doc. dr. sc.

Frane Staničić

Energetska učinkovitost i gradnja

Sažetak

Energetska učinkovitost, odnosno njeno postizanje predstavlja jedan od ključnih ciljeva

energetske politike Europske unije. Budući da se radi o dijelu zajedničke pravne stečevine,
postizanje energetske učinkovitosti je i obveza Republike Hrvatske. Međutim, postizanje
energetske učinkovitosti ne smijemo promatrati isključivo kao obvezu, nego kao proces u kojemu
se postižu dva vrlo važna cilja: uštede energije, pa prema tome i sredstava, ali i smanjenje
emisija ugljičnog dioksida u atmosferu. Za postizanje energetske učinkovitosti na državnoj razini
potrebno je postizanje sinergije niza dionika, na državnoj i lokalnoj razini. Trenutačno stanje u
Republici Hrvatskoj je, prema provedenoj analizi, obećavajuće.

Ključne riječi: energetska učinkovitost, energija, prostor, gradnja

1. UVOD

Tema energetske učinkovitosti predstavlja temu koja je danas iznimno aktualna. Potreba
postizanja energetske učinkovitosti postavljena je kao jedan od ključnih ciljeva energetske
politike Europske unije koja je tu potrebu iskazala u nizu strategija, ali i pravno obvezujućih
dokumenata – direktiva.1 Unija je usvojila niz mjera kako bi unaprijedila energetsku učinkovitost
u Europi. Između ostaloga, te mjere uključuju: godišnje umanjenje od 1,5% u nacionalnim
prodajama energije, EU države članice će provoditi energetsku obnovu najmanje 3% javnih
zgrada godišnje, uvedeni su obvezni energetski certifikati pri prodaji i najmu zgrada, uvedena je
obveza izrade trogodišnjih nacionalnih akcijskih planova glede energetske učinkovitosti itd.2
Komisija je izvijestila Vijeće i Parlament, u svom Izvješću za 2015., da su države članice postigle
veliki napredak u ostvarivanju zacrtanih ciljeva u planu 2020 Energy EU. 3 Također se u istom

Docent na Katedri za upravno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
1
V. posebno komunike Komisije Vijeću i parlamentu: Energy Efficiency and its contribution to energy security and
the 2030 Framework for climate and energy policy iz srpnja 2014.
https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/2014_energy_efficiency_communication.pdf [12.11.2016.]
2
https://ec.europa.eu/energy/en/topics/energy-efficiency [12.11.2016.]
3
Assessment of the progress made by Member States towards the national energy efficiency targets for 2020 and
towards the implementation of the Energy Efficiency Directive 2012/27/EU as required by Article 24 (3) of Energy
Efficiency Directive 2012/27/EU. https://ec.europa.eu/energy/sites/ener/files/documents/1_EEprogress_report.pdf
Izvješću navodi da je ukupna potrošnja energije u razdoblju 2005.-2013. pala za 7%. Iz
navedenog vidimo kako se radi o vrlo važnom pitanju.

Ponajprije, potrebno je odgovoriti na pitanje što je to energetska učinkovitost. Energetska

učinkovitost znači zadržavanje zadane toplinske ugodnosti, unutarnjih klimatskih uvjeta, razine
rasvjete i sl. uz korištenje manje količine energije. Pod pojmom unaprjeđenja energetske
učinkovitosti u zgradarstvu podrazumijeva se kontinuirani i široki opseg djelatnosti kojima je
krajnji cilj smanjenje potrošnje svih vrsta energije uz jednake ili bolje uvjete u objektu. Posljedica
smanjenja neobnovljivih izvora energije (fosilna goriva) i korištenje obnovljivih je smanjenje
emisija stakleničkih plinova (CO2 i dr.), što doprinosi zaštiti prirodnog okoliša, smanjenju
globalnog zagrijavanja i održivom razvoju zemlje. 4 Više od 90% potrošnje energije i emisije
stakleničkih plinova odnosi se na gradnju zgrade.5 Kako bi se smanjila ukupna potrošnja energije,
vrlo je važno u fazi projektiranja, osim smanjenja operativne energije, odabrati odgovarajući
građevni materijal. Izbor opskrbnog sustava značajno utječe na potrošnju operativne primarne
energije, čak i više nego toplinska ovojnica zgrade. Optimizacija u smislu poboljšanja toplinske
ovojnice i odabir prikladnog sustava za grijanje i ventilaciju postaju ključni koncepti u
određivanju energetske učinkovitosti zgrada.6

Dodatno, potrebno je osvijestiti važnost energetske učinkovitosti. Ona je, naime, od izrazitog
značaja za okoliš i njegovu bolju zaštitu. Osim očite važnosti i prednosti energetske učinkovitosti
- manjih troškova održavanja zgrade/komfora/sustava, velika je korelacija između povećane
energetske učinkovitosti i zaštite okoliša. Naime, zgrade su najveći pojedinačni potrošač energije
i veliki izvor štetnih emisija stakleničkih plinova, posebno ugljičnog dioksida - CO2. 7 Povećanje
energetske učinkovitosti u zgradama je jedan od najboljih načina smanjenja štetnih emisija u
okoliš. Energetska učinkovitost nije štednja energije. Štednja podrazumijeva određena odricanja,
dok učinkovita uporaba energije ne narušava uvjete rada i življenja.8

[12.11.2016.]
4
Šišić, R., Hodžić, A., Kevilj, A., Hrustić, O., Termografija i energetska učinkovitost stambenih objekata, E-GFOS,
Vol. 4 No. 7 , 2013., str. 24.
5
Praznik, M., Zbašnik-Senegačnik, M., Ugrađena primarna energija i optimizacija energetski učinkovitih kuća,
Građeninar br. 9/2015., str. 854.
6
Ibid.
7
Tokić, S., Energetska učinkovitost i energetsko certificiranje zgrada, Sigurnost : časopis za sigurnost u radnoj i
životnoj okolini, Vol. 56 No. 3 , 2014., str. 271.
8
Ibid.
Sada je potrebno reći nekoliko riječi o energetskoj učinkovitosti sukladno Zakonu o gradnji9.
Prema odredbama ovog zakona, građevine i njihove instalacije za grijanje, hlađenje, osvjetljenje i
provjetravanje moraju biti projektirane i izgrađene tako da količina energije koju zahtijevaju
ostane na niskoj razini, uzimajući u obzir korisnike i klimatske uvjete smještaja građevine.
Građevine također moraju biti energetski učinkovite, tako da koriste što je moguće manje
energije tijekom građenja i razgradnje. Svaka zgrada, ovisno o vrsti i namjeni, mora biti
projektirana, izgrađena i održavana tako da tijekom uporabe ispunjava propisane zahtjeve
energetske učinkovitosti, ako tehničkim propisom donesenim na temelju Zakona o gradnji nije
propisano drukčije.

Ne smijemo ispustiti iz vida da Direktiva 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada (EPBD

II)10 propisuje obvezu da od 31. prosinca 2020. godine sve nove zgrade moraju biti gotovo nula
energetske, odnosno trebaju pokazati vrlo visoku energetsku učinkovitost, a njihove minimalne
energetske potrebe trebale bi biti većim dijelom pokrivene iz obnovljivih izvora energije. Kad je
riječ o zgradama javne namjene, taj je rok 31. prosinca 2018. godine, s obzirom da upravo javni
sektor treba stimulirati i privatni sektor na energetsku obnovu u standardu gotovo nula
energetskih zgrada. Općenito govoreći, postizanje energetske učinkovitosti cilj je brojnih
europskih direktiva.

