Dubravko Horvat

FIZIKA I
MEHANIKA I TOPLINA

Udžbenik fizike za studente

Fakulteta elektrotehnike i računarstva

1. nekorigirano izdanje

Zagreb 2002
 Sir. S.. ii Sadriaj

Predgovor Pregledni sadržaj

Ove bilješke s predavanja namijenjenje su studentima prve godine Fakulteta elektrotehnike i

računarstva koji slušaju Fiziku I i Fiziku II u prvom odnosno drugom semestru. Preliminarna forma ovih
bilješki zahtijeva jog niz korekcija i nadopuna. Međutim, kolegij Fizika I je u potpunosti "pokriven" ovim Predgovor
tekstom. Pojedine theme su bitno proširene u odnosu na gradivo s predavanja. Pitanja koja su dams na kraju Pregledni sadriaj ii
svakog poglavlja dodatni su orijentir za sadriaje koji su predavani i koje valja pripremiti za ispit. Individualne
biljegke students s predavanja dodatno to pomoei u izboru sadriaja i iscrpnosti izlaganja. Sadriaj iii

Iziaganje gradiva je takvo da studenta upoznaje postepeno s novim fizikalnim situacijama pa su Uvod U-1
obrađeni saciriaji ilustrirani ill uvedeni pokusima koji se izvode na predavanjima i tije je razumijevanje
bitno za uspjano praeenje gradiva. Izuzetno je vain° proraditi brojne primjere kroz koje se uvode novi I MEHANIKA MATERIJALNE TOCKE, KRUTOG TIJELA I FLUIDA
pojmovi i sadriaji. Primjeri su bitni sastavni dio teksta i ne treba ih odvojeno studirati!
U pripremi udibenika mnogo su mi pomogli suradnici na Zavodu za fiziku Fakulteta elektrotehnike i 1. Zakoni gibanja materijalne totke 1-1
ratunarstva: dr.sci. Z. Narantie, dipl.ing. T. Gjurit, mr.sci. Danijela Grozdanit i doc.dr.sci. M. Bade. 2. Rad, energija i snags. Zakoni satuvanja 2-1
Bit to zahvalan kolegama - studentima ako me upozore na greške i propuste ovog preliminarnog teksta!
3. Mehanika sustava testica. Mehanika krutog tijela I - statika 3-1
U Zagrebu, u sijetnju 2002. 4. Rotacija krutog tijela 4.1
Autor 5. Gravitacija 5-1
6. Inercijalni i neinercijaIni sustavi statika 6-1
7. Specijalna teorija relativnosti 7-1
8. Mehanika fluids 8-1
II TOPLINA I TERMODINAMIKA

9. Toplina i termodinamika 9-1

10. Molekularno-kinetitka teorija plinova 10-1
Dodaci D-I
Literatura R-1
 D. Horvat: Fizika 1 za PER Sir. S S- iv Sadriaj

2.6 Zakon satuvanja mehanitke energije 2-11

SADRŽJ 2.7 Zakoni satuvanja 2-12
Zakon satuvanja energije 2-13
Predgovor Zakon saeuvanja kolieine gibanja 2-14
Zakon satuvanja kutne kolitine gibanja 2-14
Pregledni sadržaj ii
Zakon satuvanja elektrienog naboja 2-16
Sadržaj iii
Uvod Zakon saeuvanja fermionskog broja 2-16
U-i
Pregled 2. poglavlja
II MEHANIKA MATERIJALNE TOCKE, KRUTOG TIJELA I FLUIDA
1. Novi fizikalni pojmovi 2-18
1. ZAKONI GIBANJA MATERIJALNE TOKE 2. Nove relacije 2-18
3. Pitanja 2-18
1.1 Medunarodni sustav jedinica 1-1
1.2 Newtonovi zakoni gibanja 1-5 3. MEHANIKA SUSTAVA CESTICA. MEHANIKA KRUTOG TIJELA I - STATIKA
Prvi Newtonov aksiom 1-5
Sila 3.1 Uvod 3-1
1-5
Koordinatni sustav 3.2 Sustav dvije testice. Zakoni gibanja i zakoni održanja 3-1
1-5
Brzina i akceleracija 3.2.1 Zakon gibanja teiigta. Zakon satuvanja kolitine gibanja 3-1
1-6
Masa i kolitina gibanja 1-8 3.2.2 Sustav centra masa i relativne koordinate 3-1
Drugi Newtonov aksiom 1-9 Reducirana masa 3-8
Tredi Newtonov aksiom 1-9 3.2.3 Energija sustava dvije testice. Zakon satuvanja mehanieke energije 3-8
1.3 RjOavanje jednadžbi gibanja 1-10 3-6
1.3.1 Stalna sila 1-10 Sauvdrage
r ino elastitan sudar iii sraz 3-12
1.3.2 Stalna sila - sila teia 1-12 Savrfeno neelastitan sudar iii sraz 3-15
Slobodni pad 1-13 Gibanje rakete 3-17
Vertikalni hici 1-15 3.2.4 Kutna kolitina gibanja dvije testice 3-19
Kosi hitac 1-16 3.3 Sustav N testica. Zakoni gibanja i zakoni saeuvanja 3-20
1.3.3 Sila otpora linearno ovisna o brzini 1-19 3.3.1 Jednadžba gibanja sustava materijalnih totalca. Zakon centra mase 3-20
1.3.4 Sila otpora i težina tijela 1 1-21 3.3.2 Kutna kolitina gibanja sustava N testica 3-22
Kosi hitac sa silorn otpora. Balistieka krivulja. 1-22 3.3.3 Energija sustava N testica 3-23
1.3.5 Sila otpora ovisna o kvadratu brzine 1-24 3.4 Kruto tijelo - uvod 3-23
1.3.6 Sila otpora i težina tijela 11 1-25 Natini gibanja krutog tijela 3-23
Sila otpora ovisna o brzini (opdenito) 1-26 Moment site 3-24
1.3.7 Sila ovisna o koordinati - harmonitka sila 1-27 3.4.1 Teligte krutog tijela 3-27
Sila ovisna o koordinati (opdenito) 1-29 Zakon gibanja težigta krutog tijela 3-30
1.3.8 Vremenski ovisna sila - harmonieka "smetnja" 1-31
3.5 Statika krutog tijela 3-31
Vremenski ovisna sila 1-31 Aksiomi statike 3-33
1.3.9 Sila trenja 1-34
1.3.10 Gibanje po krivulji. Kružno gibanje. Sila okomita na brzinu 1-40 Dodatak 3. poglavlju
1.4 Kutna kolitina gibanja (moment kolieine gibanja) materijalne totke 1-46 DP3.1 Primjeri iz biornehanike 1-45
Dodaci 1. poglavlju Pregled 1. poglavlja
DP1.1 Nabijena testica u elektrienom i magnetskom polju 1-48 Pregled 3. poglavlja
DP1.2 Krivulja potjere (lisica i zee) 1-53 P3.1 Novi fizikalni pojmovi 3-55
Pregled 1. poglavlja P3.2 Nove relacije i formula 3-55
P1.1 Novi fizikalni pojmovi 1-57 P3.3 Pitanja 3-55
P1.2 Nove relacije i formula 1-57 4. ROTACIJA KRUTOG TIJELA
P1.3 Pitanja 1-57
4.1 Uvod 4-1
2. RAD ENERGIJA I SNAGA. ZAKONI SAUVANJA
4.2 Rotacija materijalne totke - jog jednom 4-1
2.1 Uvod 2-1 Natini gibanja krutog tijela 4-2
2.2 Rad 2-1 4.3 Rotacija krutog tijela oko evrste osi 4-3
Rad stalne site 2-2 4.4 Moment tromosti 4-6
Rad promjenljive site 2-5 Primjeri raeuna momenata tromosti 1 4-7
2.3 Kinetielca energija i teorem o radu i kinetitkoj energiji 2-7 4.4.1 Steinerov poutak 4-10
2,4 Snaga 2-8 Dokaz Steinerovog poutka 4-10
2.5 Poteneijalna energija i konzervativne sile 2-9 4.4.2 Teorem o okomitim osima 4-12
 D. Rorvat: Fizika I za FER Str. S- v Sir. S - vi Sadriaj

Primjeri ratuna rnomenata tromosti 11 4-12 Pregled 5. poglavlja

4.5 Kotrljanje 4-19 P5.1 Novi fizikalni pojmovi 5-55
Kotna kolleina gibanja pri koirljanju 4-20 P5.22 Nove
pi en relacije i formule 5-55
4.5.1 Kotrljanje po kosini 4-24 P5.3 5-55
Dinamika kotrljanja tijela po kosini 4-25
4.5.2 Kotrljanje krutog tijela uz sklizanje 6. INERCIJALNI I NEINERCIJALNI SUSTAVI
4-29
4.5.3 Trenje kotrljanja 4-37 6.1 Uvod 6-1
Koeficijent trenja kotrljanja 4-37 6.2 Galileieve transformacije 6-2
4.6 Rad, energija i snaga pri rotaciji 4-38 6.3 Ubrzani sustavi. Inercijalne sile i translatorno gibanje 6-4
Kinetieka energija 4-38 Primjer translatornog gibanja I 6-5
Rad 4-39 Primjer translatornog gibanja II 6-6
Snaga 4-42 6.4 Inercijalne sile i rotaciono gibanje. Centrifugalna sila 6-8
4.7 Zakon saeuvanja kutne kolitine gibanja 4-44 Primjer rotacionog gibanja 6-9
4.8 Gibanje žiroskopa 4-50 6.5 Op& pravila transformacija u rotirajueim sustavima 6-11
Rotacija tijela poduprtog u CM 4-51 Coriolisova sila 6-13
Rotacija tijela poduprtog izvan CM. Precesija 4-51 Slobodni pad i Coriolisova sila 6-14
4.8.1 Zvrk 4-54 Foucaultovo njihalo 6-16
Primjena i primjer precesije 4-56 Dodaci 6. poglavlju
4.9 Princip virtualnog rads, 4-57 DP6.1 Gibanje projektila u neinercijalnom sustavu 6-19
Primjeri raeuna statitkih problema Kosi hitac i Coriolisova sila 6-21
pomoeu principa vritualnog rada 4-58 DP6.2 Transformacije koordinata pri rotaciji 6-21
Dodaci 4. poglavlju Pregled 6. poglavlja
DP4.1 Poopeena rotacija 4-66 1. Novi fizikalni pojmovi 6-23
DP4.2 Tenzor momenta tromosti 4-68 2. Nove relacije 6-23
Pregled 4. poglavlja 3. Pitanja 6-23
P4.1 Novi fizikalni pojmovi 4-71
7. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI
P4.2 Nove relacije i formule 4-71
P4.3 Pitanja 4-71 7.1 Uvod. Galileieva relativnost i Newtonov apsolutni prostor i vrijeme 7-1
7.2 Michelson-Morleyev eksperiment 7-4
5. GRAVITACIJA
7.3 Einsteinovi postulati 7-6
5.1 Uvod 5-1 7.3.1 Istovremenost i neistovremenost 7-8
5.2 Keplerovi zakoni 5-1 7.4 Lorentzove transformacije 7-8
Cunjosjetnice 5-2 7.1.1 Zbrajanje brzina 7-10
5.3 Newtonov opei zakon gravitacije 5-7 7.4.2 Kontrakcija duiina 712
Gibanje Mjeseca i Newtonov opei zakon gravitacije 5-8 7.4.3 Dilatacija vremena 7-13
Cavendishev pokus 5-9 7.5 Relativistitka kinematika i dinamika 7-16
5.3.1 OpCi zakon gravitacije i 3. Keplerov zakon za kružne putanje 5-10 7.5.1 Relativistitka brzina i kolitina gibanja 7-16
Primjeri ratuna gravitacione site 5-11 7.5.2 Drugi Newtonov aksiom u relativistiekoj dinamici 7-18
5.3.2 Opei zakon gravitacije i akceleracija site teie 5-16 7.6 Rad i energija u specijalnoj teoriji relativnosti 7-18
5.4 Rad i potencijalna energija gravitacione sile 5-17 Dodaci 7. poglavlju
5.4.1 Gravitaciono polje i gravitacioni potencijal 5-21 DP7.1 Cetverovektori i Lorentzove transformacije 0-00
Gaussov zakon za gravitaciono polje 5-25 DP7.2 Prostorno-vremenski dijagrarni 0-00
5.5 Kinematika i dinamika Keplerovih zakona 5-28 DP7.3 Transformacije izmedu CM i LAB sustava 0-00
5.5.1 Drugi Keplerov zakon i opei zakon gravitacije 5-31 DP7.4 Elektrodinarnika i specijalna teorija relativnosti 0-00
5.5.2 Treei Keplerov zakon, eliptieke putanje i opei zakon gravitacije 5-31 DP7.5 Razlilca faza i razlika hoda pri interferenciji valova 0-00
5.6 Prvi Keplerov zakon i opei zakon gravitacije 5-32 Pregled 7. poglavlja
Meduplanetno putovanje - Hohmannov prijelaz 5-35 P7.1 Novi fizikalni pojmovi 7-21
5.7 Problem dva tijela. Dvojne zvijezde 5-42 P7.2 Nove relacije i formule 7-21
5.8 Troma i te6lca masa. Princip ekvivalencije 5-44 P7.3 Pitanja 7-21
5.9 Teorija gravitacije i moderna fizika 5-45 P7.3 Dodatna literatura uz 7. poglavlje 0-00
Dodaci 5. poglavlju 8. MEHANIKA FLUIDA
DP5.1 Povijesna skies: "Sve je potelo sa zvijezdarna" 5-47
DP5.2 Rje§enje jednadžbe gibanja u gravitacijskom polju II 5-50 8.1 Uvod 8-1
DP5.3 Neki posebni podaci iz astronomije, kozmologije i astrofizike 5-54 8.2 Tekueinel plinovi 8-2
 D. Norval: Fizika I za PER Sir. S- vii Str. S- viii Sadriaj

8.3 Statika fluida. Tlak 8-3 Boyle-Mariotteov zakon 9-11

8.4 Hidrostatski tlak 8-4 Gay-Lussacov zakon 9-11
Tlak u jednoj toelci fluida 8-5 Charles-Gay-Lussacov zakon 9-12
Pascalov princip 8-6 9.4.1 Standardni uvjeti. Jednadžba stanja idealnog plina 9-13
Hidraulitka pre8a (tijesak) 8-7 9.5 Kalorimetrija. Toplinski kapaciteti 9-16
Obitna pumpa 8-7 9.5.1 Specifieni toplinski kapaciteti 9-16
8.5 Torricelliev pokus. Atmosferski tlak 8-7 Molarni toplinski kapaciteti 9-17
Jednostavni manometar 8-9 Dulong-Petitovo pravilo 9-18
Pokusi s "U" cijevima 8-10 Toplinski kapaciteti plinova 9-19
Hidrostatski paradoks 8-10 9.5.2 Fazni dijagrami 9-19
Barometarska formula 8-11 9.5.3 Agregatna stanja. Latentne topline 9-21
8.6 Arhimedov zakon 8-13 9.5.4 Prijenos topline 9-24
Kartuzijanski ronilac 8-15 Konvekcija ili strujanje 9-24
8.7 Povrlinska napetost 8-18 Zratenje ili radijacija 9-25
Laplaceova formula 8-19 Voclenje ili kondukcija 9-25
Tlak u mjehuri6u od sapunice 8-21 9.6 Unutarnja energija. Prvi zakon termodinamike 9-30
Kapilarnost 8-23 9.6.1 Prvi zakon termodinamike 9-30
8.8 Dinamilca fluida. Idealni fluid 8-25 9.6.2 Mayerova relacija II 9-32
Jednadžba kontinuiteta 8-25 9.6.3 Jednadiba adijabate 9-33
8.9 Bernoullieva jednacržba 8-28 9.6.4 Rad idealnog plina u raznim procesima 9-34
Primjene Bernoullieve jednadtbe 8-29 9.7 Krutni termodinamitki procesi. Drugi zakon termodinamike 9-37
(1) Statika fluida 8-29 9.7.1 Kruini procesi 9-37
(2) Tok u horizontalnoj cijevi 8-29 9.7.2 Drugi zakon termodinamike 9-40
(3) Venturijeva cijev 8-31 9.7.3 Carnotov kružni proces 9-41
(4) Pitot-Prandtlova cijev 8-31 9.7.4 Toplinska pumpa i hladnjak 9-43
(5) Torricelliev zakon istjecanja 8-31 9.7.5 Reverzibilni i ireverzibilni procesi. Carnotov teorem 9-44
(6) Vena contracta 8-34 9.7.6 Drugi toplinski reverzibilni kružni procesi 9-45
(7) Obitna sisaljka 8-34 Ottoov kružni proces 9-45
(8) Sila na avionsko krilo 8-35 Dieselov kružni proces 9-47
8.10 Viskoznost 8-36 9.8 Entropija 9-48
Poisseuilleov zakon protjecanja 8-39 9.8.1 Entropija idealnog plina 9-50
Magnusov efekt 8-41 9.8.2 Entropija i ireverzibilni procesi 9-52
Reynoldsov broj. Turbulentno gibanje 8-41 Pregled 9. poglavlja
Dinamitka slitnost 8-42 P9.1 Novi fizikalni pojmovi 9-54
Otpor sredstva. Stokesov zakon 8-43 P9.2 Nove relacije i formula 9-54
Pregled 8. poglavlja P9.3 Pitanja 9-55
1. Novi fizikalni pojmovi 8-44
2. Nove relacije 8-44 10. MOLEKULARNO KINETItKA TEORIJA PLINOVA
3. Pitanja 8-44 10.1 Uvod 10-1
10.2 Idealni plin u molekularno-kinetitkoj teoriji 10-1
II TOPLINA I TERMODINAMIKA
10.3 Tlak idealnog plina. Unutarnja energija. Temperatura 10-2
9. TOPLINA I TERMODINAMIKA 10.4 Toplinski kapaciteti plinova u molekularno-kinetitkoj teoriji 10-6
10.5 Molarni kapaciteti krutih tijela 10-8
9.1 Uvod 9-1 10.6 Prijenosne (transportne) pojave 10-10
9.2 Nulti zakon termodinamike. Temperatura. Termometri 9-1 10.7 Maxwellova raspodjela po brzinama 10-13
Termometri 9-2 Funkcija raspodjele 10-13
Plinski termometar pri stalnom volumenu 9-3 Maxwellova raspodjela po brzinama 10-16
9.2.1 Termodinamitka temperatura - apsolutna temperatura 9-4 Energija aktivacije 10-19
9.3 Toplinsko tirenje krutih i tekueih tvari 9-6 Ratuni lcarakteristitni velitina 10-19
9.3.1 Linearno a. irenje krutih tijela 9-6 Maxwell-Boltzmannova funkcija raspodjele 10-22
9.3.2 Povrlinsko i volumno rastezanje 9-8 10.8 Realni plinovi. Van der Waalsov plin 10-22
Objanjenje toplinskog tirenja na mikroskopskoj razini 9-10 Bertholletov plin 10-24
Anomalija vode 9-10 Virijalni koeficijenti 10-24
9.4 Plinski zakoni. Avogadrov zakon 9-11 Napomena o rnediimolekularnim silama 10-25
 D. Roma: Fiziku I zu FER Sir. S- ix

Dodaci poglavlju 10
DP10.1 Izvod Maxwellove raspodjele pc) brzinama 10-26
DP10.2 Ilasprlenje molekula i relativna brzina 10-28
Pregled 10. poglavlja
P10.1 Novi fizikalni pojmovi 10-31
P10.2 Nove relacije (formule) 10-31
P10.3 Pitanja 10-31
DODACI
Dodatak Dl: Derivacija i integral D1-1
Dodatak D2: Vektori D2-1
Dodatak D3: Trigonometrijske funkcije D3-1
Dodatak D9: Eksponencijalna i logaritarnslca funkcija D9-1
Dodatak D5: Prirodne konstante I brojtani podaci D5-1
Literatura L-1
 Si,. I 2 Pizila I za. PH?. - Al,hanik. i toplina

1] Dizajniranje i izvodenje eksperimenta as provjeru hipoteze.

5] Formuliranje teorije koja povezujc potvrtlenn hipotezn s prothodnint znanjima i predikcijama teorije.
Prirodni zakon Iz ponovljenill ciklusa znanstvene metode, kroz niz provjera i eksperimenata prelivijavaju
Sarno neke hipoteze koje kao nepromjenljive istine prerastaju u fizikalni zakon, Istovremeno takav prirodni
UVOD
zakon prolazi stalne provjere istinitosti, provjere primjenljivosti, provjere dosega i taj skepticizam prerna
apsolutnoj istinitosti fizikalnog zakon predstavlja odlueujuei korak prerna 110V0111 istraZivanju i stvaranju
novilt hipoteza. Na taj mein znanstvena metoda prula racionalni i kvantitativni pristup logiekom sklopu
prirodnil] pojava. To onloguenje razumijevanje i objak]jenje velikog broja prirodnit] pojava s ogranieenim
brojern fundamentalnill zakona. Znanost starih Grka prema tome nije znanost u modernorn smislu jer je ona
spekulativna, bez eksperirnenta, nekvantitativna, bey, provjere. Stvarni napredak je napravljen tek stoljeea
kasnije kada je shvaecno da je pravi SIlliS■10 stjecanja znanja eksperiment i promatranje.

