1. Što je glavna karakteristika tehnologija brze izrade prototipa proizvoda?

Tehnologije brze izrade prototipa smanjuju vrijeme razvoja novih proizvoda na način da
omogućuju unošenje izmjena u konstrukciji u ranim fazama razvoja proizvoda. Sama
proizvodnja novog proizvoda temeljena na tehnologiji brze izrade prototipa omogućuje:
povećanje broja različitih varijanti jednog proizvoda, povećanje kompleksnosti proizvoda,
smanjenje vremena isporuke proizvoda itd.

2. Koje su tri glavne kategorije brze izrade prototipa proizvoda?

Brza izrada prototipova brza izrada alata i brza izrada proizvoda

3. Navesti sve korake u proizvodnji proizvoda 3D tehnologijama?

Metodologija Rapid prototyping procesa izrade prototipova je jednaka kod svih postupaka i
sastoji se iz sljedećih koraka:

- Kreiranje STL datoteke iz 3D CAD modela

- RP stroj procesira STL datoteku i izrađuje slojeve modela sa željenom rezolucijom
- Kada se jedan sloj izradi, model se u stroju spušta za debljinu sloja kako bi se
omogućila izrada sljedećeg i proces se ponavlja do kompletiranja cijelog modela
- Model se na kraju uzima iz stroja i cijeli postupak završava njegovim čišćenjem.

4. Koje su prednosti i koji su nedostaci 3D tehnologija proizvodnje proizvoda?

Prednosti: smanjenje vremena potrebnog za razvoj proizvoda, izbjegavanje grešaka koje

mogu dovesti do zastoja u proizvodnji, smanjenje vremena potrebnog za dobivanje prototipa,
mogućnost ispunjenja i najoštrijih zadanih rokova, puno brža izrada potrebnih alata, relativno
niska cijena u slučaju iznimno složenih oblika, smanjenje troškova cijelog procesa razvoja
proizvoda, eliminiranje nepotrebnih i skupih faza izrade, poboljšano oblikovanje koje je
okrenuto samoj proizvodnji, poboljšano konstruiranje alata, povećani životni vijek proizvoda,
smanjeni troškovi održavanja i zamjene dijelova, kraće vrijeme potrebno za dobivanje
prototipa, bolja i učinkovitija proizvodnja u kraćem vremenu, vrlo dobre konstrukcije u vrlo
kratkom vremenu, bolja prodaja proizvoda na tržištu, mogućnost zadovoljenja kritičnih
rokova isporuke itd.

Nedostaci: ograničen broj upotrebljivih materijala, pri korištenju nekih materijala potrebna
zaštitna atmosfera radi pojave otrovnih plinova tijekom samog procesa, funkcionalnost

1
prototipova je ograničena uskim izborom materijala, a također je ograničena i brzina izrade
modela.

5. Navesti nekoliko osnovnih vrsta tehnologija 3D izrade proizvoda i njihove ključne

karakteristike?

Stereolitografija (SLA) - Uređaji koji koriste ovu tehnologiju sastoje se od četiri osnovna
dijela: računala koje obrađuje podatke i kreira slojeve, kontrolnog računala koje nadzire
proces, komore u kojoj se RP izrada proizvoda obavlja , laserske jedinice.

Taloženje rastaljenog materijala (FDM) – u ovom procesu se koriste samo polimerni

materijali. FDM strojevi grade jako precizne modele koji mogu biti korišteni u razne namjene.

Selektivno lasersko sinteriranje (SLS) - Laserska zraka CO2 lasera usmjerava se na

materijal (u obliku finog praška) koji se uslijed visoke temperature kojoj je izložen sinterira.
Proces SLS vjerojatno ima najveći raspon dostupnih materijala, budući da se većina metala
može sinterirati.

Laserska tehnologija oblikovanja praha (LENS) - U LENS tehnologiji je moguće

iskoristiti veliki broj različitih vrsta materijala. Snaga ove tehnologije leži u njenoj
sposobnosti da proizvodi metalne dijelove bez šupljina sa dosta dobrom strukturom u
razumnom vremenskom roku.

Izrada prototipova laminiranjem (LOM) - Izrada prototipova laminiranjem je proizvodni

proces u kojem se pomoću CO2 lasera kreiraju pojedinačni slojevi trodimenzijskog predmeta.
Kao materijal koji se koristi za izradu slojeva najčešće je to papir zatim razni polimeri i
kompoziti.