Glede energetske učinkovitosti zgrada u Republici Hrvatskoj, trebamo znati da zgrade troše više
od 40% ukupne potrošnje energije i odgovorne su za 36% emisija ugljičnog dioksida. 11 Osim
toga, većina zgrada u Republici Hrvatskoj pripada energetskom razredu E, F ili G. Ovo dakako
nije zadovoljavajuće i možemo reći da je neophodno postići poboljšanja na ovom polju. U skladu
s tim, potrebno je provesti energetsku obnovu kako bi se smanjila potrošnja energenata.
Energetskom obnovom štedi se do 60% na režijama i smanjuje se emisija ugljičnog dioksida. 12
Ukoliko promotrimo Treći nacionalni akcijski plan, vidjet ćemo da se glede ušteda u potrošnji
energije u Republici Hrvatskoj na uštede u kućanstvima odnosi 34% ukupnih ušteda. 13 Prema
tome, bez kvalitetne provedbe ove komponente, ne možemo očekivati ostvarenje energetske
učinkovitosti u Republici Hrvatskoj.
9
NN 153/13.
10
Sl. l. L 153/13 od 18. lipnja 2010. godine.
11
http://www.fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/enu_u_zgradarstvu/energetski_ucinkovita_gradnja/ [12.11.2016.]
12
http://www.mgipu.hr/default.aspx?id=26532 [12.11.2016.]
13
Direktiva 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti, t. 16.,
http://www.mingo.hr/public/3%20Nacionalni_akcijski_plan.pdf [12.11.2016.]
 2. PRAVNI OKVIR
2.1. Pravni okvir u Europskoj uniji

Europsko je vijeće u ožujku 2007. naglasilo potrebu povećanja energetske učinkovitosti u Uniji,
kako bi Unija postigla svoj cilj 20 %-tnog smanjenja potrošnje energije do 2020. godine, i
pozvalo na temeljitu i brzu provedbu prioriteta utvrđenih u komunikaciji Komisije pod naslovom
„Plan djelovanja za energetsku učinkovitost: ostvarivanje potencijala”. U tom je planu djelovanja
utvrđen značajan potencijal troškovno učinkovitih ušteda energije u zgradarstvu.14 Mjerama za
daljnje poboljšanje energetske učinkovitosti zgrada trebalo bi se uzeti u obzir klimatske i lokalne
uvjete te unutarnju klimu prostora i troškovnu učinkovitost. Te mjere ne bi smjele utjecati na
druge zahtjeve koji se tiču zgrada, kao što su pristupačnost, sigurnost i namjena zgrade.15
Sukladno pravu EU, određivanje minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti zgrada i
građevinskih elemenata isključiva je odgovornost država članica. Te bi zahtjeve trebalo odrediti s
ciljem postizanja troškovno optimalne ravnoteže između potrebnih ulaganja i ušteđenih troškova
energije tijekom ukupnog vijeka trajanja zgrade, ne dovodeći u pitanje pravo država članica da
odrede minimalne zahtjeve koji su energetski učinkovitiji od troškovno optimalnih razina
energetske učinkovitosti. Državama članicama trebalo bi pružiti mogućnost redovitog
preispitivanja minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti za zgrade u svjetlu tehničkog
napretka.16

U idućem razdoblju ispostavilo se da je Unija suočena s izazovima bez presedana proizišlima iz

sve veće ovisnosti o uvozu energije i oskudnim izvorima energije te potrebom za ograničavanjem
klimatskih promjena i prevladavanjem gospodarske krize. Energetska je učinkovitost vrijedno
sredstvo za odgovaranje na navedene izazove. Njome se poboljšava sigurnost opskrbe Unije tako
što se smanjuju potrošnja primarne energije i uvoz energije. Ona na troškovno učinkovit način
doprinosi smanjenju emisije stakleničkih plinova te time ublažavanju klimatskih promjena.17

Kako sam naveo, utvrđivanje kriterija energetske učinkovitosti je u nadležnosti država članica.
Međutim, razvojem događaja uočeno je da bi cilj povećanja energetske učinkovitosti za 20 % bilo
poželjno ostvariti kao rezultat kumulativne provedbe posebnih nacionalnih i europskih mjera za

14
Direktiva 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada, t. 5.
15
Ibid, t. 8.
16
Ibid, t. 10.
17
Direktiva 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti, t. 1.
promicanje energetske učinkovitosti u različitim područjima. Od država članica trebalo bi
zahtijevati da utvrde okvirne nacionalne ciljeve, sustave i programe za povećanje energetske
učinkovitosti. Te bi ciljeve i pojedinačna nastojanja svake države članice trebala ocijeniti
Komisija, zajedno s podacima o ostvarenom napretku, kako bi se procijenilo kolika je
vjerojatnost ostvarivanja općeg cilja Unije i u kojoj su mjeri pojedinačna nastojanja dovoljna za
ostvarivanje zajedničkog cilja. Zbog toga je zaključeno kako bi Komisija trebala pažljivo pratiti
provedbu nacionalnih programa za energetsku učinkovitost putem revidiranog zakonodavnog
okvira i u sklopu procesa Europa 2020.18

Prethodno sam napomenuo kako je EU ovo područje uredila velikim brojem direktiva. Na ovom
mjestu pokušat ću sistematizirati direktive koje su od značenja za energetsku učinkovitost i
granju energetski učinkovitih zgrada.

1. Direktiva 2002/91/EZ o energetskim karakteristikama zgrada (koja nameće obvezu

štednje energije u zgradama Europske unije19;
2. Direktiva 2009/28/EZ o promicanju korištenja energije iz obnovljivih izvora (čl. 3. - opći
cilj Zajednice od najmanje 20 % udjela energije iz obnovljivih izvora u bruto konačnoj
potrošnji energije Zajednice u 2020.)20;
3. Direktiva 2009/73/EZ o zajedničkim pravilima za tržište električne energije (ova javna
usluga mora se obavljati imajući u vidu energetsku učinkovitost, obnovljive izvore
energije i zaštitu klime)21;
4. Direktiva 2010/30/EU o indikaciji za označavanje i standardne informacije o potrošnji
energije proizvoda22;
5. Direktiva 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada23;
6. Direktiva 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti24.

2.2. Pravni okvir u Republici Hrvatskoj

18
Ibid, t. 13.
19
O. j. L 1/65 od 4. siječnja 2003. godine.
20
Sl. l. L 140/16 od 5. lipnja 2009. godine.
21
Sl. l. L 211/94 od 14. kolovoza 2009. godine.
22
Sl. l. L 153/1 od 18. lipnja 2010. godine.
23
Sl. L. L 153/13 od 18. lipnja 2010. godine.
24
Sl. l. L 315/1 od 14. studenog 2012. godine.
Donošenje paketa „energetskih zakona“ 2001. godine, kao dio zacrtane reforme energetskog
sektora, korjenito je izmijenilo pravni režim uređenja energetskog sektora Republike Hrvatske
koji su do tada činili potvrđeni međunarodni ugovori25 za područje energetike te cijeli niz propisa
različitih pravnih područja (komunalno gospodarstvo, rudarstvo, koncesije, robne zalihe, građenje
i prostorno planiranje, zaštita okoliša, računovodstvo, trgovačka društva, tržišno natjecanje,
porezi i carine, upravni postupak i dr.).26 U srpnju 2001. godine Hrvatski sabor usvojio je pet
novih zakona: Zakon o energiji, Zakon o regulaciji energetskih usluga, Zakon o tržištu električne
energije, Zakon o tržištu plina te Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata, koji su stupili na snagu u
siječnju 2002. godine. Njihovim donošenjem, neovisno o manjkavostima koje su se iskazivale u
njihovoj primjeni i koje su i za posljedicu imale relativno česte dorade i dopune zakona, osobito
Zakona o energiji, stvorene su temeljne pretpostavke za otvaranje energetskog tržišta Republike
Hrvatske i poboljšanje kvalitete energetske usluge te usklađenje ovog specifičnog pravnog
područja s direktivama Europske unije.27

Što se pravnog okvira u Republici Hrvatskoj danas tiče, krovni zakon je Zakon o energetskoj
učinkovitosti28 iz 2014. godine na temelju kojega su doneseni brojni pravilnici 29, a važna je i