U.1 Uvod

Dva svijeta Pripadnost Covjeka (barna svjetovinta odreduje smjer njegove znat0,elje: jedan svijet - za-
jednica ljudi, ljudsko druS.tvo, usmjerava njegovu znataelju prema razumijevanju povijesti i sadaSMjosti
drukvenili zbivanja, politike, religije i ekonomije i odnosa tovjeka jedinke i kolektiva ljudskog clrukva.
Drugi je svijet svijet Prirode, fizikalni svemir koji tovjek kroz fizilcalne i bioloMte znanosti pokuSava razurn-
jeti i odrediti svoje mjesto u ogromno.j lepezi prirodnih pojava kroz rnetode fizike, kemije, biologije, geologije
i astronomije. Tim je znanostima eovjek namijenio ulogu razumijevanja i objakrjavanja atornskih i inoleku-
larnih procesa. procesa rasta, razrnno2avanja i umiranja, procesa nastanka atoma i propasti zvijezda.
Danagnji je napredak civilizacije donio i opasnu moguenost drastienog utjecaja jednog svijeta na drugi:
ljudska zajednica svojim djelovanjem u fizikalnorn sverniru sve viAe utjete na njega, vrlo Eesto na uacin kojim
je ugrožen jedan njegov segment, pa .1e danaknje izutavanje medudjelovanja dvaju svjetova postao imperativ
za sigurnost i sree.0 budueih naraStaja svijeta Ijudi u svijetu Prirode.
Izutavanje temeljnih odnosa i zakona svijeta prirode je bitna komponenta u razumijevanju fizikalnog
svernira i odnosa svijeta Ijudi prema fizikalnorn sverniru. Fizika je ona znanost iz lepeze prirodMhznanosti ko-
joj je namijenjena fundamentalna uloga izutavanja prirode. Fizika svoju snagu i uspjelt duguje znanstvenom
pristupu problemu iii procesu fizikalnog svijeta.
Znanstveni pristup u sebi prije svega ukljutuje otvorenost rezultata istray2dvanja. Time je ortiogue'ena
provjera (verifikacija) znanstvenih rezultata i njillova ponovljivost (reproducibilnost). Znanstvene istine ne
prenose se na osnovu autoriteta lb politieke ill religiozne doktrine. "Zdrav razum" nije valjan argument -
on je sarno pomo6na komponenta u razumijevanju eksperimentalnih rezultata, fizikalnih teorija i zakona,
njihovih ob.jakijenja i predvidanja. Tom objektivnoeu je osiguran prijelaz znanstvenih rezultata u podrueje
svakodnevnog ".ivota kroz tehnolo]Sku primjenu novit] znanstvenih znanja koja su osnova tehnoloMcog razvitka.
Znanstvena metoda U znanstvenom pristupu fizikalnorn problemu bitne su komponente znatiZelja i
manta, no nijedna einjenica ne prilivaea se kao gotova stvar, sve je podlo2no provjeri, testu, promjeni.
Skepticizarn pripada suttini znanosti, a natini pristupa znanstvenom izueavanju mogu se sistematizirati
proces zvan znanstvena metoda, eije je naeelo objektivnost, provjerljivost i odbacivanje dogmi. Znanstvena
rnetoda je gotovo kružni proces tije se faze pojednostavljeno mogu opisati ovako:
1] Prornatranje fizikalnog - prirodnog procesa i prepoznavanje problema;
] 2] Postavljanje hipoteze, najteke u obliku opteg prinicipa ili matetnatieke veze fizikaluili velieina koje
su vezane s procesorn;
3] Predvidanje (predikcija) rezultata na osnovu postavljene hipoteze i rezultata srodnih fizikalnih
procesa;
 1
1. ZAKONI GIBANJA MATERIJALNE TOOKE
1.1 Međunarodni sustav jedinica 1-1
1.2 Newtonovi zakoni gibanja 1-5
Prvi Newtonov aksiom 1-5
Sila 1-5
Koordinatni sustav 1-5
Brzina i akceleracija 1-6
Masa i kolieina gibanja 1-8
Drugi Newtonov aksioni 1-9
Treei Newtonov aksioni 1-9
1.3 RjeMvanje jednadZbi gibanja 1-10
1.3.1 Stalna sila 1-10
1.3.2 Stalna sila - sila tea 1-12
Slobodni pad 1-13
Vertikalni ILiCI 1-15
Kosi hitac 1-16
1.3.3 Sila otpora linearno ovisna o brzini 1-19
1.3.4 Sila otpora i telina tijela I 1-21
Kosi hitac sa siloiri otpora. Balistieka krivulja. 1-22
1.3.5 Sila otpora ovisna o kvadratu braise 1-24
1.3.6 Sila otpora i teZlina tijela 11 1-25
Sila otpora ovisna 0 brzini (opeenito) 1-26
1.3.7 Sila ovisna o koordinati - harmonieka sila 1-27
Sila ovisna o koordinati (opeenito) 1-29
1.3.S Vremenski ovisna sila - harmonieka "smetnja" 1-31
Vremenski ovisna sila 11 1-31
1.3.9 Sila tresja 1-34
1.3.10 Gibanje ito krivuIi. liruZno gibanje. Sila okonin a III brzion 1-40
1.1 Kutna kolieina gibanja (looniest kolieine gibanja) inaterfialne toeke 1-46
Dodaci 1. poglavlju
DP1.1 Nabijena eestica u elektrienom i magnetskom polju 1-48
DP1.2 Krivulja potjere (lisica i zec) 1-53
Pregled 1. poglavlja
P1.1 Novi fizikalni pojmovi 1-57
P1.2 Nove relacije i Iormule 1-57
P1.3 Pitanja 1-57
 Sir. 1- 2 D. fforvor Fisika 1 za PER - Mehanika i typhus

Definicije osnovnils i dodatnih ,jedinica Merin narodnog sustava su:'

1. ZAKONI GIBANJA MATERIJALNE TOCKE
11. prosinca 2001.
Meha.niku zapoeinjemo razmatrati kroz predodZbu materijalne toeke u kontekstu Newtonovill ak-
siorna/zakona gibanja. Prije toga demo obraditi jedinice osnovnih fizikalnih velitina koje su standardizirane
i kao takve tine Medunarodni sustav jedinica (SI). Zatim &Inc, formulirati osnovne za.kone inchanike
Newtonove za.kone gibanja i razmotriti situacije koje su tipitno opisane njima: gibanja pod djelovanjem
sila raznih oblika i ovisnosti. Usput eetno obraditi po,jam vektora i uvesti pojam derivacije. Te su dvije
rnatematitke cjeline potpunije obradene u poselmito dodacima. Kao dopuna poglavlju rije§ena Si pone:Sto
kompliciranija gibanja.
1.1 Medunarodni sustav jedinica
Fizika. je fundamentaina prirodna znanost pomoeu koje poku.;avarnoshvP.titi pojave u (neZavoi) prirodi.
Ona proutava ()pea svojstva, strukturu i kretanje tvari, međudjelovanja tvari, polja., prostor i vrijeme. Jedna
od njenih osnovnih komporienata ,je eksperiment - pokus, koji ukljutuje proces tojerenja. Fizikalne pojave
( • Mctar ,je duljina pinta koji svjetlost prijede u virkumnin 7.0 vrijeme jednog 299 792 458-og dijela
sekunde.
• Kilognatn je masa inedunorodne pramjerc (ctalona) kilograma.
• Sekunda ,je trajanje 9 192 631 770 perioda zrai.:enja koje odgovara prijclazu izmedu dviju hiperfinill
razina osnovnog stanja atoma cczija 133.
• Amper jc jakost stalne elektrifte struje koja, kad se odra2ava u dvarna ravnim usporednim
voditima, neograniene duljine i zanemarljivo malena kruinog presjeka koji se nalaze u vaku-
umu madusobno razmaknuti 1 metar, proizvodi medu tim vodieima situ od 2 x 10- N pa metru
njihovc duljine.
• Kelvin jc termodinamiCka temperatura koja je jcdnaka 1/273.16 termodin.nieke temperature tro-
jne totkc vodc.
• Mal je unno71ina sustava koji sadni toliko elementarnih jedinki koliko ima atoma u 12 g ugljika 12.
• Kandela je svjetlosna jakost u odreclenom smjcru izvora koji ociatfilje monokronnotsko zraCenje
frckvencije 540 x 1012 herein i kojemu je encrgetska jakost u torn smjeru 1/683 vata po steradijanu.
• lladijan je knit n7,111(111 iIva polumjera koji na kruZnici isijecaju Ink duljine jednake pollonjern.
• Steradijan je (prostorni) kut stoSca s vrhom u srediStu kugle, koji no plain kugle °meanie povrAinu
.„,,jedrint.ku povrAini kvadrata 6,ja je stranica sjednaka polurnjeru kugle.
Uz simbol osnovnih jedinica navederie su i fizikalne climenzije odgovarajutili veliEina (1], itd.).
/z-taidenc velitina .jednake sit rininoSkii ili oinjeru osnovnih .jedinica, kao je brz-
ina (duljina/vrijeme=[1.T-1] --mr/s=- dak (sila/povrAina=kgm - '5 -2 ) iii import (kgri12 /As3 ).
se da fizikalna velitina. iota svoju dimenziju, koja je algebarska kornhinacija osnovnih fizikalnih velieina
(sila=[MI,T-7] npr.).
U nekim dijelovirna fizike (hidrodinamika npr.) mnogi valni rezultati postiku Sc dirnensiona/nom
tj. razmintranjenn parometara iii fizikrhrih veliCina koje mogn m'i a opis shag
n (Ilidronli-

koje uoea.va.ili istraZuje fiziear kvantificiramo pornoeu fizikalnih ueheina. Dole fizikalne poja.ve nisu mjerl jive naminkog) procesa iii inodela, a same run OSIIOVII njihove fizikalne dimenzije' (vidjeti i prier 1.1).

(kotdjanje, klizanje, zratenje, odbijanje i loin sv,jetlosti itd.) fizikalne velitine molerno odrediti - izinjeriti
procesu mjerenja. Zato l<10.etrio da ,je fizikalna velitina rnjerljivo svojstvo fizikahrog stanja., procesa iii tijela.
Svako mjerenje neke fizikalne velieine zalitijeva odreclenje dvije komponente: rnjernog broja i fizikalne jedinice.
Mjerni broj pokazuje koliko puta mjerena velicina sadrži fizikalnu .jedirticu. Da bi rezultati injerenja bili
univerzalno razurnljivi; nuZ:no je (bile) standardizirati osnovne fizikalne ,jedinice, odnosno jedinice osnovnih
fizikalnih velit
Primjer izvedene fizikalne velieine je gustooa. Ako uzmerno razheite kontade, rechno, Zeljeza, oni ee
math ra.zlitite masc. Medutim ako uotimo da veti komadi intaju vedu masu od manjili, orida einjenicu da
su svi ti komadi od istog materijala molerno iskoristiti tako da uvedemo omjer inane i volumena pojedinog
kontada. Ustanovit demo da je taj conjer uvijek stalan (za "tisto" .2eljezo). Time je definirana gustoea
(reljeza)
rn

Osnovne jedinice osnovnih fizikalnih velieina koje tine Medunarodni sustav jedinica iii SI (Systerne 1'

Internationale) su: Jedinica. za gustoeu je kg/m3 , a dimenzija je [ML-31. Ako materijal nije hornogen. tj. ako nije
,jedriolike gustode, onda je gustoea funkcija pololaja (tj. ovisi o rnjestu s kojeg uzimanio "uzorak" materijala
1. metar = duljina [L] kojem odredujemo gustodu), a gustoeu moZ",erno pornoeu "komadiea" rnase (Inn i "Inalog" volumena dY ovako
2. kilogram = kg ntasa MI
3. sekunda = s definirati
- vrijeme Tj tlrn
4. amper = A - jakost ele{tritne struje [I] P=
5. kelvin = K termodinamieka temperatura [0]
6. mol = tool kolieina tvari [N] a prethodni izraz za gustoeu vodi ria sreclnju gustoeu materijala mase 7/1, i volumena V. 'Cake npr. Zeinlja
7. kandela = cd - jakost svjetlosnog izvora [J] nije honrogena jet. se sastoji od zentljine kore koja ima razlititu gustoeu od duboke unutranjosti.

Dodatne jedinice su prema knjizi K. FtaZnjevit1: Fizikaine velicine i mjere Medunarodnog sustava (St), Znanje, Zagreb, 1985, gdjc
8. radijan = rad kut su dani dctalji dcfinicija kao i niz korisnill i zanimIjivih izraza, formula, starih i stranill jedinica itd.
9. steradijan = sr prostorni kut Vidjeti npr. knjigu: W. F. Hughes i J. A. Brighton, Fluid Dynamics, (McGraw-Hill Inc., New York, 1991).
 1. Zaku," ytInotla matt Jab, folks Str. 1 - 3 Str. 1 - D. [lomat: Fizika I zu FEE - Mehanika i toplina

Tablica 1.1 GlISI.062 nekil, tvari (na 00 C i pri tlakn od I arm)

Tvar Sranie Gusco,it Ccstica GIISCO(il (111:1S0 Vjeruje sc da na tim udaholostima InoZda vrijcdc neki drugi zakoni fizikc od ovib , nasih , "makroskop-
skilr".
(molek./1113 ) (kg /1■1 3 )

Zrak Plin 2.7 x 1025 1.3 Planckovu rnasu dobijemo Ila sUan nacin
Helij Plin 2.7 x 1025 0.18
CO2 Plin 2.7 x 1025 2.0
= ha t/C' uz
2iva Tekwlina 4.2 x 1028 1.3 x 10 4 [114 p] = M I = M° 1.2°T -' • L"T -S • M -'13'41-2'
Voda Tekmlina 3.331028 1.0 x 10 4 = M9-812.3-h3 +3'T-9--'3-2",
Led Kruto 3.1 x 1028 9.2 x 102
Aluminij Kruto 6.0 x 1028 2.7 x 104 a sada jednadibe izgledaju ovako
2eljczo Kruto 8.4 x 1028 7.8 x 103 a =1
2a +0+ 3- =0
-a - - 2-) = 0.

Prinijer 1.1 Fornoon tri fundainentalne konstante - Planckove konstante Tt E brzine svjetlosti c i Hje9enje je
gravitucione konstante C, koje se javljaju npr. u jeditukostima a = 1/2 0 = 1/2 = -1/2.

Tako Planckovu inasu moierno napisati ovako

E = by =
Tr rt4) (Planckovu relacija)
et
MP = —; = 2.17 x 10 -8kg.
F = G "111"2 (Zakort gravitacije)

E= (Einsteinova relaeija) Od a energija, prema gornjoj Einsteinovoj rclaciji GeV-ima - vidi tablicu konstanti) je

sloiite slijedede 0,9710llTie fizikalne E = Moc' = 1.22 x leGeV.

- duljinu Lp, tzv. Planckovu duljinu,
Istim postupkom za Planckovo vrijeme dobijemo
- 7//a,51, Alp, tzv. Planckovu
- vri/erne Tp, tzv. Planekovo vrijeine,
hC
nu OSIIOVU diMe71Zi011(11112/1 ruzinatranja!
To = — = 5.369 x 10-44s.

RJ lz dcfiniciouih jednadZbi &nib a tekstu zadatka, vidimo da ray. reduciruna Planckovu

konstunta ima dimenziju IhI=ML 2 T - ', brzina svjetlosti inia dimenziju H=LT - ' i gravitaciona konstanta
ima dimenziju G=01- '1.314 -2 . Da bismo dobili fizikalnu veliCirm to dinienzije duhine L, trebamo uzeti
4 4
neku potencim od svake od tri konstante, tj.
Veliki raspon velitina s kojime se susreeemo u lizici zahtijeva da se uvedu dechnalni vikkratnici
Lp = h°c° C' uz fizikalnih jedinica. To postiiemo
postižemo decimalnirn prefiksima (Tablica 1.2). Tako npr. tisueu puta veeu jedinicu
ILp] = L' = 0161- 29 T -9 • LsT -$ • 01 —'13'T-2" od vata (W) dobijemo stavljanjezn prefiksa kilo, tj. dobijemo kilovat, kW itd.
=

Tablica 1.2 Uobie:ajelli mefiksi fizika uilr jedinica

a to vodi na tri jeduadibc kcrjc odreduju a, 11 i
Prefiks Simbol Vrijednost l'refiks Simbol Vrijednost
a -1 = 0
jota Y 10" centi c 10-2
2a +13 + 3-) = 1
zeta Z 1021 mill in 10-3
— ,(3 - =0 eksa E 1018 mikro p 10 -6
peta P 1015 nano n 10 -9
Cute je rjeserrje
tera T 1012 piko p 10-12
= 1/2 i3 = -3/2 = 1/2.
giga G 10° fcmto f 10 -15
Tako Planckovu duljinu inolemo napisati ovako mega 01 106 ato a 10 -15
kilo k 10° zepto z 10-2 '
11G hekta h 102 jokto Y 10 -24
Lo = —
c3 = 1.611 x 10 -35111.
deka da 10'
 1. Zakoni gibanja matertjalne toekc Sir. I • .5 .ctr. / - 6 I7. lloreat: Ftztka I za FEU - A lehantka i topltna

1.2 Newtonovi za_koni gibanja tj. ako je tijelo (mat crijoina toeka) cijelo vrijerne na istom mjest it u koordinatnom sustavu, ka2eino da tijelo
mimic u tots koordinatnom sustavu. Polo2aj tijelo s obzirom no ishodike odreden je radijusvektorom. To
Mehanika je dio fizike koji proueava oblike i uzroke gibanja i ravnote2e materijalne toeke, sustava je, dakle, vektorska velieina (vidi dodatak D2)
rnaterijalnih totalca, krutog tijela i kapijevina (fluida), te opisuje elastiena svojstva tijela, (mehanieke) valove
= (X,4,YA,ZA) = iXA :NA kzA (
i titranja. Klasiena rnehanika (eesto nazivana i Newtonovska Inehanika) bazirana je na dva svo,jstva prostora
i vremena:
gdje su 1,3, k jedinieni vektori u smjerovima osi x, y, z. Ovdje vaija odmah istaknuti da fizikalni rezultati ne
(1) prostor u kojem razmatramo tnehanitke pojave je trodimenzionalni Euklidski prostor i
ovise o izboru koordinatnog sustava (tj. o polo2aju ishodika i orijentaciji njegovih osi), sve dok u izabranom
(2) vrijerne je apsolutno (svuda i za sve ,jednako, bez obzira na stanje gibanja sustava u kojem se mjeri
koordinatnom sustavu vrijede Newtonovi aksiomi.
vrijerne).
Klasitnu mehaniku potinjerno razmatrati kroz formulaciju Newtonoviht zakcna gibanja - Newtonovih ak-
siomab koji, dakle, tine fizikalni, matematitki i filozofijski okvir klasitne mehanikc. Newtonova mehanika
jc kruna prethodnill napora niza prirodoznastvenika$ koji su, nasuprot srednjevjekovnoj skolastitkoj
(Aristotelijanskoj) filozofiji koja je u potpunosti odbacivala eksperirnent, pristupili izutavanju prirodnill
procesa kroz eksperiment i koji su nasuprot dogmi katolitke crkve, poneki Srtvujud i svoj iivot posredno
omog-utili da 1687. godine osvane Newtonovo maestralno djclo - knjiga "Philosophiae Naturalis Prin-
cipia Mathematics" tj. "Matematitki principi prirodne filozofije" koja sadrd osnovne zakone klasitne
dinamikc i zakon gravitacije! Danas sc smatra da jc "Principia " jedno od navetih postignuta Ijudskog
uma!

Prvi Newtonov aksiom Prvi Newtonov aksiom ili zakon gibartja opisuje situaciju kada ua tijelo (mater-
ijalnu totku) ne djeluje sila i on se mole forrnulirati ovako: kada na tijelo - materijahru folks ne djeluje sila
onda one ostaje u stanju mirovanja iii jednolikog gibanja po pravcu. Dakle,.javlja se ekvivalencija: rnirovanje
jednoliko gibanje po pravcu, a ,jednoliko gibanje po pravcu je takvo gibanje kod kojeg je putanja pravac,
a tijelo u s jednakini vremenskim razmacima prevaljuje jednake putove. Nadalje, ovdje smo uveli i pojam Slika 1.1 - Poloiaj W./ix i odgovantju6 radijusvektor n Kartczijcvorn koordinatnom sustavu
rnaterijalne toeke: materijaMa toeka (poneka rabirno i ekvivalentni ioraz eekica),je matematielca idealizacija
- to je tijelo bez dimenzije - toekasto tijelo, koje boa mass. Prvi Newtonov aksiorn eesto se cove princip
ustrajnosli iii tromosti. Pololaj totke inolemo opisati i nekom drugoj trojkorn brojeva, kao npr. A -4 (p,O,z), tj. uvode sc
Sila U formulaciji prvog aksioma uveden je i pojain site. Fizikalnu velitinu silu definiramo kao uzrok cilindratkc koordinate.„4 (r, 41, 0) - sferne koordinate, .4 —) (4, 0) parabolitke koordinate, .4 —)
promjene stanja gibanja! Kada ka2emo da na tijelo ne djeluje sila, to je ukljueena moguenost da na tijelo (u, v, z) - eliptitke koordinate itd. (vidjeti dodatak D2).
djeluju dvije iii vile sila, all eija.je rezultantna silo jednaka null. Naime, site su vektori (vidi dodatak D2), koji
se zbrajaju po pravilima vektorskog zbrajanja, a rezultat zbrajanja dvaju ill vise vektora - sila ,je rezultantni
Brzina i akceleracija Ako se materijalroj toeki koordinate mijenjaju u vremenu, tj. ako je npr. then
vektor - sila. Kada je to rezultanta jednaka nuli, onda jednostavno mo2erno kazati, barem sa stanovika
polo2aj u trenutku to = 0 opisan radijusvektorom FA iz izraza (1-1), a nakon vremena tri ona se node u
promjene stanja gibanja ; da na tijelo ne djeluje sila!
toad B eiji je radijusvektor rR , onda mo2emo definirati srednju brzinu (iii vektor srednje brzine jer je otito
Za potpunu formulaciju i razumijevanje Newtonovih aksioma moramo uvesti i pojam brzine, (a kasnije
brzina takoder (kao i silo) vektorska velieina) kao ornjer prevaljenog puts od injesta A do 'Mesta B FBA
i akceleracije (ubrzanja) i mase), a za njihovo objakkjenje nu2no je uvesti prvo pojain koordinatnog sustava.
vrernena 184 = t rr — t o potrebnog da se prevail taj put, tj.
Koordinatni sustav Da bismo odredili mjesto nekog (fizikalnog) dogadaja, rnoramo dogovorno odrediti
mjesto od kojeg eemo rnjeriti sve udaijenosti u prostoru. Time odredujerno ishodiate koordinatnog sustava, — 17RA ,74
= , • (1-2a)
eije osi, koje su najeeke medusobno okornite, omogueuju da pomoeu tro,jke brojeva (s,y,z) jednoznatno IRA if;
odredimo mjesto (toeku) u prostoru. Tako svakoj totki u naS'ern trodimenzionalnorn Euklidskom prostoru
pridruZujemo tri Kartezijeve koordinate (x,y,z). Udaljenost toeke od ishodika mjerimo jedinicorn za duljinu Brzina je oeito izveclena fizikalna velieina koja je jednaka oinjeru dvije osnovne velieine, pa je S/
u izabranom sustavu jedinica (kod nas ,je to S/). Ako se koordinate materijaine totke ne mijenjaju u vremenu, jedinica za brzinu m/s.
Ako se pornaci materijalue toeke zbivaju samo du2, nekog pravca ; onda narn sloboda izbora koordi-
Isaac Newton (1642-1727)
natog sustava (polo2aj ishodika i orijentacija osi) omogueuje da du2 tog pravca postavimo, recimo, os
' Aksiom je, prema rjetniku stranih rijed, osnovno natelo koje se ne moSe dokazati, a i ne traZi dokaza jer je
koordinatnog sustava, pa onda govorimo o .jednodimenzionalnom te je srednja brzina jednaka
neposredno onto.
Ovdje sporninjerno samo mike, Leonardo da Vinci, Nikola Kopernik, Giordano Bruno, Johannes Kepler, Tycho 77, = 753 — 7,4
Brache, Galileo Galilei (1564-1642), Christian Huygens ltd. (1-2b)
IRA At
 1. Zakoni giban.7a materijalne toi7ke St • / 7 Stu. 1 - 8 D. Norval', Fizika I za FER Mehanika i toplina

li u jednoj dimenziji (dui osi x)

Ax di •
= lim = — = = (1-36)
at,o At dt

Ako je prava brzina. (1-3a,b) uvijek jednaka srednjoj brzini tj. ti ='u , a tijelo se giba po pravcu, onda iniamo
tzv. jednoliko gibunje po praveu. Gore sub uveli testu oznaku vremenske derivacije s toekorn iznad velieirte
koju deriviramo!
Prelim slier 1.2 vidirno da ,je (prava) brzina u nekoj toeki to putanje x(t) upravo .jednaka koeficijentu
smjera k tangente povueene u toj weld putanje, tj.
0 •f
14 re tC tm
v(to) = dx(t) =k (1-3c)
Slika 1.2 - Krilaulja onisnosti koordinate :0 o 1,77!711.e711{ t. U vrentertskorn dt
7,1,11,1k11 Lit y ,, = Ire – t,r tuotervo/na toc.ka se younaknula od zu, do X II , pa
je srednja brzina 7n,t na yutu La do xa jednaka omjeru A:coa/AtnA. U U lavatskom jeziku se pri opisu brzine odnosno srednje brzine pojavljuje problem pomanjkanja jos jedne

vremenu Ate = tc – to eestuca oeuto riarvic, a u Aticc srednja he brzina rijeti za brzinu: u engleskom jeziku postoje rijeci velocity i speed. Velocity je promjena yoloiaja cestice s

tnc bili mato mania . vremenom, a vidjeli smo da je pololaj v cestice odreden njenim radijusvektorom u odredenom trenutku.
Promo tome, velocity je vektorska velitina i odgovara natoj definiciji brzine (1-3b). Nju "ne zanima"
kako je prevaljen put, veh samo potetni i konatni poloiaj (radijusvektor). Na taj natin velocity mole
biti i negational Iznos brzine na engleskom jeziku se zove speed i to je skalarna velitina, koja je uvijek
Primjer 1.2 Trkae dvije trecine puta prijede brziltom ti = 15 km/h, a ostalu tredinu brzinom v 2 = 10 km/h. positional Fri ratunu speed-a uzima se obzi prevaljeni put. Npr. penjuhi se iz prizemlja na drugi kat,
Koliku je srednju brzinu tvkae postigao 710 cijelom putt)? molemo otiri prvo na tetvrti kat ("promalivli" drugi), a zatim Sc spustiti s tetortog kata na drugi. Za

RJESENJE Ukupni pretrrani put je s. Pry' dio puta s, = 2s/3 trkat prijede za vrijeme t: koje Jo ratun brzine-velocity valna je promjena poloiaja prizemlje-drugi kat. Za ratun brzine-speed valja uzeti
jednako ti = si/ui = 2s/(3v:), a za drugi dio puta nm treba t2 = 52/02 = s/(302). Srednja brzina je ukupni prevalljeni put: prizemlje-drugi kat-tetvrti kat-drugi kat.
Razlika izmeou dvije gornje brzine medutim vain° je orito samo pri ratunu srednjih brzina, pa
7 c, a zws najteAre zadovoljava naqa definicija brzine (velocity).
t t 17 7-
3VI .U2 = 90 k m Ako brzina nije stalna, onda govorimo o prontjeni brzine u vremenu, tj. govorimo o ukcelerociji iii
/h = 12.857 km/11.
2v2 7 ubrzunju. Dakle, srednja akceleraci,ja ,je = AR/At, a pravu ill trenutnu akceleracija definiramo tia isti
narin km) i pravu ill trenutnu brzinu, tj. kao omjer prirasta brzine u nekom trenutku i tog vremenskog
"trenutka"
di' •
= lin) — — =
O r–,o At dt
(1-4)
Zadatak 1.1 Pjegak je polo vremena Ilieg 0(.40 brzinom 2 km/h. Nakon toga Jr polo preostaloy puta hodao brzinom = d di = d = (12 f
od 7 kra/h, a druytt polonium brzinorn od 5 km/h. Kolika je njeyova srednja brzina 71/1 cijelom puts? dt ) ell'
R.JISENJ s/t = 3.9167 km/1c
Gonda definicija akceleraci,je ukljueuju promjene brzine po iznosu, promjenu brzine sant° pa stajerti ill oboje.
Jedinica za tikceleraciju ,je In/s2. Akcelera.cija inia SVO.i1.1 geometrkijsku interpretaciju kao i brzina , ranije:
Zadatak 1.2 Pjeiak je yola plat/ pjeaat'io brzinourt 2 km/h. Nakon toga jc tre6inu yrcostalog vremena hodao brzinom akcelecacija je u nekom trenutku to jednaka koeficijentu snrjera tangente u totki to krivulje v(t) ko,ja,
od 7 km/h, a druge dvije treCine vremena brzinom od 5 km/h. Kolika je njegova srednja brzina na cijelom putt)? opisuje ovisnost brzine o vremenu!
2u2(v7 + 2v, )/(3u2+ + 2'115) = 2.957 km /lc I
Matematitki pojam derivacije obja;njen .je u dodatku DI. Ovdje valja istaknuti znatenje vremenske
derivacije koju moiemo protitati kao "vremenska promjena", tj. npr.

