METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel

METODIKA OBUKE VOŽNJE

UVOD
Prije svake vožnje, pa i ove kojoj je cilj obuka, k andidat i vozač-instruktor trebaju da za
istu budu spremni u fizičkom i psihičkom smislu.
a.) Od kandidata se očekuje:
- da u sebi sortira i obnovi već preñeno gradivo
- da za obuku i vožnju bude dovoljno odmoran,
- da stvarno želi i voli vožnju, odnosno obuku,
- da se koncentriše u dovoljnoj mjeri kako bi bio u stanju aktivno pratiti obuku,
- da je prikladno odjeven i obuven,
- da nije opterećen brigama, boleš ću, uživanju alkohola i lijekovima na kojima piše da
se ne smiju uzimati ukoliko se upravlja motornim vozilom

b.) Od instruktora vožnje se o čekuje:

- da u toku obuke primjenjuje odreñene nastavne principe i to:
· princip očiglednosti ili uzornosti,
· princip povezivanja teorije i prakse,
· princip sistematičnosti ili postupnosti, (od jednostavnijih ka složen ijim radnjama)
· princip svjesne aktivnosti ( animirati na aktivno učestvovanje kandidata u obuci)
· princip racionalizacije ili ekonomočnosti ( imati pripremu za čas )
· princip individualizacije (prilagoditi se osobinama kandidata)
· princip trajnosti (uvježbavanje radi provjere)

Pored navedenih nastavnih pricipa vozač-instruktor treba da koristi i sljedeće metode obuke,
a najčeš će treba da radi konbinaciju sljedećih metoda:
· Metoda usmenog izlaganja – ovu metodu treba upražnj avati što manje, neizbježna je
ali ima lošu osobinu što instruktor nema povratnu infor maciju od kandidata.
· Metoda pokazivanja ili demonstracije – prvo instruk tor pa onda kandidat
· Metoda razgovora – metoda pitanja i odgovora (probl emska nastava)
· Metoda vježbanja
Tek ukoliko su zadovoljeni navedeni uslovi od obuke se mogu očekivati pozitivni
rezultati, što vodi boljem i bržem savla ñivanju gradiva, što na kraju zna či većoj
bezbjednosti učesnika u saobraćaju.
Cilj obuke je da kandidat stekne potrebno znanje, vještinu i navike za samostalno
bezbjedno upravljanje motornim vozilom u saobraćaju.
1
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel

PLAN I PRIPREMA NASTAVNOG ČASA

Nastavni čas praktične obuke obuhvata vremensko razdoblje u obuci vožnj e u trajanju 45
minuta, a blok čas traje 90 minuta.
Kandidat u toku jednog dana može da ima najviše 2 ( dva) časa, sa odgovarajućim odmorima
izmeñu časova.
Plan i priprema za izvoñenje nastavnog časa sastoji se od ovih elemenata:
· nastavna jedinica (tema),
· mjesto izvoñenja nastave.
· nastavna sredstva,
· nastavne metode
· potrebno vrijeme za izvoñenje teme,
· literature

TOK NASTAVNOG ČASA

UVODNI DIO ČASA

U uvodnom dijelu treba razgovarati sa kandidatom radi pripreme za izvoñenje nastavne
jedinice. Nakon toga kandidat obavlja dnevni pregled vozila i zajedno sa vozačem-
instruktorom utvrñuje ulice i puteve gde će se izvoditi praktična obuka. Vozač-instruktor
upisuje čas u dnevnik rada i u Knjižicu kandidata o obuci kandidata. Voza č-instruktor
provjerava da li kandidat posjeduje ličnu kartu.

GLAVNI DIO ČASA

Poslije uvodnog razgovora i dogovora kandidat i vozač-instruktor ulaze u vozilo, pri čemu
kandidat uključuje motor u rad i kad se uvjerio da svi signalni i ostali instrumenti pokazuju
pravilan rad motora i ostalih ureñaja, započinje vožnju prema unaprijed dogovorenom planu.

ZAVRŠNl DIO ČASA

Nakon povratka s vožnje kandidat ispravno parkira v ozilo na odgovarajuće mjesto, zaustavlja
rad motora, nakon čega instruktor i kandidat analiziraju nastavni čas u razgovoru. Instruktor
upućuje kandidata na dobro i loše izvo ñenje pojedinih dijelova radnji u nastavnom času, ali i
upozorava da će u sljedećim nastavnim časovima uvježbavati one radnje koje nije potpuno
savladao.
2
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
ZNAČAJ TEME U OKVIRU PODRUČJA NASTAVE

PLAN IZVOðENJA NASTAVE

· Upoznavanje kandidata sa nastavnim sadržajem,
· Obrada nastavnih sadržaja,
· Ponavljanje i uvježbavanje i
· Provjera znanja

