Raúl González Blanco (Madrid, 27. lipnja 1977.

), poznatiji kao Raúl, španjolski je umirovljeni nogometaš,

napadač. Raúl je istaknuti španjolski nogometni reprezentativac, s preko 100 nastupa za izabranu vrstu,
čiji je drugi strijelac svih vremena s postignuta 44 pogotka, prvi je David Villa sa 59. Također je, s
postignutim 71 pogotkom treći strijelac svih vremena UEFA-ine Lige prvaka, gdje je u dvije sezone bio
najbolji strijelac natjecanja.

Karijeru je počeo u malom lokalnom klubu San Cristóbal de los Ángeles (južno predgrađe Madrida). Tu su
ga uočili skauti Atlética i doveli ga u svoje redove. S njima je Raúl osvojio kadetsko prvenstvo Španjolske.
Nakon što je predsjednik kluba Jesús Gil zbog rezanja troškova donio odluku da se zatvori Atléticova
omladinska akademija, Raúl je prešao u kadete Reala. Kroz mlađe kategorije izborio si je put do stvaranja
legende u bijelom dresu.

Profesionalnu karijeru počeo je u sezoni 1994./95., u Realovoj C momčadi. Tu je u samo 7

utakmica postigao 13 golova, pa ga je tadašnji trener Reala Jorge Valdano odmah prebacio u prvi
tim, u kojem je zamijenio legendarnog Emilija Butragueña. Sa 17 godina i 124 dana postao je
najmlađi igrač prvog Realovog tima u povijesti, ali je taj rekord poslije srušio Alberto Rivera
krajem iste sezone, a 29. listopada 1994. na gostovanju kod Reala iz Zaragoze asistirao je za gol
Ivánu Zamoranu, oduševivši svestranom igrom i najavivši Butragueñov odlazak iz kluba. Već
sljedeću utakmicu, u debiju pred domaćom publikom, postigao je svoj prvi seniorski gol u svojoj
drugoj profesionalnoj utakmici, i to upravo protiv Atlética, u ljutom gradskom derbiju tj. u El
Madrileñu. Raúl si je te sezone učvrstio u prvoj momčadi te je pridonijeo osvajanju španjolske
lige.

S Realom je osvojio i prvenstva u sezonama 1996./97.] gdje je bio strijelac 21 gola, 2000./01.
gdje je dao 24 gola i 2002./03. sa 16 golova. Te iste sezone u jednome dijelu nije nastupao zbog
oporavka od upale slijepog crijeva. U razdoblju od 1998. do 2002. Raúl i Real Madrid osvojili su
i 3 trofeja Lige prvaka (1998., 2000., 2002.). Većinu ovog vremena Raúl je u napadu odlično
sarađivao s Fernandom Morientesom, a kasnije je tu bio opasan dvojac zajedno s Ronaldom.
Preuzeo je kapetensku vrpcu 2003. godine nakon što je iz kluba otišao Fernando Hierro i nosio ju
je sve do prelaska u Schalke. Iako je nastupio u 2 finala Kupa kralja (2002. i 2004.) gdje je u
prvom bio čak i strijelac, nikad nije osvojio to natjecanje.

Raúl u utakmici Lige prvaka protiv Zenita iz Sankt-Peterburga

Postao je prvi igrač s 50 golova u Ligi prvaka kada je 28. rujna 2005. bio strijelac u pobjedi 2-1
protiv Olympiakosa, a također je rekorder i po broju utakmica u ovom natjecanju (128 dosad).
Osim toga, prvi je igrač koji je bio strijelac u 2 finala Lige prvaka (protiv Valencije na Stade de
Franceu 2000. i protiv Bayera iz Leverkusena na Hampden Parku 2002). Kasnije je istu stvar
uspio postići Samuel Eto'o (protiv Arsenala 2006. i protiv Manchester Uniteda 2009), te Lionel
Messi (također 2009. i 2011. protiv istog kluba).

