Professional Documents
Culture Documents
Kriza Originalnog I Savremena Umetnost PDF
Kriza Originalnog I Savremena Umetnost PDF
ginalnog
i savreme
na umetn
ost
tre}i program LETO–JESEN 2008
142
Tre}i program Radio Beograda
Br. 139–140, III–IV/2008
UDK 7.036 143
JE[A DENEGRI
145 umetnika ~iji cilj vi{e nije jedino da bude tvorac novih oblika nego pre 145
inicijator druga~ijih odnosa prema samom poimanju umetni~ke krea-
tivnosti. Nekonvencionalno i dru{tveno neuklopljeno umetnikovo po-
na{anje postaje prioritetnije od uobi~ajene umetni~ke produkcije; po
tome su karakteristi~ni pojedini futuristi, dadaisti i nadrealisti, dok li~-
nost kojoj se duguje najve}i broj originalnih inovativnih postupaka jeste
Di{an bez ~ijih iznalazaka, me|u kojima je ready-made samo jedan od
mnogih, nemogu}e je zamisliti brojne kasnije pojave i cele pokrete u
umetnosti posle Drugog svetskog rata.
Posleratni modernizam, naro~ito u periodu nakon evropskog en-
formela i ameri~kog apstraktnog ekspresionizma, ukazuje se direktnim
ili indirektnim du`nikom operativnih tekovina istorijskih avangardi. U
tom sklopu nastaje ceo niz neoavangardnih pokreta ~iji nazivi – neo-da-
da, neokonstruktivizam, novi realizam, nova figuracija, nova apstrakci-
ja – ve} svojim prefiksima ukazuju na to da su pre posredi obnovljene
prethodne nego posve izvorne i prvoro|ene, dakle, bitno originalne
umetni~ke pojave, mada njima u prilog valja re}i da se te pojave u iz-
menjenim socijalnim i kulturnim uslovima odmaklog posleratnog peri-
oda ustanovljavaju kao verodostojni izrazi novonastalih civilizacijskih
prilika. A te se prilike odvijaju pod znakom nezaustavljivog {irenja ma-
sovnog i potro{a~kog dru{tva i dru{tva masovnih medija u skladu sa
kojima umetnost ~iji je odgovaraju}i stilski model pop-art do`ivljava
korenite preobra`aje unutar kojih se nepovratno gubi nekada nepriko-
snoveni modernisti~ki imperativ umetni~ke i umetnikove originalnosti.
Vorhol je vode}i amblematski primer umetnika koji umesto da sam kre-
ira nove predstave i oblike pronalazi ih i koristi me|u zalihama slika
trenuta~no proizvedenih i potro{enih i cirkulacijama masovnih medija
shodno kojima, umesto manuelnog unikatnog, nastaje tehni~ki umno-
`eno umetni~ko delo. Poslednji veliki inovativni talas u umetnosti XX
veka jeste onaj poznat po pojmovima konceptualna umetnost i demate-
rijalizacija umetni~kog objekta, kao i pod pojavama zasnovanim na ko-
ri{}enju tehni~ki proizvedenih stati~nih i pokretnih slika u medijima fo-
tografije, filma i videa, te u telesnoj umetnosti i umetnosti performansa
u kojima ulogu materijalnog umetni~kog dela zamenjuje samo pona{a-
nje umetnikovog subjekta direktnim „govorom u prvom licu“. Svojim
naprednim politi~kim aktivizmom, ugledom liberalnog pedagoga, ali i
svojim karakteristi~nim likom (uvek sa obaveznim {e{irom, prslukom,
u trapericama), dakle svojim spolja{njim prepoznatljivim izgledom i na-
stupom, Bojs je vrhunski primer strategije prioriteta pona{anja umetni-
kovog subjekta nad produkcijom umetni~kih objekata.
Kao umetni~ki izraz moderne epohe, modernizam podrazumeva
projekat progresa ukupnog dru{tvenog i civilizacijskog razvitka, pred-
vi|a sponu umetnosti i nauke, prihvata uvo|enje novih tehnologija u
tre}i program LETO–JESEN 2008
Je{a Denegri: The Question of Originality: The Ideal of Modernism, the 149
Suspicion of Postmodernism
Abstract: In this article the author discusses the problem and the concept of origi-
nality in XX century art starting with allready adapted opinion that originality is
one of fundamental characteristic, ideal and value of the art in the epoch of mod-
ernism and specially in the context of historical vanguarde, in order to put in
question that virtues and than to refute yhem in the era of postmodernism. In the
first half of the centurt the artist that we owe much of orifinal inovative projects
and acts was Marcel Duchamp, but the artit who first openly suspected the myth
of originality of modern art and who started with its deconstruction recalling on
the ledcy of past was Girgio de Chirico. The myth of Originality looked refuted at
last by typical posmodern act of literary quated and by repeating with defferen-
cein phenomenon like transvanguarde, neoexpressionism, anchronism, or memo-
ry art, learned art, hypermanirism, neoneoclasicism, and so on. In the art at the
end of XX century and at the begining of XXI century, by some theoreticians, it
looks as an announcement of renaissance of the value of originality, alleged
becouse in the contemporary art in the epoch of multiculturalism and globalisa-
tion emerges the phenomenon which originates outside of „westernocentrism“,
but it brings the characteristics of „second“ or „third world“, by its nature which
is different from western canon. Becouse it keeps emancipatory potential of art,
the mark of unrepeatable individuality of artist which is regarded as iddentical
with the concept of originality – without consoderation how in concrete artistic
praxis appears, is still one of crucial characteristic, need and distinction of modern
art.
Key words: originality, modernism, avangurde, postmodernism, mass media,
individuality of contemporary artist, emancipatory role of contemporary art.
Tre}i program Radio Beograda
Br. 139–140, III–IV/2008
150 UDK 791.229
791.036”20”
DEJAN SRETENOVI]
U^INI TO PONOVO…
UMETNOST PONOVNOG ODIGRAVANJA
Dola`enje u prisustvo
Iako su realizaciju Delerovog rada omogu}ile institucije industrije re-
enactmenta (rekonstrukciju je organizovao EventPlan, a produkciju fil-
ma Channel 4) on je u~inio vidljivom su{tinsku razliku izme|u popu-
larnog i umetni~kog re-enactementa: prvi „pohodi ona polja gde su ori-
ginalni sukobi davno ostavljeni po strani“ i politi~ki je „bezbedno asi-
milovan“ u zvani~ne verzije nacionalne i svetske istorije poput istorij-
skog muzeja ili istorijskog slikarstva3, dok se drugi naj~e{}e bavi onim,
naj~e{}e bliskim povesnim doga|ajima ~ije ponavljanje ~ini podru~je
2 Bill Nichols, „Getting to Know You... Knowledge, Power, and the Body“, u
umetni~ka terapija“, u No more Reality, kat., ur. Jelena Vesi}, Belef centar, Beo-
grad, 2006, str. 50–53.
tre}i program LETO–JESEN 2008
4 Eduardo Kadava, Re~i svetlosti, Beogradski krug, Beograd, 2002, str. 147.
5 Benjamin H. D. Buchloch, „A Note on Gerhard Richter’s October 18,
1977“, u Theory in Contemporary Art since 1985, prir. Z. Kocur i S. Leung, Blac-
kwell, Oxford, 2005, str. 283–291.
6 Inke Arns, „History Will Repeat Itself“, u History Will Repeat Itself. Strate-
gies of Re-Enactment in Contemporary (Media) Art and Pefromance, kat., ur. Inke
Arns i Gabriele Horn, Hartware Medien Kunst Verein, Dormund i KW Institute
for Contemporary Art, Berlin, 2007, str. 37–63.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
Interpretacija izvo|enja
U svojoj podjednako uticajnoj i osporavanoj knjizi Postprodukcija
(2000), u kojoj teorijski konstrui{e ono {to }e u podnaslovu nazvati
„umetno{}u koja reprogramira svet“, francuski teoreti~ar i kustos Ni-
kolas Burio se eksplicitno ne bavi re-enactmentom kao podfenomenom
reprogramiranja, ali zato razmatra pojedina dela koja danas slove kao
istaknuti primeri ovog `anra: Tre}e se}anje i Rimejk Pjera Iga, 24 ~asa
Psiho Daglasa Gordona, Solaris Angele Buloh, Sve`i Akon~i Majka Keli-
ja i Pola Mekartija itd.8 Umetnost ponovnog odigravanja mo`e se
uslovno svrstati u ovu tendenciju korisni~ke resemantizacije postoje}ih
kulturnih formi, ali se pri tom postavlja pitanje {ta je to {to je ~ini spe-
cifi~nom u odnosu na raznovrsne procedure aproprijacije, recikla`e,
semplovanja, remiksovanja i reorganizovanja? Ako po|emo od samog
termina do}i }emo do jednostavnog zaklju~ka da bi pod umetno{}u re-
enactmenta trebalo smatrati radove zasnovane na izvo|a~kom pona-
vljanju doga|aja iz pro{losti, odnosno na reinscenaciji u teatarskom, ri-
mejku u filmskom, a „`ivoj slici“ (tableau vivant) u fotografskom smi-
slu. U pitanju su, dakle, procedure izvo|enja nekog scenarija koje pro-
izvode „druga~ije linije pripovedanja i alternativne narative“ (Burio),
154 pri ~emu osnovni konstitutivni elementi izvornog doga|aja bivaju in-
korporirani u novostvoreni rad kako bi razvijanje novog lanca ozna~i-
telja bilo u~inkovito. Tako nas, na primer, francuski umetnik Pjer Uig,
u doslovnom (scenu po scenu) video-rimejku Hi~kokovog Dvori{nog
prozora pod simptomati~nim nazivom Rimejk (1995), uz pomo} glu-
maca-amatera koji zaboravljaju dijaloge i svojim pona{anjem razbijaju
Hi~kokov saspens, od originala kao matrice rimejka, vodi do rimejka
kao matrice interpretacije mehanizama kreacije filmske fikcije. Ovaj
nam primer pokazuje da izvo|a~i re-enactmenta ne izvode samo scena-
rio doga|aja, ve} i interpretaciju njegovog prvobitnog izvo|enja, bilo
kroz dekonstruktivisti~ko distanciranje u Uigovom filmu, bilo kroz po-
novno pro`ivljavanje u slu~aju Delerovih veterana originalne bitke.
Svakako da se interpretacija izvo|enja ne mo`e uzeti za generalni ve}
za tipski obrazac modernog umetni~kog re-enactmenta ~ije se ro|enje,
priseti}emo se, vezuje za Juri{ na Zimski dvorac (1920) sovjetskog re`i-
sera Nikolaja Evrejinova koji je bio organizovan u formi spektakular-
nog teatra `ive istorije i predstavljao proletkultovski dirigovanu inter-
pretaciju izvo|enja Oktobarske revolucije.
Interpretacija izvo|enja nije mogu}a bez rada sa mnemotehni~kim
sistemima koji deponuju tragove se}anja, produkuju istorijsko znanje i
defini{u mesto (individualnog i kolektivnog) subjekta u istorijskim na-
rativima. Samim tim, kako konstatuje Stiv Ra{ton, u umetni~kim re-
enactmentima nalazimo „kompleksnu i dubinsku refleksiju medijacije
memorije koja nam ukazuje na to kako se memorija neprekidno re-
strukturira i to ne samo od strane sineasta i izvo|a~a re-enactmenta ve}
i od svakog od nas pojedina~no kao medijatizatora i medijatizovanih
subjekata“.9 Tako je, na primer, u Delerovom filmu objavljeno pismo
izvinjenja BBC-ja u kojem TV-stanica priznaje da je tendencioznom
monta`om snimaka originalne bitke iz 1984. godine izmenila tok doga-
|aja reprezentuju}i rudare kao odgovorne za izazivanje sukoba, a poli-
cijsku intervenciju kao pasivnu odbranu od napada. Ali, umetnost po-
novnog odigravanja se ne koncentri{e samo na doga|aje novije politi~-
ke i socijalne istorije pohranjene u medijima kulture spektakla poput
filma, televizije i fotografije, ve} se isto tako, vide}emo, bavi i rekon-
strukcijama doga|aja iz istorije umetnosti koje istra`uju mogu}nosti
njihove rekuperacije ili reaktuelizacije. Sve to govori da se umetnik re-
enactmenta mo`e podvesti i pod {iru kategoriju „umetnika istori~ara“
koji, po Marku Godfriju, koristi razli~ite moduse re-arhviranja i re-na-
rativizacije istorijskih informacija kako bi posmatra~e naveo „da razmi-
{ljaju o pro{losti; da uspostave veze izme|u doga|aja, protagonista i
Fikcionalni dodatak
Narativ dvokanalne video-instalacije Pjera Uiga Tre}e se}anje (1999) za-
snovan je na plja~ki bruklinske banke iz 1972. godine koja se pretvori-
la u osmo~asovnu dramu talaca okon~anu policijskom akcijom hap{e-
nja njenog organizatora D`ona Vojtovica i likvidacijom njegovog part-
nera. U pitanju je jedan od prvih zlo~ina u povesti koji je u`ivo preno-
{en na televiziji, a ~iju je fikcionalnu modelizaciju izveo Sidni Lamet u
filmu Pasje popodne (1975) u kojem lik Vojnovica, pod imenom Soni
Vorcik, tuma~i Al Pa}ino. Uig je u Nju D`ersiju prona{ao ostarelog Voj-
novica i doveo ga u Pariz gde je rekonstruisao set Pasjeg popodneva,
unajmio glumce-amatere i zamolio Vojnovica da ih obu~i ponovnom
odigravanju plja~ke, i potom snimio svoju verziju doga|aja. U finalnoj
monta`i, na dve susedne projekcije vidimo naizmeni~no smenjivanje se-
kvenci iz Lametovog filma, Igovog filma i snimaka proba za Igov film
sa Vojnovicem u glavnoj ulozi, sve to pra}eno pojavljivanjem opreme,
kulisa i ~lanova Uigove tehni~ke ekipe u kadrovima. Snimci proba ot-
krivaju da Vojnovic podjednako „glumi“ sebe samog i Pa}ina (koga je,
po sopstvenom priznanju, ve~e pred plja~ku gledao u Kopolinom Ku-
mu u potrazi za inspiracijom), da su ~injenice subjektivne memorije im-
pregnirane ~injenicama filmske fikcije, da se zbilja neposrednog isku-
stva koleba pred identifikacijom sa filmskim tekstom-ogledalom. U raz-
govoru sa ameri~kim kriti~arem D`ord`om Bejkerom, umetnik je izja-
vio da njegov interes nije usmeren ka dekonstrukciji holivudskog filma
({to je bio slu~aj sa Rimejkom), ve} prema ispitivanju mehanizama po-
mo}u kojih fikcija proizvodi „dodatak realnosti“11, a koji se tokom Voj-
noviceve rekonstrukcije iskazuje kao mnemoni~ki dodatak i ulog razvi-
janja „tre}eg se}anja“ posredstvom odigravanja.
Za razliku od umetni~ke kritike medijske reprezentacije osamdese-
tih koja se zaustavlja na dijagnosticiranju simptoma disolucije integral-
10 Mark Godfrey, „The Artist as Historian“, u October, br. 120, prole}e 2007,
str. 140–172.
11 Vidi George Baker, „An Interview with Pierre Huyghe“, October, br. 110,
156 nog subjekta u reprezentaciji, Ig ide korak dalje tako {to postavlja sce-
nu reaproprijacije zastupni~ke slike od strane subjekta i to „u samom
srcu spektakularne ma{inerije koja ga je li{ila vlastitog identiteta“ (@. [.
Masera)12. Ako se tome doda i ostavljanje tragova produkcionog proce-
sa vidljivim ({to Ig naziva dokumentom o stvaranju fikcije), onda posta-
je jasno za{to su neki kriti~ari, poput Masere i Nikolasa Burioa, nave-
deni da Tre}e se}anje pozdrave kao unutra{nju disrupciju aparata proiz-
vodnje spektakla, odnosno kao „osvetu realnosti fikciji“ (Burio) koja
nam, shodno takvom stanovi{tu, omogu}ava da razotkrijemo ulogu fik-
cionalnih elemenata u oblikovanju egzistencije.13 Me|utim, konstitu-
tivna gre{ka ovih interpretacija po~iva na tome {to one previ|aju bitnu
~injenicu da je i sam Vojnovic reapropriran od strane francuskog umet-
nika i pretvoren u ozna~itelja za subjekta ~ije je mesto u svetu realnosti
ili fikcije upravo odre|eno pravilima preme{tanja ozna~itelja, {to zna~i
da ovde nije re~ o disrupciji jednog ozna~iteljskog lanca drugim, ve} o
demonstraciji njihove me|uigre u konstituisanju identiteta subjekta. Sa-
mim tim, ozna~ilac Vojnovic figurira kao antropomorfni oslonac ovih
semanti~kih efekata, odnosno kao ta~ka kristalizacije procesa konverzi-
je realnosti u fikciju i obrnuto, kao egzemplar savremenog subjekta ko-
ji je izgubio svoje konstitutivno mesto u svetu.
Budu}i da Uig pripada postdeborovskoj generaciji francuskih
umetnika poniklih u spektaklu-kulturi i umetni~ki formiranih na isku-
stvima postkonceptualne ideolo{ke kritike, on dobro zna da kritika
spektakla kao „odvajanja od zbilje“ (G. Debor) danas gubi smisao jer je
spektakl postao zbiljom iskustva sveta i depozitorijem na{e memorije.
Ako spektakl, frojdovski re~eno, kreira mo}an asocijativni kontekst za
reaktivaciju tragova se}anja za subjekta, onda Uig rekonstrukcijom
filmskog seta za Vojnovica ponavlja taj asocijativni kontekst pokazuju}i
nam uzro~no-posledi~nu vezu izme|u produkcije/rememoracije doga-
|aja i konjunkcije individualnog i kolektivnog iskustva u kulturi inten-
zifikovanog spektakla.
Utopijska iskra
Ako se Tre}e se}anje mo`e svrstati u tradiciju tzv. „brehtovskog filma“
(Vertov, Godar, [traub) koji, na osnovama Brehtovog koncepta „pou~-
nog kamada“, razotkriva mehanizme stapanja sa fikcijom, dvokanalni
video {vedskog umetnika Feliksa Gmelina Testiranje boje. Crvena za-
12 Cit. pr. Tom McDonough, „No Ghost“, October, br. 110, 2004, str.
107–130.
13 O tome vi{e u Nicolas Bourriaud, Postproduction, str. 45–46, i Jean-Char-
les Masséra, „The Lesson of Stains“, u Pierre Huyghe: The Third Memory, Editi-
ons du Centre Pompidou, Paris, 2000, str. 95.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
stava II (2002) nalikuje filmu „ponovnog zami{ljanja“ pod kojim pod- 157
razumevamo rimejk koji delimi~nom izmenom originalnog teksta pro-
izvodi i neko novo zna~enje. Gmelinov rad zasnovan je na studentskom
filmu Gerda Konrada koji reprezentuje akciju no{enja visoko podignu-
te crvene zastave ulicama Berlina 1968. godine koja se okon~ava kada
poslednji nosilac u|e u gradsku ve}nicu da bi se ponovo pojavio na nje-
nom balkonu ma{u}i zastavom. Me|u nosiocima ove „crvene {tafete“
nalazio se i umetnikov otac, filmski re`iser i teoreti~ar Oto Gmelin ko-
ji je u to vreme studirao na Akademiji za film i televiziju u Berlinu. Re-
enactment Gmelina mla|eg odvija se u Stokholmu i dosledno sledi
strukturalnu dinamiku Konradovog filma, s tom razlikom {to se po-
slednji nosilac posle ulaska u stokholmsku gradsku ve}nicu vi{e ne po-
javljuje, ve} nestaje.
