Professional Documents
Culture Documents
Metodika Za Instruktore Voznje
Metodika Za Instruktore Voznje
Pored navedenih nastavnih pricipa vozač-instruktor treba da koristi i sljedeće metode obuke,
a najčeš će treba da radi konbinaciju sljedećih metoda:
· Metoda usmenog izlaganja – ovu metodu treba upražnj avati što manje, neizbježna je
ali ima lošu osobinu što instruktor nema povratnu infor maciju od kandidata.
· Metoda pokazivanja ili demonstracije – prvo instruk tor pa onda kandidat
· Metoda razgovora – metoda pitanja i odgovora (probl emska nastava)
· Metoda vježbanja
Tek ukoliko su zadovoljeni navedeni uslovi od obuke se mogu očekivati pozitivni
rezultati, što vodi boljem i bržem savla ñivanju gradiva, što na kraju zna či većoj
bezbjednosti učesnika u saobraćaju.
Cilj obuke je da kandidat stekne potrebno znanje, vještinu i navike za samostalno
bezbjedno upravljanje motornim vozilom u saobraćaju.
1
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
Nastavni čas praktične obuke obuhvata vremensko razdoblje u obuci vožnj e u trajanju 45
minuta, a blok čas traje 90 minuta.
Kandidat u toku jednog dana može da ima najviše 2 ( dva) časa, sa odgovarajućim odmorima
izmeñu časova.
Plan i priprema za izvoñenje nastavnog časa sastoji se od ovih elemenata:
· nastavna jedinica (tema),
· mjesto izvoñenja nastave.
· nastavna sredstva,
· nastavne metode
· potrebno vrijeme za izvoñenje teme,
· literature
NASTAVNA SREDSTVA
· Motocikl,
· Putničko vozilo,
· Teretno vozilo,
· Dnevnik rada vozača-instruktora,
· Nastavni plan i program.
· Razni priručnici
· Blok za skiciranje
· Razni poligoni
· Javni put
Pošto se kandidat privikao na pedalu gasa i osjetio razliku izmeñu zvuka motora pri
malim i povećanim gasom kandidatu se pokazuje kako najlakše da s hvati, (vozilo treba da
bude zakočeno ručnom kočnicom) i da započne uvježbavanje jedne od zna čajnih uvodnih
radnji za pravlian polazak sa mesta. Naime neophodno je da kandidat savlada uključivanje
pedale do "pola kvačila" i da već na ovom času osjeti trenutak u kome kvačilo počinje da
"hvata", da dodiruje zamajac.
PRETICANJE VOZILA
Preticanje vozila je jedan od veoma čestih i veoma opasnih manevara koji se izvode u
saobraćaju na javnim putevima.
Postupak pri preticanju potrebno je dobro poznavati i uvježbati ga tako da predstavlja jednu
rutinsku radnju. Prvo je potrebno utvrditi koliko i kakvih vozila ima ispred odnosno ocjeniti dužinu
i zbijenost kolone. Ako je u pitanj u samo jedno vozilo onda je potrebno ocjeniti njegovu dužinu, a
ako je u pitanju više vozila onda je potrebno ocijeniti ukupnu dužinu svih vozila zajedno. Po
pravilu preticanje treba vršiti pojedinačno, tj. preticati jedno po jedno vozilo. Ako je kolona suviše
zbijena, tada ovaj manevar nij e moguće obavljati na drugi način nego preticanjem cijele grupe
vozila ispred sebe (podsjetiti se da li je dozvoljeno preticati kolonu). Zatim, treba ocjeniti kolika
je preglednost dionice puta od mjesta na kome se namjerava otpočeti preticanje. Za bezbjedno
preticanje obično se smatra da je potrebno da postoji najmanje 450 m preglednosti puta od mjesta
na kome se nalazi vozilo koje namjerava da otpočne preticanje.
Zapaža se da su mnogi kandidati neodlu čni i da nisu uvjek sigurni gdje vozilo da
zaustave, ako moraju na raskrsnici da propuste vozilo koje ima prvenstvo prolaza. S toga je
potrebno da istruktor vožnje ukaže kandidatima na sljede će:
- ako se približava raskrsnici ulica istog zna čaja, kandidat će zaustaviti vozilo da bi
propustio vozilo sa desne strane - ispred pješa čkog prelaza (tj. ispred raskrsnice) na mjestu sa
koga ima potrebnu preglednost;
- ako skreće ulijevo, a pibližava se raskrsnici na kojoj je sa obraćaj regulisan ureñajima
za davanje svjetlosnih saobraćajnih znakova i znakovima koje daju ovlaš ćena lica kandidat će
zaustaviti vozilo u centru raskrsnice (odnosno u zoni ukrštanja), Na isti na čin će postupiti i na
raskrsnici ulice sa prvenstvom prolaza i sporedne utice, ako se on nalazi u glavnoj ulici (bez
obzira što se u sporednoj ulici nalaze vozila koja očekuju trenutak da se uliju u glavnu ulicu);
- Zakonom o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH (Sl.glasnik BiH 6/06)
odreñen je način na koji će vozači da postupaju prilikom skretanja u desno i ulijevo. U komentaru
je upotrebljena i reč (prestrojavanje), ali ovaj značajan postupak nije malo detaljnije obrazložen -
bar što se ti će njegovog primjenjivanja u praksi. Istovremeno je zapaženo da se mnogi vozači, pa i
vozači-instruktori (naročito oni koji vrše obuku u manjim mjestima), upravo zbog toga prilično
teško snalaze prilikom vožnje u gradovima sa gus tim saobraćajem (u nas i u inostranstvu). S toga
smatram da je neophodno izneti sledeće o prestrojavanju:
- kad instruktor vožnje objašnjava taj pojam treba da daju odgovor kandidatima na
sljedeća pitanja: šta je, zašto, kako i gdje se vrši prest rojavanje?
