SKRIPTA ZA STRUČNI ISPIT

PRAVNI DIO

Uredile: Avdić Aida

Husić Azra

Tuzla, 2017.godina
 PITANJA ZA POLAGANJE PRAVNOG DIJELA STRUČNOG ISPITA

1. Pojam Ustava, postupak za promjenu i donošenje Ustava? ……………………...………..str 4

2. Odnos Ustava i drugih pravnih normi? …………………….………………………...……str 5
3. Ustav i Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine? ……………………….……………...….str 6
4. Nadležnosti i odnosi između Bosne i Hercegovine i entiteta?..............................................str 8
5. Parlamentarna skupština (sastav, izbor, mandat, način odlučivanja i nadležnosti)?.............str 9
6. Predsjedništvo Bosne i Hercegovine (izbor, mandat, sastav i nadležnosti)? ……………..str 11
7. Savjet ministara Bosne i Hercegovine (imenovanje, mandat, sastav i nadležnosti)?...........str 13
8. Osnovna načela Ustava Republike Srpske (temelji ustavnog uređenja)? …..…………….str 14
9. Pismo, jezik i državna obilježja u Republici Srpskoj? …………………………..………..str 18
10. Ustavna koncepcija i ustavno regulisanje ustavnih prava i sloboda (lična prava i slobode,
politička prava i slobode, ustavne nadležnosti, posebna prava i slobode, ostvarivanje i zaštita
ljudskih prava i osnovnih sloboda)? …………………………………………………………str 18
11. Prava i dužnosti Republike? ……………….……………………………………………..str 24
12. Narodna skupština Republike Srpske (izbor, nadležnost i način rada)? ………..………..str 24
13. Vijeće naroda (izbor i nadležnosti)? ……………………………………………………..str 25
14. Predsjednik Republike (izbor, nadležnost, mandat, imunitet i akti koje donosi)? ……….str 25
15. Vlada Republike Srpske (izbor, sastav, nadležnosti i akte koje donosi)? …………….….str 28
16. Uslovi za zasnivanje radnog odnosa? ……………………………………………………str 30
17. Radna knjižica? ………………………………………….……………………………….str 31
18. Probni rad? …………...…………………………………………………………………..str 31
19. Pripravnici i volonteri? ………………………………….……………………………….str 32
20. Radni odnosi na određeno i neodređeno vrijeme? ……………………………………….str 33
21. Radno vrijeme (puno, skraćeno, prekovremeni rad, preraspodjela radnog vremena, noćni rad,
jednokratno i dvokretno i rad u smjenama)? …………………………………………………str 34
22. Odmori i odsustva (odmor u toku dana, dnevni, sedmični, godišnji odmor, plaćeno i
neplaćeno odsustvo i mirovanje radnog odnosa)? ………………………..………………….str 39
23. Obezbjeđenje zdravstvene zaštite na nivou Republike i jedinice lokalne samouprave?. ..str 45
24. Načela zdravstvene zaštite? ………………………………..…………………………….str 48
25. Prava i obaveze građana i pacijenata? ………………………..………………………….str 49
26. Nivoi zdravstvene zaštite? ……………………………………………………………….str 54
27. Vrste zdravstvenih ustanova? ……………………………………………………………str 57
28. Radno vrijeme u zdravstvenoj ustanovi? ……………………….………………………..str 61
29. Nadzor nad radom u zdravstvenoj ustanovi? ………………….…………………………str 62
30. Organi zdravstvene ustanove? ……………...……………………………………………str 63
31. Statut zdravstvene ustanove? ……………………………………….……………………str 65

2
32. Finansiranje zdravstvene ustanove? …………………………………………………..str 65
33. Obavezno zdravstveno osiguranje (osiguranici)? ……………………..………………str 66
34. Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja? ………………………………………..str 68
35. Lično učešće osiguranih lica u troškovima zdravstvene zaštite? …………….………..str 75
36. Osiguranici (utvrđivanje svojstva osiguranika na penzijsko invalidsko osiguranje)?....str 76
37. Doprinosi za penzijsko-invalidsko osiguranje? …………………………………….....str 77
38. Prava iz penzijskog-invalidskog osiguranja? ………………………………………….str 86
39. Prava po osnovu invalidnosti? ………………………………….……………………..str 98
40. Pojam invalidnosti? ……………………………………………………………………str 90
41. Povreda na radu? ……………………………………………………………………….str 93
42. Profesionalne bolesti?......................................................................................................str 93
43. Prevencija invalidnosti?...................................................................................................str 94

3
1) POJAM USTAVA, POSTUPAK ZA PROMJENU I DONOŠENJE USTAVA

1.Pojam ustava

Pojam ustava u formalnom smislu - pravni akt najviše pravne snage donesen prema posebnom
postupku složenijem od zakonodavnog, a često puta i od posebnog ustavotvornog tijela.

Pojam ustava u materijalnom smislu - svi najvažniji društveni odnosi koji se uređuju pravom,
kao i oni propisi koji uređuju te (najvažnije) društvene odnose.

2. Klasifikacija Ustava

3. Donošenje i promjena ustava (revizioni sistemi)

Revizioni sistemi se mogu podijeliti u dvije grupe:

1. prva grupa podrazumijeva neposredno učešće građana u postupku izmjene ustava

(ustavotvorni referendum), i

2. drugu grupu čine oni ustavi koji revizioni postupak povjeravaju predstavničkom tijelu.

Ustavi koji pripadaju drugoj grupi dijele se u više podgrupa:

1. Donošenje ili promjenu ustava vrši ustavotvorno tijelo (konstituanta) posebno izabrano
za tu svrhu;

2. Promjena ustava se povjerava redovnom zakonodavnom tijelu, ali po složenijem

postupku od zakonodavnog, i

3. U složenim državama promjene ustava usvaja parlament koji nastaje spajanjem oba svoja
doma.

4. Postupak promjene Ustava Bosne i Hercegovine

Član X Ustava BiH, koji nosi naslov “Izmjene i dopune”, predviđa mogućnost i postupak
izmjene ovog akta.

Ustav BiH, zbog procedure izmjena koja je složenija od zakonodavne, se ubraja u kategoriju
krutih ustava.

Revizioni postupak Ustava BiH ima slijedeće karakteristike:

1. Odredbe o ljudskim pravima i slobodama ne mogu biti eliminisane ili umanjene promjenama
Ustava;

2. O promjeni Ustava odlučuje Parlamentarna skupština BiH;

4
3. Promjene Ustava moraju biti prihvaćene u oba doma Parlamentarne skupštine u istom tekstu,
i

4. Ustavne promjene će biti usvojene ukoliko za njih glasa 2/3 poslanika u Predstavničkom
domu i većina delegata Bošnjaka, delegata Hrvata i delegata Srba u Domu naroda.

Za promjenu Ustava Federacije BiH potrebno je da za nju glasa 2/3 poslanika u Predstavničkom
domu Parlamenta Federacije i većina delegata Bošnjaka, delegata Hrvata i delegata Srba u Domu
naroda.

O promjeni Ustava RS odlučuje Narodna skupština RS dvotrećinskom većinom svojih članova.

5. Sadržaj i forma ustava

Prema svojoj strukturi i formi, ustavi mogu imati sve ili samo neke od slijedećih dijelova:

1. Preambula - uvodni dio;

2. Osnovna načela;

3. Normativni dio - najznačajniji i najobimniji dio;

4. Amandmani sa kojima se mijenja ili dopunjuje ustav, i

5. Aneksi ili dodaci ustavu.

Ustav BiH sastoji se iz tri dijela:

1. Preambula (sadrži principe i rješenja na kojima se temelji ustavno uređenje BiH);

2. Normativni dio (sadrži 12 članova), i

3. Aneksi (Aneks I - sadrži 15 međunarodnih sporazuma i konvencija o ljudskim pravima,

Aneks II - Prelazne odredbe).

Ustav Federacije BiH posjeduje preambulu, normativni dio i jedan aneks.

Pored navedenih dijelova, posjeduje još i amandmane (ukupno 102).

2) ODNOS USTAVA I DRUGIH PRAVNIH NORMI

Odnos ustava, tj. ustavnih normi i drugih pravnih normi, u osnovi određuje mjesto
ustavnog prava u pravnom sistemu jedne zemlje. U savremenim pravnim sistemima ovaj odnos
je riješen primjenom principa hijerarhije pravnih akata, odnosno hijerarhije pravnih normi.
Mjesto pravne norme u hijerarhiji pravnih normi odredjuje njenu pravnu snagu. Položaj ustavnog
5
prava u pravnom sistemu odredjen je, s jedne strane, činjenicom da je ustav skup pravnih normi
najviše pravne strane, a s druge strane, činjenicom da ustav reguliše osnovne društvene odnose.
Pravni sistem jedne zemlje sačinjava skup svih grana prava. Pravni sistem je skup opštih pravnih
normi, rasporedjenih s obzirom na njihovu sadržinu na niz manjih i većih cjelina, koje su
medjusobno povezane tako da čine neprotivrječnu i jedinstvenu cjelinu. Ustav je osnovni
formalni izvor prava za svaku granu prava. Ustavno pravo ima centralno mjesto u pravnom
sistemu. Ustav utvrđuje načela i neke osnovne principe i odnose u skoro svim granama pravnog
sistema, ali neke uređuje iscrpnije (kao npr. krivično i porodično pravo), dok za neke druge grane
prava sadrži samo osnovne odredbe ili pojedine institute.

3) USTAV I USTAVNO UREĐENJE BOSNE I HERCEGOVINE

Završetak sukoba u Bosni i Hercegovini u toku 1995. godine je podrazumijevao sklapanje

mirovnog sporazuma, te donošenje novog ustava Bosne i Hercegovine, kako bi država mogla da
funkcioniše. Opći okvirni sporazum za mir u BiH, parafiran 21. novembra 1995. u Daytonu
i potpisan 14. decembra iste godine u Parizu, sadrži 11 aneksa, kojima su dogovoreni
osnovni principi državnopravne organizacije, te civilnog i vojnog aspekta mirovnog sporazuma.
Aneks 4. Sporazuma sadrži Ustav BiH, kao najviši pravni i politički akt države. Sastavne
dijelove Ustava BiH čine Preambula, 12 članova, kao i Aneks I: Dodatni sporazumi o ljudskim
pravima koji će se primjenjivati u BiH i Aneks II: Prijelazne odredbe.

Dakle, Ustav Bosne i Hercegovine je sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma, tj. Aneks 4.
istog. Aneks 3. Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji reguliše izbore, Aneks 6. koji se bavi
ljudskim pravima i Aneks 7. koji reguliše materiju izbjeglih i raseljenih lica, nisu sastavni dio
Ustava, ali na izvjestan način regulišu ustavnu materiju.
Ustav BiH stupio je na snagu nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH.
Republika BiH, čije je službeno ime od stupanja na snagu sporazuma Bosna i Hercegovina je
tako nastavila svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, s unutrašnjom
strukturom izmijenjenom Ustavom BiH i u postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona
je ostala država članica Ujedinjenih nacija i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili
zatražiti da bude primljena u organizacije unutar sistema Ujedinjenih nacija, kao i u druge
međunarodne organizacije. Prema članu I/3. Ustava, država Bosna i Hercegovina je dobila novu
unutrašnju ustavnu, administrativno-teritorijalnu organizaciju sa dva entiteta: Federacija Bosne i
Hercegovine i Republika Srpska.

Iz načina na koji je donesen Ustav BiH, proističu njegove specifičnosti, pa u velikoj mjeri i
nedostaci. Naš Ustav je zapravo akt međunarodnog karaktera, nije ga donio poseban ustavotvorni
organ, nije donesen po posebnoj proceduri, i na izvjestan način je nametnut od strane
međunarodne zajednice. Izvorni tekst Ustava BiH napisan je na engleskom jeziku.

6
Preambula je sastavni dio Ustava BiH. U njoj se detaljno navode osnovne vrijednosti koje Ustav
garantuje, kao što su: poštivanje ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, te demokratski
organi vlasti i pravične procedure kao najbolje sredstvo za stvaranje demokratskog društva.
Izražava se i obaveza da se izgradi unutrašnji mir, te vrijednosti pravde i tolerancije za miran
suživot unutar same Bosne i Hercegovine. Takva obaveza se ne može pronaći u drugim
ustavima, a njen cilj je da se građani države podstaknu na savladavanje posljedica ratnog sukoba.
U osmoj alineji Preambule ustavotvorac unaprijed najavljuje oblast zaštite najbitnijih
instrumenata u oblasti ljudskih prava, koji se, onda, u tekstu Ustav (tj. u Aneksu I uz Ustav),
proglašavaju obavezujućim.

U 12 članova Ustava BiH utvrđeni su: kontinuitet države, demokratski principi, sastav države,
kretanje robe, usluga, kapitala i lica, glavni grad, simboli i državljanstvo BiH, ljudska prava i
osnovne slobode, nadležnosti i odnosi između institucija BiH i entiteta, Parlamentarna skupština
BiH, Predsjedništvo BiH i Vijeće ministara BiH; Ustavni sud BiH; Centralna banka BiH, te
prijelazne odredbe.

Ustavni principi Ustava BiH

Ustavni principi predstavljaju ciljeve, motive i osnovne vrijednosti neke države. Ustav BiH
određene ustavne principe navodi eksplicitno u preambuli i članu I. Također se drugi ustavni
principi, koji nisu eksplicitno navedeni, mogu izvesti tumačenjem cjelokupnog teksta Ustava.
1. princip demokratije

- eksplicitno je naveden u 3. alineji preambule (po kojoj demokratski organi vlasti i pravične
procedure treba da doprinesu stvaranju mirnog i pluralističkog društva), kao i u članu I/2 Ustava.

2. princip složene države

- član I/3 Ustava navodi da se BiH sastoji od dva entiteta. Administrativno-teritorijalna

organizacija precizirana je Amandmanom I na Ustav Bosne i Hercegovine, koji je stupio na
snagu 26. marta 2009. godine i kojim je Distrikt Brčko konačno uveden kao poseban sastavni dio
države.
3. princip jedinstvenog tržišta i slobode kretanja

- u članu I/3 Ustava se promoviše princip slobodnog kretanja roba i lica na cijeloj teritoriji BiH
4. princip zaštite ljudskih prava

7
- proizilazi iz nekoliko odredbi Ustava, a posebno je značajna odredba člana X/2, kojom se
propisuje da se nijednim amandmanom na ovaj Ustav ne može eliminisati, niti umanjiti bilo koje
od prava i sloboda nabrojanih u članu II ovog Ustava, a niti izmijeniti ta odredba, čime je
garantovana nepromjenjivost ovog principa.

5. princip konstitutivnosti naroda

- na princip zaštite ljudskih prava nadovezuje se i princip konstitutivnosti naroda (spada u zaštitu
kolektivnih ljudskih prava i sloboda), koji je propisan u 10. alineji Preambule. Ustavni sud BiH
je u svojim odlukama izveo zaključak da pod pojam ''konstitutivnost naroda'' potpada i princip
kolektivne jednakosti tri etničke grupe, a taj princip ne dozvoljava privilegovanje bilo kojeg od
ova tri konstitutivna naroda na način da se pripadnicima jednog ili dva naroda priznaju posebna
dodatna prava.

6. princip podjele vlasti

- nije eksplicitno naveden, ali država BiH funkcioniše i na ovom principu, a što proizilazi i iz
nekih odluka Ustavnog suda BiH.

7. princip pravne države

- također nije izričito naveden, ali i iz formulacije člana I/3 (''BiH je demokratska država koja
funkcioniše u skladu sa zakonom''), kao i iz duha Ustava, proizilazi da BiH mora funkcionisati
po principu pravne države (vladavine prava).

4) NADLEŽNOSTI I ODNOSI IZMEĐU BOSNE I HERCEGOVINE I ENTITETA

1. Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine

Sljedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:

a) Vanjska politika.
b) Vanjsko-trgovinska politika.
c) Carinska politika.
d) Monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII.
e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
f) Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila.
g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i
odnose sa Interpolom.

8
h) Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.
i) Regulisanje međuentitetskog transporta.
j) Kontrola vazdušnog saobraćaja.

2. Nadležnosti entiteta

a) Entiteti imaju pravo da uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim državama,

u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
b) Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se
omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine, s tim da će finansijske
obaveze u koje je ušao jedan entitet bez saglasnosti drugog, a prije izbora Parlamentarne
skupštine i Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ostati obaveza tog entiteta osim ukoliko je ta
obaveza neophodna za nastavak članstva Bosne i Hercegovine u nekoj međunarodnoj
organizaciji.
c) Entiteti će ispuniti sve uslove za pravnu sigurnost i zaštitu lica pod svojom jurisdikcijom,
održavanjem civilnih ustanova za primjenu pravnih propisa, koje će funkcionisati u skladu sa
međunarodno priznatim standardima uz poštovanje međunarodno priznatih ljudskih prava i
osnovnih sloboda, iz člana II ovog Ustava, i poduzimanjem ostalih odgovarajućih mjera.
d) Svaki entitet može također sklapati sporazume sa državama i međunarodnim organizacijama
uz saglasnost Parlamentarne skupštine. Parlamentarna skupština može zakonom predvidjeti
da za određene vrste sporazuma takva saglasnost nije potrebna.

5) PARLAMENTARNA SKUPŠTINA (sastav, izbor, mandat, način odlučivanja i

nadležnosti)?

Parlamentarna skupština ima dva doma: Dom naroda i Predstavnički dom.

1. Dom naroda

Dom naroda se sastoji od 15 delegata, od kojih su dvije trećine iz Federacije (uključujući pet
Hrvata i pet Bošnjaka) i jedna trećina iz Republike Srpske (pet Srba).

a) Nominovane hrvatske, odnosno bošnjačke delegate iz Federacije biraju hrvatski odnosno

bošnjački delegati u Domu naroda Federacije. Delegate iz Republike Srpske bira Narodna
skupština Republike Srpske.

b) Devet članova Doma naroda sačinjava kvorum, pod uslovom da su prisutna najmanje tri
bošnjačka, tri hrvatska i tri srpska delegata.

2. Predstavnički dom

Predstavnički dom sastoji se od 42 člana, od kojih se dvije trećine biraju sa teritorije Federacije,
a jedna trećina sa teritorije Republike Srpske.

9
a) Članovi Predstavničkog doma biraju se neposredno iz svog entiteta, u skladu sa izbornim
zakonom kojeg će donijeti Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori će biti održani u
skladu sa Aneksom 3. Opšteg okvirnog sporazuma.

b) Većina svih članova izabranih u Predstavnički dom sačinjava kvorum.

Procedura

a) I jedan i drugi dom će biti sazvani u Sarajevu, najkasnije 30 dana nakon njihovog izbora.

b) Svaki dom će većinom glasova usvojiti svoj poslovnik o radu i izabrati među svojim
članovima jednog Srbina, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata za predsjedavajućeg i zamjenike
predsjedavajućeg, s tim da će mjesto predsjedavajućeg rotirati između ova tri lica.

c) Sve zakonodavne odluke moraju biti odobrene od strane oba doma.

d) Sve odluke u oba doma donose se većinom glasova onih koji su prisutni i glasaju. Delegati i
članovi će ulagati najveće napore kako bi većina uključivala najmanje jednu trećinu glasova
delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta. Ukoliko većina ne uključuje jednu trećinu
glasova delegata ili članova sa teritorije svakog entiteta, predsjedavajući i njegovi zamjenici će,
radeći kao komisija, nastojati da u roku od tri dana od glasanja postignu saglasnost. Ukoliko ta
nastojanja ne uspiju, odluke će se donijeti većinom onih koji su prisutni i glasaju, pod uslovom
da glasovi protiv ne uključuju dvije trećine, ili više, delegata ili članova izabranih iz svakog
entiteta.

e) Predložena odluka Parlamentarne skupštine može biti proglašena destruktivnom po vitalni

interes bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog naroda većinom glasova iz redova bošnjačkih,
hrvatskih ili srpskih delegata izabranih u skladu sa stavom 1, tačka (a). Za donošenje takve
odluke biće potrebna saglasnost Doma naroda, izglasana od strane većine bošnjačkih, većine
hrvatskih i većine srpskih delegata koji su prisutni i glasaju.

f) Kada većina bošnjačkih, hrvatskih ili srpskih delegata stavi primjedbu na pozivanje na tačku
(e), predsjedavajući Doma naroda će odmah sazvati Zajedničku komisiju, koja se sastoji od tri
delegata, od kojih je svaki izabran iz redova bošnjačkih, hrvatskih i srpskih delegata, u cilju
razrješenja tog pitanja. Ukoliko to Komisija ne uspije u roku od pet dana, predmet se upućuje
Ustavnom sudu koji će po hitnom postupku preispitati proceduralnu ispravnost slučaja.

g) Dom naroda se može raspustiti odlukom Predsjedništva ili samog Doma, pod uslovom da je
odluka Doma o raspuštanju donijeta većinom koja uključuje većinu delegata iz reda najmanje
dva naroda, bošnjačkog, hrvatskog ili srpskog. Dom naroda koji je izabran u prvim izborima
poslije stupanja na snagu ovog Ustava ne može biti raspušten.

h) Odluke Parlamentarne skupštine neće stupiti na snagu prije nego što budu objavljene.

10
i) Kompletni zapisnici sa rasprava u oba doma biće objavljivani, a njihove sjednice će, osim u
izuzetnim situacijama u skladu sa poslovnikom, biti javne.

j) Delegati i članovi ne mogu biti pozivani na krivičnu ili građansku odgovornost u pogledu bilo
kojeg čina izvršenog u okviru dužnosti u Parlamentarnoj skupštini.

Ovlaštenja

Parlamentarna skupština je nadležna za:

a) Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija
Skupštine po ovom Ustavu.

b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za

međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine.

c) Odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine.

d) Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora.

e) Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti, ili koja su joj dodijeljena
zajedničkim sporazumom entiteta.

6) PREDSJEDNIŠTVO BOSNE I HERCEGOVINE (izbor, mandat, sastav i nadležnosti)

Predsjedništvo Bosne i Hercegovine se sastoji od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji
se svaki biraju neposredno sa teritorije Federacije, i jednog Srbina, koji se bira neposredno sa
teritorije Republike Srpske.

Izbor i trajanje mandata

a) Članovi Predsjedništva biraju se neposredno u svakom entitetu (tako da svaki glasač glasa za
popunjavanje jednog mjesta u Predsjedništvu), u skladu sa izbornim zakonom kojeg donosi
Parlamentarna skupština. Međutim, prvi izbori će se održati u skladu sa Aneksom 3. Opšteg
okvirnog sporazuma. Bilo koje upražnjeno mjesto u Predsjedništvu će biti popunjeno od strane
odgovarajućeg entiteta, u skladu sa zakonom koji će donijeti Parlamentarna skupština.

b) Mandat članova Predsjedništva koji su izabrani na prvim izborima traje dvije godine; mandat
članova izabranih nakon toga će biti četiri godine. Članovi Predsjedništva mogu biti birani još
jedan uzastopni mandat, a nakon toga nemaju pravo izbora u Predsjedništvo prije isteka
četvorogodišnjeg roka.

11
Procedura

a) Predsjedništvo će usvojiti svoj poslovnik o radu koji će predvidjeti adekvatan vremenski rok
za najavu sjednica Predsjedništva.

b) Članovi Predsjedništva će između sebe imenovati jednog člana za predsjedavajućeg. U prvom

mandatu Predsjedništva, predsjedavajući će biti onaj član koji je dobio najveći broj glasova.
Poslije toga, način izbora predsjedavajućeg, rotacijom ili na drugi način, odrediće Parlamentarna
skupština u skladu sa članom IV, stav 3.

c) Predsjedništvo će nastojati da usvoji sve odluke Predsjedništva – tj. one koje se tiču pitanja
koja proizilaze iz člana V (3), tačke (a) do (e) – putem konsenzusa. Takve odluke mogu, pod
uslovima iz tačke (d) ovog stava, usvojiti dva člana ukoliko svi pokušaji da se dostigne
konsenzus ne uspiju.

d) Član Predsjedništva koji se ne slaže sa odlukom, može odluku Predsjedništva proglasiti

destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uslovom da to učini u
roku od tri dana po njenom usvajanju. Takva odluka će biti odmah upućena Narodnoj skupštini
Republike Srpske, ukoliko je tu izjavu dao član sa te teritorije; bošnjačkim delegatima u Domu
naroda Federacije, ukoliko je takvu izjavu dao bošnjački član; ili hrvatskim delegatima u istom
tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski član. Ukoliko takav proglas bude potvrđen dvotrećinskom
većinom glasova u roku od 10 dana po upućivanju, osporavana odluka Predsjedništva neće imati
učinka.

Ovlaštenja

Predsjedništvo je nadležno za:

a) Vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.

b) Imenovanje ambasadora i drugih međunarodnih predstavnika Bosne i Hercegovine, od kojih

najviše dvije trećine mogu biti odabrani sa teritorije Federacije.

c) Predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i

institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima
Bosna i Hercegovina nije član.

d) Vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i,

uz suglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora.

e) Izvršavanje odluka Parlamentarne skupštine.

f) Predlaganje godišnjeg budžeta Parlamentarnoj skupštini, uz preporuku Vijeća ministara.

12
g) Podnošenje izvještaja o rashodima Predsjedništva Parlamentarnoj skupštini na njen zahtjev, ali
najmanje jedanput godišnje.

h) Koordinaciju, prema potrebi, sa međunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i

Hercegovini.

i) Vršenje drugih djelatnosti koje mogu biti potrebne za obavljanje dužnosti, koje mu prenese
Parlamentarna skupština, ili na koje pristanu entiteti.

7) SAVJET MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE (imenovanje, mandat, sastav i

nadležnosti)

Predsjedništvo će imenovati predsjedavajućeg Vijeća ministara koji će preuzeti dužnost po

odobrenju Predstavničkog doma. Predsjedavajući će imenovati ministra vanjskih poslova,
ministra vanjske trgovine i druge ministre po potrebi, a koji će preuzeti dužnost po odobrenju
Predstavničkog doma.

a) Predsjedavajući i ministri zajedno sačinjavaju Vijeće ministara i odgovorni su za provođenje

politike i odluka Bosne i Hercegovine u oblastima kako je naznačeno u stavovima 1, 4 i 5 člana
III, o čemu podnose izvještaj Parlamentarnoj skupštini (uključujući, najmanje jedanput godišnje,
izvještaj o rashodima Bosne i Hercegovine).

b) Najviše dvije trećine svih ministara mogu biti imenovani sa teritorije Federacije.
Predsjedavajući će, također, imenovati zamjenike ministara (koji neće biti iz istog konstitutivnog
naroda kao i njihovi ministri), koji će preuzeti dužnost nakon odobrenja Predstavničkog doma.

c) Vijeće ministara će podnijeti ostavku ukoliko mu Parlamentarna skupština izglasa

nepovjerenje.

Vijeće ministara donosi odluke, zaključke, rješenja i upute; usvaja nacrte i prijedloge zakona koji
se upućuju parlamentu, te analize, informacije, izvješća, strategijske dokumente, programe i
druge akte.

Prava i dužnosti predsjedavajućeg vijeća ministara

Predsjedavajući predstavlja Vijeće ministara i odgovoran je:

 za usklađivanje rada Vijeća ministara;

 za usklađivanje ustavnih odnosa Vijeća ministara s radom Predsjedništva BiH, Parlamentarne
skupštine BiH, kao i s entitetima i Brčko Distriktom BiH;

13
 za osiguravanje saradnje između Vijeća ministara i vlada entiteta i nižih nivoa vlasti;
 za sazivanje sjednica Vijeća ministara;
 za predsjedanje sjednicama Vijeća ministara;
 za dnevni red sjednica Vijeća ministara;
 za provedbu odluka Vijeća ministara;
 za rad Direkcije za EU integracije.