Dok film-predlo`ak reprezentuje ciljem orijentisanu akciju koja
simboli~ki demonstrira {ezdesetosma{ki ideal revolucionarne politi~ke
promene, dotle ponovljena akcija predstavlja sinovljev oma` o~evom
utopijskom zanosu koji pokazuje da je njegova reaktivacija u sada{njo-
sti rukovo|ena `eljom povra}aja njegove revolucionarne energije, ali sa
skepsom o njenim konkretnim u~incima. Polaze}i od svoje radikalne
politi~ke agende Gmelin stariji je simboli~ki izveo revoluciju i proglasio
njenu pobedu, a njegov sin pokazao da revolucionarni subjekt kadar da
makar i simboli~ki izvede revoluciju u njegovoj generaciji vi{e ne posto-
ji i da bi ponovno odigravanje berlinskog doga|aja sa identi~nim svr{et-
kom bilo ni{ta drugo do farsa. „Ponoviti Lenjina ne zna~i povratak Le-
njinu“, ka`e Slavoj @i`ek, „ponoviti Lenjina zna~i prihvatiti da je Le-
njin mrtav, da je njegovo partikularno re{enje omanulo, ~ak monstruo-
zno omanulo, ali da postoji ta utopijska iskra vredna ~uvanja“.14 Ta
utopijska iskra, ta crvena zastava, jedino se i mo`e sa~uvati, ako ni od
~ega drugog onda od besomu~ne komodifikacije komunisti~kih zname-
nja danas svedenih na egzoti~ne feti{e iz neke druge vremenske zone ili
simbole infantilnog prkosa neoliberalnom poretku. U krajnjoj liniji,
Gmelinovo „testiranje boje“ metafori~ki svedo~i i o nemogu}nosti ade-
kvatne reprezentacije komunizma ~iji je istorijski krah pokazao da ga
niko ne mo`e (~ak ni pogre{no) reprezentovati ni estetizovati kao {to je
to on sam ~inio jo{ od Lenjinovog doba.
14 Vidi Slavoj @i`ek, Repeating Lenin, Arkzin, Zagreb, 2001, str. 137.
tre}i program LETO–JESEN 2008
158 suvereniteta. Kako u knjizi Svet snova i katastrofa navodi Suzan Bak-
-Mors, i Lenjin i Luna~arski su, povodom izvo|enja ovog spektakular-
nog uli~nog teatra namenjenog obele`avanju trogodi{njice Oktobarske
revolucije, delili mi{ljenje da mogu}nost spontanog izbijanja uli~ne
euforije koja bi mogla dovesti do gubitka kontrole nad doga|ajem tre-
ba preduprediti nametanjem spolja{nje discipline kombinacijom film-
ske re`ije i vojne komande.15 I zaista, Evrejinov je, prema onovreme-
nim svedo~enjima, re`ijski prilagodio teatarsku formu filmskoj razbiv{i
doga|aj na niz simultanih „snimaka“, dok je masa od oko 800 u~esnika
i 100 000 posmatra~a trebalo da se, po ideji Luna~arskog, kolektivno
identifikuje s originalnim doga|ajem putem spektakla kako bi se o~u-
vao njen revolucionarni entuzijazam u trenutku kada u okolini Petro-
grada besni gra|anski rat a cela nacija pati od materijalne oskudice.
Me|utim, Juri{ na Zimski dvorac je zapravo pokazao da je izvor suvere-
ne kontrole lociran u dr`avnom aparatu, da su obe}anja revolucionarne
utopije ostala neispunjena i da ponovno odigravanje ovog „jednokrat-
nog doga|aja u pro{losti“ (Bak-Mors) zna~i vaspostavljanje kosmogo-
nijskog mita „s leva“ (R. Bart) o stvaranju sovjetske dr`ave koji }e po-
slu`iti kao izgovor postrevolucionarnog odlaganja finalizacije revoluci-
je za budu}nost koja se stvara u prezentu „revolucije koja te~e“.
Ro|enje modernog umetni~kog re-enactmenta ne vezujemo samo
za avangardisti~ko stavljanje umetnosti u slu`bu „novog tipa dru{tve-
nog ugovora“ (S. Ejzen{tajn), ve} i za njegovu neposrednu politi~ku in-
strumentalizaciju od strane sovjetske ideologije na vlasti koja }e svaki
akt ponavljanja, rememoracije i rekonstrukcije ispoljiti kao „vlastiti on-
tolo{ki dokaz i neposredni indeksni trag vlastite istine“ (S. @i`ek)16.
Transformacija mase u kolektivni revolucionarni subjekt – koju je inau-
gurisao Evrejinov – posta}e referentnim modelom kako za kinemato-
grafski re-enactment revolucije u Ejzen{tajnovim filmovima Oklopnja~a
Potemkin i Oktobar, tako i za agitpropovske projekte „teatralizacije `i-
vota“ i potonje pompezne socrealisti~ke revolucionarne sve~anosti. Ko-
na~no, upravo ovde pronalazimo korene savremenog teatra `ive istori-
je u kojem masa kao kolektivni glumac tako|e tuma~i socijalne institu-
cije (npr., armiju, dvor, crkvu) u ulozi konkretnih istorijskih subjekata,
s tom razlikom {to tu vi{e nije re~ o politi~kom programiranju istorijske
samosvesti mase putem spektakla, ve} o konzumerskom programiranju
spektakla pomo}u aistorijske svesti mase.
Meta-pozicija 159
160 konstrukcije istorijskih izlo`bi bili zasnovani na radu manje ili vi{e ver-
ne kopije kao „ponovne oznake“ (S. @i`ek) koja istovremeno elimini{e
i memori{e original kreiraju}i njegovo fantomsko utelovljenje, „Savre-
mena umetnost u SAD“ vaspostavlja naizgled nemogu}i odnos izme|u
tehni~ke reprodukcije kao reprezentanta originala i kopije kao njene
manuelne reprodukcije, pri ~emu se ova druga doima kao fantom fan-
toma paradoksalno se utelovljuju}i u telu koje ona prva nikada nije
imala – u slikarstvu.
Ukoliko je slikarstvo supremni „kontrolni objekat“ modernisti~kog
kanona umetnosti, onda je jasno da politika upotrebe slikarstva ovde
cilja potpunoj inverziji hijerarhije stvarala~kih i reproduktivnih instanci
ovog kanona: reprodukcija je fotografisano slikarstvo, dok je kopija re-
fotografisana reprodukcija koja se emancipuje kao savremeno, „sivo“
slikarstvo prema reprodukcijama. Dok se, po~ev{i sa Delaro{em, kroz
istoriju moderne umetnosti u vi{e navrata progla{avala smrt slikarstva u
odnosu na plime ekspanzije tehni~kih slika, dotle „Savremena umet-
nost u SAD“ izvodi vaskrsnu}e slikarstva iz tela tehni~ke slike putem
kopiranja kojim se Benjaminova distinkcija kultne vrednosti originala i
izlo`bene vrednosti reprodukcije dovodi u potpunu aporiju. Nepoznati
autor(i) ovog projekta saop{tava(ju) nam da je istorija umetnosti sistem
znanja o umetnosti koji prevashodno po~iva na reprodukciji, ali kada
njena kopija postane original za sebe onda ona gubi bezli~nost preno-
snika vizuelne informacije i postaje meta-delo (istorije)umetnosti koje
nas uznemirava svojim prisustvom kao slikarstvom jer nam upu}uje sle-
de}e pitanje: o ~emu govorimo kada „reprodukujemo“ znanje o umet-
nosti?
i njen The Lips of Thomas iz 1975), otvara se pitanje kredibilnosti ovog 161
maratonskog re-enactmenta u odnosu na „proizvodnju prisutnosti u
prezentu“ kao ontolo{ke pretpostavke umetni~kog performansa.
Ovde nije re~ samo o tome da umetni~ki performans, prema po-
znatoj tvrdnji teoreti~arke performansa Pegi Pelan, ulaskom u ekono-
miju reprodukcije izdaje ili umanjuje obe}anje svoje ontologije, ve} i o
tome da kao genuina forma „govora u prvom licu“ dovodi umetnika i
delo u indeksni odnos, za razliku od pozori{nog performera koji se kre-
}e terenom „ispod“ klasi~ne glume ali ipak izvodi neku predstavu tran-
sformacije. Drugim re~ima, delo umetnosti performansa neotu|ivo je
od autora-izvo|a~a i istorijski je uslovljeno, {to }e re}i da kao `ivo izvo-
|enje u realnom vremenu ima ograni~en rok trajanja, a njegov potonji
`ivot kroz umetni~ku dokumentaciju ~uva samo ideju dela koje je kao
jedinstven doga|aj materijalne proizvodnje zna~enja nepovratno izgu-
bljeno. Stoga Sedam lakih komada ne mogu biti ni{ta drugo do serijal
pozori{nih pasti{a „po umetni~kim performansima“, sasvim u skladu sa
recentnim ulaskom Abramovi}eve u vode pozori{nog performansa o
~emu je pre desetak godina dala slede}i izjavu: „Sedamdesetih je teatar
bio neprijateljem umetnika performansa. Smatran je la`nim, scenskim
iskustvom. Sada, devedesetih, moj se stav u potpunosti promenio… Pu-
blika koja danas dolazi u pozori{te da gleda moje nastupe vidi i scenski
komad i performans“.18 Doga|aj u Gugenhajmu („prezerviran“ na se-
dam DVD-ja) logikom teatra i izra`enim li~nim pe~atom negira logiku
performansa, raskorenjuju}i ga od istorijskog konteksta i specifi~nog
smisla govorom „u drugom licu“ koji vi{e saop{tava o egu „glumca“ i
njegovoj pretenziji na mo} u narativizaciji istorije performansa nego o
„likovima“ koje interpretira. Sve to nekako nalikuje povratku „teatar-
sko-operskog na~ina“ koji Donald Kuspit pripisuje glavnoj struji apro-
priacionisti~ke umetnosti osamdesetih za koju nalazi da slavljenjem vr-
lina prisvojene umetnosti pro{losti „tu umetnost ~ini trivijalno i nedo-
stojno o~iglednom“, a sebe samu „veli~anstveno{}u sa gre{kom“.19 Po-
put ove umetnosti koju Hal Foster ideolo{ki imenuje „neokonzervativ-
nim postmodernizmom“, Sedam lakih komada pre su mi{ljeni logikom
tr`i{ne reifikacije umetnosti pro{losti nego logikom savremenih proce-
dura umetni~kog arhiviranja ili istorizacije kojom bi se ovi performansi
re-prezentovali kao jedinstveni i neponovljivi istorijski trenuci uzdiza-
nja samosvesti umetni~kog subjekta i problematizacije ontologije umet-
ni~kog dela.
18 Cit. pr. Marla Carlson, „Marina Abramovic Repeats: Pain, Art, and Thea-
ter“, www.hotreview.org/articles/marinaabram/htm
19 Donald Kuspit, „S operom je gotovo“, Quorum, br. 3, Zagreb, 1989, str.
520–530.
tre}i program LETO–JESEN 2008
MI[KO [UVAKOVI]
2 Roger Fry, „Art and Life“, iz Vision and Design, Chatto & Windus, London,
1920, str. 1–15.
3 G. C. Argan, „Umjetnost kao istra`ivanje“, iz Studije o modernoj umetno-
London, 1971; Thierry de Duve (ed), The Definitively Unfinished Marcel Duc-
hamp, The MIT Press, Cambridge Mass, 1993; Thierry de Duve, Kant After Duc-
hamp, The MIT Press, Cambridge Mass, 1998.
5 Martha Buskrik, Mignon Nixon (eds), The Duchamp Effect, The MIT
non – Feminist Desire and the Writing of Art’s Histories, Routledge, 1999, str. 3–21.
tre}i program LETO–JESEN 2008
10 Paul Wood, Gill Perry (eds), Themes in Contemporary Art, Yale University
Press, New Haven, 2004; Brandon Taylor, Art Today, Laurence King Publishing,
London, 2005.
11 Svetom se ovde sasvim neodre|eno naziva i „totalitet stanja stvari“ i priro-
Art – A Critical Anthology. E. P. Dutton & Co., INC, New York, 1968, str.
116–147.
15 Oliver Grau, Virtrual Art –from Illusion to Immersion, The MIT Press,
ignty of Art – Aesthetic Negativity in Adorno and Derrida, The MIT Press, Cam-
bridge MA, 1999, str. 3.
19 Jednu od razra|enijih modernisti~kih teorija autonomije umetnosti, na-
20 Paul Wood (ed.), Varieties of Modernism, Yale University Press, New Ha-
ven, 2004.
21 Benjamin H. D. Buchloh, „Figures of Authority, Ciphers of Regression –
22Videti: http://abcnews.go.com/Entertainment/popup?id=3234825&
Slu~aj aure: nestajanje aure ili aura kao ono {to ostaje od
umetnosti
Izlo`enu analizu }emo sada sprovesti i kroz diskusiju/dekonstrukciju te-
orija o autenti~nosti umetni~kog dela zasnovanu na Benjaminovoj
(Walter Benjamin) modernisti~koj filozofiji aure i Mi{oovoj (Yves Mic-
haud) globalisti~koj kritici Benjaminove teorije.
Pojam ’aura’ je jedan od problemati~nih, mada izazovnih25, teorij-
skih konstrukta „autenti~ne umetnosti“ koje je postavio i razradio Val-
ter Benjamin u tekstu „Umetni~ko delo u veku svoje tehni~ke repro-
dukcije“. Aura, prema njemu, nestaje, gubi se ili otpada sa pojavom me-
hani~ke reprodukcije autenti~nog manuelno na~injenog komada, tj.
umetni~kog dela:
Ono {to ovde otpada mo`emo sa`eti u pojmu aure i re}i: u veku tehni~ke
reprodukcije umetni~kog dela zakr`ljava njegova aura. Postupak je simp-
tomati~an; njegov zna~aj prevazilazi podru~je umetnosti. Tehnika repro-
dukcije, uop{teno formulisano, odvaja ono {to je reprodukovano iz pod-
ru~ja tradicije. Time {to tehnika umno`ava reprodukciju, ona jedinstvenu
pojavu umetni~kog dela zamenjuje masovnom. A time {to dozvoljava re-
Naprijed i Nolit, Zagreb, Beograd, 1988, str. 199–284; @arko Pai}, „Povratak
aure“, iz Slike bez svijeta – Ikonoklazam suvremene umjetnosti, Litteris, Zagreb,
2006, str. 101–126.
tre}i program LETO–JESEN 2008
mel na stil, sa stila na ukras i sa ukrasa na nakit. Korak vi{e, samo korak, 175
i ostaje tek miris, ozra~je, plin; pari{ki zrak, rekao bi Duchamp. Umjet-
nost se tada sklanja u iskustvo koje vi{e nije iskustvo predmeta okru`enih
aurom, nego aure koja se ne ve`e ni sa ~im ili gotovo ni sa ~ime. Ta aura,
ta aureola, taj miris, taj plin, nazovimo to kako `elimo, izra`ava preko
mode identitet epohe.31
Razdvojenost ’dela’ i ’aure’ ukazuje na obrt od autonomnog umet-
ni~kog dela u dru{tveni doga|aj, u izvo|enje (performing), koje se de{a-
va kao samo oblikovanje i ukra{avanje `ivota izvan prizivanja i oslanja-
nja na ’dela’ ili, ~ak kulturalne proizvode: artefakte. Postoji samo dej-
stvo, atrakcija, afektacija, izvo|enje i zato dizajniranje koje kao da poti-
~e od umetnosti, ali mu vi{e umetnost nije potrebna jer radi sa samim
dejstvima. Bitan je estetski doga|aj a ne njegovi nosioci kojim se orga-
nizuje `ivot u svakodnevici: od umivanja miri{ljavim sapunima i obla-
~enja mirisnog kolorisanog donjeg ve{a preko nano{enja tautua na telo,
bildovanja mi{i}a, vo`nje u eklekti~no dizajniranom modelu malog
automobila-limuzine, igranja video igara sa egzoti~nim pri~ama i zam-
kama koje uvode u beskorisni rad maksimalne koncentracije svakog
igra~a do turisti~kih putovanja u {to egzoti~nije krajeve koji su tu samo
da bi se kroz njih pro{lo u trenutku u`ivanja i bivanja `ivim. Ali, dok je
za Benjamina ’aura’ imala prizvuk misti~nog, ezoteri~nog i metafizi~-
kog prizivanja nostalgije za izvorom iz tradicije, za Mi{oa ’aura’ jeste
organizacija i proizvodnja intenziteta `ivljenja posredstvom tehnologija
prikazivanja, izra`avanja ili izvo|enja kojima nije potrebna posredna
uloga ’umetni~kog dela’. Kulturalna industrija je prona{la nove ’medije’
i ’tehnologije’ kojima je umnogostru~eno dejstvo umetni~kog dela i ti-
me preneseno na negu, ukra{avanje i higijenu tela, modu odevanja, tu-
rizam, zabavu, potro{nju i sve prate}e oblike spektakularnog delovanja
razvijene kulturalne industrije. Kulturalni intenziteti i dejstva su aurat-
ski, ali bez izvora i bez ’komada’ iz koga se pojavljuju. Od aure dela ka
auri bez dela put je vodio od materijalizma dela ka materijalizmu prak-
se. Postoji samo praksa i njene aure, tj. dejstva razli~itih intenziteta u
oblikovanjima i preoblikovanjima `ivota.
SLOBODAN MIJU[KOVI]
NEMA OPASNOSTI
Osnovna teza teksta povezana je sa uverenjem da sama tema originalnosti,
kao i u`i problem takozvane krize originalnosti, pripadaju diskursu moderni-
sti~ke pro{losti, te da su u izvesnom smislu nestali iz vidnog polja prakse i te-
orije savremene umetnosti. To, me|utim, ne zna~i da je koncept originalno-
sti, na ~iju se istori~nost i konvencionalnost podse}a u prvom delu teksta,
potpuno izbrisan, ve} da je iz prvog plana preme{ten na marginu, sa koje
ipak, iako zaboravljen, i dalje neprimetno deluje u svakodnevici umetnosti.
On je poput slepog creva organizma umetnosti, nije neophodan za njegov `i-
vot ali mu istovremeno ne smeta. Ovako promenjen status nekada{njeg im-
perativa umetni~kog stvaranja, to {to je nestao iz aktuelnog pojmovnog apa-
rata prosu|ivanja i vrednovanja umetnosti i njenih zna~enja, posledica je
mnogih vanumetni~kih i umetni~kih okolnosti koje se u tekstu sa`eto i selek-
tivno razmatraju.
Klju~ne re~i: originalnost, autenti~nost, jedinstvenost, inovacija, moderni-
zam, istoricizam, ponavljanje, smrt slikarstva/umetnosti, ready made, hri-
{}anstvo.
nost se izgleda oslobodila svake „kontrole“ i `ivi samostalno svoj `ivot 179
uprkos svemu, skoro po nekoj vrsti inercije ili nezaustavljive samorepro-
dukcije. Kao da je postala ne{to poput prirodnog toka (stvari) koji se vi-
{e ne mo`e ni preusmeriti ni zaustaviti. Uprkos ponavljanim teorijskim
proklamacijama smrti, umetnost nastavlja da `ivi, potvr|uju}i tako staru
romanti~arsku predstavu o svojoj ve~nosti, neprolaznosti, besmrtnosti.