3D ispis (3D printing) - Ova metoda koristi veoma jeftin materijal, radi relativno brzo i nema
potrebu za posebnim kontroliranim uvjetima rada. S njima se može dosta grubo postupati,
njihova površina može biti glatka i mogu se naknadno bojiti.

6. Koje su ključne tehnologije u razvoju sustava CAD modeliranja proizvoda?

Ručno crtanje, 2D CAD- zamjenjuje ručno crtanje, 3D ‘’Wire frame’’ modeliranje, 3D

Površinsko (Surface) modeliranje i ”Solid”, ”parametric”, ”feature based” modeliranje.

2
7. Programabilna automatizacija kod CNC i 3D print strojeva omogućuje računalni
nadzor mnogih funkcija. Navesti neke od njih?

Programabilna automatizacija omogućuje upravljane mehaničke pokrete alata. Program sadrži

alfanumeričke podatke koji predstavljaju relativne pozicije između alata i predmeta obrade.
Mogu se podešavati razni parametri stroja kao što su brzina obrade, veličina sloja materijala
koji se skida, nadzor kretanja alata itd.

8. Što sve omogućuju CNC strojevi i 3D print strojevi?

CNC strojevi omogućuju nadzor svih funkcija koje je prije obavljao majstor, visokoserijsku i
masovnu proizvodnju, programske instrukcije se konvertiraju u izlazne signale kojima se vrši
nadzor i upravljanje svim funkcijama stroja. Omogućuje pohranjivanje programa, njihovo
pozivanje, editiranje i prilagođavanje prema potrebama. 3D print strojevi imaju mogućnosti
da se jednako uspješno mogu izrađivati prototipovi, postupak izrade je vrlo fleksibilan,
neotrovni materijali, visoka preciznost izrade, vrlo glatka površina izrađenih dijelova.

9. Koji je temeljni način funkcioniranja 3D print strojeva?

Tehnologija preuzima 3D model izravno iz CAD sustava i transformira ga u horizontalne

slojeve. 3D printer slaže sloj po sloj gipsa, papira, plastike, metala ili nekog drugog materijala
i tako gradi model.

10. Što je zadaća upravljačke jedinice kod CNC i 3DP strojeva?

CNC stroj ima upravljačku jedinicu (Machine Control Unit - MCU) putem koje se upravlja s
brzinom obrade, brojem obrtaja alata, debljinom sloja materijala, izborom alata,
uključivanjem/isključivanjem rashladnog sredstva i putanjom alata. MCU generira numeričke
podatke u formi električnih signala motorima što omogućuje željenu putanju alata.

11. Koje su prednosti i koji su nedostaci CNC sustava?

Nedostaci: velika investicija, skupo održavanje, potreba za iskusnim programerima, potreban

visok stupanj iskorištenja

Prednosti: skraćenje ciklusa obrade, smanjenje neproduktivnih vremena, značajno veća

preciznost obrade, smanjenje otpada, smanjenje radnog prostora, smanjenje operatorskih
vještina.

3
12. Koji su ključni problemi i ograničenja kod 3D proizvodnje proizvoda?

Efekt stubišta: visina vrha i granica CAD modela;

Teselacija: trokutasta površina, tjemena pogreška kontura CAD modela

13. Koji su datotečni formati koji se koriste za razmjenu podataka za 3D printanje

proizvoda?

Stereolitografski format (STL) i Additive Manufacturing Format (AMF)

14. Skicirati dijagram procedure razvoja i 3D printanja proizvoda?

15. Što su ključne karakteristike datotečnih formata za 3D printanje proizvoda?

Tehnološka neovisnost, jednostavnost, skalabilnost, osobine - veličina formata, vrijeme

čitanja/zapisivanja, obrada, preciznost, kompatibilnost unazad i kompatibilnost naprijed.

16. Koji se materijali koriste kod stereolitografije?

Printer gradi model od fotoosjetljivog polimera korištenjem laserskog svjetla.

4
17. Koji se materijali koriste kod laserskog sinteriranja?

Printer gradi model iz plastičnog pudera (praškasti materijali) korištenjem lasera.

18. Koji se materijali koriste kod FDM (Fused Deposition Modeling) postupka 3D
printanja proizvoda?

Printer gradi model na način da grijaća glava topi plastičnu nit i izgrađuje model sloj po sloj.

19. Koje su osnovne karakteristike PLA (Polilactic Acid) materijala i 3D printera u

FDM postupku izrade proizvoda?

