DIGITAL LOGIC DESIGN

Gideon Langholz
Abraham Kandel
Joe L. Mott

Florida State University

Prevod i adaptacija

Prof. dr Emir Humo, dipl. el. ing.

Fakultet informacijskih tehnologija

Univerzitet “Džemal Bijedić” , Mostar

Obrada

dem. Edina Čmanjčanin

SAMO ZA INTERNU UPOTREBU

Wm. C. Brown Publishers

Dubuque, Iowa

Mostar, 2003. god.

1 Uvod u Digitalne Sisteme

1.1 OPĆA RAZMATRANJA

Posljednjih godina digitalni sistemi postali su dio našeg svakidašnjeg života. U željeno vrijeme budi
nas digitalni sat sa unaprijed odabranom muzikom, vozimo se u digitalno upravljanim automobilima ili
u prodavnicama kupujemo računarski kodiranu robu. Digitalni računari su bez sumnje najbolje poznate
i najšire korištena klasa digitalnih sistema. Računari su učinili mogućim mnoge industrijske, naučne,
komercijalne i edukativne proboje koji na drugi način ne bi bili ostvarivi. Oni se mogu naći u
satelitskim komunikacionim sistemima, prostornim vozilima, telefonskim mrežama, industrijskim
proizvodnim linijama, odbrambenim sistemima i kućanskim primjenama. Međutim digitalne tehnike se
takođe primjenjuju u mnogim drugim područjima koja nisu vezana sa računarima. Digitalni regulatori
saobraćaja mjere protok vozila na raskrsnicama i podešavaju semafore u cilju maksimizacije protoka
vozila. Digitalni antiproklizavajući uređaji (digital antiskid devices) kočnica mjere brzinu točkova
vozila i podešavaju silu kočenja kako bi spriječili zaribavanje. Regulatori ubrizgavanja mjere
sagorijevanje i podešavaju automobilske motore u cilju smanjenja emisije štetnih gasova.
Jedina objektivna sila koja stoji iza ovakvog širenja digitalnih tehnika u praktično sva područja
tehnologije je bez sumnje brzi razvoj integrisanih kola (ICs). Njihovi niski troškovi su uveliko proširili
područje i oblast primjene digitalnih tehnika, a isto tako smanjili cijenu kompletnih digitalnih sistema.
Svaki dan, ingeniozni projektanti aktiviraju nove načine primjene digitalnih tehnika u rješavanju
njihovih problema. Sa porastom značaja digitalnih primjena, razvijaju se efikasne procedure analize i
projektovanja skoro svih tipova digitalnih sistema. Ovdje ćemo, prema tome, postaviti slijedeće pitanje.
Šta je to digitalni sistem? Pošto ovaj tekst ima namjeru da razmatra principe projektovanja digitalnih
sistema, gornje pitanje predstavlja dobru početnu tačku. Da bi se odgovorilo na ovo pitanje prvo
moramo utvrditi značenje riječi digitalni.
U gotovo svim poljima djelatnosti računari su permanentno prisutni. Veličine koje se koriste u većini
fizikalnih sistema se posmatraju, mjere, obrađuju i registruju. Svijet u kome živimo, najvećim dijelom
se proučava i objašnjava preko promjenljivih fenomena kao što su vrijeme, temperatura, rastojanje,
težina i brzina. U osnovi možemo predstaviti numeričke vrijednosti ovih veličina na dva načina:
analogno i digitalno. Kod analogne predstave veličina je predstavljena preko druge veličine koja joj je
proporcionalna. Na primjer, sobni termostat radi na taj način što je zakrivljenost bimetalne trake
proporcionalna sobnoj temperaturi. Kako se temperatura stalno mijenja savijenost trake se
proporcionalno mijenja. Dakle, analogne veličine se postepeno mijenjaju unutar kontinualnog područja
vrijednosti.
Izraz digitalni potiče od korištenja riječi pri opisu realnih brojeva. Kod digitalne predstave, veličine
nisu predstavljene preko proporcionalnih veličina, već simbolima nazvanim digiti. Na primjer, digitalni
sat daje vrijeme u obliku decimalne digitalne predstave satova i minuta. Kad se vrijeme mijenja
kontinualno, očitanje se ne pojavljuje u kontinualnoj formi već u diskretnim koracima jednim po
minuti. Trajektorija aviona koji se spušta ima kontinualnu formu. Radarski sistem za praćenje tog
aviona šalje radarske impulse periodično, tako da oblik povratnog signala ima formu konačne sekvence