Sli~no je i sa originalno{}u. Iako se nijedan ozbiljan savremeni pisac o
umetnosti ne}e pozivati na originalnost umetnika ili dela kada `eli da ih
visoko vrednuje, taj koncept `ivi „izme|u redova“, u pozadini. Iako se
ne izgovara, on je tu. Ni umetnici ga nisu zaboravili niti od njega odusta-
li, ~ak i kada rade ili govore suprotno. Kada je svojevremeno Goran Tr-
buljak nastupio s izjavom/radom „ne `elim pokazati ni{ta novo i origi-
nalno“, ta je izjava tako|e implicitno pretendovala na originalnost, od
koje se ina~e odri~e. Ni raznovrsnu praksu neprikrivenog preuzimanja,
prisvajanja, ponavljanja, citiranja, kopiranja itd., nastalu manje-vi{e u
otporu prema modernisti~kom imperativu inovacije i formalne invenci-
je, ne bi trebalo posmatrati kao ne{to potpuno oslobo|eno „zamke“ ori-
ginalnosti. Ako je, me|utim, originalnost u smislu apsolutne izvornosti,
atenti~nosti i jedinstvenosti nemogu}a i nedosti`na, mogu}a je stalna te-
`nja ka nemogu}em, ili makar imitacija te te`nje.
Kao {to je poznato, u anti~kom i srednjovekovnom poimanju
umetnosti, bolje re}i slika i drugih raznovrsnih predmeta koji su mno-
go kasnije „preimenovani“ i „pretvoreni“ u umetni~ka dela, jo{ nije bi-
lo re~i ni o kakvoj originalnosti kako je mi u modernom dobu razume-
mo. Slike su bile svrstane u stvari drugostepenog ili tre}estepenog sta-
tusa, dakle daleko od izvora, po~etka, arhetipa ili prototipa, daleko od
bi}a, su{tine ili istine. One su nastajale prema/po ne~emu, bile su slike
ne~ega, zna~i pretpostavljale su postojanje modela koji su podra`avale,
imitirale. No, ni to {to su podra`avale nije bilo ono izvorno, prvobitno,
esencijalno, dakle platonovski svet ideja/pojmova ili hri{}anski Bog, ko-
ji se po svojoj prirodi, kao nematerijalni, nevidljivi, apstraktni, ne mo-
gu slikovno reprodukovati niti predo~iti u idiomu mimetizma. Bio je to
svet pojava, materijalni i predmetni svet, onaj stolarev krevet koji, pre-
ma Platonu, slikar neuspe{no, to jest nepotpuno i fragmentarno kopira,
ili otelovljeni, opredme}eni Bog u Hristovom ljudskom liku i obli~ju. I
dok je Platon prezrivo odbacio slikara zbog podra`avanja ~ulnog, po-
javnog sveta (koji i sam spada u domen privida), smatraju}i ga opasnim
opsenarom, proizvo|a~em iluzija i obmana, {to se mo`e uzeti kao neka
vrsta ve~ne „kletve“ koja (s razlogom) prati umetnost do dana{njeg da-
na, vizantijski ikonopisac, zajedno sa svojom slikom/ikonom ne samo
da nije prezren i odba~en ve} je, naprotiv, postavljen veoma visoko, ta-
kore}i na sam vrh lestvice prenosilaca, medijuma bo`anske ideje. U iz-
vesnom smislu to je zbog toga {to Hrist nije isto {to i stolarev krevet,
tre}i program LETO–JESEN 2008
180 iako su i jedan i drugi slika ideje. Ako se za Hrista pod odre|enim okol-
nostima mo`e re}i da je privid, onda je to privid koji hoda, govori,
podu~ava i pretvara vodu u vino.
Poruke nema ako je glasnik ne prenese. U tom smislu je Hrist neka
vrsta odabranog glasnika, koji se, me|utim, nije razlikovao od drugih
ljudi, nije se po svom izgledu mogao prepoznati kao otelovljeni Bog, sin
Bo`ji. Stvar je u tome da se prihvati pri~a o njemu, njegov bo`anski sta-
tus, kao i njegova (sopstvena) pri~a, ono {to je govorio. No, osim glasni-
ka neophodan je i primalac, neko ko }e poruku da ~uje, primi i u nju
(po)veruje. Za razliku od mnogih drugih proroka onih vremena, Hristu
su poverovali jer je njegova pri~a bila uverljivija od drugih, a ikonopisci
i slikari po~eli su da ga slikaju. Ipak, same re~i nisu bile dovoljne, jer bez
Hrista one ne bi doprle do nas i ne bismo uop{te znali o postojanju Bo-
ga, kao {to bi bez slika/ikona Hrista i njegovo postojanje bilo mnogo
manje uverljivo, ako ne i pod znakom pitanja. Tako u vizantijskom shva-
tanju slika zadobija izvesnu gnoseolo{ku funkciju, postaje medijum sa-
znavanja Boga. Sama po sebi, kao predmet odre|enih materijalnih svoj-
stava, ili kao „zapis“ ili trag procesa podra`avanja, ona je bezna~ajna i
bezvredna. Status slike odre|en je njenom ulogom u pri~i o bo`anskom
ovaplo}enju, ona se naime uzima kao dokaz tog ovaplo}enja, dakle, kao
dokaz postojanja Boga. Kada sa Ni~eom Bog umre slika }e zadobiti dru-
gu vrstu legitimacije, posta}e dokaz ovaplo}enja ideje Umetnosti: posto-
ji Maljevi~ev Crni kvadrat, prema tome postoji umetnost. Re~ je o rela-
cijama prioriteta, uzroka i posledice, modela i reprodukcije, originala i
kopije, bolje re}i uzajamnoj zavisnosti o kojoj rani patristi~ki i vizantijski
pisci ~esto govore kroz metafore o ocu i sinu ili pe~atu i otisku.1 U ova-
ko postavljenom dualizmu, ~iji su elementi kroz uzajamno uslovljavanje
sadr`ani jedan u drugom, slika je u sekundarnom statusu utoliko {to ne-
ma sopstveno zna~enje, ve} ga prima sa izvora (origin) tako {to se sa
njim (arhetipom) povezuje podra`avaju}i njegov vidljivi lik ili oblik. Sli-
ka ovde nema sopstveni svet, ne postoji posebni, autonomni svet slike,
kako }e to kasnije tvrditi moderni umetnici. Ona pripada jednom dru-
gom svetu, drugom narativu, u kojem igra va`nu ulogu. Biti dokaz po-
stojanja Boga nije ba{ malo. Tome nije smetalo ponavljanje, podra`ava-
nje, imitiranje, odra`avanje, dakle, odsustvo originalnosti, sve ono {to }e
modernisti ultimativno odbacivati kako bi, zaneseni idejom autonomije,
na onoga ko ga je rodio (Sin u odnosu prema Bogu). Ro|eni je sli~an svom rodite-
lju, od koga poti~e, vodi poreklo (origin), ali se oni supstancijalno razlikuju te,
prema tome, nikako nisu isto. Na sli~an na~in Teodor Studit (759–826) nagla{ava
da je jedno pe~at/`ig, a sasvim drugo otisnuta slika. Mada se, prema njegovom
mi{ljenju, otisak i pre otiskivanja nalazio na `igu, ovaj bi bez otiska bio nestvaran.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
nist Myths, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts 1986, pp. 157–158.
tre}i program LETO–JESEN 2008
188 Bilo da je zaista re~ o prokletstvu ili mo`da ne~em drugom, ~ini se da
su u pitanju dve glavne strategije, obe proistekle iz Di{ana i me|usobno
povezane, koje umetnost koristi da bi odolela izazovu, s jedne strane,
sopstvenog unutra{njeg zamora, a s druge, ekspanzije i hegemonije spo-
lja{nje, `ivotne, pre svega, medijske i tehnolo{ke stvarnosti. Me|utim,
ove strategije imaju dvostruku prirodu u tom smislu {to istovremeno
re{avaju i generi{u problem(e). Konceptualizacija je omogu}ila izlaz iz
modernisti~kog esencijalisti~kog }orsokaka, ali je isto tako otvorila mo-
gu}nost utapanja umetnosti u teorijski diskurs, njenog rastvaranja u te-
oriji. Jednim delom, Bodrijar upravo to ima u vidu kada ka`e da je
umetnost (danas) „naprosto ono o ~emu je rije~ u svijetu umjetnosti“.8
Mogu}nost druga~ije vrste „nestajanja“ proizlazila je iz strategije zbli-
`avanja sa `ivotom, te naposletku, integrisanja, ulivanja u struje `ivotne
prakse. Dok su istorijske avangarde na tome radile svesno i programat-
ski, uvi|aju}i istro{enost i nedelotovornost modernisti~kog, autisti~kog
autonomizma, danas izgleda da se to de{ava mimo „volje“ umetnosti,
jednostavnom snagom, nadmo}no{}u stvarnosti, koja je u me|uvreme-
nu promenila ne samo lik i izgled nego i samu bit postaju}i virtuelna,
kiberneti~ka, medijska, tehnolo{ka, informati~ka, digitalna, integralna
ili ne{to sli~no. Nekada{nji izazovi fotografije, industrijalizacije ili be-
njaminovske tehni~ke reprodukcije, sada izgledaju kao relativno lak za-
logaj koji je progutan u skladu sa maksimom da ako od nekoga ne mo-
`e{ da se odbrani{, onda mu se priklju~i. No, da li su posledice ovog
priklju~ivanja, koje je sve vi{e bivalo prinuda a manje slobodan izbor,
zaista takve da se mo`e re}i da se umetnost danas ni po ~emu ne razli-
kuje od tehni~ke, ogla{iva~ke, medijske, numeri~ke delatnosti, da je iz-
me|u nje i sveta jedna~ina jednaka nuli, kao {to smatra Bodrijar? Da li
se umetnost zaista utopila u okolni svet i izgubila svaku prepoznatlji-
vost? Naravno, ogromna ve}ina poslenika umetnosti, iz koje god sekci-
je umetni~ke zajednice, ne}e se saglasiti sa ovakvom pesimisti~kom i
negativnom projekcijom i re}i }e, suprotno, da umetnost treba bezu-
slovno braniti. Sa terena, takore}i iz prakse, stvari izgledaju druga~ije.
Iz tog ugla gledano, sistem umetnosti perfektno funkcioni{e u svim svo-
jim segmentima: umetnici proizvode i izla`u svoja dela, galeristi, kolek-
cionari, muzeji i drugi ih kupuju, ona se dalje razmenjuju na umetni~-
kom tr`i{tu, potro{a~i konzumiraju umetnost nesmanjenim intenzite-
tom, kustosi i kuratori prave izlo`be, kriti~ari, teoreti~ari i istori~ari
umetnosti pi{u tekstove i knjige itd. Ovo se ve} samo po sebi razume.
Sistem funkcioni{e poput nekog prirodnog procesa, nedodirljiv i neupi-
tan, na neki na~in se samoreprodukuje nezavisno od bilo ~ije `elje ili
volje. Mo`da je umetnost zaista u opasnosti da se izgubi u teoriji, u `i-
8 Isto, 99.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
190 smrti. Nema opasnosti, i Bog i umetnost jo{ su `ivi, makar po tome {to
ogromna ve}ina ljudi na ovom svetu i dalje pripada vernicima, po tome
{to se umetnost i dalje intenzivno proizvodi i konzumira, {to je svet
prepun raznovrsnih tvorevina koje kultura kojoj pripadamo poima kao
umetni~ka dela. Mo`da su te tvorevine zaista postale ni{tavne i bezna-
~ajne, ali su ipak tu.
Nema opasnosti. Umetnost i umetnici, kao i oni koji ~itaju, prepri-
~avaju ili upisuju zna~enja u njihove proizvode, ve} odavno se ne oba-
ziru na originalnost. Nema i ne mo`e biti nikakve krize zbog manjka ili
izostanka originalnosti. Taj nekada{nji imperativ umetni~kog stvaranja
postao je neka vrsta slepog creva u telu, organizmu umetnosti. Ne oba-
vlja nikakvu vitalnu funkciju, to jest nije neophodan za zdravlje i `ivot
organizma, kome je i bez njega i sa njim sasvim dobro.
JOVAN DESPOTOVI]
prvobitno, iskonsko, samoniklo), {to istovremeno zna~i i uzor, primer, dakle, uka-
zuje na poreklo ne~ega {to je nastalo samostalno, {to samo nije imalo uzor, niti se u
nastajanju ugledalo na ne{to drugo, ali je uticalo na pojavu ne~eg slede}eg. Dakle,
original je ne{to {to nije ni iz ~ega proisteklo, niti ima izvor niti je derivat ne~eg.
Original je ne{to {to je prvo, a kao takvo sasvim novo, ono je primarna forma, uzor.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
194 milenijuma pre nove ere, razume}emo da naravno ni ona nije samo-
svojna, samorodna, autohtona, jer se direktno ili indirektno naslanja na
nasle|e srednjoisto~nih civilizacija Egipta, Mesopotamije i Egeje koje
su se razvijale od trihiljadite godine pre Hrista. No, prihva}eno je mi-
{ljenje da se jasan i konzistentan razvoj tzv. zapadnja~ke umetnosti
Evropom {irio po~ev{i od anti~ke Gr~ke, kasnije usvojene i transformi-
sane u istim formama sa drugom sadr`inom tokom Rimske imperije.
Uticaj te, kako se uobi~ajeno naziva, klasi~ne umetnosti trajao je slede-
}a dva milenijuma. U jednom periodu, tokom srednjeg veka, ova umet-
nost je bila pohranjena u povesnu memoriju, te je uskrsnula sa pojavom
renesanse, a preko neoklasicizma, akademizma i realizma dospela je do
dana{njeg dana – ako se oslonimo na mi{ljenje nekih teoreti~ara – kada
je i u periodu postmodernizma ponovo redefinisana. Druga linija utica-
ja na zapadnja~ku umetnost za~eta je sa nastankom hri{}anstva. Ona je
potpuno promenila ne samo sadr`aj nego i formu umetnosti koja se od
tada bazira na druga~ijim principima, ali opet ne toliko novim da bi se
moglo govoriti o potpunoj originalnosti ve} o nastavku ili konstantnoj
promenljivosti umetni~kog stvarala{tva – kao i uvek do tada, ali i po-
tom, u zavisnosti od ciljeva naru~ilaca, njihovog politi~kog, ideolo{kog
i socijalnog pogleda na svet i shvatanja mesta umetnosti u ukupnom
dru{tvenom sistemu kojim su upravljali, bilo kao pojedinci na profanim
ili crkvenim tronovima bilo kao institucije oko kojih se odvijao ukupni
`ivot nacije i organizovanja dr`ave. Glavni kompleksi tog stvarala{tva
zabele`eni su kao isto~nohri{}anska vizantijska umetnost te zapadno-
hri{}anska u vidu romanike i gotike. Do sekularizacije umetnosti ipak
dolazi sa pojavom bur`oazije kada na stvarala{tvo najvi{e uti~u bogati
patroni, mecene, sponzori, dakako i oni koji imaju, u odre|enom tre-
nutku, najve}u politi~ku mo}. I kako tokom poslednja dva veka pro{log
milenijuma dolazi do ubrzane promene politi~ke vlasti, istom brzinom
se menja i mapa umetnosti koja sve gr~evitije tra`i odgovore na pitanje
o vlastitoj sudbini, o na~inu na koji }e svojim formama predstaviti taj
zahuktali svet modernizacije, a u u`em smislu, i o esteti~kom opravda-
vanju novoformiranih, mnogobrojnih razli~itosti.
Ako ovu shematizovanu sliku njene povesti posmatramo kroz pri-
zmu originalnosti u umetni~kom stvarala{tvu, treba ista}i slede}e, op-
{teprihva}ene ocene. U svojoj arhitekturi, monumentalnoj skulpturi,
zidnom slikarstvu i u ilustrovanim manuskriptima, egipatska umetnost
se izra`avala na simbolisti~ki na~in usmeravaju}i pa`nju ka bo`anskom
poreklu vladara, odakle je proiza{la i cela struktura dru{tvenog ure|e-
nja, ali i ceo sistem esteti~kih kategorija. Sve su to bili izrazi jednog, je-
dinstvenog – likovnog jezika nastali iz monoteisti~kih postavki tog
sveta. Gr~ka i rimska umetnost (koja je bila najte{nje oslonjena na an-
tiku) obratila se novim, transformisanim i prilago|enim formama kao
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
nju uzora unutar sebe, {to opet nije otvoren put za voljnom kreacijom 197
bilo ~ega originalnog (ni u formi ni u sadr`ini). Anegdota o prvoj ap-
straktnoj slici Vasilija Kandinskog, zapravo o njegovom, u tom periodu
jo{ uvek referencijalnom radu, koju je on slu~ajno video okrenutu nao-
pako, potvr|uje da je problem utvr|ivanja originalnosti umetni~kog
dela u moderni mnogo komplikovaniji nego {to se mo`e pretpostaviti,
ili kako se uobi~ajeno olako tvrdi. Jer, ~injenica da tu, prvu apstraktnu
sliku Kandinski zapravo nije takvom na~inio, dakle, nije svesno nasli-
kao taj mogu}i original (primarno, prvo), neumoljivo dokazuje tezu da
se ~ak i u modernizmu kuburilo oko razja{njavanja smisla originalnosti.
Originalnost je zaista bila i ostala velika modernisti~ka potreba pa je iz
toga proistekla i utopija, dakle, nedostignuti cilj uprkos svim inovativ-
nim i eksperimentalnim kretanjima kroz njene plasti~ke forme, jezi~ke
modele, narativne idiome itd.
Ali, za utehu, kao jedino originalno u epohi moderne, ali opet
uslovno, mogao bi se uzeti njen proces autodestrukcije – od objektnog
ka bespredmetnom, od postojanog umetni~kog dela ka njegovom uki-
danju. Dakle, ovde se mo`e govoriti o procesu, ali nikako o originalno-
sti same pojavnosti pojedina~nog umetni~kog predmeta, makar on bio i
ukinut u periodu konceptualizma. Ali, ovo je izvan teme kojom se ovde
bavimo.
