Winston Churchill

Winston Churchill (30.11.1874. - 24.1.1965.), punog imena Winston Leonard Spencer-

Churchill, bio je britanski državnik, najpoznatiji kao premijer Ujedinjenog Kraljevstva tokom
Drugog svetskog rata. Takođe je bio i pisac, vojnik, novinar i političar. Dobitnik je Nobelove
nagrade za književnost.

Sadržaj

1 Rani život
2 Užurbani mladi čovek
3 Ministarski kabinet
4 Ponovni uspon
5 Između dva rata
6 Churchill kao ratni premijer
7 Poslije Drugog svjetskog rata
8 Drugi mandat
9 Priznanja
10 Posljednji dani

Rani život *

Churchill je rođen u Blenheim Palaceu, blizu Woodstocka u engleskom okrugu

Oxfordshire. Njegov otac Randolph Churchill je bio treći sin sedmog Vojvode Marlboroa te
uspješni političar. Winstonova majka bila je Lady Jenny Jerome Churchill kćerka američkog
milijunera Leonarda Jeromea.

Churchill je najveći dio svog detinjstva proveo u internatima. Majka koju je bukvalno
obožavao retko ga je posjećivala zbog čega su skoro sva njegova pisma počinjala sa molbom
da ga posjeti ili da zamoli njegovog oca da mu dopusti da dođe kući. Iako je budno pratio
političku karijeru svoga oca nikada nisu bili bliski.

1893. godine je iz trećeg pokušaja uspio položiti prijemni za Kraljevsku vojnu akademiju u
Sandherstu koju je završio kao osmi u klasi. Bio je raspoređen u 4. husarskoj konjičkoj
regimenti. 1895. godine prije nego što će njegova regimenta biti poslana u Indiju sudjelovao
je kao vojni promatrač na strani španjolske vojske u borbi protiv pobunjenika na Kubi. Na
Kubi je takođe obavljao i poslove izvjestitelja Subotnje Revije. 1898. godine raspoređen je u
21. lansersku regimentu kao ratni novinar i učestvovao je u bitci kod Omdurmana koja je
poznata po tome što se u njoj dogodio posljednji veliki juriš britanske konjice.

Užurbani mladi čovek *

S ozbirom na to da je bio sin uspešnog političara, nije bilo iznenađenje kada je mladi
Churchill odlučio da se politički angažir. Prve političke nastupe imao je 1890. godine kao
govornik na skupovima Konzervativaca. Bilo je primjetno da je u ranim godinama svoje
političke karijere i kasnije sredinom dvadesetih godina XX. st. često koristio politički slogan
svog oca o "Torijevskoj demokraciji". Mnogi su smatrali da je Churchill na početku svoje

1
političke karijere bio opsjednut željom da nastavi političke bitke svog oca od prije petnaest
godina.

1899. godine bio je jedan od potencijalnih kandidata za predstavnika grada Oldhema. Jedan
od dotadašnja dva predstavnika grada u Parlamentu je preminuo, a drugi je bio lošeg zdravlja
zbog čega je zamoljen da da ostavku na tu funkciju kako bi oba predstavnika bila istovremeno
izabrana. U veoma zanimljivoj i burnoj predizbornoj kampanji Churchill je napravio nekoliko
grešaka zbog kojih je sa malom razlikom izgubio od svog protukandidata, ali to nije ostavilo
trajnije posljedice na njegovu političku karijeru.

Poslje neuspjeha na izborima Churchill je postao ratni dopisnik u Drugom burskom ratu
između Britanaca i Nizozemskih doseljenika u Južnoj Africi koji su se nazivali
Afrikanerima. Bio je zarobljen od strane Bura, ali je uspio da pobjegne i pređe granicu sa
Mozambikom. Brzo se vratio u Južnu Afriku gde se pridružio južnoafričkoj konjičkoj
regimenti sa kojom je učestvovao u nekoliko brutalnih i krvavih bitaka. Zbog hrabrosti koju je
pokazao u ovim bitkama bio je predložen za odlikovanje Viktorijin križ ali je Horacio
Kitchner stavio veto na ovaj predlog.