brojeva koji aproksimativno predstavljaju tekući položaj aviona, tekuću brzinu i budući položaj.
Da bi se analogni podaci termostata predstavili u digitalnom obliku, registruju se specifične u tabelarnoj
formi. Ovakva tabela prema tome, sadrži kolonu diskretnih vrijednosti temperature i kolonu koja
odgovara ovim indiciranim vrijednostima.
Dakle, možemo uočiti da proces predstavljanja analognih veličina u digitalnoj formi zahtjeva da se ove
veličine mjenjaju u diskretnim koracima. Originalna varijabla je uzorkovana i zamijenjena numeričkim
vrijednostima čiji digiti predstavljaju veličinu varijable u partikularnim tačkama vremena. Ovaj proces
naziva se digitalni (diskretni) proces, a za varijablu se kaže da je digitalizirana dok se konačan broj
numeričkih observacija nazivaju diskretni elementi informacije.
Da se odgovori na originalno pitanje, recimo, dakle, da je digitalni sistem onaj koji predstavlja
konačan skup podataka u digitalnoj (numeričkoj) formi, umjesto predstavljanja preko kontinualne
varijable. Prema tome digitalni sistemi su u stanju da manipuliraju sa diskretnim elementima
 informacije. Ovakvi diskretni elementi su predstavljeni u digitalnim sistemima sa fizikalnim
elementima nazvanim signali.
Signali procesirani u digitalnim sistemima obično su predstavljeni u binarnoj formi. Binarne veličine
mogu se predstavljati sa svakim uređajem koji ima samo dva radna stanja. Na primjer, prekidač ima
samo dva stanja: otvoren i zatvoren; sijalica može biti uključena ili isključena. Dva diskretna stanja
binarnog signala su uobičajeno predstavljena sa 0 i 1. Na primjer, možemo kao nula označiti otvoreno
stanje prekidača, dok 1 predstavlja zatvoreni prekidač. Ovakvo označavanje binarnih vrijednosti je
arbitrano, pošto označavanja mogu biti obrnuta. Binarna predstava informacija biće u fokusu naših
razmatranja u cjelokupnom toku ovog teksta. Proučavanje tehnika projektovanja digitalnih sistema
ponekad se označava kao prekidačka teorija ili logičko projektovanje.
Ljudsko razmatranje takođe teži da bude binarno. Logika je prema Websterovom riječniku
"partikularni model rezonovanja viđen kao ispravan ili pogrešan". Logika kaže da je izvjesni iskaz
istinit ako je izvjesni uslov istinit. Na primjer, "svjetlost je uključena" i "prekidač je isključen" su iskazi
koji se mogu klasificirati kao istinit (ispravan) ili pogrešan. Logički iskaz (statement) ili funkcija je
kombinacija više prijedloga. Na primjer, logički iskaz "svjetlost je uključena" je istinit ako su dva
uslova "prekidač je uključen" i "sijalica nije isključena" tačni (istiniti). Pošto mnogobrojni problemi
našeg dnevnog života mogu da se formulišu preko logičkih funkcija, digitalni sistemi sa njihova dva
karakteristična stanja su izuzetno korisni.
U narednim razmatranjima naša je namjera da se koncentrišemo na analizu i projektovanje digitalnih
sistema, dok je preostali dio teksta posebno tehnološki aspekti relativno ograničen. Vjerujem da
možemo predavati osnove opšte metodologije, a da to ne bude u suprotnosti sa tehnološkim napretkom.
Ali podsjetimo da su digitalni sistemi oruđe, te prema tome kao bilo koje drugo oruđe projektovano od
strane čovjeka mora da bude napravljeno od raspoloživih dijelova do obavljanja svoje funkcije na
troškovno efektivan način.
Rezultantni projekt nije po pravilu jedini, već je rezultat više kompromisa na koje utiču različiti faktori.
Projektovanje digitalnih sistema ograničeno je stvarima kao što su pouzdanost, brzina operacija i
potrošnja snage. Često ne postoje dominantni razlozi za izabiranje jednog rješenja u odnosu na drugo,
ali nakon dobivanja preliminarnog rješenja (projekta) projektant, u općem slučaju, može da nađe načine
kako da ga poboljša. Proces projektovanja u principu je evalutivne prirode. Neki njegovi aspekti su
rutinski i pravolinijski, dok su drugi veoma zahtjevni. Postoji, dakle, ozbiljan izazov pred istraživačima
u ovom području.