Taj raskid sa neostvarenom ’zakletvom o samoutemeljenju’ moder-
ne, u postmoderni je kona~no razobli~en kao modernisti~ka utopija o
originalnosti. ^injenica da je postmodernizam nastao kao `estoka reak-
cija na oko{tale kanone modernisti~ke arhitekture, a potom se, sa ne{to
promenjenom strategijom, okrenuo i drugim umetni~kim rodovima –
slikarstvu i skulpturu, gde je do apsurda doveo koncept repeticije formi
iz mnogih istorijskih epoha likovnih umetnosti ponavljaju}i ih sa pro-
menama na ~emu je izgra|ena ukupna esteti~ka slika tog vremena. Iako
su postojali neki istorijski periodi, na primer klasicizam, manirizam ili
ekspresionizam, koji su privla~ili ve}u pa`nju postmodernih umetnika,
gotovo da nije bilo epohe koja nije ostavila traga u ovom stvarala{tvu
dokazuju}i time da je sada pitanje originalnosti potpuno skinuto s
dnevnog reda. Umetnike, postmoderniste, volja za pronala`enjem no-
vih formi potpuno je napustila, ali je ona zamenjena opsednuto{}u za
kreacijom drugosti, druga~ije (ponavljanja s promenama) forme od one
na koju direktno i otvoreno referira. U naju`em krugu ideja koje su iz-
neli Derida (o dekonstrukciji), Bart (o semiologiji), Fuko (o opresivno-
sti jezika), Liotar (o metanarativima), Bodrijar (o simulakrumima), de-
finisano je osnovno kriti~ki-interpretativno i teorijski-analiti~ko polje u
kome su se operativno kretali postmodernisti tragaju}i za vlastitim kre-
ativnim ciljevima. Definitivno, ni revizija moderne na postmodernisti~-
ki na~in nije bila originalna. Naprotiv, njena otvorena referencijalost, i
tre}i program LETO–JESEN 2008
Abstract: The art history in the West teaches us that the recorded period of
its official duration is actually constituted of a series of changeable, consecu-
tive or simultaneous timeline of style formations (mostly), mutually diffe-
ring, as the theory and history of art argue, in an essential and common tra-
it – the originality of all newly formed conceptions marking their own era:
from ancient art (if we refer to it) as the cornerstone of the European civili-
zation, to the emergence of avant-gardes by the beginning of the 20th cen-
tury. Over a long period of time this canon of originality has gradually tur-
ned into a dogma, which was first impaired by the Modernism and its crea-
tion of numerous utopias, while the avant-garde, with its practical, critical,
and theoretical methods completely destabilized the very idea of originality,
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
from its basic consequences up to all other derived constant and variable 199
ones. Eventually the Postmodernism connected some of those eras and com-
bined them into a new and strange system of values and meanings, finally
questioning the major problem, the mere essence of originality or aesthetic
origin of a work of art. The well known and generally adopted axiom of the
critics is that ’after the Bible it is not possible to write anything new and the-
refore original’. Could this also be applied to visual arts? For instance, after
the age of ancient art nothing new – in other words, original – can be produ-
ced. If so, and we have in mind the examples in visual arts, why is there any
need to speak (even) today about the crisis of originality in contemporary art
or, more precisely, to discuss the problem of „The Crisis of Originality And
the Contemporary Art“, which makes no great or important difference, but
instead of pointing to the problem of the new (original) in contemporary
creativity, it rather emphasizes the problem of understanding the two paral-
lel courses: evidencing of the crisis of originality in recent creative practices,
and the very processes which are developing in contemporary plastic art,
with no awareness of the existence of a crisis. In order to get even closer to
the point, it is necessary to add a few words on the art history that preceded
the actual situation, from an angle of the issue concerning the potential ori-
ginality of an individual work of art, in the frameworks of great complexes
of styles to which those works belong, and which are also different by defi-
nition, by their differentia specifica, in relation to all earlier ones or the plet-
hora of parallel works. The self-preservation of art means moving through
centuries, aimed not at creating original works of art, but to satisfy the mere
necessity of expressing the artist’s relation to his surroundings (political, ide-
ological, social, cultural, artistic...), in a way that would incite the commissi-
oners of those works and their viewers (later also the critics and theoretici-
ans) to use instruments for recognizing that which is different from what
they previously had the chance to see. And there, it seems to us, in this mu-
tual need of all those involved in the chain of artistic creation, we see the
possible answer to the problem (crisis) of originality, during the centuries in
which it existed and, of course, in the actual moment.
Key words: original, primordial, indigenous, self-founded, innovative, exam-
ple, other ness, difference
Tre}i program Radio Beograda
Br. 139–140, III–IV/2008
200 UDK 7.038
7.0:316.7
ANA VUJANOVI]
nosti, odnosno originalnosti nije ve~na i transcendentna ve} novija, ~ak rela- 201
tivno precizno datirana pojava u umetnosti. Ako istoriju umetnosti u zapad-
noj civilizaciji pratimo od njenih po~etaka u anti~koj Gr~koj, uo~i}emo da je
to u stvari nov, moderan i relativno kratkotrajno dominiraju}i princip. Nje-
govo koncipiranje mo`emo locirati u XVIII vek i drugu industrijsku revolu-
ciju, a njegov kraj je izvela upravo umetni~ka praksa koju fokusiram, te po-
slednja me|u njima, digitalna umetnost (i sajberformans) ve} spada u umet-
ni~ku praksu posle dominacije principa autenti~nosti.
Klju~ne re~i: ready-made, pop art, postprodukcija, sajberformans, autenti~-
nost, pojezis, praksis, estetski i industrijski proizvodi, originalnost, repro-
dukcija, slobodna kultura.
1 Vid. razli~ite geneze i razrade ove teze u Hannah Arendt, Vita activa, August
Cesarec, Zagreb, 1991. i Paolo Virno, Gramatika mno{tva, Jesenski i Turk, Za-
greb, 2004.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
Gould, Joseph Beuys i Jérôme Bel: Bitne karakterizacije unutar ljudskog rada i
umetnosti (jedno pa`ljivo ~itanje eseja Giorgia Agambena Privation is Like a Face
sa znatnim odstupanjima tokom interpretacije rada u umetnosti)“, TkH: „Boks
me~ – ready made teatar“ (12), Beograd, 2006/2007, str. 101.
11 Ibid., str. 101; Vid. i dalje str. 101–102.
tre}i program LETO–JESEN 2008
210 umno`avanja gde su sve kopije me|usobno identi~ne ~ime se gubi za-
misao originala, omogu}avaju}i {iroku distribuciju i lak pristup umet-
ni~kim delima i implementiraju}i tehnolo{ke procedure u sam umetni~-
ki proces i proizvodnju, digitalna umetnost ne podriva niti subvertira,
ve}: prelazi preko autenti~nosti. Mo`e se re}i ovako: da bi digitalna
umetnost – kao „umetnost reprodukovanja“15 – bila mogu}a, postojala,
ona mora napustiti zamisao autenti~nosti.
Kao dve paradigmati~ne ta~ke tog {irokog pojma „digitalne umet-
nosti“, razmotri}u ukratko praksu postprodukcije u savremenoj umet-
nosti i umetni~ku formu sajberformansa (cyberformance), kao formu
zasnovanu i „sa~injenu“ jedino od postprodukcije.
Postprodukcija u umetnosti
Termin postprodukcija dolazi iz tehni~kog re~nika koji se koristi na te-
leviziji, radiju, filmu i videu prilikom obrade slike i zvuka. U osnovnom
zna~enju, to je skup postupaka, tehnika i procesa kojima se podvrgava
snimljeni audio i vizuelni materijal, i obuhvata monta`u, titlovanje,
zvu~ne efekte, kolor korekcije, specijalne efekte i sl.
Pojam je u teoriju umetnosti uveo Nikolas Burio, u knjizi Postpro-
dukcija (2000)16. Ukratko, njegova teza je da umetnost danas postaje
tercijalni sektor, servisna industrija, s obzirom na to da je njena funkci-
ja da se bavi predmetima koji su proizvedeni negde drugde, izvan umet-
nosti, odnosno da reciklira i duplira kulturu, a ne da proizvodi (umet-
ni~ke) predmete. Dominantne figure savremene kulture za Burioa su
programer i DJ, jer i jedan i drugi rade sa stvarima koje su ve} proizve-
dene. Izvode}i tako {iri pojam „kulturalnog recikliranja“, on navodi
na~ine na koje se tehni~ki postupci koje recimo DJevi primenjuju na
muziku (play liste, crossfading, loopovanje, semplovanje, MCjing i sl.)
integri{u u savremenu umetnost. Ali, ove integracije ne govore samo o
umetni~koj praksi postprodukcije, {to je prisutno od ranije, ve} i o no-
voj praksi same produkcije umetnosti. Burio time, s jedne strane, kao
kodirektor Palais de Tokyo, artikuli{e stanje savremene (naro~ito fran-
cuske)17 umetnosti, a s druge, svojim teorijskim diskursom postavlja
umetni~ke procedure koju prepoznaje, pre svega, kod francuskih umetnika, kao
{to su Pierre Huyghe, Dominique Gonzalez-Foerster, Philippe Parreno i dr., ali i
njihovih savremenika izvan Francuske, kao {to je, npr., Daglas Gordon.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
www.creative-catalyst.com/articles
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
Abstract: In this text I deal with the reconstruction of the ways the crisis of
authenticity in the contemporary art of the 20th century was overcome – by
discarding the very principle of authenticity.
I searched for the reasons for it primarily in the productional conditions of
the society wherein certain art is created, as well as in the productional con-
ditions of the art in certain society. I find those reasons the most reliable
ones, as they are the only ones that “extort” change of a paradigm, regard-
less our relation or readiness for the change.
My argumentation started with remark that the question of the crisis of
authenticity in art put today is already late, from the perspective of develop-
ment of art through the 20th century. If we follow the stream: Benjamin (art
in the age of its mechanical reproduction) – Duchamp (ready-made) –
Warhol (pop art) – Bourriaud (postproduction) / digital art, as a hypothetic
development of the 20th century art from the point of view of this problem-
atics, now, at the beginning of the 21st century we can only state that the art
already put the question of authenticity, suffered the crisis of authenticity
and overcame it, by annulling or rejecting the very principle of authenticity.
The theses that follow develop this argumentation, through analysis of the
phenomena in the 20th century art – from ready-made to cyberformance – in
the historical perspective of productional conditions of art in the western
society. In that context, authenticity appears for long as an immanent feature
of art, something with which art is naturally connected. Even the resistances
and subversions of the authenticity took it as departing point. Just the
tre}i program LETO–JESEN 2008
BRANISLAV DIMITRIJEVI]
VELI^ANSTVENA GROBNICA!
Tekst istra`uje umetni~ki projekat („umetni~ko iskustvo“) pod nazivom Kun-
sthistorisches Mausoleum koji je trajno lociran u jednom podrumskom stanu
u Beogradu. Ova instalacija se sastoji iz dve „sobe“. Jedna je posve}ena ~uve-
noj Istoriji umetnosti HW D`ensona i aran`irana u „balkanskom stilu“ sa ka-
rakakteristi~nim etno-artefaktima i rukom slikanim kopijama reprodukcija iz
D`ensonove knjige na zidovima prekrivenim orijentalnim }ilimima. Druga
soba je posve}ena Istoriji modernog slikarstva Herberta Rida i aran`irana u
maniru nekog beogradskog stana iz {ezdesetih sa rukom slikanim reproduk-
cijama iz te knjige. Kopije reprodukcija umetni~kih dela u Kunsthistorisches
Mausoleum sti~u status artefakta jer ih nije mogu}e obo`avati zbog njihove
estetske privla~nosti. One su samo ozna~itelji jednog „{ireg kulturnog okvi-
ra“. Taj {iri kulturni okvir obuhvata ne samo ~itavu istoriju zapadne umetno-
sti nego i mesto recepcije ovog narativa unutar kulture. I sve to iz pozicije
koja nije sastavni deo ovog narativa i koja se nalazi u nekoj poziciji izvan, u
nekom meta-narativu koji jo{ nije nastupio i koji se mo`da odnosi na budu}-
nost isto onoliko koliko se odnosi na pro{lost.
Klju~ne re~i: istorija umetnosti, umetnost instalacije, originalnost, kopija,
umetnost aproprijacije, etnografska postavka, memorija, anonimnost.
218 takvoj zgradi, u podrumu koji zaudara na ma~ju mokra}u, nalaze se vra-
ta na kojima je zalepljen mali papir na kojem kucanim slovima pi{e: Kun-
sthistorisches Mausoleum. Mesto deluje turobno i neinspirativno.
Vrata vode ka malom predsoblju iz kojeg se ulazi u dve sobe. Zidovi
sobe, koja se nalazi s leve strane, prekriveni su tepisima, odnosno sagovi-
ma s orijentalnim {arama koji su kod nas poznati kao pirotski }ilimi. Pro-
storija nema prozore niti bilo kakav drugi otvor osim ulaznih vrata. Ovu
sobu veli~ine 2,5 sa 3,5 m osvetljava sijalica od 40 ili manje „sve}a“ koja
visi na goloj `ici. Soba je ispunjena, odnosno prenatrpana stvarima. Pre-
ko zidova prekrivenih sagovima postavljeno je oko stotinu malih crte`a i
slika u razli~itim ramovima. Pod je ure|en na isti na~in kao i zidovi, a
ima i ne{to niskog name{taja: tu su sofa, mali trono{ci i manje ili vi{e
nepoznati predmeti turskog i arapskog porekla. Inventar predmeta sa ko-
jima se ovde mo`ete sresti je prili~no duga~ak, pa }emo pomenuti samo
neke: bakarni turski tanjiri i poslu`avnici, mlinovi za kafu i biber, jedan
avan, grumeni minerala razli~itih veli~ina, nekoliko figurica od mermera
i }ilibara izvedenih u razli~itim stilovima, nekoliko `i~anih muzi~kih in-
strumenata sa Orijenta, gumena lutka Miki Mausa, nekoliko afri~kih ma-
ski, mala olovna maketa Ajfelovog tornja, testera, ~igra u obliku p~ele,
nekoliko predmeta koji kao da pripadaju nekoj vrednoj arheolo{koj zbir-
ci, jedna lupa, nekoliko knjiga itd. Me|u tim knjigama nalazi se jedna ko-
ja jedina daje smisao ~itavoj postavci. To je srpsko izdanje jedne od naj~u-
venijih uvodnih knjiga iz istorije umetnosti, knjige koju je napisao ame-
ri~ki profesor H. V. D`enson pod nazivom History of Art, prvi put izdate
i prevedene na srpski jezik 1962. godine i vi{e puta do{tampavane.
To je velika, debela knjiga s tvrdim povezom. Na prednjoj strani
korica je vizuelno predstavljena njena metodologija: na njoj se nalazi
skica Pikasove Glave bika iz 1943. godine (skuplture sa~injene od vola-
na bicikla koji podse}a na lobanju i rogove `ivotinje), jedan od amble-
ma moderne umetnosti koji istovremeno upu}uje na po~etke onog {to
}e se kasnije nazvati umetno{}u, na „primitivne“ etape njenog razvoja i
prve pe}inske crte`e `ivotinja. Prelistavanjem ove knjige posetilac Ma-
uzoleja }e otkriti ne{to {to bi trebalo da bode o~i svakome ko je ikad
dr`ao u rukama tu knjigu, a u Srbiji je to prakti~no svako ko je ikad do-
{ao u kontakt s pojmom umetnosti i njene istorije: slike i crte`i na zido-
vima ove sobe su ru~no crtane ili slikane reprodukcije ~uvenih umetni~-
kih dela koja su predstavljena u D`ensonovoj knjizi. Neke su u boji
(Halsov Veseli pijanac, detalj Velaskezove Infantkinje, Maneov Flauti-
sta itd.), a neke su crno-bele (od glave Device Marije iz Santa Fran~eska
Romana do Pikasove Gernike; od skice olovkom nastale prema foto-
grafiji tri piramide u Gizi do Bo~onijeve skulpture Jedinstveni oblici
kontinuiteta u prostoru iz 1919. godine itd.) u zavisnosti od toga kako
su reprodukovane u samoj knjizi.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
Modern Art featuring Alfred Barr’s Museum of Modern Art, New York (B.
Dimitrijevi}; D. Sretenovi}, eds.), Museum of Contemporary Art, Beograd, 2003,
s tekstovima Branislava Dimitrijevi}a, Astrit Schmidt-Burkhardt, Boris Groysa,
Dejana Sretenovi}a, Slobodana Miju{kovi}a i Stephena Banna.
tre}i program LETO–JESEN 2008
222 svoju specifi~nu estetiku na jedan tok uz pomo} kog bi se delo moglo
pro~itati, pro~itati kao umetnost, bez obzira na ono {to bi to delo mo-
glo govoriti o kulturi iz koje poti~e“.3 Etnografski muzej je namenjen
delima koja nemaju kona~an istorijski zna~aj, to jest, onim delima koja
postoje „izvan istorije“ i zasnovana su na pojmu razlike i poti~u iz
„hladnih kultura“ bez neke odre|ene istorije koja defini{e ne{to kao
umetnost. „Hladne kulture“ nastoje da o~uvaju svoj kulturni identitet
konstantnim reprodukovanjem pro{losti koja u jednom trenutku postaje
nerazlu~iva od sada{njosti. Etnografski muzej sakuplja ova ponavljanja,
artefakte koji se mogu ~itati kao kultura.
Kopije reprodukcija umetni~kih dela u Kunsthistorisches Mausole-
um sti~u status artefakta jer ih nije mogu}e obo`avati zbog njihove
estetske privla~nosti. One su samo ozna~itelji jednog „{ireg kulturnog
okvira“. Taj {iri kulturni okvir obuhvata ne samo ~itavu istoriju zapad-
ne umetnosti (tretiranu kao etnografski fenomen li{en onih ~itanja koja
bi kao umetni~ko delo mogao da ima) nego i mesto recepcije ovog na-
rativa unutar kulture. I sve to iz pozicije koja nije sastavni deo ovog na-
rativa i koja se nalazi u nekoj poziciji izvan, u nekom meta-narativu ko-
ji jo{ nije nastupio i koji se mo`da odnosi na budu}nost isto onoliko ko-
liko se odnosi na pro{lost. Izlo`ene kopije sti~u isti status kao i artefak-
ti koji ih okru`uju (orijentalni i drugi prikazani predmeti su nedvosmi-
sleni ozna~itelji pojma „etnografija“, dok su ilustracije koje je D`enson
izabrao ozna~itelji osnovnog zna~enja pojma „umtetnosti“): to su pred-
meti koje je proizveo ~ovek (nije nam poznato ko ih je napravio, kao
{to ne znamo ni ko je napravio neku afri~ku masku) i koji nose odre|e-
no zna~enje u kontekstu kulture (~ak i vi{e nego obi~no, budu}i da su
ponavljanja onog {to se smatra remek-delima koja je opunomo}ila isto-
rija umetnosti). Oni su deo jedne ve}e celine (poput sinegdohe): pripa-
daju pro{losti (to jest, referi{u na umetnost, budu}i da ta~no vreme nji-
hovog nastanka nije ni od kakvog zna~aja za fikciju koju tvore), relativ-
no su mali i zato lako prenosivi, i kona~no, prepoznatljivi su i ~itljivi u
kontekstu obrazovnog sistema.
Ali u Kunsthistorisches Mausoleumu postoji jo{ jedna soba. Ona je
ne{to manje zagu{ljiva i u nju kroz prozor prodire i malo dnevne sve-
tlosti. Mo`da i nije ve}a od prve, ali deluje prostranije jer nije prenatr-
pana. U njoj ima name{taja. Re~ je o nekoliko modernih, ali izan|alih
stolica, nekoliko polica s predmetima koji ukazuju na jedan sasvim dru-
ga~iji kulturni okvir, predstavljen primercima veoma rasprostranjenog
tipa dizajna iz {ezdesetih i sedamdesetih godina pro{log veka: me|u nji-
ma se nalaze glomazne pepeljare od narand`astog stakla, plasti~ni sat u
3Mieke Bal, „The Discourse of the Museum“, Thinking about Exhibitions (R.
Greenberg, B.W. Ferguson, S. Nairne, eds.), Routledge, London, 1999, str. 206.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
5 Videti: Herbert Read, To Hell with Culture, and other essays on art and so-
ciety (introduction by Paraskos Michael), Routledge, London, 2002.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
Za istori~ara koji prati rast nau~nog i filozofskog znanja, istorija umetno- 225
sti predstavlja mu~an i uznemiruju}i spektakl, jer se ~ini da se ona ne kre-
}e unapred ve} unazad. U nauci i filozofiji generacije istra`iva~a u istom
polju korak po korak stupaju napred, makar radili i sasvim prose~no, a
korak unazad se shvata kao naru{avanje kontinuiteta. Me|utim, kada u
umetnosti nastane jedna {kola, ona od tog trenutka naj~e{}e isklju~ivo na-
zaduje. Ona dosti`e savr{enstvo u iznenadnom izlivu energije koji se odi-
grao suvi{e brzo da bi ga oko istori~ara zabele`ilo. On nikada ne}e biti u
stanju da objasni taj pokret, niti da nam ka`e kako se to ta~no dogodilo.