Predsjedavajući Vijeća ministara, u saradnji sa svojim zamjenicima, utvrđuje politiku rada

Vijeća ministara, a posebno prioritete i dinamiku u radu Vijeća ministara.

Predsjedavajući Vijeća ministara posebno usklađuje i prati aktivnosti institucija vlasti u Bosni i
Hercegovini vezane za integriranje Bosne i Hercegovine u EU.

U cilju djelotvornog obavljanja ovih poslova i zadataka predsjedavajućem Vijeća ministara je

izravno odgovorna Direkcija za EU integracije.

Predsjedavajući Vijeća ministara za svoj rad odgovara Parlamentarnoj skupštini BiH i

Predsjedništvu BiH.

Predsjedavajućeg Vijeća ministara u slučaju njegove odsutnosti zamjenjuje jedan od zamjenika

predsjedavajućeg u skladu sa Poslovnikom.

8) OSNOVNA NAČELA USTAVA REPUBLIKE SRPSKE (temelji ustavnog uređenja)

Ustav je najviši pravni akt u RS kojeg donosi Narodna skupština.

Svi zakonski akti koje donosi Narodna skupština moraju biti u skladu sa Ustavom.
Ustav se sastoji iz 12 poglavlja.

Poglavlje 1 - Osnovne odredbe

Poglavlje 1 utvrđuje:
 naziv republike,
 osnove državljanstva,
 glavni grad,
 pismo i jezik,
 načela o grbu, himni i zastavi RS
U okviru poglavlja 1 se kaže da je RS:
 nedjeljiv, jedinstven ustavno-pravni enitet,
 jedan od dva ravnopravna entiteta u BiH,
 samostalno obavlja svoje ustavotvorne, zakonske, izvršne i sudske funkcije,

14
  RS-u pripadaju sve državne funkcije, sem onih koje su Ustavom BiH prenesene na BiH.
Ustrojstvo RS se temeljii na:
 garantovanju i zaštiti ljudskih prava i sloboda
 nacionalnoj ravnopravnosti
 socijalnoj pravdi
 vladavini prava
 višestranačkom sistemu
 slobodnim izborima
 lokalnoj samoupravi
RS ima grb, zastavu i himnu, što se uređuje posebnim Zakonom.
Glavni grad RS je Banja Luka (a negdje piše Sarajevo) xd.

Poglavlje 2 - Ljudska prava i slobode

Odrađeno pod pitanjem broj 2

Poglavlje 3 - Ekonomsko i socijalno uređenje

Zasniva se na ravnopravnosti svih oblika svojine, slobodi preduzetništva, zaštiti prirodnih

resursa, zaštiti svih svojinskih prava, slobodnom kretanju robe, rada i kapitala.

Poglavlje 4 - Prava i dužnosti Republike

Vrše se putem utvrđenih republičkih organa, a obuhvataju:

1. utvrđivanje integriteta, ustavnog poretka i teritorijalne cjelovitosti,
2. odbrana i bezbjednost,
3. proglašenje vanrednog i ratnog stanja
4. ustavnost i zakonitost
5. zaštita ljudskih prava
6. bankarski i poreski sistem
7. pravce ekonomskog, socijalnog, demografskog i drugog razvoja
8. organizacija nadležnosti i rada državnih organa
9. radnih odnosa, zapošljavanja, socijalne i zdravstvene zaštite
10. zaštita životne sredine
11. javno informisanje i sl.

Poglavlje 5 - Organizacija Republike Srpske

Odrađeno pod pitanjem broj 3

Poglavlje 6 - Teritorijalna organizacija

15
Uređuje se posebnim Zakonom, a govori o nadležnostima opština:
 donosi program razvoja, urbanistički plan, donosi budžet, uređuje komunalnu djelatnost,
građevinsko zemljište, pravi lokalne puteve, kultura i obrazovanje, zadravstvena zaštita i
drugi poslovi u skladu sa Statutom Opštine

Poglavlje 7 - Odbrana

RS ima svoju vojsku, koja je dio Oružanih snaga BiH i organizuje se u skladu sa zakonima BiH i
zakonima RS.

Poglavlje 8 - Ustavnost i zakonitost

Govori da svi zakonski propisi i ostali pravni akti moraju biti u skaldu sa Ustavom.
Prije stupanja na snagu, svi propisi moraju biti objavljeni u Službenom glasniku.
Protiv svih pojedinačnih akata dozvoljena je žalba i zaštita pred nadležnim sudom.

Poglavlje 9 - Ustavni sud

Nadležnosti Ustavnog suda:

 odlučuje o saglasnosti zakona i drugih akata sa Ustavom
 odlučuje o saglasnosti propisa i opštih akata sa Zakonom
 rješava sukob nadležnosti između organa zakonodavne, izvršne i sudske vlasti,
 prati pojave ustavnosti i zakonitosti, obavještava najviše republičke organe i daje
mišljenja i prijedloge u vezi s tim
Ustavni sud ima sedam sudija, koji se biraju na osam godina.
Po amandmanu - Ustavni sud ima maksimalno devet članova.
Postoji i Vijeće za zaštitu vitalnog interesa suda RS, koji se sastoji od sedam članova (po dva iz
svakog konstitutivnog naroda i jedan iz ostalih).
Odluke Ustavnog suda su opšteobavezne i izvršne na teritoriji RS.
Inicijativu za pokretanje pitanja pred Ustavnim sudom RS može dati svako, a postupak pred
ustavnim sudom bez ograničenja može da pokrene Predsjednik, Narodna skupština i Vlada RS.

Poglavlje 10 - Sudovi i javna tužilaštva

Sudsku vlast vrše sudovi.

Oni su samostalni i nezavisni i sude na osnovu Ustava i Zakona.
Postoji Visoki sudski i tužilački savjet RS, koji obezbjeđuje nezavisnost, zakonitost, stručnost i
druge funkcije.
Sudske nadležnosti su utvrđene posebnim Zakonom.
16
Postoji osnovni sud za jednu i/ili više opština, Viši sud, Vrhovni sud RS i Ustavni sud RS.
Javno tužilaštvo je samostalan organ koji goni učinioce krivičnih dijela.
Osnivanje i nadležnost određuje se Zakonom.
Postoji Osnovno javno tužilaštvo, Više javno tužilaštvo i Republički javni tužilac.

Poglavlje 11 - Promjena Ustava

Prijedlog za promjenu Ustava mogu podnijeti Predsjenik RS, Vlada RS i najmanje 30 poslanika
Narodne skupštine.
Taj novi nacrt utvrđuje Skupština i daje ga na javnu raspravu.
Nakon javne rasprave Komisija za ustavna pitanja Narodne skupštine utvrđuje prijedlog akta o
promjeni Ustava.
Ustav RS se može mijenjati i amandmanima.
U ratnom stanju Ustav se može mijenjati bez javne rasprave.

Poglavlje 12 - Završne odredbe

Govori kada Ustav stupa na snagu - kada se usvoji i objavi u Službenom glasniku.

TEMELJNE ODREDBE USTAVA

Član 1

 Republika Srpska je jedinstven i nedjeljiv ustavnopravni entitet.

 Republika Srpska samostalno obavlja svoje ustavotvorne, zakonodavne, izvršne i sudske
funkcije.
 Republika Srpska je jedan od dva ravnopravna entiteta u Bosni i Hercegovini.
 Srbi, Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, ostali i građani, ravnopravno i bez
diskriminacije sudjeluju u vršenju vlasti u Republici Srpskoj.
 Teritorij Republike je jedinstven, nedjeljiv i neotuđiv.
 Sporazum o promjeni međuentitetske linije razgraničenja između Republike Srpske i
Federacije Bosne i Hercegovine može se iznijeti na potvrdu putem referenduma u Republici.
 Republici pripadaju sve državne dužnosti i ovlasti osim onih koje su Ustavom Bosne i
Hercegovine izričito prenesene na njene institucije.
 Republika može, primjereno Ustavu Bosne i Hercegovine, da uspostavlja specijalne paralelne
odnose sa Saveznom Republikom Jugoslavijom i njenim republikama članicama.

Ustavno uređenje Republike temelji se na:

 Garantiranju i zaštiti ljudskih sloboda i prava sukladno međunarodnim standardima;

17
 Osiguravanju nacionalnih ravnopravnosti i zaštiti vitalnih interesa konstitutivnih naroda;
 Socijalnoj pravdi;
 Vladavini prava;
 Tržišnoj ekonomiji
 Višestranačkom sistemu;
 Parlamentarnoj demokratiji i podjeli vlasti;
 Slobodnim izborima;
 Lokalnoj samoupravi;
 Zaštiti prava etničkih grupa i drugih manjina.

 Građani Republike imaju državljanstvo Republike Srpske.

 Građanin Republike Srpske ne može biti lišen državljanstva.

9) PISMO, JEZIK I DRŽAVNA OBILJEŽJA U REPUBLICI SRPSKOJ

 Službeni jezici Republike Srpske su: jezik srpskoga naroda, jezik bošnjačkoga naroda i jezik
hrvatskoga naroda. Službena pisma su ćirilica i latinica.
 Na područjima gdje žive druge jezične grupe u službenoj upotrebi su i njihovi jezici i pisma,
na način određen zakonom.
 RS ima grb, zastavu i himnu, što se uređuje posebnim Zakonom.
 Glavni grad RS je Banja Luka.

10) USTAVNA KONCEPCIJA I USTAVNO REGULISANJE USTAVNIH PRAVA I

SLOBODA (lična prava i slobode, politička prava i slobode, ustavne nadležnosti,
posebna prava i slobode, ostvarivanje i zaštita ljudskih prava i osnovnih sloboda)?

Vrste ljudskih prava i sloboda (nema nabrojano u Ustavu)

1. Lična prava i slobode

 pravo na život
 pravo na jednakost ljudi
 sloboda čovjeka
 pravo ličnosti na zaštitu dostojanstva i integriteta
 sloboda kretanja i nastanjivanja

18
  pravo čovjeka u postupku pred državnim organima
 nepovredivost stana
 sloboda misli i opredjeljenja
 tajna pisma
 sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti
2. Politička prava i slobode
 biračko pravo
 sloboda udruživanja
 sloboda govora i javnog istupa
 sloboda štampe i drugih vidova javnog izražavanja
 pravo na javnu kritiku
 pravo na državljanstvo
3. Ekonomska i socijalna prava i slobode
 pravo svojine
 pravo nasljeđivanja
 pravo na rad
 pravo na ograničeno radno vrijeme
 pravo zaštite na radu (žene, trudnice i sl.)
 pravo na osiguranje
 pravo na štrajk
 pravo invalida
 pravo na zaštitu djece i porodice
 pravo na školovanje
4. Nova prava i slobode
 ekološka prava
 pravo u oblasti upravljanja
 pravo etničkih grupa i nacionalnih manjina
 pravo lica bez državljanstva

LJUDSKA PRAVA I SLOBODE

Član 10

Građani Republike su ravnopravni u slobodama, pravima i dužnostima, jednaki su pred zakonom

i uživaju istu pravnu zaštitu bez obzira na rasu, spol, jezik, nacionalnu pripadnost,
vjeroispovijest, socijalno porijeklo, rođenje, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo
uvjerenje, društveni položaj ili drugo lično svojstvo.

Član 11

Život čovjeka je neprijekoran. Smrtna kazna može se iznimno propisati i izreći samo za najteže
oblike teških kaznenih djela.

19
Član 12

Sloboda i lična sigurnost čovjeka su nepovredive. Nikome se ne može oduzeti ili ograničiti
sloboda, osim u slučajevima i po postupku koji su utvrđeni zakonom.

Član 13

Ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duhovni integritet, čovjekova privatnost, lični i porodični život
su nepovredivi.

Član 14

Niko ne smije biti podvrgnut mučenju, okrutnom, nehumanom ili ponižavajućem postupanju ili
kažnjavanju. Zabranjeno je i kažnjivo svako iznuđivanje priznanja i izjava. Zabranjeno je na bilo
kojoj osobi, bez njenog pristanka, vršiti medicinske i druge naučne pokuse.

Član 15

Nezakonito lišavanje slobode je kažnjivo. Lišenje slobode može trajati samo dok postoje
zakonski uvjeti za to. Osoba za koju postoji osnovana sumnja da je izvršila kazneno djelo može
biti pritvorena i zadržana u pritvoru samo kad je to nužno radi vođenja krivičnog postupka ili
radi sigurnosti ljudi. Pritvor se određuje odlukom suda, a samo iznimno, pod uvjetima određenim
zakonom, odlukom drugog zakonom ovlaštenog organa - najduže do tri dana. Osobi koja je
pritvorena mora se uručiti pismeno obrazloženo rješenje u trenutku pritvaranja. Protiv ovog
rješenja pritvorena osoba ima pravo žalbe.

Član 16

Svako ima pravo na jednaku zaštitu svojih prava u postupku pred sudom i drugim državnim
organom i organizacijom. Svakome je zagarantovano pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo
protiv odluke kojom se rješava o njegovom pravu ili na zakonom zasnovanom interesu.

Član 17

Svako ima pravo na naknadu štete koju mu nezakonitim ili nepravilnim radom nanose službena
osoba ili državni organ, odnosno organizacija koja vrši javne ovlasti. Osoba koja je neopravdano
osuđena ili nezakonito i bez osnove lišena slobode, ima pravo na rehabilitaciju, naknadu štete,
javno izvinjenje i druga zakonom utvrđena prava.

Član 18

Osobi optuženoj za kazneno djelo garantuje se pravedno suđenje. Optužena osoba mora biti u
najkraćem zakonskom roku obavještena o razlozima optužbe. Optuženoj osobi ne može se suditi
u njenoj odsutnosti. Optuženom koji nije dostupan sudu može se suditi u odsutnosti samo u
zakonom određenim slučajevima.

20
Član 19

Zagarantovano je pravo na odbranu. Garantuje se pravo na slobodan izbor branioca i nesmetano

obraćanje s njim. Branioc ne može biti pozvan na odgovornost za radnje poduzete u postupku
odbrane.

Član 20

Niko ne može biti kažnjen za djelo koje, prije nego što je počinjeno, nije bilo zakonom
predviđeno kao kažnjivo djelo, niti mu se može izreći kazna koja za to djelo nije zakonom bila
predviđena. Niko ne može biti smatran krivim za kazneno djelo dok to ne bude utvrđeno
pravomoćnom sudskom odlukom.

Član 21

Građani se mogu slobodno kretati, nastanjivati i boraviti na teritoriju Republike, slobodno

napuštati taj teritorij i na njega se slobodno vraćati. Zakonom se mogu uvesti ograničenja
kretanja samo ako je to nužno radi vođenja kaznenog postupka ili radi zaštite sigurnosti i
zdravlja ljudi. Nikakva ograničenja iz političkih razloga ne mogu biti ustanovljena.

Član 22

Sloboda i tajnost dopisivanja i drugih oblika obraćanja su nepovredivi. Zakonom se može

propisati da se samo na osnovu odluke suda može odstupiti od načela nepovredivosti slobode i
tajnosti dopisivanja i drugih oblika općenja, ako je to nužno radi provođenja kaznenog postupka
ili radi sigurnosti Republike.

Član 23

Zagarantovana je zaštita tajnosti podataka o ličnosti. Prikupljanje, obrada i svrha upotrebe ličnih
podataka, uređuju se zakonom. Zabranjena je upotreba podataka o ličnosti koja je suprotna
utvrđenoj svrsi njihovog prikupljanja. Građani imaju pravo tražiti i dobivati sve podatke o sebi,
sadržane u aktima državnih organa i u drugim službenim evidencijama.

Član 25

Zagarantovana je sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, kao i javnog izražavanja

mišljenja.

Član 26

Zagarantovana je sloboda novinarstva i drugih sredstava javnog saopćavanja. U stavu 2 člana 26

riječ "nezavisnih" zamijenjena je riječju "novinskih". Slobodno je osnivanje novinskih i
izdavačkih poduzeća, izdavanje novina i javno priopćavanje drugim sredstvima u skladu sa

21
zakonom. Cenzura novina i drugih vidova javnog priopćavanja je zabranjena. Sredstva javnog
priopćavanja dužna su da pravodobno, istinito i objektivno obavještavaju javnost. Garantuje se
pravo na ispravak neistinitog obavještavanja kojim se povređuje nečije pravo ili na zakonu
zasnovani interes, kao i pravo na naknadu štete nastale po toj osnovi.

Član 27

Naučno, kulturno i umjetničko stvaranje je slobodno. Zagarantovana je zaštita moralnih i

imovinskih prava po osnovi naučnog, kulturnog, umjetničkog i drugog intelektualnog
stvaralaštva.

Član 28

Garantuje se sloboda vjeroispovijesti. Vjerske zajednice su jednake pred zakonom, slobodne u

vršenju vjerskih poslova i vjerskih obreda, mogu osnivati vjerske škole i izvoditi vjersku nastavu
u svim školama svih stepena obrazovanja, baviti se privrednim i drugim djelatnostima, primati
darove, stvarati zadužbine i njima upravljati, u skladu sa zakonom. Srpska pravoslavna crkva je
crkva srpskog naroda i drugih naroda pravoslavne vjere.

Član 29

Građanin koji je navršio 18 godina života ima pravo birati i biti biran. Biračko pravo je opće i
jednako, izbori su izravni, a glasanje tajno.

Član 29 dopunjen je tačkom 5 Amandmana LVII, koja glasi:

"Biračko pravo na osnovu člana 29 stiče se nakon prethodnog prebivališta u određenom mjestu u
trajanju koje se utvrđuje zakonom."

Član 30

Građani imaju pravo na mirno okupljanje i javni prosvjed. Sloboda okupljanja može se zakonom
ograničiti samo radi zaštite sigurnosti ljudi i imovine.

Član 31

Zagarantovana je sloboda političkog organizovanja i djelovanja u skladu sa zakonom.

Zabranjeno je političko organizovanje i djelovanje usmjereno na ugrožavanje demokratije,
narušavanje integriteta Republike, krženje Ustavom zagarantovanih sloboda i prava i raspirivanje
nacionalne, rasne ili vjerske mržnje i netrpeljivosti.

Član 32

Građani imaju pravo javno iznositi mišljenje o radu državnih i drugih organa i organizacija,
podnositi im inicijative, peticije i prijedloge i na njih dobivati odgovor. Niko ne može biti
pozvan na odgovornost niti trpjeti druge štetne posljedice zbog javno izraženog mišljenja o radu

22
državnih organa ili stavova iznesenih u inicijativi, peticiji i prijedlogu, osim ako je time počinio
kazneno djelo.

Član 33

Građani imaju pravo sudjelovati u obavljanju javnih poslova i da pod jednakim uvjetima budu
primljeni u javnu službu.

Član 34

Građaninu se garantira sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti i kulture i pravo upotrebe

svog jezika i pisma. Nitko nije dužan da se očituje o svojoj nacionalnoj pripadnosti.

Stav 3 člana 34 brisan je na osnovu tačke 6 Amandmana LVII.

Član 35

Čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu. Svako je, u skladu sa zakonom, dužan da u okviru
svojih mogućnosti štiti i unapređuje životnu sredinu.

Član 48

Prava i slobode zagarantovani ovim ustavom ne mogu se oduzeti ni ograničiti. Stav 2 člana 48
brisan je na osnovi tačke 8 Amandmana LVII. Osigurava se sudska zaštita sloboda i prava
zagarantovanih ovim ustavom. Tko se ogriješio o ljudska prava i osnovne slobode garantovane
ovim ustavom, lično je odgovoran za to i ne može se pravdati ničijim naređenjem.

Član 49

Slobode i prava se ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju izravno na osnovi Ustava, osim kada je
Ustavom predviđeno da se uvjeti za ostvarivanje pojedinih od njih utvrđuju zakonom. Zakonom
se može propisati način ostvarivanja pojedinih prava i sloboda samo kada je to nužno za njihovo
ostvarivanje.

"U slučaju različitosti u odredbama o pravima i slobodama između Ustava Republike Srpske i
Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuju se one odredbe koje su za pojedinca povoljnije.

Odredbe člana 10, 21, 30, 32, 33, 34, 38 i 43 Ustava o pravima i slobodama građana tretiraju se
kao odredbe o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i odnose se na sve, a ne samo na
građane.

Odredbe člana 13, 22, 23, 24, 25, 26, 28 i 30 Ustava o pravima i slobodama ostvarit će se u
skladu sa odgovarajućim odredbama člana od 8 do 11 Europske konvencije o zaštiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda."

23
11) PRAVA I DUŽNOSTI REPUBLIKE

Vrše se putem utvrđenih republičkih organa, a obuhvataju:

 Utvrđivanje integriteta, ustavnog poretka i teritorijalne cjelovitosti,

 Odbrana i bezbjednost,
 Proglašenje vanrednog i ratnog stanja
 Ustavnost i zakonitost
 Zaštita ljudskih prava
 Bankarski i poreski sistem
 Pravce ekonomskog, socijalnog, demografskog i drugog razvoja
 Organizacija nadležnosti i rada državnih organa
 Radnih odnosa, zapošljavanja, socijalne i zdravstvene zaštite
 Zaštita životne sredine
 Javno informisanje i sl.

12) NARODNA SKUPŠTINA REPUBLIKE SRPSKE (izbor, nadležnost i način rada)

Izbor
Izbornim zakonima se utvrđuju izborne jedinice i sastav podjele mandata kojima se osigurava da
sve općine budu na odgovarajući način zastupljene u Narodnoj skupštini.
Narodni zastupnici se biraju izravno i tajnim glasanjem.
Izbor i prestanak mandata narodnih poslanika i formiranje izbornih jedinica uređuju se zakonom.

Nadležnost

 Odlučuje o promjeni Ustava

 Donosi Zakone i druge propise
 Donosi plan razvoja, prostorni plan i budžet
 Utvrđuje teritorijalnu organizaciju RS
 Raspisuje referendum
 Raspisuje javni zajam i odlučuje o zaduženju RS
 Raspisuje izbore
 Vrši kontrolu rada Vlade
 Daje amnestiju
 Bira delegate iz RS u Vijeće naroda parlamentarne skupštine BiH
 Ratifikuje sporazume koji se zaključuju sa državama
 Ima 83 poslanika

24
 Ima najmanje 4 člana jednog konstitutivnog naroda

Način rada
Narodna skupština radi u stalnom zasjedanju.
Sjednice Narodne skupštine saziva i predsjedava im predsjednik Skupštine RS.
Predsjednik je dužan sazvati sjednicu na zahtjev jedne trećine narodnih zastupnika, predsjednika
Republike i Vlade RS.
Narodna skupština odlučuje većinom glasova svih narodnih poslanika, ako Ustavom nije
predviđena posebna većina.

13) VIJEĆE NARODA (izbor i nadležnosti)

Vijeće naroda ima predsjedavajućeg i tri potpredsjedavajuća koji se biraju na konstitutivnoj

sjednici većinom glasova od ukupnog broja delegata.

Predsjedavajućeg i potpredsjedvajuće predlažu klubovi delegata.

Predsjedavajući i potpredsjedavajući čine Predsjedništvo Vijeća naroda.

U radu Predsjedništva Vijeća naroda bez prava odlučivanja učestvuje i generalni sekretar kao i
druga lica po pozivu Predsjedništva.

Kolegij Vijeća naroda sastoji se od: članova Predsjedništva Vijeća naroda, predsjednika klubova
delegata u Vijeću naroda i generalnog sekretara Vijeća naroda.

Vijeće naroda ne učestvuje u donošenju zakona, propisa i drugih akata već vrši njihovu kontrolu
u smislu da li ugrožavaju vitalne nacionalne interese određenog naroda.

14) PREDSJEDNIK REPUBLIKE (izbor, nadležnost, mandat, imunitet i akti koje donosi)

Predsjednik Republike i potpredsjednici Republike izravno se biraju s liste kandidata za

predsjednika Republike Srpske, tako što je za predsjednika izabran kandidat koji ostvari najveći
broj glasova, a za potpredsjednike su izabrani kandidati iz druga dva konstitutivna naroda koji
imaju najveći broj glasova iza izabranog predsjednika Republike.

Predsjednik Republike Srpske ima slijedeća ustavna i zakonska ovlašćenja i nadležnosti:

• Predstavlja Republiku Srpsku,

25
• Predlaže Narodnoj skupštini kandidata za predsjednika Vlade,

• Predsjednik Republike, predlaže kandidata za predsjednika Vlade u roku od deset dana od dana
usvajanja ostavke, izglasavanja nepovjerenja ili prestanka mandata prethodnoj Vladi zbog
raspuštanja ili skraćivanja mandata Narodne skupštine.

• Ako ocijeni da je došlo do krize u funkcionisanju Vlade Predsjednik Republike može, na

inicijativu najmanje dvadeset poslanika Narodne skupštine i pošto sasluša mišljenje predsjednika
Narodne skupštine i predsjednika Vlade, da zatraži od predsjednika Vlade da podnese ostavku.
Ukoliko predsjednik Vlade odbije da podnese ostavku, Predsjednik Republike ga može
razriješiti.

• Može da traži od Vlade da izloži stavove o pojedinim pitanjima, od značaja za Republiku, da

sazove sjednicu Vlade i stavi na dnevni red pitanja iz njene nadležnosti.

• Predlaže Narodnoj skupštini kandidate za predsjednika i sudije Ustavnog suda Republike

Srpske na prijedlog Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.

• Ukazom proglašava zakon u roku od sedam dana od dana njegovog usvajanja u Narodnoj
skupštini. U tom roku Predsjednik Republike može zahtijevati od Narodne skupštine da ponovo
odlučuje o zakonu. Predsjednik Republike je dužan da proglasi zakon koji je ponovo usvojen u
Narodnoj skupštini.

• Za vrijeme ratnog stanja i vanrednog stanja, kojeg proglase institucije BiH, ako Narodna
skupština ne može da se sastane, na prijedlog Vlade, ili po sopstvenoj inicijativi i nakon što
sasluša mišljenje predsjednika Narodne skupštine, predsjednik Republike donosi uredbe sa
zakonskom snagom o pitanjima iz nadležnosti Narodne skupštine i imenuje i razrješava
funkcionere koje bira, odnosno imenuje i razrješava Narodna skupština.

• Obavlja u skladu sa ovim Ustavom i Ustavom BiH i zakonom poslove iz oblasti odbrane,
bezbjednosti i odnosa Republike sa drugim državama i međunarodnim organizacijama.

• Odobrava ograničenu upotrebu jedinica Vojske Republike Srpske kako bi se pružila pomoć
civilnim vlastima u reagovanju na prirodne katastrofe i nesreće u skladu sa zakonom o odbrani
BiH.

• Ukazom na prijedlog Vlade postavlja i opoziva šefove predstavništva Republike Srpske u

inostranstvu i predlaže ambasadore i druge međunarodne predstavnike Bosne i Hercegovine iz
Republike Srpske.

• Obrazuje savjetodavna tijela i stručne službe za obavljanje poslova iz svoje nadležnosti.

• Daje pomilovanja

• Dodjeljuje odlikovanja i priznanja utvrđena zakonom.

26
• Može, pošto sasluša mišljenje predsjednika Vlade i predsjednika Narodne skupštine, da odluči
da Narodna skupština bude raspuštena.

• Može tražiti od predsjednika Narodne skupštine Republike Srpske sazivanje sjednice Narodne
skupštine Republike Srpske.

• Ima pravo predlaganja zakona, drugih propisa i opštih akata.

• Može, bez ograničenja, pokrenuti postupak za ocjenjivanje ustavnosti i zakonitosti pred

Ustavnim sudom.

• Može da podnese prijedlog da se pristupi promjeni Ustava Republike.

• Saziva i predsjedava sjednicama Senata kao savjetodavnog tijela najviših ustavnih institucija
Republike Srpske.

• Određuje koji će ga potpredsjednik Republike zamjenjivati u slučaju privremene spriječenosti

da obavlja svoju funkciju.

• Obavlja i druge poslove u skladu sa Ustavom.