1.2 PRELIMINARNI KONCEPTI

Cilj ove sekcije je da uvede fundamentalne koncepte povezane sa digitalnim krugovima i sistemima.
Mi ćemo ih uvesti preko korištenja jednostavnog primjera, a nakon toga nastaviti diskusiju logičkih
nivoa, karakteristika impulsa valnog oblika i ostalih aspekata povezanih sa performansama digitalnih
uređaja.

Primjer :
Razmotrimo problem uključivanja i isključivanja svjetlosti sijalice iz suprotnih krajeva sobe. Slika 1.1
prikazuje šematski dijagram zahtjevnog električnog kruga

ƒ SLIKA 1.1 Ožičeni dijagram kruga za uključivanje i isključivanje sijalice sa dva kraja sobe

Kolo se sastoji od dva dvopolna jednostruka (single-throw) (DPST) prekidača A i B, locirana na

jednom kraju sobe, izvora napona, sijalice L i potrebnih provodnika za povezivanje ovih komponenti.
Ovdje ćemo detaljnije analizirati ovaj krug i utvrditi kako karakterisati njegov rad u matematičkim
terminima.
Svaki prekidač može da bude pozicioniran na jednom od dva kraja (pola). Prekidač A može da dodiruje
bilo pol a ili a', dok prekidač B može da dodiruje bilo pol b ili b'. Jasno je da kad prekidač A nije u a
 mora da bude u a' (jednako je sa prekidačem B). Dakle, a' je stvarno NE (a) i može se prema tome
označiti kao komplement (inverzija) a. Komplement je označen preko simbola apostrof (prime), što
znači da se a' odnosi na komplement (premirani), dok se a naziva unikomplementarni (ili
unipremirani).
Pogledajmo sada kako ovaj krug funkcioniše. Kada prekidač A dodiruje a i prekidač B dodiruje b',
kako je pokazano na slici 1.1 električni krug je otvoren i svjetlost sijalice L je ISKLJUČENA (OFF).
Na jednom kraju sobe, gdje je lociran A može se L UKLJUČITI (ON) prebacujući A na a'. Ako se L
UKLJUČI sa A strane sobe, jasno je da možemo ISKLJUČITI sa B strane i obrnuto.
Funkcionisanje digitalnog kruga može da se izrazi preko formulisanja logičkih izraza. Logički izraz
sastoji se od prijedloga (propositions) i skupa uslova. Prijedlog se može klasificirati kao istinit ili
pogrešan, zavisno da li su uslovi zadovoljeni ili ne. Primjenjujući ideju o logičkom opisu kola,
funkcionisanje kruga može se rezimirati u formi dva logička izraza

L = UKLJUČENO, ako i samo ako (A=a I B=b) ILI (A=a' I B=b') (1.1a)
L = ISKLJUČENO, ako i samo ako (A=a' I B=b) ILI (A=a I B=b') (1.1b)

Formalno ćemo definirati logičke operatore I i ILI u Poglavlju 3. Ipak, u grubo, interpretirajući ove
operatore kako se to radi u svakodnevnoj upotrebi ovih riječi možemo verificirati da dva izraza u
potpunosti karakterišu funkcionisanje kruga. U bilo kojem od dva izraza, prvi iskaz (statement) je istinit
(zadovoljen), samo ako je bilo koji od dva posljednja iskaza istinit. Na primjer u jednadžbi (1.1a) prvi
iskaz (sijalica je UKLJUČENA) je prijedlog, dok su druga dva izraza uslovi od kojih prijedlog zavisi.
Zapazimo, međutim, da su dva uslova komplementarna, pošto L=UKLJUČENO implicira da L NIJE
ISKLJUČENO. Prema tome, bilo koji od ova dva izraza karakteriše funkcioniranje kruga.
Pošto status sijalice (UKLJUČENO ili ISKLJUČENO) zavisi samo od položaja dva prekidača, L je
označena kao zavisna varijabla, dok se A i B nazivaju nezavisne varijable. Zavisne varijable se obično
nazivaju kao izlaz digitalnog sistema, dok je nezavisna varijabla ulaz sistema. Pošto se varijable mogu
nalaziti u samo jednom od dva različita stanja (prekidač A može biti pozicioniran bilo u a ili a', L može
biti bilo UKLJUČENO ili ISKLJUČENO), one su nazvane binarne varijable.
Alternativni opis za jed. (1.1a) i (1.1b) može se dobiti preko predstavljanja funkcionisanja kruga u
obliku tabele istine. Općenito, tabela istine (truth table) izlistava sve moguće binarne kombinacije
nezavisne varijable. Ako postoji n nezavisnih binarnih varijabli, ukupan broj mogućih binarnih
kombinacija je 2n, pa tabela istine sadrži 2n vrsti. Za svaku od ovih kombinacija tabela istine prikazuje
odgovarajuće binarne vrijednosti zavisnih varijabli digitalnog sistema.

U ovom primjeru n=2, pa tabela istine sadrži četiri vrste. Pošto A može biti bilo a ili a', neka su A=a i
A=a' označeni sa 1 i 0, respektivno, na sličan način za B, neka su B=b i B=b' označeni sa 1 i 0. Za
zavisnu varijablu L, neka je uslov L=UKLJUČEN označen sa 1 i uslov L=ISKLJUČENO sa 0. Kako
je već spomenuto u sekciji 1.1 pridruživanje (assignement) binarnih vrijednosti varijablama je
arbitrano. Možemo pridružiti 0 za A=a i 1 za A=a'. Slično, možemo označiti L=UKLJUČENO sa 0 i
L=ISKLJUČENO sa 1. Dakle, uvažavajući usvojeno pridruživanje može se dobiti tabela istine kruga
slike 1.1 koja je data u tabeli 1.1.