25
Odluka o proglašenju Zakona o potvrđivanju Ugovora o energetskoj povelji (NN-MU 15/97 i 6/2003); Uredba o
potvrđivanju Protokola energetske povelje o energetskoj učinkovitosti i pripadajućim problemima okoliša povelji
(NN-MU 7/98); Zakon o potvrđivanju krovnog sporazuma o institucijskom okviru za uspostavu međunarodnih
sustava za transport nafte i plina (NN-MU 14/00) I Zakon o potvrđivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju
između Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država članica (NN-MU 14/01).
26
Stupin, K., Stanje i perspektive energetskog zakonodavstva Republike Hrvatske, zbornik radova Pravnog fakulteta
u Splitu, vol 52 (2014.), br. 3., str. 629.
27
Ibid.
28
NN 127/14.
29
Radi se o sljedećim pravilnicima:
1. Pravilnik o energetskim pregledima građevina i energetskom certificiranju zgrada (NN 1/12, 29/13 i 78/13),
(Propis je prestao važiti, ali se primjenjuju odredbe u dijelu koji se odnosi na provođenje energetskih
pregleda građevina i javne rasvjete do donošenja posebnog propisa kojim će se urediti to područje)
2. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera
obnovljivih izvora energije - fotonaponskih sustava (NN 56/15),
3. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera
obnovljivih izvora energije - solarnih toplinskih sustava, (NN 33/15 i 56/15),
4. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera
obnovljivih izvora energije - manjih kotlova i peći na biomasu (NN 39/15 i 56/15),
5. Pravilnik o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje sustava kvalitete usluga i radova za certificiranje instalatera
obnovljivih izvora energije - plitkih geotermalnih sustava i dizalica topline (NN 56/15),
6. Pravilnik o uvjetima i načinu izdavanja potvrde hrvatskim državljanima i pravnim osobama za ostvarivanje
prava pružanja usluga regulirane profesije energetskog certificiranja i energetskog pregleda zgrade u
državama ugovornicama Ugovora o Europskom ekonomskom prostoru (NN 47/14),
7. Pravilnik o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju (NN 48/14, 150/14, 133/15, 22/16,
49/16, 87/16),
8. Pravilnik o sustavnom gospodarenju energijom u javnom sektoru (NN 18/15 i 06/16),
Uredba o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru 30 koja uređuje proceduru
pod kojom javni sektor ugovara i provodi ugovore o energetskim uslugama, prema kriteriju
ekonomski najpovoljnije ponude, pod uvjetom da je zadovoljen kriterij ekonomičnosti, odnosno
da se iz ostvarene uštede vraćaju sredstva uložena u obnovu.

Pravni okvir glede energetske učinkovitosti u RH karakterizira heterogenost. Naime, ovo je

područje uređeno s više zakona. Uz dva ključna zakona: Zakonu o energetskoj učinkovitosti i
Zakonu o gradnji uređeno je i:

1. Zakonom o energiji31,
2. Zakonom o regulaciji energetskih djelatnosti32,
3. Zakonom o tržištu električne energije33,
4. Zakonom o tržištu plina34,
5. Zakonom o tržištu nafte i naftnih derivata35 i
6. Zakonom o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji36.

Svaki od ovih zakona prati niz provedbenih propisa, a u svim navedenim zakonima i mnogim
provedbenim propisima nalaze se odredbe37 važne za energetsku učinkovitost. Općenito,

9. Pravilnik o kontroli energetskog certifikata zgrade i izvješća o redovitom pregledu sustava grijanja i sustava
hlađenja ili klimatizacije u zgradi (NN 73/15),
10. Pravilnik o osobama ovlaštenim za energetsko certificiranje, energetski pregled zgrade i redoviti pregled
sustava grijanja i sustava hlađenja ili klimatizacije u zgradi (NN 73/15 i 133/15),
11. Pravilnik o uvjetima i načinu izdavanja potvrde osobama iz država ugovornica Ugovora o europskom
gospodarskom prostoru za pružanje usluge energetskog certificiranja i energetskog pregleda zgrade u
Republici Hrvatskoj te priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija za pružanje usluga energetskog
certificiranja i energetskog pregleda zgrade (NN 77/15).
30
NN 11/15.
31
NN 120/12, 14/14, 95/15 i 102/15
32
NN 120 /12.
33
NN 22/13, 95/15 i 102/15.
34
NN 28/13 i 14/14.
35
NN 19/14.
36
NN 100/15.
37
V., primjerice:
1. Zakon o energiji: čl. 5. definira se Strategija energetskog razvoja koje je važan dio energetska učinkovitost, čl. 9.
ovlašćuje Vladu da utvrdi energetske bilance sastavni dio kojih su zahtjevi u vezi s energetskom učinkovitosti, čl. 12.
propisano je da je energetska učinkovitost u interesu Republike Hrvatske, čl. 14. omogućava se osnivanje posebne
agencije za energetsku učinkovitost, čl. 29. propisano je da tarifni sustavi moraju poticati mehanizme za ostvarenje
energetske učinkovitosti;
2. Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti: čl. 5. propisuje se da se regulacijom energetskih djelatnosti promiče
učinkovito i racionalno korištenje energije,.
3. Zakon o tržištu električne energije: čl. 10. st. 7. propisuje obvezu proizvođača energije da izradi i javno objavi
program mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti te godišnje izvješće o rezultatima njegove primjene, čl. 10. st.
8. ovlašćuje nadležno ministarstvo da propiše minimalne stupnjeve učinkovitosti kod izgradnje ili rekonstrukcije, čl.
energetski sektor u Republici Hrvatskoj, odnosno njegovo pravno uređenje je razlomljen,
odnosno nedostaje mu sustavno uređenje.38 Zakon o energiji uređuje pitanja od značaja za
ustrojstvo i poslovanje cjelokupnog energetskog sektora (energetska politika, uvjeti za obavljanje
energetske djelatnosti, organizacija energetskog tržišta, planiranje energetskog razvitka, izgradnja
energetskih postrojenja, promicanje energetske učinkovitosti, korištenje obnovljivih izvora i
zaštita okoliša, cijene energije i tarifni sustavi te opći uvjeti opskrbe energijom) dok ostali zakoni
uređuju pojedine segmente odnosno pojedina energetska tržišta (regulacija i tržište električne
energije, plinsko tržište i tržište nafte i naftnih derivata.).39

S druge strane, Republika Slovenija je svoj cjelokupni energetski sektor uredila jednim zakonom
– Energetskim zakonom.40 Mišljenja sam kako bi i naš zakonodavac morao porazmisliti o
objedinjavanju pravnog uređenja ovog područja. Naime, ovako smo uspostavili složeni sustav (ne
uvijek jasnih i preciznih) pravnih pravila kojima je uređeno ustrojstvo i poslovanje energetskog
sektora41, a koji bi, mišljenja sam, mogao biti bitno jednostavniji.

Neophodno je razjasniti ulogu i značenje Zakona o energetskoj učinkovitosti (dalje u tekstu:

Zakon). Njegova je svrha ostvarivanje ciljeva održivog energetskog razvoja: smanjenje
negativnih utjecaja na okoliš iz energetskog sektora, poboljšanje sigurnosti opskrbe energijom,
zadovoljavanje potreba potrošača energije i ispunjavanje međunarodnih obveza Republike
Hrvatske u području smanjenja emisije stakleničkih plinova i to poticanjem mjera energetske
učinkovitosti u svim sektorima potrošnje energije. 42 U smislu ovoga zakona, poboljšanje