Prestrojavanje je jedan specifični vid kretanja (pravo), skretanja (lijevo-desno) ispred
raskrsnica i na drugim mestima na putu (na kojima postoje uslovi za prestrojavanje), a sastoji
se u blagovremenom postavljanju (dovoñenju) vozila na ono mesto na kolovozu koje je u
skladu sa namjerom vozača o daljem kretanju ili skretanju.
Svakako da prestrojavanje može da se definiše i na druge načine, ali se smatra da su u
iznjetoj definiciji sadržane sve osnovne karakteris tike te radnje, a to znači: da se vozač ne
prestrojava samo prilikom skretanja, nego i za kretanje pravo on mora, na odreñenim
mjestima, da dovede vozlio u odgovarajuću saobraćajnu traku, da ovu radnju ne treba
povezivati iskljućivo za raskrsnicu (kao što se to naj češ će čini), jer je vozač dužan da se
prestrojava i izvan raskrsnice ukoliko postoje osnovni uslovi za prestrojavanje
Zašto se vrši prestrojavanje? Potrebno je prisjetit i se jedne veće raskrsnice: crveno
svjetlo na semaforu, a ispred pješa čkog prelaza zaustavljena su 3 automobila od kojih onaj na
saobraćajnoj traci koja se proteže uz desnu ivicu puta nam jerava da ide udesno, onaj u
srednjoj - pravo, a onaj na saobraćajnoj traci koja se proteže uz središnu liniju - li jevo.
13
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
Na znak (zeleno) ova tri vozila kreću, ali im se putanje više ne sjeku, a to zna či da će oni
brzo da napuste raskrsnicu, i to potpuno bezbjedno. Prema tome, prestrojavanje doprinosi
bržem i bezbjednijem odvijanju saobraćaja, a to je jedan od ciljeva pravilnog regulisanja
saobraćaja na raskrsnici.
Prestrojavanje se vrši na na čin kako je to odredeno (sistemom) s tim što će vozač
započeti sa pripremama za skretanje na odgovarajuću saobraćajnu traku na nekih 80 do 100
metara prije raskrsnice, a poneki put i ranije, obratiti pažnju da luk prilikom prelaza iz trake u
traku, da ne bude ni oštar niti suviše blag (razvu čen), a prestrojavanje treba da se završi
najkasnije na 30 metara prije raskrsnice (naime, prema pravilniku o saobraćajnim znakovima
na putevima puna uzdužna linija služi i za olakšavanje odvijanja sao braćaja na djelovima puta
ispred raskrsnice, i iznosi 30 metara).
Ukoliko vozač ne može da se prestroji ulijevo (jer stalno nailaz e vozila koja ga pretiću),
on mora na svojoj saobraćajnoj traci da usporava kretanje vozila i da se prestroji kad to bude
bezbjedno (ali stalno imajući u vidu daljinu do koje mora da završi prestrojava nje pred
raskrsnicom).
Pri skretanju ulijevo zamišljeni centar raskrsnice uvijek ostaje vozačima sa desne strane,
na pojedinim raskrsnicama postoje i po dvije saobraćajne trake za skretanje u lijevo tako da se
vozila kreću u dvije uporedne kolone, a tako prolaze i kroz zonu (površinu) ukrštanja na
raskrsnici (ovo se meñu vozačima često naziva "pakovanje").
Prestrojavanje se vrši obavezno u sljede ćim slučajevima:
14
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
1. na putevima na kojima su na polovinama kolovoza oznakama na kolovozu označene
najmanje dvije saobraćajne trake ili na cjeloj širini kolovoza najmanje t ri saobraćajne
trake;
2. na putevima na kojima na polovinama kolovoza postoje najmanje dvije neobilježene
saobraćajne trake ili na cjeloj širini kolovoza najmanje t ri neobilježene saobra ćajne trake;
3. na raskrsnicama sa kružnim tokom saobra ćaja;
4. na putevima sa jednosmjernim saobraćajem;
5. i na putevima na kojima su kolovozne trake odvojene jedna od druge, na kojima postoje
dvije saobraćajne trake.
U svim drugim slučajevima ne primenjuje se prestrojavanje, jer bi se time samo
ugrožavao i remetio saobraćaj vozila a naročito onih koja dolaze iz suprotnog smera.
Bitno je napomenuti da je vozač dužan i položajem svoga vozila u saobra ćajnoj traci
pokazati jasnu namjeru izvoñenja odreñene radnje, pa će ukoliko skreće ulijevo na putu sa
dvosmjernim saobraćajem koji ima samo jednu saobraćajnu traku za svaki smjer kretanja,
pomjeriti svoje vozilo prema središnjoj razdjeljnoj liniji na kolovozu. (položaj koji jasno
ukazuje na namjeru skretanja ulijevo uz odgovarajući pokazivač pravca)
15
METODIKA OBUKE VOŽNJE priredio: Jusufbegovć Amel
LITERATURA
Zakon o osnovama bezbjednosti saobraćaja na putevima u BiH
Pravilnik o osposobljavanju za vozača motornih vozila
Vojislav Ilić, Metodika obuke vožnje, Niš, 2002.
16