Broj vrste A B L
0 0 0 1
1 0 1 0
2 1 0 0
3 1 1 1

ƒ TABELA 1.1 Tabela istine za krug sa slike 1.1

Ispitivanjem tabele istine može se uočiti da ona u potpunosti karakteriše funkcioniranje ovog kruga.
Informacija sadržana u vrsti 0 ili vrsti 3 je ekvivalentna jednačini (1.1a), dok je informacija u vrsti 1 ili
2 ekvivalentna jednačini (1.1b). Ostavljamo čitaocu da verificira jedan prema jedan korespodenciju
tabele 1.1 i jednačina (1.1a) i (1.1b).
Nastavljamo daljnju diskusiju ovog primjera. Već smo opisali funkcionisanje kruga korištenjem
logičkih izraza i tabele istine. Sada možemo pokušati da napišemo logičke funkcije pogrešno nazvane
Boolove funkcije (vidi Poglavlje 3) koje karakterišu funkcioniranje. Pošto su A i B nezavisne (ulazne)
varijable, a L je zavisna (ulazna) varijabla, vrsta logičke funkcije koju tražimo je oblika L=ƒ(A,B);
dakle, L je UKLJUČENO u funkciji A i B. Možemo takođe potražiti komplementarnu logičku funkciju
L'=g(A,B); dakle L je ISKLJUČENO je druga logička funkcija od A i B.
 Da bi se izvele ove funkcije, podsjetimo se da kad je A=a onda je A≠a'. Označimo sa A prethodni, a sa
A' kasniji uslov. Dakle, možemo reći da a'=NE(a) i pošto za A vrijedi A=a onda za A' vrijedi A'=a' i
prema tome A'=NE(A). Slično slijedi da sa B i A označimo uslove B=b i B'=b', respektivno.
Bazirajući se na ovim oznakama i koristeći bilo koju jednadžbu (1.1a) ili vrste 0 i 3 tabele 1.1, možemo
napisati slijedeću logičku funkciju
L = A ⋅ B + A' ⋅ B' (1.2a)
gdje tačka vrijedi za I, a plus za ILI. Slično, koristeći bilo koju jednadžbu (1.1b) ili vrste 1 i 2 tabele 1.1
možemo napisati slijedeću komplementarnu logičku funkciju

L' = A'⋅ B + A ⋅ B' (1.2b)

Jednadžba (1.2a) kaže da je L=1 (UKLJUČENO) ako je {A=1 (A=a) i B=1 (B=b) ili {A=0 (A=a') i
B=0 (B=b'). Komplementarno jednadžba (1.2b) kaže nam da je L'=1 (ISKLJUČENO, pošto L'=1
implicira L=0) ako {A'=1 (A=a') i B=1 (B=b)} ili {A=1 (A=0) i B'=1 B=b')}. Čitalac se ohrabruje da
verificira ekvivalencije između jednadžbe (1.1a) i (1.2a) i jednadžbi (1.1b) i (1.2b) respektivno i da
prouči njihovu međuzavisnost sa tabelom istine kruga.

Logički nivoi i karakteristike impulsa

Binarne vrijednosti su međusobno zamjenljivo označavaju kao UKLJUČENO ili ISKLJUČENO,

ISTINITO ili LAŽNO, VISOKO ili NISKO, ili 1 ili 0 i često se nazivaju kao logička stanja.
Koristićemo 1/0 ili VISOKO/NISKO notacije da označimo dva stanja varijable. Ako je više, od dva
fizikalna stanja varijable, predstavljeno sa 1, a niže stanje sa 0 digitalni sistem se označava kao sistem sa
pozitivnom logikom. Ako se notacija obrne označavjući višu od dvije fizikalne vrijednosti varijable sa 0,
a nižu vrijednost sa 1 digitalni sistem se označava kao sistem sa negativnom logikom. Digitalni sistem
može da se implementira bilo sa pozitivnom ili negativnom logikom ili sa obje.

VISOKI (1) VISOKI (1)

vodeći rub krajnji rub vodeći rub krajnji

NISKI (0) NISKI (0)

(a) Pozitivno usmjereni impuls (b) Negativno usmjereni impuls

Ipak, pozitivna logika je uobičajenija i nadalje će biti široko korištena u daljem tekstu.