Mladi Churchill *

Churchill se kasnije vratio u Oldhem i iskoristio stečeni publicitet da se kandidira za

mjesto u parlamentu i bude izabran na općim izborima 1900. godine. To je bio uspješan
početak njegove političke karijere duge šezdeset dvije godine kao predstavnika u Donjem
domu parlamenta od 1900. do 1922. godine i od 1924. do 1964. godine. Bio je politički
aktivan čak i u kratkom periodu u kojem nije bio poslanik u Donjem domu. Iako je na početku
svoje političke karijere bio član Konzervativne stranke 1904. je zbog svog protivljenja
zaštitnom oporezivanju prešao je u Liberalnu stranku.

Ministarski kabinet

Na općim izborima 1906. godine Churchill je osvojio mesto u Manchesteru. U

Liberalnoj vladi Henria Kempbela-Banermana bio je na funkciji Državnog podsekretara za
kolonije. Churchill je uskoro postao najznačajniji član vlade izvan Kabineta zbog čega javnost
nije bila iznenađena kada ga je novi premijer Herbert Henry Asket 1908. godine uveo u
Kabinet kao predsjednika Odbora za trgovinu. Po tadašnjem zakonu novopostavljeni
ministar u Kabinetu je morao proći reizbor. Churchill je izgubio svoje mesto u Manchesteru
od konzervativca Williama Johnsona-Hicksa ali je uskoro osvojio mjesto na izborima u
Dundeeu. Kao predsjednik Odbora za trgovinu forsirao je radikalne socijalne reforme u
koordinaciji sa tadašnjim ministrom financija Davidom Loyd Georgom.

1910. godine Churchill je postavljen za Državnog sekretara i njegova uloga na ovoj poziciji
bila je donekle kontraverzna. Čuvena fotografija iz tog vremena pokazuje nestrpljivog
Churchill koji je osobno predvodio opsadu u ulici Sidney, u siječnju 1911. godine, kako viri
iza ugla ne bi li vidio vatreni okršaj između pripadnika Škotske garde i opkoljenih anarhista.
Njegova uloga u opsadi izazvala je negative reakcije. Arthur Balfor je postavio pitanje: "On
(Churchill) i fotograf su oboje riskirali neprocenjive živote. Jasno mi je šta je fotograf tražio
tamo, ali mi nije jasno prisustvo visokopoštovanog gospodina?“

1911. godine Churchill je postavljen na položaj Prvog Lorda Admiraliteta na kojem će

dočekati početak Prvog svjetskog rata. Sa ovog položaja poticao je vojne reforme koje su

2
obuhvaćale razvoj mornaričkog zrakoplovstva, tenkova i prelazak sa ugljena kao osnovnog
pogonskog goriva na naftu. Kao Prvi Lord Admiraliteta bio je idejni tvorac i zagovornik
katastrofalnog iskrcavanja snaga Antante kod Galipolja na Dardanelima u Prvom svjetskom
ratu zbog čega je u javnosti dobio nadimak "galipoljski mesar". Kada je Asket formirao
koalicijsku vladu sastavljenu od predstavnika svih političkih stranaka konzervativci su svoj
ulazak u vladu uslovili Churchillovom smjenom sa trenutnog položaja. Sljedećih nekoliko
mjeseci Churchill je bio ministar bez portfelja da bi zatim dao ostavku smatrajući da su
njegov potencijal i energija protraćeni na ovakvom položaju. Ponovo je pristupio armiji, iako
je zadržao poslaničko mjesto i služio je nekoliko mjeseci na Zapadnom frontu. Tokom ovog
perioda njegov podčinjeni bio je mladi Archibald Sinkler koji će kasnije postati vođa
Liberalne partije.