• Predsjednik Republike ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda.

• Predsjednika i potpredsjednike Republike biraju građani neposredno i tajnim glasanjem na

vrijeme od četiri godine.

• Isto lice može biti izabrano za Predsjednika i potpredsjednika Republike najviše dva puta
uzastopno.

• Predsjednik Republike i potpredsjednici Republike direktno se biraju sa liste kandidata za

predsjednika Republike Srpske, tako što je za predsjednika izabran kandidat koji ostvari najveći
broj glasova, a za potpredsjednike su izabrani kandidati iz druga dva konstitutivna naroda koji
imaju najveći broj glasova iza izabranog predsjednika Republike.

Mandat

Predsjednik Republike ima dva potpredsjednika iz različitih konstitutivnih naroda. Predsjednika i

potpredsjednike Republike biraju građani neposredno i tajnim glasanjem na vrijeme od četiri
godine. Isto lice može biti izabrano za predsjednika i potpredsjednika Republike najviše dva puta
uzastopno.

Akti

"Aktima Narodne skupštine, odnosno aktima predsjednika Republike ako Narodna skupština ne
može da se sastane, za vrijeme ratnog stanja i neposredne ratne opasnosti mogu se, izuzetno, dok
to stanje traje, obustaviti pojedine odredbe Ustava koje se odnose na donošenje zakona, drugih

27
propisa i opštih akata i preduzimanja mjera republičkih organa i na pojedine ljudske slobode i
prava, osim slobode i prava iz čl. 10, 11,13, 14, 15, 17, 18, 19, 20, 24. i 25. Ustava, mijenjati
organizacija i ovlašćenja izvršnih, upravnih i pravosudnih organa i njihov personalni sastav, kao
i teritorijalna organizacija u Republici".

15) VLADA REPUBLIKE SRPSKE (izbor, sastav, nadležnosti i akte koje donosi)

Način izbora

Budućeg predsjednika Vlade Republike Srpske po Ustavu Republike Srpske predlaže

predsjednik Republike Srpske poslije konsultacija sa svim poslaničkim grupama u Narodnoj
skupštini. Predsjednika Vlade Republike Srpske zatim bira skupštinska većina Narodne
skupštine Republike Srpske.

Prije izbora na to mjesto, Narodnoj skupštini Republike Srpske izlaže ekspoze u kome navodi
realne ciljeve Vlade Republike Srpske.

Sastav Vlade

(1) Vladu čine predsjednik, dva potpredsjednika i ministri (u daljem tekstu: članovi Vlade), s
tim da predsjednik i potpredsjednici ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda.

(2) Članove Vlade bira Narodna skupština, poslije svakog konstituisanja, na prijedlog kandidata
za predsjednika Vlade, na period od četiri godine.

(3) Potpredsjednike Vlade, na prijedlog predsjednika Vlade iz reda ministara, bira Narodna
skupština.

(4) Članovi Vlade ne mogu obavljati poslaničku i drugu javnu funkciju, niti profesionalno vršiti
drugu djelatnost, osim u oblasti naučne djelatnosti i visokog obrazovanja.

U sprovođenju izvršne vlasti Vlada je nadležna da:

a) Predlaže Narodnoj skupštini zakone, druge propise i opšte akte,

b) Predlaže strategiju i plan razvoja, prostorni plan, budžet i završni račun,
c) Obezbjeđuje sprovođenje i izvršava zakone, druge propise i opšte akte, u skladu sa Ustavom,
d) Donosi uredbe, odluke, smjernice, instrukcije, rješenja, zaključke i druge opšte i pojedinačne
akte za izvršavanje zakona,

28
e) Daje mišljenje o prijedlogu zakona, drugog propisa ili opšteg akta, i o inicijativi za donošenje
zakona ili drugog akta iz nadležnosti Narodne skupštine, koje je Narodnoj skupštini podnio
drugi predlagač,
f) Donosi propise za izvršavanje zakona i drugih propisa i akata kad je tim propisima utvrđena
nadležnost republičkih organa, a zakonom nije određena nadležnost drugih republičkih
organa,
g) Stara se o obezbjeđivanju jedinstva i unapređivanju pravnog sistema,
h) Utvrđuje načela za unutrašnju organizaciju ministarstava i drugih republičkih organa uprave,
i) Postavlja (imenuje) i razrješava sekretare ministarstava, pomoćnike ministara, glavne
republičke inspektore i druga lica, za koja je zakonom određeno da ih imenuje Vlada,
j) Odlučuje o formiranju predstavništava Republike u inostranstvu, i u skladu sa Ustavom
predlaže predsjedniku Republike imenovanje (postavljenje) i razrješenje (opoziv) šefova tih
predstavništava,
k) Osniva javna preduzeća, ustanove i druge organizacije za obavljanje poslova od interesa za
ostvarivanje prava i dužnosti Republike,
l) Rješava sukobe nadležnosti između ministarstava i drugih organa i organizacija u Republici,
kojima je povjereno obavljanje pojedinih poslova izvršavanja zakona i drugih propisa i opštih
akata iz okvira prava i dužnosti Republike,
m) Formira stručne i druge službe za svoje potrebe,
n) Stara se o zaštiti interesa i prava Republike u pitanjima o kojima odlučuje Vijeće ministara i
o) Obavlja i druge poslove u skladu sa Ustavom i zakonom.

Akti vlade

(1) O pitanjima iz svoje nadležnosti Vlada donosi: uredbe, odluke, smjernice, instrukcije,
rješenja, zaključke i druga akta, u skladu sa zakonom.

(2) Uredbom se bliže uređuju odnosi od značaja za izvršavanje zakona, utvrđuju načela
unutrašnje organizacije ministarstava i drugih republičkih organa uprave i formiraju stručne
službe Vlade.

(3) Odlukom se propisuju mjere Vlade, osnivaju javne službe i druge organizacije, daje
saglasnost ili potvrđuju opšti akti organa ili organizacija, ako je takva saglasnost ili potvrda
predviđena zakonom, obustavljaju od izvršenja akti ministarstava, organa jedinica lokalne
samouprave, preduzeća i drugih organa i organizacija, koje vrše javna ovlaštenja i uređuju druga
pitanja od značaja za obavljanje poslova Vlade.

(4) Smjernicama Vlade usmjerava se i usklađuje rad republičkih organa uprave, javnih službi i
drugih organa i organizacija.

(5) Instrukcijama se nalaže republičkim organima uprave obavezno preduzimanje određenih

mjera i radnji iz njihove nadležnosti.

29
(6) Rješenjem se odlučuje o imenovanjima, postavljenjima i razrješenjima, daje saglasnost ili
potvrđuju pojedinačni akti organa i organizacija, ako je takva saglasnost ili potvrda predviđena
zakonom, u upravnom postupku, poništavaju ili ukidaju propisi ministarstava i drugih
republičkih organa uprave i odlučuje o drugim pojedinačnim pitanjima iz nadležnosti Vlade.

(7) Zaključkom se utvrđuju stavovi Vlade prema pitanjima unutrašnje organizacije, metoda rada
i odnosa u Vladi, i o drugim pitanjima iz nadležnosti Vlade o kojima se ne odlučuje drugim
aktima.

16) USLOVI ZA ZASNIVANJE RADNOG ODNOSA

 Radni odnos može da se zasnuje sa licem koje ima najmanje 15 godina, odgovarajuću
zdravstvenu sposobnost i koje ispunjava druge uslove utvrđene posebnim zakonom, opštim
aktom poslodavca, aktom o sistematizaciji ili posebnom odlukom poslodavca.
 Radni odnos sa licem mlađim od 18 godina može da se zasnuje samo uz pismenu saglasnost
roditelja, usvojioca ili staraoca, ako takav rad ne ugrožava njegovo zdravlje, moral i
obrazovanje, odnosno ako takav rad nije zabranjen zakonom.
 Lice mlađe od 18 godina života može da zasnuje radni odnos samo na osnovu nalaza
nadležne zdravstvene ustanove kojim se utvrđuje da je sposobno za obavljanje poslova za
koje zasniva radni odnos i da takvi poslovi nisu štetni za njegovo zdravlje.
 Troškove ljekarskog pregleda za lice iz stava 2. ovog člana koja se nalaze evidenciji
nezaposlenih kod Javne ustanove „Zavod za zapošljavanje Republike Srpske“ (u daljem
tekstu: Zavod za zapošljavanje), snosi Zavod za zapošljavanje.
 Kandidat je dužan da prilikom zasnivanja radnog odnosa poslodavcu dostavi isprave i druge
dokaze o ispunjenosti uslova za rad na poslovima za koje zasniva radni odnos.
 Poslodavac ne može od kandidata da zahtijeva podatke o porodičnom, odnosno bračnom
statusu i planiranju porodice, odnosno dostavljanje isprava i drugih dokaza koji nisu od
neposrednog značaja za obavljanje poslova za koje se zasniva radni odnos.
 Poslodavac ne može da uslovljava zasnivanje radnog odnosa testom trudnoće, osim ako je
riječ o poslovima kod kojih postoji znatan rizik za zdravlje žene i djeteta utvrđen od
nadležnog zdravstvenog organa, odnosno aktom o procjeni rizika.
 Poslodavac ne može da uslovljava zasnivanje radnog odnosa prethodnim davanjem izjave o
otkazu ugovora o radu od strane kandidata.
 Poslodavac je dužan da prije zaključivanja ugovora o radu kandidata obavijesti o poslu,
uslovima rada, pravima i obavezama iz radnog odnosa i pravilima iz člana 15. tačka 2) ovog
zakona.
 Lica sa invaliditetom zasnivaju radni odnos pod uslovima i na način utvrđen ovim zakonom,
ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

30
 Strani državljanin ili lice bez državljanstva može da zasnuje radni odnos pod uslovima
utvrđenim ovim zakonom i posebnim zakonom.

17) RADNA KNJIŽICA

 Radnik mora posjedovati radnu knjižicu koju predaje poslodavcu prilikom stupanja na rad.
 Radna knjižica je javna isprava kojom se dokazuje vrijeme provedeno na radu kod
poslodavca.
 Obrazac radne knjižice propisuje ministarstvo.
 Radnu knjižicu izdaje nadležni organ jedinice lokalne samouprave.
 Za vrijeme radnog odnosa radnika, radna knjižica se nalazi na čuvanju kod poslodavca, o
čemu poslodavac radniku izdaje potvrdu.
 Na zahtjev radnika, poslodavac je dužan da radniku, uz potvrdu vrati radnu knjižicu.
 Prilikom prestanka radnog odnosa radnika, poslodavac je dužan da u radnu knjižicu upiše
vrijeme koje je radnik proveo u radnom odnosu i da to ovjeri svojim potpisom i pečatom, i da
mu preda radnu knjižicu, uz potvrdu.
 Poslodavac ne može zadržati radnu knjižicu radnika ni u slučaju ako prema radniku ima bilo
kakvo potraživanje, niti može u radnu knjižicu upisivati bilo kakve druge podatke osim
vremena koje je radnik proveo u radnom odnosu kod njega.

18) PROBNI RAD

 Ugovorom o radu ili posebnim ugovorom o probnom radu može se ugovoriti probni rad
radnika, koji može trajati najviše do tri mjeseca.
 Izuzetno, ovaj rok može se sporazumno produžiti još do tri mjeseca.
 Poslodavac je dužan da svakom radniku sa kojim je zaključio ugovor o probnom radu, za
vrijeme trajanja tog rada, obezbijedi stručni nadzor i praćenje njegovog rada radi
ocjenjivanja.
 Lica koja vrše stručni nadzor i ocjenjivanje moraju imati najmanje kvalifikaciju i stepen
stručne spreme radnika čiji rad nadziru, kao i radno iskustvo na tim poslovima i kod tog
poslodavca.
 Ocjena probnog rada se vrši se na način i po postupku utvrđenim opštim aktom, a konačna
ocjena rezultata daje se poslodavcu istekom probnog rada.
 Ukoliko je radnik zadovoljio na poslovima radnog mjesta za vrijeme probnog rada sa
poslodavcem zaključuje ugovor o radu.
 Poslodavac, kao i radnik, imaju pravo da otkažu ugovor o probnom radu i prije isteka roka na
koji je ugovor zaključen, uz otkazni rok od sedam dana.

31
 U slučaju da ugovor o probnom radu prije isteka roka otkaže poslodavac, odluku o otkazu je
dužan da pismeno obrazloži i uruči radniku.
 Ugovor o probnom radu, pored podataka iz člana 19. tacka 1. ovog zakona, sadrži podatke o
načinu sprovođenja i ocjenjivanja rezultata probnog rada, u skladu sa opštim aktom.
 Član 22. Radnik za vrijeme trajanja probnog rada ima sva prava iz radnog odnosa, u skladu
sa poslovima radnog mjesta koje obavlja za vrijeme probnog rada.
 Radniku koji ne zadovolji na poslovima radnog mjesta za vrijeme obavljanja probnog rada,
prestaje radni odnos danom isteka roka određenog ugovorom o probnom radu.

19) PRIPRAVNICI I VOLONTERI

Pripravnici

Član 28. Zakona o radu

Poslodavac može zaključiti ugovor o radu sa pripravnikom na onoliko vremena koliko traje
pripravnički staž propisan za zanimanje na koje se odnosi. Ugovor se zaključuje u pismenoj
formi i jedna kopija se podnosi nadležnom zavodu za zapošljavanje u roku od pet dana od
njegovog zaključivanja radi evidencije i kontrole. Pripravnikom se smatra lice koje je završilo
srednju školu, višu školu ili fakultet a koje po prvi put zasniva radni odnos u tom zanimanju, a
koje treba, prema zakonu, položiti stručni ispit i kojem je potrebno prethodno radno iskustvo u
njegovom zanimanju ili profesiji.

Član 29.

Nakon isteka pripravničkog staža pripravnik polaže stručni ispit u svom stručnom zvanju, u
skladu sa zakonom, drugim propisom ili pravilnikom o radu. Za vrijeme obavljanja
pripravničkog staža pripravnik ima pravo na 80% minimalne zarade prije polaganja stručnog
ispita a što plaća poslodavac. Isto tako poslodavac obezbjeđuje invalidsko osiguranje u slučaju
povrede na poslu. Pripravnik ima pravo na zdravstveno osiguranje kako je to regulisano
propisima u pogledu nezaposlenih lica. Ove beneficije obezbjeđuje nadležni zavod za
zapošljavanje (u tom slučaju to nije dodatni trošak jer se pripravnik tretira kao nezaposleno lice).

Volonteri

Član 30.

Izuzetno od člana 28. stav 1. ovog zakona poslodavac može pripravnika primiti na obavljanje
pripravničkog staža i bez zaključivanja ugovora o radu ( volonterski rad) ako su položeni stručni

32
ispit ili radno iskustvo, prema zakonu, uslov za zasnivanje radnog odnosa pripravnika
(volonterski rad).

Volonterski rad može trajati onoliko vremena koliko je, prema zakonu, za određeno stručno
zvanje propisano trajanje pripravničkog staža.

Trajanje volonterskog rada iz stava 2. ovog člana računa se u pripravnički staž i u radno iskustvo
kao uslov za rad na određenim poslovima. Ugovor se zaključuje u pismenoj formi i jedna kopija
se podnosi nadležnom zavodu za zapošljavanje u roku od pet dana od njegovog zaključivanja
radi evidencije i kontrole.

Volonterom se smatra lice koje je završilo srednju, višu školu ili fakultet a koje po prvi put
zasniva radni odnos u tom zanimanju, koje je dužno prema zakonu položiti stručni ispit kome je
potrebno prethodno radno iskustvo u njegovom zanimanju ili profesiji.

Član 31.

Volonter ima pravo na zdravstveno osiguranje kako je to regulisano propisima u pogledu

nezaposlenih lica . Ove beneficije obezbjeđuje nadležni zavod za zapošljavanje. Poslodavac
plaća 35% minimalne zarade za svakog volontera Zavodu za zapošljavanje koji pokriva
osiguranje volontera u slučaju povrede na radu ili profesionalne bolesti. Volonteri imaju pravo na
dnevni odmor kao i između dva uzastopna radna dana.

Član 32.

Obrasce iz člana 15. stav 1., člana 21. stav 1., člana 28. stav 1., člana 30. stav 1. i člana 34. stav
1. ovog zakona propisuje ministar nadležan za poslove rada.

20) RADNI ODNOSI NA ODREĐENO I NEODREĐENO VRIJEME

Član 15.

33
Ugovor o radu se može zaključiti na određeno i neodređeno vrijeme. Ugovor o radu u kome nije
naznačeno vrijeme trajanja, smatraće se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme.

Član 16.

Ugovor o radu na određeno vrijeme ne može se zaključiti na duži period od dvije godine.

Ugovor o radu na određeno vrijeme može se zaključiti u sljedećim slučajevima:

- Izvršavanje posla koji traje do 6 mjeseci,

- Privremenog povećavanja obima posla,
- Zamjene odsutnog radnika do godinu dana,
- Obavljanje posla čije je traajanje unaprijed određeno prirodom i vrstom posla.
Ugovor o radu zaključen suprotno odredbi stava 2. ovog člana smatra se ugovorom na
neodređeno vrijeme.

Radni odnos zasnovan na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme prestaje istekom roka
određenog tim ugovorom ako se radnik i poslodavac drugačije ne sporazumiju.

Član 17.

Poslodavac i radnik mogu se sporazumjeti da se važnost ugovora o radu na određeno vrijeme

jednom ili više puta produži za određeni period, ali najduže do dvije godine od dana
zaključivanja ugovora o radu na određeno vrijeme. U ovaj period uračunavaju se i prekidi koji su
trajali do dvije sedmice.

Ako radnik nakon isteka roka iz stava 1. ovog člana, uz izričitu ili prećutnu saglasnost
poslodavca, nastavi da radi, smatraće se da je radnik zasnovao radni odnos na neodređeno
vrijeme.

Član 18.

Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, privremene spriječenosti za rad zbog bolesti,

porođajnog odsustva, udaljenja s posla, perioda između dana otkaza ugovora o radu i datuma
vraćanja na posao po odluci suda ili drugog organa, kao i za vrijeme drugih opravdanih
odsustvovanja s rada koje radnik koristi na osnovu zakona, kolektivnog ugovora i pravilnika o
radu, ugovor o radu se ne prekida.

Ako se radnik, nakon prekida rada zbog isteka roka iz ugovora o radu, više puta zapošljava kod
istog poslodavca na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme, i na taj način ostvari 24
mjeseca rada u toku posljednje tri godine, smatraće se da je zasnovao radni odnos na neodređeno
vrijeme.

34
21) RADNO VRIJEME (puno, skraćeno, prekovremeni rad, preraspodjela radnog
vremena, noćni rad, jednokratno i dvokretno i rad u smjenama)?

1. Pojam radnog vremena

Član 56.

(1) Radno vrijeme je vrijeme u kojem je radnik obavezan da obavlja poslove, prema uputstvima
poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi
poslodavac.

(2) Radnim vremenom ne smatra se vrijeme u kojem je radnik pripravan da se odazove pozivu
poslodavca za obavljanje poslova ako se pokaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na
mjestu na kojem se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac.

(3) Vrijeme pripravnosti i visina naknade uređuje se posebnim propisom, opštim aktom ili
ugovorom o radu.

(4) Vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca smatra se radnim
vremenom, nezavisno od toga obavlja li ih u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje
je odabrao radnik.

2. Puno radno vrijeme radnika

Član 57.

(1) Puno radno vrijeme radnika iznosi 40 sati sedmično.

(2) Opštim aktom može da se utvrdi radno vrijeme kraće od 40 sati sedmično, ali ne kraće od 36
sati sedmično.

(3) Radnik koji radi u skladu sa stavom 2. ovog člana ostvaruje sva prava iz radnog odnosa kao
da radi sa punim radnim vremenom.

(4) Radnik može zaključiti ugovor o radu s punim radnim vremenom samo sa jednim
poslodavcem.

3. Nepuno radno vrijeme

Član 58.

35
Pod nepunim radnim vremenom u smislu ovog zakona, podrazumijeva se radno vrijeme kraće od
radnog vremena iz člana 57. stav 1. ovog zakona.

4. Skraćeno radno vrijeme

Član 59.

(1) Radno vrijeme radnika koji rade na radnim mjestima i poslovima na kojima i pored primjene
odgovarajućih mjera i sredstava zaštite na radu, postoji povećano štetno dejstvo uslova rada na
zdravlje radnika, skraćuje se srazmjerno tom štetnom dejstvu, a najviše do deset sati sedmično
(poslovi sa povećanim rizikom).

(2) O skraćenju radnog vremena u smislu stava 1. ovog člana odlučuje ministarstvo nadležno za
poslove rada na zahtjev poslodavca, zainteresovanog radnika, inspektora rada ili sindikata, a na
osnovu stručne analize sačinjene od ovlašćene naučne ili stručne organizacije.

(3) Radno vrijeme iz stava 2. ovog člana i člana 110. stav 1. ovog zakona u pogledu prava
radnika, smatra se punim radnim vremenom.

5. Prekovremeni rad

Član 60.

U slučaju neplaniranog povećanja obima posla, otklanjanja posljedica vremenskih nepogoda,

havarija na sredstvima rada, požara, zemljotresa, epidemija i drugih nesreća, radnik je dužan da,
na pismeni zahtjev ili nalog poslodavca, radi duže od punog radnog vremena iz člana 57. stav 1.
ovog zakona (u daljem tekstu: prekovremeni rad).

Član 61.

(1) Prekovremeni rad iz člana 60. ovog zakona ne može trajati više od deset sati sedmično,
niti duže od četiri sata dnevno.

(2) Radnik u toku kalendarske godine ne može raditi prekovremeno više od 180 sati.

(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, kolektivnim ugovorom se može utvrditi maksimalno
trajanje prekovremenog rada do 230 sati godišnje.

Član 62.

Ako potreba za prekovremenim radom traje više od tri sedmice neprekidno, ili više od deset
sedmica ukupno u toku kalendarske godine, poslodavac je dužan da o tome obavijesti nadležnog
inspektora rada.

Član 63.

36
Za vrijeme prekovremenog rada radnik ima pravo na uvećanje plate.

Član 64.

(1) Prekovremeni rad je zabranjen:

1) Radnicima mlađim od 18 godina života,

2) Trudnim ženama i majkama sa djetetom do tri godine života i

3) Samohranom roditelju ili usvojiocu djeteta mlađeg od šest godina života.

(2) Izuzetno, radnicima iz stava 1. tačka 2) i 3), na njihov pismeni zahtjev, poslodavac može
odobriti da rade prekovremeno.

Član 65.

Nadležni inspektor rada će zabraniti prekovremeni rad koji je uveden suprotno odredbama člana
60. do. 62. i člana 64. ovog zakona.

Član 66.

Prekovremenim radom smatra se i dežurstvo na radnom mjestu, a koje se uređuje posebnim

propisom ili opštim aktom.

6. Raspored radnog vremena

Član 67.

(1) Radna sedmica, po pravilu, traje pet radnih dana.

(2) Radni dan, po pravilu, traje osam časova.

(3) Raspored radnog vremena u okviru radne sedmice utvrđuje poslodavac.

(4) Poslodavac je dužan da izvrši raspored radnog vremena radnika najmanje za 30 narednih
dana i da to oglasi na način koji je pristupačan svim radnicima, kao i da vodi dnevnu evidenciju
o prisustvu radnika na radu.

(5) U eviedenciji iz stava 4. ovog člana poslodavac je dužan da navede vrijeme početka i
završetka dnevnog rada radnika.

(6) Raspored radnog vremena u određenim djelatnostima i na određenim poslovima, odlukom

uređuje nadležni republički organ, odnosno organ jedinice lokalne samouprave.

37
(7) Poslodavac kod koga se rad obavlja u smjenama, noću ili kada priroda posla i organizacija
rada to zahtijeva, radnu sedmicu i raspored radnog vremena može da organizuje na drugi način.

(8) Bliže uređenje načina vođenja evidencije o prisustvu radnika na radu, pravilnikom će
propisati ministar.

Član 68.

(1) Poslodavac je dužan da obavijesti radnike o rasporedu i promjeni rasporeda radnog vremena
najmanje pet dana unaprijed.

(2) Izuzetno, poslodavac može da obavijesti radnike o rasporedu i promjeni rasporeda radnog
vremena u kraćem roku od pet dana, ali ne kraćem od 24 sata unaprijed u slučaju potrebe posla
usljed nastupanja nepredviđenih okolnosti koje za posljedicu imaju nastanak nepredviđenih
troškova i kazni za poslodavca.

(3) Kod poslodavca kod koga je rad organizovan u smjenama ili to zahtijeva organizacija rada,
puno ili nepuno radno vrijeme radnika ne mora biti raspoređeno jednako po radnim sedmicama,
već se utvrđuje kao prosječno sedmično radno vrijeme na mjesečnom nivou.

(4) U slučaju iz stava 3. ovog člana, radnik može da radi najduže 12 sati dnevno, a najduže 48
sati uključujući i prekovremeni rad.

7. Preraspodjela radnog vremena

Član 69.

(1) Ako priroda i potreba posla zahtijeva, puno radno vrijeme na pojedinim radnim mjestima
može se preraspodijeliti, tako da u jednom dijelu godine bude duže, a u drugom dijelu godine
srazmjerno kraće, s tim da u toku kalendarske godine ne može iznositi više od 40 sati prosječno
sedmično.

(2) Preraspodjelom punog radnog vremena može se u jednom dijelu godine uvesti radno vrijeme
najduže do 52 sata sedmično, a na sezonskim poslovima najduže do 60 sati sedmično.

(3) Duže radno vrijeme iz jednog dijela godine u smislu stava 1. ovog člana ne smatra se
prekovremenim radom.

8. Noćni rad i rad u smjenama

Član 70.

38
(1) Noćnim radom smatra se rad između 22.00 časa i 06.00 časova narednog dana.

(2) Za radnike mlađe od 18 godina, noćnim radom smatra se rad između 19.00 časova i 06.00
časova narednog dana.

Član 71.

Radniku koji radi noću najmanje tri sata svakog radnog dana ili trećinu punog radnog vremena u
toku jedne sedmice, poslodavac je dužan da obezbijedi obavljanje poslova u toku dana ako bi, po
mišljenju nadležnog zdravstvenog organa, takav rad doveo do pogoršanja njegovog zdravstvenog
stanja.

Član 72.

(1) Radnicima mlađim od 18 godina zabranjen je noćni rad.

(2) Izuzetno, radnici mlađi od 18 godina mogu biti privremeno izuzeti od zabrane noćnog rada u
slučaju otklanjanja posljedica više sile, havarija i zaštite interesa Republike, na osnovu
saglasnosti nadležnog inspektora rada.

Član 73.

Trudnicama, počev od šestog mjeseca trudnoće i majkama sa djetetom do dvije godine

života zabranjen je noćni rad.

Član 74.

(1) Rad u smjenama je organizacija rada kod poslodavca prema kojoj se radnici na istim radnim
mjestima smjenjuju prema utvrđenom rasporedu, pri čemu izmjena smjena može da bude
kontinuirana ili sa prekidima tokom određenog perioda dana ili sedmica.

(2) Radnik koji radi u smjenama je lice zaposleno kod poslodavca kod koga je rad organizovan u
smjenama i koji u toku mjeseca posao obavlja u različitim smjenama najmanje trećinu svog
radnog vremena.

(3) Ako je kod poslodavca rad organizovan u smjenama, zamjena smjena vrši se u rokovima i na
način određen opštim aktom i ugovorom o radu, tako da radnik ne radi neprekidno više od jedne
radne sedmice noću.

(4) Radnik može da radi noću duže od jedne radne sedmice neprekidno, samo uz njegovu
pismenu saglasnost. Radnik za vrijeme noćnog rada ima pravo na uvećanje plate.