Impuls je prema IEEE riječniku iz 1984 definisan kao "val koji polazi od početnog nivoa za ograničeno
trajanje vremena i na kraju se vraća na početni nivo". Impuls, prema slici 1.2 može biti pozitivno ili
negativno usmjeren. Pozitivno usmjereni impuls nastaje kada binarna varijabla čini prelaz iz normalnog
NISKOG (0) stanja na svoje VISOKO (1) stanje i onda se ponovo vraća n svoje NISKO (0) stanje.
Pozitivno usmjereni prelaz u ovom slučaju naziva se visoki rub (the leading edge) impulsa, dok se
negativno usmjereni prelaz naziva krajnji rub (trailing edge). Negativno usmjereni impuls nastaje kada
binarna varijabla prati tranziciju od svog normalnog VISOKOG (1) stanja u svoje NISKO (0) stanje i
nakon toga se vraća u svoje VISOKO (1) stanje. U ovom slučaju visoki rub impulsa je negativno
usmjerena tranzicija, dok je krajnji rub pozitivno usmjerena tranzicija. Niz impulsa (train of pulses) je
periodičan ili aperiodičan. Periodični impulsni niz ponavlja se sa fiksnim intervalom T, nazvanim
period, kako je pokazano na sl. 1.3a

tp VRIJEME
0
T (a) Periodični niz impulsa

0
VRIJEME
(a') Ne periodični niz impulsa
SLIKA 1.3 Valni oblik niza impulsa
 Frekvencija (f) periodičnog valnog oblika je recipročna periodu f=1/T. Frekvencija se mjeri u Hertzima
(Hz) ili, pošto je valni oblik u formi impulsa, u impulsima po sekundi, što se označava i kao brzina
ponavljanja impulsa (pulse repetition rate) PRR signala. Periodični impulsni niz također se
karakteriše sa dužnosnim ciklusom koji je definiran procentom širine impulsa tp i perioda T.

dužnosni ciklus = tp / T ⋅ 100 % (1.3)

Na slici 1.4 prikazani su primjeri, periodični impulsni valni oblici koji imaju isti period (frekvenciju),
ali različite dužnosne cikluse

ƒ SLIKA 1.4 Periodične impulse valne forme sa različitim dužnosnim ciklusima

Impulsi prikazani na slikama 1.2 i 1.3 su idealni pošto se predpostavlja da je prelaz između dva stanja
trenutan. Mada će se ovdje u projektovanju digitalnih sistema predpostaviti da su impulsi idealni to u
praksi nije slučaj. Varijable ne mijenjaju stanja trenutno, već na način sličan prikazom na slici 1.5.
Prelaz sa NISKOG na VISOKO stanje

ƒ SLIKA 1.5 Neidealni impuls

 je neidealni impuls (ovdje je pretpostavljeno da se radi o pozitivno usmjerenom impulsu)
karakterisanom vremenom porasta (rise time) tr različitom od nule i definisanom kao vrijeme koje je
potrebno da impuls poraste od 10% do 90% razlike između njegove VISOKE i NISKE vrijednosti. Na
sličan način tranzicija od VISOKOG na NISKO stanje karakteriše se nenultim vremenom opadanja
tf, definisanom kao vrijeme koje se zahtjeva da impuls opadne sa 90% na 10% razlike između
VISOKIH i NISKIH vrijednosti. Širina impulsa (tp) je definisana kao interval između nekih tačaka na
rastućim i opadajućim rubovima. Često se širina impulsa uzima kao interval između tačaka na 50%
ovih rubova, kako je dato na sl. 1.5. Drugi pristup definiranja širine impulsa biće diskutovan u tekstu
koji slijedi.

Mjere performanse

Jedna od ključnih karakteristika digitalnog kruga je brzina rada (operativa) mjerena vremenom
kašnjenja propagacije. Vrijeme kašnjenja propagacije (the propagation time delay) je mjera brzine sa
kojom se signal širi od ulaza na izlaz digitalnog (logičkog) uređaja. Da bi uveli ovu mjeru razmotrimo
digitalni uređaj koji ima ulaz x i izlaz y i neka su njegovi ulazni i izlazni valni oblici dati na slici 1.6.
Predpostavimo da je ulazni valni oblik idealan impuls dok je izlazni valni oblik stvaran impuls sličan
onom prikazanom na slici 1.5.