11. omogućava proizvođaču koji proizvodi energiju na visokoučinkovit način da stekne status povlaštenog
proizvođača, čl. 12. propisuje da je jedan od kriterija za dobivanje energetskog odobrenja energetska učinkovitost, čl.
18. st. 10. i čl. 19. propisuju obvezu operatera prijenosa da da održava i razvija učinkovitu prijenosnu mrežu, čl. 29.
uspostavlja odgovornost operatera prijenosa da pridaje dužnu pažnju energetskoj učinkovitosti, čl. 39. propisuje
odgovornost operatora distribucijskog sustava za primjenu mjera energetske učinkovitosti itd.;
4. Zakon o tržištu plina: čl. 13. st. 5. ovlašćuje nadležno ministarstvo da propiše minimalne kriterije za poboljšanje
energetske učinkovitosti, čl. 18. i 19. utvrđuju obveze glede energetske učinkovitosti operatera transportnog sustava,
čl. 27. utvrđuje istu obvezi za operatera sustava skladišta plina itd.;
5. Zakon o tržištu nafte i naftnih derivata: čl. 3. propisuje da se dostava nafte i naftnih derivata mora odvijati na
učinkovit način kako bi se doprinijelo ublažavanju mogućih problema u opskrbi;
6. Zakonu o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji: čl. 16. st. 11. ostvarivanje energetske
učinkovitosti postavlja kao jedan od natječajnih kriterija, čl. 19. st. 12. propisuje obvezu povlaštenih proizvođača
glede učinkovitosti, čl. 20. ostvarivanje energetske učinkovitosti postavlja kao jedan od uvjeta za postizanje statusa
povlaštenog proizvođača, čl. 23. propisuje da će se status povlaštenog proizvođača ukinuti ako ne ostvaruje uvjete
učinkovitosti itd.
38
O tome v. posebno u: Stupin, K., op. cit., str. 623-639.
39
Ibid, str. 629.
40
Energetski zakon, Uradni list RS, št. 17/2014.
41
Stupin, K., op. cit., str. 630.
42
Čl. 3. st. 1. Zakona.
energetske učinkovitosti predstavlja smanjenje potrošnje energije uz iste referentne uvjete i
jednak učinak kao prije provedbe mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti ili projekta
energetske učinkovitosti, a koje je posljedica primjene energetski učinkovitih tehnologija, sustava
i proizvoda, primjene obnovljivih izvora energije za pretežno ili potpuno pokrivanje vlastite
potrošnje energije u građevini i/ili promjena u ponašanju korisnika.43

3. SURADNJA U POSTIZANJU ENERGETSKE UČINKOVITOSTI

Sukladno Zakonu, za njegovu provedbu neophodna je suradnja više nadležnih tijela: Ministarstva
nadležnog za energetiku, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost (dalje u tekstu:
Fond), Nacionalnog koordinacijskog tijela (Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i
investicija, dalje u tekstu: Centar), jedinica područne samouprave i velikih gradova. Svi imaju
svoja zaduženja i ovlasti koja propisuje zakon.

Sukladno Zakonu, nadležno ministarstvo:

1. izrađuje Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti (u daljnjem tekstu: Nacionalni

akcijski plan), zajedno s ministarstvom nadležnim za poslove graditeljstva, ministarstvom
nadležnim za poslove zaštite okoliša i Nacionalnim koordinacijskim tijelom za energetsku
učinkovitost,
2. ocjenjuje učinak provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti, a posebno
Nacionalnog akcijskog plana,
3. izrađuje izvješće o provedbi Nacionalnog akcijskog plana, zajedno s ministarstvom
nadležnim za poslove graditeljstva i Nacionalnim koordinacijskim tijelom,
4. provodi politiku Vlade Republike Hrvatske u području energetske učinkovitosti,
5. osigurava uključivanje zahtjeva energetske učinkovitosti u druge sektorske politike,
6. izvješćuje Europsku komisiju o provedbi Nacionalnog akcijskog plana,
7. ostvaruje međunarodnu suradnju Republike Hrvatske u području energetske učinkovitosti,
8. sudjeluje u radu tijela Europske komisije u području energetike i energetske učinkovitosti,
9. priprema izvješća o primjeni smjernica Europske unije u području energetske
učinkovitosti u pravni sustav Republike Hrvatske.44

43
Čl. 4. st. 2. t. 44. Zakona.
44
Čl. 5. Zakona.
Fond obavlja djelatnosti u području poticanja racionalnog gospodarenja energijom i energetske
učinkovitosti utvrđene Zakonom o Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost 45. Sukladno
tome zakonu, u Fondu se obavljaju poslovi utvrđeni ovim Zakonom radi financiranja pripreme,
provedbe i razvoja programa, projekata i sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog
korištenja, zaštite i unaprjeđivanja okoliša i energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih
izvora energije46. Fond ima svojstvo pravne osobe s javnim ovlastima, a njegova djelatnost
obuhvaća poslove u svezi s financiranjem pripreme, provedbe i razvoja programa, projekata i
sličnih aktivnosti u području očuvanja, održivog korištenja, zaštite i unaprjeđivanja okoliša i u
području energetske učinkovitosti i korištenja obnovljivih izvora energije. Fond osigurava
sufinanciranje provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti utvrđenih Nacionalnim
akcijskim planom i drugim planovima sukladno odredbama Zakona.

Centar provodi politiku energetske učinkovitosti utvrđenu odredbama Zakona i drugih propisa, I
nadležan je za:

1. osiguravanje sustavnog planiranja za poboljšanje energetske učinkovitosti u Republici

Hrvatskoj
2. davanja suglasnosti na planove iz članaka 11. i 12. Zakona
3. vođenje sustava za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije i provođenje postupka
verifikacije ušteda energije sukladno odredbama pravilnika iz članka 22. stavka 1. Zakona
4. praćenje provedbe mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti koje uključuju neovisnu
provjeru statistički značajnog udjela mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti
utvrđenih pravilnikom za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije
5. objavljivanje na svojim mrežnim stranicama i redovito ažuriranje informacija o:
a. dostupnim ugovorima o energetskim uslugama i klauzulama koje bi trebalo
uključiti u takve ugovore kako bi se zajamčile uštede energije i prava krajnjih
kupaca
b. financijskim instrumentima, poticajima, financijskim potporama i zajmovima
kojima se podupiru projekti u vezi s uslugama energetske učinkovitosti
c. popisu dostupnih pružatelja energetskih usluga

45
NN 107/03 i 144/12.
46
Čl. 2.
 d. provedbi Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti i provedbi
Akcijskog plana energetske učinkovitosti, uključujući i primjere najbolje prakse
e. načinu i sredstvima za uključivanje krajnjih kupaca tijekom uvođenja naprednih
mjernih uređaja putem priopćenja o troškovno učinkovitim i lako ostvarivim
promjenama u uporabi energije te informacijama o mjerama za povećanje
energetske učinkovitosti
6. provođenje drugih aktivnosti određenih odredbama Zakona.47

Dodatno, Fond je dužan dostaviti Centru program rada za područje energetske učinkovitosti uz
prethodnu suglasnost Vlade Republike Hrvatske, a najkasnije do kraja veljače za tekuću godinu.

Zakon propisuje donošenje: Strategije za poticanje ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada
Republike Hrvatske do 2050. godine48, Nacionalnog akcijskog plana energetske učinkovitosti49,

47
Čl. 7. st. 3. Zakona.
48
 Strategija (izrađuje je Vlada Republike Hrvatske) obuhvaća:
1. pregled nacionalnog fonda zgrada
2. utvrđivanje troškovno učinkovitog pristupa obnovama zgrada, ovisno o vrsti zgrade i klimatskoj zoni
3. politike i mjere za poticanje troškovno učinkovitih velikih radova obnove zgrada, uključujući postupne
velike radove obnove zgrada
4. dugoročne smjernice o ulaganjima za sve fizičke i pravne osobe, građevinsku industriju te financijske
institucije
5. procjenu očekivane uštede energije i širih koristi.
49
Nacionalni akcijski plan (izrađuje ga ministarstvo) mora sadržavati:
1. prikaz i ocjenu stanja te potrebe u potrošnji energije
2. dugoročne ciljeve, uključujući nacionalni okvirni cilj ušteda energije, mjere i pokazatelje za poboljšanje
energetske učinkovitosti
3. nositelje aktivnosti i rokove provedbe
4. mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u skladu sa Strategijom energetskog razvitka i drugim
strateškim dokumentima Vlade Republike Hrvatske
5. plan za povećanje broja zgrada gotovo nulte energije
6. mjere za osiguranje godišnje obnove 3 % ukupne površine poda grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i
uporabi središnje vlasti kako bi se ispunili barem minimalni zahtjevi energetskih svojstava, odnosno
minimalnih zahtjeva energetske učinkovitosti za zgrade odnosno građevinske cjeline sukladno tehničkom
propisu kojim se uređuje područje racionalne uporabe energije i toplinske zaštite u zgradama
7. izračun planiranih ušteda energije u skladu s pravilnikom za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije
8. izvore financiranja plana.
Akcijskih planova energetske učinkovitosti (na razini županija i velikih gradova) 50, Godišnjih
planova energetske učinkovitosti (na razini županija i velikih gradova)51.