Ponovni uspon *

U prosincu 1916. godine Asket je izgubio povjerenje i zamjenio ga je Loyd Georg. Ipak
političke prilike bile su isuviše varljive da bi riskiralo da na sebe navuče bijes konzervativaca
time što bi dozvolio Churchillu povratak u vladu. Ipak, u srpnju 1917. godine Churchill je
imenovan za Ministra municije. Po završetku rata Churchill je bio na položaju Državnog
sekretara rata i Državnog sekretara za zrakoplovstvo (1919-1921). O mogućoj upotrebi
bojnih otrova pri gušenju pobuna na teritorijama bivšeg Otomanskog carstva pod britanskim
mandatom Churchill je napisao:

„Nije mi jasna halabuka koja se diže oko pitanja upotrebe plina. Mi smo definitivno na
Mirovnoj konferenciji postigli suglasnost o daljoj primjeni bojnih otrova kao metoda
ratovanja. It is sheer affectation to lacerate a man with the poisonous fragment of a bursting
shell and to boggle at making his eyes water by means od lachrymatory gas. Ja se snažno
zalažem za primjenu bojnih otrova protiv divljačkih plemena. Moralni efekat bi bio izuzetan,
a broj ljudskih žrtava bi bio sveden na minimum. Nema potrebe za korištenjem
najsmrtonosnijih bojnih otrova: mogu se koristiti i bojni otrovi koji izazivaju iritaciju i
mučninu i koji bi širili teror među stanovništvom a čije djelovanje ne bi izazvalo trajnije
posljedice po zdravlje ljudi koji su došli u neposredan kontakt sa otrovom.“

U ovom periodu (1919-1921) svestrano se zalagao za smanjenje vojnog budžeta. Ipak,

njegova glavna preokupacija kao Ministra rata bila je saveznička intervencija u Ruskom
građanskom ratu. Churchill je zagovarao stranu intervenciju tvrdeći da boljševizam treba
"zadaviti u koljevci". U tom cilju Churchill je uspio da od razjedinjenog Kabineta dobije
saglasnost za intenziviranje i produženje britanskog angažiranja u ovom sukobu i to protivno
stavovima svih važijih parlamentarnih grupa i uprkos velikom protivljenju engleske radničke
klase. 1920. godine poslje povlačenja i posljednjeg engleskog vojnika iz Rusije Churchill je
isposlovao slanje naoružanja Poljskoj koja je izvršila invaziju na Ukrajinu. 1921. godine
imenovan je za Državnog sekretara za kolonije i bio je jedan od potpisnika Anglo-irskog
sporazuma 1921. godine kojim je uspostavljena nezavisna država Irska.

Između dva rata *

U listopadu 1922. godine Churchill je operirao sljepo crijevo. Po izlasku iz bolnice

saznao je da je vlada pala i da predstoje opći izbori. Liberalna stranka bila je oslabljena
unutrašnjim podjelama zbog čega je Churchillova predizborna kampanja prošla jako loše.
Izgubio je mjesto u Dandiju žaleći se da je istovremeno izgubio i ministarsku poziciju i
poslaničko mjesto i sljepo crijevo. 1923. godine ponovo se kandidirao kao predstavnik

3
Liberalne stranke za mjesto u Lesteru i izgubio. U narednih godinu dana njegovi politički
stavovi približili su se stavovima Konzervativne stranke iako je sebe nazivao anti-
socijalistom i konstitucionistom. Dvijee godine kasnije na općim izborima 1924. godine
izabran je da predstavlja Eping kao konstitucionista i to uz svestranu podršku Konzervativaca.
Slijedeće godine je i formalno pristupio članstvu Konzervativne stranke uz primjedbu da
"Svatko može promijeniti političku stranku ali da je potrebna genijalnost da se to učini više
puta".

1924. godine je postavljen za ministra financija u vladi Stanlya Baldwina u kojoj je bio
zadužen za katastrofalni povratak Ujedinjenog kraljevstva na Zlatni standard što je izazvalo
deflaciju, nezaposlenost i prouzrokovalo štrajk rudara koji je 1926. godine prerastao u
Generalni štrajk. Odluke koje su prouzrokovale ovakve posljedice inspirirale su poznatog
engleskog ekonomista John Mainarda Keinza da napiše djelo „Ekonomske posljedice
gospodina Churchilla“ u kojem je iznio argumente koji su ukazivali na to da će povratak na
zlatni standard izazvati svjetsku depresiju. Churchill je kasnije priznao da je ovo bila najgora
odluka koju je doneo u svojoj političkog karijeri. Ipak, mora se imati u vidu da Churchill nije
bio ekonomist i da se u obavljanju funkcije ministra financija u velikoj mjeri oslanjao na
savjete Guvernera engleske banke Montagi Normana (za koga je Keinz rekao: "Uvek
šarmantan i uvek u krivu".)