Raúl se odlikuje po tome što u 17-ogodišnjoj karijeri nikad nije dobio crveni karton, štoviše, u
prvih 13 sezona dobio je samo 19 žutih kartona. Svoj 300. gol u Realovom dresu (u svim
natjecanjima) postigao je hat-trickom u Kupu kralja protiv Real Unióna (Real Madrid je dobio
utakmicu 4:3, ali je Real Unión ukupnim rezultatom 6-6 ipak prošao dalje zbog više golova u
gostima). Ukupno je za Real postigao 323 gola, srušivši dugogodišnji klupski rekord od 227 koji
je držao legendarni Argentinac Alfredo di Stéfano golom iz voleja protiv Sportinga iz Gijóna 15.
veljače 2009. Također je najbolji strijelac od aktivnih igrača u povijesti La Lige sa 228 golova i
nalazi se na 3. mjestu vječne liste strijelaca dok su ispred njega samo Telmo Zarra sa 251 golom i
Hugo Sánchez sa 234.

Godine 2008. Raúlu i njegovom dugogodišnjem Suigraču iz svlačionice, Ikeru Casillasu,

dodijeljeni su "doživotni" ugovori s Realom (čiji su uvjeti određivali da će svake godine biti
obnavljani dokle god njih dvojica odigraju svaki po 30 utakmica u sezoni). 23. rujna 2009. Raúl
se po broju nastupa za Real u La Ligi izjednačio s još jednom Realovom legendom, Manuelom
Sanchísom Hontiyuelom jer su oba u tom trenutku imali po 523 odigrane utakmice. Na kraju je
došao do brojke od 550 utakmica u Realovom dresu, a po broju nastupa u La Ligi nalazi se na 2.
mjestu, odmah iza Andonija Zubizarrete, koji ima 622.
Reprezentativnu karijeru počeo je u juniorskom razdoblju i bio je član mlade reprezentacije
Španjolske na SP za juniore 1995. gdje je u 5 utakmica postigao 3 gola. Ukupno je postigao 17
golova za razne španjolske omladinske reprezentacije. U seniorskoj je nastupao dugo vremena i
postigao 44 gola u 102 utakmice i do 25. ožujka 2011., kada ga je pretekao David Villa, bio je
najbolji strijelac Furije u povijesti.
Od ta 44 gola 32 je postigao u natjecateljskim utakmicama (od toga 6 na svjetskim ili europskim
prvenstvima), a 12 u prijateljskim susretima. 27. ožujka 1999. u kvalifikacijama za Euro 2000.
postigao je 4 gola (1 od njegova 2 hat-tricka za reprezentaciju) u visokoj pobjedi nad Austrijom
9:0. Samo 4 dana kasnije postigao je i drugi hat-trick protiv San Marina.
Nakon što se 2002. dotadašnji kapetan Hierro povukao iz reprezentacije, Raúl je preuzeo
kapetansku vrpcu i nosio je naredne 4 godine.
Zanimljivo je da je njegova reprezentativna karijera počela i završila tako što je bio izostavljen iz
selekcija za europsko prvenstvo. Uprkos tome što su Raúlove prve 2 seniorske sezone bile
uspješne, tadašnji izbornik Javier Clemente nije ga pozvao za Euro 1996. u Engleskoj i morao je
čekati do listopada te godine na svoj reprezentativni debi u utakmici protiv Češke, a već u
narednoj utakmici protiv Jugoslavije postigao je svoj reprezentativni prvijenac. Nastupio je na 3
svjetska prvenstva (1998., 2002. i 2006.) i 2 europska (2000. i 2004.), postigavši barem 1 gol na
svakom od ta 3 SP-a. 2002. godine postigao je 3 gola u grupnoj fazi, ali se zatim povrijedio u
utakmici protiv Irske, čime je prvenstvo za njega bilo gotovo.
Raúl nije pozvan u reprezentaciju od rujna 2006., tj. od poraza 3:2 protiv Sjeverne Irske u
Belfastu (kada je Raúl pri kraju utakmice pogodio stativu), uključujući i izostanak s Eura 2008.
jer je tadašnji izbornik Aragonés dao prednost Torresu i Villi). Na mjestu kapetana zamijenio ga
je Casillas, koji je 2010. podigao trofej za svjetskog prvaka.