= — ? = "vremenska promjena r-a"

dt
znati brzinu u jednom trenutku, inoramo izraeunati oinjer udaljenosti Dr prijedene "u = "promjena u vremenu velitine r".
trenutku" i vremena ("trenutka") Al. "Trenutak" ,je izraz iz svakodnevnog govora koji ino2erno opisati
Gornji izraz yam daje zakonitost kako se Inijenja r u vremenu. Ako je npr. "vremenska promjena r-a
i matematitki tako da napiSento At 0, tj. za pravu iii trenutnu brzinu piS•ernot:
jednaka null", znati da je r konstantan (u vremenu), on se ne rnijenja!
AR de. •
lim — = — = (1-3a)
—,C1 At dt
Masa i kolieina gibanja Protivljenje tijela promjeni stanja gibanja zovemo tromost tijela ill inereija.
t vidi dodatak DI za potpuniji pregled pojrna i uporabe derivacije. Mjeru tromosti, tj. odgovarajueu fizikalnu velitinu zovemo masa, a njena ,je jedinica kilogram. U 1.
 1. Zakoni gibanja matcrijairic todke Ste. I - 9 Str. 1). llotrat: Pizika I zo - Mehartika i topl na

Newtonovom aksiomu vicljeli smo da tarno stanje gibanja znaei iii mirovanje ili jednoliko gibanje po prayer]. na thelo, a drugom tijelo djeluje! Dakle: ako ricks tijclo djeluje na drugs tijclo nckorn srlorn, onda dingo
Intuitivno je jasno da sporo jednako te.Ako inolerno proinijeniti stanje gibanja Icamiona (velika masa) koji se tijelo djeluje na prvo sitom islog 7Z7/05(1, alt suprotnog sinjera. Taj se zakon zove i zakon akeije i rcakcije, a
giba sporo Ica() i stanje gibanja metka (mala inasa) koji se giba brzo. Prema tome, pri pokuaju "promjene molerno ga iskazati i ovako: akcija je uvijek po iznosu jednaka reakciji. alt je supromog smjera, a njegova
stanja gibanja" morarno (istovremeno!) uzeti u obzir i masu i brzinu, a to mo.emo ugraditi u novu fizikalnu matematieka formulacije jest
velitinu zvanu kolieina gibanja. Prema tome, uranoiak rnase i brzine tijela zovemo koli(7ina fl /2 = F2/i, (1-7)

(1-5a) li djelovanja dvaju tijela jednog no drugo uvijek su jednaka i protivnog su smjera! Tel uz dosljednu primjenu
tog aksioma motemo razumjeti prvi aksioin kada npr. tijelo miruje na stolu ili na kosini, odnosno rjeSavati
To je vektorska velieina. njena je jedinica kg m/s, a dimenzija [MLT-1]. probleme - jednadthe gibanja - kojima "upravlja" drugi aksiom. Nadalje, in tog aksioma izvodimo niz zakona
satuvanja, o eernu ee biti kasnije rhea
Drugi Newtonov aksiom Sada ino2emo formulirati drugi Newtonov aksiom: vrernenska prorojena koli(7ine
gibanja tijela proporcionalno je sili i zbiva se u suljeru djelovanja site, tj.
1.3 Rje§avanje jednad2bi gibanja
(rnt7)= k F. (1-6)
dt
1.3.1 Stalna silo: F =konst.
Konstanta proporcionalnosti k je izabrana tako da je za jedinicu site u njutnima (N) njena vrijednost jednaka Neka sila djeluje dui osi z, pa se onda preina 2. Newtonovom aksiornu i gibanje odigrava dub osi z. Onda
jedan, pa je 1 njutn ona sila koja tijelu mase 1 kg daje akceleraciju od 1 m/s2 . Jedinica za silu njutn je rnozemo napisati jednadibu gibanja (ispugtaino oznake vektora)
izvedena ,jedinica koja je jednaka kg m s', a dirnenzija sile je [MLT-21. Na desnoj strani jednad'Zbe (1-5) ,je
sila koja je opdenito rezultantna sila niza (komponentnih) sila A koje djeluju na tijelo. Dakle, desna scram' rl2 x d dx
Tit ra— — = 771 — = F (1-8a)
,je u stvari jednaka F = E, A. Lijevu stranu gornje jednadžbe mo'iemo napisati ovako dt 22 dt dt dt

drn dv i paetne uvjete

(mv) = po pravilu deriviranja umno"Ska funkcijal = — ti+ rn- (1-6')
dt dt dt . x(0) = xo — x( t) = v(0) = vo. (1-8b)
dt t=°
Prvi elan desne strane daje "vremensku promjenu mase", a kako je u najveeem broju slutajeva masa stalna,
gdje je vo (poeetna) brzina, a xo je poeetna udaljenost od ishodiika. (Notacija ovdje mote biti zbunjujuda:
ostaje
d2F naime u drugom poeetnom uvjetu valja prvo derivirati x(t) po vremenu, a onda izvrijedniti to derivaciju u
mn (1-6") t = 0.)
dt dt dt ) dt 2 mr = F.
Gornju jednadthu gibanja (1-8a) integvirarno da dobijemo jednadZbu putanje x(t) i brzinu u svakom
Drugi Newtonov zakou moiemo jcdnostavnijc (alt manje opdenito) formulirati i ovako: ako no tijclo trenutku v(t). Prvi korak napravimo tako da podijelhno cijelu.jednaabu s rn, a zatim poinnoirno jednadthu
konstantne mace rn djeluje sila F, onda se tijclo ubrzava, a to je ubrzanje (ili akceleracija) proporcionalno s dt i zatim napi§emo simbol inverzne operacije deriviranju - integral - jer Zelimo od Nerencijala dv dobiti
silt F, tj. a x F a obrnuto jc proporcionalno masi cc +„ pa je (Lk cc (Pim). Uz gornji izbor jedinica sarnu brzinu v. Dakle
k poprima vrijednost 1, pa imam()
dv F
F =ma. dt; du = —du/ I = I do=l—dt= — dt, (1-8c)
dt en 771
Site moiemo podijeliti prema natinu djelovanja na dodirne iii kontaktnc site i na site izvedene iz polja.
Dodirnc site su oeiglcdnijc i bliZe svakodnevnom iskustvu jer nastaju ill su uzrokovane dodirom (dva gdje smo u zadnjern koraku konstantni faktor Fint izvukli izvan integrala. Integral Jdv = v(t) + i
tijela): to su npr. sila opiuge, sila trcnja, sila napctosti niti, sila otpora sredstva itd., dok su site izvedene f dt = t + C", tj.
iz polja apstraktnijc i njihovo jc djelovanjc tajnovitije: tijelo pada "u polju site teZe", no uzrok torn
slobodnom padu nije neposredno zarnjetljiv, kao S'to nfic ni zamjetljiv uzrok gibanju Mjcseca oko Zendje F F F F F
v(t)+C'= t+ v(t) = — t + — – C' = — t + CI. (1-Sd)
ill uzrok skretanju clektronskog snopa izmedu plots nabijenog kondenzatora. Te su site bile nkljuCene Tit Tit lit Ti] Trt
svakakva neobitna obja.SMjenja a povijesti prirodoznanstva i filozofijc, a tek je Newton ujedinio jedne i C',
druge Iron svoje aksiome u jeclinstveni dinamicki sustay.
Pojavila se (u ovorn trenutku joS) nepoznata koristani a C, kohl, medutim 1110%eT710 odrediti iz poeettiog
uvjeta v(0) = vo,
Tree'i Newtonov aksiom Dok prva dva Newtonova aksioma govore o jednom tijelu i njegovoin stanju
gibanja, creel aksiom uvodi medudjelovanje tijela, odnosno, on govori o dvije Bile, jedna od kojih djeluje v(0) = vo = 0 + Cl C] = vo, (1-9)
m
pa rno2emo napisati prvi vaZni rezultat ovisnosti brzine o vremenu
tt l svojoj knjizi "Principia" I. Newton kolitinu gibanja naziva "gibanje", a na drugom injestu (Definicija II)
uvodi pojam "kolizina gibanja". Fizitari na hrvatskom jcziku test° za to fizikalnu vclicinu, pomalo ueprccizno, kaZu
jednostavno v(t) = —t +1,0. (1-10)
mn
 1. Zakoni gibumu routcriparre toeks, Str. 1 - II Si,. - 12 D. Horvat. Fizika i sa FER • Mehaniku i topliror

1<ako je Mt) = Me/(It. ponovinio gornji postupak ovako 'raj resolute mole navesti no pomisao da je u stvari 1. Newtonov aksiom (storm) posebni slueaj 2.
aksioma, no prvi aksiom je nezavisan zakon koji, izmedu ostalog, sluii da odredenje "dobrog", tzv.
(Is
— = —t + vo / • tit =. (b. —t tlt + cod( incrcijaloog koordinattiog sustava: fizikalno prihvatljivi koordinatni sustavi, tzv. inercijaini koordinatni
(It III aH
F arratavi so oni a kojima vrijedi 1. Newtonov aksiom! Oegledno je i naziv sustava izveden iz naziva
1 (Ls f —t tlt + I co = — I ldt+vo (1t.
aksionta! 0 inercijalnim (i neinercijalnim) koordinatnim sustavima bit de jot; govora u poglavlju 6.

S dva integrala susreli smo se gore, a treei je I t dt = 12 /2 + C"', tj. Gorgji postupak je vaSno (lobe.° proutiti jer on ee biti "model" za sve druge slutajeve u kojima se mogu
pojaviti samo drugatiji integral koji le ukljueivati npr. sile ovisne o brzini, vremenu ltd. Dakle, jednadibo
F gibonju - 2. Newtonov aksiom - je diferencijalna jednadSba drugog reda i kao takva pri integriranju daje
.r(t) = + vo t + C2, (1-12)
rrt 2 dvije nepoznate konstante (C1 i C2 Za tijihovo odredenje trebamo dva poeetna uvjeta, a oni su zadani
grfie smo ponovno sve (tri) konstante koje se pojavljuju pri integraciji "strpali" u (za sada jos nepoznatu) pleura konkretnoj fizikalnoj situaciji.
konstantu C2. Nju odredimo is drugog poeietriog uvjeta r(0) = :co , tj.
1.3.2 Stolitu silo - silo teio: F = C = my =konst.
F 02 Tipieno jednoliko ubrzano gibanje (gibanje us stalnu akceleraciju y) je siobodni pad, tj. gibanje tijela u blizini
r(0) = coo = — • — + so • 0 + C2 C2 = (1-13)
nt 2 povr.Sine Zernlje, pod djelovanje site teSe C = my koja irna sinjer "prerna dolje", odnosno prerna sredigtu
pa molemo riapisati konaeni rezultat za putanju tijela pod cljelovanjem stable sile Zeinlje. Vrijednost konstante y zvane ukcelemcijo silo teie odreduje se eksperirnentaino!
Newtonov opei zakon gravitacijc govori o sili izmedu dva tijela zbog ujihovill masa, a maternatkki to silo
F t2 izgleda ovako
x(t) = — — + vol + :00 us 0(1) = —t + uo. (1-14)
rn 2 P n rn2 .

Gornja jednadZba pokazuje da se brzina linearno poveeava s vremenom. Ponekad umjesto konstante Fitit
pierrio akceleraciju a pa dobijemo izraz za brzinu u obliku v(t) = at + vo i slieno za putanju x(t) = Konstanta r odreduje se eksperimentalno i ima vrijednost P = 6.673 x 10" ' N- to2 /kg2 . Silo gravitacije
ate/2 + ro t + ro. lionstanta proporcionalnosti (linearnog) poveeanja brzilie s vreineriorn ,je, prelim tonic, pripada po svojem matematiaom obliku u kategoriju sila inverznag kvadrata, tj. to su silo koje opadaju
akceleracija. s kvadratom udaljenosti. Vidjet 6etno da u to kategoriju Spada i elektrostatska, Coulombova silo, koja
Prirnjer 1.3 Automobil se poette jednoliko usporovoti i to toko do prvitt 50 in prijede so 5 s, a slijedeilt djeluje izmedu dva elektriai nabijena tijela.
50 7n zo 7 a. Koliku je okcelcrocijo i koliko je brzinu outo7nobilo no poet-/k77 usporovanjo? Is gornjeg izraza dobijemo silo koja uzrokuje slobodni pad - silo teSil, ako uzinemo da je npr.
to, = i da je r = Onda je vrijednost konstante Itts,„,n,/rL„,,;„ upravo jednaka
Prijedeni put zu vrijeme usporavanja Jo voli !, gdje je 8i.2 = 50tn, a ti = 55 i
bt = is, a co je Pronto amomobila na poi:aka asporavanja. Ukapoi prijedeni pot je = + 8,, a to je akceleraciji silo teie, y, kada uvrstimo vrijednosti is tablice s podacima u dudatku knjige. Dakle, sila
jednako koja sovosio tciirta tijela je a stvari silo is Newtonovog opivg zakolla gravitacije, vista blizu povrisitie
.= 5 1 -1- .92 = 1,1)(t1 t2) t.2) 2 j Zemlje. Zbog fundamentalne vaZnosti gravitacione silo njoj je posvei4eno kasnije jedno cijelo poglavlje

Voti
ovoj kit iii!

vodi no izraze za akceleraciju i poetnu brzinu Problem slobodnog pada jodan je od primjera sukoba skolastiOce filozofije srednjeg vijeka uterneljena
no Aristotelovom nil,ennt do trio tijela brie padajo or iw je "dolje" u,jihuvu "prirodnu mjesto" pa sit to
2(x2ti – sits) =
a= 0.48 m/s i "prirodno gibanje" no troba nikakav uzrok - silo i novovjokog pristupa znanosti koji zalitijeva neprostane
tit2(t, + ti)
81 t eksporimentalne provjore :Mb tvrthiji. Provjern - pokus sit! doista prvi izveo Storm t a Galileo Galilei je i
vu = — — a — = 11.2 in/s.
t, 2 formulirao zakon linearnog povet:!anja brzine padanja svih tijela bez obzira na njiliovu masu. Valja uzeti
u obzir ilinjonicu da u Galiloovo vrijeme jot nije bilo sotova, to je mjerenje vremenskill intervala postizano
usporedivanjOm s otkucajima bila ill kapanjem kapljica code.
lzui2avanje slobodnog pada (i gibanja tijela na kosini) je utonioljilo oksperimentalnu inetodu u

Ako na tijelo tie djeluje sila tj. stavimo da je F = 0 onda se vratiaano u okvir prvog Newtonovog prouVavanju i istraiivanju pojaca u prirodi, tako do je Galiloievo vrijeme vrijeme poVetka moderne
aksionia, pa is gornjill rjegenja dobijemo matematieki zapis jednolikog gibonjo po proven znanosti, to se e'esto uzima do je 1600. godina to 'Oarobna gudina poixtka!

(1-15) Mjerenje akcelerucije slobodnog pada

x( t) = vat + xo 0(1) = vo,

uz stalnu brzinu vo. I Simon Stevin is Bruggesa (1548-1620)

 1. Zaken, qilsolya 111atCYlpli7 tatle .5't+ - St, 1- 14 Il. llorsae PLnke I 00 PE/1 • Alchantko 1 101,11,10

Rje9enje u :17 smjeru je trivijaltio jer vodi na vrijednostd integracionill konstanti (-1.2 = 0. Its je x(t) = 0 i
1),(0 = 0. Druga ,jecinadZba nakon dijeljenja s Tr L vodi na

Uredaj za mjerenje akcelcracije slobodnog

pada. Kuglica K stoj: na postolju P, koje = -y di odoosno ey (t) = -pt + (I-18)
pridrZava konac N u horizontalnom pololajm •
Postolje jc povczano kontaktom K, s brojilom (prema ranije objagnjenoj metodi). ootetnog uvjeta 7),(0) = 0 je i D i = 0. Dajje je
B. Kada nit N pukne, postoljc P, se spusti
dy
i kuglica poime slobodno padati. U tom jc ey (t) = = -gt I • dt 1 dy =- 1 tdt y(t) = -y—j +
4- D2. (1-19)
rlt
trcnutku otvorcn kontakt K, koji pokrene tiro-
jilo. Kada kuglica udari u postoljc P2 kontakt Primjena potetnog uvjeta y(0) = 0 = -y 02 /2 + D2 daje D2 = 0, pa imaino rje4, nje gibanja zvanog slobodni
K2 se prekine i brojilo se zaustavi. Prijedeni put, pad
L se unaprijed precizno odrcdi. lz razlieitili L- x(t) = 0 (t) = 0
ova odredu je se, ponovljenim mjerenjima (1-20)
■
/(1 ) f2)1, 2 vti(i) = -gt
tit.0 lZ je(111i111%,be slobodnog

pada L = gt t /2 daje akceleraciju slobodnog pada
g = 2Li/(t ,( ) ) 2. Brojilo, narnjegtcno na pre-
ciznost od 1/10000 sekundc dajc podatkc koji se
vrlo dobro slazu sa. "sluibenim" eksperimental-
num rczultatima. Akceleracija silo tote, koja
ovisi o zeinljoipisnoj 9irini, claim je za odreetenn
zemljopisnu 9irinu empirijskom formulom g =
9.7805(1+0.00529 sins -1-0.0003217 sin° A). Viso
je o toj veRini kazano u poglavlju 5. o gravitaciji
i o relativnim sustavima!
Prinder 1.4 A twoodov stroj (ili "padostraj") je (pojednostavljeni) nreitai koji shtii za 7flir7CTIIC akceleracijo
silo teie. Sastoji se ad dva utega nt, i rn2 koji su povezani nerastezIjivim kOnCent koji je prebrrean preko
koloture po kojoj skliie be: trenja. Mjermjern vremena spuRanja jednog od ?dean za poznatu visinu, moie se
izraeunati akceleracija site teie. lzraeunajte a) napetost niti u koncu, b) akceleraciju masa, c) akcelcraciju
silo teie ako su poznate muse: nt, = 400.0 g i rn2 = 402.09 i ako je izmjereno da se tijelo rn 2 spusti za 50 cm
VrelfteTtli od 6.4 s!

Uredaj za injerenje akceleracija sile tebe

Pri rjegavanju - integraciji - gornjeg problema uvidjet eetno kako su vakni potetni uvjeti, koji te, iako
se krete od isle jednadibe gibanja, voditi na cijeli skup razlititih gibanja.

Slobodni pad Kod slobodnog pada tijelo je ispugteno bez potetne brzine s nekog mjesta iznad Zenthine
povrgine. Ako orijentiramoosi pravokutnog (Kartezi,jevog) koordinatnog sustava tako da je x-os horizontalna,
a y-os "gleda" prema gore, onda silu koja uzroku,je giban,je tj. teiinu tijela molemo napisati ovako: C. =.