OBRAZOVNO VASPITNI ZADACI

· Obrazovni: sticanje znanja, vještina i ispravnih na vika iz praktičnog dijela nastave,
· Vaspitni: razvijanje saobraćajne kulture učenika - kandidata

NASTAVNA SREDSTVA
· Motocikl,
· Putničko vozilo,
· Teretno vozilo,
· Dnevnik rada vozača-instruktora,
· Nastavni plan i program.
· Razni priručnici
· Blok za skiciranje
· Razni poligoni
· Javni put

IZBORI ZA PRIPREMANJE NASTAVNIKA

· Zakon o osnovama bezbednosti saobraćaja na putevima u BiH (Važe ći),
· Pravilnik o osposobljavanju za vozača motornih vozila (važe ći),
· Metodika obuke vožnje,
· Nastavni plan i program i
· Iskustvo

IZBORI ZA PRIPREMANJE UČENIKA

· Priručnik za polaganje vozačkog ispita,
· Konsultativna nastava u autoškoli.
3
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
ORGANIZACIJA ČASA
faza rada sadržaj metoda vrijeme
instuktor upisuje čas u dnevnik rada
provjera važnosti ljekarskog uvjerenja
kandidata i lične karte, priprema
uvodni dio vozila za vožnju razgovor, 5 min
časa ukratko ponavljanje prethodne teme pokazivanje
ukratko upoznavanje kandidata sa
novom nastavnom jedinicom - temom

upoznavanje sa sadržajem teme

1-NC
polazak sa mesta na ravnom putu sa
promjenom stepena prenosa
bezbjedno zaustavljanje, uz
održavanje pravca
kretanje u jednoj saobraćajnoj traci i
vožnja duž obilježene linije na
kolovozu
2-NC
promjena saobraćajne trake,
prestrojavanje i skretanje ulijevo u izlaganje,
glavni dio časa naselju razgovor. 35 min
prilagoñavanje brzine kretanja pokazivanje,
držanje bezbjednosnog rastojanja sa vježbanje
obilaženjem i preticanjem na putu van
naselja
Promjena saobraćajne trake,
prestrojavanje i skretanje ulijevo u
naselju
prilagoñavanje brzini kretanja, pri
skretanju ulijevo ili udesno u naselju
držanje bezbjednog rastojanja, pri
skretanju ulijevo ili udesno u naselju,
sa saobraćajnicama sa jakim
intenzitetom saobraćaja
analiza izvoñene teme
ukazivanje na učinjene greške
isticanje dobro obavljenih radnji
završni dio zadatak kandidatu za obnovu razgovor 5 min
časa teoretskog dijela naredne teme
kandidat potpisuje održani čas u
knjižici o obuci kandidata
4
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
Tema
Voznja na "pola kvacila" sa zaustavljanjem i parkiranjem vozila uz desnu i lijevu ivicu
kolovoza na mjesto odreÑeno za parkiranje ili na mjestu izmeÑu dva vozila vožnjom
naprijed

VJEŽBANJE UKLJU ČIVANJA PEDALE NA " POLA KVAČILA"

Pošto se kandidat privikao na pedalu gasa i osjetio razliku izmeñu zvuka motora pri
malim i povećanim gasom kandidatu se pokazuje kako najlakše da s hvati, (vozilo treba da
bude zakočeno ručnom kočnicom) i da započne uvježbavanje jedne od zna čajnih uvodnih
radnji za pravlian polazak sa mesta. Naime neophodno je da kandidat savlada uključivanje
pedale do "pola kvačila" i da već na ovom času osjeti trenutak u kome kvačilo počinje da
"hvata", da dodiruje zamajac.

Potrebno je da vozač-instruktor neznatno pojača gas (duplom komandom gasa) i da ukaže

kandidatu na znake pomoću kojih će pomoći da vidi i osjeti kada središna plo ča kvačila počinje
da ulazi u zonu "pola-kvačila", da bi zaustavio nogu i dalje popuštanje pedal e. Ti znaci
(simptomi) su sljedeći:
· promjena zvuka - tona motora, do koje dolazi usled smanjenja
broja obrtaja radilice koja počinje da opterećuje kvačilo,
· lagano podrhtavanje vozila.
Svakako da pojedini kandidati neće moći odmah u početku vježbanja da jasno uo če
navedene znake, pa će "gasiti" motor. Meñutim oni će vrlo brzo da steknu pojam o "pola-
kvačila", a time se postiže cilj ove teme.
5
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
 Vježbanje kva čila Vježbanje kva čila sa
na “hladno”
promjenom step.pren.

