mladima kako se iz kore drveta mogu izvuéi ukusne. litinke i erviéi = Kuckanje mladih ptidica jo je nekako bojazljivo. Frani se to svidjelo pa sada oponaga mlade ptitice: tik-tik- tik, tok-tok-tok, Tada mu se javi zamisao: »Izumit éu Zunin govor!« Pogeo je pozdravijati jele svojim »ptigjim govoroms. Govorio je isprekidano, u jednakim razma- cima, u taktu: »Do-bro ju-tro dra-ga Pau-lo! Do-bro ju- tro dra-ga Te-re-z0! Do-bro ju-tro dra-ga Ba-ro! Do-bro ju-tro svi mo-ji dra-gi pri-ja-te-Iji! Ra-do bih vam ne- Sto is-pri . Ze-li-te li fu-ti mo-ja pri-éu?« Frani je zabavno govoriti ptijim govorom. Cavrlja s jelama i sve im pripovijeda. Jele pozorno sluSaju, uvijek imaju vremena, nikad nisu nestrpljive i ne ismijavaju ga niti opominju da govori sporije. Ovo po- sljednje i tako ne bi bilo potrebno jer je ptiéji govor spor sam po sebi. Je ti nisam odala tajnu: na Franinu ptigjem jezika juopée se ne moze mucati, Ali se zato mora dobro uvjezbati, tako kao &to to radi Frano koji svaki dan pripovijeda svojim jelama. Ptigji jezik priliéno je tezak jer se uvijek mora lijepo govoriti u taktu. Ali ono 3to moze Frano, moze¥ sigurno i ti! U potetku je Frano jo8 imao te8koéa s izgovorom nekih glasova. Ali, buduéi da se obraéao, kao Sto smo rekli, vrlo strpljivim brezama, koje ga nisu ispravljale niti mu upadale u rije’, govorio je sve bolje i bolje. Kod kuée nije uopée spominjao svoje svakodnevne raz- govore s brezama. Oni su trebali ostati tajna. S wre- mena na vrijeme, kad mu je izgovor postajao teZak jer neka rijeé jednostavno nije htjela iza¢i iz njegovih usta, izgovorio bi cijelu regenicu svojim tajnim jezikom — polako i uvijek u taktu! I doista, to mu je uspijevalo.—— ee Roditelji uopée nisu primijetili da se Frano sluzi tim trikom. Zamijetili su samo da djetak sada vige pri- povijeda i da mnogo manje muca. Veoma su bili ra- dosni zbog toga i ponosni na svojega velikoga djeéaka. Frani je stalo do njihove pohvale. Skaplja hrabrost i razgovara tak s poznanicima svojih roditelja. Svjestan je toga da se u sluéaju potrebe moze pouzdati u svoj tajni ptidji govor. Jednoga je dana uzeo telefonsku slugalicu kad je te- lefon zazvonio. Javio se susjed koji je htio njegovu ocu ostaviti vaznu poraku. Zamolio je Franu da toéno pre- nese tu poruku. On je ocu ispritao sve toéno onako kako je susjed rekao. Otac je bio vrlo zadovoljan pa ga je pohvalio: »Dobro da imamo tako pametnoga dje- éaka! Ti si nam sada o@ velike pomoéi.« ~ »Moja mala sestra to ne bi znalas, zadovoljno pomisli Frano. On je vjeran djeéak pa ne zaboravlja svoje prijate- je. Kao i prije, svaki dan posjeéuje jele i priga im prige. Sada jo& vrlo rijetko govori ptigjim jezikom, samo kada treba izgovoriti neku doista vrlo tesku rije Sto o tome trebaju znati roditelji noga djeca u éetvrtoj godini Zivota odjednom poénu mucati. U toj dobi dijete rado govori i htjelo bi na- jednom reéi mnogo razliéitih stvari. Buduéi da govor- na sposobnost ipak ne moze drzati korak s obiljem mi- sli i Zeljom za govorenjem, mucanje je na tom stupnju razvoja pojava koja ée nakon nekoga vremena i8tez- nuti ako roditelji postupe ispravno. —_———_____—— * Jedno od natela jest to da se dijete koje muca mora strpliivo slugati i nikada se ne smije prekinuti. Takoder nije dobro zavr&iti rijet umjesto djeteta. Kako bismo upravljali govornim tempom djeteta i ponudili mu alternativno govorno ponaanje, dobro je zajedno 5 djetetom izgovarati stihove ili kratke pjesmice. Di- jete ée tako stééi vise sigurnosti u govoru. U toj dobi dijete uopée ne primjeéuje da muca. Ako ga se opominje ili kori zbog navina njegova govora, ono osjeca nestrpljenje odraslih, postaje nesigurno i uzru- jano te jo8 vise muca. Konflikttne