39
22) ODMORI I ODSUSTVA (odmor u toku dana, dnevni, sedmični, godišnji odmor,
plaćeno i neplaćeno odsustvo i mirovanje radnog odnosa)?

1. Dnevni odmor u toku radnog vremena

Član 75.

(1) Radnik koji radi sa punim radnim vremenom ili najmanje šest sati dnevno, ima pravo na
odmor u toku radnog vremena u trajanju od 30 minuta, a koji ne može biti u prva dva ili
posljednja dva sata radnog vremena radnika.

(2) Radnik koji radi duže od četiri sata, a kraće od šest sati dnevno ima pravo na odmor u toku
rada u trajanju od najmanje 15 minuta.

(3) Radnik koji radi duže od punog radnog vremena, a najmanje deset sati dnevno, pored odmora
iz stava 1. ovog člana ima pravo i na dodatni odmor u toku rada u trajanju od najmanje 15
minuta.

(4) Vrijeme odmora iz st. 1. do 3. ovog člana uračunava se u radno vrijeme.

Član 76.

(1) Odmor u toku dnevnog rada organizuje se na način kojim se obezbjeđuje da se rad ne
prekida, ako priroda posla ne dozvoljava prekid rada, kao i ako se radi sa strankama.

(2) Odluku o rasporedu korišćenja odmora u toku dnevnog rada donosi poslodavac.

2. Dnevni odmor između dva uzastopna radna dana

Član 77.

(1) Radnik ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u trajanju od najmanje
12 sati neprekidno, a radnici zaposleni u poljoprivredi i na sezonskim poslovima, najmanje deset
sati neprekidno.

(2) Radnik mlađi od 18 godina ima pravo na dnevni odmor između dva uzastopna radna dana u
trajanju od 12 sati neprekidno.

3. Sedmični odmor

Član 78.

(1) Radnik ima pravo na sedmični odmor u trajanju od najmanje 24 sata neprekidno kojem se
dodaje najmanje osam sati odmora iz člana 77. stav 1. prema unaprijed određenom rasporedu.

40
(2) Sedmični odmor se po pravilu koristi nedjeljom.

(3) Poslodavac može da odredi drugi dan za korišćenje sedmičnog odmora ako priroda posla i
organizacija rada to zahtijeva.

(4) Ako je neophodno da radnik radi na svoj sedmični dan odmora, poslodavac je dužan da mu
obezbijedi odmor iz stava 1. ovog člana u toku naredne radne sedmice.

4. Godišnji odmor

Član 79.

(1) Radnik ima pravo na godišnji odmor u skladu sa ovim zakonom.

(2) Radnik koji prvi put zasniva radni odnos ili ima prekid radnog odnosa duži od 30 radnih dana
stiče pravo na korištenje godišnjeg odmora poslije šest mjeseci neprekidnog rada kod
poslodavca.

(3) Pod neprekidnim radom smatra se i vrijeme privremene spriječenosti za rad u smislu propisa
o zdravstvenom osiguranju i odsustva sa rada uz naknadu plate.

(4) Radnik ne može da se odrekne prava na godišnji odmor, niti mu se to pravo može uskratiti.

Član 80.

(1) U svakoj kalendarskoj godini radnik ima pravo na godišnji odmor u trajanju utvrđenim
opštim aktom i ugovorom o radu, najmanje četiri radne sedmice, odnosno najmanje 20 radnih
dana.

(2) Godišnji odmor iz stava 1. ovog člana uvećava se po osnovu radnog staža i drugim osnovama
u skladu sa kolektivnim ugovorom.

(3) Radnik koji radi na poslovima sa posebnim uslovima rada iz člana 59. stav 1. ovog zakona,
ima pravo na godišnji odmor najmanje u trajanju od 30 radnih dana, koji se uvećava u skladu sa
stavom 2. ovog člana.

Član 81.

Radnik ima pravo na jedan dan odmora za svaki mjesec dana rada u kalendarskoj godini:

1) ako u kalendarskoj godini u kojoj prvi put zasniva radni odnos nema šest mjeseci neprekidnog
rada i

2) ako u kalendarskoj godini nije stekao pravo na godišnji odmor zbog prekida rada u smislu
člana 79. stav 2. ovog zakona.

41
Član 82.

(1) U godišnji odmor se ne uračunavaju periodi korištenja odsustvovanja s rada po drugim

osnovima, pa se za to vrijeme korištenje godišnjeg odmora prekida.

(2) U slučaju prekida korištenja godišnjeg odmora u smislu stava 1. ovog člana, radnik, u
sporazumu sa poslodavcem, koristi preostali dio godišnjeg odmora.

Član 83.

(1) Pri utvrđivanju dužine godišnjeg odmora radna sedmica računa se kao pet radnih dana.

(2) Praznici koji su neradni dani u skladu sa zakonom, odsustvo sa rada uz naknadu plate i
privremena spriječenost za rad u skladu sa propisima o zdravstvenom osiguranju, ne uračunavaju
se u dane godišnjeg odmora.

(3) Ako je radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora privremeno spriječen za rad u smislu
propisa o zdravstvenom osiguranju, ima pravo da po isteku te spriječenosti za rad, nastavi sa
korištenjem godišnjeg odmora.

Član 84.

(1) Radnik, u pravilu, koristi godišnji odmor bez prekida, ali, na zahtjev radnika, a uz saglasnost
poslodavca, godišnji odmor može se koristiti u dva ili više dijelova.

(2) Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio koristi najmanje u trajanju od dvije
radne sedmice u toku kalendarske godine, a drugi dio najkasnije do 30. juna naredne kalendarske
godine.

(3) Radnik koji nije u cijelosti iskoristio godišnji odmor u tekućoj kalendarskoj godini zbog
odsutnosti sa rada sa naknadom, ima pravo da preostali dio godišljeg odmora iskoristi najkasnije
do 30. juna naredne godine.

Član 85.

(1) Raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac, uz obavezu da radnike

blagovremeno, a najkasnije do 30. juna, pisanim putem obavijesti o istom, s tim što radnik može
tražiti korištenje godišnjeg odmora u smislu člana 84. stav 1.

(2) Prema potrebi, poslodavac može od savjeta radnika ili sindikata zatražiti da daju svoje
prijedloge ili mišljenja o rasporedu korištenja godišnjih odmora.

(3) Opštim aktom i ugovorom o radu može se bliže urediti način korištenja godišnjeg odmora.

Član 86.

42
(1) Radnici koji rade na poslovima nastave u obrazovnim ustanovama, koriste godišnji odmor za
vrijeme školskih raspusta.

(2) Dužina i raspored korišćenja godišnjeg odmora radnika iz stava 1. ovog člana uređuje se
posebnim zakonom.

Član 87.

(1) Radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plate u visini pune
plate, kao da je za to vrijeme bio na radu.

(2) Radnik ostvaruje pravo na regres za korištenje godišnjeg odmora, u skladu sa zakonom i
kolektivnim ugovorom.

Član 88.

(1) Radnik kojem prestane radni odnos radi prelaska na rad kod drugog poslodavca, za tu
kalendarsku godinu koristi godišnji odmor kod poslodavca kod kojeg je stekao pravo i to prije
prestanka radnog odnosa.

(2) Radniku kojem prestaje radni odnos zbog ispunjavanja uslova za odlazak u starosnu penziju i
radniku kojem prestaje radni odnos na određeno vrijeme, poslodavac je dužan da obezbijedi
korištenje godišnjeg odmora prije prestanka radnog odnosa, odnosno sticanja uslova za starosnu
penziju.

(3) Ako radnik iz st. 1. i 2. ovog člana krivicom poslodavca, u cijelosti ili djelimično, ne iskoristi
godišnji odmor, ima pravo na naknadu štete u visini prosječne plate radnika ostvarene u
prethodna tri mjeseca, srazmjerno dužini neiskorišćenog godišnjeg odmora.

5. Plaćeno odsustvo

Član 89.

(1) Radnik ima pravo da uz naknadu plate odsustvuje s posla u sljedećim slučajevima: stupanja u
brak, rođenja djeteta, dobrovoljnog davanja krvi, teže bolesti ili smrti člana porodice i u drugim
slučajevima određenim opštim aktom i ugovorom o radu.

(2) Plaćeno odsustvo iz stava 1. ovog člana ne može biti duže od pet radnih dana u toku jedne
kalendarske godine, osim u slučaju smrti člana porodice, ukoliko se zakonom, opštim aktom ili
ugovorom o radu ne odredi drugačije.

(3) Radnik, u slučaju potrebe, može u toku kalendarske godine koristiti plaćeno odsustvo po više
osnova.

(4) Poslodavac može, na zahtjev radnika, odobriti plaćeno odsustvo duže od pet radnih dana u
toku kalendarske godine u opravdanim slučajevima.

43
(5) Uz zahtjev za korišćenje plaćenog odsustva po svim osnovima, potrebno je priložiti
odgovarajući dokaz o postojanju slučaja za koji se traži plaćeno odsustvo.

(6) Članom porodice, u smislu stava 1. ovog člana, smatraju se bračni i vanbračni supružnici,
njihova djeca (bračna, vanbračna i usvojena), pastorčad, djeca uzeta pod starateljstvo i druga
djeca bez roditelja uzeta na izdržavanje, majka, otac, očuh, maćeha, usvojilac, a djed i baba po
majci i po ocu, braća i sestre, ako žive u zajedničkom domaćinstvu.

Član 90.

(1) U slučaju da je radnik zbog više sile ili havarije na mašinama ili drugim sredstvima rada,
spriječen da izvršava svoje obaveze iz ugovora o radu, ima pravo na plaćeno odsustvo za koje
vrijeme ostvaruje naknadu plate u visini od 50% plate koju bi ostvario da je radio.

(2) Opštim aktima se mogu bliže urediti uslovi i način ostvarivanja prava iz stava 1. Ovog člana.

Član 91.

(1) Poslodavac, uz konsultacije sa sindikatom, odnosno savjetom radnika, ako sindikat nije
organizovan kod poslodavca, može radnika uputiti na plaćeno odsustvo (čekanje) u slučaju
neplaniranog privremenog smanjenja obima poslova kod poslodavca, kao i razloga
ekonomskofinansijske ili tehničko-tehnološke prirode.

(2) Za vrijeme trajanja odsustva iz stava 1. ovog člana radnici ostvaruju pravo na naknadu plate u
visini od najmanje 50% prosječne plate radnika ostvarene u prethodna tri mjeseca.

(3) Način upućivanja radnika, dužina trajanja, međusobna prava i obaveze radnika i druga pitanja
vezana za bliže uređenje odsustva iz stava 1. ovog člana uređuju se kolektivnim ugovorom.

6. Neplaćeno odsustvo

Član 92.

(1) Poslodavac je dužan da radniku, na njegov zahtjev, odobri odsustvo s rada do tri dana u toku
kalendarske godine radi zadovoljavanja njegovih vjerskih, odnosno nacionalno-tradicijskih
potreba, bez prava na naknadu plate, ukoliko posebnim zakonom nije drugačije određeno.

(2) Poslodavac može radniku, na njegov pisani zahtjev odobriti neplaćeno odsustvo i u drugim
slučajevima.

(3) Za vrijeme neplaćenog odsustva prava i obaveze radnika po osnovu rada miruju.

7. Mirovanje prava iz radnog odnosa

44
Član 93.

(1) Radniku koji je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, prava i obaveze iz radnog
odnosa miruju za vrijeme obavljanja javne funkcije.

(2) Radni odnos miruje i bračnom supružniku radnika koji je upućen na rad u inostranstvo u
okviru međunarodno-tehničke saradnje ili prosvjetno-kulturne saradnje, u diplomatska,
konzularna i druga predstavništva, za vrijeme dok takav rad traje.

(3) Radniku koji je zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme, prava i obaveze iz radnog
odnosa miruju za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, odnosno izrečene mjere bezbjednosti,
vaspitne ili zaštitne mjere u trajanju do šest mjeseci.

Član 94.

Javnom funkcijom u smislu člana 93. stav 1. Zakona smatra se reizborna funkcija na koju je
radnik neposredno izabran od građana ili na koju je imenovan ili postavljen od nadležnog organa
Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, grada ili opštine, ako tu funkciju obavlja profesionalno i
za nju ostvaruje platu.

Član 95.

(1) Radnik kome su prava i obaveze iz radnog odnosa mirovale po osnovu člana 93. zakona,
dužan je da se u roku od pet dana od dana prestanka mirovanja vrati na rad kod poslodavca, na
svoj raniji ili drugi odgovarajući posao.

(2) Mirovanje prava i obaveza po osnovu vršenja reizborne javne funkcije može trajati najduže
dva mandata, nakon čega radnik može da se vrati na rad kod poslodavca na svoj raniji ili drugi
odgovarajući posao.

(3) Ako poslodavac zbog ekonomskih razloga, promijenjene organizacije i tehnologije rada i
poslovanja, radnika iz stava 1. ovog člana ne može vratiti na raniji ili na drugi odgovarajući
posao, radniku otkazuje ugovor o radu, sa pravom radnika na otpremninu, u skladu sa članom
194. Ovog zakona.

23) OBEZBJEĐENJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE NA NIVOU REPUBLIKE I JEDINICE

LOKALNE SAMOUPRAVE

Član 6.

Zdravstvena zaštita se obezbjeđuje, na nivou Republike, jedinice lokalne samouprave (u daljem

tekstu: lokalna samouprava) i poslodavca, preduzimanjem specifičnih aktivnosti na promociji

45
zdravlja, prevenciji i liječenju bolesti i stanja, rehabilitaciji oboljelih i povrijeđenih, obezbjeđenju
lijekova i medicinskih sredstava, zaštiti životne i radne sredine i druge specifične aktivnosti.

Član 7.

(1) Obezbjeđenje zdravstvene zaštite na nivou Republike zasniva se na elementima ekonomske,

socijalne i zdravstvene politike kojima se stvaraju uslovi za provođenje zdravstvene zaštite,
usklađivanje djelovanja i razvoj sistema zdravstvene zaštite, i to:

a) Uspostavljanje prioriteta, planiranje, donošenje strategija i programa za provođenje

zdravstvene zaštite, kao i donošenje propisa u ovoj oblasti,
b) Nadzor nad radom zdravstvenih ustanova,
c) Provođenje poreske i ekonomske politike kojima se podstiče održivost i razvoj zdravstvenog
sistema,
d) Obezbjeđivanje uslova za zdravstvenu edukaciju stanovništva,
e) Obezbjeđivanje uslova za razvoj integrisanog zdravstvenog informacionog sistema u
republici,
f) Razvoj naučnoistraživačke djelatnosti u oblasti zdravstvene zaštite,
g) Obezbjeđivanje uslova za stručno usavršavanje zdravstvenih radnika i zdravstvenih
saradnika,
h) Osnivanje zdravstvenih ustanova od interesa za republiku,
i) Obezbjeđivanje sredstava za izgradnju i opremanje zdravstvenih ustanova, kao i kontinuirano
održavanje objekata i opreme za zdravstvene ustanove čiji je osnivač republika,
j) Obezbjeđivanje zdravstvene zaštite lica koja se nalaze u pritvoru i na izdržavanju kazne
zatvora,
k) Obavještavanje građana u vezi zaštite zdravlja za slučaj izbijanja epidemija i drugih većih
nepogoda i nesreća (zemljotres, požar, poplava, opasnost od jonizujućeg i nejonizujućeg
zračenja, trovanja i dr.),
l) Otklanjanje zdravstvenih posljedica prouzrokovanih elementarnim i drugim nepogodama i
vanrednim prilikama,
m) Podsticanje aktivnosti na omasovljavanju dobrovoljnog davanja krvi i provođenje programa
prikupljanja krvi, kao i davanja i primanja organa i tkiva za presađivanje i
n) Provođenje specifičnih aktivnosti na zaštiti i očuvanju životne sredine.

(2) Vlada može osnovati komisiju za multisektorsku saradnju radi ostvarivanja uloge Republike
u obezbjeđenju zdravstvene zaštite.

Član 8.

(1) Na nivou Republike se obezbjeđuje zdravstvena zaštita pod jednakim uslovima,

populacionim i nozološkim grupama od posebnog socijalno-medicinskog značaja.

46
(2) Zdravstvena zaštita iz stava 1. ovog člana obuhvata:

a) Djecu do navršenih 15 godina života, školsku djecu i studente do kraja školovanja, a

najkasnije do 26 godine života, u skladu sa zakonom,
b) Žene u vezi sa planiranjem porodice, kao i u toku trudnoće, porođaja i materinstva do 12
mjeseci poslije porođaja, ako drugim zakonom nije drugačije uređeno,
c) Lica starija od 65 godina života,
d) Lica sa invaliditetom,
e) Nezaposlena lica prijavljena organizaciji za zapošljavanje ako ne ostvaruju novčanu naknadu
prema propisima o pravima nezaposlenih lica,
f) Korisnike prava iz propisa koji regulišu oblast prava boraca, vojnih invalida i porodica
boraca odbrambeno-otadžbinskog rata i zaštitu civilnih žrtava rata,
g) Socijalno ugrožena lica u skladu sa posebnim zakonom,
h) Lica koja žive sa hiv infekcijom ili koja boluju od AIDS ili drugih zaraznih bolesti koje su
utvrđene posebnim zakonom kojim se uređuje oblast zaštite stanovništva od zaraznih bolesti,
i) Lica koja boluju od malignih bolesti, hemofilije, šećerne bolesti, psihoza, epilepsija, multiple
skleroze, cistične fibroze, reumatske groznice,
j) Lica u terminalnoj fazi hronične bubrežne insuficijencije,
k) Oboljela, odnosno povrijeđena lica kojima se pruža hitne medicinske pomoći i
l) Lica u vezi sa davanjem i primanjem ljudskih organa, tkiva i ćelija.

(3) Obim, sadržaj i način ostvarivanja zdravstvene zaštite utvrđuje Fond zdravstvenog osiguranja
Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond), uz saglasnost Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite
(u daljem tekstu: Ministarstvo).

Član 9.

(1) Obezbjeđenje zdravstvene zaštite na nivou lokalne samouprave obuhvata aktivnosti za

provođenje zdravstvene zaštite od interesa za građane na teritoriji lokalne samouprave, i to:

a) praćenje rada zdravstvenih ustanova na primarnom nivou zdravstvene zaštite,

b) uspostavljanje mreže ambulanti porodične medicine,

c) obezbjeđivanje uslova za multisektorsku saradnju,

d) provođenje specifičnih aktivnosti na zaštiti i očuvanju životne sredine,

e) obezbjeđivanje sredstava za sufinansiranje programa i projekata zdravstvene zaštite od

interesa za lokalnu samoupravu,

f) sufinansiranje izgradnje i opremanja zdravstvenih ustanova, kao i obezbjeđenje sredstava za

kontinuirano održavanje objekata i opreme, obnavljanje i nabavka nove opreme, za zdravstvene
ustanove čiji je osnivač,

47
g) obezbjeđivanje sredstava za zdravstveno osiguranje socijalno ugroženih lica u skladu sa
posebnim zakonom,

h) otklanjanje zdravstvenih posljedica prouzrokovanih elementarnim i drugim nepogodama i

vanrednim prilikama i

i) obezbjeđivanje mrtvozorstva.

(2) Lokalna samouprava obezbjeđuje sredstva za ostvarivanje zdravstvene zaštite iz stava 1.

ovog člana u svom budžetu.

(3) Lokalna samouprava osniva Odbor za zdravlje (u daljem tekstu: Odbor), u cilju aktivnog
učešća u ostvarivanju ciljeva zdravstvenih strategija na nivou primarne zdravstvene zaštite,
podrške i pomoći zdravstvenim ustanovama i zdravstvenim radnicima, kao i neposrednog učešća
građana u iskazivanju zdravstvenih potreba.

(4) Članovi Odbora se biraju iz reda odbornika lokalne samouprave i predstavnika drugih
zainteresovanih organizacija kao što su zdravstvene, obrazovne i socijalne ustanove, preduzeća,
nevladine organizacije i većinski reprezentativni sindikat, uz zastupljenost oba pola.

(5) Članove Odbora imenuje nadležni organ lokalne samouprave.

(6) Nadležni organ lokalne samouprave odlukom propisuje broj članova, mandat, nadležnost,
način rada i druga pitanja od značaja za funkcionisanje Odbora.

Član 10.

Poslodavac obezbeđuje zaštitu zdravlja zaposlenih u skladu sa propisima koji regulišu oblast
zaštite na radu.

24) NAČELA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Član 11.

Zdravstvena zaštita građana se provodi na načelima jednakosti, dostupnosti, sveobuhvatnosti,

kontinuiteta i koordinacije.

Zdravstvena zaštita se ostvaruje bez diskriminacije po bilo kom osnovu.

Član 12.

48
Jednakost u zdravstvenoj zaštiti podrazumijeva da građani sa istim zdravstvenim potrebama
ostvaruju isti nivo zdravstvene zaštite, a građani sa različitim zdravstvenim potrebama ostvaruju
različit nivo zdravstvene zašite, u skladu s odredbama ovog zakona i drugih propisa koji regulišu
ovu oblast.

Član 13.

Dostupnost zdravstvene zaštite se ostvaruje obezbjeđivanjem zdravstvene zaštite građanima, koja

je fizički, geografski i ekonomski dostupna.

Član 14.

Sveobuhvatnost zdravstvene zaštite na primarnom nivou se ostvaruje pružanjem zdravstvenih

usluga građanima, kroz rad timova porodične medicine, bez obzira na pol, godine i bolest.

Član 15.

Kontinuitet zdravstvene zaštite se ostvaruje organizacijom primarne zdravstvene zaštite

uspostavljanjem neprekidnog praćenja stanja zdravlja građana kroz sve životne dobi.

Član 16.

Koordinacija zdravstvene zaštite se ostvaruje nesmetanim kretanjem građana kroz zdravstveni

sistem, u kome se nivoi zdravstvene zaštite nadopunjuju jedan na drugi i međusobno radi
postizanja maksimalne efikasnosti i efektivnosti.

25) PRAVA I OBAVEZE GRAĐANA I PACIJENATA

Član 17.

Svaki građanin ima pravo da zdravstvenu zaštitu ostvaruje uz poštovanje najvišeg mogućeg
standarda ljudskih prava i vrijednosti, odnosno ima pravo na fizički i psihički integritet i na
bezbjednost ličnosti, kao i na uvažavanje njegovih moralnih, kulturnih i religijskih ubjeđenja.

Član 18.

Strani državljanin ili lice bez državljanstva ima pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu s
odredbama ovog zakona, međunarodnih sporazuma i drugih propisa koji regulišu ovu oblast.

Član 19.

49
(1) Zdravstvene ustanove moraju građaninu garantovati pristup uslugama osiguravajući
uključenje u liste čekanja za hronična stanja.

(2) Svaki građanin, koji to traži, ima pravo uvida u liste čekanja unutar okvira poštovanja normi
privatnosti.

Član 20.

(1) Građanin ima pravo na slobodan izbor doktora porodične medicine i zdravstvene ustanove
sekundarnog nivoa.

(2) Građanin bira doktora porodične medicine na period od godinu dana.

Član 21.

(1) Građanin je obavezan da čuva i unapređuje sopstveno zdravlje, zdravlje drugih ljudi, kao i
životnu i radnu sredinu.

(2) Građanin je obavezan da, u granicama svojih znanja i mogućnosti, u hitnom slučaju,
povrijeđenom ili bolesnom, pruži prvu pomoć.

Član 22.

(1) Pacijent ima pravo na informaciju u vezi svoga zdravlja.

(2) Pacijent ima pravo da od nadležnog doktora, koji ga liječi, dobije informaciju koja mu je
potrebna da bi donio odluku u vezi predloženog medicinskog tretmana.

(3) Informacija obuhvata:

a) dijagnozu i prognozu bolesti, kratak opis, cilj i korist od predloženog medicinskog tretmana,
vrijeme trajanja i moguće posljedice preduzimanja odnosno nepreduzimanja predloženog
medicinskog tretmana,

b) vrstu i vjerovatnoću mogućih rizika, bolne i druge sporedne ili trajne posljedice,

c) druge metode liječenja,

d) moguće promjene pacijentovog stanja poslije preduzimanja predloženog medicinskog

tretmana, kao i moguće nužne promjene u načinu života pacijenta i

e) dejstvo lijekova i moguće neželjene posljedice tog dejstva.

(4) Informaciju iz stava 1. ovog člana nadležni doktor je obavezan dati pacijentu i bez njegovog
traženja.

(5) Informaciju daje nadležni doktor usmeno i na način koji je razumljiv pacijentu, vodeći

50
računa o njegovoj starosti, obrazovanju i emocionalnom stanju.

(6) Ako pacijent ne poznaje jezik koji je u službenoj upotrebi u Republici, zdravstvena ustanova
mu može obezbijediti prevodioca u skladu sa propisima o službenoj upotrebi jezika i pisma, a
ako je pacijent gluhonijem, može mu se obezbijediti tumač.

(7) Pacijent se može odreći svog prava na informaciju, osim informacije da je predloženi
medicinski tretman potreban i da nije bez znatnog rizika, odnosno da je rizično nepreduzimanje
medicinskog tretmana.

(8) Izuetno, nadležni doktor će prećutati dijagnozu, tok predloženog medicinskog tretmana i
njegove rizike ili informaciju o tome umanjiti, ako postoji ozbiljna opasnost da će informisanjem
znatno naškoditi zdravlju pacijenta, a u tom slučaju informacija se mora dati članu porodice
pacijenta.

(9) U medicinsku dokumentaciju nadležni doktor unosi podatak da je pacijentu, odnosno članu
porodice dao informaciju o podacima iz stava 3. ovog člana.

(10) Pacijent ima pravo uvida u troškove liječenja.

(11) Pacijent ima pravo na informisanje o rezultatima naučnih istraživanja i tehnoloških

inovacija.

Član 23.

Pacijent ima pravo da slobodno odlučuje o svemu što se tiče njegovog zdravlja, osim u
slučajevima kada to direktno ugrožava život i zdravlje drugih lica.

Član 24.

(1) Pacijent ima pravo na slobodan izbor medicinskog tretmana na osnovu odgovarajućih
informacija o mogućim rizicima i posljedicama po zdravlje pacijenta.

(2) Pacijent daje pisanu izjavu o pristanku na predloženi medicinski tretman.

(3) Pristanak na predloženi medicinski tretman pacijent može pismeno opozvati.

(4) Pacijent ima pravo da pismenim putem odredi lice koje će u njegovo ime dati pristanak,
odnosno koje će biti obaviješteno umjesto pacijenta o preduzimanju medicinskog tretmana.

Član 25.

(1) Pristanak na medicinski tretman za maloljetnog pacijenta i lice lišeno poslovne sposobnosti
daje roditelj, bračni drug, punoljetno dijete, punoljetni brat ili sestra, zakonski zastupnik ili
staratelj, u pisanom obliku.

51
(2) Nadležni doktor koji smatra da zakonski zastupnik pacijenta ne postupa u najboljem interesu
djeteta ili lica lišenog poslovne sposobnosti obavezan je da o tome odmah obavijesti organ
starateljstva.

(3) U slučaju sumnje ili postojanja zarazne bolesti i bolesti ovisnosti, maloljetno lice, starije od
15 godina, može samostalno dati pristanak za medicinski tretman i bez pristanka lica iz stava 1.
Ovog člana.

Član 26.

(1) Pacijent ima pravo da odbije predloženi medicinski tretman, čak i u slučaju kada se njime
spasava ili održava njegov život.

(2) Pacijent odbija predloženi medicinski tretman izričito u pisanom obliku, a ako pacijent odbije
davanje pisane izjave, o tome će se sačiniti službena zabilješka koju potpisuje nadležni doktor i
dva zdravstvena radnika.

(3) Nadležni doktor je obavezan da pacijentu ukaže na posljedice njegove odluke o odbijanju
predloženog medicinskog tretmana.

Član 27.