Jednom kada se to dogodilo, ostaje samo melanholija izvesnosti propada-
nja. Ako postoji neki zakon kolektivne istorije umetnosti koji se mo`e
opaziti, poput zakonitosti u `ivotu pojedinog umetnika, to je zakon reak-
cije, a ne progresa.6
ZORAN GAVRI]
Tekst koji je pred ~itaocem polazi od tri uvida. Prvi uvid dolazi iz mi-
{ljenja jednog nau~nika, ~ije podru~je egzaktnih nauka uzima u obzir
samo odredbene sudove, ali iz jedne njegove, kako sâm ka`e, „knji`i-
ce“, koja propituje odnos izme|u anti~ke filozofije i savremene prirod-
ne nauke. Govore}i o gr~koj atomistici, on podvla~i na{e divljenje geni-
ju onih koji su nas snabdeli obiljem znanja, da bi do{ao do zaklju~ka
„Obilje se to iz dana u dan uve}ava i najzad }e nam pomo}i da okrene-
mo list – imam u vidu ta~nu okolnost da danas, usu|ujem se da ka`em,
na{e razumevanje ~injenica opada u istoj meri u kojoj se one umno`a-
vaju“.1 Drugi uvid dolazi iz filozofije umetnosti, i to iz jednog razma-
tranja o sudbini pojma ukus.2 To razmatranje je Lik Feri, njegov autor, 227
sproveo polaze}i od, kako sâm misli, tri osnovna problema estetike.
Ono je vo|eno interesom za propitivanje tri zna~enja postmoderne,
iako njegov najve}i deo obuhvata podru~je modernog subjektivizma,
koje autor deli na ono u {ta se ne upli}e i{~ezavanje sveta (Weltlosigke-
it) i ono, od vremena Ni~ea (u filozofiji) i rascvata avangardi (u povesti
umetnosti), u kojem dolazi do poreme}aja odnosa prema svetu. Osnov-
na teza od koje polazi Lik Feri uzima u obzir pojam dela, i to: kod sta-
rih, kod kojih je ono „poimano kao mikrokosmos – {to dopu{ta pomi-
sao da izvan dela, u makrokosmosu, postoji neko objektivno ili jo{ bo-
lje, bitno merilo lepog“, kod modernih, kod kojih ono „poprima smi-
sao samo kroz upu}ivanje na subjektivnost“, i kod savremenih, kod ko-
jih je ono „postalo prosto-naprosto izraz individualnosti. Tre}i uvid do-
lazi iz rada istorije umetnosti, u jednom konkretnom slu~aju, i to u smi-
slu „prve nauke o umetnosti“, koja se zadovoljava utvr|ivanjima
osnovnih ~injenica o nastanku dela i njegovim opisom. Taj rad „prve
nauke o umetnosti“, i to kao predmetne – utoliko {to polazi od onoga
{to je pred nju ve} stavljeno kao delo – „drugoj nauci o umetnosti“ i fi-
lozofiji umetnosti prepu{ta dalje refleksivne sudove, ali im name}e, pre
svega, pitanje originala i njegovog stvarnog smisla. Sâm uvid pred so-
bom ima konkretno delo iz vremena „upu}ivanja na subjektivnost“, ka-
ko je to ve} formulisano onim drugim uvidom: sliku Barneta Njumena
„Who’s Afraid of Red, Yellow and Blue III“, iz 1968. godine, koju je
amsterdamski Stedelijk muzej od umetnika 1969. godine kupio za
75 000 dolara.
Slika „Who’s Afraid of Red, Yellow and Blue III“ je poslednja iz se-
rije slika Barneta Njumena sa istim nazivom, od kojih su prve dve viso-
kog formata. Posmatrane u sklopu razvoja umetnosti posle Drugog
svetskog rata, one predstavljaju slikarstvo u tradicionalnom smislu, i to
samo utoliko {to su ra|ene uljanim bojama na platnu. Zajedni~ka ka-
rakteristika ovih slika jeste njihov veliki, nepregledan format („big can-
vas“). Ovu karakteristiku, prema tuma~enju Max Imdahla, treba razu-
meti kao negaciju „evropske tabla-slike i na tabla-slici ostvarene kom-
pozicije“3, i to kao osnovnu karakteristiku ameri~kog bespredmetnog
slikarstva, koje je nastajalo od ~etrdesetih do {ezdesetih godina pro{lo-
ga veka. Uz tu nepreglednost formata dolazi i njihova antikompozicio-
u: Max Imdahl, Ikoni~ke studije moderne umetnosti, prir. i prev. Vladimir Vuki}e-
vi}, Cetinje: Fakultet likovnih umjetnosti, 2005, str. 79–100, nav. m. na str. 97.
tre}i program LETO–JESEN 2008
(prir. i prev.), Mi{ljenje i vi|enje, Cetinje, Fakultet likovnih umjetnosti, 2006, str.
63–66).
7 Max Imdahl, na nav. m., str. 84.
14 Uz ovo, vidi, Bernhard Kerber: „Der Ausdruck des Sublimen in der ameri-
kanischen Kunst“, u: ART INTERNATIONAL, 1969, Vol. XIII/10, S. 31–36.
15 Max Imdahl, na nav. m. (bel. 3), str. 85–86.
samo zato {to je on bio gotska du{a, nego principijelno, zato {to te for- 231
me uop{te nose eminentni ton unapred postoje}e zakonitosti, koji se
protivi slobodi stvarala{tva“.17 Kao jednu od su{tinskih razlika izme|u
tih individualnosti, Zimel vidi svojstvo tvora{tva da se ja~e nego obliko-
tvorstvo „otima analiti~kom opisu“, zato {to „njegov proizvod nema na-
zna~ljive elemente iz kojih bi izrastao, nego kao neposredno jedinstvo
izranja iz najdubljeg, stvarala~kog osnova li~nosti“, i zato {to „tu ne po-
stoji nikakav zakon nekih unapred postoje}ih formi, koji dolazi preko
jednog datog sveta (makar ove forme proizveo tek duh), nikakav samo
supstancijalni op{ti osnov, koji bi oblikovanje doveo do jasno}e i razum-
nosti kakve postoje u klasici antike, renesanse, pa i u Geteovoj. Ovde
pre govori `ivot u apsolutnom smislu, u kome vi{e ne stoji ni u kakvoj
suprotnosti sa formom, nego izvire kao samo bivanje, zajedno sa svo-
jom, samo tom bivanju obaveznom, neodvojivom formom“.18
Pre nego {to }e pristupiti sistematskom radu na novoj umetnosti,
Barnett Newman je, po~etkom pete decenije pro{log veka (tada ve} kao
tridesetpetogodi{njak), napustio slikarsku praksu i uni{tio sve svoje do
tog vremena nastale slike. U brojnim raspravama, ~lancima, manifesti-
ma i pismima problematizovao je, pre svega, pitanje moderne i njene
recepcije u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama. Pored ve} pomenutog
programskog teksta o uzvi{enom, napisao je i du`i, tako|e programski
tekst, pod naslovom „The Plasmic Image“, traktat o estetskim i filozof-
skim ciljevima ameri~ke nove umetnosti. Umetni~koj praksi se vratio
po~etkom pedesetih, prvu samostalnu izlo`bu imao je 1970. godine, u
njujor{koj Betty Parsons Gallery. Traktat „Plazmi~ka slika“ nastao je
kao neka vrsta Newmanovih dnevni~kih bele{ki, i to u prole}e 1945.
godine, posle njegovog susreta sa „plasti~kim slikarstvom... geometrij-
skim sistemima apsolutne perfekcije“, koje je video na retrospektivi Pi-
eta Mondriana u njujor{kom Museum of Modern Art. Drugi deo New-
manovog traktata posebno uzima u obzir Mondrijanov purizam, koji se
uzima kao „matrica apstraktne estetike“.19 Te{ko}e koncepta te estetike
on vidi u tome {to on „temelji na slaboj filozofiji i pogre{noj logici“, u
Mondrijanovoj argumentaciji, da se svet, redukovan na njegovu osnov-
nu formu, sastoji od horizontalnih i vertikalnih linija. „Pa i kada bi ovo
grubo pojednostavljenje bilo ta~no“, bele`i Newman, to jo{ nikako ne
bi zna~ilo da slika koja se sastoji od horizontala i vertikala predstavlja
istinsku pa-sliku (Abbildung) sveta“. Za razliku od apstraktnih, prema
tings and Interviews 1925–1970, ed. O’Neill, New York, Alfred A. Knopf, Inc.
1990, S. 125–143.
tre}i program LETO–JESEN 2008
234 zma, on ostavlja po strani prvo, koje izri~ito dovodi u vezu sa tuma~e-
njima Jean-Françoisa Lyotarda, i tre}e zna~enje, koje izri~ito dovodi u
vezi sa tuma~enjima Albrechta Wellmera, da bi se u podrobnoj analizi
okrenuo drugom zna~enju, koje izvorno dolazi od Charlsa Jencksa, i to
kao zna~enju „koje u stvari jedino zauzima vidljivo mesto u savremenoj
kulturi – srazmerno va`nosti dru{tvenog fenomena na koji upu}uje“.25
Jednako siguran u postojanje romanti~arskog sveta koliko i u neposto-
janje „postmodernog“ sveta, Luc Ferry to povla~enje od sveta vidi kao
„neodvojivo od kulta idiosinkrazije, pa i originalnosti.26 Kada u tom
pore|enju o romanti~arskom svetu, ka`e, da mo`e da razlikuje „roman-
ti~arsku estetiku, politi~ku misao (globalno kontrarevolucionarnu), te-
oriju istorije, pa i metafiziku, ukratko, ’pogled na svet’, Weltanschau-
ung, zajedni~ku umetnicima – slikarima, pesnicima, muzi~arima – pisci-
ma ili filosofima“, on zapravo ponovo osna`uje ~uvenu definiciju Erwi-
na Panofskyog: „Umetnost jeste samoo~itovanje jednog na~elnog odno-
sa prema svetu“.
Kao {to smo ve} naglasili, protivre~nost izme|u onog uzvi{enog i
onog lepog je osnovni predmet Newmanove filozofske refleksije, ko-
jom je, kako u svojim slikama tako i u svojim tekstovima, izrazio meta-
fizi~ku misao, dovode}i svoju umetnost u gotovo be{avnu vezu sa
umetno{}u Okeanije. U politi~kom smislu, Barnett Newman je bio
anarhista, koji je kao valjano ~itanje njegovog slikarstva video jedino u
zna~enju kraja svakog dr`avnog kapitalizma i totalitarizma.27 Decenije
koje su usledile posle nastanka slike „Who’s afraid of red, yellow and
ble III“ ozna~ile su ravnodu{an stav ne samo tr`i{ta nego i kritike pre-
ma idejama, ro|en iz logike kasnog kapitalizma – da ovde upotrebimo
izraz iz terminologije Frederica Jamesona, koji (izraz) ima isto zna~enje
kao i izraz postmodernizam.
Ono {to je u slikarstvu Barnetta Newmana originalno (u Ferryevom
smislu), ili tvora~ko (u Simmelovom smislu), odnosno ono {to jeste sa-
moo~itovanje jednog na~elnog odnosa prema svetu, u smislu Erwina Pa-
nofskyog, sadr`i sve one aspekte koje Luc Ferry vidi, na primer, u ro-
manti~arskom svetu „koji postoji“. Pa ipak, Newmanova slika se u dva
navrata nasukala u svetu kasnog kapitalizma, i to zahvaljuju}i radu isto-
rije umetnosti. Do njenog prvog nasukivanja do{lo je ve} njenim privid-
no mirnim ukotvljavanjem u luku Amsterdamskog muzeja, kojim je po-
ni{tena ~itava umetnikova filozofska refleksija – isplovljavanja iz pod-
ru~ja lepog u podru~je uzvi{enog, raskid sa odnosom izme|u stvarog i
formalnog sadr`aja, u korist totemskog, odnosno metafizi~kog.
236 sustvo, jer ne postoji jezik koji bi ga zamenio.“30 Otuda, nasilni akt nad
slikom „Who’s Afraid of Red, Yellow and Blue III“ mo`e biti gnev onog
posetioca prema „apstraktnoj umetnosti“, jer on nije video razliku izme-
|u plasti~kog i plazmi~kog, izme|u apstraktnog i konkretnog, izme|u
reprezentacionalnog i nereprezentacionalnog. Tek je uplitanje istorije
umetnosti, ili muzeologije, ako tako ho}emo, u restauraciju Newmano-
ve „Who’s Afraid of Red, Yellow and Blue III“ pokazalo netrpeljivost na-
slednika evropske tradicije, koji ne `ele da napuste „konceptualne siste-
me razmene zasnovane na beskona~nom odsustvu istine, koji se boje cr-
vene, `ute i plave zato {to one nazna~uju kraj linearne istorije, raskid sa
verovanjem u progres zasnovanom na prosvetiteljskoj racionalnosti“.31
Restauracija slike je morala da joj povrati njenu razmensku vrednost, da
je potvrdi kao delo koje funkcioni{e unutar kapitalisti~kog sistema raz-
mene. „Restauracija slike ’Who’s Afraid of Red, Yellow and Blue III’ ko-
ju je obavio Stedelijk muzej“, kako to na kraju zaklju~uje autor onog iz-
ve{taja i analize tog slu~aja, „u stvari jeste uzaludno vra}anje sata unazad
na zami{ljeno, originalno zna~enje koje je bilo sadr`ano u Newmanovoj
nameri“.32 Pretvaraju}i Newmanovu sliku „Who’s Afraid of Red, Yellow
and Blue III“ u sekularnu ikonu, istorija umetnosti i muzeologija su je
vratili na umetni~ko tr`i{te, razorili njenu anarhisti~ku estetiku i poni{ti-
li njeno samoo~itovanje na~elnog odnosa prema svetu.
ANA VILENICA
Uvod
Savremena umetnost je umetnost post-autenti~nosti, u kojoj je aura je-
dinstvenog originala razorena pomakom od manuelne proizvodnje u
umetnosti, ka umetnosti zasnovanoj na mehani~koj, a zatim na digital-
noj produkciji. To je posebno evidentno u umetni~koj praksi omogu}e-
noj uvo|enjem digitalne paradigme, kao {to je internet umetnost, „ko-
ja je u isto vreme reproduktibilna ali i stvorena za reprodukciju, i koja
autenti~nost isklju~uje na razini protokola ali ~esto i na razini program-
ske poetike“.1 Iz ove perspektive mogli bismo re}i da je svaki govor o
autenti~nosti i originalnosti danas neutemeljen, da su ovi pojmovi stvar
240 stvaranje identi~nih kopija i time {iroku dostupnost ve} i zbog toga {to
nastaje u vreme posle krize autenti~nosti koja se otvara sredinom XX
veka s praksom pop-arta ili di{anovskog ready-madea, koje u umetnost
uvode vidove delovanja zasnovane na ~inu, a ne na originalnom artefak-
tu; ali i nakon krize originalnosti koja se otvara postmodernim praksa-
ma zasnovanim na poststrukturalisti~kim teorijama o delu kao tekstu i o
smrti autora, ~ime je odba~ena vera u originalno stvarala{tvo koje posre-
duje umetnik-genije stvaraju}i ex-nihilo. Ova praksa je proizvela umet-
ni~ku krizu autenti~nosti „odri~u}i se originala na nivou izvo|enja, dok
na nivou koncepta zadr`avaju ube|enje o novom, neobi~nom, posebnom
ili izuzetnom autorstvu“.4 U tom smislu, mogli bismo re}i da je internet
umetnost, umetnost postautenti~nosti koja nastaje posle krize i prevazi-
la`enja krize autenti~nosti u umetnosti tokom XX veka.
U umetnosti je kao posledica ovakve prakse otvoren novi prostor
za delovanje ostvaren brojnim procedurama rada zasnovanog na reci-
kla`i ve} postoje}ih sadr`aja iz {iroko shva}enog prostora kulture. Raz-
mi{ljaju}i o ovim promenama u svetu savremene umetnosti Boris Grojs
(Boris Groys) ka`e: „Mi znamo da u svim segmentima `ivota, uklju~u-
ju}i i umetnost reprodukcija trijumfuje nad produkcijom. Niko vi{e nije
u poziciji da tvrdi da stoji na mestu porekla umetni~kog dela, proizvodi
originalno zna~enje, intencije i forme, i tako ih postavlja u svet. Savre-
mena umetnost je odavno napustila tvrdnju da proizvodi originalnost.
Umetnik danas citira, re-produkuje, i uvek koristi ve} postoje}e stvari, i
to radi eksplicitno“.5
Pi{u}i o novim medijima Lev Manovi~ (Lev Manovich)6 nagla{ava
upravo ovakvu logiku rada koja svoj pun potencijal ostvaruje u in-
ter-ner-prostoru. Prema njemu, internet predstavlja mesto na kome se
realizuje nova vrsta umetni~kog autorstva, koja obesmi{ljava moderne
ideje o umetniku-geniju, jer su umetni~ki radovi na internetu vrlo retko
kreirani ni iz ~ega, a razlog za to je u ~injenici da umetnici rade}i na
sopstvenim materijalima koriste dostupne preduslove, kao {to su pro-
grami ili plug-inovi. Ono {to je nekada bila autenti~na kreacija sada je
zamenjeno selekcijom iz menija, ~ime umetnik postaje onaj koji bira
vrednosti ili vr{i selekciju materijala ~iji je autor neko drugi. Tako,
umetni~ko autorstvo u internet umetnosti postaje kolektivno autorstvo
izvan originalnih individualnih intuicija.
lflaherty.com/textz/Art_as_an_Economic_Avant-Garde.rtf
6 Lev Manovich, The Language of New Media, online: http:// www. mano
vich.net/LNM/Manovich.pdf
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
8 http://en.wikipedia.org/wiki/Information_society
9 Douglas Thomas, „Innovation, Piracy and the Etos of New Media“; u:
The New Media Book, (ed.)Dan Harries, University of California Press, Berkeley,
CA, 2002, str. 84.
10 Ibid. str. 84.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
The New Media Book, (ed.)Dan Harries, University of California Press, Berkeley,
CA, 2002, str. 85.
tre}i program LETO–JESEN 2008
244 zaobi}i tehnolo{ku meru koja efektivno kontroli{e pristup radu za{ti}e-
nim ovim imenom“.13
Prema copyright zakonu svako ko koristi intelektualni rad druge
osobe postaje plagijator tu|ih ideja: „Ako piraterija zna~i kori{}enje
kreativnog vlasni{tva drugih bez njihove dozvole – ako je „vrednost on-
da pravo“ istina – onda to zna~i da je ~itava istorija (sadr`aja kreativne
industrije) istorija piraterije“14. Kako dalje isti~e Lorens Lesig (Lawren-
ce Lessig) u knjizi Slobodna kultura, „stvaraoci ovde i svuda uvek i u
svako vreme grade na kreativnosti koja se ostvarivala ranije i koja ih u
sada{njosti okru`uje. Ovakvo izgra|ivanje kreativnosti je uvek i svuda
barem delimi~no vr{eno bez dozvole i kompenzacije originalnom stvara-
ocu.“15 Kao {to smo pokazali na po~etku, sama internet kultura i inter-
net umetnost zasnovane su na razli~itim vidovima kori{}enja ve} posto-
je}ih sadr`aja i alatki, kao oblika kreativnosti drugih. Ogra|ivanjem
ovakvih kreativnih sadr`aja ugro`ava se i sam kreativni rad u ovom do-
menu svom sazdanom od neautenti~nosti.