Vježbanje polaska Šema petostepenog

sa mjesta mjenjača. Prije svake
promjene stepena prenosa
ručicu mjenjača dovesti u
neutralan položaj
 VOŽNJA SA "POLA KVA ČILA"

Vrlo često je potrebno da se prilikom manevrisanja vozilom, kao i za vrijeme kretanja u

gustom saobraćaju ili u mnogobrojnim drugim situacijama (npr. nailazak na pješa čki prelaz, na
dio puta koji je zakrčen kretanjem pješaka ili djece, na opasnu prepreku na putu ili prilikom
ulivanja iz sporedne u glavnu ulicu gde je minimalna prednost i dr.), vozilo kreće sasvim lagano
(brzinom hoda pješaka, pa i znatno sporije). Poznat o je da mnogim kandidatima ovakva vožnja
predstavlja veliku teško ću (lakše im je da voze brzo), ali oni po činju najčeš će i sami da se
interesuju kako vozač može da "mili" vozilom i da ga pomjera skoro centi metar po centimetar.
Radi toga je neophodno naučiti kandidata da vozi vrlo sporo primjenjujući posebnu
tehniku poznatu kao vožnja sa "pola-kva čila" ili "na kvačilu".
Pitanje glasi: da li je moguće voziti i sporije od navedenih minimalnih brzina za prvi i
drugi stepen prenosa?
Kandidatu ukazati da je to moguće, ali da se to ne može posti ći samo djelimičnim ili
potpunim oduzimanjem gasa, s obzirom da u tom slučaju motor ne bi imao više potrebnu
snagu (pa bi došlo do trzanja vozila i gašenja motora), n ego samo primenom tehnike "vožnja
sa pola-kvačila".
6
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel

Pritisnuta papuča kvačila. Otpuštena papu ča kvačila.

Nema prenosa snage na pogonske točkove Prenos snage na pogonske točkove

Ovaj element uvježbavati na sljede ći način:

· kandidat vozi pri trećem stepenu prenosa na ravnici odgovarajućom brzinom,
· saopštiti mu da se na putu, na mestu koje odredi in struktor vožnje, nalazi zamišljeni
pješa čki prelaz na kome ima puno djece ili odreñena prepreka,(mjesto koje zahtjeva
povećanu pažnju i smanjenu brzinu kretanja)
· prilazeći tom prelazu (35 do 30 metara), on oduzima gas, prikoči, prekida vezu izmeñu
motora i menjača (pritsak na lijevom nogom na pedalu „kva čila”) i prebacuje polugu
mjenjača (desnom rukom) iz trećeg u drugi stepen prenosa,
· kad sasvim uspori brzinu kratanja vozila,(pri tome pazeći da ne uspori suviše da ne bi
morao ići na zaustavljanje i promjenu stepena prenosa u prvi stepen) neposredno prije
prevelikog usporavanja i potpunog zaustavljanja, kandidat hitro prebacuje nogu sa pedale
radne kočnice na pedalu gasa, povećava neznatno gas i brzo popušta pedalu „kva čila” do
zone "pola-kvačila", (na ovu radnju posebno obratiti pažnju pošto je kandidatu potrebno
objasniti kojim intezitetom da koristi ko čnicu i do koje brzine kretanja)
· dužnost je kandidata, stalno pri drugom stepenu pre nosa, da uz konstantni gas (ali ne
veliki) i "poigravajući" se sa pedalom kvačila u zoni "pola-kvačila" prenosi na točkove
samo onoliko snage koliko je potrebno da se vozilo ne zaustavi odnosno da ne ubrza
kretanje,
· poslije nekoliko metara tako lagane vožnje voza č-instruktor mu saopštava da je sad pješa
čki prelaz "slobodan", i on mora odmah da postepeno ubrzava kretanje vozila do
minimalne brzine (još uvek samo pomo ću kvačila i gasa), a zatim dalje normalno da
ubrzava pomoću gasa (pedala kvačila se nalazi u položaju "ukva čeno", a leva noga na
patosu).
Navedeni postupak treba ponoviti više puta. Korist od uvježbavanja vožnje sa "pola-
kvačila" u predloženoj varijanti je naro čito u tome što se istovremeno pored lagane vožnje
uvježbava i postepeno ubrzavanje kretanja vozila (z nači: znatna promjena ritma brzine
kretanja vozila u istom stepenu prenosa i to prvenstveno uz korištenje pedala gasa i kva čila).
Ovaj element je neophodan za vozača u naseljenom mestu i treba da mu se pokloni izuzetna
pažnja za vreme uvježbavanja. Najzad, vožnju sa "pola-kva čila" uvježbavati i u prvom
stepenu prenosa odnosno prilikom vožnje unazad. Kandidatima treba s krenuti pažnju:
7
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
· da se za postizanje sasvim spore vožnje nikada ne k oristi treći i četvrti stepen prenosa, s
obzirom da su njihove minimalne brzine objektivno vrlo velike,
· da se vožnja sa "pola-kva čila" primjenjuje samo na ravnici i blagom usponu, ali ne i na
nizbrdici,
· kandidatu objasniti (i uvježbavati) da će ispred pješa čkog prelaza na nizbrdici preći na
drugi stepen prenosa, zadržati pedalu kva čila u položaju "otkva čeno" a brzinu kretanja
podešavati pomo ću radne (nožne) ko čnice.
· da se vožnja sa "pola-kva čila" izuzetno primenjuje (tj. u prethodnim slučajevima) jer
takva vožnja i pored vještine voza ča ipak štetno uti če na pojedine dijelove prenosnog
mehanizma.