Orijentacija osi y prema gore nije najpraktieniji izbor za rjegenje ovog problcma, no kako iclimo slobodni
pad razmotriti kao dio skupa ra2lit!itih gibanja (kosi hitac, vertikalni hitac itd.) pod djelovanjem iste
silo, ovaj izbor orijentacije je najop&nitiji. Slika 1.,? - Prikaz Atwoodovog "padostroja" - primjer 1.4
Jednadthu gibanja - 2. Newtonov aksiorn - sada pigemo ovako
d2 d2
rn. , r = -j•rrty rre— (ix + jy) = -jrng (1-16) R.JEENJE Zadatak rije9imo tako da izdvojimo tijela i gledamo koje silo djelnju na njih, prema slici.
2 dtz
S obzirom da jc nit nerastezliiva, akceleracije ce imati suprotne predznake. Zato za tijclo m, (neka je
uz potetne uvjete
mz > m1 ) .jednadZbu gibanja napiSerno ovako
x(0) = 0 i (0) = 0 (ili vx (0) = 0)
(1-17)
y(0) = 0 Y(0) = 0 (ili vy (0)=. 0). • = i • G1 -IT , a za m l jc
JednadZba gibanja u sebi "krije" dvije ,jednadZbe, I). rri222 = i • CI -
d2 d2
(1) rn— x = 0 (2) rre—y = -rug gdje je T napetost nisi. Oduzimanjem jednaabi dobijemo odmali akceleraciju a = 1 = an
dt2 dt 2 (1- 16')
11 C2 — G2 TI12 —
Trtor (t) = 0 ra— vy (t) = -mg. a- •
dt dt +m2 m2 +
 I. Zakom ozbanja 'oaten:mine look,: .Si,. - Si,. 1- /6 D. Iloroui, Punka I az FEB. Mehuntku i toploza

Nopetnsr uiti T dobije se uorStavanjem n u jednu od .jeduadkbi gibanja, tj. Pritnjer 1.5 Baton se (hie verlikatrio 716S staltIone brzinotn. Karla je no ViSi7li h = 520 7/1, eovjek u &dotal
2in at, ispnati pralmet koji nakon 10.8 a patine 710 am Kojonz brzinom sc di;te baton?
7' = 7.
7/I t
Podaci dalje kaku da je e.14)=0.5 in, a taj put provali masa rill gibajui se jedmiliko ubrnanos akreicracijoili 1.;!.; EN I E Ukupno vrijcune t„, = 10.8 a sastoji sc od vremena uspinjmija t„ i oreme»a slobocloog pada.
a. Prevaljeni put ,je prema (1-20) jednak Dakle

`It. 2 pa je
+ Lv, = — t „)2
2
2
LI:I' rn2 — rill Vrijeme uspinjanja dobijemo in izraza za brzinu vertikalnog pica u(t) = co – .qt., za koju vrijcdi
a – 2 ti – g tj
+ in,
era
1/( t „)= vo — 01, t„
2L.Ve + //1,,
g= , ' – 9.79 iii/s2 .
t- fn2 — 111,

Ako to vrijeuie uvrstimo a izraz no vision uspinjanja h(t) = sot –gt.21.4, lako dobijonio looksimalon visitor,
koju ovdjc zovemo LIlr, tj.
A A
Ah = cot – 2(2 =
2" 2g
Vertikaini hici Mala promjena poretnili uvjeta vodi Ila drugarije oblike gibanja: ako bacilli° tijelo prema To livratimo u prvi izraz, pa dobijemo
dolje Itrv.iHool dobijerito vertikalni /iliac prima d0131, da je soda promijonjerd 'meet Hi Hopi
jednak o0 (0) = –vo/v , a to pri gornjein rarunu vodi do vrijednosti konstante D, = –vo/, i umjesto jedliaabe o'd
(1-19) sada integriramo jednaabu 11+ auk – — eat „ ,, +
2! 2 =2 Zr
dy • t2
= = –gt – I • dt f = t eit – V0/,, dt g(t) = – – vo/,,t+ D2, ( 1- 19') lz gornjeg izraza dobijemo brzinu uspinjanja vo
df
pa druga .jednad?.ba u (1-20) postaje vo =– = 4.826 m/s
2 to,
Y(t) = – 2 t2 vy (t) = —gt — u0/.„. (1-20')

Time je, dakle. opisan vertikalan hitac prema dolje. Vertikalni hitac prema gore (vidi sliku 1.4) dobije se
in gornjeg jednostavnom nandenorn no/ –■ (-1) • n0/,, pa se vidi da se u jcduom seginentu gibanja rani o A 4
usporenorn gibanju (uspinjanju) sve dok se ne postigne inaksitnalna visina, a nakon toga ponovno imamo
slobodni pad! Zadatak 1.3 Cestiaz je &aorta uertikalno prenzu gore brzinotn od 30 za/s. dednu sekundu kasnije drugu je eestica
baectia s istog tnjesta prerna gore take du su or eesticc sudurile 71 trenutku kada jc prva dostigla tnaksitnaltiu
Kojont jc brzinorn izbaeerzu druga eestica?
J, = 0 RiEENJE: 00 1= 32.4 zn/s

Vortikalui hitac prelim gore sadrki Zadatak 1.4 Kamen jc s litice visoke h=110 In Gaeta ucrtikattio uuis brzinorri od vo = 40 tn/s•Nakon koliko uretneria
Or kamen udariti o tlo na podnoiju litice?
1K, Slobodni pad:
11J E'ENJ E: t = 10.33s
0
y(t)= – 94 2' v (t) = –gt
2 Zadatak 1.5 Padobranac pada promo zendji staltiom brzinom od 3m/s. Na visini od 100m on ispusti kuglicu.
!Vulcan koliko vremena Oe hug/tea udariti o tlo?
Hitac prema dolje: E§ENJE: t1, i= 4.22 s.
IK =481
2
y(t) = – vet v(t) = gt – vo
A 4
Haw: prema gore:
Kosi hitac Kosi hitac dobijemo kada bacimo tijelo "koso prema gore" (ill prema dolje) nekom brzinom go,
y(t) = v o t – 2t 2 ; v(t) = vo – gt
pod nekiin kutom o koji se, dogovorno, uvijek injeri prema horinontali! Za to ,je gibanje odgovorna ista sila
kao i na slobodni pad, pa je jednadZba gibatija ista kao i ranije
-h
'Y d2 d2
(1) rre—x 0 (2) rre i-iT y = –mg ill
dt2 2
(1-16')
Slika - Vertikalni hitac prema gore 7-n-d7v(t)= 0 at—v (t)=
dt
 1. Zakoni ,iihanja ma?.crijaine toehe Sir. 1 - /7 Sir. / - 18 D. //orflat: Fizika t za kWh'. - Melamika i tophnu

no sada su poeetni uvjeti bitno razlieiti. Poeetna brains do mote se napisati ovako: vo = ivo cos o + .7/1)0 sin a. Tt je do poeetna brzina kojoni je tijelo baersio, a a je knit prema horizontali. Putanja tijela hod kosog pica
Na taj naein potetni uvjeti postaju je parabola. Maksimalni je (druga) nultoeka parabole i maksimalna visina I aq je
x(0) = 0 th,(0) = vo cos a v, (0) = vo cos cr)
(1-21) q sin 2a vo2 sin' a
1/(0) = 0 :1)(0) = 00 sin a (ili vy (0) = vo sin a). XAI = (1-27)
2g
Postupak integracije sjednadZbe gibanja je isti kao ranije, osim .40 se sada razlikuje izvrijednjivanje konstanti
imegrache C1 C2 , D, i D2 . Dakle N.laksimalnu visinu tijelo postigne za vrijerne tm = vo Sill ()h./. Dorset OVISI o knits izbaeaja X/1/ = f (o) i
.1),(t) = C1 pa je v„(0)= vo cos a = njegov maksimum nademo pomoeu derivacije (vidi dodatak DI)
dx
uo cos a —■ [dx = vocosa dt (1-22) 2v,3 cos 2a
v.(t) = =' —
daXm (a) = 0, tj. (1-28a)
9
x(t) -= Vo COS a • t C21
pa poeetni uvjet x(0) = 0 daje C2 = 0. Za gibanje dug osi y Snails) slieno (sada ratans) oznake kolso anti a rjeknje to jerinarbilbe vorli 110 a„, = 7/-1, caltiosno inaksimalni domet se postiZe pri knits od a,,, = .150! Tu
Di ,2) valja uzeti u obzir da nismo a razinatranje ukljutili otpor zraka, koji ee bitno promijeniti oblik krivulje -
odnosno vy (t) = —pt + Di parabole, tj. dobije se (ay. bahstieka krisulja kada se lime u ratun i otpor zraka (vid.jeti kasniji primjer!).
It tit
U kosom hicu "kriju" se i druga dva oblika gibanja u polju site teZe: horizontalni hitac uz jednostavnu
(1-23)
D, = vo sin a zainjetiii a = 0, odnosno verlikalsi Uric uz a = 7/2.
vy(t) = —pt + 00 sin a.
Po uzoru na jeduadam (1-19') sada. imamo
„ dy
vym = 7t- = + yo sin a/ dta 1 dy = dt + vo sin a f dt
(1-24)
t2
y(t) =- —g + vo sin a • t + D2.
Poeetni uvjet za y(0) = 0 daje D2 = 0. Tako imamo konatno
x(t) = vs cos a • t v,(t) = vo cos a (jednoliko gibanje po pravcu)
(1-25)
y(t) = — 21 2 + vo sin a t vy(t) = vo sin — gt (jednoliko usporeno/ubrzano gibanje).
2
Tijelo, dakle, istovremeno izvodi dva jednostavna gibanja, pa govorimo o sloienorn gibanja. Matematitki,
ovdje se radi od krivulji koja je zadana parametarski, gd,je je t parametar. Da bismo dobili oblik putanje
prepoznatljivorn obliku, tj. da dobijemo y = f (x), trebarno eliminirati parametar 1. To utinimo tako da t
izrazirno iz jednadZbe za x(t), tj. t = x(t)/vo cos a i uvrstirno ga u y(t), to dobijemo
9
Y(x) x2 + g a. (1-26)
2v2, cos a Slika 1.6 - HoTizontalni hitac

Primjer 1.6 Tijelo je baeeno vertikalno uvis. Na 1 m (niie) od maksima/ne visine jednake 11„ = 16 ,n ono
pogodi prepreku postatdienu pod kutom od 45°, od koje se savr.§"eno elastieno odbije. Koliko daleko ad mjesta
izbaeaja tijelo padne no tlo? Koliko dugo traje njegov let?

BJESENJE Ovdje se radi o dva gibanja: prvi dio jest vertikalni hitac prvma gory, a nakon sraza s
preprekom, dobije se horizontaini hitac! Jednakosti koje opisuju vertikalni hitac su

h(t)=.uo t — 2t 2 0(t) = on —

Kada tijelo postigne maksimalnu visinu h,, (za vrijerne uspinjanja t,,) njcgova je brzina jednaka nuli, tj.

h(tm) = h,,; tl(t,„) = 0 = so — gt,„,

pa je t, = va/g i = 4/2g. Na taj natin molemo izraeunati poeetnu brzinu vo, tj. vs = V2gh,„ =
17.72 m/s. Kombinacijom dviju prvih jednadZbi molemo dobiti ovisnost brzine a visini h tj. v(h)
Slika 1.5 - Kosi hitac
\/1,(2, — 2gh, pa je brzina a trenutku uclara o propreku jcdnaka r(h, = 15 in) = 4.43 m/s. Vri;me
 I. Zakoni gibanja materijattle toac Str. 1- 19 Str. 1 - 20 D. Ho,-vat: Fizika 1 za FER. - Meitanika z tophnu

uspinjanja do optIenice visine h dobijemo iz dva izraza za brzinu 'u(t) = vo - gt i v(h) = Vvg - 2gh. Ovd,je je jedinieni vektor u sritjeru gibanja tijela, k je konstanta u koju su "ugradena" svojstva konkretnog
Vrijeme potrebno da tijelo dode do visine h, jest ti = (vo - v(h1))/g = 1.35 s. Gledajua samo vcrtikalni fluida kao i geometrijska svojstva tijela (jer o obliku tijela ovisi sila otpora), a .rn .je masa tijela. Tijelo ee
sinjer, od mjesta sudara s preprckom tijelo slobodno pada s visine hl, pa je to vrijeme jednako krenuti iz ishodiSta dui osi x nekom brzinorn vo , a zanima nas gdje se ono nalazi nakon nekog vrernena t i
V2h1/y = 1.75s, pa je ukupno vrijeme "u zraku" jednako = t l + t„ = 3.10 s. Nakon sudara s
kolika mu ,je tada brzina! Dakle jedrtudibu gibunja tijela mase rit i opisani potetni uvjeti su
preprekom tijelo izvodi horizontalni hitac s (horizontalnom brzinorn jednakom v(t, ). Ono se, gledajmIi
sarno horizontalan sinjer, za vrijeme t„ pomakne (jednoliko po pravcu) za traienu udaljenost x(t„) = df!
v(t i )t, = 4.43 m/s-1.75 s=7.75 In. rre = ikrrev; x(0) = 0; v(0) = vo iii
dt
(1-30a)
dv ,
in— = -iktutv,
4 4 dt

jer brzina luta samo komponentu dui osi x: = iv. Dijeljenjeni gornje jednaabe s in i nmolenjern s dt
Primjer 1.7 Tijelo bucTerto s visine It = 10 rn polo je nu zernlju s brzinorn po izrtosu jednukorn v = 15 m/s,
dolazimo do nove situacije
a smjcr brzine oko7nit je nu smjer poeetrie brzine. Koliko je vreinctla tijelo provelo a zruku?
du = - kv dt. (1-30b)
RJEst:NJE Horizontalna komponenta yr poetne brzine vo se He mijenja, tako da je vo = Vv.2, + a
da je du na jednoj strani jednadne, a v na drugoj! Jedan od naeina rjeavanja diferencijalnill .jednaclibi je
za brziuu udara o zemiju vrijedi v = Vt.i! + Za gibanje prema gore vrijedi v, (t) = v„ - gt, pa je za
taj da sve istoimene velieine dovederno na istu stranu, a to ovdje znati da morarno podijeliti ,jednaclibu s v
vrijeme uspinjanja t T u,(t-r) = 0 = 'us - gt t , odnesno t T = v,,,/g, a postignuta visina, s obzirom na visinu
i naznatiti integral, tj.
h je

= - =
2 2g
• f = -k f dt. (1-30c)

S w visine (tj. sa h + tzT) tijelo slobodno pada i za to treba vrijeme tj: h+ ter = Ono udari o pod Tablica neodredenih integrala (dodatak D1) daje nam rjeSenje
komponentom brzine vy koja je jednaka vy = V2g(tt + tt.r). Ako brzine vo i v napiSemo u vektorskom
obliku In v(t) = -kt (1-31)
170 +jv„ 11-=itt +314„
U konstanti skupili smo integracione konstante lijeve i desne strane. Konstantu C' mo2erno uvijek
ouda ham uvjet zadatka kaie da su to brzine okomite, tj. prikazati kao prirodni logaritam neke druge konstante, tj. C' = In C1. pa alto to uvrstimo u gornju formulu,
= 0 = Vi. - = onda dobijerno (vidjeti dodatak D4 za pregled logaritarnske i eksponencijalne funkcije)

Zadan je iznos brzine t7, tj = u„ + = (15 m/s)2 . lz ranijih izraza dobijemo da je =

2g(q/2g + h) pa je In v(t) - In C1 = -kt iii In = -kt, pa ,je
(1-32)
vy = = 14.123 m/s. v(t) = Cie -"
V2(1,2 - gh)

Iz ux = ur + Uy l dobijemo u, = 5.053 m/s, pa iz 0 = va - vy vy dobijemo v, = 1.808 m/s. Prema Potetni uvjet odreduje konstantu C1 : v(0) = vo = CI exp(-k • 0), tj. C, = 00, pa je v(t) = voexp(-kt). No
tome, moiemo dobiti hT , tj. itt = = 0.167 m, pa je vrijeme petdetnju jednako t i -= 1.434 s. Vrijeme to ,je dalje ,jednako
uspinjanja je t T = vag = /g = 0.184 s, a ukupno vijeme u zraku je jednako t,„ = t 1+t i = 1.62397 s.
dx
v(t) = = voe-kt i nmolen,jem s dt dobijemo
dt
(1-33)
1
4 4
f dx = vo f e-"dt tj. x(t) = vo (- + C2.

Zadatak 1.6 S karniona koji vozi brzinorn od 60 km/h covjek baci kamen vertikalno uvis brzinorn od 20km/h. pocetui uv,jet odreduje konstantu C2: x(0) = 0 = (-1)0/k) exp( -k • 0) + C2 ill C2 = -va/k, pa možerno
Koliku de udaljenost prevettiti katnion do tttnutket kada kronen padne 6ovjeku nu gluvu? napisati cjelokupni rezultat
RJESENJE: D = 18.88 in. x(t) = 142 (1 - e -"); v(t) = voeT" (1-34)

4 4
1.3.3 Silu lineurno ovisnu o br•zini
Pri gibanju tijela kroz zrak odnosno fluid javlja se sila otpora koja ovisi o obliku tijela, o fluiclu (njegovoj
gustoei, temperaturi, viskoznosti itd.) ali i o naeinu gibanja. Pokazuje se da sila otpora vrlo jako ovisi o
(relativnoj) brzini tijela i fluida. Ovdje eeino istraZiti utjecaj site koja ovisi o brzini na gibanje tijela u ,jechloj
dinienziji (dui pravca), a pretpostavit (":emo da je ovisnost site o brzini linearna tj.
F = -fkrnv.
Rezultat ,je usporeno, ali nejednoliko gibanje, gdje brzina pada eksponencijahlo od potetne vrijednosti vo
(vidjeti sliku 1,6). Dobro je uvjeriti se da su dimenzije fizikaluih velitina koje opisuju stazu tijela i brzinu
dobre! To vidirno iz analize site [1] =MLT'=[k][rrd gto vodi na dimenziju velieine k: fkI=T-1, pa kontrola
jedtiadThi daje toenu dimeriziju!
Zanindjivo je pogledati kako je to rjeSenje povezano sa situacijom kada je sila otpora vrlo mala, tj. kada
vrijedi k < 1. U tom slu'eaju moiemo iskoristiti razvoj u Taylorov (Maclaurinov) red - vidi dodatak DI
1
(1-29) 77 -6 L-7 1- 6 + - 6 + .
2!
 1. Zakoni gibanja materijaine tonke Six. 1 - 21 .Sir. 1 • 22 O. 11 onga: FixiLa I za PM?. Mclualika i torlina

Time je odredena brains u svakom trenotku, a polo raj odrediino dalje ovako:
(1g = - !Ie - kt
NE) - (1-38a)
dt
Sto nakon mnorenja s di i integriranja daje

dy = f di - k f C at dt y(t) = t - k ik e-kt + C2, (1-38b)

0 1 a polCetni uvjet y(0) = 0 daje C2 = -g/k 2 pa imarno konaCno ukupno rjeSenje za slobodni pad s otporom
sredstva linearnirn u brzini
Slika 1.7 - Prikaz rjefenja gibanja uz silu otpora sredstva F.10 a v
y(t) =
- t - kz (1 - v(t) = (1 - (1-39)

Vidimo da brzina raste od nule prema konaerzoj brzini jednakoj g/k (vidi sliku 1.6), jer nakon odredenog
pa dobijemo (uz I = kt) vremena veliki t u eksponentu "ugasi" taj clan i ostane sal-no g/k. To je brzina koju postigne npr. padobranac
kada skoti iz aviona i s tom brzinom doskoci na zendju. Takoder, padobranac pada jednoliko (po pravcu)
1
x(t) (1 - 1 + kt - et') -= - -(k vo)t2 torn istom brzinom (clan (g/k)t u izrazu za y(t), kada se "ugasi" eksponencijalni Clan!
2
= not - at' Primjer 1.8 Kosi hitac sa silorn otpora. Balistieka krivulja
2
Valja rijaiti kosi hitac sa silorn otpora linearno proporrionalnorn brzini, tj. F = -kmill Pokaiite da se za
n(t)-, no (1 - keno) = no - (knbt
mall koeficijent otpora sredstva dobije "nesmetani" kosi hitac!
= no - at.
RJEENJE Poketni uvjeti gibanja ostaju kao kod "eistog - nmmctanog" kosog hica: x(0) = 0, X(0) =
Dakle, dobijemo jednoliko usporeno gibanje, uz akceleraciju jednaku a = kvo. yr (0) = vo cos a, y(0) = 0, Y(0) =1),(0) = eo sin a. Sada, medutim, jednadibe gibanja izglcdaju ovako
1.3.4 Sila otpora linearno onisna o brzini i teiena tijela d2x dx y dy
Da bismo se priblirili realistiCnoj situaciji padanja tijela u fluidu (zraku) valja terini tijela pridodati silu (1) n2 ( = -km dt dt 2 = dt
otpora. Ovdje deruo pretpostaviti isti oblik site otpora sredstva kao i u prethodnorn sluCaju, tako da imamo m (t) = 0 m v„(t) = -mg.
jednadrbu gibanja koja izgleda ovako de
lv Rjeknje prve jednadZbe naki smo u odjeljku 1.3.3, tj. (uz vo vo cos a) (vidi (1-34))
=rag - mkv (1-35a)
dt r(t) 170 CkOS )
gdje solo sada orijentirali y os koordinatnog sustava tako da gleda u smjero terine. PoCetrii uvjeti su takvi
da tijelo ispustizno One bacirno) iz ishodika, tj. Ur (t) = no cos OC .

JednadZbu za y(t) takoder smo integrirali, uz drugaeije potetne uvjctc. Sada dobijemo slijedeee
y(0) = 0; v(0) = 0. (1-35b)
dv dv
Dijeljenjem s masom, moorenjem s dt i dijeljenjem s g - kv to naznakom integriranja dobijemo = -(g + kv„) = f dt
dt g + kv,
dv Sto vodi no rezultat prvog integriranja
dt . (1-35c)
kv = 1
+ kv,(t)) =- -t + C, , pa poeetni uvjet daje
Metoda integracije koja se rove zarrzjena varijabli, tj. g - kv = z, i - k dv = dz vodi na .jednostavan i od
C = 1 1( + kvo sin a) odnosno
ranije poznati integral
1
1 = idt=t+CI , tj. - z =t+ (1-36a) (1 + 1:4,0 sin a) r -"
k
-11'1z (t) = - +

pa ako vratimo natrag poCetnu varijablu i antilogaritmiramo dobijemo Slijedeei korak je integracija gornjeg izraza, ko vodi na

In (9 - kv) = -kt - k-C, g - kv(t) = = C-kr e-kC1 (1-36b)

y(t) = - 2 t - (1 + --vo sin a) c " + (1.2 -to daje
k k2 9
Ia poCetnih uvjeta dobijemo
C2 = 1
1,!T 1
( + kq- vo sin a iii
g - kv(0) = k • 0 = e-"e-kC' , tj. e-kC' = 9 pa je
(1-37) k
g - kv(t) = ge-" iii v(t) =- 1_ e -l") g(t) = gt (1 + k- vo sin a) e — (1 + -vo sins
k k2 g k2 g
 I- Zukont gibanja m utcrijor/nor tocku Sir. 1 - 23 Si,. /- 24 D. Hot-vat: Azika I za FER - Mehanika i toplina

Ito sreclivanjem vodi na konaene rezultate Ito jc takoder transcedentna jednatRba. Prerna tome, rjeIettja dorneta valja traiiti nurncritkim meto-
,(t)_ Ityroso ti c _t r) (lama, za Ito su potrebni konkrctni podaci o brzini, kutu i k.
k
Za malt ionos k (tj. za k 0) mole sc vratiti na poznato rjekrrje nesmetanog kosog hica ako sc
"
ttzunt razvoj logaritantske funkcije 111(1 — x) — 1, 2 /2 i uvrsti a y(x).
y(t) t 9 + uo k sin o (1

u,(t) = + 1+—
k uo o "
k k jr
1.3.5 Silo otpora anima a kvadratu brzine
Rezultat ovisi 0 ccli ini (koeficijentu) site otpora k. Na slici 1.6 prikazane su krivulje kosog hica s
razlieitim vrijednostima k, (a LAM' vrijednostima ey i a). To su tzv. batistieke krivulje jer su povezanc Pri gibanju tijela kroz fluid relativno velikom brzinorn dolazi to turbulencija, a pokusi pokazuju da tada sila
s putanjama projektila iz topova upr. Za usporedbu dana je i krivulja "eistog" kosog hica (krivulja s otpora gibanju kroz fluid ovisi o kvadratu brzine, tj. —i'kTruu2 , gdje jedinitui vektor 7' "gleda" u srnjeru
najvceint dometom). gibanja, a u konstanti k Fad r2ani su svi utjecaji fluida (gustoea, viskoznost itd.) kao i geometrijski oblik
tijela o kojern ovisi sila otpora sredstva. Jednadiba gibanja izgleda kao i ranije (za gibanje dui osi x) i uz
Ako, kao i ranije kod kosog hica, eliminiramo (parametar) vrijerne t iz izraza za x(t) poeetne uvjete

t= (I
k.r rrt dt7
(ft
—krnv2 ; x(0) = 0, n(0) = vo. (1-40)
1
To je u stvari hitac prelim dolje (uz silu otpora sredstva), a slobodni pad dobijemo uz vo —■ 0.
i uvrstinto ga a y(t) dobijemo funkciju y(x)
lino i rani,je podijelimo jedriarlibu s rn , to uz naznaku integracije dobijemo
kx )
y(x) = In (1
COS 0
+ .6 (t-go +
NO( 1-1IS I)
f du
k f dt, Ito vodi na
,2
(1-41)
1
kt +
v(t)-=
a poC:etni uvjet v(0) = no daje vrijednost konstante: CI = — two, pa srettivanjem dobijemo izraz za brzinu
It u
M t) = (1-42)
1 + Ono
Ponovno victim° da se ovdje brzina tie mijenja ,jednoliko! Slijedeei je zadatak odrediti putanju tijela x(t)

dx(t) no
7.-- sredivanjern daje
dt = v(t) 1 + ktvo
(1-43)
dt
fdx=vo f 1+ ktvo .