Kako isti~e David Bolije (David Bollier) „oni koji poseduju intelektu-
alno vlasni{tvo `ele da njihove Barbi lutke, animirani likovi, korporacijski
logoi, i software programi, budu sveprisutni u kulturi, ali nikada da se slo-
bodno koriste od strane kulture. Oni `ele da sankcioni{u samo kontrolisa-
ni, konzumeristi~ki odnos sa komercijalnim proizvodima, a ne otvoreni,
interaktivni odnos od onog vida koji dovodimo u vezu sa demokratskom
kulturom“.16 Ovakav odnos prema informaciji, znanju i kreativnoj pro-
dukciji, ograni~ava razvoj same kulture svode}i potencijalno korisne kre-
ativne sadr`aje na nedostupni komercijalni proizvod sa zatvorenim ko-
dom. Kako isti~e Mihail Dumlo (Michael Dumlao) u svom tekstu „Umet-
nost prkosa“: „Zbog dugoro~nih autorskih prava, ni jedan rad koji nasta-
je danas ne}e u}i u javni domen tokom na{eg `ivotnog veka. Virtualno ce-
la istorija XX i XXI veka se sada nalazi u privatnom posedu“.17
Definisanje intelektualnog vlasni{tva u digitalnom domenu interne-
ta tako je postalo sredi{nje mesto borbe za oblikovanja kulture u infor-
macijskom dru{tvu. Kao odgovor na ovakvu vlasni~ku ekonomiju u in-
18 http://en.wikipedia.org/wiki/Internet_art
19 http://en.wikipedia.org/wiki/Internet_art
tre}i program LETO–JESEN 2008
u daljem tekstu bi}e specifi~ne prakse, koje promi{ljaju same sebe, ili 247
samu umetnost, u polju nove ekonomske logike kapitalizma na interne-
tu, i njenih zakona autentifikacije. Procedura rada ove umetni~ke inter-
ventne prakse zasnovana je na aproprijaciji, ili preciznije na varijanti
aproprijacijske procedure kao nedozvoljenom kopiranju ili plagijatu.
0100101110101101.ORG teleportacija
Jedan od najve}ih izazova tradicionalnoj autonomiji umetni~kog dela jeste
WWW upotrebljen od strane umetnika. Video sam potpisane kopije video-
traka ~ak i kompjuterskih diskova, ali web-sajt ne mo`e nikako da funkci-
oni{e kao originalno, jedinstveno i nezamenljivo umetni~ko delo. 30
Maks Bruinsma
26 Josephine Berry Slater, Bare Code: Net Art and The Free Software Move-
index1.html?texts_overview.html
tre}i program LETO–JESEN 2008
umetni~ka provokacija Lialinove ili ne. Za potrebe ovog teksta shvati}emo ovaj
projekat sa svom ozbiljno{}u sa kojom ga je autorka predstavila.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
35 http://en.wikipedia.org/wiki/Jodi
tre}i program LETO–JESEN 2008
„stvar ostaje ista kao i ranije, ali odjednom zadobija potpuno razli~ito 253
zna~enje; kao znak ona ostaje ista, samo na razli~it na~in ponovo mar-
kirana. U tom smislu, dijalekti~ka inverzija uvek uzima oblik ponovne
oznake: stvar po sebi u svojoj neposrednoj datosti se ne menja; ono {to
se menja jeste njeno upisivanje u simboli~ku mre`u“.38
Kopije nastale kao proizvod promenjenog ugla gledanja net art
haktivista ostaju iste. Ta~nije, one se u fizi~kom smislu ne menjaju, ali
sprovedenom dijalekti~kom inverzijom one bivaju preozna~ene u pro-
cesu prekora~enja zakonskog prava, ~ime nam postaje jasno da original
ili originalna kopija nije ni{ta vi{e od „obi~ne“ kopije me|u jednakima,
koju ~in autoriteta univerzalizuje.
Me|utim, smisao prakse kopiranja u net art haktivizmu se ne iscr-
pljuje ovakvim simboli~kim preozna~avanjem. Radovi grupe
0100101110101101.ORG, neautorizovanim kopijama ili plagijatima
ne samo da ukazuju na problem upotrebom umetni~kih strategija koje
razotkrivaju ve} izvode i stvarnu in`injersko-umetni~ku intervenciju u
kulturalni prostor interneta. Prisvajanjem i preme{tanjem iz domena u
domen, koje se izvodi nelegalnim kopiranjem ove grupe, kopirani sadr-
`aj menja svoj status, a da se pri tom sam ne menja. Promena statusa
ovde ozna~ava promenu u pravcu ukidanja zakonske regulative ~ime
kopirani sadr`aj postaje dostupan i otvoren za dalje slobodno kori{}e-
nje. Aproprijacija kao vid umetni~ke intervencije ili umetni~ke sabota`e
tako postaje na~in re-aproprijacije39 i realizacije mo}i u inter-prostoru,
~ime se otvara sam kod znanja, koje tako prelazi u javni domen, a time
i u vlasni{tvo mno{tva. Ovim, estetskim ekscesom, osloba|aju se delovi
teritorije inter-prostora koje postaju potencijalne Temporalne Auto-
nomne Zone, o kojima pi{e Hakim Bej kao o mogu}nosti stvaranja no-
ve alternativne mre`e, i time druga~ijeg oblika stvarnosti.40
Zaklju~ak
Iz navedenog bismo mogli da izvedemo zaklju~ak da borba s ideolo-
{kom diskurzivnom praksom originalnosti i autenti~nosti, koja traje to-
kom celog XX veka, kroz avangardne umetni~ke prakse, jo{ nije zavr-
38 Ibid.,str 188.
39 Kako isti~u Hart i Negri „re-aproprijacija zna~i imati slobodan pristup i
kontrolu nad znanjem, informacijama, komunikacijom i afektima jer oni su pri-
marni na~ini biopoliti~ke produkcije“(...) ona je pravo mno{tva na samokontrolu
i autonomnu auto-proizvodnju; u: Majkl Hard, Antonio Negri, Imperija,
Izdava~ki grafi~ki atelje M, Beograd, 2005.
40 Hakim Bej, T.A.Z. – Temporalna Autonomna Zona, Ontolo{ka Anarhija,
dru{tva.
42 Critical Art Ensemble, Digitalni partizani – izbor tekstova, Centar za
This is especially evident in the digital arts, which enable endless repro- 255
ductability without the loss of quality. Because differentiation on material
grounds is completely disabled in these artistic practices, the distinction is
reintroduced through the constitution of authority and judgment in relation
to acts of reproduction. In this way the hierarchical logic of the original-
copy relationship is perpetuated, with a slight difference, by establishing a
legally protected artefact. In that sense, the production of the „illegal“ copy
becomes a central area of conflict between authority on the one hand, and
public accessibility or the artist themselves.
Through practices as internet hactivism based on strategies of appropriation
and copying, artists employ principles of radical in-authenticity as a way of
socio-political intervention in the public space of the internet. In this way
they revile the foundation of this new authenticity and its forms of domina-
tion. Net art hactivist works mark a change towards abolishing legal regula-
tions of open access and use. Appropriation as a way of artistic intervention
or artistic sabotage turns into a political act of re-appropriation and reversal
of power relations in the public domain. Operating within its own condi-
tions of post-authentic art, these practices prescribe a new material function
to art in the age of culture, which intervenes in the field of social relations
towards reshaping life.
Key words: original, copy, post-authenticity, authenticity, internet, hack-
tivism.
Tre}i program Radio Beograda
Br. 139–140, III–IV/2008
256 UDK 7.03:316.7
NIKOLA DEDI]
Glavni cilj teksta jeste razmatranje umetnosti kao prakse radikalne kritike
ideologije, odnosno altiserovskim re~nikom, prakse koja je deo ideologije,
ali koja istovremeno ukazuje i na mehanizme izvo|enja te iste ideologije.
Marselen Plejne je pisao o modernisti~kom umetniku kao „neuroti~nom“
pojedincu (geniju) koji odstupa od normativnih vrednosti gra|anskog dru-
{tva. Teorijski odse~en od prakse materijalne proizvodnje i procesa klasne
borbe polo`aj umetnika nezaobilazno je obele`en spojem pojedinac/neuroza.
S druge strane, modernisti~ka umetnost se odlikovala idejom utopijskog pro-
jekta emancipacije gde se projekat do`ivljava kao model operativnog pona{a-
nja koje vodi ka kvalitativnoj transformaciji dru{tva (\ulio Karlo Argan).
Tekst, pozivanjem na postmarksisti~ku teoriju proizvodnje, ukazuje na kvali-
tativnu promenu prirode umetnosti kao kriti~ke prakse: umesto umetnika
kao „neuroti~nog“ pojedinca (umetnik kao boem, revolucionar, genije) da-
nas dominira figura umetnika kao intelektualnog proizvo|a~a a polo`aj
umetnosti kao autonomne prakse izdvojene iz sistema proizvodnje transfor-
misan je u umetnost kao oblik nematerijalnog rada koji je postao paradigma
~itave postfordisti~ke proizvodnje. Ipak, tekst predla`e „~itanje“ savremene
umetnosti kao kriti~ke prakse kroz obnovu ideje utopije, s tim {to je utopija
kao temporalni narativ (projekat kao oblik vremenske sukcesije) zamenjen
utopijom kao prostornom metaforom, odnosno praksom mikropoliti~kog
gra|enja autonomnih prostora, izdvojenih u odnosu na sistem postfordisti~-
ke proizvodnje.
Klju~ne re~i: kapitalizam, projekat, utopija, autonomija umetnosti, nemateri-
jalni rad, nematerijalna proizvodnja, modernizam, postmodernizam, postfor-
dizam.
Nematerijalni rad
Pod pojmom nematerijalnog rada podrazumevaju se promene koje
unosi prelaz sa fordisti~kog na postfordisti~ki model proizvodnje, pri
~emu se kao centralni momenat uzima informati~ki i kulturalni sadr`aj
robe. Pod informati~kim sadr`ajem robe podrazumeva se promena u
radnom procesu proizvodnje, odnosno prelaz sa klasi~nog rada „na tra-
ci“ na upotrebu kibernetike, informacionih sistema i kompjuterske
kontrole u proizvodnji. S tim u vezi, karakteristi~no je i slabljenje kla-
si~ne industrije kao centra materijalne proizvodnje i sve ve}a prisutnost
tzv. tercijarnog sektora, odnosno sektora usluga. Pod kulturalnim sadr-
`ajem robe podrazumeva se upotreba niza aktivnosti u procesu proiz-
vodnje koje se u tradicionalnom smislu nisu smatrale za „rad“. U pita-
nju je kori{}enje razli~itih kulturnih i umetni~kih standarda, mode,
ukusa, potro{a~kih standarda, javnog mnjenja itd., u procesu stvaranja
„vi{ka vrednosti“. Drugim re~ima, nematerijalni rad ozna~ava prevazi-
la`enje klasi~ne dihotomije (dominantne u fordisti~kom industrijskom
modelu) izme|u „mentalnog“ i „manuelnog“ rada. U pitanju je dihoto-
mija koja je direktno upu}ivala na razliku izme|u materijalnog, pro-
duktivnog rada i nematerijalnog, neproduktivnog rada (u marksisti~koj
analizi produktivni rad je isklju~ivo onaj koji proizvodi vi{ak vredno-
sti). Prema Mauriciju Lazaratu, sve odlike postindustrijske ekonomije
mogu se prepoznati u konceptu nematerijalnog rada: audiovizuelna
produkcija u medijima i kulturnoj industriji, advertajzing, moda, proiz-
vodnja softvera, fotografija itd. „Aktivnosti ove vrste nematerijalnog
rada primoravaju nas da preispitamo klasi~ne definicije rada i radne
snage jer kombinuju razli~ite tipove radnih ve{tina: intelektualne ve{ti-
ne, u odnosu na kulturno-informati~ki sadr`aj; manuelne ve{tine zbog
mogu}nosti kombinovanja kreativnosti, imaginacije i tehni~kog i ma-
nuelnog rada; i organizacione ve{tine u upravljanju dru{tvenim odnosi-
ma i strukturiranju dru{tvene kooperacije ~iji su sastavni deo. Nemate-
rijalni rad se konstitui{e u formama koje su neposredno kolektivne te
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
tako mo`emo re}i da nematerijalni rad postoji samo u obliku mre`a i 259
tokova.“3
U tre}em delu Imperije, Majkl Hart i Antonio Negri pi{u o nemate-
rijalnom radu u kontekstu postmodernizacije, odnosno informatizacije
proizvodnje. Prema njihovom mi{ljenju, smenu ekonomskih paradigmi
od srednjeg veka do danas mogu}e je posmatrati u kontekstu tri razvoj-
ne faze: prva paradigma jeste ona u kojoj su prevladavali poljoprivreda
i pribavljanje sirovina; u drugoj paradigmi dominiraju industrija i ma-
nufaktura trajnih dobara; u danas aktuelnoj ekonomskoj paradigmi
(neoliberalnoj, odnosno postfordisti~koj) dominiraju pru`anje usluga i
rukovanje informacijama. Prelaz izme|u paradigmi obele`en je prela-
zom sa primarne, preko sekundarne na tercijarnu delatnost (moderni-
zacija je obele`avala prelaz sa poljoprivrede na industriju, dok danas in-
dustrijsku sve vi{e zamenjuje informati~ka proizvodnja usluga). Proces
postmodernizacije, pri tom, ne zna~i u potpunosti nestanak industrije
ve} da industrija prolazi kroz radikalnu informati~ku transformaciju.
Drugim re~ima, dolazi do brisanja razlike izme|u industrijske proiz-
vodnje i usluga, odnosno svi oblici proizvodnje podre|eni su informa-
cijskoj proizvodnji usluga.4
Za Harta i Negrija, prelaz ka informati~koj proizvodnji nu`no pod-
razumeva i korenite promene u kvalitetu i prirodi rada; s tim u vezi,
obrazac za definisanje nematerijalnog rada jeste upravo proizvodnja
usluga: „Uslu`ni sektori ekonomije predstavljaju bogatiji model proiz-
vodne komunikacije. Ve}ina usluga doista se zasniva na stalnoj razmjeni
informacija i znanja. S obzirom na to da proizvodnja usluga ne stvara ni-
kakva materijalna i trajna dobra, mi defini{emo rad koji je uklju~en u tu
proizvodnju kao nematerijalni rad, to jest kao rad koji proizvodi neko
nematerijalno dobro, kao {to je usluga, kulturni proizvod, znanje ili ko-
munikacija.“5 Pri tom, Hart i Negri razlikuju tri tipa nematerijalnog ra-
da: 1. industrijski nematerijalni rad; 2. simboli~ko-analiti~ki rad i 3.
afektivni rad. Industrijski nematerijalni rad ozna~ava homogenizaciju
rada u procesu proizvodnje. U Marksovo vreme industrijski rad je bio
krajnje heterogen: {ivenje i tkanje, npr., bile su u potpunosti odvojene
{ezdesetih godina pro{log veka: konceptualizam je prvi put uzeo doku- 261
ment, odnosno informaciju kao osnovni materijal umetni~kog proizvo-
|enja. U konceptualizmu konkretan rad, koncept ili akcija mogu biti
predstavljeni isklju~ivo na osnovu bele{ki, mapa, karti, odnosno foto-
grafija. Konceptualizam, tako|e, kori{}enjem jezika (teorijskih postav-
ki) odre|ene koncepte, propozicije ili umetni~ka istra`ivanja prezentu-
je u formi re~i/informacija.8 Sa konceptualizmom umetnost je u pravom
smislu postala informaciona. Jedna od zna~ajnijih teza koje je iznedrio
konceptualizam jeste i postavka o „dematerijalizaciji umetni~kog pred-
meta“: pojam ozna~ava promene u umetnosti druge polovine {ezdese-
tih godina koje po~ivaju na napu{tanju tradicionalnih medija slikarstva,
skulpture, crte`a itd. kao osnove umetni~kog oblikovanja, pri ~emu za-
vr{eni estetski objekat nije krajnji cilj umetnosti. Umesto toga, umetni-
ci se okre}u „ideji“ kao materijalu stvaranja, odnosno iznala`enju for-
malnih sredstava (performans, body art, konceptualna umetnost) za iz-
ra`avanje te ideje.9 Drugim re~ima, sa konceptualizmom rad u umetno-
sti je u pravom smislu postao „nematerijalan“. Da bi ukazao na ovaj
klju~ni preokret u umetnosti {ezdesetih i sedamdesetih godina, Boris
Grojs koristi termin umetni~ka instalacija: prelaz sa proizvo|enja auto-
nomnih umetni~kih objekata (slika, grafika, skulptura) na proizvo|enje
instalacija uslovljava i prelaz sa individualnog autora na stvaranje umet-
nosti kao kolektivnog procesa.
Modernizam je polazio od pretpostavke umetnika kao potpuno ne-
zavisnog autora, dok je kustos do`ivljavan kao medijator izme|u umet-
ni~kog dela, autora i publike; drugim re~ima, umetnik je poistove}ivan
sa stvaranjem, kustos sa selekcijom.10 Me|utim, za razliku od ovakvog
modernisti~kog shvatanja, u savremenoj umetnosti poistove}uje se pro-
ces stvaranja i proces selekcije: zahvaljuju}i praksi ready madea, ali i ~i-
doga|a se, na primjer, kada stojimo na brijegu i gledamo erupciju vulkana. Filozof
Lyotard oti{ao je tako daleko da je postmodernizam i postmodernu umjetnost opi-
sivao kao vrstu estetske uzvi{enosti jer iskazuje samu nemogu}nost dostizanja pri-
kladne reprezentacije suvremena `ivota. Vratimo li se pojmu estetike podataka, ~i-
ni se da je truizam tvrditi da je danas nemogu}e posve obuhvatiti protok informa-
cija. Njihov obujam i brzina doslovno su nadljudski. Ipak, ni{ta u samim podacima
nije izvan dosega ljudskog shva}anja, osobito uz pomo} kompjutorskih proceso-
ra.“ Scholett, Gregory, „Tajni d`epovi“: razgovor sa Arronom Gachom/ Center for
Tactical Magic, Dataesthetics, Galerija Nova, Zagreb, 2006, str. 149.
8 Godfrey, Tony, Conceptual Art, Phaidon, London/ NewYork, 2004, str. 7.
str. 107–120.
10 Groys, Boris, „Multiple Authorship“, Vanderlinden, Barbara and Filipovic,
11 Ibid.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
izvana, kao {to je to bio slu~aj u prija{njim oblicima rada, ve} je prije 263
suradnja potpuno imanentna samoj radnoj djelatnosti (...) Danas proiz-
vodnost, bogatstvo i stvaranje dru{tvenih vi{kova poprimaju oblik su-
radni~koga me|usobnoga djelovanja putem jezi~nih, komunikacijskih i
afektivnih mre`a.“12 Savremena proizvodnja je, umesto po vertikalnom
(fabri~kom) modelu, organizovana po mre`nom, horizontalnom mode-
lu (komunikacijska mre`a je zamenila teku}u traku kao organizacijski
model proizvodnje). Drugim re~ima, u procesu proizvodnje manuel-
nost je zamenjena komunikacijom; zanimljivo je da je kategorija manu-
elnosti, odnosno manuelnog rada bila osnovna kategorija kako fordi-
sti~ke proizvodnje tako i modernisti~kog „stvaranja“ u umetnosti.
Umesto manuelnosti, zajedni~ko delovanje i jezi~ko-simobli~ka interak-
cija danas postaju centralni umetni~ki „materijal“.