Tema : Obilaženje, preticanje i zaustavljanje na pu tu van naselja kao i vožnja na

putu sa većim uzdužnim nagibom.

OBILAŽENJE VOZILA - PREPREKE

1. Uočavanje automobila ili prepreke na desnoj saobraćajnoj traci i

usmjeravanje vozila prema središnoj liniji kolovoza .
2. Postavljanje vozila u poziciji za izvoñenje za mogućnost sigurnog
obilaženja; uklju čivanje lijevog pokazivača pravca, provjeravanje
saobraćajne situacije korištenjem vanjskog lijevog voza čkog ogledala (po
potrebi i okret glave) i početak prelaženja na lijevu saobra ćajnu traku.
3. Povećavanje zaokretanja točka upravljača i ubrzavanje vozila.
4. Vraćanje točka upravljača u centralni položaj i pravolinijskim
kretanjem lijevom saobraćajnom trakom i obilaženje zaustavijenog
automobila - prepreke.
5. Nakon što se primjeti u ogledalu (srednje i desn o vanjsko) prednji
kraj zaustavljenog automobila, u blagom luku skretanje prema desnoj
saobraćajnoj traci.
6. Vraćanje točka upravljača prema potrebi u lijevo do zauzimanja
pravolinijskog položaja vozila i nastavljanje kr etanja sredinom desne
saobraćajne trake.
8
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel

PRETICANJE VOZILA

Preticanje vozila je jedan od veoma čestih i veoma opasnih manevara koji se izvode u
saobraćaju na javnim putevima.
Postupak pri preticanju potrebno je dobro poznavati i uvježbati ga tako da predstavlja jednu
rutinsku radnju. Prvo je potrebno utvrditi koliko i kakvih vozila ima ispred odnosno ocjeniti dužinu
i zbijenost kolone. Ako je u pitanj u samo jedno vozilo onda je potrebno ocjeniti njegovu dužinu, a
ako je u pitanju više vozila onda je potrebno ocijeniti ukupnu dužinu svih vozila zajedno. Po
pravilu preticanje treba vršiti pojedinačno, tj. preticati jedno po jedno vozilo. Ako je kolona suviše
zbijena, tada ovaj manevar nij e moguće obavljati na drugi način nego preticanjem cijele grupe
vozila ispred sebe (podsjetiti se da li je dozvoljeno preticati kolonu). Zatim, treba ocjeniti kolika
je preglednost dionice puta od mjesta na kome se namjerava otpočeti preticanje. Za bezbjedno
preticanje obično se smatra da je potrebno da postoji najmanje 450 m preglednosti puta od mjesta
na kome se nalazi vozilo koje namjerava da otpočne preticanje.

Ovo rastojanje obično obezbjeñuje da se manevar preticanja može bezbjedno završit i.