Zamjenorn varijable p = 1 + On° i dt = dy/kvo dobijerno poznati integral

1 dy 1
x(t) = 1n(1 + ktyy) + C2; (1- 44)
Slika 1.8 - Balistidke krivulje za razni k. Najvcei darnel daje
vo. r, :7 =-47
"eisti" kgsi hitac, lea site otpotu sredstva! a C2 = 0 iz potetnili uvjeta, st.o marl da je

1
x(t) = — 111(1 + ktvo); v(t) — v° . (1-45)
Za raeun donieta Xm valja ovdje rijeSiti transcedentnu jednad2bu za uultoeku y(x) k 1 + ktvo

Time Onto dobili izraz za prevaljeni put i brzinu tijela koje se giba tako da is njega. djeluje sila otpora
p( x )I— x ,si =
sredstva koja.je proporciotialna kvadratu brzine!
ili to isto ueiniti u parametarskom zapisu Zanindjivo jc i ovdje pogledati kako je to rjegenje povezano sa situacijom kada jc sila otpora vrlo mala,
y(tm) = 0 Ito vodi na. tj. kada vrijedi k <1. 1 ovdje moiemo iskoristiti razvoj u Taylorov (Maclaurinov) red - vidi dodatak Dl

+ voksino
(1 + 4) — ' 1— I + — 62,
gk
 I. Zakoni gibanja raaterijalne take Ste. 1 - 25 Str. I - 26 D. Honlar: Pizika I za PER. - Mehartika i toplina

pa onda dobijemo (us b = ktuo) a dva nova integrals izrahinali smo zainjenoin sari,jabli a odjeljku 1.3.4. (vidi (1-35e) i dalje). tako da ovdje
dobijemo
,r(t) (ktro - 21- k 2t 2 v,;) = ro t - (kv,;)t 2
f do 1 [ 5. +
= •o t - ?-t 2
In( s.5 + Nitcv) ln( s.5 N/ix)] = In -t (1-48c)
2 g - kr' 2 \rig:. 2 sfiik: f- fv
c(t) eo (1 - ktvo ) = vo - (kunt
Iz poettiog uvjeta za brzinu dobijemo da je C1 = 0. Antilogaritmiranjem dobijemo da je
= -nt.
,ra•+ ,cv
odnosno
Dakle, dobijemo jednoliko usporeno gibanje, us akceleraciju jednaku a = keg.
N5— ,ikv
v(t) v( t) =
e l—e2VT" e- V;7'1J a yA -e ;T:
1+ e2 Nfiit g kI

0(t) = -th( \/7a).

k 0/7 + e 9A
(1-50)

Za odredenje putanje iskoristirno tablidni integral

f thy dy = lnchy + C
t
do kojeg doderno iz izraza za brzinu v(t) = dxfdt, tj.
Slika 1.9 Putanja i brzina tijela za situ otpora F a v2

1.3.6 Silo otpora kvadratidno ovisna o brzini i tehrta tijela

I dx = f th(N/Tkt)dt (1-51)
x(t) = \Ii-1 Inch(
/7a) + C2.
Alternativni pristup problemu padanju tijela us otpor obraden u odjeljku 1.3.4 jest kvadratiena ovisnost site k
otpora uz te2inu tijela. JednadSba gibanja je
Podetni uvjet za x(t) daje vrijednost konstante C2 .jednaku 0, pa ,je kompletno rjeenje gibanja (padanje)
do tijela pod djelovanjem site otpora sredstva proporcionalnoj kvadratu Ursine jednako
rrt— = mg - mkv2 (1-46)
dt
1
gdje y os koordinatnog sustava gleda u smjeru teSine. Poeetni uvjeti su kao i ranije: x(t) = - In ch( \/7ct); v(t) = .11 ( 7a). (1-52)
k

g(0) = 0; v(0) = 0. (1-47)

Za malu vrijednost konstante k imamo slijedecIe razvoje u red

Dijeljenjem s masorn a zatim nmoSenjem s dt i dijeljenjem s g - kv2 i naznakorn integriranja dobijemo ■ 1kt + 0(0')
th (/7a) .17

dv ch(V7ct) -- 1 + (fit)' 0(k372)

1 dt. (1-48a) 2!
g - kv2 .
In ch )/7,iit gkt 2
Gornji integral lijeve strane dovest demo u formu koju znamo od ranije. Prvo rastavirno nazivnik kao razliku
kvadrata i zatim napienio taj urnnolak kao zbroj (parcijalnih razlomaka) tj. pa rjeknja (1-52) postaju
r(t) = v(t) = gi,
1 1 1 1 1 1
(1-49) dakle, posnati izrazi za slobodni pad!
g - kv2 ( \Tr) + VT:v)( — 2/-5(.,5•+ ,cv) 25 ( — '
Prirnjer 1.9 Silo otpora ovisna o brzini (opoertito)
tako da sada integral postaje Preciznim je rojerenjem ustanovljerto da na automobil rouse 1500 kg pri gihanju djeluju sile otpora srrdstva
i trenja tako da je njihovo ukupno djelovanje proporcionalno nekoj potenciji brzina. Nadalje, kada se motor
f dv 1 f dv 1 dv auto ugasi kod brzine od 10 km/h, on se zaustavi nakon 18 s, a brzina mu padre na (10/3) km/h za 10.10.(
(1-48b)
j g kie2 251 \ra. + N/Tcv 4- 2 \5 — NiTcy' s. Valja napisati todart oblik ukupne sile otpora i trenja.
 1. Zakoni gibanja materilalne toeke Str. I - 27 Str. 1 - 28 D. Hotvat: Fizika I an FER - Mehanika i toplina

1.1N J In jednadiAto gibanja je

=
odnosno
du = --dt
//I

i integracija dojo
1 k„„,
- --
- Ov"- ' ta t
in poeetnill uvjeta u t = 0 je a = no pa je

1
C
(o -

Ian) n o Jo'

Slika 1.10 - Tijelo muse nr. objegeno on oprugu

u= - (1 - ct)t.

Nakon t, je u(t,) = 0 pa je = (1 - Gornja je jedna&ba oblika a' = :eh odnosnu z hr a =

+ lu b, pa Inoonio napisati
uo„ = k.
7/7
Ako, medutint, tijelo pomaknento on A (npr. not A rastegnemo oprugu) i pustnno tijelo , onda ee se javiti sila.
Za t, sokundi se vo smanji 'la jednu tre6inu. Dakle opruge Fo = -kA u smjenu suprotnom od pomaka, tj. prema ravnote2morn polozaju xo i tijelo ee oscilirati
(titrati) amplitudom A oko ravnoteZMog polo2,aja xo . Jeditacltha gibanja je
( vo tr
) = no -
3
dz i
Eliminacijom no i logaritmitanjern dobijemo x rn = (1-55)
dt 2
1 ,
x — = 0.75 = 3/4 li u skalarnorn obliku
In 3 rr t r -
rrti = -kx. (1-56a)
pu je o = 1/4. Sada moierno izra'eunati i k
Ako uvedemo wo \r/Tit, dobijemo
nl 4914
k= = 0. (1-56b)
3
Pa ic Na'dn na koji srno pokrenuli tijelo nu titranje odreduje poeetne nvjete koji u na.Sern slubaju glase
4rn 3/ 4 I 4
F= u = —148.13vi ”
3t, ° x(0) = A, X(0) = 0 (1.57)

t,j. tijelo je u tnenutku t = 0 bilo on A udaljeno od navnoteZnog polo'iaja (x0), a brzina mu je bila jeclnalca
null.

1.3.7 Situ orison a koordinuti - harmania"ka situ Drugatija situarija s pointnim uvjetima bi nastupila da smo tijelo malo podigli (za B recimo) i ispustili
Jetian od najvalnijih problerna u fizici koji ovdje moramo rifesiti je razinatranje silo proportionable koordinati ga. Oncla bismo ionic x(0) = -B ("minus" dulazi zbug inborn pozitivnog smjera osi promo dolje) i
F a x. Pokusi pokazuju da upravo jednostavna spiralna opruga posjeduje svojstvo da je sila kojom se ona 1;(0) = 0, tj. i ovdje je u poketnom trenutku tijelo mirovalo. Treexc situocija na-staje kada tijelu dumo
opine produljenju proporcionalna tom produljenju. mali irnpuls u rovnoteinom poloZ:aju, recimo, promo dolje. Taj impuls dodo tijelu brzinu vo (prema dolje,
Prenta slid 1.10 tijelo je u poloZiaju navnote'ie ro. Kada ,je tijelo pomaknuta iz polo2aja ravnote2.e, na dakle vo > 0), pa su poCetni uvjeti x(0) = 0 i i(0) = vo . Da smo tijelo "piknuli" promo gore onda bi
njega djeluje sila opruge koja je proporcionalna veliclni pontaka iz pololaja ravnote2m i to sila hell vratiti drugi uvjet bio X(0) -= -no.
tijelo u ravnote2ni polo2aj, tj. Uz tako dace potetne uvjete, diferencija.lnu jednacI2,bu (1-56b) moleino nifo0slti tako da pretpostavimo
F0 = -kx (1-53) rjeSenje oblika
gdje je k koustanta opruge. To je Hookeov zakon za oprugu. Konstanta opruge k je robM is karakteristidra x(t) = X0eat (1-58)
za datu oprugu i ona ovisi o materijalu opruge, debljini, duljini itd. Jednad2.ba gibanja za (ra.vnotehm)
gdje sn nom za sada veli 6
. ne X0 i cc nepoznate. Uvrstimo to probno rje.§enje u (1-56b) pa dobijemo
situaciju na slid (1.7) izgleda ovako
d2F
= 0 = rrtgi - kx0i (1-54) ruX0a2 eat + kX0eat = 0 (1-59)
dt2
 1. Zakoni gibanja materijalne take St,. 1 - 29 Si,. 1 - .90 D. Ho-ml: Fizika I za FER - Mehanika i toplina

i dijeljenjern cijele ,jednadZbe s rnX0 exp(at) dobijemo (Fo = 20 N, a It = 10 7n) pod kutom tr = aresin4R. 5 i.e. prevaljemi put. Kolika je brzina lijeln a t,ruutku
l
odvajanja tijela od podloge ako je Fo > lung, (ii = 0.1 je kocficijeut trenja). (Uputa: 1 r= — x 2.)
tr2 = a = ±i k = (1-60)
7ft /If trenutka odvajanja tijela od podloge je F,, + Hi pa komponentama

To znaei da je rjeenje jednako

Fh — = roS
F, + N = my,
x(t) = NoeIi'
121 tj.
(1-61)
r(e) = ;I; z (j) = A 2„iwot gdje je
Fo 1 i = + frh,
a (najopeenitije) rjeenje je linearna kombinacija (zbroj) gorujih rjeAenja, tj. V1— 82 1R-
r(t) = ti —i`J°1 + X2til`j°I . (1-02)
since = 411, I 1711,7,1 — 82 02 , tj. Fo , F,. = (Fo //1 — = Dakle

N = p(no — Fo rgo.) odnosno

Lako inolettio provjerili da 1e r(t) a pirn1,11 1ednad•?.111 r1eSen1e direvenci1alne jednad.2.11c. (1-6(i11) I■ vlst.kttLe
X1,2 odreduju se iz poeetnili uvjeta. Dakle, (.47/0 dv do ds
Fo — g + p Fo
dt ds dt
— 82 R2
a:(0) =.4 = X1 + X2
(1-63) Daklc
(0) = 0 = —i(4)0X1 i(4/0 X2 = X2 = A/2 (sIR)ds 1
1. (Fo — grag)ds + ilF0 i v de,
• V1 — .9 2 /10 m
pa je rjeenje dano s
z (t ) = A ( e —iwot eiwot) di
(s/R)d(s/R)
(1-64) (F0 — pmg)s + aFoRi
, —m i vth,
x(t) = A cos wot i v(t) = —Awosinw°t. ‘,/1— (s/R)2

jer je cosy = (e'v + e — `5 )/2 (v. Dodatak D2). A ,je amplituda, tj. maksimalni pomak od polaiiaja ravnote'ie, (F0 — prag)s — pFoRV1— (s/ R) 2 + pFoR — mv(s)2
2
x(t) je elongacija, tj. (svaki) pomak iz pola2,aja ravnotelie. Gibanje tijela je periodieko, a to znaei da se Dakle
nakon vremena T koje zovemo period ili titrajno vrijeme gibanje ponavlja, tj. ) 3 _ 2pFoR
v(s) = 2 (— — 17.9 (V1 (s/ R)2 — 1 ).
\
x(t + T) = x(t) = A cos[wo(t + T)1 = A cos wot, (1-65)
Udaljenost odvajanja so dobijemo kada je N = 0, tj.

a zbog periodienosti funkcije kosinus imamo

Fo(so /R)
Forgo = mg —
— (so IR) 2
27r IT
c,,oT = 27r ili = — = — i T = 27r r—,
rn (1 -66)
T m V odnosno
SO =
pa kako je frekvencija v, tj. broj titraja u sekundi povezana s periodom ovako
+

=— (1-67) To uvrstimo u v(s) pa dobijemo

T

onda wo zovemo kruina frekvencija

v(s0 ) = \/2( F:)
rn — pg)so = 7.273 m/s.
= 27rv. (1-68)

Jedinica za frekvenciju v je here, Hz, a za kruZnu frekvenciju je (ill rad/s). Time sino prona;;Ii rjeSenje
jednadibe gibanja tzv. harrnoniekog oscilatora, jednog od najvainijih i njaeekih modela u fizici. Probleme
povezane s (harmoniekim) titranjern obradit eerno u Fizici II.
Primjer 1.10 Situ ovisria o koordinati (opeenito) Zadatak L7 Na mirno tiiclo mass en = 2 kg koje se nalazs na horizontalnal podlozi po6ne dicloratt sila koja o
Tijelo muse en = 5 kg naruje na horizontalrioj podlozi. Na njeyn pane djelovati situ udaljenosti s od po6etne todkc ovisi ovako

F(s) = Fo/ — .52 / R2 , F(s) = Fo V 1 + (sIR)2,

 I. Zakoni iibarua ataterijaine tor-,ke Str. I - .71 Sir. I D. IlorTat: Fizika l 0a FER - Meltanika i toplina

pod kutorn a = areta s/R tiolika je 6r-zinc tijela u trenutku odvajanja tijela od podloy e, ako je Fo > ping, a p 3e Integracionu konstantu C1 odredinto 10 poeetnog uvjeta X(0) = 15 m/s= C1 , pa je brzina boo funkcija
koeficijent tmnja. F0 = 5 N. R. = 9.1 sn i p = 9.2. vremena t dana ovako
11J E.II18,11: (s„ ) = 5/2/41– (RIng 2 p)/(Fo )= 1.0921n /s. X(t)= (–;t 3 / 3 -1- 15) m/s.

10 iztaxa 0.0 brzinu dobijeuto izraz za put integracijom po t

di .
x tj
dt –
1.3.8 Vrernenski ovisnu situ - hurrnonidku " srnetnju" = __
16 .5/2
x(t)= --
8 f t 3 Rdt + 15 f dt t + 15t + C2
Neka na tijelo djeluje sila fife se djelovanje periodiCki ponavlja. Takvu silu eTsto zoverno "srnetnja", a ako 3 15
je pri tome t- estica (inaterijalna totka) slobodna od drugih sila, jednadZba gibanja dui osi x je
Ako izaberemo koordinatni sustav tako da je tijelo u ishodiItu u poeetnom trenutku t = 0, tj. x(0) = 0,
= undo je C2 = 0, pa je izraz za prijedeni put jednak
Fo sill Wt (1-69a)
16 5 / 1
gdje smo silu prikazali preko njenog najve6eg iznosa F0 - amplitude site i perioditkog, vremenski ovisnog x(t)= – —t + 151.
15
dijela koji je opisan funkcijoin sinus. Nake su najopeenitiji poi:NM uvjeti dani ovako
Neka je je brzina jednaka nuli u trenutku kuji oznaeimo a to, tj.
x(0) = xo, v(0) = vo. (1-69b)
8 3/2 .
i(t0) =0=—— t + 1 5,
Gornja jednaaba opisuje npr. situaciju kada na slobodni elektron djeluje elektromagnetsko zraCenje (EM 3 °
val). Kao i ranije, Innolenje jednadZbe s dt i integriralije daje brzinu 0 iz toga dobijemo (nepoznato) vrijeme to

F0 1
v(t) = — — cos tizt + C, , tgl – 70a V(45) 2 (45) 2 / 3
Ill –L.) to — —
8 8
a poeetni uvjet za brzinu dale Cr = v0 +
liclaljenost kuju tijelo prijede za to vrijeme Jr x(to), tj
F0 ) F0
V(t) = (Vo + — – — cos Wt. (1-70b) , / 1 „
MCA) 711W x(to) = — tn.
2
l'utanju tijela nademo dirckinim integriranjem gornje .jednadZbe
Srednju vrtjednost brzine nademo prema opitoj formull za srednju vrijednost neke funkcije J(t)

Fo Fo
x(t) = ( ) (1-71)
711W 171W 2
f (t)
) — f f(t)dt,
– tt
i iz poelettiog uvjeta za z(1) dobijento C2 = ir0, pa imaino konabno rjegenje za gibanje tijela mase en pod
djelovanjem periodiCke site
Ito u ovom slutnju daje
Fo Fo . to
x( ) = (Vo + —) t – si n Wt +
111W TTLW` ±(t)= f ±(t)dt = -Lx(to)=91a/s.
(1-72) to to
FO
FO
0
V(t) = (Vo + — – — cos Wt
111W TIEW

Primjer 1.11 Vre.inenski ovisna si a

Na tijelo djeluje. vrernenski OViSTI(1 sila koja daje (vrernenski ovisnu) akceleraciju koja a vremenu ovisi ovako:
Primjer 1.12 Krenuvgi iz rnirovanja rnaterijalna todka se pod utjecajern vrernenski ovisne sile gibe po
a = in/52 . U trenutku t = 0 brzina tijela je 15 in/s. Koliku udaljenost de prevaliti tijelo yr* nego li
u 0
praveu tako da joj je akceleraciju proporcionalna a vrernenorn. Koliki je prevaljeni put nakon 10 s, ako je
se zaustuvi? Koliku je srednja brzinu tijela vrernenu od t = do zuustuvljanja?
nukon 4a brzina take 8 m/s?
RJEENJE Akceleracija tijela je Z = –4 ■,fi = d(±)/dt, pa imegracijom po t dobijemo brzinu tijela
ES Akceleraciju moiemo napisati ovako:

–4 f P/ 2 (it = 43 / 2 +
a = At
 1. Zakoni gibanja materijulne toac Sir. 1 - 33 Stir. I - 34 I). !lomat: Ptztka I za Mchanika i topltna

gdje je .4 za sada nepoznara konstanta proporcionalnosti. Zadatak daje poeetni uvjet koji glass: v(0) = 0,
tj. materijalna toeka u poeetnom trenutku miruje. Jednac12.13a gibanja (2. Newtonov aksiom) izgleda
ovako
d2 x dv
dxx=At =dt
i prvo eemo integrirati izraz za brzinu, tj. mnolenjem s dt dobijemo dv = At dt, i kako 5.climo odredit.i Slika 1.11 - Sila pokugava pokrenuti tijelo nasuprot sill trenja
.u(t) i njcnu ovisnost o t, to jednadthu integriramo

f dv= f At dt.
1.3.9 Sila trenja
Integrali su elcmentarni i lako dobijemo Kada su dva tijela u dodiru i .jedno se deli pokrenuti u odnosu na drugo, onda se sjavlja sila koja se "protivi"
tom pokretanju, a kada se tijelo pokrene i skliCe se po drugom tijelu, javlja se (sliena) sila koja otedava to
v(t) = Ac relativno gibanje. Govorimo o silania trenja: silo koja se protivi relativnom pokretanju tijela zove se sila
statiekog trenja, a sila koja se javlja pri gibanju (sklizanju) tijela po tijelu, cove se silo dinamiekog trenja.
gdje se je pojavila (nepoznata) integraciona konstanta C, koju odredimo iz peeetnog uvjeta Pokusi pokazuju da i jedna i drugo silo arise prijc svega o vrsti (i stanju) dodirnill povrAina i o pritisku
jednog tijela no drugo.t

v(0) = 0 = +C,, tj. C, = 0 pa je R.azmotrimo pokus prikazan na slid 1.11, u kojem se tijelo nalaci na podloci kaju ono priti;•ee silom
2
FN. Sila postepeno raste (ad mile) dok tijelo tniruje cbog site statitkog trenja. i .jednom se trenutku tijelo
2
v(t) = AL- . pokrene i velitina silo ,jednaka je F = Fn (vidi sliku 1.12). To je trenutak "pobjede" silo F nail silom F;,., pa
2
je 1Pal =
Podatak iz zadatka kale da je brzina nakon 4s jcdnaka 8 m/s, tj.

'
.u(t = 4 s) A = 8 m/s pa jc A = 1 m/s3 . rnwv.nje klizanje
2

Prema tome, ovisnost brzine o vremenu je potpuno odredena Fay

Fos
t'
v( t) = T.

Slijedcei je korak integrirati jednaddbu za v(t) da dobijemo ovisnost puta x o vremenu

dx 12
v(t) = = 7'
NInolenjem s dt dobijemo
t2
f
x d = f —2 dt Slika 1.12 - Ovisnost sila trenja o vanjskoj sili F.

ito daje
t3 Medutim, a.ko silo ostane po icnosu jednaka Ifoi, pokus ee poka.zati da se tijelo (jednom vee pokrenuto)
x(t) = 2—•3
+ C2,
sada giba jednoliko ubrcano, odnosno da je pri gibanju > Prema tome, sila kaja se suprotstavlja
gdje (nepoznatu) konstanta C2 odredimo iz poectnog uvjeta koji u zadatku nije cksplicitno naveden, all
gibanju ma.nja je od ftris , pa " vi,rak" sile.jednak f,.,./s — Ifo I ubrzava tijelo. Ovdje govorimo o sili dinamiekog
modemo uzeti da je u poeetnom trenutku tijelo bilo u ishodir8tu koordinatnog sustava, tj. x(0) = 0. 1z
trenja. ft,./r) koja je, dakle, mania od
tog uvjeta slijedi da je C2 = 0, pa imamo
t3 VeliCinu site trenja, u ovisnosti npr_ o vrsti dodirne povrMne, temperaturi std., opisujemo preko koefi-
x(t) =
cijenta trerya it, pa ithamo
lidaljenost toeke od ishodiAta (tj. prevaljeni put) nakon 10s jc Ft, = us.IaN. (1-73)

103 Tu je N normalna komponenta sile, tj. komponenta u smjeru okomice na dodirnu povr§inu, a tis,D je koefi-
x(t = 10 s) = = 166.67 m. cijent statielcogidinamiekog trenja. Koefictient statitkog trenja ps
6 uvijek veei od koeficijenta dinamiekog

Silu trenja obieno crtamo uz povrginu podloge da crtcZom sugeriramo da se radi upravo o njoj, iako jc to a
* * stvari nepotrebno jer tijelo koje razmatramo jest matcrijalna toeka, pa su bvatika sila u istoj toeki!
 1. Zukuni gitutnju mut pan,: to Sa. I - -35 St,. I - 9G D. llama.. Fizika I za FER - Mehanika i Loplina

Tablica 1.3 - Koelicijenti tronja

Povr8ine u dodirn pa os
Bronca/bronca 0.2
Bronca/eelik 0.18
Bronca/telik + mazivo 0.02-0.08
Drvo/drvo 0.25-0.50 (1.65
Led/led 0.028
Cclik/eclik 0.1 0.15
Delik/telik + mazivo 0.01 0.15
Celik/led + coda 0.014
Celik/drvo 0.2 0.4
Bakar/kovano ieljezo 0.3 1.1 Sliku 1.14 - Tijelo no kosini - dijugrum silo
Bakar/staklo 0.5 0.7
Guma/asfalt 0.3 0.55

Prirnjer 1.13 Opiaite gibunje tijelo koje se nuluzi no kosini i no njegu djeluje horizoutaluu silo iziwsu 20
N, prone slid. Muss tijela je 1 kg, is = 30° i neka su, zbog jednostuvrtosti, diuurnie.ki i statisti6ki koeficijent
trenja pp. Npr. za eelik na drvetu je pp = 0.2, a ps = 0.4. To znaei da treba eetiri puta veca sila za
treuju jednuki: pry = iks = p.= 0.2.
pokretanje tijela od eeiika ua podlozi od drveta, sego Ij za odrZavanje gibanja stalnom hrzittom, kada je tijelo
vee pokrenuto. Rastavimo sile koje djeluju nit tijelo promo koordinatnorn sustavu koji postavinto u toeku
djelovanja silo, a osi orijentirarno paralehto s kosinom (os x) i okomito na kosinu (052). Na tijelo djeluje
Za pravo objagnjenje sile trenja valja otiei na mikroskopsku razinu i promatrati medudjelovanje stoma
teiina G, horizontalna sila frh i reakcija podloge (po treeem Newtonovom aksiomu) F0 , to silo trenja En.
i molekula. Medu molekularna se javljaju elektrostatske sile koje proizvode trenje na makroskopskom nivou. Tetinu i horizontalnu silu moiemo rastaviti ovako
Ovdje nos mora zadovodljiti makroskopski opis trenja dan preko koeficijenata u tablici. Mikroskopski (all
ipak mehanieki) bismo mogli shvatiti trenje slikovito prikazano na slid 1.13. Sa slike je jasno da ce doei do G sin a • i — cos a •
tegeeg i jaeeg sudaranja nepravilnih dijelova gto je sila koja ih pritigee veea. Kada takve povr6ine miruju, = —Fr, cos a • i — Fr, sin a • 3.
onda se udubljenja i ispupeenja slole zajedno i tegko je tijelo relativno pokrenuti, a pri klizanju manje ima
Sila crania koja se javlja zbog pritiska na podlogu (koji dolazi od teiine tijela i komponente horizontalne
vremena da se "slo2e" neravnine, pa ima i manje dodirnill totaka izrnedu dvije povrgine. Zato je i trenje sile, a ima smjer negativne osi y) jednaka jc
gibanja manje od trenja klizanja. Podmazivanje povrSine znaei umetanje sloja molekula maziva izinedu
neravnina, tako da se trenje djelomieno svodi na viskozno trenje (vidi poglavlje o hidrodinamici) medu Ptr = p.(G cos + F,, sin s) •1.
slojevirna tekueine - maziva, Sto vodi na bitno smanjenje site trenja!
Silo trenja je po svom karaktcru takva da djeluje uvijck u protivnom sinjeru od smjera gibanja. To znaei
Pri kotrljanju oblih tijela javlja se tzv. trenje kotr•ljanju o kojcm cc biti rijeei u poglavlju o dinarnici da valja ispitati da li cc se tijelo zbog djelovanja silo Ph (njcnc komponente paralclne s kosinorn) gibati
krutog tijela. Ovdje valja kazati da je trenje kotrljanja povezano s deforrnacijom podlogc i deformacijom uz kosinu lb cc "pobijediti" komponenta tonne paralchut s kosinom i tijelo cc se gibati niz kosinu (uzer0i
samog tijela, tc u gornjem smislu lie spada u ovaj dio objanjettja silo trenja. uvijck u obzir silu trenja). Dakle, valja usporediti

Fh cos° i Gsin a.