PLA filament – bioplastika koja se proizvodi preradom ostataka kukuruza (obnovljiv prirodni
materijal), nema okusa ni mirisa, nije otrovan, nema štetnih kemikalija ni isparenja,
dugoročno ne uzrokuje prikrivena oboljenja. Koristi se za izradu ambalaže prehrambenih
proizvoda i u medicini. 3D printer ne mora imati zagrijanu radnu ploču. Dobar za učenje,
vježbanje, ekonomičan. Jako osjetljiv na promjene temperature, lomljiv. Nudi se u raznim
bojama, 5 x skuplji od polietilena. Standardna debljina niti: 1.75 i 3.00 mm. Temp. u glavi
ekstrudera: 180 – 220 stupnjeva

20. Koje su osnovne karakteristike ABS (Acrylonitrile Butadiene Styrene) materijala i

3D printera u FDM postupku izrade proizvoda?

ABS – čvršći i trajniji materijal, manje osjetljivi na visoku temp. Površina modela se dodatno
može obraditi acetonom. Traži složeniji uređaj s kontroliranim grijačem ispod radne plohe.
Standardna debljina niti: 1.75 i 3.00 mm. Temp. u glavi ekstrudera: 220 - 235 stupnjeva.
Temp. radne plohe: 80 - 110 stupnjeva

21. Koje su osnovne karakteristike Najlon – Polyamid materijala i 3D printera u FDM

postupku izrade proizvoda?

Najlon – Polyamid je jedan od prvih sintetičkih materijala u povijesti, izuzetnih je svojstava.

Nema veze s najlonskim vrećicama iz trgovina jer je za tu svrhu preskup. Najlonske vrećice
proizvode se od puno jeftinijeg polietilena (PE). Najlon za 3D printere proizvodi se u obliku
filamenta namotanog u kolut poput PLA i ABS. Čvrst materijal, proziran ili bijel pogodan za
naknadno bojenje. Dijelovi izrađeni od najlona su vrlo izdržljivi i stalne forme. Zupčanici u
raznim uređajima i RepRap 3D printerima izrađuju se uglavnom od ovoga materijala. Temp. u
glavi ekstrudera: 235 – 270 stupnjeva. Temp. radne plohe: 60 – 80 stupnjeva.

5
22. Koje su dvije ključne metode stvaranja 3D CAD modela postupcima reverznog
inženjerstva?

Beskontaktne i kontaktne. U beskontaktne metode spadaju različite metode 3D skeniranja.

Kontaktne metode su više tradicionalne metode prikupljanja podataka ostvarivanjem kontakta
između površine i mjernih uređaja uz pomoć odgovarajućih kontaktnih ticala.

23. Koje su poznate beskontaktne metode stvaranja 3D CAD modela proizvoda?

Ukratko ih objasniti?

Beskontaktne tehnike dodatno su podijeljene u dvije potkategorije: beskontaktne aktivne i

beskontaktne pasivne tehnike. Aktivne tehnike koriste svjetlo ili ultrazvuk za prikupljanje
podataka o koordinatama točaka na površini tijela. Više je pasivnih tehnika i one rade s tzv.
ambijentalnom svjetlošću. Jedna od popularnijih pasivnih je stereo skeniranje.

Stereo skeniranje postiže se stvaranjem dviju ili više slika predmeta iz različitih perspektiva.
Odgovarajuće točke površine identificiraju se na dvije slike i postupkom triangulacije se
identificira točna lokacija točaka. Ovakav postupak najčešće se koristi za velike udaljenosti,
npr. kod izrade mapa terena. To se postiže uzimanjem više fotografija terena snimljenih iz
zrakoplova,

3D Lasersko skeniranje je tzv. aktivna tehnika za precizno i brzo prikupljanje velikih količina
geometrijskih podataka s površine objekta. Laserski skeneri mjere točke na dijelu površine
računajući položaj laserske točke projicirane na površinu tog dijela. Skener baca zraku na
površinu objekta i zatim ispituje reflektiranu zraku pomoću senzora koji se nalazi koaksijalno
do samog izvora zraka na skeneru. Položaj izvora daje X i Y koordinate mjerene točke na
površini, dok analiza reflektiranog snopa postupkom triangulacije daje treću dimenziju.