To rastojanje može biti i znatno manje, ako je u pitan ju velika razlika u brzinama kretanja
vozila koje pretiče i preticanog vozila odnosno ako vozilo koje pretiče ima visoku sposobnost
ubrzanja. Ako je ocjenjeno da postoji dovoljna preglednost dionice puta ispred vozila koja se
pretiču, tada je putem ogledala potrebno prekontrolisati situaciju iza vozila koje pretiče.
Preticanje ne treba otpočinjati ukoliko je neko vozilo pozadi već otpočelo preticanje. Ako
pozadi ne postoji nijedno vozilo koje je otpočelo preticanje, tada je potrebno dati znak za
preticanje, i to uključenjem lijevog pokazivača smera i zvučnim signalom. Ovim se
upozoravaju ostali učesnici u saobraćaju o namjeravanom manevru preticanja.
Poslije datog znaka za preticanje koji po praviiu treba dati 4 do 5 s prije nego što se
otpočne efektivno preticanje potrebno je ukljućiti menjač u niži stepen prenosa. Ovo je mogu
će ako su brzine kretanja manje. Pri većim brzinama kretanja nekih vozila neće biti moguće
uključiti niži stepen prenosa, jer se u njemu ne će moći postići odgovarajuća brzina potrebna
za preticanje. Pošto se uklju ći niži stepen prenosa ponovo se pogleda u ogledalo da nije
nastala neka izmjena situacije i ako nema nikakve smetnje sa zadnje strane - ponovo se
pogleda napred. Često je, radi sprovoñenja ovakvog manevra, potrebno vozilom izaći do
sredine kolovoza da bi se dobila bolja preglednost naprijed.
Ne treba prelaziti polovinu širine kolovoza čak i u situacijama kad se ne vidi dovoljno daleko
naprijed. Ako su svi uslovi za bezbjedno preticanje obezbjeñeni, upravljač se skreće ulijevo i
prelazi se na lijevu polovinu kolovoza uz istovremeno dodavanje gasa. Vozilo ispred sebe preti če
se sa povećanim gasom u nižem stepenu prenosa kao što je ve ć rečeno i tek kad se to vozilo
pretekne za jednu dužinu vozila postepen o se prelazi na desnu stranu. Jedna od čestih
9
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
grešaka pri vra ćanju na svoju polovinu kolovoza jeste presjecanje puta vozilu koje se pretiče
često prouzrokovano nailaskom vozila iz suprotnog smjera. Zbog toga je jako važno da
povratak na svoju polovinu kolovoza ne bude nagao, da bi vozač preticanog vozila mogao da
skrene svoje vozilo ili da uspori brzinu kretanja da bi, po potrebi, obezbjedio slobodan prostor.
Za bezbjedno preticanje potrebna je znatna razlika u brzini kretanja preticanog vozila i vozila
koje vrši preticanje. Smatra se da ne treba vršiti preticanje ako se ne može obezbjediti da razlika u
brzini kretanja iznosi najmanje 20-25 km/h. Ako vozač sustiže vozilo ispred sebe i pri tom je već
izvršio sve potrebne radnje za preticanje koje su napred navedene, moguće je sa onom razlikom u
brzini kretanja koja već postoji odpočeti i dovršiti preticanje. Druga čije stoji stvar ako u
odnosnom momentu nema uslova za preticanje, tj. nailazi neko drugo vozilo u susret, neko drugo
vozilo vrši preticanje ili preglednost n ije dovoljna. U takvom slučaju mora se sačekati iza vozila
koje se namjerava preteći jedno potrebno vrijeme da bi se obezbjedili svi potrebni uslovi za
preticanje o čemu je već bilo govora. U takvoj situaciji vozilo se kreće u koloni, istom brzinom kao
i vozilo koje se namjerava preteći. Radi postizanja potrebne razlike u brzini kretanja, potrebno je
da vozilo koje namjerava preticati raspolaže potrebnim rezervama za ubrzanje. Po pravilu ubrzanja
su mala ukoliko su brzine kretanja veće i ukoliko je motorno vozilo više optere ćeno. Naravno da
je ubrzanje manje i ako je snaga motora manja.
Da bi vozač mogao da procjeni sposobnost ubrzanja svog vozila da će se izvesna tehnička
procena sposobnosti ubrzanja, u prospektu ili u knjižici uputstva za rukovanje i održavanje vozila