Hitni medicinski tretman se može preduzeti nad pacijentom i bez njegove saglasnosti ako je
vitalno ugrožen i bez svijesti, ili iz drugih razloga nije u stanju da saopšti svoj pristanak.

Član 28.

(1) Medicinski ogled (u daljem tekstu: ogled) je istraživačka studija na ljudima radi ispitivanja
određenih aspekata (sigurnost, efikasnost, efektivnost) novih lijekova, medicinskih sredstava,
procedura liječenja ili kombinacije navedenog.

(2) Ogled se može preduzeti nad punoljetnim, poslovno sposobnim pacijentom, uz njegov
pristanak.

(3) Izuzetno, kada postoji indikacija za medicinski tretman maloljetnog pacijenta ili lica lišenog
poslovne sposobnosti, pristanak daje roditelj, bračni drug, punoljetno dijete, punoljetni brat ili
sestra, zakonski zastupnik ili staratelj.

(4) Pacijent, bračni drug, roditelj, zakonski zastupnik ili staratelj, daje pristanak u pisanom
obliku, nakon što je informisan o smislu, cilju, postupcima, očekivanim rezultatima, mogućim
rizicima, kao i o neželjenim posljedicama ogleda.

(5) Pacijent, odnosno lice iz stava 1. ovog člana, mora biti upozoreno da može ogled odbiti i da
pristanak na ogled može opozvati pismeno u svako vrijeme.

52
(6) Nadležni doktor, koji vrši ogled, obavezan je da vodi računa o tome da zaštita života i
zdravlja pacijenta uvijek ima prednost u odnosu na interes društva i nauke.

(7) Pacijent koji zbog ogleda pretrpi tjelesnu povredu ili mu se zdravlje naruši ima pravo na
naknadu štete u skladu sa zakonom.

(8) Zdravstvena ustanova je obavezna da prije početka ogleda osigura pacijenta koji je podvrgnut
ogledu, za slučaj nastanka tjelesne povrede ili narušavanja zdravlja koji je izazvan ogledom, u
skladu sa zakonom.

(9) Zdravstvena ustanova je obavezna da zaključi ugovor sa pacijentom kojim se određuje iznos
nadoknade koja pripada pacijentu koji učestvuje u ogledu.

(10) Pacijent ima pravo da učestvuje u kliničkom ispitivanju lijekova i medicinskih sredstava, u
skladu sa zakonom kojim se uređuje oblast lijekova i medicinskih sredstava.

(11) Etički odbor zdravstvene ustanove, prije početka ogleda, donosi odluku o preduzimanju
ogleda nad pacijentom u zdravstvenoj ustanovi.

(12) U privatnim zdravstvenim ustanovama ne može se preduzimati ogled.

Član 29.

(1) Pacijent ima pravo na povjerljivost ličnih informacija koje je saopštio nadležnom doktoru,
uključujući i one koje se odnose na njegovo stanje zdravlja i potencijalne dijagnostičke i
terapijske procedure.

(2) Zabranjeno je da nadležni doktor, bez pismenog pristanka pacijenta, saopšti drugim licima
lične podatke o pacijentu iz stava 1. ovog člana, osim kada je na to obavezan posebnim
zakonom.

(3) Ako je pacijent dao pristanak nadležni doktor može saopštiti podatke o zdravstvenom stanju
pacijenta punoljetnom članu porodice pacijenta.

(4) Nadležni doktor mora saopštiti podatke o zdravstvenom stanju pacijenta punoljetnom članu
porodice i u slučaju kada pacijent nije dao pristanak za saopštavanje podataka o svom
zdravstvenom stanju, a to je neophodno radi izbjegavanja zdravstvenog rizika člana porodice,
osim u slučaju kad pacijent živi sa HIV/AIDS

Član 30.

(1) Pacijent ima pravo na zaštitu svoje privatnosti tokom provođenja dijagnostičkih ispitivanja,
posjete specijalisti i medicinsko-hirurškog liječenja u cjelini.

53
(2) Pregledu pacijenta mogu prisustvovati zdravstveni radnici koji preduzimaju medicinski
tretman, studenti medicine, učenici medicinske škole, a za lica do 15 godina života i poslovno
nesposobna lica, roditelj, zakonski zastupnik ili staratelj.

(3) Pacijent može dati pisanu saglasnost i za prisutnost drugih lica prilikom pregleda.

Član 31.

(1) Pacijent kome je uskraćena zdravstvena zaštita, odnosno pacijent koji nije zadovoljan
pruženom zdravstvenom uslugom, odnosno postupkom zdravstvenog ili drugog radnika
zdravstvene ustanove, može podnijeti prigovor direktoru zdravstvene ustanove.

(2) Prigovor se podnosi usmeno na zapisnik ili u pisanoj formi u roku od osam dana od dana
učinjene povrede prava pacijenta.

(3) Direktor zdravstvene ustanove, u roku od 15 dana od dana podnošenja prigovora, utvrđuje
sve bitne činjenice na osnovu kojih donosi konačnu odluku po prigovoru iz stava 2. ovog člana.

(4) Pacijent koji je nezadovoljan konačnom odlukom direktora ili ako direktor u propisanom
roku ne odluči o prigovoru, može pokrenuti spor kod nadležnog suda.

Član 32.

(1) Pacijent koji zbog stručne greške zdravstvenog radnika, odnosno zdravstvenog saradnika, u
ostvarivanju zdravstvene zaštite pretrpi štetu na svom tijelu ili se stručnom greškom prouzrokuje
pogoršanje njegovog zdravstvenog stanja ima pravo na naknadu štete u skladu sa zakonom.

(2) Nadležna zdravstvena komora će, na zahtjev direktora zdravstvene ustanove, imenovati
Komisiju od pet članova, za utvrđivanje stručne greške iz stava 1. ovog člana.

(3) Nadležna zdravstvena komora dostavlja nalaz i mišljenje Komisije iz stava 2. ovog člana
Ministarstvu i podnosiocu zahtjeva, radi ostvarivanja prava iz stava 1. ovog člana.

(4) Pravo na naknadu štete se ne može unaprijed isključiti ili ograničiti.

Član 33.

(1) Pacijent ima pravo uvida u svoju medicinsku dokumentaciju i može postavljati pitanja o
sadržaju dokumentacije.

(2) Izuzetno, članovi uže porodice pacijenta imaju pravo uvida u medicinsku dokumentaciju
svog člana porodice ako su ti podaci od značaja za njihovo zdravlje, osim u slučaju kad pacijent
živi sa HIV/AIDS.

Član 34.

54
Pacijent, kod ostvarivanja zdravstvene zaštite, obavezan je da:

a) aktivno učestvuje u zaštiti, očuvanju i unapređenju svog zdravlja,

b) u potpunosti informiše nadležnog zdravstvenog radnika o istinitim podacima o svom

zdravstvenom stanju,

c) poštuje uputstva i preduzima mjere propisane terapije od strane nadležnog zdravstvenog

radnika,

d) poštuje kućni red zdravstvene ustanove i

e) poštuje zdravstvene radnike i zdravstvene saradnike.

26) NIVOI ZDRAVSTVENE ZAŠTITE

Član 35.

(1) Zdravstvena zaštita se obavlja na primarnom, sekundarnom i tercijarnom nivou.

(2) Poseban oblik zaštite zdravlja stanovništva se ostvaruje organizacijom javnog zdravstva.

Član 36.

(1) Primarni nivo zdravstvene zaštite obuhvata:

a) aktivnosti na promociji zdravlja,

b) zdravstvenu edukaciju građana o najčešćim zdravstvenim problemima, metodama njihove

identifikacije i kontrole,

c) prevenciju, dijagnostiku, liječenje i rehabilitaciju bolesti i povreda,

d) hitnu medicinsku pomoć,

e) otkrivanje i redukciju faktora rizika masovnih nezaraznih bolesti,

f) preventivnu, dječiju i opštu stomatologiju,

g) zaštitu i unapređenje mentalnog zdravlja,

h) rehabilitaciju u zajednici,

i) imunizaciju protiv zaraznih bolesti,

j) liječenje u kući,

55
k) palijativnu njegu,

l) hitni sanitetski prevoz,

m) obezbjeđivanje lijekova i medicinskih sredstava i

n) higijensko-epidemiološke poslove.

(2) Primarni nivo zdravstvene zaštite obezbjeđuje se putem ambulante porodične medicine,
stomatološke ambulante, doma zdravlja, doma za zdravstvenu njegu i apoteke.

(3) Na primarnom nivou zdravstvene zaštite se može organizovati i provoditi nastavna i

naučnoistraživačka djelatnost.

(4) Nastava iz oblasti porodične medicine se može organizovati i provoditi u centrima za

edukaciju iz porodične medicine u sastavu doma zdravlja.

Član 37.

(1) Sekundarni nivo zdravstvene zaštite obezbjeđuje specijalizovanu zdravstvenu zaštitu.

(2) Specijalizovana zdravstvena zaštita iz stava 1. ovog člana obuhvata složene metode i
postupke dijagnostike, liječenja i rehabilitacije.

(3) Sekundarni nivo zdravstvene zaštite se obezbjeđuje putem specijalističke ambulante,

specijalističkog centra, bolnice i zavoda.

(4) Sekundarni nivo zdravstvene zaštite se organizuje tako da dopunjuje primarnu zdravstvenu
zaštitu i pruža joj organizovanu i kontinuiranu pomoć i podršku.

(5) Na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite se provodi sekundarna i tercijarna prevencija.

(6) Na sekundarnom nivou zdravstvene zaštite može se organizovati i provoditi nastavna i

naučnoistraživačka djelatnost.

Član 38.

(1) Tercijarni nivo zdravstvene zaštite obezbjeđuje visokospecijalizovanu zdravstvenu zaštitu,

koja se ne obezbjeđuje na nivou sekundarne zdravstvene zaštite.

(2) Visokospecijalizovana zdravstvena zaštita iz stava 1. ovog člana obuhvata najsloženije

metode i postupke dijagnostike, liječenja i rehabilitacije.

(3) Tercijarni nivo zdravstvene zaštite se obezbjeđuje putem specijalističke ambulante,

specijalističkog centra, bolnice i zavoda.

56
(4) Tercijarni nivo zdravstvene zaštite se organizuje tako da dopunjuje sekundarnu zdravstvenu
zaštitu i pruža joj organizovanu i kontinuiranu pomoć i podršku.

(5) Na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite se provodi sekundarna i tercijarna prevencija.

(6) Na tercijarnom nivou zdravstvene zaštite se organizuje i provodi nastavna i

naučnoistraživačka djelatnost.

Član 39.

(1) Javno zdravstvo je poseban oblik zaštite zdravlja stanovništva koji podrazumijeva
organizovanu i sveobuhvatnu aktivnost društva radi očuvanja fizičkog i mentalnog zdravlja,
odnosno očuvanja životne sredine, kao i suzbijanja faktora rizika za nastanak bolesti i povreda,
koja se ostvaruje primjenom zdravstvenih tehnologija i mjerama koje su namijenjene promociji
zdravlja, prevenciji bolesti i poboljšanju kvaliteta života.

(2) Javno zdravstvo obuhvata naučno polje preventivne medicinske nauke, uključujući higijenu,
epidemiologiju, mikrobiologiju, socijalnu medicinu, zdravstvenu ekologiju, zdravstvenu
statistiku, promociju zdravlja i prevenciju bolesti.

Član 40.

(1) Nivoi zdravstvene zaštite se povezuju kroz referalni sistem.

(2) Referalni sistem je kontinuirano i nesmetano kretanje građana i pacijenata kroz zdravstveni
sistem, koje prati odgovarajuća medicinska dokumentacija.

(3) Ministar će pravilnikom propisati referalni sistem zdravstvene zaštite.

27) VRSTE ZDRAVSTVENIH USTANOVA

Zdravstvene ustanove su:

1. Ambulanta
2. Dom zdravalja
3. Apoteka
4. Apotekarska ustanova
5. Bolnica
6. Zavod za zaštitu zdravlja RS
7. Specijalizovani zavod
8. Insitut
9. Klinika

57
 10. Klinički centar

1. Ambulanta
Član 23.
Ambulanta porodične medicine je osnovni oblik organizovanja primarne zdravstvene zaštite.
Tim porodične medicine predstavlja prvu liniju kontakta i ulaska građana u sistem zdravstvene
zaštite.
Ambulanta putem jednog ili više timova porodične medicine, mjerama promocije i prevencije
zdravlja, sprječavanja, suzbijanja, ranog otkrivanja, blagovremenog liječenja bolesti i
rehabilitacije obezbjeđuje:
 organizovani zdravstveno vaspitni rad
 praćenje zdravstvenog stanja stanovništva i preduzimanje mjera na sprječavanju i
suzbijanju zaraznih bolesti
 otkrivanje i suzbijanje nezaraznih bolesti
 dijagnostiku i liječenje oboljenja za koja nisu potrebna složenija ispitivanja liječenja
 kućno liječenje bolesnika kojma nije neophodno bolničko liječenje
 produženo liječenje i rehabilitaciju bolesnika poslije otpuštanja iz bolnice

Član 24.
Tim porodične medicine čine doktor, koji ima edukaciju iz porodične medicine, i dvije
medicinske sestre. Timom porodične medicine rukovodi doktor medicine.
Tim porodične medicine organizuje pružanje zdravstvene zaštite neprekidno 24 sata.
Građani slobodno biraju porodičnog doktora za period od najmanje jedne godine.

Član 25.
Odobrenje za rad ambulante koju osniva fizičko lice izdaje ministar nadležan za poslove
zdravlja.

2. Dom zdravlja
Član 26.
Dom zdravlja je zdravstvena ustanova koja orgaizuje primarnu zdravstvenu zaštitu po sistemu
porodične medicine.
Dom zdravlja obezbjeđuje porodičnu medicinu, dječiju, preventivnu i opštu stomatologiju,
higijensko epidemiološku djelatnost, hitnu medicinsku pomoć, ampulirane lijekove i potreban
sanitetski materijal i laboratorijusku dijagnostiku.
Dom zdravlja može da organizuje RTG dijagnostiku i ambulante za specijalističke konsultacije.

Član 27.
Dom zdravlja je dužan da obezbjedi svojim ambulantama porodične medicine položaj i uslove
utvrđene ovim zakonom, kao i pravo na samostalno raspolaganje sredstvima koja ostvare svojim
radom, što će se regulisati posebnim aktom doma zdravlja.
58
Član 52.
(1) U ambulanti porodične medicine radi tim porodične medicine. (2) Prvi kontakt sa
zdravstvenim sistemom građanin ostvaruje preko tima porodične medicine. (3) Tim porodične
medicine čini specijalista porodične medicine i najmanje dvije medicinske sestre – tehničari sa
dodatnom edukacijom iz porodične medicine. (4) Izuzetno od stava 3. ovog člana, tim porodične
medicine može da čini specijalista druge grane medicine sa dodatnom edukacijom iz porodične
medicine i najmanje dvije medicinske sestre – tehničari sa dodatnom edukacijom iz porodične
medicine.

3. Apoteka
Član 28.

Apoteka vrši snabdjevanje stanovništva i zdravstvenih ustanova lijekovima i medicinskim

sredstvima i daje uputstvo za njihovu pravilnu upotrebu.
Apoteka može da izrađuje magistralne lijekove i galenske preparate.
Apoteka raspolaže dovoljnim količinama lijekova pripisanim nacionalnom listom esencijalnih
lijekova RS.
U obavljanju svoje djelatnosti apoteka prati savremena naučna dostignuća u oblasti
farmakologije i pruža građanima informacije o pravilnoj potrebi lijekova i sanitetsko-dijetetskih
sredstava.

4. Apotekarska ustanova
Član 29.

Apotekarska ustanova obavlja djelatnost dvaju ili više apoteka utvrđenu ovim Zakonom.

Član 30.
Odobrenje za rad apoteke koju osniva fizičko lice izdaje ministar nadležan za poslove zdravlja.

5. Bolnica
Član 31.

Bolnica predstavlja prvi referalni nivo u organizaciji zdravstvene zaštite na koji se upućuju
oboljeli ili povrijeđeni građani, radi ispitivanja i liječenja, koja ne mogu biti zbrinuta na nivou
primarne zdravstvene zaštite, izuzev hitnih slučajeva koji se direktno upućuju u bolnicu.
Porodični ljekar upućuje svoje bolesnike radi specijalističkog pregleda ili stacionarnog liječenja.
U urgentnim slučajevima bolnica je dužna da primi bolesnika na liječenje bez upute porodičnog
doktora i da ga o tome obavjesti odmah.
Porodični doktor je dužan da unaprijed obezbjedi prijem i uz bolesnika uputi propisanu
zdravstvenu dokumentaciju. Nakon obavljenog liječenja ili ispitivanja bolnica je dužna da

59
porodičnom doktoru uputi izvještaj o liječenju bolesnika, o njegovom stanju i preporučenim
daljim mjerama.
Bolnica je dužna da omogući porodičnom doktoru neposredan uvid u zdravstveno stanje,
medicinsku dokumentaciju i prisustvo medicinskim intervencijama opasnim po život bolesnika.

Član 32.
Bolnica može biti opšta i specijalna.
Opšta bolnica pruža zdravstvenu zaštitu licima svih uzrasta i oboljelim od raznih bolesti.
Specijalna bolnica pruža zdravstvenu zaštitu licima određenih dobnih grupa, odnosno oboljelim
od određenih bolesti.
Član 33.
Opšta bolnica se organizuje kao bolnica sa najmajnje četiri bolnička odjeljenja.

Član 34.
Opšta bolnica ima odjeljenje za: pedijatriju, ginekologiju i akušerstvo, internu medicinu,
hirurgiju, ortopediju i fizijatriju, zarazne bolesti, psihijatriju, neurologiju, kožne bolesti, očne
bolesti, urologiju, pulmologiju i otorinolaringologiju.

Član 35.
Opšta bolnica sa najmanje četiri bolnička odjeljenja ima: odjeljenje za pedijatriju, interne bolesti,
za ginekologiju i akušerstvo i odjeljenje za hirurgiju.
Član 36.
Mjesta u kojima će biti opšte bolnice određuju se planom mreže.

6. Zavod za zaštitu zdravlja RS

Član 37.
Zavod za zaštitu zdravlja RS (Zavod) je visoko specijalizovana zdravstvena ustanova koja prati
zdravstveno stanje stanovništva, epidemiološku situaciju i higijenske prilike; predlaže i
preduzima mjere za sprječavanje izvora širenja zaraznih bolesti, za otklanjanje štetnih faktora u
životnoj sredini, za unapređenje zdravlja stanovništva i u kojoj se obavlja nastava i naučno-
istraživački rad.

Član 38.
Regionalni zavodi za zaštitu zdravlja su organizacioni dijelovi Zavoda koji pokrivaju teritoriju
definisanu planom mreže.
Regionalni zavod za zaštitu zdravlja ima odjeljenje za epidemiologiju, za higijenu i socijalnu
medicinu i službe za mikrobiološke i higijenske analize.
Broj, mjesto i sjedišta regionalnih zavoda, kao i teritorija koju pokrivaju utvrđuje se planom
mreže.

60
7. Specijalizovani zavod
Član 39.
Specijalizovani zavod prati i proučava stanja u oblasti za koju je osnovan, ispituje metode
dijagnostike i liječenja, predlaže i sprovodi mjere za unapređenje zdravstvene zaštite i učestvuje
u izgrađivanju i primjeni doktriniranih stavova.
Specijalizovani zavod se osniva za oblasti od šireg socijalno-medicinskog značaja, transfuzije
krvi, medicine rada i sportske medicine, fizikalne medicine i rehabilitacije i dr.

Član 40.
Zavod za transfuziju krvi prikuplja i prerađuje krv od dobrovoljnih davalaca krvi, prati i
proučava stanja u oblasti transfuzije krvi, predlaže i preduzima mjere na unapređenju
dobrovoljnog davalaštva krvi i službe transfuzije krvi.
Stara se o ostvarivanju republičkog programa za transfuziju krvi.

Član 41.
Vrste i djelatnosti specijalizovanih zavoda odrediće se planom mreže.

8. Institut
Član 42.
Institut obavlja specijalizovanu polikliničku i bolničku ili samo specijalizovanu polikliničku
zdravstvenu djelatnost. Institut se može osnovati za obavljanje djelatnosti iz jedne ili više grana
medicine, odnosno stomatologije, odnosno oblasti zdravstvene zaštite.
Institut obavlja i obrazovnu i naučno-istraživačku djelatnost ako u skladu sa propisima o naučnoj
djelatnosti i ovim zakonom ima odgovarajuće kadrove, opremu i prostorije.

9. Klinika
Član 43.
Klinika je zdravstvena ustanova koja obavlja polikliničku i bolničku zdravstvenu djelatnost iz
određene grane medicine, odnosno stomatologije.
Klinika obavlja nastavnu i naučno-istraživačku djelatnost za oblast za koju je osnovana.

10. Klinički centar

Član 44.

61
Klinički centar je visoko specijalizovana zdravstvena, naučno-istraživačka i nastavna ustanova, u
kojoj se ispituju i liječe bolesnici i povrijeđena lica za čije ispitivanje ne postoje uslovi na prvom
referalnom nivou.
Klinički centar je ustanova drugog referalnog nivoa u kojoj se u načelu može obaviti najsloženija
dijagnostika i liječenje.
U sastavu kliničkog centra su klinike i zavodi, koji predstavljaju najviše stručne institucije u
određenoj oblasti medicine.

Član 45.
Zdravstvene ustanove: apotekarsku ustanovu, Zavod za zaštitu zdravlja RS, Institut i Zavod za
transfuziju krvi može osnovati samo Republika.

Član 54.
Stomatološka ambulanta je zdravstvena ustanova koja, putem jednog ili više doktora
stomatologije, obezbjeđuje i provodi promociju zdravlja, sprečavanje, suzbijanje, rano otkrivanje
i liječenje bolesti usta i zuba.

Član 55.
(1) Dom zdravlja je javna zdravstvena ustanova koja se osniva za područje jedne ili više opština.
(2) U domu zdravlja putem timova porodične medicine se obezbjeđuje zdravstvena zaštita po
modelu porodične medicine. (3) U domu zdravlja se organizuje obavljanje poslova imunizacije,
higijensko-epidemioloških poslova, poslova laboratorije (biohemijska, hematološka i
stomatološka) i poslova dijagnostike. (4) U domu zdravlja se organizuje snabdijevanje
lijekovima i medicinskim sredstvima ili se obezbjeđuje obavljanje tih poslova zaključivanjem
ugovora sa apotekom. (5) U domu zdravlja se organizuje hitna medicinska pomoć i hitni
sanitetski prevoz. (6) U domu zdravlja se organizuje preventivna i dječija stomatologija, a može
se organizovati i opšta stomatologija (7)U domu zdravlja se mogu organizovati centar za
fizikalnu rehabilitaciju u zajednici i centar za zaštitu mentalnog zdravlja. (8) U domu zdravlja se
ne mogu organizovati ambulante za specijalističke konsultacije, osim ambulanti za
specijalističke konsultacije iz pedijatrije i ginekologije. (9) U cilju obezbjeđenja dostupnosti
konsultativno-specijalističkih usluga domovi zdravlja mogu organizovati posjete konsultanata –
specijalista. (10) U domu zdravlja se može organizovati porodilište ako ispunjava propisane
uslove. (11) U domu zdravlja se može organizovati nastava po ovlašćenju univerziteta. (12) U
domu zdravlja se može obavljati naučnoistraživačka djelatnost za oblasti za koje je registrovan, u
skladu sa zakonom.

Član 65.
(1) Zavod za forenzičku psihijatriju je zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost u oblasti
forenzičke psihijatrije. (2) Zavod za forenzičku psihijatriju obavlja: a) medicinske i tehničke
usluge kao što su: dijagnostika, liječenje, analize, hitne intervencije i drugo, b) forenzičko-
psihijatrijske ekspertize, v) izvršenje obavezne mjere psihijatrijskog liječenja i čuvanja u
62
ustanovi zatvorenog tipa i g) edukaciju i obuku zdravstvenih radnika iz oblasti forenzičke
psihijatrije.

Član 66.
(1) Zavod za ortopediju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju je zdravstvena ustanova koja obavlja
djelatnost u oblasti ortopedije, fizikalne medicine, habilitacije i rehabilitacije. (2) Zavod za
ortopediju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju prati, proučava, ispituje metode, predlaže i
primjenjuje mjere ranog otkrivanja, liječenja i rehabilitacije tjelesnih oboljenja, oštećenja i
funkcionalnih ograničenja, a u cilju smanjenja ili sprečavanja onesposobljenosti. (3) Zavod za
ortopediju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju pored poslova iz st. 1. i 2. ovog člana obavlja i
poslove: a) hiperbarične medicine, balneoterapije, te proizvodnje, aplikacije i nabavke
ortopedskih pomagala, b) osnovnog obrazovanja djece na habilitaciji i rehabilitaciji, edukacije
roditelja djece koja se nalaze na liječenju, edukacije kadrova za psihosocijalnu – edukativnu
rehabilitaciju, te profesionalne orijentacije i razvrstavanja lica ometenih u fizičkom i psihičkom
razvoju i v) edukacije zdravstvenih radnika iz oblasti ortopedije, fizikalne medicine, habilitacije i
rehabilitacije.

Član 68.
(1) Institut za javno zdravstvo je javna zdravstvena ustanova za oblast javnog zdravstva (u
daljem tekstu: Institut). (2) Institut obavlja socijalno-medicinsku, higijensko-ekološku,
epidemiološku i mikrobiološku zdravstvenu djelatnost. (3) Institut je nadležan da: a) prati,
procjenjuje i analizira zdravstveno stanje stanovništva, b) prati i proučava zdravstvene probleme
i rizike po zdravlje stanovništva, v) obavlja aktivnosti na promociji zdravlja i prevenciji bolesti,
te informiše stanovništvo o značaju očuvanja i unapređenja zdravlja, g) izrađuje stručno-
metodološka uputstva za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva, d) obavlja bakteriološke,
parazitološke, virusološke, serološke, hemijske i toksikološke preglede i ispitivanja u vezi sa
proizvodnjom i prometom životnih namirnica, vode, vazduha, predmeta opšte upotrebe, kao i
djelimičnu dijagnostiku zaraznih i nezaraznih bolesti, koja pripada oblasti javnog zdravstva, đ)
planira, kontroliše i evaluira obavljanje poslova dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, e) vodi
evidencije, zdravstvene statistike i obavlja istraživanja u oblasti javnog zdravstva, ž) priprema
godišnji izvještaj analize zdravstvenog stanja stanovništva i izvještava nadležne institucije, u
skladu sa zakonom i međunarodnim obavezama, z) obavlja određene poslove u sistemu
monitoringa i evaluacije zdravstvenog sistema, i) utvrđuje potrebne mjere u elementarnim i
drugim većim nepogodama i nesrećama i provodi ih u saradnji sa drugim ustanovama, j) obavlja
kontrolu izvora jonizujućih i nejonizujućih zračenja, dozimetrijsku kontrolu profesionalno
izloženih lica i laboratorijsku kontrolu radijacije, radionukleida u vazduhu, zemljištu, vodi i
namirnicama, k) obavlja edukaciju i osposobljava za zaštitu od zračenja, l) obavlja edukaciju iz
oblasti zdravstvenog menadžmenta i lj) obavlja druge poslove u skladu sa zakonom. (4) Institut
može organizovati nastavu po ovlašćenju univerziteta. (5) Institut obavlja naučnoistraživačku
djelatnost za oblasti za koje je registrovan, u skladu sa zakonom.

63
Član 69.
(1) Dom za zdravstvenu njegu je zdravstvena ustanova koja provodi kontinuiranu zdravstvenu i
palijativnu njegu u stacionarnim uslovima. (2) Dom za zdravstvenu njegu može organizovati
pružanje usluga iz stava 1. ovog člana u kućnim uslovima.