Tijekom Generalnog štrajka 1926. godine zabilježeno je da je Churchill predložio da se protiv

rudara štrajkača upotrijebe mitraljezi. Churchill koji je istovremeno bio i urednik vladinog
lista Britanska gazeta je u jednoj raspravi izneo sljedeći stav "ili će država slomiti Generalni
štrajk, ili će Generalni štrajk slomiti državu". U svojim izjavama otišao je toliko daleko da je
čak zabilježeno da je rekao da je fašizam koji je sprovodio Benito Mussolini u Italiji učinio
uslugu svijetu pokazavši mu kako se treba boriti protiv subverzivnih snaga smatrajući da
vladajući režim trebaju predstavljati branu o koju će se razbiti val Komunističke revolucije.

Konzervativna vlada je poražena na općim izborima 1929. godine. Tijekom sljedeće dvije
godine Churchill se razišao sa rukovodstvom Konzervativne stranke po pitanjima zaštitnog
oporezivanja i Indijskog Houm rula. Kada je Ramsey McDonald formirao Nacionalnu vladu
1931. godine Churchill nije pozvan da u njoj sudjeluje. U tom trenutku našao se na najnižoj
tački u svojoj dotadašnjoj političkoj karijeri. U ovom periodu uglavnom se bavio pisanjem i
javnim istupima u kojima se žestoko protivio ideji o nezavisnosti Indije.

Ubrzo zatim njegovu pažnju privukao je brzi uspon na vlast Adolfa Hitlera u Nemačkoj
praćen ponovnim naoružavanjem Njemačke. Početkom tridesetih godina XX.st. bio je jedan
od rijetkih političara koji je bio svjestan opasnosti koju Hitler predstavlja zbog čega je
insistirao na jačanju britanske obrambene moći i sprovođenju agresivnije vanjske politike. Bio
je jedan od najžešćih kritičara pomirljivog stava koji je Neville Chamberlaine zauzeo u
odnosu na Adolfa Hitlera. U isto vrijeme pružio je svestranu podršku Kralju Edvardu VIII
tokom abdikcijske krize što je izazvalo špekulacije u javnosti da mu je zauzvrat ponuđeno da
bude Premijer ukoliko bi Kralj odbio prihvatiti Baldwinov savijet što bi dovelo do raspuštanja
vlade. Ipak, do toga nije došlo i Churchill se našao u političkom zapećku.

Churchill kao ratni premijer *

Po izbijanju Drugog svjetskog rata Churchill je postavljen za Prvog lorda Admiraliteta.

Na ovoj poziciji bio je jedan od najangažiranijih britanskih ministara tijekom tzv. "Dosadnog

4
rata" u kojem su se zaraćene strane uglavnom sukobljavale na moru. Kao Prvi lord
Admiraliteta organizirao je napad na njemačke snage u Norveškoj.

Churchill je uprkos proglašenoj neutralnosti Norveške zagovarao preventivnu okupaciju

norveške luke Narvik koja je bila ključna za transport bakrene rude iskopane u rudnicima
Kirune u Švedskoj. Okljevanje vlade Nevillea Neville Chamberlaine da donese odluku o
iskrcavanju britanskih trupa u Narviku zbog straha od američke reakcije s obzirom na
Norvešku neutralnost omogućila je Njemačkoj da pripremi i izvede vojnu operaciju u kojoj je
okupirala Dansku i Norvešku. Britanske snage su se ipak iskrcale kod Narvika i potisnule
nemačke snage iz grada. Međutim, kako je Francuska bila pred porazom, a pripreme za
evakuaciju Britanskog ekspediciskog korpusa u toku ove trupe su povučene iz Norveške kako
bi bile angažirane na obrani britanskih otoka i kako bi podržale ratne napore u Francuskoj.