24. Koje su poznate medicinske metode 3D skeniranja? Ukratko ih objasniti?

Najpoznatije su magnetska rezonancija (MR), računalna tomografija (CT) i ultrazvučno

skeniranje. Ove tehnike su prilično skupe, ali daju vrlo precizne 3D geometrijske podatke.
Magnetska rezonanca (MR) je medicinska dijagnostička tehnika koja stvara slike dijelova
tijela pomoću načela nuklearne magnetske rezonancije. MR je vrlo snažan i osjetljiv sustav
koji generira slike tankih slojeva bilo kojeg dijela tijela (npr. organa, kostiju i sl.). Ove slike
moguće je dobiti iz bilo kojeg kuta i smjera bez kirurškog zahvata i u relativno kratkom
razdoblju

6
Uređaji računalne tomografije (CT uređaji) su složeni sustavi temeljeni na rendgenskim
uređajima i računalnoj opremi. CT skener rotira oko tijela pacijenta i pri tome emitira
rendgenske zrake. Odgovarajući detektori smješteni su na suprotnim stranama izvora zrake.
Oni detektiraju i bilježe intenzitet rendgenskih zraka. Intenzitet ovih zraka je različit s
obzirom na različitu gustoću tkiva i kostiju. Gustoća skeniranog objekta određuje količinu
emitirane rendgenske zrake koja prolazi kroz objekt, a time i intenzitet sivim tonovima slike
na toj lokaciji. Temeljno načelo CT–a je da ozrači odsječak tkiva iz više kutova mjereći
razinu zračenja na strani suprotnoj izvoru zračenja. Različita tkiva imaju različite gustoće i na
taj način ublažuju rendgenske zrake u različitoj veličini.

Uređaji za ultrazvučno skeniranje koriste tzv. neinvazivnu dijagnostičku tehnologiju u

stvaranju medicinskih slika dijelova tijela čovjeka. Koriste zvučni val visoke frekvencije (20
kHz). Uređaji za ultrazvučno skeniranje sadrže sonde za generiranje zvuka. Ove sonde su u
isto vrijeme i detektori zvuka. Sonda se prislanja na kožu, a zatim se generiraju zvučni valovi.

25.Objasniti kontaktne metode kreiranja 3D CAD modela proizvoda?

Kontaktne metode reverznog inženjerstva podrazumijevaju uređaje koji imaju vrlo osjetljiva
ticala kojima se dodiruje površina skeniranog objekta. Uređaji za skeniranje kontaktnim
metodama uključuju računala i odgovarajuće programske aplikacije. Uređaji za skeniranje su
zapravo strojevi slični CNC strojevima s odgovarajućom računalnom i programskom
opremom i poznati su pod nazivom koordinatni mjerni uređaji – KMU (engl. Coordinate
Measuring Machines – CMM). Daju dobre rezultate u pogledu točnosti. Prednosti u odnosu
na beskontaktne sustave: Nije potrebna posebna obrada površina radi sprečavanja refleksije;
Vrlo precizno skeniranje međusobno okomitih površina; Gustoća podataka nije fiksna,
moguće je gustoću mijenjati s obzirom na oblik skenirane površine; Nije potrebno dugotrajno
ručno uređivanje podataka radi uklanjanja zaostalih točaka (tzv. nečisti podaci); Moguće je
precizno skenirati sitne detalje na površini objekata; Skeniranje osjetljivih materijala; S
ovakvim uređajima moguće je skenirati vrlo složene površine i oblike 3D tijela. Ključna
prednost ovih kontaktnih metoda jest dobivanje tzv. čistih podataka, tj. koordinata točaka koje
su stvarno sastavni dio površina skeniranih objekata.

Druge kontaktne metode reverznog inženjerstva su elektromagnetska digitalizacija i zvučna

digitalizacija. Elektromagnetski digitalizatori utvrđuju površinske podatke objekata,
smještenih u magnetsko polje korištenjem odgovarajućeg ticala (vrlo osjetljiva igla) koja

7
sadrži senzor magnetnog polja na površini predmeta. Senzor magnetnog polja zajedno s
pripadajućim elektroničkim uređajem detektira položaj i orijentaciju ticala te se na taj način
mogu zapisati precizni podaci o točkama na površini skeniranog objekta.

Zvučni digitalizator koristi zvučne valove za izračun položaja točke u odnosu na prethodno
definiranu referentnu točku. Uređaj raspolaže se ručno vođenim ticalom za skeniranje
površine i njegov se položaj detektira uz pomoć više mikrofona. Sustav koristi podatke o
vremenima registracije dodira ticala s površinom nakon čega se izračunavaju koordinate
točaka površine skeniranog objekta.