ƒ SLIKA 1.6 Ulazno-izlazni valni oblici logičkog uređaja

Slika 1.6 pokazuje da se izlaz trenutno ne odaziva na ulazni signal. Dok x čini tranziciju od NISKOG
na VISOKO u trenutku t=0, izlaz je početno zakašnjen za vrijeme kašnjenja (td), koje je definisano kao
vrijeme potrebno izlaznom signalu da dostigne 10% od svoje VISOKE vrijednosti. Sada, izlazu treba
daljnji iznos vremena (tr) da dostigne 90% svoje VISOKE vrijednosti. Slično, kada se ulazni signal
vrati na svoje NISKO stanje u t=τ, izlaz ponovo ne može da se odazove trenutno. Interval između
negativno odvijajuće tranzicije ulaza (u t=τ) i vremena kad izlaz opadne na 90% svoje VISOKE
 vrijednosti naziva se vrijeme pamćenja ts (storage time). Nakon toga izlazu je potreban dalji iznos
vremena tf da padne na 10% od svoje VISOKE vrijednosti.
Bazirajući se na ovim definicijama možemo okarakterizirati digitalni uređaj preko dva parametra:
vrijeme uključivanja (the turn-on time) i vrijeme isključivanja (turn-off time). Vrijeme uključivanja je
definisano kao suma vremena kašnjenja i porasta ton=ta+tr. Vrijeme isključivanja je definisano kao suma
vremena pamćenja i opadanja toff=ts+tf. Nažalost ove karakteristike nisu jako korisne pri određivanju
vremena kašnjenja propagacije digitalnog uređaja zbog toga što (1) ulaz nije idealan impuls i (2) što u
praksi ulaz ne dostiže svoju VISOKU vrijednost (ili 90% od nje, ako je ulazni signal neidealan), prije
nego što izlaz uređaja može promjeniti stanje.
Iz ovih razloga razmotrimo realističniji slučaj prikazom na slici 1.7. Dok ulazni signal raste od NISKE
prema VISOKOJ, promjena izlaznog stanja od NISKOG ka VISOKOM otpočinje na nekoj vrijednosti
prekidačkog praga (switching threshold) vrijednosti TH(0). Na sličan način, dok ulaz opada sa
VISOKE ka NISKOJ, promjena izlaznog stanja od VISOKOG ka NISKOM otpočinje na nekoj drugoj
prekidačkoj vrijednosti praga TH(1). Ponekada, oba

ƒ SLIKA 1.7 Definicija vremenskog kašnjenja propagacije

TH(0) i TH(1) se arbitrano pretpostavljaju na 50% krive NISKO-VISOKO.

Vrijeme kašnjenja propagacije UKLJUČIVANJA Ton (the propagation delay ON time) (koje se
razlikuje od ton) definiše se kao interval između vremena kada ulaz i izlaz dostignu TH(0). Slično,
vrijeme kašnjenja propagacije ISKLJUČIVANJA Toff (the propagation delay OFF time) (koje se
razlikuje od toff) je definisano kao interval između vremena kada ulaz i izlaz dostignu TH(1). Općenito
Ton ≠ Toff, pa se vrijeme kašnjenja propagacije definiše kao njihova srednja vrijednost

TPD = ½ (Ton + Toff) (1.4)

Na kraju kako se vidi na sl. 1.7 širina impulsa (tp) kao interval između tačaka TH(1) i TH(0) impulsa.
Naredna značajna karakteristika digitalnih krugova je imunost na šum. Ovaj parametar je mjera
sposobnosti digitalnog uređaja da podnese prateći šum na ulazu bez mijenjanja logičkog stanja izlaza.
Da bi se razumio ovaj parametar treba zapaziti da obje vrijednosti ulaznog i izlaznog VISOKOG i
NISKOG stanja digitalnog uređaja nisu specificirano tačno, već se nalaze unutar područja vrijednosti.
Ustvari izlaz VISOKO stanje je aktualno definisano sa takvom vrijednošću VOH(min) da (izlazne)
vrijednosti koje nisu manje od VOH(min) se još uvijek razmatraju kao VISOKE. Izlaz NISKO stanje je
slično definisan vrijednošću VOL(max) tako da (izlazne) vrijednosti ne više od VOL(max) se još uvijek
 razmatraju kao NISKE. Na isti način, na ulazu u digitalni uređaj, ulazne vrijednosti ne manje od
VIH(min) i ne viši od VIL(max) se razmatraju kao VISOKO i NISKO stanje, respektivno.
Digitalni uređaji su projektovani tako da je VOH(min) > VIH(min) i VOL(max) < VIL(max). Vrijednost
šuma na ulazu koja će uzrokovati da uređaj loše funkcioniše kada je ulaz u VISOKOM (ili NISKOM)
stanju naziva se margina šuma. Ako označimo marginu šuma u VISOKOM stanju sa NM(VISOKO)
i onu na NISKOM stanju sa NM(NISKO) onda su uve vrijednosti date sa

NM (VISOKO) = VOH(min) – VIH(min) (1.5a)

NM (NISKO) = VIL(max) – VOL(max) (1.5b)

Dvije margine šuma pokazuju mogućnosti imuniteta od šuma digitalnog uređaja. Da bi se ovo
ilustriralo, razmotrimo sliku 1.8, koja prikazuje kaskadnu vezu dva digitalna uređaja. Ako je izlaz
uređaja A NIZAK