Ukoliko pogledamo ostvareno, vidjet ćemo da je donesena Dugoročna strategije za poticanje

ulaganja u obnovu nacionalnog fonda zgrada Republike Hrvatske – objavljena u Narodnim
novinama.52 Izrađen je Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti 2008-2016. (usvojen
2010.) unutar kojega je trenutno na snazi Treći Nacionalni akcijski plan energetske učinkovitosti
za razdoblje 2014.-2016. Postoji niz Akcijskih planova županija i velikih gradova. Iz godišnjih
planova može se vidjeti napredak u ostvarivanju planiranih ušteda energije. Primjer: Krapinsko-
zagorska županija planirala je za 2015. uštedu od 8,18 TJ, a ostvarila je 4,89 TJ uštede. 53
Karlovačka županija planirala je za 2015. uštedu od 7,47 TJ, a ostvarila je 4,8 TJ uštede. 54 S
druge strane, Šibensko-kninska županija planirala je za 2015. godinu uštedu od 4,06 TJ, a
ostvarila je 4,27 TJ uštede.55 Iz većine akcijskih planova i godišnjih planova vidi se da se
podbačaj uglavnom odnosi na poticanje povećanja energetske učinkovitosti u obiteljskim
kućama, a gdje je planirana uglavnom i najveća ušteda. Nažalost, prema dostupnim podacima,
radi se o tome da je veliki broj odbijenih projekata. Ovo nam govori da je neophodno raditi na
edukaciji u izradi projekata, da je potrebno pomoći građanima, ako je to potrebno, i putem općina

50
Akcijski plan (izrađuje ga predstavničko tijelo) mora sadržavati:
1. prikaz i ocjenu stanja te potrebe u neposrednoj potrošnji energije
2. dugoročne ciljeve, uključujući okvirni cilj ušteda energije, mjere i pokazatelje za poboljšanje energetske
učinkovitosti
3. nositelje aktivnosti i rokove provedbe
4. mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u skladu sa Strategijom energetskog razvitka i drugim
strateškim dokumentima Vlade Republike Hrvatske
5. izračun planiranih ušteda energije u skladu s pravilnikom za praćenje, mjerenje i verifikaciju ušteda energije
6. način praćenja izvršenja plana i izvještavanja
7. način financiranja plana.
51
 Godišnji plan (donosi ga izvršno tijelo) mora sadržavati:
1. analizu ostvarenja ciljeva određenih Akcijskim planom, uključujući okvirni cilj ušteda energije na području
jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno velikog grada
2. nositelje aktivnosti i rokove provedbe
3. mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u skladu sa Strategijom energetskog razvitka i drugim
strateškim dokumentima Vlade Republike Hrvatske
4. izračun planiranih ušteda energije u skladu s pravilnikom iz članka 22. stavka 1. ovoga Zakona
5. način praćenja izvršenja plana
6. način financiranja plana.
52
NN 74/14.
53
http://www.kzz.hr/sadrzaj/dokumenti/programi-planovi-enu/KZZ_Godisnji_plan_enu_2016.pdf [12.11.2016.]
54
http://cei.hr/upload/2016/02/godisnji_plan_energetske_ucinkovitost_kazup_2016_56bc8c2e460b3.pdf
[12.11.2016.]
55
http://www.rra-sibenik.hr/upload/stranice/2015/12/2015-12-
21/70/akcijskiplanenergetskeuinkovitostiibenskokninskeupanijezarazdobljeod20142016godine.pdf [12.11.2016.]
koje bi mogle zaposliti dodatne osobe za izradu projekata za energetsku obnovu, u čemu bi mogla
i trebala sudjelovati i država.

4. ENERGETSKA OBNOVA

Energetska obnova predstavlja jedan od ključnih vidova postizanja energetske učinkovitosti.

Trebamo razlikovati energetsku obnovu javnih objekata od energetske obnove privatnih objekata,
gdje moramo razlikovati obiteljske kuće i višestambene građevine. Prosječne stare kuće godišnje
troše 200-280 kWh/m2 energije za grijanje, standardno izolirane kuće ispod 100, suvremene
niskoenergetske kuće oko 40, a pasivne 15 kWh/m2 i manje. 56 Obiteljske kuće čine 65%
stambenog fonda u Hrvatskoj koji je odgovoran za 40% od ukupne potrošnje energije na
nacionalnoj razini. Najviše obiteljskih kuća u Hrvatskoj je izgrađeno prije 1987. godine te nemaju
gotovo nikakvu ili samo minimalnu toplinsku izolaciju (energetski razred E i lošiji). Takve kuće
troše 70% energije za grijanje, hlađenje i pripremu potrošne tople vode, a mjere energetske
učinkovitosti mogu značajno smanjiti njihovu potrošnju, u nekim slučajevima i do 60% u odnosu
na trenutnu.57

Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost provodi programe sufinanciranja energetske

obnove: Program energetske obnove obiteljskih kuća, Program energetske obnove višestambenih
zgrada pri čemu se sufinancira se od 40-80% iznosa obnove (ovisno o položaju objekata). Naime,
na područjima pod posebnom državnom skrbi i prvoj skupini otoka sufinancira se 80% troškova,
na brdsko planinskim područjima i drugoj skupini otoka sufinancira se 60% troškova, a na svim
ostalim područjima 40% troškova. Fond provodi i druge programe: Program energetske obnove
nestambenih zgrada komercijalne namjene Programi energetske obnove zgrada javne namjene,
kao i sufinanciranje nabave energetski učinkovitih kućanskih aparata.

Sukladno Zakonu o energetskoj učinkovitosti, građani imaju mogućnost sklopiti ugovor o

energetskoj usluzi odnosno o provedbi projekta energetske učinkovitosti i ostalih povezanih
aktivnosti temeljena na ugovoru o energetskom učinku s jamstvom da u referentnim uvjetima
vodi do provjerljivog i mjerljivog ili procjenjivog poboljšanja energetske učinkovitosti i/ili ušteda
energije i/ili vode. Ti se ugovori dijele na ugovore o energetskom učinku i na ugovore o
energetskoj obnovi, s vrlo različitim učincima. Ugovore o energetskoj usluzi može sklopiti i
56
Šišić, R et. al., op. cit., str. 27.
57
http://www.fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/enu_u_zgradarstvu/energetska_obnova_obiteljskih_kuca/
[12.11.2016.]
država, a u tom slučaju se takvi troškovi ne smatraju javnim dugom jer se naknada plaća iz
redovnih sredstava za energiju, odnosno iz ostvarenih ušteda.

Sukladno Zakonu, energetska usluga je provedba projekta energetske učinkovitosti i ostalih

povezanih aktivnosti temeljena na ugovoru o energetskom učinku s jamstvom da u referentnim
uvjetima vodi do provjerljivog i mjerljivog ili procjenjivog poboljšanja energetske učinkovitosti
i/ili ušteda energije i vode. Obavljaju je pravne i/ili fizičke osobe na osnovi ugovora o
energetskom učinku, odnosno ugovora o energetskoj obnovi zgrada.