data je za svako vozilo sposobnost savlañivanja uspona u pojedinom stepenu prenosa, koja se
najčeš će odnosi na potpuno opterećeno vozilo. U nižem stepenu prenosa sposobnost savlañivanja
uspona je veća a samim tim je veća i sposobnost ubrzanja. To je razlog zbog kog se prilikom
preticanja uključuje niži stepen prenosa, jer se na taj na čin povećava sposobnost ubrzanja kretanja
sopstvenog vozila. Jedan od načina da se praktično utvrdi sposobnost ubrzanja je taj da se iz
uputstva očita sposobnost savlañivanja uspona u pojedinom stepenu prenosa, u procentima i da se
taj broj podeli sa 3. Na taj način dobija se broj km/h za koji vozilo može da ubrza kretanje u 1
sekundi. Na primer, ako u III stepenu prenosa jedno vozilo može da savlada uspon od 12 %, onda
znači da u svakoj sekundi može da pove ća brzinu kretanja za 4 km/h. Da bi se postigla razlika u
brzini kretanja od 20 km/h da bi se bezbjedno izvršilo preticanje potrebne su dakle 5 sec. Ako bi
meñutim, uključili niži stepen prenosa u kome se može savladati us pon od npr. 20 % onda se u 1
sec može ubrzati 7 km/h, p a se za svega 3 sec može posti ći potrebna razlika u brzini od 20 km/h.
Iz ovih razloga preticanje u nižem stepenu prenosa traje kra će, vozilo se pri preticanju manje
zadržava na lijevoj polovini kolovoza (dio kolovoza namijenjen za vozila iz suptonog smjera), pa
je i preticanje bezbjednije.
Još jedno pravilo treba imati u vidu prilikom preti canja. Ako se preticanje vrši pri ve ćim
brzinama, sposobnost ubrzanja je znatno manja, a i preticanje je znatno manje bezbjedno. Ako
brzina kretanja vozila dostiže maksimalnu brzinu, p reticanje ne treba ni otpočinjati, jer tada se ne
može ostvariti raziika od 20 km/h. Na primer, ma ksimalna brzina kretanja vozila iznosi 110 km/h.
Ako se vozilo koje se namerava preteći kreće brzinom većom od 90 km/h, tada ne postoje uslovi za
bezbjedno preticanje. Tada preticanje ne treba vršiti nego se treba kretati brzinom kojom se kre će i
vozilo ispred. Tabela koja pokazuje potrebnu dužinu puta i potrebno vreme za bezbjedno
obavljanje preticanja zavisno od brzine kretanja jednog i drugog vozila ukazuju da pri velikim
brzinama i pri malim razlikama u brzini potrebna dužina puta za preticanje je veoma velika, a
vreme potrebno za preticanje je duže, tak o da se preticanje ne može izvoditi bezbjedno.
Prilikom ocenjivanja preglednosti puta i dužine kol one ispred, kao što je re čeno, neophodno
je svojim vozilom približiti se sredini k olovoza, jer je tada preglednost veća. Isto tako, preglednost
je veća ako je rastojanje izmedu preticanog vozila i vozila koje pretiče veća. Izviñanje mogućnosti
za preticanje treba preduzeti što je mogu će ranije, tj. još kad je rastojanje izmedu preticanog i
pretičućeg vozila znatno, a takoñe i razlike u brzini kretanja znatne. Ukoliko to nije moguće, nego
vozilo koje namjerava da pretekne drugo vozilo mora da uñe u kolonu iza
10
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
tog drugog vozila, tada se izviñanje mogućnosti za preticanje vrši na znatno kra ćem rastojanju
iza vozila koje se namjerava preteći. Ugao vidljivosti je tada znatno manji tako da je potrebna i
znatno veća opreznost da se tačno i nedvosmisleno utvrdi da se nikakvo vozilo ne nalazi na
lijevoj polovini kolovoza. U blagim desnim krivinama izviñanje se može vršiti i sa desne
strane vozila koje se pretiče tako što će se vozilo približiti desnoj ivici kolovoza i sa d esne
strane utvrditi da li neko vozilo dolazi u susret ili ne. Prilikom vožnje u koloni i prilikom izvi
ñanja potrebno je imati u vidu koliko iznosi potrebno minimalno bezbjedno rastojanje. Zbog
toga je prilikom izviñanja i prilikom vožnje blizu vozila koje se namjera va preteći potrebno
biti pripreman na eventualno naglo kočenje i na eventualno naglo skretanje.