Uvrkenjern brojeanib podataka dobijemo da je Fh cos a = 17.321 N i G sin a = mg sin 30° = 4.905 N, pa
vidimo da bi tijelo lido "uz" kosinu kada ne bi bilo trenja.° Dakle, napiAimo jednadthu gibanja tijela (2,
Newtonov aksiom)
— Fh cos a + mg sin a + p(G cos a + Fh sin a) = rna

i izraeunajmo akccleraciju a tijela: a = —8.716 m/s'. Negativan prcdznak znaei da se tijelo giba uz
kosinu. Kada ne bi bilo silo trenja = 0) tijelo bi imalo ubrzanje 00 = —12.416 m/s'.

4 4
Slika 1.13 - "Mikroskopoiu" pove6unu dodirnu povrginu Kondicional je upotrijebljen zato jer se moie dogoditi da je sila trenja veea od rezultantne sile F,, cos — G sin a,
pa da tijelo trajno miruje.
 I. Zakani gibanja materljalne todce Str. I 37 Sty. .18 D. II orvat.. Pink. l za FEB Mthanika r toplina

Primjer 1.14 Tijelo mase m = 10 kg rialazi or na horizontalnoj podlozi, a koeficijent (dinamiekog) trenja R.JE,ENJE Also vjeverica gura blokove s lijeva na demo (Id) silom F10 onda oni imaju akceleraciju as,s,
izmedu tijela i podloge je 0.2. Covjek mode vuei tijelo (ufetom npt.) silom ad 40 N. Pod kojim kutorn treba pa je jednacliba gibanja jcdnaka
vacs tijelo da se 0710 giba jednoliko?
(m + Anaid = s ,, mg — 1-111,1 Mg .
RJE?ENJE Nada sila djeluje pod kutom a onda se smanji pritisak na podlogu (zbog vertikalne kompo- Na orah djcluje sila Tid kojom blok m (putem oraha) pritike i pokre& blok M, tija Jr jednadZba gibanja
nente F,. (prema slid 1.8), pa je jednaeltba gibanja jcdnaka jednaka
F cos a — F, r, = m.i iii Maid = T,d — 1-1,14 Mg, odnosno Tld = (aid + pmg).
F cos o — p(mg — F sin a) = Ta sila znora biti jcdnaka sill koja mode slomiti orah, a ona Jr jednaka G,, = mg. Dakle mg = /1/(aid +
Za jednoliko gibanjc po pravcu desna strana gornje jednadthe .jednaka Jr nuli, pa dobijemo ttmg). PomoCu (1) sada molemo napisati
31M p m
(rn +
tang— tLF sin a = F cos a = F VI — sin' a. ) + Prning +
Gornja jednachiba nakon kvadriranja vodi na kvadratnu jednadthu za sin a
== g( m
[m+in + + rn(p,„ — pm)].
± V F 2 (1 + p.5 )— (mg p),
F(1+112 ) Za gibanje s desna na lijevo (d1) imamo

a uvrkavanje zadanih veRina vodi no rczultat sin a = 0.95 404, odnosno a = 72°33'39". + 51)0,,, = F01 — — p m Mg,
a sila koja treba slosniti orals „ = mg jcdnaka Jr sili Tar kojom iv/ (preko maim) gura m ,
ma,a = Tdr — p„,m.g = mg — pm mg.
Kao i ranijc, sada dobijerno umjesto (3) slijedeCe
[rn m M
Fdt =g + — m.p,)] .

Ako uzmemo da je M = 2m i slui:aj (a), tj. kada je pr, = pm , vidimo da se izrazi pojednostavljuju:
3
3mg i —
2 mg,

pa je Fdi > Fid. To (le, jasno, vjeverica izra e

. unati pa ce gurati blokove s lijeva na desno (jer je tako lakSe
razbiti orah!). Also uzmemo da Jr (b) 1cm = 2pa, = 1, onda iz (3) i (6) dobijemo

Frit = 4mg i Fid = mg,

V
pa e'e °pet pametna vjeverica izabrati g-uranje s lijeva na desno!
Slika 1.15 • Dijagram sila uz primjer 1.14

A A

A A Primjer 1.16 Na vodoravnoj podlozi leie dva tijela mase rn, = 0.2 kg i tre2 = 0.3 kg medusobno povezana
laganom niti (v. sliku). Tijela su preko kolotura spojeni s tijelorn muse m3 = 0.6 kg. Kolika je akccleracija
sustava ako tijelo nt 2 skliie bez trenja, a koeficijent trenja za tijelo mi je p = 0.4. Kolika je napetost niti
Primjer 1.15 Na podlozi se nalaze dva kamena bloka mase m i M = 2m, a izmedu njih je orah. Orahova
izmedu tijela?
ljuska se mole slorniti ako se na njega stavi kamen mase m. Inteligentna super-vjeverica deli na oriyinalan
na6in razbiti orals, tj. guranjern blokova s lijeva na desno iii s desna na lijevo (vidi sliku). Kolikom mini-
in / in 2
malnom (hortzontainorn) silom i is kojem srojeru mom vjevertca gurati blokove da slonti orals? Koeficijenti
trenja izmedu blokova i podloge su: (a) p„, = pm i pm = 2p„, = 1. Zanernarite masu oraha i tmnje
oralsa o podlogu.

Slika 1.16 uz primjer 1.15 Slika 1.17 uz primjer 1.16

 I. Zakoni gibanja rautt!ristalue Sir. I - 39 St,. 1. 4o D. Horuak. Fiziku I za FER - Mellartika i toplina

104-Al.:NM Na tijelo rn 3 djeluju (njegova) telina = .iroy i napetsst 160 7', a rerultat Za prvo tijelo jednadZba gibanja Jr Fp — Ftrl , — T = ra t a U7, Fp = Fcosa i Ffr11 =
djelovanja je akeel,arija n II vertikalnoin smjern, tj. (any — F/ ) = pi (no g — F sin (1). Zu drugs tijelo je T — Ftr12 = Tria a i Ftr i z = p2 rn ag i kako je T
zadana sila, dobijenio dozvoljenu akceleraciju
"Liu = (11 3 9 — T.
T — tivnaq
lsta napecost, zbog nerastezIjivosti nisi , djeluje na masu In2, na koju takoder djeluje i napetsst = ' i to uvrstimo u prvu .jednadibu
7", 111 2
tj. F cos a — in, g Fp, sing= (T — fiznizg) T pa je
1112a = T — 7'.
(in, + mz)77rnz + — P2)
Na tijelo in, djeluje napctost niti T' i sila trenja F, = panig, pa je jecinadZba gibanja (2. Newtonov F— 103.910N.
cos Or 11 Sill a
aksioni) dams ovako
nil — Ft = — prrnig•
Zbrajaujein jednadZbi gibanja dirninirains napetosti niti T i T' A A

7030 +1112a + ra,,a = 77139 — 11,119, Zadatak 1.8 Koeficijent statiekog trenja as slueaj game na cesti je ja = 0.8. Koliki mole bill najveci nagib
ceste na kojoj mole niirovati auto blokiranili (neporniartih) kotaea.
pa je akceieracija a jednaka
7113 — /17111 RJE$ENJE: Rut kosinc na kojoj minx stajati auto iznosi a = 39°.
= q = 4.6375 in/s'.
m ■ + ,12 ra3

Napetsst niti T' odredinio iz

T' = atia + pm, y = 0.879 N. A A

T' T' T 1.3.10 Krufno gibanje. Sila okornita no brzintr P

Ako na tijelo koje se giba djeluje sila koja nije kolinearna s kolitinorn gibanja, tijelo de se gibati po krivulji.
Ako je sila cijelo vrijerne okornita na brzinu, tijelo de se gibati po
Neka se ti,jelo u jednom trenutku (prema slid 3) trade u totki 1, a nakon vremena dt u totki 2. Za to
vrijeme ono prijede put de.

G
Slika 1.18 uz rjeSenje printjera 1.16

A A

Primjer 1.17 Oovjek vuee po podlozi dva tijelo, tako da prvo tijelo muse ne, = 20 kg privezana uictom
povluci silont pod kutorn od 300 . Drugo je tijelo muse In2 = 10 kg prirezana drugini uietont zu prvo. Ako
drug o uZe mode izdriuti napetost ad 40 N, kolikoin sawn F sutije eovjek potezati tijelo? Koefieijenti trenja
su iti = 0.2 iµ2 = 0.3.

F, F
Si ka 1.20 - Pro *TLC brzine pri aibanfu pa krivulji
m2
T T

Neka je brzina (iii 172) dana umnoSkom iznosa brzine 16,1 i jedinienog vektora brzine I0, 171,2 =
101,2 Vremenska promjena brzine (vremenslca derivacija) je jednaka vremenskoj prornjern iznosa brzine
G2 G
i vremenskoj promjeni jediranog vektora (po srnjeru), a izratunata je po pravilu o deriviranju umnAca
funkcija:
Sliku 1.19 - uz printjer 1.17 d
(1-74)
dt =(v1)
dt
 1. Zakoni gibanja materijalne toa, Str. 42 Prziku / zu P/•.://. • Mehanika i tophrur

Vremenska promjena iznosa brzine je jednaka tangencijalnoj akceleraciji dt.

Ako dovedemo .jediniene vektore 61,2 u istu toeku, onda je promjena jedinienog vektora do] dana prema

slici 1.3 ovako: = • t10 = (45, a ako ,je d h beskonaerro mali ( I to i jest u diferencijalnom raeunu),

onda je smjer d6n dan jedinienim vektorom -r, . tu zakrivljenosti 0,

tj. vektorom koji "gleda" prema sredi S

segmenta staze koji promatramo. Dakle: dr= --r • (10. Onda, uz de = r • dcl i de/dt = v dobijemo

eto, dV, de dcl

V (1-75)
dt dC dt r • dO

Slika 1.211 - Vektorskc veliane pri kruinont gibanju 11

pa je ukupna akceleracija jednaka

v2
= ati) - (1-76)
tit
Jedinica za kutnu brzinu w je rad/s (ili samo s -1 ). Ponekad se kutna brzina izraZava i brojem okretaja
rencijalna akceleracija koja ,je rezultat djelovanja tangencijalne site koja
Prvi elan gornjeg izraza 0, je tand u sekundi (to je u stvari (linearna) frekvencija v i za nju vrijedi da ,je w = 2rry, a jedinica za frekvenciju
mijenja brzinu po iznosu, a upravo drugi elan a,. predstavlja a.kceleraciju ko,ju zovemo radija/na akcacracija je here - 11z) iii hrojem okretaja u ininuti.
li centripetalna akcelcracija an y , koju dobije t.ijelo kada sila djeluje okomito na. brzinu, 1,j.
Primjer 1.18 Kolika je brzina eestice koja se nalazi na rubu kruine p/oee polumjera 40 cm i koja se okree

10 puta u minuti?
=— (1-77)
R.JEENJE Frekvenctja v jc ,jednaka 10 okr/60 s=1/6 Hz, a kutna brzina jc w = 7/3 rad/s, pa je brzina
jednaka.:
Takvu silu zovemo centraina silo iii centripetalna Act P,p i ona mijenja brzinu samo po smjeru! 27
v = rw = 0.4 x - = —= 0.419 m/s.
Pri kruZnom gibanju molemo, dakle, napisati 3 15

At AO
v = Inn
n — = r Inn —
t --00 At t -oo
At = rw, (1-78) *
a po definiciji je kutna brzina v:1 vektor (slika 1.8) koji ,je odreden vektorskim urnnoS'kom (jedinienill) vektora: Zadatak 1.9 Kuglica prievr§Cena na koncu akreee se po kruinici po/urnjera 2 77l brzinoin od 10 ni/s. Kolika
= r x V, pa iz toga dobijemo da je = W x r , iii mnolenjern s v = rw je kutna brzina i frekvencija kuglice (u okretajima u minuti)?

RJE O ENJE: w = 5s-r . v = (150/a) okr/min -2, 48 okr/min.

u" =2xr i = x (1-79)

Silu sada rnoiemo napisati ovako

F. f• nirw 2 . (1-77')
*
Ako je kutna brzina ry stalna onda dobijemo za " prevaljeni " kut zakreta nazovemo wo)

0(t) = co + wo t. (1-80)

Ako je prisutna i tangencijalna sila koja mijenja brzinu i po iznosu, onda je

d d d
a, = —v = — (rw) = r — = rcx H. = —
(1w = — (1-81a)
dt dl dt dt

i cr je kuttta akceleracija, pa 11102,CM° napisati u vektorskom obliku

n'r '
=a x i•. (1-81b)

Jedinica za ca je rad/s2 (ili samo s -2 ). U tom su slutaju prevaljeni kut i kutna brzina ,jeclnaki

Slika 1.21a - Vektorske velieine pri kruinorn gibanju I

= + wo t + at2 w(t) = wo + Qt. (1-82)
2
 t. Zakoni yibansia inaterijalne toe.ke Str. .Str. 1 - 44 D. Horuat Fizika I za FER - Meharaka i toplona

Sliku 1.23 - Zuvoj je nugnut "prema unutra",

Sliku 1.22 - K 07 IUS710 7Liihal0 - uz prirrtjer 1.19 pu se juvlju centripetulnu situ

Primjer 1.19 Tijelo cause en, visi nu niti duljine 2. Ono je otklonjeno zu kut 0 te je "gurrtuto" tuko du
opisuje kruinicu polurnjera r (prenta slici 1.22). Tokyo "njihalo" zoverno stoiasto njiltulo. Vulju izraeunati teiini tijela a, ti.
ophodno vrijerne (period) tukvog njiltula, te napetost niti. P, = +
RJESENJE Ka tijelo djeluju dvije site: teiina a koja "gleda" prema doljc i napetost niti T, pa rezultanta F„ —— SIT1
tih dviju sila koja "gleda" prema srediku vrtnje predstavlja upravo centripetalna silu koja vrti tijelo
G = N cos a, pa je
stalnom brzinorn (po iznosu ali stalno promjenljivog sinjera). lz geometrije je
v2
tga = -
Fr, G • tg & tj. DR
nte 2 a = 7.7°
=rny. tg& pa je
v Vzy • tga -= Vtg • sin tg A A
Tijelo za vrijeme r koje zoverno ophodno orijerne ili period ()bide puni krug, pa je 2r7r = vr iii
Primjer 1.21 Tijelo muse trt = 1 kg je s visine It bueeno u Itorizontuluout srnjeru brzinont od 10nt/s.

= 2n
le cos
\ lzruennujte koliku je tungencijalnu i radijaina akceleracija tijela 1 s nukon izbueaju! Koliku je centripetalnu
i tungencijulnu situ u torn trenutku? Koliki je polurnjer zukrivljenosti putunje u torn trenutku?

R.J1,,tiENJE Tijelo jc bi'amo u horizontaluom sinjeru pa u ueknm trenutku t ono ima komponente braise
a napetost niti T je pa iznosu jednaka 7' = / cos B.
kao na slici: tangencijaltia komponenta brzine jednaka je vektorskom zbroju voi i 0,,(t)= —gtj, tj.

A A 11(t) + 13,(t)
= Vol — gt), ill, po iznosu
Pritnjer 1.20 Zuvoji se na uutocesturna Jest() nuginju prenta sredatu zuvoju du bi se postigla centripetalna v(t) = Vv,3 + 92t 2.
situ koju ce ontoguditi du (i bez trenja) uutorrtobil "svludu" zuvoj pri odredenoj brzinis /zraeunajte koliki 711.07Y1
bili nugib zuvoju a (prernu slici 1.23) da bi autornobil proluo zuvoj tako du pritisak nu obudvu kotadu Gude težina tijela C koju rnolemo rastaviti na tangencijalnu kora.
Ti torn trenutku na tijelo djeluje (samo) teiina
jednuk, tj. du su "stvori" kornponentu site koju de izjednueiti pritisak, a time i duti potrebu centripetulnu ponentu rile F i normalnu komponentu site P„.
koja je u stvari centripetalna situ Kut a izmedu
situ. Polurnjer zuvoju neka je 300 in, a brzine automobile neka je 20 rn/s (72 krn/h). komponente brzine v,„ i brzine jednak je kutu izmedu tangencijalne rile i teti ema Dakle

RJESENJE Za izjednatenje pritiska obadva kotaka nuino je da centripetalna sila (koja gleda prema gt F, _ F,
cos a — _
sredi§tu zavoja) u (vektorskom) zbroju s normalnorn komponentom pritiska na podlogu bude jednaka v ‘,/q + 92 0 G mg
 1. Zakgro gibanja muter-Oahrc to6ke Si,. I. 45 Str. 1 • 46 I). I1071 t arske / za PEI? - A/char./al i /ophrta

yt 7 6.
1.9 Kutna koli6na gibanja (moment kolieine gibanja) znaterijalne take

Za opis krulnog gibanja totkastog tijela uvodnno fizikalnu velitinu koja odgovara kolicini gibanja kod
translatornog gibanja. To je kutnu koli.ciu.a ,gibanja iii kako se negdje zove moment koli6ine gibanja:

= 7 x p. (1-83)

Jedinica za kutnu kolitinu gibanja je kg InVs. Ta velitina nije opterfito satuvana, tj. nije vremenska kon-
stanta, no ako na testicu djeluje (samo) centralna ails, tj. sila koja ima smjer prema iii od sredi§ta gibanja,
onda je L satuva.na velitina; tj. vrijedi teorem:

L = 0 ako je (1-84)
dt -

Dokaz tog teorema sic ovakir

0 d x rlp
= (r' x 17) = x + 7 (1-85)
dt dt dt

Slika 1.24 - Tangencijalnu i centripetalna silo pri horizontalnorn hicu i Icako je dr7dt = t; x [7= 0, drugi tlan je

d
— L -= ix = r." f' -
- 0. (1-86)
dt dt
Na osnovu toga moiemo izra6unati tangencijalnu situ (i akceleraciju) i centripetalnu situ (i akceleraciju).
jer sila. F teii
teži na istom pravcu kao i Medutim, ako L nije satuvan ; onda je velitina F x koju zoverno
Dakle
moment site i koja je opeenito jednaka M = 7 x f' uzrok vrernenskoj promjeni kutne kolieine gibanja
= mg" = V(mg)2 -
Vq + g 2t2
d-
= 6.870 N Foe = 7.003 N. —L=7x Ong) = 77E7 x dt = nu x (Cr x
dt dt
It izraza za centripetalnu situ dobijemo izraz za polumjcr zakrivljenosti R = mv 2 /F e = 14.280 In. = rnr 2 a, = M = 7 x F , (1-87)
Ovdje valja naglasiti da se polumjer zakrivljenosti krivuljc stalno mijcnja (kao i centripetalna
sila) sto zna6i da rnotemo zamisliti da se tijelo giba kroz niz totaka (koje, naravno, late na paraboli gdje smo iskoristili identitet za dvostruki vektorski produkt. Jedinica za moment site je N m.
horizontalnog hica) kroz koje u svakom trenutku motemo povu6i krutnieu na kojoj djeluje centripetalna
sila poznatog oblika!

Primjer 1.22 Zamanjak stroja okrede se kutnorn brzinom jednakoin 600 okr/rnin. Koliko Fe okretaja
napraviti zamaifnjak od trenutka kada ga pane zaustavljati tangencijalna silo, ako ee on zaustavi za 5 s?

RJEENJE Vrtnja 6e biti jednoliko usporena, od p&etne (kutne) brzine vo = 600 okr/min = 207 s'
do nule, tj. .(t,) = 0 = vo - gdje je t, = 5s. Kutna akceleracija je
(JO
a= = s-2.

Kako se radi o jednoliko usporenoj r iji (vrtnji), ukupni "prevaljeni-prebrisani" kut je Slika 1.25 - Kutna kolieina gibanja materija/ne take

tb(t) = wo t,. - it: = 1007 - 507 = 25 okretaja.

Gibanje materijalne take po krulnici zbog djelovanja momenta site M mole, dakle, biti opisano
jedna.dlbom
= ra (1-88)
 1. ZaA mit gibanja mulcripilne tur'kc Str. 1 • 47 . I - 48 D. Hon. Fiziku I za FEB Meltanika i toplina

'fablica 1.1 Usporedna tablica rota( ije i translarrja

Itataciouo gibanie Veza Translaciono gibann,

—. = rio/rIt 0 = c.0 x 0 0 = ti.;/,1t

5 = LIZI tit a". -= 5 x I' + c2 x 0 0 = clUldt
I. -= It: 1. = F x ii ji = 711.17 DODACI 1. POGLAVLJU
3! = dL/dt 31=FxF F = 45131
AI = i ci F = at U.

gdje je I moment tromosti materijalne t(k"ke koji je jednak

(1-89)

Moment site Al is (1-88) uzrokuje tangencijainu akceleracija (1-81b), pa imam° ubrzanu rotaciju materijalne
totke (tangencijaina akceleracija ar i kutna akceleracija a razneiti su od nule).

Dorlatak 1.1 - Iljeenje gibanja nabijene L'estice u elektriemom i magnetskom polju

Ovd.k. &alio rijctiti problenao gibanja ii!estice a elektriimcan i magnelskonl polja. Proltkani pokazuju
raznolikost rjeenja u ovisnosti od poeetnill uvjeta, a mogu se poop6iti i na druga gibanja,
I'rimjer L/1.1 problem gibanja nabrjette eeatice naboja Q i Isaac m a elektriemom i mayuctskom
polju. Polja an medusobno okomita, a 6estica u paelnoirt trenutku ntimuie!

Plublein razinotrinio prvo kviditativau, tj. pogleclajmo fizikalni sadrZaj problems prvu, ne
ulazeei za sada u matcniatieki Mrmalizani.

Dakle, u pueetnom cremicku na (esticu ne djeluje niagnetska sila P,„ jer eestica miruje. Cesticu
poem: ubrzavati elektriena sila F. (zbog elektrienog polja u sinjeru polja, a okomito na tnagnetsko
polje B. U trenutku kada je u # 0 pueinje magnetsko polje "vrtiti" (:esticu a ravnini u kojoj djeluje
elektribat sila F,. Vrteei se, eestica se wade na putanji u sinjeru suprotnom elcktrienom polju, pa polje
usporava (esticu. Time opada i djelovanje niagnetske silo, eije djelovanje je proporcionalno iznosu brzine.
U trenutku kada se eestica, gibajuti se sada nasuprot elektrienom polju zasutavi, magnetska sila padre
na !lulu i cijeli se ciklus ponovi!