Ugovorom o energetskom učinku pružatelj energetske usluge obvezuje se naručitelju energetske

usluge, djelomično ili u cijelosti vlastitim sredstvima, provesti mjere kojima se postiže ušteda
energije i/ili vode u odnosu na referentnu potrošnju energije i/ili vode, a naručitelj se pružatelju
energetske usluge obvezuje za to platiti naknadu sredstvima koja ostvari od uštede energije i/ili
vode koja je posljedica ulaganja pružatelja energetske usluge.58

58
Ugovor o energetskom učinku mora biti u pisanom obliku i sadržavati:
1. naručitelja energetske usluge,
2. pružatelja energetske usluge,
3. podatke o referentnoj potrošnji energije,
4. zajamčenu uštedu energije,
5. postupke za utvrđivanje ušteda energije,
6. način financiranja ulaganja u mjere poboljšanja energetske učinkovitosti,
7. način plaćanja energetske usluge,
8. način obračuna naknade za energetsku uslugu,
9. razdoblje na koje se sklapa ugovor.
Ukoliko se radi o ugovoru o energetskom učinku višestambene zgrade, odluku o sklapanju 59
suvlasnici zgrade donose temeljem natpolovične većine glasova suvlasnika zgrade koja se računa
po suvlasničkim dijelovima i po broju suvlasnika nekretnine.60

Glede ugovora o energetskoj obnovi višestambene zgrade, ona se provodi sukladno nacionalnim
programima energetske obnove višestambenih zgrada. Korisnici sredstava iz programa
energetske obnove višestambenih zgrada su suvlasnici tih zgrada kao naručitelji energetske
obnove, osim ako nije drukčije ugovoreno između suvlasnika kao naručitelja i pružatelja usluga i
izvođača radova za energetsku obnovu. Odluku o sklapanju ugovora61 o izvođenju radova na
energetskoj obnovi za višestambenu zgradu donose suvlasnici zgrade temeljem natpolovične
većine glasova suvlasnika zgrade koja se računa po suvlasničkim dijelovima i po broju suvlasnika
nekretnine.62
59
Ugovor o energetskom učinku višestambene zgrade, uz obvezni sadržaj ugovora o energetskom učinku, mora
sadržavati odredbe kojima se određuje:
1. da je vrijednost zajamčene uštede veća ili jednaka od troškova naknade za ugovorenu energetsku uslugu, uz
obvezu pružatelja energetske usluge da o svome trošku održava one dijelove zgrade u koje je uloženo
temeljem ugovora o energetskom učinku od strane pružatelja energetske usluge,
2. da rizik ostvarivanja zajamčene uštede snosi pružatelj energetske usluge,
3. da sredstva za izvođenje energetske usluge u cijelosti osigurava pružatelj energetske usluge,
4. da se naknada za energetsku uslugu izračunava u odnosu na raniju prosječnu potrošnju za svakog suvlasnika
zgrade u zadnje tri godine, osim ako se svi suvlasnici zgrade ne usuglase drukčije,
5. da obveza plaćanja naknade za energetsku uslugu nastaje u trenutku kada je ušteda stvarno i nastupila,
6. da visina naknade za energetsku uslugu ne može prelaziti razliku iznosa ostvarene uštede,
7. trajanje obveze plaćanja naknade za energetsku uslugu,
8. da naknada za energetsku uslugu uključuje naknadu vrijednosti ugrađenih dijelova i povećanja vrijednosti
zgrade s tog osnova, te
9. ako se zajamčena ušteda ne ostvaruje, svaki suvlasnik zgrade može, nakon što pisanim putem obavijesti
pružatelja energetske usluge, prestati plaćati naknadu za energetsku uslugu određenu ugovorom o
energetskom učinku. Prestanak plaćanja naknade za energetsku uslugu od strane jednog suvlasnika ne
utječe na obvezu ostalih suvlasnika.
60
Rizik ostvarivanja zajamčene uštede snosi pružatelj energetske usluge.
61
Ugovor o izvođenju radova na energetskoj obnovi za višestambene zgrade mora biti u pisanom obliku i sadržava:
1. popis imena svih suvlasnika – naručitelja s osobnim identifikacijskim brojem razmjerom njihova
suvlasništva u višestambenoj zgradi te dokaz o postignutoj suglasnosti za ugovaranje energetske obnove
odgovarajuće većine suvlasnika,
2. naziv i sjedište te osobni identifikacijski broj izvođača radova na energetskoj obnovi zgrade,
3. opis mjera koje će se poduzeti u energetskoj obnovi višestambene zgrade radi poboljšanja njezine
energetske učinkovitosti,
4. procjenu energetskog svojstva zgrade s izračunom pretpostavljene uštede energije koja će se ostvariti
energetskom obnovom zgrade,
5. način financiranja provedbe mjera u energetskoj obnovi višestambene zgrade radi poboljšanja njezine
energetske učinkovitosti,
6. rok važenja ugovora i ugovornih obveza.
62
Procjenjuje se kako u Hrvatskoj ima oko 50 milijuna m2 korisne površine višestambenih zgrada. 65% zgrada se
nalazi u kontinentalnom dijelu, dok ih je oko 35% u obalnom dijelu Hrvatske. Zgrade su većinom građene prije
1987. godine, što znači da otprilike troše 200-250 kWh/m2 toplinske energije za grijanje. Primjenom mjera
povećanja energetske učinkovitosti, potrošnju tih zgrada je moguće smanjiti na 50 kWh/m2, odnosno čak
 4.1. Energetska obnova (energetske usluge) u javnom sektoru

Zakon propisuje da način ugovaranja energetske usluge za javni sektor, obveze pružatelja i
naručitelja energetske usluge, podrobniji sadržaj ugovora te proračunsko praćenje energetske
usluge za naručitelja iz javnog sektora, propisuje uredbom Vlada Republike Hrvatske, na
prijedlog ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva. Kako sam već naveo, Vlada je donijela
Uredbu o ugovaranju i provedbi energetske usluge u javnom sektoru. Temeljem te Uredbe,
nabava energetske usluge za zgrade javnog sektora u primjeni propisa iz područja javne nabave
provodi se prema kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude.63 APN provodi postupak javne
nabave za energetsku uslugu u zgradarstvu u ime i za račun proračunskih i izvanproračunskih
korisnika državnog proračuna Republike Hrvatske, u skladu s programom energetske obnove
zgrada javnog sektora. Ugovaranje64 se provodi za one zgrade za koje se utvrdi da udovoljavaju

peterostruko!
Vlada Republike Hrvatske je u suradnji s Ministarstvom graditeljstva i prostornoga uređenja u srpnju 2014. godine
donijela Program energetske obnove višestambenih zgrada od 2014. do 2020. godine čije provedbeno tijelo je Fond
za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Za ovaj program je Fond kroz zadnje 3 godine osigurao 268 mil. kuna
bespovratnih sredstava, od čega je 200 milijuna kuna odobreno samo za radove na energetskoj obnovi 430 zgrada
vrijedne 461 milijun kuna. V. na:
http://www.fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/enu_u_zgradarstvu/energetska_obnova_visestambenih_zgrada/
[12.11.2016.]
63
Čl. 4. st. 1. Uredbe.
64
Ugovor o energetskom učinku (za javni sektor) mora biti u pisanom obliku i sadržavati podatke o:
1. naručitelju energetske usluge;
2. pružatelju energetske usluge;
3. referentnoj potrošnji energije i to:
a. referentnoj potrošnji energije i/ili vode, referentnih klimatskih vanjskih i unutarnjih uvjeta
građevine,
b. neto površini zgrade i površini grijanog i hlađenog dijela zgrade,
c. predviđenoj potrošnji energije i/ili vode nakon primjene mjera poboljšanja energetske
učinkovitosti,
d. zajamčenoj uštedi energije i/ili vode, po energentima;
4. postupcima za utvrđivanje ušteda energije i/ili uštede vode;
5. vrijednosti uštede energije;
6. načinu financiranja ulaganja u mjere poboljšanja energetske učinkovitosti;
7. načinu plaćanja energetske usluge;
8. načinu obračuna naknade za energetsku uslugu, uključujući i način indeksiranja naknade za energetsku
uslugu;
9. razdoblju na koje se sklapa Ugovor;
10. režimu korištenja građevine;
11. obvezi i pravima naručitelja energetske usluge;
12. obvezi i pravima pružatelja energetske usluge;
13. opisu energetske usluge, odnosno mjere poboljšanja energetske učinkovitosti i/ili uštede vode;
14. planu primjene mjera poboljšanja energetske učinkovitosti;
15. planu praćenja, mjerenja i verifikacije ušteda energije u skladu s pravilnikom kojim se uređuje praćenje,
mjerenje i verifikacija ušteda;
16. cijenama energije i/ili vode po izvorima važeće na dan objave postupka nabave;
17. planu plaćanja energetske usluge;
kriterijima ekonomičnosti obnove65 i za koje postoji namjera korištenja u razdoblju ugovaranja.
Namjeru korištenja potvrđuje naručitelj energetske usluge pokretanjem postupka nabave za
energetsku uslugu.66