situacije, osobni pro- blemi, kao sto su ljubomora, osjecaj zapostavijenosti ili prevelikog otekivanja, te konaéno neizostavne re- akcije okoline (djetji vrtié, skola) mogu dodatno toliko uznemiriti dijete da se razvojno prolazno mucanje moe pretvoriti u trajnu nesigurnost u govoru. Medutim, nije dovoljno samo ignoritati govornu manu i zajednitki vjezbati polako izgovaranje rijeti. Postoji opasnost da dijete skolske dobi zbog nesigurnoga iz- govaranja rijeti dodatno dobije socijalne strahove, primjerice da se boji iéi u kupovinu, telefonirati, raz- govarati s poznanicima i prijateljima i tome sligno. Djetetu je potrebno ozragje sigurnosti u kojem ée osjeéati kako ga obitelj prihvaca i priznaje njegovu ukupnu osobnost. Morate otvoreno razgovarati s dje- tetom 0 njegovim problemima! I onda kada dijete ne primjecuje svoje mucanje, dakle — ako ga svjesno nijeée ili ako tvrdi: »Veé sam navikao na mucanje, to mi uopée ne smeta!« U takvim sluéajevima, roditelji najéesée ofajnitki izbjegavaju razgovarati o mucanju, kao da je rijeé o nekoj mani. Kako bi se s djetetom mogao voditi takav otvoreni razgovor? ir»Ti imaé éesto teSkoéa ¢ izgovaranjem nekih rijedi. Mogu zamisliti kaliko ti smeta Sto mucas. Sigurno su ti se veé neki glupi \judi ili djeca smijali zbog toga. To je vjerojatno bilo vrlo neugodno, zar ne?« (Razumi- jevanje situacije i obraéanje osjeéajima) »Ako ZeliS, mogli bismo zajedno nagi nagin kako da ti pomognemo. Mogli bismo od sada kod kuée vjezbati &isti govor tako dugo dok ne bude§ i pred drugima do: bro govorio. Oni ée se veoma iznenaditi!« (Nudenje pomoéi, iskazivanje povjerenja) »Svaki éemo dan izabrati vrijeme kada éemo se udobno smjestiti i poéeti govoriti ptigjim naginom. Bude li ti teXko govoriti po taktu, posluzit Gemo se me- tronomom. ‘To je naprava koju djeca koriste kad svi- raju glasovir. Sigurno Ge ubrzo nauéiti ptigji govor! Kada ga bude& veé bolje znao, pokuSat éemo govoriti bez metronoma. Svaki éemo dan malo vjeZbati. Mogli bismo te vjezbe uéiniti veselijim. Ako Zeli8, pretvorit éemo to u igru. Za svaku tofnu regenicu dobit ée¥ je- dan Zeton. Na kraju svake igre upisat ¢emo na ‘popis uspjeSnosti’ broj osvojenih Zetona. Bax me zanima ko- liko ée& ih osvojitit« (Obja3njenje tijeka vjezbe i mo- tivacija) Svaki uspjeh mora se nagraditi Zetonom i odmah pohvaliti. Uspije li dijete govoriti po taktu bez muca- nia, pustite ga da nekoliko reéenica izgovori bez ot- kucavanja takta. Prije takve vjeZbe neka dijete odredi nekakav neutralni znak (glavom, prstima — nikako rijegima!) koji 6e se upotrijebiti kada u slobodnom go- voru opet potne mucati. Taj ée znak znaéiti da dijete treba odmah slobodni govor zamijeniti govorom po taktu kako bi se sprijegilo mucanje. 12 ec ve Broj regenica i udestalost slobodnoga govora treba neprestano poveéavati, sve dotle dok u vjeZbi vise ne ude bilo potrebe za govarom po taktu. I dalje treba zadrZati izvodenje vjezbe u obliku igre (Zetoni, pohva- Ja, upisivanje bodova na »popis uspjeSnosti«). Stekne li dijete tim vjezbama odredenu sigurnost u govoru i povjerenje u sebe, moze se prestati s vjeZbama. Igru treba ipak nastaviti jo neko vrijeme, ali u drukéijem obliku. VjeZzbe se sada provode u odredenim dijelovima dana: %& vjezbe govora pri doruéku st vjeZbe govora pri ruéku sk vjezbe govora poslije podne se vjedbe govora pri veéeri. Dijete vise ne dobiva Zetone, ali je pohvala jo8 uvi- jek veoma vazna. Cim dijete ponovno poéne mucati, dajte dogovoreni znak za govor po taktu, koji ne treba dugo trajati. Dogovorene dnevne vjezZbe unose se u novi »popis uspjesnosti«. Vremenski se razmaci poslije poveéavaju, sve dok se ne postigne to da dijete cijeli dan govori bez mucanja, Tada ée »popis uspjeSnosti« postati suvi8an. Dijete ée jo8 du%e vrijeme trebati po- hvalu i osjeéaj da se radujete Sto govori disto. Unatot ovom prijedlogu za vjeZbe govora, savjetujemo vam da potrazite struénjaka.eee eee ene nee ge eer Ako vaie dijete ne elt jesti PROZDRLJIVI MIS Nos odugovlaéi prilikom jela. Zalogaj premeée u ustima s jedne strane na drugu. Majka: »Pojedi veé jednom!