ULAZ IZLAZ ULAZ IZLAZ

UREĐAJ A UREĐAJ B

ƒ SLIKA 1.8 Kaskadna veza dva digitalna uređaja

i ako postoje fluktuacije od šuma na liniji između dva uređaja i izlaz uređaja B neće biti afektiran sve
dok vršna vrijednost ovih fluktuacija ne prevaziđe NM (NISKO). Na sličan način, ako je izlaz uređaja
A VISOK, izlaz uređaja B nije afektiran sve dok vršna vrijednost fluktuacije na liniji između dva
uređaja ne prevaziđe NM (VISOKO).
Na kraju spomenimo dvije karakteristične osobine digitalnih uređaja: višestrukost izlaza (fan-out) i
višestrukog ulaza (fan-in). Općenito se od izlaza digitalnog uređaja zahtjeva da pogoni više ulaza
drugog uređaja. Višestrukost izlaza (fan-out) M digitalnog uređaja pokazuje maksimalni broj ulaznih
linija sličnog uređaja koji uređaj može da pogoni bez afektiranja njegovog NISKOG i VISOKOG
stanja. Na primjer digitalni uređaj za kojeg je specificirano da ima višestrukost izlaza od 12 može
pogoniti 12 ulaza sličnog uređaja jednonemen (u paraleli). Ako je spojeno više od 12 ulaza na izlaz
uređaja, izlazni logički nivoi ne mogu biti garantirani (VISOKI izlaz može biti prisiljen da postane
NISKI i obrnuto).
Digitalni uređaj može imati jedan ili više od jednog ulaza. Broj ulaza N uređaja se naziva višestrukost
ulaza (fan-in). Na primjer 3-ulazni uređaj ima višestrukost 3.

1.3 DIGITALNE MIKROELEKTRONIČKE TEHNOLOGIJE

Kao što je istaknuto u sekciji 1.1 tretman digitalnih sistema biće pretežno nezavisan od tehnološkog
aspekta. Ipak, jedna tehnologija poznata kao digitalna mikroelektronika ne može biti lako
izostavljena. Njen impakt na razvoj digitalnih sistema je tako značajno da je njeno kratko predstavljanje
veoma poželjno. Centralno mjesto digitalne mikroelektronike zauzimaju integrisani krugovi
(integrated circuit (IC)). IC tehnologija brzo je napredovala posljednjih godina, tako da digitalni
sistemi mogu sada da se proizvode sa većom brzinom, manjom potrošnjom snage, manjom veličinom i
nižim troškovima nego ikada ranije. Ovo se slikovito može ilustrirati razmatranjem prvog
elektroničkog digitalnog računara ENIAC napravljenog 1946. koji je zauzimao cijeli sprat sa 300 m2
prostora, a bio je samo aproksimativno uporediv u računarskoj snazi sa ručnim kalkulatorom Hewlett-
Packard HP-6Z iz 1977.
U integrisanom krugu sve komponente su smještene na jedan mali, tanki, silikonski poluprovodnički
list. Nazvan čip (chip) ovaj krug je integriran, pošto su komponente i ožičenje integralni dio čipa i ne
mogu se odvojiti jedni od drugih. Različite veličine integracije IC čipova obično se definišu preko broja
logičkih vrata koje sadrže, (logička vrata su fizikalni uređaji preko kojih se implementiraju logičke
operacije kao što su I i ILI, koje smo susreli u uvodnom primjeru u sekciji 1.2.). uobičajeno je da se IC
čipovi klasificiraju u jednu od sljedeće četiri kategorije:
1. integracija male razmjere (small-scale integration –SSI), uređaj koji sadrži manje od 10
vrata.
2. integracija srednje razmjere (medium-scale integration–LSI), uređaj koji sadrži od 10 do 100
vrata.
3. integracija velike razmjere (large-scale integration–MSI), uređaj koji sadrži od 100 do
10.000 vrata.
 4. integracija vrlo velike razmjere (very large-scale integration –VLSI), uređaj koji sadrži više
od 10.000 vrata. Danas, raspoloživim tehnologijama komad silikona sa površinom od 0,5 cm2 može
sadržavati više od 100.000 vrata.
Tehnologija integrisanih krugova brzo se razvija dovodeći do uređaja koji mogu implementirati veliku
raznolikost logičkih funkcija. Danas, projektantima, digitalnih sistema stoji bogati izbor sastavnih
blokova, počevši od prostih logičkih vrata, preko jednočipnih mikroprocesora pa sve do najsloženijih
sastavnih blokova.
Koriste se dva različita tipa tranzistora za proizvodnju digitalnih IC čipova: bipolarni tranzistori i MOS
(metal-oksid poluprovodnici) tranzistori. Za svaki od dva tipa tranzistora proizvodi se više osnovnih
kola sa vratima označenih kao IC logičke familije (IC logic families). Svi krugovi logičkih familija
imaju slične karakteristike i mogu se međusobno spajati bez specijalnih interfejsa. Logičke familije
bazirane na bipolarnim tranzistorima uključuju DTL diodnu tranzitorsku logiku (diod transistor logic),
TTL tranzistor-tranzistor logiku (transistror-transistor logic), ECL emiterski spregnutu logiku (emitter
coupled logic), EFL emitersko-funkcionalnu logiku (emitter function logic) i IIL integrirano-
ubrizgavajuću logiku (integraded-injected logic). Logičke familije zasnovane na MOS tehnologiji
uključuju PMOS p-kanalni MOS (p-channel MOS), NMOS e-kanalni MOS (e-channel MOS), CMOS
komplementarni MOS (complementary MOS), CMOS/SOS CMOS sa silikonom na safiru (CMOS by
silicon on saphire), DMOS dvostruko difuzni MOS (double diffused MOS) i VMOS V-MOS (V-
groove MOS).
Drugi tipovi logičkih familija su u raznim stepenima razvoja i nisu u tako širokoj upotrebi kao dvije
gore navedene familije. Ovo uključuje GaAs MOSFET golium arsenid metal poluprovodnički
tranzistor sa efektom polja (galium arsenid metod semiconductor field effect transistor) logika mjehura
(bubble logic), CCD opterećenjem-spregnuta logika (charge-coupled logic) i Josephsonov spoj.
Mnoge od IC logičkih familija uključuju brojne varijacije. Na primjer, svaka MOS logička familija ima
dvije različite realizacije, statičkih i dinamičkih MOS krugova. TTE logička familija uključuje
varijacije kao što su Schottky TTL, TTL niske snage i visoko-brzi TTL. Razlog za postojanje toliko
logičkih familija leži u činjenici da se jedan logički krug ne može koristiti za sve primjere.
Mnogi digitalni sitemi su implementirani uz korištenje čipova samo jedne logičke familije. Pošto
logičke familije imaju različite karakteristike, projektant digitalnih sistema je neizbježno suočen sa
teškoćom izbora odgovarajuće familije za datu primjenu. Logičke familije variraju u mnogim
aspektima : elektroničke performanse (brzina, imunitet na šum, potrošnja snage, zahtjevi u vezi
napajanja snagom), logičke sposobnosti (data logička funkcija može se implementirati sa manje vrata
korištenjem određene logičke familije nego u slučaju druge), veličina integracije, cijena, te
projektantske procedure ( procedure projektovanja i implementacije mogu se mijenjati zavisno od
izabrane logičke familije).
Zadaci