Zato ne iznena|uje {to su oblikovni principi umetnosti posle kon-
ceptualne umetnosti su{tinski izmenjeni. To zapravo zna~i da je, kako
prime}uje Grojs, pod novim re`imom autorstva rad umetnika vredno-
van ne u skladu s objektima koje su proizveli, ve} u skladu s izlo`bama
na kojima su u~estvovali. Upoznati rad nekog umetnika zapravo zna~i
~itati njegov/njen CV a ne gledati njegove/njene slike. „Dakle, njihov
rad se procenjuje ne prema proizvodima, ve} u skladu sa njihovim u~e-
{}em na zna~ajnim izlo`bama, na isti na~in na koji se glumci procenju-
ju u skladu sa ulogama koje su igrali, u kakvim produkcijama, u kojim
filmovima. ^ak ukoliko neko poseti umetnikov atelje kako bi upoznao
njegov ili njen rad, naj~e{}e mu se pokazuje CD-ROM koji dokumen-
tuje izlo`be, akcije, projekte i instalacije koje su planirane ali nikada
nisu realizovane.“13 Implikacije ovoga su dvostruke: umetnik je, s jed-
ne strane, postao manje „stvaralac“, a vi{e administrator dok je, s dru-
ge, umetni~ko delo zamenila umetni~ka dokumentacija. Re}i da je sa-
vremena umetnost rezultat umetni~kog administriranja, a ne umetni~-
kog stvaranja, zapravo zna~i da svako ko `eli da deluje unutar sveta
umetnosti (kao uostalom i unutar prostora biznisa, politike i kulture
generalno) mora da kao po~etni korak formuli{e administrativni pro-
jekat (dokumentaciju) koji bi u formi aplikacije bio predstavljen fon-
dacijama na odobrenje ili finansiranje: „Prema tome, svaki ~lan na{eg
dru{tva je konstantno zauzet planiranjem, diskutovanjem i odbaciva-
njem novih projekata. Pi{u se procene, bud`eti se precizno izra~unava-
ju, formiraju se komisije, sazivaju se odbori, donose se odluke. U me-
|uvremenu, znatan deo na{ih savremenika ne ~ita ni{ta drugo do ta-
14Ibid.
15Virno, Paolo, Gramatika mno{tva. Prilog analizi suvremenih formi `ivota,
Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004, str. 123.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
radi o nau~noj erudiciji nekog odre|enog radnika. Ono {to izbija u prvi 267
plan, dobijaju}i status javnog resursa, samo su (ali, to ’samo’ jeste sve)
op{tiji aspekti uma: sposobnost jezika, u~enja, apstrahovanja i upore|i-
vanja, kao i pristup samo-refleksiji.“19
Od arhiva do utopije
Virno, Paolo and Hardt, Michael (eds.), Radical Thought in Italy: A Potential Poli-
tics, str. 194
20 [uvakovi}, Mi{ko, „Estetsko i estetizacija“, Diskurzivna analiza. Prestupi i/
ili pristupi ’diskurzivne analize’ filozofiji, poetici, estetici, teoriji i studijama umet-
nosti i kulture, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd, 2006, str. 72–93.
tre}i program LETO–JESEN 2008
21 Foster, Hal, Dizajn i zlo~in (i druge polemike), v/b/z, Zagreb, 2006, str.
11–12; za kritiku Fosterove teze videti: Draxler, Helmut, „Letting Loos(e): Insti-
tutional Critique and Design“, Alberro, Alexander and Buchmann, Sabeth, Art Af-
ter Conceptual Art, The MIT Press, Cambridge, Massachusetts, London, England/
Generali Foundation, Vienna, 2006, str. 151–160.
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
„Dok god gledatelj kao referentnu to~ku nema ni{ta drugo osim medija, 269
nedostaje mu komparativni kontekst koji bi mu omogu}io u~inkovito
razlikovanje starog i novog, onoga {to je isto i onoga {to je razli~ito.“22
Jedino muzeji jo{ uvek mogu produkovati istinski novo, jedino je iz po-
zicije muzeja mogu} direktan pogled na savremenost. Razlika izme|u
medijske i umetni~ke (muzejske) proizvodnje je u tome {to muzej nudi
sredstva pore|enja pro{losti i sada{njosti. Na taj na~in, muzej je izgubio
tradicionalnu ulogu stvaranja estetskih normi. Ipak, mediji nisu uspeli u
promi{ljanju vlastite uloge; nematerijalna proizvodnja medijske kulture
je prostor nekriti~kog konzervativizma. Jedino prostor umetnosti (sim-
boli~ki prostor muzeja) prostor radikalnog kriti~kog diskursa. Ova kriti-
ka ne nastaje spojem umetnosti i `ivota kako je to verovala avangarda,
ve} stvaranjem razlike izme|u umetnosti i `ivota, i to procesom njego-
vog dokumentovanja. Umetnost tako upu}uje na `ivot sam, na ~istu ak-
tivnost, praksu. Drugim re~ima, umetnost je oblik `ivota a umetni~ko
delo dokumentacija te `ivotne forme. Tako dolazi do politizacije umet-
nosti u smislu da umetnost dokumentuje `ivot kao ~istu aktivnost, od-
nosno prostor umetnosti je mesto kriti~ke analize i dovo|enja u pitanje
medijski generisane savremenosti.
Promi{ljanje razlike izme|u prostora umetnosti i prostora medijske
proizvodnje (`ivota) vra}a na promi{ljanje o autonomiji umetnosti. Me-
|utim, ovde nije vi{e re~ o modernisti~koj, metafizi~koj ideji autonomi-
je; autonomija umetnosti danas predstavlja topolo{ku razliku izme|u
umetni~kog i ne-umetni~kog. Pjer Burdije, npr., pi{e o „specifi~noj auto-
nomiji“ kulturalne proizvodnje; prema njegovom mi{ljenju, „intelektu-
alno polje“ (npr., prostor umetnosti) je formirano preko specifi~nih od-
nosa koji se mogu upore|ivati sa strukturom politi~ke ili ekonomske
sfere, ali, s druge strane, prostor intelektualne proizvodnje niti je identi-
~an niti je u potpunosti deo ekonomije i politike. Prostor umetnosti (ili
nauke) je prostor kao i svaki drugi jer po~iva na specifi~nim odnosima
mo}i unutar sebe, ali istovremeno nemogu}e je markirati odnos jedno-
zna~ne homologije izme|u intelektualne i ekonomske ili politi~ke proiz-
vodnje. Stepen ove „specifi~ne autonomije“ kulturalne proizvodnje vari-
ra u razli~itim epohama u okviru odre|enog dru{tva i kre}e se izme|u
dvaju ekstrema: s jedne strane, nalazi se funkcija eksperta, tehni~kog in-
telektaulca koji svoje simboli~ke usluge nudi vladaju}oj materijalnoj
proizvodnji; s druge strane, figura kriti~kog intelektualca koji se, pozi-
vaju}i se na autonomiju intelektualnog polja, suprotstavlja dominantnoj
paradigmi. „Mo} imenovanja, konkretno imenovanja onoga {to se ne
270 mo`e imenovati, onoga {to je jo{ uvek neprime}eno ili potisnuto, jeste
zna~ajna mo}. Re~i, rekao je Sartr, mogu napraviti razaranje. Ovo je slu-
~aj, na primer, kada iznose u javnost i tako u zvani~no i otvoreno posto-
janje, kada pokazuju ili nagove{tavaju, stvari koje su postojale samo u
implicitnom, nejasnom ili ~ak potisnutom stanju. Izlo`iti, izneti na sve-
tlo dana nije mali zadatak. U tom smislu mogu}e je govoriti o stvara-
nju.“23 Nikola Burio pak pi{e o prostoru umetnosti kao pukotini, me|u-
prostoru (intersticijumu) u dru{tvu. Pojam intersticijuma prvi je upotre-
bio Marks da bi opisao odnose razmene unutar odre|enog dru{tva, koji
se zbog nepo{tovanja zakona o profitu i reprodukciji vi{ka vrednosti ne
uklapaju u principe kapitalisti~ke ekonomije (trampa, proizvodnja sa gu-
bicima, proizvodnja zarad zadovoljavanja sopstvenih potreba itd.). Izlo-
`be savremene umetnosti „upravo preuzimaju takvu ulogu u preno{enju
slika: one stvaraju slobodan prostor i trajanje, ~iji se ritam razlikuje od
svakodnevnog, te podsti~u odnose me|u ljudima koji se razlikuju od na-
metnutih ’komunikacionih zona’“.24 Prostor umetnosti je dru{tveni in-
tersticijum, Grojs bi rekao, zato {to umetnost po~iva na logici arhiva te
kao takva umetnost obezbe|uje komparativni okvir za procenjivanje
istinski novog i savremenog; za Burioa pak umetnost je me|uprostor jer
obezbe|uje okvir za razvoj dru{tvenog susretanja neposredovanog kapi-
talisti~kom logikom vi{ka vrednosti. Za @aka Ransijea umetnost je prak-
sa definisanja dru{tvenih prostora i formi zajedni{tva; umetnost uokvi-
ruje „ne samo dela i spomenike, nego i specifi~an prostorno-vremenski
sensorium, po{to ovaj sensorium defini{e na~ine bivanja zajedno ili
odvojeno, unutra ili spolja, ispred ili u sredini itd. Umetnost je politi~ka
po{to njena sopstvena delanja oblikuju forme vidljivosti koje odre|uju
na~in na koji su delanja, vidovi postojanja i oblici ose}anja i govorenja
isprepleteni u zdravom razumu, {to zna~i ’ose}aju zajedni{tva’ sadr`a-
nom u zajedni~kom sensoriumu“.25 Umetnost defini{e odre|eni auto-
nomni prostor unutar polja dru{tvenih relacija.
Na taj na~in, prostor savremene umetnosti je paradoksalni prostor,
i to u smislu da je umetnost deo materijalne proizvodnje postfordisti~-
kog sistema, ali istovremeno i prostor relativne autonomije u odnosu na
tu istu proizvodnju. [ta to prakti~no zna~i? Evo mog kona~nog zaklju~-
ka: prostor umetnosti je paradoksalan jer je po svojoj prirodi utopijski!
23 Bourdieu, Pierre, „The Intellectual Field: A World Apart“, Kocur, Zoya and
Leung, Simon (eds.), Theory in Contemporary Art since 1985, Blackwell Publis-
hing, 2005, str. 11–18.
24 Burio, Nikolas, Relaciona estetika, piratsko izdanje Centra za savremenu
Ovde me interesuje, pre svega, utopija kao prostorni narativ. Uto- 271
pija kao `anr pro`eta je ovom unutra{njom kontradiktorno{}u: s jedne
strane, re~ je o idealnom, izolovanom prostoru li{enom unutra{njih
dru{tvenih antagonizama, prostoru idealnog dru{tvenog ure|enja: u pi-
tanju je koncept izolovane (autonomne) zajednice koja po~iva na prin-
cipima sklada i ravnote`e. Na ovo upu}uje i etimologija re~i: zna~enje
pojma utopije izvodi se bilo iz gr~kih re~i eu (dobar) i topos (mesto)
bilo iz re~i ou (ne, ne-mesto, tj. nepostoje}e mesto). S druge strane,
utopija podrazumeva i radikalnu negaciju aktuelnog dru{tvenog poret-
ka: utopija jeste rez, prekid sa „ovde i sada“ aktuelnog dru{tva. U tom
smislu, kako napominje Fredrik D`ejmson, utopija je radikalno odvaja-
nje, secesija u podjednakoj meri koliko je i konstruisanje idealnog dru-
{tva; utopija je ne samo projektivna ve} i negativno kriti~ka kategorija.
Za D`ejmsona, utopija je radikalna razlika, drugost koja nastaje u tre-
nutku kada nije mogu}e zamisliti konkretnu politi~ku alternativu. Uto-
pija je na taj na~in politi~ka tema par excellence. Pri tom, on utopiju ne
sagledava na nivou pozitivnog sadr`aja, ve} ga interesuje isklju~ivo uto-
pija kao reprezentacija. U praksi to zna~i sagledavati utopiju kao nara-
tivnu formu, strukturu i kao `elju (u kontekstu politi~kog nesvesnog),
odnosno analizirati formalne i fantazmatske mehanizme utopije kao
`anra. Promi{ljati utopiju zna~i promi{ljati politi~ke potencijale kulture
pri ~emu se utopija vi{e ne sagledava kao neostvarivo ve} kao nezami-
slivo. Utopija je, za D`ejmsona, „enklava“, odnosno sredstvo socijalne
diferencijacije.26 Paradoksalnost je tako osnova utopijskog `anra jer je
utopija prostor ~iste razlike izme|u onoga „izvan“ (utopija kao zatvore-
ni, autonomni, izolovani prostor, izme{tenost iz sistema aktuelne proiz-
vodnje, meditacija odvojena od sveta materijalne pojavnosti, ~ist Inte-
lekt u smislu zna~enja koje intelektualnom radu daje Paolo Virno) i
onoga {to je „unutra“ (aktuelnost materijalne proizvodnje, praksa, rad
kao proizvo|enje predmeta, delovanje u domenu aktuelnih dru{tvenih
odnosa). Utopija je u pravom smislu re~i dru{tveni „intersticijum“.
Nije li ba{ to odlika savremene umetnosti? Umetnost jeste unutar
procesa materijalne proizvodnje, umetnost po~iva na principima post-
fordisti~kog nematerijalnog rada koji je osnova dana{nje reprodukcije
vi{ka vrednosti; me|utim, umetnost je i izvan ovih procesa, jer da bi
odre|eni predmet uop{te bio umetni~ki on mora biti izdvojen iz sveta
svakodnevnih stvari i sme{ten (arhiviran) u izdvojeni prostor umetni~-
ke proizvodnje zna~enja. U pitanju je bazi~ni postupak ready madea:
ready made je predmet koji se po svojoj formalnoj pojavnosti ne razli-
kuje od svakodnevnog i koji tek u muzeju dobija status umetni~kog
272 predmeta. Me|utim, kako prime}uje Grojs, {to je vizuelna razlika iz-
me|u umetni~kog i obi~nog predmeta bila manja, to je trebalo povu}i
jasniju razliku izme|u umetni~kog konteksta i profanog, svakodnev-
nog, ne-muzejskog konteksta. Umetni~ko delo koje se formalno ne raz-
likuje od svoje okoline mogu}e je percipirati kao takvo jedino u muze-
ju. Obi~ni predmeti se tako samo u muzeju razlikuju od drugih „obi~-
nih“ predmeta, odnosno da bi se nametnula svakodnevnom `ivotu
umetnost najpre mora da postane i druga~ija od njega. Prekidaju}i svo-
ju vezu sa banalnim, svakida{njim, muzej i umetnost se pribli`avaju kla-
si~nom nasle|u utopije kao prostoru druga~ijem od prostora svakodne-
vice. Umetni~ka proizvodnja predstavlja strategiju definisanja razlika
izme|u onoga {to je „unutra“ (svet umetnosti kao arhiv) i onoga {to je
„spolja“ (svet nematerijalne postfordisti~ke proizvodnje). Prostor
umetnosti jeste prostor utopije.
nost uop{te postojala kao takva ona mora da bude druga~ija od one u 273
muzejskim zbirkama, odnosno ne sme da izgleda kao „mrtva“ umetnost
pro{losti koja je ve} pohranjena u muzejima. Svaka umetnost robuje na-
~elu originalnosti. Jedini kriterijum da odre|eni predmet bude zapa`en
kao umetni~ki jeste da bude druga~iji, razli~it kako u odnosu na pred-
mete svakodnevice tako i u odnosu na predmete ve} pohranjene u mu-
zejskim arhivima. S druge strane, umetnost je i prostor topolo{ke razli-
ke izme|u umetni~kog i svakodnevnog predmeta, izme|u prostora
umetni~kog i najamnog rada: da bi nekii predmet bio do`ivljen kao
umetni~ki, on mora biti izdvojen iz prostora svakodnevice i sme{ten u
autonomni prostor umetnosti. Na taj na~in, stavovi postmodernizma se
ovde vi{e ne ~ine ubedljivim. Zapravo, mo`emo re}i da ono {to nam je
postmodernizam doneo nije toliko kriza koncepta originalnosti i auto-
nomije koliko kriza konceptualnog aparata za promi{ljanje originalno-
sti i autonomije. Suprotstavljanje postmarksisti~ke teze o nematerijal-
nom radu, s jedne strane, i o umetni~kom arhivu, tj. dru{tvenom „in-
tersticijumu“, s druge strane, omogu}ilo nam je materijalisti~ko, kriti~-
ko obnavljanje kategorija originalnog i autonomije umetnosti, a bez za-
padanja u metafizi~ke zablude modernizma. Pozivanje na kategoriju
utopije omogu}ilo je da originalno i autonomno u savremenoj umetno-
sti promi{ljamo kao taktiku topolo{kog razlikovanja umetni~kog i ne-
umetni~kog prostora: umetnost zapravo nastaje pomeranjem granice
izme|u arhiva (kolekcije) i sveta nematerijalne postfordisti~ke proiz-
vodnje. Pojam utopije omogu}io je i promi{ljanje re-politizacije umet-
nosti: umetnost je politi~ka ne zato {to te`i spoju umetnosti i svakodne-
vice ve} upravo suprotno, zato {to gradi topolo{ke razlike izme|u
umetni~kog i svakodnevnog (odnosno, umetnost razdvaja danas spoje-
ne koncepte Intelekta, tj. nematerijalnog rada i najamnog rada repro-
dukcije vi{ka vrednosti); umetnost tako nije politi~ka na nivou sadr`aja
ve} na nivou taktike definisanja utopijskih prostora, odnosno prostora
diferencijalne razlike unutar sfere materijalne proizvodnje.
274 Departed, in the theoretical and practical sense, from the process of materi-
al production and class struggle, the position of the artist is inevitably
marked with the connection between the individual and neurosis. The paper
tries to indicate, with the reference to post-Marxist theory of capitalist pro-
duction, the qualitative change of contemporary art as a critical, political
practice: instead of the artist as a "neurotic" individual (the artist as a
bohemian, revolutionary, genius, etc.) the dominant figure today is the artist
as an intellectual producer, while the position of art as an autonomous prac-
tice, isolated from the system of material production, is transformed into a
kind of immaterial labor which is today the paradigm of the whole post-
Fordist production. However, the paper tries to suggest the interpretation of
the contemporary art as a kind of critical practice through the restoration of
the idea of Utopia, but instead of Utopia as a temporal narrative (the project
as a kind of temporal succession), the paper will suggest the interpretation of
Utopia as a spatial metaphor, i.e. as a practice of micro-political defining of
the relatively autonomous spaces which are not the part of the post-Fordist
production of surplus value.
Key words: capitalism, project, Utopia, art autonomy, immaterial labor,
immaterial production, modernism, postmodernism, post-Fordism
Tre}i program Radio Beograda
Br. 139–140, III–IV/2008
UDK 7:141.78 275
111.852
MILORAD BELAN^I]
278 tako da se unutar tog procesa profili{e stalna kriza originalnog. Kao i
moderno, originalno je prinu|eno da stalno menja svoj sadr`aj... Zato
je, u modernosti, kriza originalnog, po pravilu, imala i svoju afirmativ-
nu, a ne samo negativnu stranu: originalno se uvek iznova ra|alo, kao
ptica Feniks (samo, mnogo br`e!) iz sopstvenog pepela. Nasuprot tako
shva}enoj modernoj krizi, u savremenosti kriza originalnog je izgubila
svoju afirmativnu stranu, da bi zadr`ala samo negativnu. U tome je
klju~na razlika. Kriza originalnog nema vi{e za uzrok promenu na ni-
vou konkretnog sadr`aja. Sada je re~ o krizi same forme, odnosno sa-
mog mehanizma, merila i, najzad, pojma originalnog. Ubudu}e tom
pojmu preti bezrezervno poni{tenje, razaranje, smrt. Naprosto: merilo
originalnog nije vi{e relevantno artisti~ko merilo. Zato je, u tom kon-
tekstu, jo{ jedino autenti~na pri~a o smrti autenti~nog. Merilo autenti~-
nog–originalnog, naprosto, ne dodeljuje vi{e aktuelnost–atraktivnost
umetni~kim pojavama. Ili se tako bar ~ini. U svakom slu~aju, to je vero-
vanje koje je danas hegemono na art sceni. Nama ostaje da se upitamo:
kako je to verovanje uop{te nastalo?