Član 70.
Laboratorija je zdravstvena ustanova koja obavlja specijalizovane dijagnostičke usluge u oblasti
hematologije, biohemije, imunologije, patohistologije i stomatologije, u skladu sa važećim ISO
standardima.

Član 71.
Banka biološkog materijala je zdravstvena ustanova u kojoj se obavljaju poslovi obrade,
testiranja, konzerviranja, karantina, skladištenja, čuvanja i distribucije ljudskih tkiva i ćelija, što
je uređeno posebnim zakonom.

Član 72.
Banka matičnih ćelija je zdravstvena ustanova u kojoj se obavljaju poslovi obrade poslovi
obrade, testiranja, konzerviranja, karantina, skladištenja, čuvanja i distribucije matičnih ćelija,
što je uređeno posebnim zakonom.

28) RADNO VRIJEME U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Radno vrijeme u ustanovama regulisano je Zakonom o Zdrastvenoj zaštiti, gdje se kaže:

 Zdravstvene ustanove dužne su organizovati i obezbjediti pružanje zdravstvene zaštite u toku
24 sata, kroz redovno radno vrijeme, smjenski rad, preraspodjelu radnog vremena, dežurstvo,
pripravnost i dr.
 Dežurstvom se smatra rad radnika u zdravstvenoj ustanovi nakon isteka radnog vremena.
 Stalnom pripravnošću smatra se obaveza radnika, kada nije u zdravstvenoj ustanovi, da mora
biti dostupan istoj, radi pružanja zdravstvene zaštite u hitnim slučajevima.
 Naknada za rad po svim osnovama reguliše se zakonom, kolektivnim ugovorom i odlukom
nadležnog organa zdravstvene ustanove.
 Zdravstveni radnik zaposlen u jednoj zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač republika ili
jedinica lokalne samouprave ne može obavljati zdravstvenu djelatnost, niti biti zaposlen u
drugoj zdravstvenoj ustanovi bez saglasnosti direktora ustanove u kojoj se nalazi u random
odnosu.

29) NADZOR NAD RADOM U ZDRAVSTVENOJ USTANOVI

Aneks 4

64
 Član 83.
Stručni rad zdravstvenih ustanova i zdravstvenih radnika podliježe unutrašnjem i spoljašnjem
stručnom nadzoru. Svrha stručnog nadzora je da se ustanovi da li zdravstvena ustanova i
zdravstveni radnici i saradnici obavljaju zdravstvenu djelatnost u skladu sa dostignućima
savremene medicinske i drugih nauka i da li za takav rad postoje odgovarajući uslovi.
Član 84.
Za stručni rad u zdravstvenoj ustanovi odgovoran je direktor i rukovodioci organizacionih
jedinica, odnosno tima zdravstvenih radnika.
Vanjski nadzor nad stručnim radom organizuje ministar zdravlja preko stručnjaka pojedinca ili
komisije.
Stručnjake pojedince ili komisiju imenuje ministar zdravlja sa liste stručnjaka koju predlaže
zdravstvena komora.
Član 85.
Vanjski stručni nadzor se obavlja redovno jednom u tri godine i vanredno ako za to postoje
posebni razlozi. Zahtjev za vanredni nadzor može postaviti građanin koji nije zadovoljan
liječenjem ili njegova porodica i organizacije zdravstvenog osiguranja.
Ministar cijeni opravdanost zahtjeva i odlučuje o vanrednom nadzoru.

Član 86.
Po obavljenom nadzoru stručnjak pojedinac ili komisija podnosi izvještaj o nađenom stanju i
predlaže mjere koje treba preduzeti ako nađeno stanje nije zadovoljavajuće. Ministar donosi
rješenje sa rokom za otklanjanje nedostataka.
Ukoliko zdravstvena ustanova ne postupi u skladu sa rješenjem u predviđenom roku ministar
može donijeti rješenje o privremenoj zabrani rada cijele ustanove ili pojedinih službi,
zdravstvenog radnika i zdravstvenog saradnika.

Član 87.
U nadzoru nad stručnim radom ne mogu učestvovati stručnjaci sa nižim stručnim zvanjem od
najvišeg stručnog zvanja koje ima stručnjak u čijoj službi se vrši nadzor.

Zdravstvena inspekcija
Član 88.
Zdravstvena inspekcija vrši nadzor nad sprovođenjem zakona i drugih propisa i opštih akata kao
i nad sprovođenjem propisanih mjera u oblasti zdravstvene zaštite koje se odnose na:
 usaglašenost organizacije i rada zdravstvene ustanove i drugih oblika obavljanja
zdravstvene djelatnosti sa odredbama ovog zakona;
 ostvarivanje zdravstvene zaštite u zdravstvenim ustanovama odnosno drugim oblicima
zdravstvene djelatnosti;
 sprovođenje naloga donijetih pri vršenju nadzora nad stručnim radom i
 druge poslove nadzora u skladu sa zakonom.

65
Inspekcijski nazor vrše zdravstveni inspektori.

Član 89.
U vršenju poslova zdravstvene inspekcije, zdravstveni inaspektor je ovlašten da:
 ostvari neposredan uvid i traži podatke i izvještaje o izvršenju zakona, drugih propisa i
opštih akata,
 zabrani sprovođenje mjera koje su suprotne zakonu ili na zakonu osnovanim propisima,
 naredi da se utvrđene nepravilnosti i nedostaci otklone u određenom roku,
 naredi da se u određenom roku izvrši propisana mjera koja nije izvršena,
 zabrani samostalan rad zdravstvenom radniku koji ne ispunjava uslove u pogledu stručne
spreme ili obavlja djelatnost suprotno zakonu,
 zabrani rad zdravstvene ustanove odnosno njenog djela ukoliko zdravstvena ustanova na
sprovede naloge date pri vršenju nadzora nad stručnim radom,
 naredi druge mjere potrebne za sprovođenje ovog zakona i propisa donesenih na osnovu
ovog zakona,
 podnese nadležnom organu prijavu za pokretanje postupka protiv pravnog lica, fizičkog i
odgovornog lica.
Član 90.
Troškove nastale u postupku po zahtjevu stranke snosi podnosilac zahtjeva.
Ministar nadležan za poslove zdravlja propisuje način utvrđivanja visine troškova.

30) ORGANI ZDRAVSTVENE USTANOVE

Član 73.

(1) Organi zdravstvene ustanove su direktor i upravni odbor.

(2) Direktora i upravni odbor ustanove imenuje i razrješava osnivač zdravstvene ustanove, u
skladu sa zakonom i statutoom, uz zastupljenost oba pola.
(3) Izuzetno od stava 2. ovog člana, imenovanje i razrješenjedirektora zdravstvene ustanove,
čiji je osnivač lokalna samouprava vrši se uz saglasnost ministra.
(4) Nadležnost organa, broj članova upravnog odbora, te postupak imenovanja i razjrešenja
se utvrđuju aktom o osnivanju i statutom zdravstvene ustanove.
(5) Organ zdravstvene ustanove koju osniva fizičko lice je direktor.

Član 74.

66
 (1) Statut zdravstvene ustanove utvrđuje djelatnost, nadležnost organa, unutrašnju
organizaciju, upravljanje, poslovanje, uslove za imenovanje i razrješenje direktora i
upravnog odbora, kao i druga pitanja značajna za rad ustanove
(2) Saglasnost na statut zdravstvene ustanove daje osnivač,uz prethodno pribavljeno
mišljenje Ministarstva.
Član 75.

Stručna tijela zdravstvene ustanove su:

1. Kolegijum i
2. Etički odbor
Član 76.

(1) Kolegijum je stručno tijelo koje razmatra suštinska pitanja u vezi primjene doktriniranih
stavova iz djelatnosti zdravstvene ustanove.
(2) Kolegijum se organizuje u zdravstvenoj ustanovi iz člana 55,60,62 i 68 ovog zakona.
(3) Sastav i rad kolegijuma se uređuje statutom zdravstvene ustanove.
Član 77.

(1) Etički odbor je stručno tijelo koje prati pružanje i provođenje zdravstvene zaštite na
načelima profesionalne etike i deontologije.
(2) Direktor zdravstvene ustanove imenuje etiči odbor na prijedlog struučnog kolegijuma.
(3) Etiči odbor se organizuje u zdravstvenoj ustanovi iz člana 55,60, 62 i 68 ovog zakona.
(4) Članovi etičkog odbora se imenuju iz reda zaposlenih zdravstvenih radnika u
zdravstvenoj ustanovi i građana koji žive ili rade na teritoriji za koju je zdravstvena
ustanova osnovana, uz zastupljenost oba pola.
(5) Postupak za izbor i razjrešenje, broj članova i mandat etičkog odbora se uređuje statutom
zdravstvene ustanove.
(6) Etički odbor donosi poslovnik o radu.
Član 78.

Zadaci etičkog odbora zdravstvene ustanove su:

- Prati i analizira primjenu načela profesionalne etike i deontologije u obavljanju

zdravstvene djelatnosti,
- Daje saglasnost za provođenje naučnih istraživanja, ogleda, kao i kliničkih ispitivanja
lijekova i medicinskih sredstava u zdrasvstvenoj ustanovi, odnosno prati njihovo
provođenje,
- Razmatra stručna pitanja i daje mišljenje u vezi sa uzimanjem dijelova ljudskog tijela i
medicinske i naučno – nastavne svrhe, u skladu sa zakonom,
- Razmatra stručna pitanja i daje miščjenja u vezi sa primjenom tretmana za liječenje
neplodnosti postupcima biomedicinski potpomognutim oplođenjem, u skladu sa
zakonom,
67
 - Prati i analizira etičnost odnosa između zdravstvenh radnika i pacijenata, posebno u
oblasti davanja saglasnosti pacijenata za predloženi medicinski tretman,
- Prati, analizira i daje mišljena o primnjeni načela profesionalne etike u prevenciji,
dijagnostici, liječenju, rehabilitaciji, istraživanju, kao i o uvođenju novih zdravstvenih
tehnologija i
- Razmatra druga etička pitanja u obavljanju djelovanja zdravstvene ustanove.

31) STATUT ZDRAVSTVENE USTANOVE

Statut ustanove je osnovni pravni i normativni akt kojim se utvrđuje:

 Naziv osnivača
 Naziv ustanove
 Sjedište
 Djelatnosti ustanove
 Zastupanje i predstavljanje
 Organi ustanove (iz tačke 6)
 Planiranje
 Upravljanje
 Unutrašnja organizacija
 Poslovna tajna
 Zaštita prava radnika

32) FINANSIRANJE ZDRAVSTVENE USTANOVE

Član 124.

Zdravstvena ustanova može ostvariti finansijska sredstva od:

a) Fonda,

b) budžeta Republike i lokalne samouprave,

c) osiguravajućih organizacija,

d) korisnika zdravstvene zaštite,

e) nastavne i naučno-istraživačke djelatnosti i

f) drugih izvora.

Član 125.

68
(1) Fond ugovara pružanje zdravstvenih usluga sa zdravstvenim ustanovama na osnovu
zdravstvenog stanja stanovništva, broja i starosne strukture stanovništva, stepena urbanizacije,
razvijenosti i saobraćajne povezanosti pojedinih područja, jednake dostupnosti zdravstvene
zaštite, potrebnog obima zdravstvenih usluga i ekonomskih mogućnosti.

(2) Fond dostavlja Ministarstvu na saglasnost Plan ugovaranja po nivoima zdravstvene zaštite za
osigurana lica.

33) OBAVEZNO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE (osiguranici)?

Obavezno osigurana lica prema ovom zakonu (u daljem tekstu: osiguranici) su:
1. lice u radnom odnosu (u daljem tekstu: osiguranik - radnik);
2. lipe koje samostalno, u skladu sa zakonom obavlja privrednu ili profesionalnu delatnost kao osnovno
zanimanje (u daljem tekstu: osiguranik samostalnih delatnosti);
3. lice koje obavlja svešteničku dužnost ili versku službu (u daljem tekstu: osiguranik verski službenik);
4. lice ko je obavlja poljoprivrednu delatnost (u daljem tekstu osiguranik zemljoradnik);
5. lice kome je priznato pravo na zdravstveno osiguranje prema Zakonu o pravima boraca, ratnih vojnih
invalida i porodica poginulih boraca;
6. zaposleni za čijim radom je prestala potreba dok ostvaruju naknadu prema propisima o radnim odnosima;
7. nezaposleno lice dok je redovno prijavljeno Republičkom zavodu za zapošljavanje ukoliko ne prima
materijalno obezbeđenje.
8. vanredni student dok je redovno prijavljen Republičkom zavodu za zapošljavanje;
9. korisnik penzije i prava na novčanu naknadu u vezi sa prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom i zapošljavanjem,
koje je ovo pravo ostvarilo prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju;
10. državljanin Republike Srpske koji u celosti ili delimično ostvaruje penziju i invalidninu od inostranog
isplatioca dok ima prebivalište na teritoriji Republike, ako međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno;
11. lice koje je korisnik stalne novčane pomoći i lice smešteno u ustanovu socijalne zaštite, ako nisu osigurana
po drugom osnovu;
12. izbeglo i raseljeno lice i povratnik, ako nije osiguran po drugom osnovu;
13. strani državljanin koji se školuje na teritoriji Republike Srpske, ako međunarodnim sporazumom nije
drugačije određeno;
14. i druga lica za koja je uplaćen doprinos za zdravstveno osiguranje.

Član 11
Osiguranik radnik, u smislu ovog zakona je:
1. lice zaposleno u preduzeću i kod drugih domaćih pravnih i fizičkih lica;
2. aktivni oficir, odnosno aktivni podoficir i vojno lice po ugovoru;
3. lice zaposleno kod osiguranika samostalne delatnosti;

69
4. lice izabrano ili imenovano na odgovarajuću funkciju, ako za taj rad prima platu;
5. lice zaposleno u organizaciji ili kod poslodavca upućeno na rad u inostranstvo, pod uslovom da nije
obavezno osigurano po propisima države u koju je upućeno na rad i ako međunarodnim ugovorom nije
drugačije određeno;
6. državljanin Republike Srpske koji je na teritoriji Republike zaposlen kod stranih ili međunarodnih
organizacija, stranih konzularnih ili diplomatskih predstavništava i drugih stranih pravnih ili fizičkih ili, ako
međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno;
7. strani državljanin i lice bez državljanstva koje je na teritoriji Republike Srpske zaposleno kod stranih pravnih
ili fizičkih lica, kao i kod međunarodnih organizacija ili ustanova, stalnih diplomatskih ili konzularnih
predstavništava, ako je takvo osiguranje predviđeno međunarodnim ugovorom.

Član 12
Osiguranik samostalnih delatnosti, u smislu ovog zakona je:
1, zanatlija, ugostitelj, prevoznik i drugo lice koje obavlja privrednu uslužnu ili drugu delatnost, ako je delatnost
koju obavlja registrovana u skladu sa propisima;
2. osnivač, odnosno vlasnik preduzeća, radnje ili njihovog dela koji u njima obavlja određene poslove, pod
uslovom da nije obavezno osiguran po drugom osnovu.

Član 13
Osiguranikom zemljoradnikom, u smislu ovog zakona, smatra se lipe koje se bavi poljoprivrednom delatnošću
kao jedinim glavnim zanimanjem, ako po osnovu obavljanja, te delatnosti ostvaruje sredstva za život i pod
uslovom da nije osiguran po drugom osnovu.

b) Članovi porodice osiguranika

Član 14
Prava iz zdravstvenog osiguranja obezbeđuju se i članovima porodice lica iz člana 10. tačka 1. do 3. i tačka 5.
do 14. kao i članovima domaćinstava iz člana 10. tačka 4. ovog zakona, ako ne ostvaruju prava iz
zdravstvenog osiguranja po nekom drugom osnovu.
Članovi porodice, u smislu ovog zakona su:
1. članovi uže porodice: bračni Drug i deca rođena u braku ili van braka, usvojena i pastorčad, ako ispunjavaju
uslove iz ovog zakona;
2. članovi šire porodice koje osiguranik izdržava. Opštim aktom Fonda utvrđuje se ko se smatra članom šire
porodice i uslovi pod kojima se smatra da ga osiguranik izdržava.
Domaćinstvom, u smislu ovog zakona, smatra se zajednica života, privređivanja i trošenja sredstava ostvarenih
radom njenih članova bez obzira na srodstvo.

Član 15
Bračni drug osiguranika ima prava iz zdravstvenog osiguranja dok je u braku sa osiguranikom.
Razvedeni bračni drug kome je sudskom odlukom utvrđeno pravo na izdržavanje ima prava iz zdravstvenog
osiguranja, ako je u momentu razvoda bio stariji od 45 godina (žena), odnosno 55 godina (muškarac) ili bez
obzira na godine života ako mu je u vreme razvoda utvrđena nesposobnost za rad u smislu propisa o
penzijskom i invalidskom osiguranju.

70
Član 16
Dete osiguranika ima prava iz zdravstvenog osiguranja do navršenih 15 godina, odnosno do navršene 26
godine života, ako je na redovnom školovanju, odnosno do navršenih 27 godina života ako je za vreme
redovnog školovanja bio na odsluženju vojnog roka.
Dete iz stava 1. ovog člana koje je zbog bolesti prekinulo redovno školovanje ima prava iz zdravstvenog
osiguranja i posle starosne granice utvrđene u stavu 1. Ovog člana, ali najduže onoliko vremena koliko je trajao
prekid školovanja zbog bolesti.
Ako dete iz stava 1. ovog člana postane nesposobno za samostalan život i rad u smislu propisa o invalidskom
osiguranju pre nego što isteknu rokovi za redovno školovanje, ima prava iz zdravstvenog osiguranja dok takva
nesposobnost traje.
Dete iz stava 1. ovog člana koje postane nesposobno za samostalan život i rad u smislu propisa o invalidskom
osiguranju i posle uzrasta utvrđenom u stavu 1. ovog člana, ima prava iz zdravstvenog osiguranja dok takva
nesposobnost traje, ako ga osiguranik izdržava zbog toga što nema sopstvenih prihoda za izdržavanje.
Deci osiguranika koja su starija od 15 godina, a ne nalaze se na redovnom školovanju, obezbeđuju se prava iz
zdravstvenog osiguranja pod uslovima koji su opštim aktom Fonda utvrđeni za članove šire porodice.

Lica kojima se obezbeđuju prava iz zdravstvenog osiguranja u slučaju povrede na radu i

profesionalne bolesti

Član 17
Prava iz zdravstvenog osiguranja utvrđena ovim zakonom samo za slučaj povrede na radu i profesionalnog
oboljenja, obezbeđuju se:
1. učenicima i studentima koji se u skladu sa zakonom nalaze na obaveznom proizvodnom radu, profesionalnoj
praksi ili praktičnoj nastavi;
2. licima koja rade volonterski u skladu sa propisima o radnim odnosima;
3. licima za vreme omladinskog radnog angažovanja posredstvom zadruge učenika, studenata i nezaposlene
omladine;
4. lidima za vreme učešća u javnim radovima koje organizuje političko teritorijalna zajednica;
5. licima koja se nalaze na stručnom osposobljavanju, dokvalifikaciji ili prekvalifikaciji po uputu nadležnog
Republičkog zavoda za zapošljavanje;
6. licima koja u skladu sa propisima o radnim odnosima obavljaju privremene ili povremene poslove.

g ) L ica kojima se obezbeđuje zdravstvena zaštita na osnovu zaključenih međunarodnih

ugovora u skladu sa odredbama ovog zakona

Član 18
Državljani zemalja sa kojima je zaključen međunarodni ugovor o socijalnom (zdravstvenom) osiguranju,
ostvaruju zdravstvenu zaštitu u obimu koji je utvrđen ugovorom.

2. Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja

Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja su:

a) zdravstvena zaštita,
b) naknada plate za vreme privremene nesposobnosti za rad.

71
34) PRAVA IZ OBAVEZNOG ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA

Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja su propisana Zakonom o zdravstvenom osiguranju i

opštim aktima Fonda zdravstvenog osiguranja. Paket prava iz obaveznog zdravstvenog
osiguranja čine pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na naknadu plate za vrijeme privremene
spriječenosti za rad (bolovanja). Sva prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja dostupna su
svim osiguranim licima pod jednakim uslovima i ne zavise od visine uplaćenog doprinosa za
zdravstveno osiguranje.

Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja su:

 Pravo na zdravstvenu zaštitu

 Pravo na novčane naknade

1. Pravo na zdravstvenu zaštitu obuhvata:

 preventivnu zdravstvenu zaštitu
 hitnu medicinsku pomoć
 preglede i liječenje kod porodičnog doktora, u bolnicama i klinikama u Republici Srpskoj
i u inostranstvu
 konsultativno-specijalističku zdravstvenu zaštitu
 medicinsku rehabilitaciju
 ortopedska i druga pomagala
 dijagnostiku, obaveznu imunizaciju, lijekove, sanitetski prevoz, liječenje u kući
osiguranog lica, palijativnu njegu.

2. Pravo na novčane naknade obuhvata:

Pravo na novčane naknade obuhvata pravo na naknadu plate za vrijeme privremene
spriječenosti za rad, odnosno za vrijeme bolovanja. Zakonom i izmjenama i dopunama
Zakona o zdravstvenom osiguranju propisano je da naknadu za prvih 30 dana bolovanja
isplaćuje poslodavac, a za bolovanje duže od 30 dana, najduže 12 mjeseci, naknadu plate
isplaćuje Fond zdravstvenog osiguranja.

Aneks 6

Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja su:

 zdravstvena zaštita
 naknada plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad

72
Zdravstvena zaštita

Član 19

Zdravstvena zaštita obuhvata:

 medicinske mjere i postupke za unapređenje zdravlja, sprečavanje, suzbijanje i rano

otkrivanje bolesti i drugih poremećaja zdravlja
 ljekarske preglede i druge vidove medicinske pomoći (u cilju utvrđivanja, praćenja i
provjeravanja zdravstvenog stanja)
 liječenje oboljelih i povrijeđenih i druge vrste medicinske pomoći
 prevencija i liječenje bolesti usta i zuba
 medicinsku rehabilitaciju u drugim vanbolničkim ustanovama
 lijekove, pomoćni materijal koji služi za primjenu lijekova i sanitetski materijal potreban
za liječenje
 proteze, ortopedska i druga pomagala, pomoćne i sanitarne sprave, stomato-proetsku
pomoć i stomatološke materijale
Član 20

Obim i sadržaj i način ostvarenja zdravstvene zaštite iz prethodnog člana utvrđuje Fond
uz mišljenje ministarstva nadležnog za poslove zdravlja.

Član 21

Zdravstvenom zaštitom u smislu člana 19. ovog zakona ne smatraju se:

 medicinska ispitivanja radi utvrđivanja zdravstvenog stanja, tjelesnog oštećenja i

invalidnosti u postupcima kod drugih organizacija i organa, osim ispitivanja po uputu
ljekara, odnosno ljekarske komisije
 ljekarski pregledi u svrhu zapošljavanja, upisa u srednje i više škole, fakultete i kurseve,
dobijanje uvjerenja za vozačke dozvole, za sudske i druge sporove i u drugim
slučajevima kada se pregled ne obavlja u cilju zdravstvene zaštite
 pregled zaposlenih upućenih na rad u inostranstvo od strane organizacija kao i mjere
preventivne zdravstvene zaštite za privatna putovanja u inostranstvo i zdravstveni pregled
za ta putovanja.
Član 22

Osigurana lica ostvaruju zddravstvenu zaštitu kod doktora porodične medicine,

konsultativnih i dijagnostičkih službi u domu zdravlja, u apoteci, u bolnici, klinici i
specijalizovanim bolnicama.

Određene usluge se ostvaruju u Zavodu za zaštitu zdravlja RS i drugim organizacijama.

Član 23

73
 Doktor porodične medicine provodi mjere iz člana 1, 2. i 3. ovog zakona.

Djelokrug rada i uslove za rad doktora porodične medicine propisuje ministarstvo nadležno
za poslove zdravlja u skladu sa zakonom.

Član 24

Osigurana lica mogu na teret Fonda koristiti zdravstvenu zaštitu u zdravstvenim ustanovama
na osnovu uputa doktora porodične medicine, osim u slučajevima hitne medicinske pomoći.

Osigurana lica koriste zubo-zdravstvenu zaštitu, kao i usluge higijensko-epidemiološke

službe bez uputa doktora porodične medicine.

Doktor porodične medicine je dužan da uz uput iz stava 1. ovog člana, obezbjedi potrebnu
medicinsku medicinsku dokumentaciju u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti.

Član 25

Rehabilitaciju u specijalizovanim ustanovama kao produženo bolničko liječenje, osigurana

lica mogu koristiti na osnovu uputa nadležne ljekarske komisije.

Član 26

Korištenje zdravstvene zaštite u instranstvu reguliše Fond svojim aktima u skladu sa

zakonom.

Član 27

Osigurana lica koriste zadravstvenu zaštitu u najbližoj zdravstvenoj ustanovi na teritoriju na

kojoj imaju prebivalište.

Licu koje je osigurano kao vlasnik preduzeća, odnosno radnje ili po osnovu samostalnog
obavljanja privredne ili druge djelatnosti obezbjeđuju se prava iz zdravstvenog osiguranja prema
sjedištu preduzeća, odnosno radnje, odnosno mjestu obavljanja djelatnosti.

Član 28

Prava iz obaveznog zdravstvenog osiguranja može ostvarivati lice kojem je utvrđen status
osiguranog lica.

Svojstvo osiguranog lica utvrđuje Fond na osnovu prijave za zdravstveno osiguranje, a

dokazuje se propisanom ispravom (u daljem tekstu: zdravstvena knjižica).

Overu zdravstvene knjižice vrši nadležna služba Fonda na osnovu dokaza da je obveznik
doprinosa uplatio sve dospjele obaveze po osnovu doprinosa za zdravstveno osiguranje do 10. u
mjesecu za protekli mjesec. Pod podmirivanjem dospjelih obaveza od strane privatnih

74
poslodavaca podrazumjeva se da je poslodavac izmirio sve obaveze za sebe i za zaposlene
radnike do 10. u mesecu za protekli mjesec.

Lica koja ne mogu dokazati svojstvo osiguranika, odnosno osiguranog lica na način utvrđen
u ovom članu, prilikom korištenja prava iz zdravstvenog osiguranja dužna su sama snositi nastale
troškove, osim u slučaju hitne medicinske pomoći.

Član 29

Zdravstvena zaštita osiguranim licima obezbjeđuje se u skladu sa standardima medicinskih

usluga koje propisuje ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.

Naknada plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad

Član 30

Privremenu nesposobnost za rad utvrđuje ovlašćeni ljekar pojedinac do 30 dana, a preko 30

dana nadležne ljekarske komisije.

Opštim aktom Fonda utvrdiće se način imenovanja i nadležnosti stručno-medicinskih

organa iz prethodnog stava.

Član 31

Pravo na naknadu neto plate za vreme privremene nesposobnosti za rad imaju osiguranici
zaposleni u državnim i privatnim preduzećima i ustanovama.

Naknadu plate za prvih 120 dana privremene nesposobnosti za rad obezbjeđuje

poslodavac iz svojih sredstava, a nakon toga najduže do 12 meseci naknadu neto plate

obezbjeđuje Fond.

Član 32

Osnov za obračun naknade plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad je neto plata
koju bi radnik ostvario da je bio na radu, s tim što ne može biti veći od neto plate koja služi kao
osnov za obračun i uplatu doprinosa za zdravstveno osiguranje.

Član 33

75
 Naknada plate za vreme privremene nesposobnosti za rad određuje se najamnje 70% od
osnova za naknadu iz prethodnog člana, s tim da ne može biti veća od 90% od plate koju bi
osiguranik ostvario da je bio na radu.

Član 34

Fond svojim aktima bliže uređuje način utvrđivanja neto naknade koja se isplaćuje na teret
Fonda i druga pitanja u vezi sa naknadom neto plate.