Odaberimo koordinatni sustav u kojem je magnetsko polje B u smjeru x—osi, a elektrieno polje
u smjeru z—osi:
B= (.8,0,0); E = (0,0,E). (D1-1)

Cestica neka u potetnom trenutku miruje u ishodiatu, tj. poletni uvjeti su

ff(o) = (0,0,0); #(0) = (o,o,o) (D1-2)

. Brzina ce zbog orijentacije polja imati samo y i z komponente, tj.

r(t) (D1-3)

Elektri(na i magnetska sila zadane su ovako:

=QE = gEic; Fm = x B = Q0Bi — kB0 (D1-4)

 ()Mac( I. yarilatilju Sir. I - 4y Mr. I - 50 D. Hornet: Fizika I za PM? - Mehanika i topliria

i s time uclemo u ,jednadZbu gibanja (2. Newtonov aksiom) Conde rjekenje sadrti dvije ncpoznate konstante A t,2, koje Cana odrediti iz pogetnih civjeta (D1-2).
Medutini, gornje jc rjekenje inog-uCc napisati i u drugatijam obliku uz pomoc Moivrc-ore formule t
Qt = QEk + Q013 —030 = ni()i) +
e -= cos x t i sin xt, (D1-16)
Ta jednadZba, po komponencama satIO.ava dvije cezacie jednadZbe
tj.
771i) = QBz i non = (coscot +i sin ca) + .A 2 (cos wt — i sin cot)

mz = QE — QBy, = (A t + .A 2 )coswt +4.41 — A x )sincat (D1-17)

= CI coswt + C2 sin wt,
koje rijekimo, uz zadane poitetne uvjete (D1-2), prvo deriviranjem, a zatim udruZivanjem y ocinosno z
gdje smo kombinaciju dviju nepoznatih konstanti preimenovali u druge dvijc ncpoznate konstance CI,2.
komponcntc. Deriviranje peer jednadtbe u (D1-6) i uvrktavanje a drugu dajc
Na taj smo nakin dobili zapis rjekenja homogene diferencijaine jednaabe (D1-15) u ekvivalcntimin
ali (moida) jednostavnijon "simpatiCnijern").
QB, (QE QB ,\ E \
_i,QB — =b-t 2 (DI-7)
111 rn m Za potpuno redone pogetne jednadZbe za a (D1-9), valja gornjcm rjekcnju dodati partikularno
rjekenje nehomogene ,jednadZbe (to je standardna terminologija teorijc diferencijalnih ,jednadi.bi koju
gdje smo uveli (kruZnii) ciklotronsku frekvenciju w = QB/m.
prcuziniamo ovdjc), a to postignemo take da "pogodimo" rjekenje prema obliku dome Sloane. Naime,
Uvedimo novel varijablu a: donna strana Wan w 2 (E/B)) jc nulti Clan polinoma 11 varijabli I., Pr. (1) = note + n l t l + ti21 2 + ,1313
ai y= a; y = o, Mctoda rjekavanja nehomogene s jednadX.bc so svodi na to da se opCern rjekenju homogenc doda (II ON-0111
slutaju) polinom istog stupnja kao i donna strana, tj. (ovdjc) polinom nultog stupnja not° . uz nepoznatu
pa dobijcmo uvrktavanjem u (D1-7) diferencijainu jednadZbu konstatau a a koju Como odrediti uvrktavanjern cjclokupnog rjekenja u (nehomogenti) jednadZbn.' Daklc

o +w2a = Poe = non + ocN

= CI cos wt + C2 sin wt + so.
To je nchomogena lincarna diferencijaina jednadZba drugog reda, Cije rejkenje se sastoji od dva rjakenja,
Deriviranje gornjcg rjekenja i uvrktavanjern dobijemo
od opeeg r3e§ctija hornogene „xednadibe nos (to jc jednadZba kada stavimo da jc na desnoj strani 0) i tzv.
partiku(arnay r3e.§enja ricliornogem ark,. Prvo, dakle, odredimo aoll , tj.
—C 2 0011 + 1.0 2 (a011 + 00) =
ac, + “,20 011 = 0. (D1-10)
pa izjednaZavanjem istih stupnjcva polinorna lijeve i desnc stranc (to jc ovdjc trivijalno) dobijcmo
Jednadibu rjekavamo tako da uzmemo probno rjeLenje koje sadrii ncpoznate velittine koje odreclujano
2 2 E E
iz jednadibe. Probno rjekenje imat ee oblik ao = (D1-20)

00H = (D1-11) Prema tome

aON = CI cos Cl + C2 sin wt -, (D1-21)
gdje su A i a za sada nepoznati. UrrStavanje probnog rjekenja u jednadibu (D1-10) vodi na oiijedeci
a to jc daljc jednako prema (D1-8)
izraz
Ae't(o2 + co') = 0, (D1-12)
y(t) = C. cos wt + C2 Sill wt + 7E3- , (D1-22)
a iz toga slijedi da jc
01,2 = (D1-13) odnosno, integriranjem
C, C2
Vidimo da postojc dvije vrijednosti (sada voc poznate) vcliCine a, tj. postojc i dva moplCa rjcScrija (uz
y(t) — — — cos + —t + C3. (D1-23)
dva razlitita A)
Deriviranjem (D1-22) i uvrktavanjem u drugu .jeditadX.bu u (D1-6) dobijemo
noir(' = Ate° = A l e"'
(D1-14)
non, = -42e°2 ` = Ale 711 Al
z = 73 1/ = c7T3 (—Cod sin ca + Cxs: cos wt) ili
(D1-24)
Kojc rjekenje uzeti? S obzirom da se radi o linearnaj diferericijalmij jednadibi molemo uzeti obadva
= —C I sin wt + C2 cos Wt. .
rjakenja, tako da i jednostavno zbrojimo (kaiemo da uzimamo njihovu lineartnu kombinaciju), tj.

Abraham do Moivre (1667-1754) cngleski matematiear.

non = nono + a011/2 Da je desna strana bila npr. oblika sJ 2 12 onda bismo morali uzeti polinom drugog stupnja P,(t) = aa+a t+a2t2
(D1-15)
= Ate-f't + Axe itd.
 Dodo.. I. poylavliu Sir, 1 - 51 Str. 1 - 52 D. Horvat: Fizika I za FER - Meltartika i toylirta

Nakon integracijo dobijemo lz gornjeg sustava dobijorno slijodoei rezultat

C,
2(f) = — ens lit + C (DI-25)
C, = 0, C2 = 0; C3 = 0; C4 = 0, (D1-32)
U OVUM trcnutku imam() e ■ tini nepoznate konstante kojo, medlar))) lako odredirno iz poeetnih
uvjeta. Dobijemo pa je
z(0)=0 -=—•1+ !•0+C4 y(t) = —t z(t) = 0. (D1-33)
E
y(0) )---- 0 = C, — • 1 + — • 0 + C.,
— - 0 - C2 To znaei da se eestica giba po osi u smjeru okomitorn na elektrifto polio E i magnetsko polje B. Takva
, B
(D1-26)
i(0) = 0 = -CI • 0 + C2 • 1
je putanja posljedica speficiiMog poixtnog uvjeta 6(0) = (EIB)).

1/(0) = 0 = C, • 1 + C2 - 0 + E' Za slueaj b) po6etnih uvjeta, tj. 5(0) = (E/2B)j dobijemo sustav odredbenih jednadibi za kon-
stance C12,3,4 slit-mu onom u (D1-31), odakle slijedi
Sto daje

C, = - B ; C2 = 0; C3 = 0; C4 = (D1-27) C, = C2 = 0; C3 = 0; C4 = — (D1-34)
2/3w
pa imam° konaena rjeSenja
Rjclonja su
E E .
y(t) = -1
-37, smwt y(t) = - sin wt + —t
(D1-28) 2Tho
(D1-35)
z (t) =
E
-
E
cos wt, z(t) = -
E
—
E
cos wt + —
Mu/
a to vodi na slijede6 oblik
uz = Q B I To. Gornje jednadile opisuju noku krivulju u ravni ii (y,z) a paramotarskom obliku (gdje 2
E
je t matematieki parametar, ali fizikaino inn) znaeenjo vrernena! . Da bisalo rough prepoznati krivulju (y -B t) + (z - — (D1-36)
26_) )2
(stazu eestice) y = f(r) eleiminiramo parametar t tako da na desnoj strani ,jedna)Rbi (D1-28) ostavimo
trigonometrijske Clanove, a zatim to jednaabe kvadriramo i zbrc jimo. Dobijenio i to je ponovuo cikloida s polumjerom R6 = (E/2Bw) = R/2, gdje je R polumjer prvog slueaja.

slueaj c) imam()
E 2 E E
(D1-20)
- TO) ( 2 - 77;) = E
C, = (); C2 = 1
-3- ; C3 = C4 = 0, (D1-37)
Ako avedemo oznaka = R i E/B =•11 dobijemo slijede)'11 judwsdibu, koja predstavlja jcdnadibc
putanjo nabijene eestice 1111150 m i uaboja Q u magnotskom polju /3 (a siajcidi y osi) i u elektrinami polju odnosno
E (u smjeru z osi) E E E
y(t) = + t +
B Bw
(y - ut) 2 + (z - II)' 112 (D1-30) (D1-38)
E .
2(0= smwt
Jednadi.ba predstavlja cikloidu, tj. krivulju koju opisuje toeka na obodu kotaea polumjera R. koji se
kotrlja (bez sklizanja) po ravnini s brzinom srediSta v. Time sino i matciriatieki opravdali kvalitativno Sto ponorno daje
fizikalno razmatranje s poectka rjolavanja ovog primjera! E E\' 2 E ll
(Y + + = (17D)
(D1-39)

t,j. cikloida polumjera B. = (E I Bw).

4 4

Primjer 1)1.2 )(aka so proutijeui rjegenjc prethoduaq zadatka ako jc ecstica ispaljena u poectuom licTiutku
4 4
brzinam a) t7(0) = ( E/B)j? Ramotrite i slueaj poeetne brzine oblika b) v(0) = (E/2B)j c) C(0) = (E/B)(5-I-
k)!

RJESENJE RjeSenja y(t) (1-23) i z(t) (1-25) ostaju ista, jedino Co se prornijcuiti vrijednost konstanti
C,,2,3,4. Dakic
C, C2
y(0) = 0 —•0 - — 1 + 0 + C3

C) c,
z(0) = 0 = — • 1 + — • 0 + CL,
(D1-31)

( 0 )= = c, • 1+ c, -0 + T?

go) = 0 = -c, • o + C2 ' 1

 Dodari 1. poulay(in St, 53 St, - i4 U. Iloyvat. l'izika 1 za PEI( - Mchanika i toplzna

Dodatak 1.2 Krivulja potjere i to uvrstimo u (6)

Ovdje eemo rije§iti .jedan lielinearni problem koji vodi do tee. "krivulje pots jere" iii "krivulje slijedenja",
tj. gibanja. kada .jeduo tijelo ("potjera") uvijek ima smjer brzine okrenut prema dugom tijelu (" bjeguncu"). i )(D y) = Y(vzt — + (9)

Drugo tijelo se ovdje giba jednoliko po pravcu. i umjesto vzt — uvrstimo iz (2)

Primjer D1.3 U trenutku kada uple-da zeta, lisica se nalazi na udal jenosti D od njeoa. Kada zec uoleda r z t — x (D — 11)t- (10)

lisicu, on pane bjeiati stalnom brzinom oz, po pra CCU okornitorn na pojetni razmak. Lisica u isti (Tao pobie
pa dobijcmo
juriti za zecorn stalnorn brzinorn oh, koja ima 0 svakom trenutku srnjer prema zecu! lzraeunajte putanju lisice d2x
i vrijerne za koliko lisice &mat( zero. lzvvijednite rezultat za D = 100 in, vi = 20 km/h i = 25 km/h. (D y) TF;(D Y) = y) + Yve (11)
dy

Ncka Sc lisica L nalazi u poeetnom trenutku u ishodiOtu koordinatnog sustava.. Daklc odnosno
. d2x
x(0) = 0 i y(0) = 0. Takodcr jc ±(0) = 0 i Y(0) = vy, . Zcc Sc u poeletnom trenutku nalazi a toeki y — (D — y) = yvz . (12)
dy2
Z(0, D). Nakon vremena t lisica se nalazi u toeki L(x(t),y(t)), a zee se pomaknuo za xz(t) = vz • t, pa se
nalazi u weld Z(rz(t), D). Kako je smjcr brzine lisice uvijek uperen prema zero, to tangenta na krivulju Iz (3) slijedi
(putanju) lisice prolazi totkama L i Z(xz(t),d). •Jedna&aa tangente je .2 (LT dy )2 dy 2
dy 7t. dt
dy (13)
y — y(t)= — x(t)) dx 2
dx = {1 + ( — ) I
dy

a tocka Z je na toj tangcnti, tj. i to uvrstimo u (12)

dy
D — y(l) =—
dx
(x z (t) — (t))

dy
dx 2 - ■
14, [1 + ()
x
. — (D — y)
dz
[1 + (- ) 3 - 1/3 ,,Z (14)
= —(vzt — x(t)). dy2 dy
dx

Medutim, brzina lisice to, je c2, = N.M iz + tj. odnosno

d2 x
y) uz (15)
2 d. 2dY 2 2 \/1 + ) 2 dY2
= (— ) ( dt )2 =
dt
Uvcdcmo pokratu p = vz/to, < 1 i
pa dobijemo iz jednadZbe (2) dx dv d 2 27
u— (16)
dy dy dy2
dy/dt
D — y(t)= (Lzt x(t)) = * (vzt — x(t)) pa dobijcmo
dx / dt
1 du
(17)
iii dy
i(D — y) = Y(va t — x). odnosno
[ du [ dy
Jednadibe (3) i (5) tine nelinearni sustav diferencija.lnih jednadthi koje valja rijeAiti Prvo deriviramo (18)
J j D—
po vremenu jcdnadtbu (5), pa dobijcmo
Tablieni integral nam daje
— y) — ±Y = Y(vzt — x) + Y(vz — .X) In (ti VI/2 -1- 1) In(D — y) + In CI
y(vzt — x)+yvz — iy = —1/111(D — y) + r1ln C (19)
i zatim vrcmcnskc dcrivacijc transformiramo ovako ,
= C •
D—y

Rubni uvjcti su sada: u t = 0 y(0) = 0 i u(0) = dx/dy =0/vx = 0, pa je

pa dobijemo Inl =0 =y1n- (20)

. d dy d dx
= x X=
dt dt dy dy
ili
a + Vu2 +1= ( DD (21)
d( (. dx (8)
ck Y dy dt dy° dy ) a to jc jednako
.2 d2 x dx 2 d2 x i dx dx 2 D
= y (22)
Y TCy = Y YTi dy D—
 Dodaci I. poglaylju Sir. 1- 55 Ste. I - 56 D. Horuat: AzIka I za PER - Mehamka i toplina

Iz (22) dobijerno prebativanjem i kvadriranjera

4 4
dr 1 d 2"
dy = 2d, (D — y), (D Yr1
(23)

pa je
D" di/
r(t) = (D — y dy
,y)"
2 I (D — g), 2,11

(24)
(D — D"
r(t) = (D + C2.
2D, (1 + 17) 2(1 —
HAMM uvjeti daja
D D
r(0) = 0 = + C•2 (25)
2(1 + 2(1 — n)
pa je konstanta jednaka
uz
C2 = D 1.17. (26)
1 — 7/ 2
Dakle
ID — y(t)I 1 +"D'
r(t) ID +D , (27)
2D,(1 + rj) 2(1 — y) • 1

Neka je t = T, vrijeme kada je lisica stigla zeca. U tom je trenutku y(T,) = D i mica je '(T,) = „.
lz (27) je
r(T,)— X, — D _ n1 . (28)

To je ujedno udaljenost koju prijede zee brzinom uz, tj .

= va, • T., (29)

pa je vrijeme kada je lisica stigla zeta jednako

D
T, = ri , (30)
ea 1—

Ako uzinemo brojt,nre podatke, dobijemo da je T, = 40 a i X, = 222.22 m.

X
Xs
Slika 1.D1 Putanja lisice koja lout zeta. Zec
bjeit po praiicu y = D s lijeva na desno, a lisica ga,
postepcno skireuei, stain° /recta. Zec je ulovljen u
toeki (Xs, D).
 Dodaci I. poglaulju 5'tr. / - 57 St, 1 - 58 D. II °Twat.- Fizika I za P'E Mckunika i toplina

PREGLED 1. POGLAVLJA 1.4 OpiSite Newtonov aposlutni prostor i apsolutno vrijcme (proeitajtc o tome i u poglavlju 7).
1. Novi fizikalni pojmovi 1.5 Formulirajc prvi Newtonov aksiom! ZaLto rabirno radijc izraz aksiom od zakona?
1.6 OpiSite "dobar" (referentni) koordinatni sustav!
fizikalne pojave fizikalne velitine mjerni broj 1.7 Definirajte srednju brzinu i pravu brzinu. Obratite paZnju na vektorski karakter brzine i pomaka! Uvedite
jedinice dimenzije Medunarodni sustav jedinica (SI) derivacija preko definicijc brzine!

metar kilogram sekunda 1.8 Definirajte akcelcraciju i povetitc Jo s promjenom brzine i promjenom poloiaja.
1.9 So je sila? Kako ulazi sila a prvi Newtonov aksiom?
amper kelvin mol
1.10 Formulirajtc drugi Newtonov aksiom! Kakva je veza prvog i drugog aksioma?
kandela radijan steradijan
1.11 Iz jednadibe gibanja (2. Newtonovog aksioma) izveditc putanju i brzinu eestice na koju djclujc stalna sila!
koordinatni sustav radijusvektor srednja brzina
Lizmite najopeenitije poeetne uvjetc!
prava (trenutna) brzina akceleracija (ubrzanje) sila
1.12 Opi8ite pokus mjercnja akceleracije slobodnog pada. Sto je metoda najmanjih kvadrata?
Newtonovi aksiomi masa kolitina gibanja 1.13 Pomoeu zadatka o Atwoodovom padostroju opi8ite kako je moguee izraeunati akceleraciju silo tcZe!
telina tijela opei zakon gravitacije akceleracija site tele 1.14 Integrirajuei jednadtbu gibanja (2. Newtonov aksiom) izraeunajte putanju ecstice vertikalno baeene uvis!
Atwoodov padostroj vertikalni hitac kosi hitac 1.15 Integrirajuei jednadZbu gibanja (2. Newtonov aksiom) izraeunajte putanju eestice baecne horizontalno!
otpor sredstva harmonitka sila vremensko usrednjenje 1.16 Integrirajuei jednadZbu gibanja (2. Newtonov aksiom) izraeunajtc putanju eestice batene koso (kosi hitac)!
sila trenja koeficijenti trenja kruino gibanje 1.17 Integrirajuei jednadZbu gibanja (2. Newtonov aksiom) izraeunajte putanju eestice ispuStcne da slobodno pada,
kutna brzina radijalna akceleracija kutna akceleracija a na nju djclujc sila otpora proporcionalna iznosu brzine!

tangencijalna akceleracija centralna sila centripetalna sila 1.18 "Integrirajuei jednadZbu gibanja (2. Newtonov aksiom) izraeunajte putanju ecstice ispuStenc da slobodno pada,
a na nju djclujc sila otpora proporcionalna kvadratu iznosa brzine! Protitajte o Stokesovoj sili u poglavlju 8.
kutna kolitina gibanja moment Bile moment tromosti
1.19 'Integrirajuei jednadtbu gibanja (2. Newtonov aksiom) izraeunajtc putanju ecstice baecnc koso prema gore, a
na nju djclujc sila otpora proporcionalna vcktoru brzinc!
2. Nove relacije
1.20 Kako so dobiju balistieke krivulje? Kako izgleda sila otpora koja proizvodi balistieke krivulje?
rn - dr 1.21 Integrirajuei jednadtbn gibanja (2. Newtonov aksiom) izraeunajte kako se giba ecstica na koju djclujc har-
P= .27 = 151 -= -
dt monitka sila!
_ d2F d 1.22 'Intcgrirajuei jeduarlibu gibanja (2. Newtonov aksiom) izraeunajte kako se giba eestica ako na nju djclujc
=F
a - dt 2 dt periodieka sila!
F 2
R. = -1;2,1 r(t) = -t + vot + xo v(t) = -t + vo 1.23 OpiSite silu trenja s makroskopskog i mikroskopskog stanovi8ta. Kako se dcfinira kocficijcnt trenja?
2m
ma r 1.24 Opigite kruino gibanjc. Izraeunajte vremensku prornienu (dcrivaciju) vektora brzinc!
f - 9 x2 +xtg a x(t) -= v0 (1 - '')
y(x) = 2vg cos2 1.25 lzraeunajte vektor ukupne akceleracije pri kruitiom gibanju! Obratite painju na smjerove komponente akcel-
v(t) = VOC " x(t) = 1
- In(' + ktvo) cracijc.
'4° 1 +v tva 1.26 Definirajte vektor kutne brzine i napiite vektor brzine pomoeu vektora kutnc brzine kao i vektor kutne brzinc
X(t) = Inch(IgIt) v(t) = th ( to ct) x(t) = A cos wot pomoeu vcktora brzine (i radijusvektora, naravno).
1.27 NapiFlite vektor radijahle (centripetalne) akceleracije pomoeu vektora kutne brzinc i brzine. Pokaitte kako sc
P = ps,Dg =w =w x
pravilo desne ruke primijenjuje na gornje slucajeve.
P„ tn Pep = --rmrcu2 0(0) = c'o + wot 1.28 Napi8ite izraz za vektor centripetalite silo. Izrazite ga a tri alternativna oblika.

_ 1.29 OpiSite smjerove pojedinill vcktora pri kruinom gibanju (brzine, kutne brzine, kutne akceleracije, radijalne
0(t) = + wot + 02 w(t) = wo + at = akccleracije i tangencijalne akceleracije, centripetalnc silo i tangencijalne silo).
dt
x =1-." = x 1.30 Intcgrirajuei jednadZbu gibanja (2. Newtonov aksiom) pod djelovanjem ccntripetalne silo izveditc naein gibanja
materijalne totke po kruZnici polulnjera R.
L= hf = I& I = mr 2
dt 1.31 Integrirajueli jednarlibu gibanja (2. Newtonov aksiom) pod djelovanjem tangencijalne silo izveditc naein gibanja
materijalne totke po krutnici polumjera R.
1.32 Napi8ite tablicu paralclnih izraxa za kruino i linearno gibanje, vodeei raeuna o vektorima!
3. Pitanja (sa zvijezdicom su oznatena teia, neobavezna pitanja)
1.33 Sto je kutna kolitina gibanja. OpiSite motiv uvodcrija tog vektora po analogiji s gibanjcm po pravcu.
1.34 OpiSite situaciju kada je kutna kolitina gibanja satuvana!
1.1 OpiSite razliku izmedu fizikalne pojave i fizikalne vclieine!
1.35 Izvcdite opeenit izraz za vremcnsku promjenu (derivaciju) kutne kolitinc gibanja. Definirajte moment silo i
1.2 Navedite jedinice Medunarodnog sustava i definirajtc metar, kilogram i sekundu!
pomoeu pravila dcsne ruke pokalite njegov srnjcr.
1.3 OpiSite dimenzije fizikalne velitine i navedite nekc primjere! Koja jc dimcnzija silo, encrgijc i kutne akceleracije?
 Dorluci 1. poylavlju SI, I - 59

1.36 Opiite gibanje materijalne toi:ke po kruinici pod djelovanjem momenta silt. ljvcdite izraz as moment tromosti
materijaine tca'.ke.
1.37 Napravite paraleins tablicu izraza za dinanlier.ke velieine bud rotacije i trausladje. Posebno pazita na vektorske
oznake i sinjerove!
 2
2. RAD ENERGIJA I SNAGA. ZAKONI SACUVANJA
2.1 Uvod 2-1
2.2 Rad 2-1
Rad stalne sile 2-2
Rad promjenljive sile 2-5
2.3 KinetiCka energija i teorem o radu i kinetiCkoj energiji 2-7
2.4 Snaga 2-8
2.5 Potencijalna energija i konzervativne sile 2-9
2.6 Zakon saCuvanja mehanitke energije 2-11
2.7 Zakoni saCuvanja 2-12
Zakon satuvanja energije 2-13
Zakon satuvanja kolitine gibanja 2-14
Zakon sathivanja kutne kolieine gibanja 2-14
Zakon saCuvarija elektriCnog naboja 2-16
Zakon satuvanja ferrnionskog broja 2-16

Pregled 2. poglavlja
1. Novi fizikaini pojmovi 2-18
2. Nove relacije 2-18
3. Pitanja 2-18
 Sly. 2- 2 D. flortnat: Fizika I za FER Melnanika i toplina

Jedinica za rad je diul - J1 iii njutn-inetar - NII1, pa je to izvedena jedinica eija,je struktura kg in 2 s-2.