Prilikom preticanja potrebno je obezbjediti dovoljni bočni razmak izmedu vozila, a to u

velikoj mjeri zavisi od brzine kojom se preticanje izvodi. Obično se smatra da minimalni bočni
razmak izmeñu dva vozila mora pri preticanju da iznosi 0,8 m.
11
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
Ako su brzine veće onda i znatno više. Ako voza č vozila koje se namjerava da pretekne
vozi blizu sredine kolovoza i vrši sam izvi ñanje da bi pretekao vozilo koje se nalazi ispred
njega, preticanje ne treba otpočinjati sve dok taj vozač ne shvati da je preticanje njegovog
vozila započeto i da će to omogućiti tj. da će dozvoliti da se prvo njegovo vozilo pretekne, a
tek onda da on izvrši preticanje. Ako ovo nije obezbje ñeno, onda dozvoliti da prvo vozač koji
pokazuje namjeru, izvrši preticanje, pa tek kad on bezbjedn o završi preticanje, po ći za njim.
Polazak u istovremeno preticanje odmah iza vozila koje vrši p reticanje može da dovede, u slu
čaju da naiñe vozilo iz suprotnog smjera, do njegovog naglog kočenja i do nalijetanja na
njegov zadnji kraj. Ako neko od vozača u koloni koga treba preteći pokazuje namjeru da izvrši
preticanje, ne treba otpočinjati preticanje sve dok on tu svoju namjeru i ne ostvari. Pogrešno je
pre ći na lijevu polovinu kolovoza ako su vozila ispred već dala znak da namjeravaju da izvrše
preticanje i zvučnim signalom tražiti da se ona vrate u svoju kolonu da bi vi koji se nalazite iza
njih izvršili preticanje.
Pri preticanju noću znatno je teže ocjeniti udaljenost i brzinu kreta nja vozila koja delaze
u susret - vozilo sa primaknutim farovima i farovima manjih dimenzija izgleda udaljenije i
dovodi u zabludu vozača.
Po magli je preglednost jako ograničena, te su uslovi za preticanje takvi da se ono ne
može bezbjedno obaviti, te u tom slučaju treba prihvatiti vožnju u koloni i odustati od
riskantnog pokušaja preticanja.
Preticanje koje se vrši iza kolone, tj. iz pozicije u kojoj vozilo koje pretiče vozi
predhodno iza vozila koje treba da bude preticano čekajući da se oslobodi lijeva polovina
kolovoza, traje nešto duže od preticanja koje se vrši iz zaleta. Ov o preticanje traje duže zbog
toga što je potrebno izvjesno vrijeme za ubrzavanje kretanja vozila dok se ne postigne razlika
od 20 km/h, što se smatra minimalnom potrebnom razlikom za bezb jedno obavljanje
preticanja. Što je sposobnost vozila da ubrzava kretanje veća, to je i vrijeme za preticanje
kraće, pa samim tim i put preticanja kraći. Spora vozila i vozila koja su preopterećena mogu da
postignu mala ubrzanja i zbog toga meñusobno preticanje teretnih vozila traje jako dugo i
predstavlja opasnu i složenu situaciju na putu.
Vrijeme preticanja zavisi od dužine vozila koje se pretiče, od dužine vozila kojim se
pretiče, od početnog razmaka izmedu dva vozila u momentu počinjanja preticanja i od
razmaka koji treba obezbediti izmeñu dva vozila po završetku preticanja. Pored toga, v rijeme
preticanja zavisi i od razlike u brzini kretanja ako se preticanje vrši iz zaleta i od sposobnosti
ubrzavanja ako se preticanje vrši izlaskom iz kolone. Ukoliko se preticanje obavlja pri ve ćim
brzinama onda je potrebno početno rastojanje, a takoñe i završno rastojanje izme ñu vozila,
veće, pa je samim tim i vrijeme preticanja duže. S druge strane, pri većim brzinama kretanja
sposobnost ubrzavanja je manja, pa je u takvom slučaju i vrijeme preticanja duže.
Instruktor vožnje je dužan da sve postupke koji su predviñeni prilikom manevara
preticanja prikaže kandidatu, a i da ga upozori na na čine procjenjivanja preglednosti i brzine
kretanja vozila koje dolazi u susret.
12
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
Tema : Promjena saobraćajne trake, prestrojavanje i skretanje ulijevo u naselju sa
saobraćajnicama sa jakim intenzitetom saobraćaja

PRESTROJAVANJE I ZAUSTAVLJANJE VOZILA

Zapaža se da su mnogi kandidati neodlu čni i da nisu uvjek sigurni gdje vozilo da
zaustave, ako moraju na raskrsnici da propuste vozilo koje ima prvenstvo prolaza. S toga je
potrebno da istruktor vožnje ukaže kandidatima na sljede će:
- ako se približava raskrsnici ulica istog zna čaja, kandidat će zaustaviti vozilo da bi
propustio vozilo sa desne strane - ispred pješa čkog prelaza (tj. ispred raskrsnice) na mjestu sa
koga ima potrebnu preglednost;
- ako skreće ulijevo, a pibližava se raskrsnici na kojoj je sa obraćaj regulisan ureñajima
za davanje svjetlosnih saobraćajnih znakova i znakovima koje daju ovlaš ćena lica kandidat će
zaustaviti vozilo u centru raskrsnice (odnosno u zoni ukrštanja), Na isti na čin će postupiti i na
raskrsnici ulice sa prvenstvom prolaza i sporedne utice, ako se on nalazi u glavnoj ulici (bez
obzira što se u sporednoj ulici nalaze vozila koja očekuju trenutak da se uliju u glavnu ulicu);
- Zakonom o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (Sl.glasnik BiH 6/06)
odreñen je način na koji će vozači da postupaju prilikom skretanja u desno i ulijevo. U komentaru
je upotrebljena i reč (prestrojavanje), ali ovaj značajan postupak nije malo detaljnije obrazložen -
bar što se ti će njegovog primjenjivanja u praksi. Istovremeno je zapaženo da se mnogi vozači, pa i
vozači-instruktori (naročito oni koji vrše obuku u manjim mjestima), upravo zbog toga prilično
teško snalaze prilikom vožnje u gradovima sa gus tim saobraćajem (u nas i u inostranstvu). S toga
smatram da je neophodno izneti sledeće o prestrojavanju:
- kad instruktor vožnje objašnjava taj pojam treba da daju odgovor kandidatima na
sljedeća pitanja: šta je, zašto, kako i gdje se vrši prest rojavanje?
Prestrojavanje je jedan specifični vid kretanja (pravo), skretanja (lijevo-desno) ispred
raskrsnica i na drugim mestima na putu (na kojima postoje uslovi za prestrojavanje), a sastoji
se u blagovremenom postavljanju (dovoñenju) vozila na ono mesto na kolovozu koje je u
skladu sa namjerom vozača o daljem kretanju ili skretanju.
Svakako da prestrojavanje može da se definiše i na druge načine, ali se smatra da su u
iznjetoj definiciji sadržane sve osnovne karakteris tike te radnje, a to znači: da se vozač ne
prestrojava samo prilikom skretanja, nego i za kretanje pravo on mora, na odreñenim
mjestima, da dovede vozlio u odgovarajuću saobraćajnu traku, da ovu radnju ne treba
povezivati iskljućivo za raskrsnicu (kao što se to naj češ će čini), jer je vozač dužan da se
prestrojava i izvan raskrsnice ukoliko postoje osnovni uslovi za prestrojavanje
Zašto se vrši prestrojavanje? Potrebno je prisjetit i se jedne veće raskrsnice: crveno
svjetlo na semaforu, a ispred pješa čkog prelaza zaustavljena su 3 automobila od kojih onaj na
saobraćajnoj traci koja se proteže uz desnu ivicu puta nam jerava da ide udesno, onaj u
srednjoj - pravo, a onaj na saobraćajnoj traci koja se proteže uz središnu liniju - li jevo.
13
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel

Na znak (zeleno) ova tri vozila kreću, ali im se putanje više ne sjeku, a to zna či da će oni
brzo da napuste raskrsnicu, i to potpuno bezbjedno. Prema tome, prestrojavanje doprinosi
bržem i bezbjednijem odvijanju saobraćaja, a to je jedan od ciljeva pravilnog regulisanja
saobraćaja na raskrsnici.
Prestrojavanje se vrši na na čin kako je to odredeno (sistemom) s tim što će vozač
započeti sa pripremama za skretanje na odgovarajuću saobraćajnu traku na nekih 80 do 100
metara prije raskrsnice, a poneki put i ranije, obratiti pažnju da luk prilikom prelaza iz trake u
traku, da ne bude ni oštar niti suviše blag (razvu čen), a prestrojavanje treba da se završi
najkasnije na 30 metara prije raskrsnice (naime, prema pravilniku o saobraćajnim znakovima
na putevima puna uzdužna linija služi i za olakšavanje odvijanja sao braćaja na djelovima puta
ispred raskrsnice, i iznosi 30 metara).
Ukoliko vozač ne može da se prestroji ulijevo (jer stalno nailaz e vozila koja ga pretiću),
on mora na svojoj saobraćajnoj traci da usporava kretanje vozila i da se prestroji kad to bude
bezbjedno (ali stalno imajući u vidu daljinu do koje mora da završi prestrojava nje pred
raskrsnicom).
Pri skretanju ulijevo zamišljeni centar raskrsnice uvijek ostaje vozačima sa desne strane,
na pojedinim raskrsnicama postoje i po dvije saobraćajne trake za skretanje u lijevo tako da se
vozila kreću u dvije uporedne kolone, a tako prolaze i kroz zonu (površinu) ukrštanja na
raskrsnici (ovo se meñu vozačima često naziva "pakovanje").
Prestrojavanje se vrši obavezno u sljede ćim slučajevima:
14
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
1. na putevima na kojima su na polovinama kolovoza oznakama na kolovozu označene
najmanje dvije saobraćajne trake ili na cjeloj širini kolovoza najmanje t ri saobraćajne
trake;
2. na putevima na kojima na polovinama kolovoza postoje najmanje dvije neobilježene
saobraćajne trake ili na cjeloj širini kolovoza najmanje t ri neobilježene saobra ćajne trake;
3. na raskrsnicama sa kružnim tokom saobra ćaja;
4. na putevima sa jednosmjernim saobraćajem;
5. i na putevima na kojima su kolovozne trake odvojene jedna od druge, na kojima postoje
dvije saobraćajne trake.
U svim drugim slučajevima ne primenjuje se prestrojavanje, jer bi se time samo
ugrožavao i remetio saobraćaj vozila a naročito onih koja dolaze iz suprotnog smera.
Bitno je napomenuti da je vozač dužan i položajem svoga vozila u saobra ćajnoj traci
pokazati jasnu namjeru izvoñenja odreñene radnje, pa će ukoliko skreće ulijevo na putu sa
dvosmjernim saobraćajem koji ima samo jednu saobraćajnu traku za svaki smjer kretanja,
pomjeriti svoje vozilo prema središnjoj razdjeljnoj liniji na kolovozu. (položaj koji jasno
ukazuje na namjeru skretanja ulijevo uz odgovarajući pokazivač pravca)
15
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel

LITERATURA
Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH
Pravilnik o osposobljavanju za vozača motornih vozila
Vojislav Ilić, Metodika obuke vožnje, Niš, 2002.
16