Opštim aktima državnih preduzeća, privatnih preduzeća i ustanova bliže se utvrđuju pitanja u
vezi isplate naknada plate na teret poslodavca.

Član 35

Naknada plate pripada osiguranicima u skladu sa odredbama ovog zakona ako su:

 usled bolesti ili povrede privremeno nesposobni za rad,

 sprječeni da rade zbog medicinskog ispitivanja,
 izolovani kao kliconoše ili zbog pojave zaraze u njihovoj okolini,
 određeni da njeguju oboljelog člana uže porodice pod uslovima utvrđenim ovim zakonom
odnosno aktom Fonda,
 sprječeni da rade zbog dobrovoljnog davanja tkiva i organa.
Član 36

Naknada plate osiguraniku iz člana 31. ovog zakona zbog njege obolelog člana uže

porodice mlađeg od 15 godina pripada najduže do 15 dana u toku kalendarske godine, a ako je
oboljeli član uže porodice stariji od 15 godina najduže do 7 dana u toku kalendarske godine.

Član 37

Naknada plate, u skladu sa ovim zakonom pripada od prvog dana privremene nesposobnosti
za rad i za svo vrijeme trajanja, ali samo za vrijeme za koje bi osiguranik primao platu da nije
nastupila privremena nesposobnost za rad.

Ako je privremena nesposobnost za rad nastala zbog povrede na radu ili profesionalnog
oboljenja naknada plate pripada osiguraniku od prvog dana spriječenosti za rad i za svo vreme
njenog trajanja na teret poslodavca.

Pravo na naknadu plate prestaje kada riješenje o utvrđenoj invalidnosti prema propisima o
invalidskom osiguranju postane pravosnažno.

Član 38

U slučaju dužeg trajanja privremene nesposobnosti za rad prouzrokovane bolešću ili

povredom, a najkasnije do isteka jedne godine neprekidne nesposobnosti za rad, doktor

76
porodične medicine je dužan da radnika sa potrebnom medicinskom dokumentacijom uputi
nadležnom organu za ocjenu radne sposobnosti, odnosno invalidnosti prema propisima o
penzijskom i invalidskom osiguranju.

Organizacija penzijskog i invalidskog osiguranja dužna je da izvrši ocjenu radne sposobnosti,

odnosno invalidnosti u roku od 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za ocjenu radne
sposobnosti, a za to vreme naknadu neto plate obezbjeđuje Fond.

Istekom roka iza prethodnog stava naknadu plate obezbjeđuje nadležna organizacija za
penzijsko i invalidsko osiguranje.

Član 39

Osiguraniku ne pripada naknada plate:

 ako je namerno prouzrokovao nesposobnost za rad,

 ako je nesposobnost za rad prouzrokovao pijanstvom,
 ako se zavreme privremene nesposobnosti za rad bavi privrednom ili drugom aktivnošću
kojom ostvaruje prihod,
 ako je namerno sprečavao ozdravljenje,
 ako se bez opravdanog razloga ne podvrgne liječenju, osim ako za liječenje nije potreban
pristanak predviđen posebnim propisima,
 ako se bez opravdanog razloga ne javi ljekaru za ocjenu sposobnosti ili se ne odazove na
ljekarski, odnosno komisijski pregled u zakazano vrijeme.
Osiguraniku ne pripada naknada plate od dana kada su utvrđene okolnosti iz stava 1. ovog
člana pa sve dok traju te okolnosti ili njihove posledice.

Ako se činjenice iz stava 1. ovog člana utvrde posle ostvarivanja prava na naknadu, isplata
naknade osiguraniku se obustavlja.

Naknada plate ne pripada licima na izdržavanju kazne zatvora i licima prema kojima se
sprovodi mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog liječenja i čuvanja u zdravstvenoj
ustanovi kao i obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana u zdravstvenoj ustanovi.

Član 40

Sva pravna i fizička lica dužna su Fondu dostaviti sve podatke u vezi sa prijavom i odjavom
na zdravstveno osiguranje, a radi ostvarivanja prava i obaveza iz obaveznog zdravstvenog
osiguranja.

Rok za podnošenje prijave na osiguranje, odjave i druge promjene u toku osiguranja je 8

dana od dana kada su se stekli uslovi za prijavu, odjavu, odnosno prijavu promene.

77
 Lice za koje poslodavac ne podnese prijavu na obavezno zdravstveno osiguranje može
zahtjevati od Fonda da prizna to svojstvo.

Ako Fond licu za koje je podnijeta prijava na zdravstveno osiguranje, ne prizna svojstvo
osiguranog lica ili mu to svojstvo prizna po nekom drugam osnovu, dužno je da o tome donese
riješenje.

Fond opštim aktom bliže uređuje način prijavljivanja na zdravstveno osiguranje, način odjave
sa osiguranja i promjene u osiguranju.

Član 41

U postupku ostvarivanja prava utvrđenih ovim zakonom primenjuju se odredbe Zakona o

opštem upravnom postupku, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

O pravima utvrđenim ovim zakonom u prvom stepenu rješava nadležna služba Fonda gdje je
osiguranik, odnosno osigurano lice prijavljeno na osiguranje, a u drugom stepenu Fond.

Član 42

Fond vodi evidenciju u vezi sa ostvarivnjem prava iz zdravstvenog osiguranja.

Fond propisuje evidencije u vezi sa ostvarivanjem prava iz zdravstvenog osiguranja, podatke

koji se u njima vode, obaveze u vezi sa ostvarivanjem prava iz zdravstvenog osiguranja, obrazac
zdravstvene knjižice i postupak za njeno izdavanje i korišćenje.

35) LIČNO UČEŠĆE OSIGURANIH LICA U TROŠKOVIMA ZDRAVSTVENE

ZAŠTITE

Osigurana lica učestvuju u troškovima zdravstvene zaštite.

Skupština Fonda utvrđuje visinu učešća osiguranih lica u troškovima korištenja zdravstvene
zaštite, kao i kategorije osiguranih lica koje ne podležu ličnom učešću u troškovima korištenja
zdravstvene zaštite.
Pri utvrđivanju visine učešća u troškovima korištenja zdravstvene zaštite skupština Fonda uzima
u obzir sljedeće kriterije: težina bolesti, visina troškova ispitivanja i liječenja i imovinsko stanje
osiguranih lica.
 

Član 45.
Ličnom učešću u troškovima zdravstvene zaštite ne podliježu:

78
 1. Žene u toku trudnoće i do godinu dana starosti rođenog djeteta,
2. Djeca do navršenih 15 godina života,
3. Oboljeli od određenih zaraznih bolesti,
4. Stara lica u skladu sa zakonom.
 

Član 46.
Ličnog učešća u troškovima zdravstvene zaštite oslobođena su osigurana lica kod sprovođenja
sljedećih mjera:
 Unapređivanje zdravlja kod pojedinaca i grupa stanovništva;
 Sprječavanju i suzbijanju bolesti i povreda prema posebnom programu;
 Otkrivanja i suzbijanja faktora rizika određenih bolesti prema posebnom programu.

Programe za provođenje mjera iz ovog člana donosi ministarstvo nadležno za poslove zdravlja.

36) OSIGURANICI (utvrđivanje svojstva osiguranika na penzijsko invalidsko osiguranje)?

Svojstvo osiguranika stiče se danom početka a prestaje danom prestanka zaposlenja, obavljanja
samostalne ili poljoprivredne djelatnosti, odnosno obavljanja ugovorenih poslova. Svojstvo
osiguranika utvrđuje se na osnovu prijave na osiguranje, odnosno odjave osiguranja, u skladu s
ovim zakonom. Svojstvo osiguranika ne može se steći prije navršenih 15 godina života. Izuzetno
od odredaba stava 1. ovog člana, svojstvo osiguranika poljoprivrednika može mirovati najduže
pet godina u toku osiguranja iz objektivnih razloga (elementarne nepogode, bolest i porodiljsko
odsustvo), s tim što to ne može biti uzastopnih pet godina. Izuzetno od stava 1. ovog člana,
osiguranici iz člana 11. tač. 9) i 10) ovog zakona i osiguranici iz člana 12. stav 1. tačka 3) ovog
zakona, mogu steći, odnosno može im prestati svojstvo osiguranika, prema utvrđenom stažu
osiguranja, ukoliko se ne može utvrditi početak i prestanak obavljanja poslova. Izuzetno od stava
1. ovog člana, svojstvo osiguranika poljoprivrednika može prestati i sa danom ispunjenja uslova
za sticanje prava na penziju u skladu sa ovim zakonom.

Član 9.

Osiguranik je u skladu sa zakonom, lice osigurano na obavezno penzijsko i invalidsko

osiguranje i lice osigurano na dobrovoljno penzijsko i invalidsko osiguranje.

Član 9.

79
Osiguranik je, u skladu sa ovim zakonom, lice osigurano na obavezno penzijsko i invalidsko
osiguranje (u daljem tekstu: osiguranik u obaveznom osiguranju) i lice osigurano na dobrovoljno
penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: osiguranik u dobrovoljnom osiguranju).

1. Osiguranik u obaveznom osiguranju

Član 10.

(1) Osiguranik u obaveznom osiguranju je:

a) lice zaposleno na osnovu ugovora o radu ili drugog akta poslodavca (u daljem tekstu:
osiguranik radnik),

b) lice koje obavlja samostalnu djelatnost (u daljem tekstu: osiguranik samostalnih djelatnosti),

v) lice koje obavlja svešteničku dužnost ili vjersku službu (u daljem tekstu: osiguranik vjerski
službenik) i

g) lice koje obavlja poljoprivrednu djelatnost i koje je upisano u Registar poljoprivrednih

gazdinstava kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva (u daljem tekstu: osiguranik
poljoprivrednik).

(2) Ako lice istovremeno ispunjava uslove za osiguranje po više osnova iz stava 1. ovog člana,
osnov osiguranja određuje se na taj način što postojanje osnova osiguranja po prethodnoj tački
isključuje osnov osiguranja iz naredne tačke.

Član 11.

Osiguranik radnik je:

a) lice zaposleno u privrednom društvu, republičkom organu, organu jedinice lokalne

samouprave, javnoj ustanovi ili drugoj organizaciji u Republici Srpskoj (u daljem tekstu:
Republika),

b) lice zaposleno u zajedničkim organima Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: BiH) i Brčko
Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Brčko Distrikt), sa prebivalištem u Republici,

v) lice zaposleno u Brčko Distriktu sa prebivalištem u Brčko Distriktu, ako je prijavljeno u

Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa (u daljem tekstu: Jedinstveni sistem),

g) lice zaposleno kod osiguranika iz člana 12. tačka a) ovog zakona ili kod nosioca
poljoprivrednog gazdinstva,

d) lice izabrano ili imenovano na javnu funkciju ako za obavljanje te funkcije ostvaruje platu ili
naknadu,

80
đ) zaposleno lice upućeno na rad u inostranstvo, pod uslovom da nije obavezno osigurano po
propisima države u koju je upućeno na rad, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije
određeno,

e) državljanin Republike koji je na teritoriji Republike zaposlen kod međunarodnih organizacija,

diplomatskih ili konzularnih predstavništava, stranih pravnih ili fizičkih lica, ako međunarodnim
ugovorom nije drugačije određeno,

ž) strani državljanin i lice bez državljanstva koji su na teritoriji Republike zaposleni kod stranih
pravnih ili fizičkih lica, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno, kao i kod
međunarodnih organizacija, diplomatskih ili konzularnih predstavništava, ako je takvo
osiguranje predviđeno međunarodnim ugovorom,

z) lice koje u skladu sa zakonom obavlja privremene i povremene poslove u skladu sa propisima
o radu i

i) lice do navršenih 26 godina života koje, u skladu sa zakonom, obavlja poslove preko
omladinske zadruge, odnosno bez obzira na godine života ako nije na redovnom školovanju.

Član 12.

Osiguranik samostalnih djelatnosti je:

a) lice koje u skladu sa zakonom obavlja zanatsko-preduzetničku djelatnost, odnosno obavlja

privrednu djelatnost proizvodnjom, prometom i pružanjem usluga na tržištu, radi sticanja dobiti,

b) lice koje u skladu sa posebnim propisima, samostalno u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu
djelatnost,

v) član privrednog društva ili druge organizacije, koji za svoj rad prima ugovorenu naknadu (u
daljem tekstu: ugovorena naknada),

g) član organa upravljanja ili organa nadzora, koji za svoj rad prima ugovorenu naknadu,

d) lice koje obavlja poslove na osnovu ugovora o djelu, autorskog ili drugog ugovora i za izvršen
posao ostvaruje ugovorenu naknadu.

Član 13.

Osiguranik vjerski službenik je lice koje na osnovu rješenja nadležnog vjerskog organa ili
vjerske zajednice obavlja svešteničku dužnost ili vjersku službu.

Član 14.

Osiguranik poljoprivrednik je lice koje obavlja poljoprivrednu proizvodnju i koje je upisano u

Registar poljoprivrednih gazdinstava kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva, pod uslovom da na

81
dan prijave na osiguranje nije stariji od 50 godina života, da ima opštu zdravstvenu sposobnost i
da nije obavezno osiguran po drugom osnovu.

Član 15.

Osiguranikom u obaveznom osiguranju smatra se i lice koje je korisnik novčane naknade na

osnovu nezaposlenosti za vrijeme korištenja naknade za koju je plaćen doprinos za penzijsko i
invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: doprinos).

Član 16.

Status osiguranika u obaveznom osiguranju stiče se podnošenjem prijave u Jedinstveni sistem

koju je podnio uplatioca doprinosa, a prestaje podnošenjem odjave.

37) DOPRINOSI ZA PENZIJSKO INVALIDSKO OSIGURANJE

ZAKON 
O DOPRINOSIMA

I OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Ovim zakonom uređuje se sistem obaveznih doprinosa (u daljem tekstu: doprinosi) za

finansiranje penzijskog i invalidskog osiguranja, zdravstvenog osiguranja, osiguranja od
nezaposlenosti i dječije zaštite u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: Republika).

Član 2.

 Sredstva za finansiranje potreba iz člana 1. ovog zakona obezbjeđuju se putem doprinosa i to:
 Doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje,
 Doprinosa za zdravstveno osiguranje,
 Doprinosa za osiguranje od nezaposlenosti i 
 Doprinosa za dječiju zaštitu.

82
Član 3.

Sredstva iz doprinosa predstavljaju prihod:

a) Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond za

penzijsko i invalidsko osiguranje),
b) Fonda zdravstvenog osiguranja Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond za zdravstveno
osiguranje),
c) Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske (u daljem tekstu: Zavod za zapošljavanje) i 
d) Javnog fonda za dječiju zaštitu Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond dječije zaštite).

II OBVEZNIK, OSNOVICA I STOPE DOPRINOSA

Član 4.

(1) Obveznik doprinosa je fizičko lice – rezident Republike:

 Koje je zaposleno kod pravnog ili fizičkog lica – rezidenta Republike ili pravnog ili fizičkog
lica sa sjedištem u drugom entitetu, distriktu ili državi, republičkom organu, organu jedinice
lokalne samouprave, javnoj ustanovi ili drugoj organizaciji u Republici, lice zaposleno u
zajedničkim organima Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu: Brčko Distrikt) sa prebivalištem u Republici, kao i lice zaposleno u Brčko Distriktu sa
prebivalištem u Brčko Distriktu ako je prijavljeno u Jedinstveni sistem registracije, kontrole i
naplate doprinosa,
 Koje je izabrano ili imenovano na javnu ili drugu dužnost i obavljanjem te dužnosti ostvaruje
platu i druga primanja koja imaju karakter ličnih primanja, 
 Koje je na teritoriji Republike zaposleno kod pravnog ili fizičkog lica – nerezidenta
Republike, međunarodne organizacije i ustanove ili stranog diplomatskog ili konzularnog
predstavništva, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno,
 Koje je od strane pravnog ili fizičkog lica – rezidenta Republike kod kojeg je zaposleno
upućeno na rad ili stručno usavršavanje u inostranstvo, ako nije obavezno osigurano po
propisima države u koju je upućeno ili ako međunarodnim ugovorom nije drugačije
određeno,
 Koje je zaposleno u inostranstvu kod inostranog poslodavca, ako nije obavezno osigurano
kod inostranog nosioca socijalnog osiguranja,
 Vlasnik ili suvlasnik radnje ili drugog oblika obavljanja preduzetničke djelatnosti, lice koje
samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost, član privrednog društva ili
druge organizacije koji po tom osnovu prima naknadu, član organa upravljanja ili organa
nadzora koji za svoj rad prima naknadu, 
 Koje ostvaruje prihod od autorskih prava, a koje nije obavezno osigurano po drugom osnovu,
 Vrhunski sportisti i profesionalni sportisti, ako nisu osigurani po drugom osnovu,

83
 Korisnik penzije i prava na novčanu naknadu u vezi sa prekvalifikacijom i dokvalifikacijom i
zapošljavanjem, koje je ovo pravo ostvarilo prema propisima o penzijskom i invalidskom
osiguranju,
 Nezaposleno lice koje ostvaruje novčanu naknadu u skladu sa propisima kojima se uređuje
zapošljavanje i prava za vrijeme nezaposlenosti,
 Nezaposleno lice dok je redovno prijavljeno Zavodu za zapošljavanje, ako nije obavezno
osigurano po drugom osnovu,
 Vanredni student dok je redovno prijavljen Zavodu za zapošljavanje,
 Izbjeglo i raseljeno lice i povratnik, ako nije osigurano po drugom osnovu,
 Lice kome je priznato pravo na zdravstveno osiguranje u skladu sa zakonom kojim se
uređuju prava boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog
rata Republike Srpske i civilnih žrtava rata,
 Lice koje je korisnik prava u skladu sa zakonom kojim se uređuje prava iz oblasti socijalne
zaštite, ako nije osigurano po drugom osnovu,
 Vjerski službenici,
 Lice koje obavlja poljoprivrednu djelatnost, koje je osiguranik u skladu sa zakonom kojim se
uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje,  i koje je upisano u Registar poljoprivrednih
gazdinstava kao nosilac komercijalnog poljoprivrednog gazdinstva, 
 Strani državljanin koji se školuje na teritoriji Republike, ako
 međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno,
 Državljanin Republike koji u cijelosti ili djelimično ostvaruje
 penziju i invalidninu od inostranog isplatioca, dok ima prebivalište na teritoriji Republike,
ako međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno,
 Lice koje se lično uključuje u obavezno zdravstveno osiguranje,
 Lice koje na teritoriji Republike učestvuje u akciji spasavanja ili odbrane od elementarnih
nepogoda (požar, poplava, zemljotres i druge nepogode prouzrokovane višom silom), ili u
akciji preduzetoj radi spasavanja života građana ili otklanjanja materijalne štete na imovini,
 Lice koje na zahtjev republičkog organa pruži pomoć tom organu, kao i lice za vrijeme
vršenja određenih javnih funkcija ili građanskih dužnosti po pozivu republičkih organa i
organa jedinica lokalne samouprave, 
 Učenik i student za vrijeme praktične nastave, odnosno za vrijeme stručne prakse kod
poslodavca,
 Lice za vrijeme obavljanja obaveznog rada prilikom izdržavanja kazne zatvora,
maloljetničkog zatvora i za vrijeme izvršenja vaspitne mjere u disciplinskom centru za
maloljetnike, vaspitnoj ustanovi, vaspitno-popravnom domu ili u drugoj ustanovi za
osposobljavanje,
 Lezaposleno lice za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije, na koju je upućeno od strane
organizacije za zapošljavanje,
 Lice koje u skladu sa propisima iz oblasti radnih odnosa obavljaju privremene ili povremene
poslove,

84
 Lice do navršenih 26 godina koje, u skladu sa zakonom, obavlja poslove preko omladinske
zadruge, odnosno bez obzira na godine života ako nije na redovnom školovanju,
 Lice za vrijeme obavljanja poslova kod poslodavca, bez zasnivanja radnog odnosa
(volonterski rad), u skladu sa propisima iz oblasti radnih odnosa,
 Lice za vrijeme obavljanja privremenih i povremenih poslova preko omladinskih zadruga do
navršenih 26 godina ako se nalazi na redovnom školovanju, 
 Lice za vrijeme učešća u javnim radovima, koje organizuje Republika ili jedinica lokalne
samouprave,
 Lice koje ostvaruje prihod po osnovu ugovora o djelu, 
 Lice sa teškoćama u razvoju, za vrijeme stručnog osposobljavanja, nakon završene osnovne
škole,
 Nezaposleno lice kome je priznato pravo na penzijsko i invalidsko osiguranje u skladu sa
propisima kojima se uređuje zapošljavanje i osiguranje za slučaj nezaposlenosti,
 Lice koje obavlja poljoprivrednu djelatnost i upisano je u Registar poljoprivrednih
gazdinstava kao nosilac nekomercijalnog gazdinstva, i 
 Lice koje je dobrovoljni osiguranik u skladu sa propisima kojima se uređuje penzijsko i
invalidsko osiguranje.

 (2) Obveznici doprinosa iz stava 1. t. j), k), l), lj), m), o), p), r) i ag) ovog člana obavezno
su osigurani na zdravstveno osiguranje.
 (3) Obveznici doprinosa iz stava 1. t. s), t), u), dž) i ab) ovog člana obavezno su osigurani
na penzijsko i invalidsko osiguranje za slučaj invalidnosti prouzrokovane povredom na radu i
profesionalnom bolešću, dok se nalaze u određenim okolnostima.
 (4) Obveznici doprinosa iz stava 1. t. ć), f) i č) ovog člana obavezno su osigurani na
zdravstveno i penzijsko-invalidsko osiguranje za slučaj invalidnosti prouzrokovane
povredom na radu i profesionalnom bolešću, dok se nalaze u određenim okolnostima.
 (5) Obveznici doprinosa iz stava 1. t. i) i nj) ovog člana obavezno su osigurani na
penzijsko-invalidsko osiguranje i zdravstveno osiguranje.
 (6) Obveznici doprinosa iz stava 1. t. aa), av) i ad) ovog člana osigurani su na penzijsko i
invalidsko osiguranje.

Član 5.

 (1) Rezidentom Republike, u smislu ovog zakona, smatra se fizičko lice, koje u smislu
propisa kojima se uređuje oblast socijalnog osiguranja, obavezno osigurano, obavezno
osigurano u određenim okolnostima ili dobrovoljno osigurano.
 (2) Status rezidenta u smislu stava 1. ovog člana ima i fizičko lice koje je kao šef
diplomatskog ili konzularnog predstavništva ili kao diplomatski ili konzularni službenik
zaposleno u domaćem diplomatskom ili konzularnom predstavništvu u inostranstvu, ako na
ta primanja ne plaća doprinos u zemlji u kojoj je zaposleno.

85
 (3) Status rezidenta u smislu stava 1. ovog člana ima i fizičko lice koje je upućeno u
inostranstvo radi obavljanja poslova za Republiku, za fizičko ili pravno lice – rezidenta
Republike ili za međunarodnu organizaciju.

Član 6.

 (1) Osnovica doprinosa je:

 Lično primanje u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak koje podliježe plaćanju poreza
na dohodak,
 Lično primanje u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak koje podliježe plaćanju poreza
na dohodak vlasnika ili suvlasnika radnje ili drugog oblika obavljanja preduzetničke
djelatnosti, lica koje samostalno, u vidu zanimanja, obavlja profesionalnu djelatnost, člana
privrednog društva ili druge organizacije koji po tom osnovu prima naknadu, člana organa
upravljanja ili organa nadzora koji za svoj rad prima naknadu, 
 Bruto prihodi obveznika na osnovu kojih ostvaruje pravo na obavezno penzijsko i
invalidsko i zdravstveno osiguranje,
 30% prosječne bruto plate u Republici za prethodnu godinu, a prema podatku
Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“, za
lica koja se bave poljoprivrednom djelatnošću i koja su upisana u Registar poljoprivrednih
gazdinstava kao nosioci komercijalnog poljoprivrednog gazdinstva  i za lica koja se bave
poljoprivrednom djelatnošću i koja su upisana u Registar poljoprivrednih gazdinstava kao
nosioci nekomercijalnog poljoprivrednog gazdinstva, 
 20% prosječne bruto plate u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku
Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“, za
nezaposleno lice dok je redovno prijavljeno Zavodu za zapošljavanje, ako ne prima novčanu
naknadu,
 50% prosječne bruto plate u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku
Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“, za
stranog državljanina koji se školuje na teritoriji Republike Srpske ako međunarodnim
sporazumom nije drugačije određeno, 
 25% prosječne bruto plate u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku
Zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“, za izbjeglo i
raseljeno lice i povratnika, ako nije osigurano po drugom osnovu,
 20% prosječne bruto plate u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku
Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“, za
lice kome je priznato pravo na zdravstveno osiguranje u skladu sa zakonom kojim se uređuju
prava boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata
Republike Srpske ili drugim zakonom,

86
 40% prosječne bruto plate u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku
Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“, za
lice koje je korisnik u skladu sa zakonom kojim se uređuje prava iz oblasti socijalne zaštite,
ako nije osigurano po drugom osnovu,
 Penzija za državljane Republike koji u cijelosti ili djelimično ostvaruju penziju i
invalidninu od inostranog isplatioca, dok imaju prebivalište na teritoriji Republike,
 50% prosječne bruto plate u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku
Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“ za
lica koja se lično uključuju u obavezno zdravstveno osiguranje,
 Prosječna bruto plata u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku
Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“ za
lice koje je od poslodavca kod kojeg je zaposleno upućeno na rad u inostranstvo ako nije
obavezno osigurano po propisima države u koju je upućeno ili ako međunarodnim ugovorom
nije drugačije određeno i
 50% prosječne bruto plate u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku
Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“
srazmjerno vremenu provedenom pod okolnostima koje su dovele do osiguranja za
obveznike iz člana 4. ovog zakona. 
 (2) Izuzetno od odredbe stava 1. tačke a) ovog člana, osnovica doprinosa za zaposlene u
oblasti proizvodnje tekstila, odjeće, kože i proizvoda od kože, u skladu sa klasifikacijom
djelatnosti Republike, iznosi 25% prosječne mjesečne bruto plate u Republici, prema
posljednjem podatku Republičkog zavoda za statistiku objavljenom u „Službenom glasniku
Republike Srpske“.
 (3) Osnovica doprinosa za lica koja su dobrovoljni osiguranici u skladu sa propisima
kojima se uređuje penzijsko i invalidsko osiguranje iznosi najmanje 60% prosječne bruto
plate u Republici za prethodni mjesec, a prema posljednjem podatku Republičkog zavoda za
statistiku objavljenom u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Član 7.

 (1) Na prihode koji su oslobođeni poreza na osnovu člana 7. Zakona o porezu na dohodak
ne plaćaju se doprinosi, osim na dohodak iz člana 7. stav 2. tačka l) Zakona o porezu na
dohodak na koji se plaćaju doprinosi u skladu sa ovim zakonom.
 (2) Fizička lica koja su oslobođena plaćanja poreza na osnovu člana 8. Zakona o porezu
na dohodak ne plaćaju doprinose.

Član 8.

 (1) Stope doprinosa na osnovicu iz člana 6. ovog zakona iznose:

87
 a) za penzijsko i invalidsko osiguranje 18,5%,
 b) za zdravstveno osiguranje 12%,
 v) za osiguranje od nezaposlenosti 1% i
 g) za dječiju zaštitu 1,5%.
 (2) Izuzetno od stava 1. tačka a) ovog člana stopa doprinosa za penzijsko i invalidsko
osiguranje za obveznike doprinosa iz člana 4. stav 1. t. s), t), ć), u), f), č), dž) i ab) ovog
zakona iznosi 4,5%.

Član 9.

Na isplaćene penzije plaća se doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 1%.

III   OBRAČUN I PLAĆANJE DOPRINOSA

Član 10.