« Nada: »Ne volim to!« Majka: »Sto je na stolu, to se jede!« Nada: »Ne mogu vise!l« Majka: »MoZda te moram hraniti kao malo dijete? Dodi, jedan zalogaj za mamu... Tako, progutaj to!« »Ne mogu, ne mogu!« plate Nada i otréi u svoju sobu. Od- jednom zaéuje neki Sum. Ciju-ciju-ciju-ce, ja sam mi8 i volim te. Ne budi mi tuzna ti, nemoj vise plakati. Nada je odugevijena ljupkim misem. »Otkuda ti ovdje?« Ova kuéa dom je nama. Tu smo tata, ja i mama. Nerado ti jede%, znamo. Roditelje Ljutis samo. ie oe Kad ti nude tanjur novi, odmah mene ti pozovi, iz rupe ¢u istréati, pomoé tebi ja éu dati. Ciju-ciju-ciju-ce, ja sam mik i volim te. I kako je draZesni migié brzo doSao, tako je brzo opet nestao u svojoj migjoj rupi. Nada je sada znati- Zeljna kako bi joj to mi§ mogao pomo¢i. Ne moze vise dogekati da je majka pozove na veéeru. Konaéno je do%ao i taj trenutak. Vetera se nalazi na stolu. »Brrr«, procijedi Nada, »Kruh sa sirom! Ne volim sir!« I cijela predstava potinje iz potetka. Onda Nada opet zaéuje tanki glasi¢. ja sam mi i volim te. Jesti sira neéeS sama? Bai odliéno! Daj ga nama! Sto se éudis? Svakog dana, sir je za.nas super hrana! Baci ga, ne tekaj vike! Hvala ti, uh..., to mirige! Ciju-ciju-ciju-ce Ja sam mi i volim te. deéega dana mama je za ruéak kuhala ribu. Bljak, ja ne volim ribu!« Majka je rekla strogo: »Riba je zdrava. Pojedi je pa ¢e8 biti velika i snazna.« »Ali ja je ne volim!«aa Ja sam mi i volim te. Ribu ée§ ti nama dati, meni, mami i mom tati. Ciju-ciju-ciju-ce, ja sam mif i volim te. I tako je bilo svakoga dana. Nada je bila sretna sto joj mi8 pomaze, ali polako je postajala gladna. Na sreéu, bilo je éokolade i narezaka. Kréi joj u Zelucu pa pode u kuhinju kako bi uzela malo narezaka. Ali, Sto je to?! Nema vise narezaka! Netko ih je vjerojatno ukrao. »Pa dobro, nije vazno. Imam ja éokolade. Jao, nema vise ni okolade!« Nada odlazi u. krevet razoéarana i vrlo, vrlo gladna. Ne moze wopée spavati ~ Zeludac je neprestano budi svojim kréanjem. Sljedeéi dan Nada pojede veé malo vise, ali i dalje baca miu ono Sto ne voli. Nada postaje sve gladnija. »Dobro Sto je majka da- nas kupila kolaéiée. Uzet éu nekoliko kolagiéa iz ku- tije. Oh, straino, pa kutija je prazna!« Na podu ima samo jo8 nekoliko mrvica. Nada slijedi trag od mrvica T gle, trag zavrSava pred migjom rupom. »To je bezo- braznol« Ijutito poviée Nada. »To je, dakle, tvoja pomoé! A ja sam mislila da si ti dobar mig, Gladna sam, gladna, gladnal« Ciju-ciju-ciju-ce, ja sam mi8 i volim te. Gladna ti si? Pogledaj me! Tvoj te misié razumije. Velika je migja glad, a sluSaj Sto éu reé ti sad: Ja pomoéi elim svima, hranu éuvam veé danima. Saéuvao sve sam iebi, uzeo sam mrou sebi. Nareske éu tebi dati, sir i ribu ée5 kusati, okrijepit se Spinatom, prestati ée8 s inatom. Mi8 ti dobar savjet daje: Jedi male zalogaje! Zvati.dugo, jedi milom, nemoj trpat hrnu silom. Slastice ti miu daj, 2a njega to bit ée raj. Guvas tako zube bijele, miki€i se tom vesele. Glad je stvarca vrlo gadna, izmuéi te pa si jadna. Jelo ée veselje biti, na glad neéeX ni misliti. Zeludac ée mirovati, pa ée8 reéi svojoj mati: Ja pojela sve sam sama, mogu li se igrat, mama? Srest éemo se na vratima, igrat 608 se s misicima. Od hrane si sita, snazna, svasta mozeS, bas si vaina! Ciju-ciju-ciju-ce, ja sam mi i volim te! i