Presudni trenutak je bio, bez sumnje, ra|anje ready-madea. Naime,
u tom trenutku je po~ela kriza originalnog kao takvog. Di{anovim izu-
mom (vide}emo kasnije zna~enjsku te`inu te re~i) otvorena je bre{a!
Ujedno, otvoren je jedan potpuno novi prostor za likovno oblikova-
nje... Zato pojavu ready-madea ne treba posmatrati kao pojedina~ni
(i svakako: originalni) likovni gest ve} kao principijelni doga|aj. Taj
doga|aj je imao zna~enje (na~elnog) iskoraka iz slike i, svakako, iskora-
ka iz njene (modernisti~ke) fantazme o stvaranju ex nihilo. Re~ena ope-
racija je podrazumevala napu{tanje belog platna kao polazne ta~ke ko-
ja je simbolizovala stvaranje iz ni~ega. Nasuprot prividnoj praznini be-
log platna, iskorakom iz slike nova polazna ta~ka se uspostavlja kao
ono ve}-na~injeno, ve}-dato i, prema tome, nimalo originalno. Na~elo
ready-madea je iz temelja uzdrmalo tradicionalni, slikarski koncept ori-
ginalnog i otvorilo prostor za umetni~ke fenomene koji nastaju izvan
(poretka) slike. Ubudu}e, to {to je ve}-dato, ve}-na~injeno mogle su da
budu ili stvari (iz ~ega proizlazi ideja instalacija u naj{irem smislu) ili
doga|aji u kojima u~estvuju (tako|e ’ve}-na~injeni’) ljudi (iz ~ega pro-
izlazi ideja performansa), a kasnije, po~ev od Vorhola do danas, poka-
zalo se da ve}-na~injene mogu da budu i slike u doslovnom (ulje na
platnu) i metafori~kom smislu (fotografija, pokretne, digitalne slike
itd.). U svemu tome treba naglasiti i zna~aj Pikasovog i Brakovog otkri-
}a tehnike kola`a/kola`iranja. Da li je tim procesom, u njegovom razvi-
jenom obliku, zadat smrtni udarac pojmu originalnog koji se, u moder-
ni, shvatao kao alfa i omega likovnog stvarala{tva? Ili merila original-
nog ipak imaju {ansu da nekako nad`ive tu svoju bolest na smrt?!
U prvi mah ready-made se pojavio kao incidentni slu~aj u spokoj-
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
}en koncept originalnog. Pa ako je tako, onda iz toga sledi da su proce- 281
ne o novom i najnovijem razorene ustanovljavanjem ne~ega zaista no-
vog i najnovijeg. Ta vrsta logike, bez sumnje, li~i na onu: u na{em selu
nema kanibala, jer smo i poslednjeg pojeli.
Problem sa progresisti~kim vrednovanjima dolazi i otuda {to ono
uvek naginje univerzalisti~kom konceptu istorije. Nema univerzalne
istorije, pa, prema tome, ni univerzalne istorije umetnosti. A ponajma-
nje ima univerzalnog pogleda na savremenu umetnost. Zaista, ko mo`e
da govori u ime svih savremenih umetnika? Polje savremene umetnosti
je polje nepreglednosti (a ne univerzalnosti). Delovi savremene umet-
nosti, na primer „digitalna umetnost“ (koja je samo jedno posebno po-
lje nepreglednosti), ne mogu da zastupaju (re-prezentuju) savremenu
umetnost uop{te, jer umetnost uop{te – ne postoji.
Ukoliko u savremenoj umetnosti, nasuprot na~elu stvaranja ex ni-
hilo, preovla|uju}u ulogu ima na~elo reorganizacije (kola`iranja, mon-
tiranja itd.) ve} datog, gotovog, na~injenog, snimljenog itd., materijala,
onda treba imati u vidu da ta reorganizacija ponavlja istu onu deobu
koju smo uo~ili u ravni ready-madea: izme|u starog/neoriginalnog na
predmet-nivou i novog/originalnog na meta-nivou. Na~elo re-organiza-
cije je, bez sumnje, izvedeno iz na~ela ready-madea, koje podrazumeva
rekontekstualizaciju izvesne prezentacije i u tom smislu otvorenost za
mogu}u intervenciju, pa i re-organizaciju datog materijala, bilo kakav
da je on. U modernosti je bilo smisleno re}i: neki umetnici stvaraju...
Danas je smisleno re}i: neki umetnici re-organizuju... Me|utim, odmah
treba dodati da uvek postoje i oni tre}i koji rade ne{to tre}e. Nema
umetnosti bez tih tre}ih! Tre}i su, ~ak i kada o njima nemamo nikakvu
predstavu, uvek mogu}i i ta mogu}nost tre}eg je konstitutivna za umet-
nost u polju nepreglednosti.
Govore}i o svojim i Ulajinim iskustvima krajem sedamdesetih, u
trenutku kada se osetila izvesna „promena u duhu vremena“, Marina
Abramovi} je, u jednom razgovoru, tvrdila da su se oni tada na{li „u ne-
koj vrsti vakuuma“, jer nisu `eleli da se ponavljaju niti da se vrate sli-
karstvu. Povratak slikarstvu je imao zna~enje nazadovanja i bavljenja
ne~im ve{ta~kim, pad u izolaciju itd. „Tako se uspostavilo da je priroda
za nas jedini izlaz i jedini odgovor. Trebalo je oti}i tamo gde je priroda
te{ka i divlja, gde mora{ da se sa njom neminovno suo~i{ i da na taj na-
~in dobije{ odgovore na neka svoja pitanja. Pustinja je zato bila najbolji
izbor...“ Pustinja je mogla da simbolizuje i simulira belo platno. Ali,
ideja nije bila da se stvori umetni~ko delo kao izolovani predmet. „To u
mnogim kulturama, naro~ito primitivnim, ne postoji. Stvari moraju da
se odnose prema svemu ostalom oko sebe. Predmeti moraju da sadr`e i
`rtvu i ritualnu energiju, sve. Nije dovoljno samo oka~iti sliku na zid.
Mislim da tako mo`emo pokrenuti ili unaprediti jedino misao, pa time
tre}i program LETO–JESEN 2008
kog umetni~kog gesta s one strane slike, ciljala na ukidanje predsta- 283
vlja~ke funkcije u likovnoj umetnosti i time na ireverzibilno pribli`ava-
nje ’stvarnom `ivotu’? Ima teoreti~ara koji Di{anovu pobedni~ku stra-
tegiju u modernoj umetnosti shvataju na prvom mestu kao smrtni uda-
rac zadat konceptu reprezentacije. Kraj slike je, u stvari, kraj re-prezen-
tacije. To shvatanje je, me|utim, manjkavo, zato {to je iskorak iz slike
kretanje koje ne destruira nego samo redefini{e koncept reprezentacije.
Naime, reprezentacija je mogu}a i u samoj stvari koja se prezentuje. Ni-
je sporno to da Fontana, jedanput kada je stvorena, ra|a u nama izve-
sne predstave, ali je mnogo va`nije to da ona nije mogla ni biti stvorena
kao ve}-stvorena, kao ready-made, a da u umetnikovoj uobrazilji ili
konceptu nije re-prezentovana. Naprosto, ready-made nije ne{to {to s
kru{ke pada u umetnost...
Zato ni Di{anova Fontana ne bi mogla da postane to {to jeste da
prethodno nije prezentovana ne samo kao ve} gotova stvar nego i kao
re-prezentacija. Prezentacija ready madea morala je da (implicitno), od
po~etka, bude objektivirana kao re-prezentacija (koncept). Zato ono
ve} napravljeno u svakom ready-madeu je uvek, zapravo, ponovo na-
pravljeno. Kao {to, recimo, ’pakovanjem’ nekog predmeta, taj predmet
u izvesnom (artisti~kom) smislu biva ponovo stvoren. Ta operacija mo-
`e da se objasni samo intervencijom Kantovog bez iz sintagme koja
(prema Kantu) `eli da osvetli klju~no obele`je umetnosti: svrhovitost
bez svrhe. Ready-made gubi onu prakti~nu svrhu unutar koje je prvobit-
no nastalo i odmah postaje umetni~ki predmet, ~im svoju prezentnost
(ve} datost/na~injenost) u sebi samom (i podrazumeva se: u svom no-
vom kontekstu) ustanovi kroz re-prezentaciju ili kao re-prezentaciju (u
krajnjoj liniji koncept). Bez koncepta Fontana bi bila obi~an pisoar! Za-
to je ready-made, u stvari, samo prividno ready made. On je tim re iz
(artisti~ke) procedure (konceptualnog) re-prezentovanja, na neki na~in,
podvostru~en i ponovo uspostavljen, tj. uspostavljen je kao ve} uspo-
stavljen. Ono ve}-na~injeno mo`e biti samo trag ve} na~injenog, a kon-
kretni ready-made je, zapravo, ’pogre{no’ ime za ne{to {to je prvi put,
inovativno i inventivno stvoreno!
Bilost je u tako shva}enom ready-madeu samo pri~in, opsena, simu-
lakrum. To {to jedna svrhovitost sa svrhom postaje svrhovitost bez svrhe,
predstavlja, svakako, temeljni preobra`aj stvari. Rekontekstualizacija tek
na prvi pogled deluje kao pasivan i nebitan proces, proces koji u samoj
stvari ne donosi ni{ta novo ili originalno. Ve} samo preme{tanje u sistem
arta ili u ravan svrhovitosti bez svrhe ~ini da neka prezentacija postane
re-prezentacija. Na taj na~in je prezentacija same stvari koja se u prakti~-
nom `ivotu vezuje tek uz predstavu o svojoj upotrebi (u slu~aju Fontane
to je javna upotreba pisoara), sada postaje prezentacija (predstavljanje)
jedne nove predstave o svrhovitosti tog predmeta. A to je svrhovitost bez
tre}i program LETO–JESEN 2008
284 svrhe, tj. artisti~ka svrhovitost koja unosi rez u poredak (objektivno pod-
stavljene) svrhe koja cilja na predstavu o prakti~noj upotrebi. Nova pred-
stava/reprezentacija mogu}a je, naravno, samo u novom kontekstu u ko-
jem se „odjedared“ na{ao stari/novi objekat. Artisti~ka reprezentacija
nam svedo~i da je stari svet promenio funkciju. Svet nije vi{e ono {to je
bio, on je sada deo disperzivnog sistema arta, deo njegove decentrirano-
sti. A to mo`e da deluje i kao ne{to o~aravaju}e.
Iskorak iz slike kao da intervenciju u realnom ~ini mogu}om. Ume-
sto belog platna, polaznu osnovu za likovnu intervenciju sada nudi
svet, stvari i doga|aji u njemu, a kasnije }e se tome priklju~iti i ve}
stvorena umetnost, uklju~uju}i tu i sliku u doslovnom i metafori~kom
smislu. Naravno, to je likovno preoblikovanje sveta koje, sa novom/di-
gitalnom tehnologijom, mo`e sebi da umisli da je svet postao ozbiljna
umetnost, a umetnost otelovljenje svetovnog. Ali, problem sa tako
shva}enom intervencijom likovnog u (savremenom) svetu glasi: da li se
tom intervencijom bilo {ta u svetu na iole zna~ajan na~in – promenilo?
Savremena umetnost, ukoliko nema distancu u odnosu na utopi-
ju/iluziju o vlastitom preobra`avanju sveta, otelovljuje u sebi, pored jo{
mnogih drugih zna~ajnih funkcija i funkciju stabilizacije datog poretka
za~aranosti. Zato je ona latentno konzervativna. Funkcija o~aravanja
(o~aranosti, fascinacije) umetno{}u koja nesmetano prodire u svet i vr{i
u njemu (da li ba{ u njemu?) svoje „intervencije“ u isti mah je funkcija
za~aravanja (feti{izacije, mitologizacije, ideologizacije) koja svet i ljude u
njemu dr`i u stanju nezrelosti i nespremnosti za bilo kakvu promenu.
Umetnik pred tim mo`e u prvi mah da bude neodgovoran: „[ta me bri-
ga za sve!“ Ali, pre ili kasnije, taj odgovor postaje nedoli~an. Ono {to
danas izgleda mogu}e, sutra postaje nemogu}e. Nije re~ o progresu ne-
go o kontraindikativnom efektu nekog delovanja. Kontraindikativni efe-
kat je uvek mogu}, kako u ljudskom delanju uop{te, tako i u umetnosti.
Ne{to {to je danas estetski korektno, sutra lako postaje obi~na – bljuvo-
tina ili, kako bi Kant rekao: izbljuvak! Derida, u Ekonomimezisu, tvrdi
da „izbljuvak ostaje nepredstavljiv“, iako su poku{aji estetskog re-pre-
zentovanja mogu}i, on je ono {to se uvek vra}a na usta. Ma koliko da je
estetizovan ili dizajniran, svet je u isti mah bljuvotina koja ne mo`e da se
proguta! Umetnost mo`e tako ne{to da poku{a, ali ne}e uspeti ne zbog
toga {to je pro`eta moralnim pobudama ~ove~anstva nego zato {to sam
art ne mo`e da se pomiri sa svojim iluzijama, umi{ljanjima, fantazijama.
^itava istorija umetnosti svedo~i o tome. Neuspeh modernog progresi-
zma je neuspeh delovanja koja zapadaju u kontraindikacije, koja svedo-
~e (rekao bi Derida) o autoimunosti. Za{to bismo poverovali da }e da-
nas nestvarna, utopijska funkcija umetnosti da se zadovolji ili zaludi
kontrasvrhovitim, kontraindikativnim rezultatima svojih ’intervencija’ u
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
svetu? Nezadovoljstva }e uvek biti i ono }e uvek nekako na}i na~in da 285
bude re-prezentovano u umetni~koj praksi. Pri tom, nezadovoljstvo je,
najpre, nezadovoljstvo sobom. To nije progresizam, to je nali~je progre-
sizma ili jedan naopaki progresizam, koji oduvek vlada u istoriji.
Naravno, nesporno je to da je ready-made izvesna intervencija, i to
intervencija u ve} stvorenom svetu. Me|utim, shvatiti pravi doma{aj te
intervencije mogu}e je samo ako se funkcija prezentovanja sveta u siste-
mu dana{njeg arta shvati kao funkcija re-prezentovanja. Time o~ara-
nost neposrednom intervencijom ili intervencijom u neposrednom biva
izgubljena. Ako je iskorakom iz slike umetnost danas postala mnogo
bli`a `ivotu nego {to je to ikada bila slika (ulje na platnu), to ne zna~i
da je demarkaciona linija koja razdvaja `ivot i umetnost poni{tena. Sa-
vremeni umetnik nije, bar ne nu`no, strukturiran kao Kafkin umetnik u
gladovanju; ali on, tako|e, nije zasi}en `ivotom ve} samim tim {to je
spreman da instrumentalizuje svoj art u korist jednog sveta spektakla
koji je, u isti mah, svet gladi, rata, plja~ke (na ’slobodnom’ globalnom i
lokalnom tr`i{tu), dominacije i hegemonije.
Reprezentacija je inovacija
Moderna slika je gradila svoju autonomiju nasuprot metafizi~ki (hete-
ronomno) shva}enoj realnosti. Izumevanje Fontane bio je poku{aj da se
drugozakonitost realnog – pripitomi. Ubudu}e, umetnost – bez obzira
KRIZA ORIGINALNOG I SAVREMENA UMETNOST
na dadaisti~ku egzaltaciju – ne ide protiv realnog nego ona, u sebi sa- 287
moj, re-kreira realno. Ta re-kreacija je ujedno artisti~ka reprezentacija
realnog. Time ready-made otvara prostor jednoj drugoj, ovog puta vir-
tuelnoj realnosti ne samo umetnosti izvan slike (instalacija itd.) nego i
umetnosti slike kako se ona javlja u pro{irenim medijima. U odnosu na
klasi~no/moderni (slikarski) pojam slike, ovo pro{irenje nam nudi jedan
artisti~ki fon na kojem re~ slika ima pomereno, metafori~ko zna~enje.
Po~ev od fotografije, do razli~itih vrsta pokretnih, ekranskih, digitalnih
slika, ta stara re~ je ipak pre`ivela u onome {to se danas naziva virtuel-
na realnost, a {to je sada prihva}eno kao, takore}i prirodni okvir za sa-
vremeni koncept umetnosti.
Pojmovi simulacije i simulakruma danas su aktuelni ne samo u
okviru tzv. virtuelne realnosti koju proizvodi digitalna tehnologija nego
i u okviru reinterpretacije svih oblika re-prezentacije. Slika u pro{ire-
nim medijima je re-prezentacija (simulakrum) realnog skoro na isti na-
~in kao {to je to i ready-made! Razlika izme|u prezentacije i re-prezen-
tacije kao da je izgubljena. Samo, da li je to opravdano re}i? Jeste, zato
{to tu razliku bri{e jedna mnogo mo}nija razlika (Derida bi rekao: rAz-
lika) izme|u metafizi~kog koncepta prezentacije (prisustva, realnog) i
dekonstruktivnog tuma~enja re-prezentacije, tuma~enja koje funkciju
re-prezentacije posmatra kroz ponavljanja kojim komanduje razlika (ili:
iterabilnost). I upravo u tom kontekstu se profili{e mogu}nost re-pre-
zentacije koja se rukovodi diferencijalnim radom, a to zna~i i radom
inovacije, invencije, originalnosti. Ponavljanje koje imamo u razli~itim
modusima predstavljanja ne te`e nu`no potvr|ivanju predstavljenog u
njegovoj istovetnosti sa sobom (ili: potvr|ivanju nekog ’zami{ljenog’ ili
’stvarnog’ entiteta/identiteta), jer ono mo`e da bude i diferencijalna
operacija koja sa sobom nosi mogu}nost inovacija.
Ako je izraz likovna reprezentacija bio sinonim za sliku, onda se, tim
jezikom, mo`e re~i da sve {to je poteklo iz ready-madea nosi u sebi do-
slovno ili metafori~ko obele`je slike. A to zna~i da ready-made, u stvari,
ne predstavlja iskorak iz slike, ve} da je njime slika iskora~ila u svet! Sam
svet je, zapravo, postao slika/predstava sveta. Zato bi se, po izvesnoj
analogiji, moglo re}i: slika je mrtva, `ivela slika! Naravno, sada je naj-
pre, ali ne i jedino, re~ o slici u pro{irenijim medijima. Ili: posredovanoj
pro{irenim medijima. Takva slika je u isti mah poruka (po makluanov-
skom principu: medij je poruka) i uvek neki konkretni, obe}avaju}i mo-
del re-prezentacije. Reprezentacija je medij koji postoji svuda, u stvari-
ma, i ne samo stvarima vizuelne/likovne umetnosti, nego i stvarima uop-
{te. Samo zato {to svet mo`emo da posmatramo kao svojevrsni medij,
samo zato {to nam se predstavlja kao svet, on nam je u isti mah i poru-
ka. Ali u toj poruci ne{to uvek pru`a otpor: drugozakonitost (heterono-
mija) sveta je nesvodiva. Ni jedna slika-sveta ne mo`e da apsorbuje svet
tre}i program LETO–JESEN 2008