Obračun i uplatu doprinosa za obveznike vrši u trenutku isplate:

 a) isplatilac rezident Republike prilikom svake isplate, na osnovicu utvrđenu ovim

zakonom,
 b) obveznik lično ili poslodavac, za obveznika koji je zaposlen kod nerezidenta
Republike, odnosno kod poslodavca sa sjedištem na području drugog entiteta, distrikta ili
države,
 v) Fond za penzijsko i invalidsko osiguranje, za korisnika penzije i prava na novčanu
naknadu u vezi sa prekvalifikacijom i dokvalifikacijom i zapošljavanjem, koje je ovo pravo
ostvarilo prema propisima o penzijskom i invalidskom osiguranju,
 g) Zavod za zapošljavanje za lice koje ostvaruje novčanu naknadu u skladu sa propisima
kojima se uređuje oblast zapošljavanja,
 d) Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, na osnovu obračuna Zavoda za
zapošljavanje, za nezaposleno lice dok je redovno prijavljeno Zavodu za zapošljavanje, ako
ne prima novčanu naknadu,
 đ) Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, na osnovu obračuna Zavoda za
zapošljavanje, za vanrednog studenta dok je redovno prijavljen Zavodu za zapošljavanje,
 e) Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica za izbjeglo i raseljeno lice i povratnika, ako
nije osigurano po drugom osnovu,
 ž) Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite, za lice kome je priznato pravo na
zdravstveno osiguranje u skladu sa zakonom kojim se uređuju prava boraca, vojnih invalida i
porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske,
 z) Centar za socijalni rad, za lice koje je korisnik prava u skladu sa zakonom kojim se
uređuje prava iz oblasti socijalne zaštite, ako nije osigurano po drugom osnovu,
 i) vjerska zajednica u Republici, za vjerskog službenika,

88
 j) lično, lice koje obavlja poljoprivrednu djelatnost i koje je upisano u Registar
poljoprivrednih gazdinstava kao nosilac poljoprivrednog gazdinstva, kao i lice koje obavlja
poljoprivrednu djelatnost, a nije upisano u Registar poljoprivrednih gazdinstava,
 k) lično, vrhunski sportista, ako nije osiguran po drugom osnovu,
 l) lično, strani državljanin koji se školuje na teritoriji Republike, ako međunarodnim
sporazumom nije drugačije određeno,
 lj) lično, državljanin Republike koji u cijelosti ili djelimično ostvaruje penziju i
invalidninu od inostranog isplatioca, dok ima prebivalište na teritoriji Republike, ako
međunarodnim sporazumom nije drugačije određeno,
 m) lično, lice koje se lično uključuje u obavezno zdravstveno osiguranje,
 n) organizacija koja organizuje akcije spasavanja ili odbrane od elementarnih nepogoda
za lice koje na teritoriji Republike učestvuje u akcijama spasavanja ili odbrane od
elementarnih nepogoda (požar, poplava, zemljotres i druge nepogode prouzrokovane višom
silom) ili u akciji preduzetoj radi spasavanja života građana ili otklanjanja materijalne štete,
 nj) republički organ uprave, odnosno organ lokalne samouprave za osiguranika koji na
zahtjev ili po pozivu tog organa pruža pomoć, obavlja javnu funkciju ili građansku dužnost
ako tom prilikom bude povrijeđeno ili se razboli,
 o) obrazovna ustanova koja organizuje praktičnu nastavu za učenike i studente za vrijeme
praktične nastave, odnosno za vrijeme stručne prakse kod poslodavca,
 p) kazneno-popravna, odnosno vaspitna ustanova za osiguranika koji je smješten u toj
ustanovi, za vrijeme obavljanja obaveznog rada prilikom izdržavanja kazne zatvora,
maloljetničkog zatvora i u periodu izvršenja vaspitne mjere u vaspitnoj ustanovi, ustanovi za
prevaspitavanje ili u posebnoj vaspitnoj ustanovi,
 r) organizacija za zapošljavanje koja je uputila osiguranika na prekvalifikaciju ili
dokvalifikaciju za nezaposleno lice za vrijeme prekvalifikacije ili dokvalifikacije, na koju je
upućeno od organizacije za zapošljavanje,
 s) poslodavac koji je angažovao lice za obavljanje privremenih ili povremenih poslova,
 t) poslodavac za osiguranika volontera kod kojeg volontira bez zasnivanja radnog odnosa
(volonterski rad), u skladu sa propisima iz oblasti radnih odnosa,
 ć) omladinska zadruga za obveznike doprinosa iz člana 4. stav 1. t. c) i dž),
 u) Republika ili jedinica lokalne samouprave kada organizuju javne radove za
osiguranika tokom učešća u javnim radovima, 
 f) poslodavac koji je angažovao lice po osnovu ugovora o djelu,
 h) organizacija, odnosno poslodavac kod koga se osposobljava dijete sa teškoćama u
razvoju, za vrijeme stručnog osposobljavanja, nakon završetka osnovne škole, 
 c) Zavod za zapošljavanje za obveznika doprinosa iz člana 4. stav 1. tačka av) ovog
zakona i
 č) lično, obveznik doprinosa iz člana 4. stav 1. tačka ad) ovog zakona.

Član 11.
89
 (1) Uplatioci doprinosa dužni su da, najkasnije do kraja mjeseca za prethodni mjesec,
dostave obračun doprinosa Poreskoj upravi Republike Srpske.
 (2) Uplatioci doprinosa iz člana 10. t. a) do g), t. i), s), t), u) i f) ovog zakona dužni su da
uplate doprinose na propisane uplatne račune najkasnije dva mjeseca od isteka mjeseca za
koji se doprinosi obračunavaju, a uplatioci doprinosa iz člana 10. t. d) do z), t. j) do r), t. ć) i
t. h) do č) ovog zakona dužni su da uplate doprinose najkasnije do 20. u mjesecu za prethodni
mjesec.
 (3) Uplata doprinosa vrši se prema sjedištu uplatioca doprinosa koje se nalazi u
Republici, odnosno sjedištu poslovne jedinice uplatioca doprinosa čije je sjedište u Federaciji
BiH, odnosno u Brčko Distriktu.
 (4) Uplatilac doprinosa sa sjedištem izvan Republike koji nema registrovanu poslovnu
jedinicu u Republici vrši uplatu doprinosa prema mjestu registracije obveznika doprinosa u
Jedinstveni sistem registracije, kontrole i naplate doprinosa.
 (5) Za uplatioca doprinosa koji vrši uplatu doprinosa za obveznike doprinosa za penzijsko
i invalidsko osiguranje iz Brčko Distrikta, mjesto plaćanja doprinosa je Brčko Distrikt.
 (6) Fizička lica koja su u smislu ovog zakona uplatioci doprinosa, uplatu doprinosa vrše
prema mjestu prebivališta.

IV NADZOR I KAZNENE ODREDBE

Član 12.

(1) Nadzor nad primjenom ovog zakona vrši Ministarstvo finansija.

(2) Nadzor nad obračunavanjem i plaćanjem doprinosa vrši Poreska uprava Republike Srpske u
skladu sa odredbama ovog zakona i propisa kojim se uređuje poreski postupak.

Član 13.

Za povrede odredaba ovog zakona koje imaju obilježja prekršaja, kao i odgovornosti i sankcije
za prekršaje, primjenjuju se propisi kojima se uređuje poreski postupak.

V   PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 14.

Ministar finansija propisaće uslove, način obavještavanja, obračunavanja i uplate doprinosa u

roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovog zakona.

Član 15.

90
Do donošenja propisa iz člana 14. ovog zakona, primjenjivaće se podzakonski akti koji su važili
na dan stupanja na snagu ovog zakona, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.

Član 16.

Stupanjem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o doprinosima („Službeni glasnik
Republike Srpske“, br. 51/01, 96/03, 128/06, 120/08 i 1/11).

Član 17.

Ovaj zakon objavljuje se u „Službenom glasniku Republike Srpske“, a stupa na snagu 1. januara
2013. godine.

38) PRAVA IZ PENZIJSKOG-INVALIDSKOG OSIGURANJA

Član 40.

Prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja u skladu sa ovim zakonom su:

a) za slučaj starosti – starosna penzija,

b) za slučaj invalidnosti – raspoređivanje na drugo radno mjesto, prekvalifikacija ili

dokvalifikacija, novčane naknade u vezi sa smanjenom radnom sposobnošću, invalidska penzija,
i

c) za slučaj smrti osiguranika, odnosno korisnika starosne ili invalidske penzije – porodična
penzija.

1. Starosna penzija Član 41.

Pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina
staža osiguranja.

Član 42.

91
(1) Osiguranik koji nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši
60 godina života i 40 godina penzijskog staža.

(2) Osiguranik žena koja nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada
navrši 58 godina života i 35 godina staža osiguranja.

Član 43.

(1) Osiguraniku koji ima navršen staž osiguranja sa uvećanim trajanjem starosna granica za
ostvarivanje prava na starosnu penziju iz člana 41. ovog zakona snižava se za ukupno uvećanje
staža.

(2) Uvećanje staža je razlika između ukupno utvrđenog staža osiguranja sa uvećanim trajanjem i
staža osiguranja u efektivnom trajanju za isti period.

(3) Starosna granica iz stava 1. ovog člana može se snižavati najviše do 55 godina života.

Član 44.

Visina starosne penzije određuje se tako što se lični bodovi osiguranika pomnože sa vrijednošću
opšteg boda na dan ostvarivanja prava.

Član 45.

(1) Lični bodovi osiguranika utvrđuju se množenjem ličnog koeficijenta osiguranika i njegovog
penzijskog staža.

(2) Za određivanje ličnih bodova osiguranika, penzijski staž može iznositi najviše 40 godina.

(3) Izuzetno od najdužeg penzijskog staža iz stava 2. ovog člana, osiguraniku koji ostvaruje
pravo na starosnu penziju u skladu sa članom 42. stav 1. ovog zakona, penzijski staž može biti
duži za staž osiguranja ostvaren u periodu između datuma navršenja 40 godina penzijskog staža i
datuma navršenja godina života, kao uslova za ostvarivanje prava iz člana 42. stav 1. odnosno
člana 178. stav 1. ovog zakona.

(4) Radi određivanja ličnih bodova osiguranika, penzijski staž se iskazuje brojčano, a utvrđuje se
tako da se svaka godina računa kao 1, svaki mjesec kao 0,083333, a svaki dan kao 0,002777.

(5) Kao jedan mjesec, u skladu sa stavom 4. ovog člana, računa se 30 dana.

Član 46.

(1) Lični koeficijent osiguranika utvrđuje se tako što se zbir godišnjih ličnih koeficijenata
podijeli sa periodom za koji su obračunati.

92
(2) Period za koji su obračunati godišnji lični koeficijenti utvrđuje se u skladu sa članom 45. stav
4. ovog zakona.

Član 47.

(1) Godišnji lični koeficijent utvrđuje se tako što se ukupan iznos plata, odnosno osnovica
osiguranja osiguranika, počev od 1. januara 1970. godine do godine ostvarivanja prava,
izuzimajući 1992. i 1993. godinu, za svaku kalendarsku godinu podijeli sa prosječnom
godišnjom platom u SR BiH, odnosno Republici za istu kalendarsku godinu.

(2) Godišnji lični koeficijent u godini ostvarivanja prava utvrđuje se tako da se ukupan iznos
plata, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih za pune mjesece u toj godini podijeli sa ukupnim
iznosom prosječnih plata u Republici u istom periodu.

(3) Pod ukupnim iznosom plata, odnosno osnovica osiguranja podrazumijeva se ukupan godišnji
iznos plata, osnovica osiguranja, novčanih i nenovčanih prihoda i naknada koje je osiguranik
ostvario, na koje je obračunat i uplaćen doprinos.

(4) Ako su plate, odnosno osnovice osiguranja unesene u matičnu evidenciju Fonda u neto
iznosu, onda se dijele sa prosječnom godišnjom neto platom u SR BiH odnosno Republici, a ako
su unesene u bruto iznosu, onda se dijele sa prosječnom godišnjom bruto platom.

(5) Godišnji lični koeficijent može iznositi najviše četiri.

(6) Podatak o prosječnoj godišnjoj plati u Republici objavljuje Republički zavod za statistiku
Republike Srpske (u daljem tekstu: Republički zavod za statistiku).

(7) Osiguraniku za koga nema podataka o platama, odnosno osnovicama osiguranja za pojedine
godine, kao godišnji lični koeficijent za te godine uzima se godišnji lični koeficijent iz godine
koja prethodi toj godini, a ako nema nijedne godine koja prethodi toj godini, onda se uzima
godišnji lični koeficijent iz godine koja slijedi.

Član 48.

Vrijednost opšteg boda na dan stupanja na snagu ovog zakona iznosi 9,241875 KM.

2.Invalidska penzija

Član 131.

Pravo na invalidsku penziju ima osiguranik iz članova 12. do 17. ovog zakona:

 kod kojeg je nastao gubitak sposobnosti za rad, gubitak sposobnosti za obavljanje

djelatnosti po osnovu koje je osiguran ili gubitak sposobnosti za privređivanje;

93
  kod kojeg je utvrđena preostala sposobnost za rad uz prethodnu prekvalifikaciju ili
dokvalifikaciju, ali mu se ne obezbjeđuje pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju
zato što je na dan nastanka invalidnosti stariji od 55 godina života.
Član 132.

Invalid rada koji je je stekao pravo na prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju ne može na osnovu
tako utvrđene invalidnosti steći pravo na inavlidsku penziju, kada poslije toga navrši godine
života iz člana 134. stav 2. ovog zakona, poslije kojih se ne obezbjeđuje pravo na
prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju.

Invalidu rada koji je osposobljen prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom za rad na drugom

radnom mjestu, kod kojeg je poslije navršene 50. godine života zbog nastale promjene u stanju
invalidnosti, nastane gubitak sposobnosti za rad na radnom mjestu za koje je osposobljen, stiče
pravo na invalidsku penziju, ako nije sposoban za rad na drugom radnom mejstu, bez ponovne
prekvalifikacije ili dokvalifikacije.

Član 133.

Osiguranik iz članova 12. do 16. kao osiguranik iz člana 17. ovog zakona, koji je osiguran na
dobrovoljno osiguranje po osnovu obavljanja poljoprivredne djelatnosti, stiče pravo na
invalidsku penziju, ako je invalidnost prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom
bolešću, bez obzira na dužinu penzijskog staža.

Osiguranik iz članova 12. do 15. i člana 17. ovog zakona, stiče pravo na invalidsku penziju
ako je invalidnost prouzrokovana povredom van rada ili bolešću pod uslovom da ima navršen
penzijski staž koji pokriva najmanje jednu trećinu njegovog radnog vijeka.

Izuzetno od stava 2. ovog člana osiguranik kod koga je invalidnost nastala prije navršenih 30
godina života, a prouzrokovana je bolešću ili povredom van rada, stiče pravo na ivalidsku
penziju pod uslovom da penzijski staž pokriva najmanje jednu četvrtinu njegovog radnog vijeka.

Član 134.

Kao radni vijek u smislu člana 133. ovog zakona uzima se period od navršene 20. godine
života osiguranika do dana kada je kod njega nastala invalidnost, s tim što se taj period računa
samo u punim godinama.

Osiguraniku koji je nakon navršene 20. godine života bio na redovnom školovanju i takvim
školovanjem stekao višu stručnu spremu, kao radni vijek računa se period od navršene 23.
godine života, a osiguraniku koji je stekao visoku spremu od navršene 26. godine života do dana
kada je kod njega nastala invalidnost.

94
 Osiguraniku koji je nakon navršene 20. godine života bio na odsluženju vojnog roka, radni
vijek utvrđen na način iz stavova 1. i 2. ovog člana, umanjuje se za onoliko vremena koliko je
osiguranik proveo na odsluženju vojnog roka, ako za to vrijeme nije bio dobrovoljno osiguran na
penzijsko i invalidsko osiguranje.

39) PRAVA PO OSNOVU INVALIDNOSTI

Član 49.

(1) Invalidnost kod osiguranika u obaveznom osiguranju postoji kada se utvrdi da je, zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom
rehabilitacijom, nastalo smanjenje ili gubitak sposobnosti za rad na radnom mjestu odnosno
poslu koji je obavljao na dan ocjene radne sposobnosti ili koji je obavljao prije prestanka
osiguranja.

(2) Smanjena radna sposobnost postoji kada osiguranik u obaveznom osiguranju, zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju, sa radnim naporom koji ne ugrožava njegovo zdravstveno
stanje, ne može da radi na radnom mjestu odnosno poslu iz stava 1. ovog člana, ali može sa
punim radnim vremenom, sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije, da radi na drugom
radnom mjestu odnosno poslu koji odgovara njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj
sposobnosti stečenoj radom.

(3) Gubitak radne sposobnosti postoji kada se utvrdi da osiguranik u obaveznom osiguranju
trajno nije sposoban za rad na radnom mjestu odnosno poslu koji je obavljao na dan ocjene radne
sposobnosti ili koje je obavljao prije prestanka osiguranja, kao ni za drugo radno mjesto odnosno
posao koji odgovara njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom niti se
prekvalifikacijom ili dokvalifikacijom može osposobiti za druge poslove koji odgovaraju
njegovoj stručnoj spremi odnosno radnoj sposobnosti stečenoj radom.

(4) Invalidnost u skladu sa stavom 1. ovog člana može prouzrokovati povreda na radu,
profesionalna bolest, povreda van rada i bolest.

(5) Invalidnost kod osiguranika poljoprivrednika postoji kada se utvrdi da je, zbog trajnih
promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom
rehabilitacijom, povredom van rada ili bolešću, nastala potpuna nesposobnost za obavljanje
poljoprivredne djelatnosti odnosno poslova koje redovno obavlja u svom poljoprivrednom
gazdinstvu.

95
(6) Invalidnost kod osiguranika u dobrovoljnom osiguranju postoji kada se utvrdi da je, zbog
trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili medicinskom
rehabilitacijom, nastala potpuna nesposobnost za privređivanje.

(7) Potpuna nesposobnost za privređivanje postoji kada lice zbog vrste i težine fizičkog ili
mentalnog oštećenja ili vrste i težine psihičke bolesti nije sposobno za obavljanje
najjednostavnijih poslova.

40) POJAM INVALIDNOSTI

Član 91.

Invalidnost, u smislu ovog zakona, kod osiguranika iz člana 12. ovog zakona, postoji kada se
utvrdi da je kod njega, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom
na radu, profesionalnom bolešću, povredom van rada ili bolešću, koje se ne mogu otkloniti
liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, nastao gubitak ili smanjenje sposobnosti za rad
na radnom mjestu na kojem je bio raspoređen na dan ocjenjivanja radne sposobnosti (u daljem
tekstu: svoj posao).

Smanjenje sposobnosti za rad u smislu stava 1. ovog člana postoji kada osiguranik sa radnim
naporom koji ne ugrožava njegovo zdravstveno stanje može, sa ili bez prekvalifikacije ili
dokvalifikacije, da radi na drugom radnom mjestu sa punim radnim vremenom (u daljem tekstu:
preostala sposobnost za drugi posao).

Gubitak sposobnosti za rad kod osiguranika, u smislu stava 1. ovog člana, postoji kad se utvrdi
da osiguranik trajno nije sposoban za svoj posao niti za drugi posao sa punim radnim vremenom,
sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije.

Član 92.

Invalidnost u smislu ovog zakona, kod lica koja na dan podnošenja zahtjeva za ostvarivanje
prava nije imalo svojstvo osiguranika, postoji kad se utvrdi da kod njega, zbog trajnih promjena
u zdravstvenom stanju, prouzrokovanih povredom van rada ili bolešću, koje se ne mogu otkloniti
liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, postoji nesposobnost za posao koji je obavljalo
neposredno prije posljednjeg osiguranja.

Ako lice iz stava 1. ovog člana ne raspolaže dokazom o poslovima koje je obavljalo neposredno
prije osiguranja, ocjenjivanje radne sposobnosti vrši se prema zanimanju i kvalifikaciji tog lica.

Podatke iz st. 1. i 2. ovog člana u propisani obrazac upisuje organizacija u kojoj je nezaposleno
lice imalo posljednje zaposlenje, a ako je organizacija prestala sa radom, podatke upisuje

96
organizacija za zapošljavanje, odnosno Fond, ukoliko se to lice ne nalazi na evidenciji
nezaposlenih.

Član 93.

Invalidnost, u smislu ovog zakona, kod preduzetnika, postoji kad se utvrdi da je kod njega zbog
trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu, profesionalnom
bolešću, povredom van rada ili bolešću, koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili mjerama
medicinske rehabilitacije, nastalo smanjenje ili gubitak sposobnosti za obavljanje djelatnosti po
osnovu koje je osiguran na penzijsko i invalidsko osiguranje na dan ocjenjivanja radne
sposobnosti.

Smanjenje sposobnosti za obavljanje zanatsko-preduzetničke djelatnosti, u smislu stava 1. ovog

člana, postoji kad se utvrdi da osiguranik sa radnim naporom koji ne ugrožava njegovo
zdravstveno stanje može, sa ili bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije, da obavlja drugu
samostalnu djelatnost ili da radi na drugom radnom mjestu sa punim radnim vremenom.

Gubitak sposobnosti za obavljanje zanatsko-preduzetničke djelatnosti, u smislu stava 1. ovog

člana, postoji kad se utvrdi da osiguranik trajno nije sposoban da obavlja djelatnost po osnovu
koje je bio osiguran na dan ocjenjivanja radne sposobnosti, niti drugu djelatnost sa punim radnim
vremenom, sa ili bez prekvalifikacije ili dokvalifikacije, odnosno da kod njega ne postoji ni
preostala sposobnost u smislu stava 2. ovog člana.

Član 94.

Invalidnost, u smislu ovog zakona, kod osiguranika vjerskog službenika, postoji kad se utvrdi da
je kod njega, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu,
povredom van rada ili bolešću, koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske
rehabilitacije, nastalo smanjenje ili gubitak sposobnosti za obavljanje svešteničke dužnosti,
odnosno vjerske službe koju je obavljao na dan ocjenjivanja radne sposobnosti.

Smanjenje sposobnosti za obavljanje svešteničke dužnosti, odnosno vjerske službe, u smislu

stava 1. ovog člana, postoji kada osiguranik sa radnim naporom, koji ne ugrožava njegovo
zdravstveno stanje može da obavlja druge svešteničke dužnosti ili vjersku službu sa punim
radnim vremenom, sa ili bez prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije.

Gubitak sposobnosti za obavljanje svešteničke dužnosti, odnosno vjerske službe, u smislu stava
1. ovog člana, postoji kad se utvrdi da osiguranik trajno nije sposoban da obavlja svešteničku
dužnost ili vjersku službu po osnovu koje je osiguran, na dan ocjenjivanja radne sposobnosti,
odnosno kad se utvrdi da kod njega ne postoji ni preostala radna sposobnost u smislu stava 2.
ovog člana.

97
 Član 95.

Invalidnost, u smislu ovog zakona, kod osiguranika osiguranog u određenim okolnostima, postoji
kad se utvrdi da osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju, prouzrokovanih
povredom uzročno vezanom za okolnosti iz člana 16. ovog zakona, koje se ne mogu otkloniti
liječenjem ili mjerama medicinske rehabilitacije, postoji nesposobnost za privređivanje na dan
ocjenjivanja radne sposobnosti.

Invalidnost osiguranika iz stava 1. ovog člana, koji je istovremeno osiguran kao osiguranik
radnik ili preduzetnik, ili osiguranik vjerski službenik, ili osiguranik zemljoradnik, utvrđuje se po
odredbama članova 91. do 94. i člana 96. ovog zakona, ako to osiguranik zahtijeva.

Član 96.

Invalidnost u smislu ovog zakona, kod osiguranika zemljoradnika, postoji kad se utvrdi da
osiguranik zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih povredom na radu,
profesionalnom bolešću, povredom van rada ili bolešću, koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili
mjerama medicinske rehabilitacije, nije sposoban da obavlja poljoprivrednu djelatnost po osnovu
koje je osiguran na dan ocjenjivanja radne sposobnosti, odnosno da je potpuno nesposoban za
poslove koje redovno i svakodnevno obavlja u svom poljoprivrednom domaćinstvu.

Član 97.

Invalidnost, u smislu ovog zakona, kod osiguranika u dobrovoljnom osiguranju, postoji kad se
utvrdi da kod osiguranika zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju prouzrokovanih
povredom van rada ili bolešću, koje se ne mogu otkloniti liječenjem ili mjerama medicinske
rehabilitacije, postoji nesposobnost za privređivanje na dan ocjenjivanja radne sposobnosti.

41) POVREDA NA RADU

Član 50.

Povredom na radu smatra se:

a) povreda osiguranika, prouzrokovana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizičkim ili

hemijskim djelovanjem, naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili
drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je takva povreda uzročno vezana za
obavljanje posla koji je osnov osiguranja,

98
b) povreda koju osiguranik pretrpi na redovnom putu od stana do mjesta rada i obratno, na putu
preduzetom radi stupanja na posao koji mu je obezbijeđen, odnosno radi obavljanja djelatnosti na
osnovu koje je osiguran, i

c) bolest osiguranika koja je nastala neposredno ili isključivo kao posljedica nekog nesretnog
slučaja ili više sile za vrijeme obavljanja posla koji je osnov osiguranja.

Član 51.

Povredom na radu smatra se i bolest osiguranika u određenim okolnostima iz člana 17. ovog
zakona, koja nastane direktno i isključivo kao posljedica obavljanja poslova u tim okolnostima.

Član 52.

Sa povredom na radu izjednačena je povreda lica iz člana 37. ovog zakona zadobijena za vrijeme
vršenja vojne dužnosti u okolnostima oružanih sukoba, kao i bolest tog lica koja je uzročno-
posljedično vezana za te okolnosti.

42) PROFESIONALNE BOLESTI

Član 53

Profesionalne bolesti u smislu ovog zakona su određene bolesti nastale u toku osiguranja,
prouzrokovane dužim neposrednim uticajem procesa rada i uslova rada na radnim mjestima
odnosno poslovima koje je osiguranik obavljao.

Pravilnik o listi profesionalnih bolesti, radna mjesta i poslove na kojima se te bolesti pojavljuju i
uslove pod kojima se smatraju profesionalnim, utvrđuje ministar uz prethodno mišljenje ministra
nadležnog za zdravstvenu zaštitu.

43) PREVENCIJA INVALIDNOSTI

Osiguraniku sa preostalom radnom sposobnošću za rad na drugom radnom mjestu, koji ima
odgovarajuću stručnu spremu za radno mjesto na kojem je radio prije nastanka invalidnosti,
obezbjeđuje se raspoređivanje ili zapošljavanje na radnom mjestu za koje se traži stručna sprema
koja odgovara stručnoj spremi radnog mjesta, odnosno djelatnosti za koju je ocjenjivana radna
sposobnost.

Raspored, odnosno zapošljavanje osiguranika iz stava 1. ovog člana na radno mjesto za koje se
traži stručna sprema niža od one koja odgovara stručnoj spremi radnog mjesta, odnosno

99
djelatnosti, prema kojoj je ocjenjivana radna sposobnost, može se izvršiti samo uz pristanak
osiguranika.

Poslodavac je obavezan osiguraniku sa preostalom sposobnošću za rad na drugom radnom

mjestu, obezbijediti raspoređivanje na drugi posao, odnosno prekvalifikaciju ili dokvalifikaciju,
pod uslovima i na način koji su utvrđeni opštim aktom poslodavca, odnosno kolektivnim
ugovorom, u skladu sa zakonom.

Obaveza poslodavca iz stava 1. ovog člana postoji i za osiguranika koji se prekvalifikacijom ili
dokvalifikacijom osposobio za obavljanje drugog posla prema preostaloj sposobnosti za rad.

100