Kada govorimo o energetskoj učinkovitosti u javnom sektoru, valja istaknuti supra spomenuti
Pravilnik o sustavnom gospodarenju energijom. Naime, navedeni Pravilnik propisuje obvezu
upravljanja potrošnjom energije i vode, analiza potrošnje, način izvještavanja o potrošnji energije
i vode te metodologija sustavnog gospodarenja energijom u javnom sektoru. Cilj sustavnog
gospodarenja energijom je: utvrditi potrošnju energenata i vode, utvrditi mjesto, način i količinu
potrošnje u zgradama ili dijelovima zgrada javnog sektora te javne rasvjete, smanjiti potrošnju
energije i vode te financijskih izdataka za energiju i vodu i smanjiti štetni utjecaj na okoliš kroz
primjenu mjera energetske učinkovitosti.67 Praćenje potrošnje energenata i vode obuhvaća
unaprijed definiran skup aktivnosti koji vlasniku i/ili korisniku energetskog troškovnog centra
(ETC)68 pruža informacije o potrošnji i troškovima energenata i vode, korištenju ETC-a, a
nadležnim subjektima pruža podatke nužne za analizu lokalnih i nacionalnih potreba za
energijom i vodom te definiranje potencijala za smanjenje potrošnje i troškova.

5. ENERGETSKI CERTIFIKAT

18. nazivu i broju računa na koji naručitelj energetske usluge plaća uslugu;
19. planu uštede;
20. sadržaju završnog izvješća o primjeni mjera poboljšanja energetske učinkovitosti.
65
Kriterij ekonomičnosti obnove zadovoljen je u slučaju kada se iz ostvarene uštede vraćaju sredstva uložena u
energetsku obnovu
66
Države članice EU se prema Direktivi 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. godine o
energetskoj učinkovitosti obvezuju od 1.siječnja 2014. godine svake godine obnoviti 3% ukupne površine poda
grijanih i/ili hlađenih zgrada u vlasništvu i uporabi središnje vlasti. Cilj je potaknuti obnovu energetski neučinkovitih
građevinskih objekata u javnom vlasništvu kako bi se smanjili troškovi za njihovo održavanje te ujedno pružiti
primjer građanima kako energetska obnova rezultira ne samo energetskim i financijskim uštedama, već i boljom
kvalitetom korištenja prostora.
Prema podacima iz Nacionalnog informacijskog sustava za gospodarenje energijom (ISGE), u Republici Hrvatskoj je
u 2010. godini evidentirano ukupno 13,8 milijuna metara kvadratnih korisne površine zgrada javnog sektora. Od toga
je grijane korisne površine 43,9%. Vlada Republike Hrvatske je stoga u listopadu 2013. godine usvojila Program
energetske obnove zgrada javnog sektora za razdoblje 2014. – 2015. godine kojim je predviđeno da se do kraja 2015.
godine obnovi oko 200 zgrada javne namjene ukupne površine oko 420 tisuća m2. Procijenjena vrijednost investicija
je 400 milijuna kuna i temelji se na obnovi prvenstveno zgrada građenih prije 1987. godine, s prosječnom
potrošnjom toplinske energije za grijanje 220-250 kWh/m2. Provedbom mjera energetske učinkovitosti odnosno
energetskom obnovom se planira smanjiti potrošnju energije u zgradama javnog sektora od 30 do 60%, odnosno na
150 kWh/m2 godišnje i smanjiti emisiju CO2 za oko 20.500 tona godišnje. V. na:
http://www.fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/enu_u_zgradarstvu/energetska_obnova_javnih_zgrada/
[12.11.2016.]
67
Čl. 2. Pravilnika.
68
Funkcionalna cjelina za koju je moguće mjeriti pripadajuću potrošnju energije i/ili vode te parametre koji na
dotičnu potrošnju utječu, a odnosi se na komplekse zgrada, zgrade, dijelove zgrada i javnu rasvjetu.
Kako bi se postigla i osigurala energetska učinkovitost, neophodno je moći dokazati da određena
zgrada ispunjava propisane uvjete za određeni razred. U tu je svrhu uspostavljan energetski
certifikat. Bez energetskog certifikata ne može se krenuti s postupkom ugovaranja energetskih
usluga. Osim toga, nužan pri svakoj kupoprodaji zgrada.

Slijedom EU direktiva donesenih iz područja energetske učinkovitosti stvoren je regulatorni okvir

RH koji definira i uređuje pitanja energetske učinkovitosti provođenjem energetskih pregleda i
energetskog certificiranja zgrada. Trenutne zakonske obveze provođenja energetskih pregleda i
energetskog certificiranja zgrada proizlaze iz Zakona o gradnji i Pravilnika o energetskom
pregledu zgrade i energetskom certificiranju.69 Energetski certifikat je dokument koji predočuje
energetska svojstva zgrade i koji ima propisani sadržaj i izgled, a izdaje ga ovlaštena osoba.
Svrha energetskog certifikata je pružanje informacija vlasnicima i korisnicima zgrada o
energetskom svojstvu zgrade i usporedba zgrada u odnosu na njihova energetska svojstva,
učinkovitost njihovih energetskih sustava, te kvalitetu i svojstva ovojnice zgrade, a važi deset
godina od dana njegova izdavanja.70 Stambene i nestambene zgrade svrstavaju se u osam
energetskih razreda prema energetskoj ljestvici od A+ do G, s tim da A+ označava energetski
najpovoljniji, a G energetski najnepovoljniji razred. Energetski certifikat za postojeće zgrade
obvezno sadrži i prijedlog ekonomski opravdanih mjera za poboljšanje energetskih svojstava
zgrade koje se temelje na prethodno provedenom energetskom pregledu građevine. 71 Izdaje se
temeljem energetskog pregleda koji se provodi prije izdavanja energetskog certifikata za:

– zgrade javne namjene čija ukupna korisna površina prelazi 500 m², a od 9. srpnja
2015. godine čija ukupna korisna površina prelazi 250 m²,
– nove zgrade prije izdavanja uporabne dozvole osim ako Pravilnikom o
energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju nije drukčije propisano,
– zgrade koje se prodaju, iznajmljuju, daju u zakup, odnosno daju na leasing.72

Energetski certifikat izdaje se, odnosno objekti koji podliježu obvezu su:

1. Stambene zgrade:
- s jednim stanom i stambene zgrade u nizu s jednim stanom,

69
Tokić, S., op. cit., str. 271.
70
Ibid, str. 272.
71
Ibid.
72
Čl. 6. Pravilnika o energetskom pregledu zgrade i energetskom certificiranju.
 - s dva i više stana i zgrade za stanovanje zajednica (npr.: domovi umirovljenika,
đački, studentski, radnički odnosno dječji domovi, zatvori, vojarne i slično) za
koje se u pravilu izrađuje jedan zajednički certifikat, a može se izraditi i zasebni
energetski certifikat,
2. Nestambene zgrade:
- uredske, administrativne i druge poslovne zgrade slične pretežite namjene, -
školske i fakultetske zgrade, vrtići i druge odgojne i obrazovne ustanove, - bolnice
i ostale zgrade namijenjene zdravstveno-socijalnoj i rehabilitacijskoj svrsi, - hoteli
i restorani i slične zgrade za kratkotrajni boravak
- sportske građevine,
- zgrade veleprodaje i maloprodaje (trgovački centri, zgrade s dućanima),
- druge nestambene zgrade koje se griju na temperaturu +18 °C ili višu (npr.: zgrade
za promet i komunikacije, terminali, postaje, zgrade za promet, pošte,
telekomunikacijske zgrade, zgrade za kulturno-umjetničku djelatnost i zabavu,
muzeji i knjižnice i slično),
3. Ostale nestambene zgrade u kojima se koristi energija zbog ostvarivanja određenih uvjeta
kondicioniranja.73