Uprkos neuspjehu operacija u Norveškoj nakon Chamberlainove ostavke 1940. godine

Churchill je izabran za premijera i formirao je vladu sastavljenu od predstavnika svih
političkih stranaka. Kao odgovor na sveopću kritiku na račun vlade koja se odnosila na
nepostojanje konkretne ministarske funkcije koja bi se bavila isključivo vođenjem rata
Churchill je uspostavio i odmah zauzeo dodatnu funkciju Ministra rata. Odmah nakon toga
postavio je svog dobrog prijatelja i poverenika, industrijalca i novinara Lorda Beaverbrucka
na funkciju sa koje je rukovodio cjelokupnom avionskom industrijom. Upravo
Beaverbruckova zapanjujuća poslovna sposobnost omogućila je Britaniji da za kratko vreme
značajno ubrza i poveća proizvodnju postojećih i konstruiranje novih tipova aviona što je
imalo značajnog uticaja na daljnji tijek rata.

Churchillovi govori inspirirali su poraženu javnost Ujedinjenog kraljevstva na nastavak borbe.

Prvi govor koji je Churchill održao kao premijer je ostao zapamćen kao jedan od njegovih
najboljih govora u kojem se engleskom narodu obratio sa riječima: "Mogu vam ponuditi samo
krv, znoj i suze". Ubrzo zatim održao je još dva poznata govora neposredno pred početak
Bitke za Britaniju. Prvi govor sadržaovao je ove besmrtne riječi: "Branit ćemo naš otok, bez
obzira na cijenu, borit ćemo se na plažama, borit ćemo se na desantnim zonama, borit ćemo
se na poljima i na ulicama, borit ćemo se u brdima; nikada se nećemo predati." Drugi govor
je takođe sadržao njegove poznate riječi: "Zato prionimo na naše obaveze, učinimo krajnji
napor kako bi ,ukoliko Britanska Imperija i Commonwealth potraju hiljadu godina, ljudi bez
razmišljanja govorili 'To je bio njihov najslavniji čas.'" Na vrhuncu Bitke za Britaniju
njegovo odlično poznavanje obrambenih napora Britanskog kraljevskog ratnog zrakoplovstva
bilo je ovijekovječeno u jednoj čuvenoj rečenici: "Nikada u povijesti ljudskog ratovanja nije
se dogodilo da veliki broj pojedinaca duguje toliko mnogo tako malom broju ljudi" pri tom
misleći na engleske pilote od čije pobede u Bitci za Britaniju je ovisila sudbina Engleske.

Njegovi odlični odnosi sa Franklinom D. Rooseveltom osigurali su Ujedinjenom

kraljevstvu isporuke značajne količine ratnog materijala koji je transportiran brodskim
konvojima preko Sjeverno - atlantskog oceana. Upravo iz tih razloga Churchill je osjetio
veliko olakšanje kada je Roosevelt po treći put izabran sa američkog predsjednika. Odmah po
reizboru Roosevelt je inicirao uspostavljanje specijalnih ekonomskih odnosa sa Ujedinjenim
kraljevstvom koji su omogućili da se Engleskoj oosigura potreban ratni materijal bez
nadoknade kao i transportni brodovi i to bez plaćanja poreza. Jednostavno rečeno Roosevelt je
uvjerio američki Kongres da se cijena koju Engleska plaća sastoji u obrani Amerike i njenih
interesa; i tako je nastao „Zakon o zajmu i najmu“. Churchill je imao 12 sastanaka na

5
najvišem nivou sa Rooseveltom koji su rezultirali donošenjem Atlantske povelje, prve
europske strategije, Deklaracije Ujedinjenih naroda kao i drugih ratnih i političkih odluka.
Churchill je takođe inicirao i stvaranje Ureda za specijalne operacije (Special Operations
Executive - SOE) pod rukovodstvom ministra ratne industrije H.Daltona koji je sa zapaženim
uspjehom organizirao partizanski otpor i subverzivne akcije na okupiranim teritorijama u
Europi; kao i Komandose koji će kasnije postati šablon za formiranje specijalnih snaga u
vojskama širom sveta. Rusi su Churchillu zbog njegove upornosti i tvrdoglavosti dali nadimak
"Britanski buldog".