1.1. Analiziraj rad kruga prikazanog na slici sl. 1.1.

(a) Odredi tabelu istine

(b) Napiši logičku funkciju koja povezuje L sa A,B i C

1.2. Ponovi zadatak 1.1 za krug na sl. 1.2.

Sl.1.2.
1.3. Označi dva binarna nivoa sa VH i HL (VH >VL) i razmotri sljedeću tabelu istine

A B F
VL VL VH
VL VH VL
VH VL VH
VH VH VL

(a) Odredi logičku funkciju dobivenu pozitivnom logikom

(b) Odredi logičku funkciju dobivenu negativnom logikom

1.4. Tabeliraj tabele istine za sljedeće logičke funkcije

(a) L= (A + B) * (A' + B')

(b) L= (A + B) * C + (A' + B') * C'

1.5. Koliko vrsta sadrži tabela istine ako je broj nezavisnih binarnih varijabli

(a) 5;
(b) 7;
(c) 10?

1.6. Da li negativni impuls visoki rub odgovara negativno usmjerenom ili pozitivnom usmjerenom prelazu.

1.7. Ponovi zadatak 1.6. za pozitivni impuls

1.8. Definiši period i frekvenciju

1.9. Sračunaj brzinu ponavljanja impulsa (PRR) periodičkog niza impulsa ako je period

(a) dvije mikro sekunde

(b) četiri mikro sekunde
(c) 0,2 sekunde

1.10. Da li se za dati period, dužnosni ciklus povećava ili smanjuje kada se širina impulsa povećava

1.11. Periodični impulsni niz ima širinu impulsa 15 mikro sekundi i frekvenciju 16,16 kHz (k=1000). Odredi
dužnosni ciklus.

1.12. Sračunaj dužnosni ciklus periodičnog niza impulsa čiji je period 4 mikro sekunde za širinu impulsa

(a) 1 mikro sekunda

(b) 2 mikro sekunde
(c) 3 mikro sekunde

1.13. Verificiraj dužnosne cikluse valnog oblika na sl. 1.4.

1.14. VISOKA (HIGH) vrijednost impulsa je 5, a NISKA (LOW) 0. Kolika je aktulna promjena amplitude u toku
intervala porasta ?

1.15. Za signal prikazan na sl.1.15. procijeni

(a) tr;
(b) tf;
(c) tp.