Energetski certifikat sadrži opće podatke o zgradi, energetski razred zgrade, podatke o osobi koja
je izdala i izradila energetski certifikat, oznaku energetskog certifikata, podatke o termotehničkim
sustavima, klimatske podatke, podatke o potrebnoj energiji za referentne i stvarne klimatske
podatke, objašnjenja tehničkih pojmova, popis primijenjenih propisa i normi. Obvezno sadrži
prijedlog mjera za troškovno optimalno ili troškovno učinkovito poboljšanje energetskih
svojstava zgrade ili građevnog dijela zgrade odnosno posebnog dijela zgrade, osim ako nema
realnog potencijala za takvo poboljšanje u odnosu na zahtjeve energetske učinkovitosti koji su
propisani posebnim propisom. U pravilu se izdaje za cijelu zgradu, ali se može izdati i za dio
zgrade ako se radi o zgradi koja je prema Pravilniku o energetskom pregledu zgrade i
energetskom certificiranju definirana kao “zgrada s više zona” ili za građevinsku cjelinu odnosno
posebni dio zgrade koji ima poseban uređaj za mjerenje potrošnje energije.

6. ENERGETSKI UČINKOVITA GRADNJA

73
Tokić, S., op. cit., str. 272.
Sve više cijene energenata kao i globalne klimatske promjene glavni su razlozi za promišljanje o
našim energetskim potrošačkim navikama. S obzirom da upravo zgrade troše oko 40% od ukupne
potrošnje energije i odgovorne su za 36% emisija ugljičnog dioksida, energetski učinkovite
stambene zgrade i kuće postaju sve zanimljivije, a njihovi koncepti sve raznolikiji. Možemo
razlikovati pet osnovnih tipova energetski učinkovitih stambenih zgrada odnosno obiteljskih
kuća:

- niskoenergetske kuće (low energy house)

- pasivne kuće (passive house, ultra-low energy house)
- kuće nulte energije (zero-energy house or net zero energy house)
- autonomne kuće (autonomous building, house with no bills)
- kuće s viškom energije (energy-plus house).74

Direktiva 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada (EPBD II) propisuje obvezu da od 31.
prosinca 2020. godine sve nove zgrade moraju biti gotovo nula energetske, odnosno trebaju
pokazati vrlo visoku energetsku učinkovitost, a njihove minimalne energetske potrebe trebale bi
biti većim dijelom pokrivene iz obnovljivih izvora energije. Kad je riječ o zgradama javne
namjene, taj je rok 31. prosinca 2018. godine, s obzirom da upravo javni sektor treba stimulirati i
privatni sektor na energetsku obnovu u standardu gotovo nula energetskih zgrada.75 

Sukladno Zakonu o gradnji, građevine i njihove instalacije za grijanje, hlađenje, osvjetljenje i

provjetravanje moraju biti projektirane i izgrađene tako da količina energije koju zahtijevaju
ostane na niskoj razini, uzimajući u obzir korisnike i klimatske uvjete smještaja građevine.
Građevine također moraju biti energetski učinkovite, tako da koriste što je moguće manje
energije tijekom građenja i razgradnje. Svaka zgrada, ovisno o vrsti i namjeni, mora biti
projektirana, izgrađena i održavana tako da tijekom uporabe ispunjava propisane zahtjeve
energetske učinkovitosti, ako tehničkim propisom donesenim na temelju Zakona o gradnji nije
propisano drukčije. Svaka zgrada, ovisno o vrsti i namjeni, mora biti projektirana i izgrađena tako
da je moguće bez značajnih troškova osigurati individualno mjerenje potrošnje energije,
energenata i vode s mogućnošću daljinskog očitanja za pojedine posebne dijelove zgrade.
Zahtjeve energetske učinkovitosti pojedinih vrsta zgrada, koji uključuju minimalne zahtjeve za
energetska svojstva zgrade i njezinih posebnih dijelova, način izračuna energetskog svojstva
74
http://www.fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/enu_u_zgradarstvu/energetski_ucinkovita_gradnja/ [12.11.2016.]
75
Ibid.
zgrade, minimalni obvezni udio obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije zgrade, kriterije
za zgrade gotovo nulte energije, sadržaj elaborata alternativnih sustava opskrbe energijom te
druge zahtjeve vezane uz energetsku učinkovitost zgrade, kao i dostavu izvješća Europskoj
komisiji vezano za pretpostavke, izračune i rezultate troškovno optimalnih analiza propisuje
tehničkim propisom ministar.76

7. ZAKLJUČAK

Na kraju, potrebno je naglasiti da je vidljivo da postoji velika institucionalna opredijeljenost i

usmjerenost ka provođenju projekata energetske učinkovitosti, i u gradnji energetski učinkovitih
objekata, i u obnovi postojećih zgrada u energetski učinkovite objekte, kao i na nizu drugih
područja. Spomenimo samo obnovu javne rasvjete na kojoj jedinice lokalne samouprave mogu
ostvariti velike uštede.77 Glede zakonodavnog uređenja polja energetske učinkovitosti u Republici
Hrvatskoj, može se konstatirati da imamo pripremljenu zakonsku regulativu koja je usklađena s
europskom, da su s tom regulativom usklađene strategija, akcijski i godišnji planovi, da imamo
relativno kvalitetnu suradnju svih dionika u procesu ostvarenja energetske učinkovitosti. Ono što
nedostaje jesu, dakako, adekvatna vlastita sredstva, za što se nadam da će se promijeniti. Prema
tome, u području energetske učinkovitosti i njenog ostvarenja u Republici Hrvatskoj pušu
povoljni vjetrovi. Nadajmo se da će tako i ostati.

76
Čl. 20. Zakona o gradnji. Dodatno, projektant je dužan prije izrade glavnog projekta zgrade koja mora ispunjavati
zahtjeve energetske učinkovitosti izraditi elaborat alternativnih sustava opskrbe energijom i predati ga investitoru.
Alternativni sustavi su:
1. decentralizirani sustav opskrbe energijom na temelju energije iz obnovljivih izvora,
2. kogeneracija,
3. daljinsko grijanje ili hlađenje, posebice ako se u cijelosti ili djelomično temelji na energiji iz obnovljivih izvora,
4. dizalice topline.
Ovaj elaborat prilaže se zahtjevu za izdavanje građevinske dozvole za zgradu koja mora ispuniti zahtjeve energetske
učinkovitosti (čl. 108. st. 4. Zakona o gradnji).
77
Na javnu rasvjetu otpada oko 3% ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj. Javna rasvjeta obično je u vlasništvu
lokalnih jedinica i njeno održavanje odnosno unaprjeđivanje financira se i lokalnog proračuna. Samo drugačijom
regulacijom (smanjenjem intenziteta) javne rasvjete može se uštedjeti i do 50% energije, a sustavom daljinskog
upravljanja i nadzora značajno smanjiti troškove održavanja. S druge strane, zamjena svjetiljki i prilagodba
rasvjetnih tijela također može osigurati značajne uštede. Na područjima gdje sustavi javne rasvjete nisu dovoljno
razvijeni odnosno ne postoji pristup elektroenergetskoj mreži, moguće je kombinirati javnu rasvjetu s obnovljivim
izvorima energije. V. na: http://www.fzoeu.hr/hr/energetska_ucinkovitost/javna_rasvjeta/ [12.11.2016.]