Uprkos uspješnom vođenju rata neki Churchillovi postupci izazvali su kontraverze. Churchill
je u velikoj mjeri bio indiferentan, a možda i suglasan sa izazivanjem Velike Bengalske gladi
1943. godine zbog koje je umrlo 2,5 milijuna Bengalaca. Nakon uspješnog osvajanja
Britanske Burme japanske snage zaprijetile su Britanskoj Indiji. Smatra se da je odsustvo
britanske pomoći izgladnjelima u Bengalu bilo dio smišljene politike "spaljene zemlje"
kako bi se u slučaju uspešne japanske invazije ovaj problem natovario neprijatelju na vrat.
Churchill je takođe podržao i bombardiranje Dresdena neposredno pred kraj rata uprkos tome
što je grad imao mali vojni značaj, ali je zato bio pretvoren u veliko prihvatilište za njemačke
izbjeglice sa istoka koje su se povlačile pred napredovanjem Crvene armije.

Churchill je bio jedan od glavnih učesnika pregovora koji će ponovo iscrtati poslijeratne
granice u Evropi i Aziji. Pregovori na tu temu započeti su početkom 1943. godine. Prijedlozi
sporazuma o Europskim granicama bili su ozvaničeni od strane H. S. Trumana, Churchilla i
Staljina na konferenciji u Posdamu.

Dio sporazuma koji se odnosio na granice Poljske kao i na njenu granicu sa Rusijom i
Njemačkom smatrao se izdajničkim zato što je bio zaključen protivno stavovima zvanične
Poljske vlade u egzilu. Churchill je smatrao da je jedini način da se otkloni tenzija između ove
dve nacije da se izvrši razmena stanovništva u pograničnim krajevima. Transfer stanovništva
je na kraju sproveden na način koji je za posledicu imao patnju i smrt velikog broja ljudi.
Churchill je bio veliki protivnik aneksije Poljske od strane SSSR-a. U svojim djelima žestoko
se usprotivio aneksiji ali nije bio u mogućnosti da je spreči.

Poslje Drugog svetskog rata *

Iako je značaj uloge Churchilla u Drugom svjetskom ratu bio neosporan uspio je
stvoriti mnoge neprijatelje u svojoj domovini. Javno se usprotivio brojnim popularnim
idejama kao što je uvođenje zdravstvenog osiguranja i boljeg školovanja za najveći dio
populacije što je izazvalo veliko nezadovoljstvo u narodu, a naročito u onim slojevima koji su
aktivno učestvovali u Drugom svetskom ratu. Na prvim poslijeratnim izborima Churchill je
pretrpio težak poraz od kandidata Laburističke partije Clementa Atleea. Neki povjesničari
smatraju da je stav britanskog naroda bio da političar koji tako dobro vodi državu u ratu neće
moći da je isto tako dobro vodi i u miru. Drugi pak tvrde da su poražavajući rezultati na
izborima posledica, ne negativnog stava prema Churchillovoj ličnosti, već loših rezultata
vladavine Konzervativne partije ostvarenih tridesetih godina za vreme Baldwina i
Chamberlaina.

Churchill je bio jedan od prvih zastupnika pan-europejstva koje je vremenom dovelo do

formiranja Europskog jedinstvenog tržišta i kasnije Europske Unije (zbog čega je jedna od tri
glavne zgrade Europskog Parlamenta nazvana po njegovom imenu). Churchill je takođe bio
zaslužan i za imenovanje Francuske za stalnog člana Saveta sigurnosti Ujedinjenih nacija.

6
Na početku hladnog rata prvi je upotrebio izraz "željezna zavijesa" koji je prvobitno skovao
Josef Goebels. Ovaj izraz ušao je u široku upotrebu 1946. godine nakon govora u Westminster
koledžu u Misouriju kada je Churchill, koji je inače bio gost H. S. Trumana izjavio: "Od
Šćećina na Baltiku do Trsta na Jadranskom moru spustila se željezna zavijesa na kontinent.
Iza ove linije se nalaze sve prijestolnice drevnih država Centralne i Istočne Evrope. Varšava,
Berlin, Prag, Beč, Budimpešta, Beograd, Bukurešt i Sofija, svi ovi poznati gradovi i njihovo
stanovništvo su dio teritorije koju sada moramo zvati Sovjetskom interesnom sferom".

Drugi mandat *

U poslijeratnim godinama Churchill je bio neumorni vođa konzervativne opozicije.

Poslije poraza laburista na općim izborima 1951. godine ponovo je postao premijer. Bila je to
treća vlada koju je formirao i u kojoj će ostati sve do svoje ostavke 1955. godine. Tijekom
ovog perioda obnovio je specijalne odnose između Britanije i SAD i aktivno je učestvovao u
formiranju poslijeratnog poretka.

Njegova unutrašnja politika međutim ostala je u sjeni čitave serija vanjsko-političkih kriza
koje su dlelomično bile posljedica stalnog opadalja Britanske vojske i imperijalnog prestiža i
moći. Kako je bio jedan od najjačih zastupnika Britanije kao internacionalne sile Churchill je
često u ovakvim situacijama primenjivao direktnu akciju.

Priznanja *

Odmah poslije Drugog svjetskog rata i poraza na izborima Churchillu je ponuđeno

mjesto u Gornjem domu i titula prvog Vojvode od Londona. Nadajući se da njegova politička
karijera još uvek nije gotova Churchill je odbio ponuđenu čast.

1953. godine dobio je dva važna priznanja: proglašen je za Viteza podvezice (postavši Sir
Winston Churchill) i dobio je Nobelovu nagradu za književnost "za umiješnost u iznošenju
historijskih i bibliografskih opisa kao i za briljantno govorničko umijeće koje je koristio u
obrani uzvišenih ljudskih vrijednosti". U lipnju iste godine Churchill je doživio moždani udar
zbog čega mu je desna strana tijela ostala paralizirana. Zbog lošeg zdravstvenog stanja
povukao se sa političke scene 5. travnja 1955. godine ali je zadržao položaj kancelara
Sveučilišta u Bristolu.

1956. godine dobio je "Karlspreis" (Karlo Veliki nagradu) nagradu koju mu je dodelio
nemački grad Achen kao osobi koja je najviše doprinela evropskoj ideji i evropskom miru.

Nekoliko slijedećih godina revidirao je i konačno objavio "Povijest naroda engleskog

govornog područja" u četiri toma. 1959. godine Churchill je dobio titulu "Father of the
House" - Otac doma postavši poslanik sa najdužim neprekidnim mandatom još od 1924.
godine. Na ovoj funkciji ostao je sve do svog povlačenja iz Donjeg doma 1964. godine kada
je titula "Oca doma" preneta na Reba Butlera.

7
Posljednji dani *

Svjestan svog lošeg fizičkog i mentalnog stanja Churchill se povukao sa mjesta

premijera 1955. godine. Na mjestu premijera zamenio ga je Antony Eden. Penzionerske dane
provodio je u Cartvellu i na jugu Francuske.

1963. na osnovu kongresnog akta predsjednik SAD JFK proglasio je Churchilla za prvog
počasnog građanina SAD. Churchill je bio suviše bolestan da bi prisustvovao ceremoniji u
Bijeloj kući zbog čega su njegov sin i unuk primili nagradu umjesto njega.

15. siječnja 1965. godine Churchill je doživio još jedan moždani udar koji je ostavio teške
posljedice. Preminuo je devet dana kasnije 24. siječnja 1965. godine tačno 70 godina od dana
smrti njegovog oca. Njegov pogreb bio je najveće okupljanje državnih predstavnika iz preko
100 zemalja, predjsednika država i članova kraljevskih porodica.

Po njegovoj želji sahranjen je na porodičnoj parceli u dvorištu crkve Sveti Martin u Bledonu
blizu Woodstocka nedaleko od mesta njegovog rođenja u Blenheim Palaceu.