Definicija rada u fizici se razlikuje ad intuitivne "definicije" rada u svakodncvnom rivotu. Naime, ako
SilVilti1110 rad kao irvrgeno gifianje (pamicanje) nekog tijela, onda se fizikalni i "svakodnevni" rad podu-
2. RAD. ENERGIJA I SNAGA. ZAKONI SACUVANJA daraju, no ako u ruci drrimo (teiak) teret (nepomitno), fizikalno ne vrkmo nikakav rad (A.a.= 0), a u
svukodnevnom rivatu karat demo da smo "radili". Rad jest, medutim, irvrkin unutar nakg tijela, poko
su rivci eeprestana stimulirali misicna vlakna na stezanjc i rastezanje (so razliku od kostiju, ne
more irdrrati stairs napam ver1 Sc mora neprestano stezati i opukati). Time je izvrSen unutaruji rad,
koji se ne manifestira kao rad rnakraskopskog sustava.

Rad statue silo Ukupni izvrt;eiti rad na putu od mjesta s, do :Mesta 82 = s2 - WO, (10: osi x npr.
(A8. -■ I • Ax) mo2ento naei tako da zbrojimo uninok.ce vektora site na injestu x.; i pomaka i • ,Ax,. Ako
,je sila konstantna dui, cijelog puta Ox, tj. F = Fo i ima snnjer pozitivne osi x, onda s je ukupni rad jednak

"11,2 =- PO • • (,r2 I) = FO • Ax• (2-2)

2.1 Uvod To grafieki prika2emo prema slici 2.1 kao povrginu pravokutnika ispod "krivul,je" koja prikazuje silu (pravca
paralelenog osi x).
Had i energija (i s njima usko vezana snags) su izuzetno va2ne fizikalue velieine za koje slobodno
Inc2enio kazati da su mortis najva2nije fizikalue predodZbe suvremene znanosti i telinologije. Poznata je
vte2.nost energije u kernijskim, bioloskim, astronornskim, geologkim i drugirn (pri znanostima, kao i u F(x)
tehnologiji i tehuici. U fizici, ili ovdje u mellanici, rad i energija mogu poslu2.iti za opis nekog mehartiekog
sustava na .jednakovrijedan naein kao Newtonovi zakoni opisuju dinamiku tog sustava. Medutim, vainost
energije nije bila shvaeena sve do sredine 19. stoljeea, kada se uvidjelo da energija make poprimati razlieite ob-
like: energiju gibanja, kemijsku energiju, toplinsku energiju, svjetlosuu energiju, elektromagnetsku energiju,
itd. S dana'Snjeg stanovita, kada nam je poznat sic fundamental/1th procesa koji predstavJjaju "zajednieki
nazivnik" spomenutili energija, energiju ino2eino svesti ua kinetieku energiju i potencijalnu energiju atoma W1,2
i/ili molekula, no u proutav roskopskill sustava (inaterijahla toeka, kruto tijelo, titrajni sustavi, itd.)
jot uvijek je praktieno zadriati
zadržati "tradicionalnu", gornju podjelu oblika u kojima se javlja energija.
U izutavanju oblika u kojirna se u makroskopskim sustavima javlja energija ustanovjjeno je da postoji
xl 1.2
x
zakon saeuvanja energije, tj. zakon koji govori da jednom uvedena ili nekako dobijena, energija u zatvorenorn
Slika 2.1 - Rad izvrgen od stalne sile Fo
sustavu ostaje "vjetno prisutna". Taj zakon je potaknuo istra2livanje opeenitih zakona satuvanja, posebno
kada je ustanovjjeno da su zakoni satuvanja povezani sa simetrijama fizikalnili sustava.
U avant demo poglavlju definirati i opisati rad, energiju i snagu i formulirati osnovne zakona zatuvanja
integralnog ratuna (dodatak D1) znamo da je to povrgina jednaka
fizikalnilt velitina, to istaknuti njihovu fundamentalnu va2nost kao i konceptualne promjene koje su nastale
kao pool rasta vainosti
važnosti zakona saeuvanja u suvremenoj fizici. Terre samo naznatene u ovoni poglavlju
dalje se razraduju u kasuijim poglavIjima (posebno zakon saeuvanja kolieine gibaJtja - poglavlje 3 ili inehanika 11'1 ,2 = f F(x)tlx = Fo I (11,
krutog tijela - poglavlje 3 1 4.) xV
(2-3)
= Fo • = Fo (1,2 'I)

2.2 Rad = Fo • Az.

U fizici kaZemo da je neko tijelo izvrgilo rod ako ,je ono savladavalo silu no nekom. putu. Matematitki
to incettio iskazatl tako da kaieino da je rad jednak skalarnoin umno§ku (vektora) site i (vektora) pomaka, Primjer 2.1 Za kogaru s maakorn Ar•turom prikvaerta je opruga konstante k = 100 N/rno Oprugu rasteZerno
tj. (parulelno s Horn) i kada se opruga rastegne 20 cm, koaara se pokrene. Koktru s Arturont odskliierno 2 rrt

AW=F-A (2-1) nriesnto, Indriatnajnei stalnu rastegnutost opruye. Koliki smo izvrgili rad za vrijerne pornicanja kogare?

Dakle, rad je kada je tijelo bilo poniaknuto dui puts Os i kada sila ima komponentu (10, puts. ;lames Prescott Joule (1818-1889) gkotski fiziear i pivar.
 ;!. q 'Jo qa Zuk171.1 Olr.711,f1 1. 11,1 oat. Motka I on FEU. - Alchrottl.“ 1 701!174(1

pa skalarni umn&..ak F sa di = i d.c daje F • di = Fo cost dz.

Gornje razmatranje, Inatematieki dare u jednadZbarna (2-5) upuiuje da rad mote biti i negativan!
Ako sila djeluje u suprotnorn sinjeru od porriaka tijela, onda je izvrS-eni rad negativan. Take npr. a zadatku
1 tovjek mote djelovati silom od 600 N na ormar take da ga zaustavlja. Neka se ormar giba s lijeva na desno
(nekom brzinom koja ,je dobio zheg neke druge Bile). Covjek ga zaustavlja djelujuei silorn s desna na
U torn .je slutaju tovjek izvrSio rad jednak

Slika 2.2 - Uz primjer I

W = F.• = f F • dx • cos 180° = 600 N • 3 m . (-1)

= —1800N.

drugatije kazano, "ormar je izvrkio rad na tovjeku" (i taj rad ,je pozitivan!).
12,JEENJE Kada se opruga rastegne za At (= 20cm) onda je sila koja ju je toliko rastcgnula upravo
Take je rad koji izvrS4mo kada podiZemo tijelo prerna gore (stalnom silom) jednak (slika 2.3)
jednaka
F = k • At.
Tom je silom pokrenuta konara s Arturom i to ,je sila djelovala. na putu Ax (= 2 m), pa je silo F izvrHa IV1 ,2 = 1F • di; = F (112 — hi)
rad jednak (2-7)
m

= f (kAt)• dx -= (k • At). 2
=F• 5h.
0

40J.

Zadatak 2.1 Koliki rad izarli 6ovjek gurajue'i stalnom silorn F = 600 N armor na putu dugorn trot
RJEEN.JE: IV = 1800J.

Medutim, i sila i pomak su vektori, a prerna definiciji rada nije svejedno koji kut zatvaraju vektori Pr'"
i di! Drugirn rijetima, u primjeru 1 bile je vaZno naglasiti da sila djeluje paralelno s flour, pa je, prerna
definiciji sicalarnog produkta vektora (dodatak D2) Slika 2.3 - Sila F podiie kogaru konstantnorn brzinom

= f • a =Ifl • Id.§1• cos(z P /a) = IPI • !al • cos 0°

(2-4)
= F • ds. S obzirom da se koara na slici 2.3 podi2e stalnom brzinom, prema 2. Newtonovom zakonn dvije so
site u ravnote2i, silo F i telina G koSare i Artura
Ako je sila stalna ali djeluje po pravcu koji sa smjerom pomalca tijela di zatvara neki kut 0, onda ,je ukupan
rad jednak (za pomak duž osi x) F — = o, IFI= ci
2
R.ad koji je izvr§ila sila teZa. (tetina) G je
W1, 2= P4 • a = Fo cos 0 f dx Fo cos 0 • (x 2 — )
(2-5)

= Fo cos 0 • Ax. wG = 6' • dli = f coslso° = • (—n

(2-8)
,„
Naime, vektor sile je jednak (dodatak D2)
- -W1,2.
F=i F0 cos 0+jF0 sin 0, (2-6) Znati da je ukupni rad izvrAen na koSari s Arturorn ,jednak nuli!
 6. Rod, (•11 lyija i 511,1y(1. ZILkU161 ucuvanja Sir. - 5 Str. 5 - 6 D. llorvat: Fiziku I as FER • Adeltunzka i toplirtu

F(x)

x1
Slika 2.4 - Rad prornjenljive site F(x)
Primjer 2.3 Koliki rad izvnii opruga koja vrati praznu kogaru (Artur je iskoho!) a ravnoteini poloiaj iz
poloiaja a = = 20 cm. Kojara se giba jednoliko!
R.JEENJE Smjer rile opruge F p je prema ishodittu, a pri tome to sila morn savladavati silo trenja
(koja ima suprotan smjer, a po iznosu je jednaka sili opruge, jer se ko'Sara giba jednoliko), tj.
x2
P00 = —ikx i Fop +F„=0
pa je opruga izvfSila rad nasuprot silt trenja jednak
0 0

Wu p = f f (ik
( dx) = x)(—idx) = —k f x dx
Rad promjenljive site Ako sila nije stalna (konstantna) kao u izrazu (2-3) onda ukupni rad dobijemo Le LC
zbrajanjem umno2aka Fi • Axi , gdje sada Fi irna smjer dui x—osi i ovisi o mjestu x,, tj.
=— = +k (Ae)2 = +2J.
k 2 pi 2
WI , z = E Fi(xi) • Ox;, (2-9)

prema slid 2.4.

Ukupni rad, odnosno ukupnu povr0inu ispod krivulje F(a) dobijemo najbolje tako da podijelimo inter-
val = x2 — xi na mnogo (beskona'eno innogo - N oo) djeMa, pa Ax1 dx. Svaki taponmo oihno
žhno
odgovaraju&in siloni F(x) na mjestu x i sve to posumiramo. Tako dobijemo odredeni integral (vidi dodatak Prirnjer 2.4 Opruga visi u nerastegnutorn poloiaju. Za njen kraj prievrkena je koiara iz prirnjera 1
DI, jednadibe (D1-30) i (D1-29'), to sliku D2). Prema tome, (rn=6.4 kg), all rukorn pridriavarno kogaru tako do je opruga prvo nerastegnuta, a zatirn polako spugtamo
ruku, tako da se kogara jednoliko spugta i rosteie oprugu. Opruga se rastegne do duljine Dy = 12.4 cm.
lzraeunajte rad koji je izvrgila teiina kogare, b) opruga i c) risks. (Konstanta ove opruge nije poznata!)
= f F(x) dx (2-10a)

openitije
2
IV, 2 = f (F) dr. (2-10b)

Primjer 2.2 Koliki rad izvrgi silo koja rastegne oprugu (k=100 N/rn) za 20 CM, U. print:jet-a I?

RJEdeNJE Vanjska silo rasteie oprugu za At(-=20 cm). Pri tome rastezanju vanjska sila mora biti sve
vela i veda, jer se opruga opire rastezanju, a to je opiranje proporcionalno produljenju At, tj.
= —kxi
gdje je x u stvari At. Vanjska sila je znaia jednaka sill opruge (po iznosu, all je suprotnog srnjera)

17■ mjska = kxi,

Slika 2.5 - Artur visi no opruzi - uz prirnjer 4
a rad koji izvrSi vanjska silo je
=20 cm = 2 =20 can

= f (i d x) = k f xdx
RJ17,EN.11.: (Ovo je vrlo veal, primjer i valja ga pailjivo prostudirati!) lz podataka da je na udaljenosti
.1=0
x 2 20c m Ay postignuta ravnoteZa silo (teiine i sue opruge), izraeunati demo konstantu opruge k, tj.
0.22
=k 2 k•
2 0 2 G
G —3• kAy = 0 a k= = = 506.323 Nim
= 2J. Ay Ay
 2, Rad, encrq;jai snags. Zak071i ocuvanja Sir. 2- 7 St, 2- 8 D. Ilor vat: Fizika 1 za FER - A4 chanika i tophn a

(pozitivna os y okrenuta jc prema dolje). Rad koji izvr5i telina ko5are i Artura je Primjer 2.5 Actor skal sa zids visokog 1.5 ?a, u horizontalnorn srojeru, brzirtorn v, = 3 rn/s. Kojorn
brzznow on doskoa, on zernlyn?
TVG = 3 rag j • Ay = +7.785 J.
R..1E 5
. E,Nr E Problem molemo rijesiti tako do napigemo ,jednadZbu gibanja (horizontalni !Mac, it d. ),
medutim, ovdje tlemo problem rije5iti ponmeu teorema (2-14). U poeetnom trenutku brzina je =
Rad opruge je ,jednak
v, =. 3 m/s, a porast kinetieke energije (povetlanje brzine) jc rezultat izvrbenog rada koji izvr5i sila teZa,
--
k (4y)2 = –3.892 J,
tj.
2
IV= F LIE = mg
a kako jc ukupni izvr5eni rad jednak null, jar je tijelo jcdnoliko spubltano, pa je ukupno sila bits jednaka
null, imamo Valja uoiati da potnak de iota dvijc komponenta, u smjeru osi x (liorizontalno) i u smjern osi y (vertikalno
IV,,k„,,„. = • dy = 0 - pozitivan je smjer prema dolje), no skalarni uninolak site koja ima samo komponentu prema dolje daje
doprinos samo a stoic!, osi y (vitljeti reeenicu iza formule (2-1)). L. gornjoj je formuli IS = 1.5 In. Onda
pa je Jc
1 1 s
uktipm, = IV + Wan + =0 – = – –ott,;ot ,
2 2
1Vtars –3.893.1.
i
era,, N/2gAy + vr,0, = 6.199 m/s.
4 4 I:inernatitl,ki se to brzina sastoji oil horizontalne komponente r, i vertikalne komponente tj
Vq,ot + vi i njcn je smjer "koso prerna dolje".
4 4
2.3 Kinetieka energija i teorem o radu i kinetinoj energiji

Neka na tijelo stalne mase in djeluje sila F dug osi x i daje tijelu akceleraciju a. Onda mogerno napisati Zadatak 2.2 lzra6unajle kut o brzine iz prethodnog pricnjera, u odnosu na horizontal?u.
RJFENJF.: tga = a = 61 057°.
d dv dv dx
F = —p = rn— = m--
dt dt dt dx (2-11) to to
dv dx dv
= rrt— — = ra— • V,
dx dt dx
pa je rad koji izvrgi sila F jednak

2 2.4 Snaga
, v2 p
,47,,,=/Fd:c=imv_ax=imv,,,.,.=
dsc 2 ,,, Silo mole izvrsiti isl.i rad na bezbroj naeina, tj. cljelujuei nekom silom, neki predmet dug, nekog puts
(2-12) mogemo porna.knuti za 1 sekunclu, ili 1 minutu, ili 2 minute ltd. Za razlikovanje naeina izvrerlia rada (a
712q 771V? MA my vremenu), uvodimo snagu koju definiramo kao rat) izvrgen u nekom vremenu, odnosnu definiramo ju kao
WI ,2 =
2 2
prema (2-10a)
2 – 2 = f F(x)dx ornjer ra.da i vremena za koje ,je taj rad izvrSen

AW
(2-15a)
(brzina vi je brzina koju ima tijelo na mjestu xi). Razlika vereina u zadnjem reclu forinu1e (2-12) je razlika Al
kinetidkih energija AEk. Time smo uveli pojam kinetieke ene gije Cestice rnase m i brzine v Ako nas zanima snags a odredenom trenutku (a (2-15a) je clefinirana sredrija ;maga), on& je trio snags
jednaka
1 d117
Ek = –rnv2 . (2-13) P= (2-15b)
2 dt
Relacija (2-12) je iskaz teorema o radu i kinetiekoj energiji koji kage da ,je ukupan rad koji izwrge site na Jeclinica za snagu je vat - W. odnosno W=.1/s=kg•m2 /s2 /s=kg•in 2 /s3.
neku aesticu jednak prontjeni kineti2ke energije aestice Iz (2-15b) mogerno dobiti snagu izragenu pomoeu site koja djeluje na tijelo i vrgi rad

Wuk = AEk = Ekikonkena Ek/poCet.na dIV • df. -

P– –F
1 2 (2-14) dt dt dt (2-16)
= '-rnviconat.na f
 2. Rod, i sr1111/11. Zokoni 01;1/1171:01 St,. 9 St,. 2- 10 D. Honrt: Fiziku 1 so PER. - Mehuniku i toplino

Otigledno,je da i snaga (kao i rad) mote hiti negativna, ovisno o srojeru cljelovanja site i smjera hrzine. Ckupni je rad site f jednak (heskonaenoj) surni radova dll", tj. integialu, a kako je sila stalna. dohnerno da
je
13 Yr!
Prirojer 2.6 Autornobd 111,18C 1 t iniruje. If ado se pokrene, zu 15 s 071 postiyne brzinu od 100 km/h. Noliko
je prosjeena snaga motors trebala za to yibartje? 16 = P' • dS'=Ifi• = my • yn. (2-1S)
A
R.JEIENJ E Promo t.eoremu o radu i kinetiOkoj energiji
Do solo izabrali putanju 2, dakle od Ado C pa do B dobili bistro), oeito isti rezultat, jer ponovno dio puta
= 3.838 x 105 J, od C do B ne hi doprinosio jet. je dot toga dijela silo okotnita na pornak. To vrijedi i za putanju 3, gdje hi
pa je za to gibanje trebala (prosjeOna) snaga .jednaka dio truth od .4 do D dao doprinos nula.
-.., IP Kilda hismo sada vratili Artura putanjont 3 natrag. od B do A. (jecinoliko, naravno) sila hi imala kao
P = — = 2.572 x 10' W.
At i prije smjer prema gore, no pomak je u suprotnorn smjeru (spugtamo ga). Had bi bio negativan. alt istog
(la_ko su "konjskc silage" (KS) jedinica izbateoa iz sluthene uporabc, jot; uvijek su u svakodncvnom ko- iznosa! (Porrovito lie doprinosi dio putanje od D do .4!) Viclimo da je ukupni rod pri premjegtanju tijela od
municiranju "konji", Costa jednica za snags autornobilskog rnotora. Gornja snaga u vatima, preraOunata A putairjour 1 do B pa natrag putanjom 3 do A jednak nuli! To hismo napisali ovako
u KS je P = 2.572 x 10' W • (1KS/735.75W) c 35 KS.)
A

Wukupni = f • dg + I f • d.;=- 0
4 4
A-0C
A
f • d.?= 0 f' • d.S. = - I f • (lg. (2-19)
A-1C
f B:r
2.5 Potencijalna energija i konzervativne site

Potencijalna energija je oblik energije koja se nalazi u fizikalnom sustavu zbog relativnog polotaja ill
orijentacije dijelova sustava. Da hismo je toeno opisali i za gjeuo puno razumnevanje, valja uvesti pojam
konzervativne site.
Pogledajnio situaciju na slid 2.6, gdje nasuprot site tete telimo premjestiti Artura (jednoliko, da se
maeak ne uplai) s poda (toeka A) na stol (toeka B). Na slici su naznatena tri od bezbroj mogueill natina
kako motemo izvesti to premjegtanje.
f f • a f f • a
A--oC A-01)
Rad izvrgen po zatvorenoj krivulji protiv site tete jednak je null. Nacialje, rad izvr8en protiv site tete ne
ovisi o putu, vet. ovisi samo o poeettioj i konatnoj weld! Za takvu silu katemo da je konzervativna sits.
Za konzervativnu silu moterno definirati funkciju (koordinata) U(a,y, z) (najopeenitije u 3 dimenzije),
takvu da je to silu moguee dobiti iz tako definirane funkcije! Tu funkciju zovemo potencijatna energija.
Dakle, potencijalnu energiju mote imati samo sila koja je konzervativna!
Promjenu potencijalne energije A Ep AU defirtiranto kao negativni rad koji izvrte konzervativne site
(indeks "K" stoji za konzervativna )

AU = -WK ill AE, = — 1I'k. (2-20)

odnosno, u ,jednoj dimenziji znaei poeetni, a k kortatiti)

WK = -AU = U, - = f P; • dz. (2-21)

Cornjo .jeclna&bu inotemo napisati i ovako

Shka 2.6 - P7V711:legt(1711e A711171111(1 tri rioetna U k(X) = - f P; • dr + Up (2-22a)

Najvjerojatnije bismo Artura premjestili putanjom 1. Pri tome se putanja 1 sastoji od niza potnaka i testo izaberemo vrijednost za Uy da bude jednaka nun, za neki proizvoljni položaj x. Fizikalno znatenje
df koji se sastoje od pomaka (hit osi x za i • dx i pomaka dui osi y za j • dy. Sila teta ima srojer prema doije iota samo promajena potencijalne energije. Jednaaba (2-22a) daje narn "recept" kako izratunati potencijalnu
G = -5nry, pa je izvrgeni rad site F nasuprot sili teti, na djelieu puta jednak energiju U(x) ako je poznata sila. S druge strane, iz potencijalne energije U(x,y,z) motemo izratunati silu
= • V= -6; • (IS' = (+5 • ray) • (I + dy) OU(a, y, z) OU(x,y, z) OU(x,y, z)
(2-17) F(x) — F(y) — F(z)— (2- 22b)
= my • dy. ay az
 2. liar?, cn rrgia i snaga. Zakoni WIL11117110 2- I I 51r. 2- 12 D. I/for-cot: Fi,iky 1.:a 1.TI? - Mchanika i topliroy

Had koji izvrii nekonzervativna sila ovisi o putu (stazi) dui, kojcg je rad izvrten. Rad nekonzervativne silc Zadatak 2.3 Koju bizinu na visini y iron tijelo iz primjera 7, ako je ono been() prema dolje brzinom vp ?
dakle nije funkcija samo potetnog i konatnog poloiaja, pa za nekonzervativne silo ne postoji potencijahia 13,JEENJE: vk = r;1; -1- 29(h — y).
energija.

2.6 Zakon saeuvanja Inehanieke energije

2.7 Zakoni saawanja

Neka se eestica giba po osi . 17 pod Hjelovanjein konzervativne sile Prema teoremu o radu i kinetiekoj
energiji, rad konzervativne site je
ll'K = AEk, (2-23) Neka ,je neki sustav S, koji se sasto,ji od eestica iii vise tijela, odreden u nekom trenutku to koordinatama
{x(i01 ) i brzinama {!°)}, tj.
a prema ,jednadibi (2-21) 1110"2e1110 napisati Ha je S = scto {.;°') })
{,( 0) (2-28)

Ako se sustav mijerna u vremenu onda kaZemo da se zoijenja stanje sustava. Na osnovu razmatranja zakona
AEk = —AU, (2-24)
mehanike, znamo da, poznavajuei medudjelovanja (site) sustava (njegovih konstituenata), molemo odrediti
vremensku evoluciju sustava, tje'Savajuei jednadZbe gibanja konstituenata, uz poznate poeetne uvjete dare
odnosno
u ,jednadibi (2-28)
A(Ek + U) -= 0. (2-25a)
S = S(t 0 , {.;°)), {.(°))) S = S(t, fx,), {±,}) (2-29)
To ,je zakon satuvanja mehanieke energije koji mo.Zemo napisati i u altetnativnorn obliku Medutirn, odredivanje stanja sustava u trenutku t putem jednadibi gibanja rnole biti izvanredno zarors;en
problem. Problem mole biti i nerje§iv ako se npr. ne zna totan oblik medudjelovanja, ako je broj
Ekl p + Up = Eklk Uk. (2-25b) konstituenata. ja.ko velik itd.
Postavlja se zato prirodno pitanje: mole li se na osnovu nekih opdih principa, koji su (eventualno)
Ako uvedemo ukupnu (mehanieku) energiju E kao zbroj kinetieke energije Ek i potencijahre energije
povezani sa zakonima. mehanike (Newtotrovi aksiomi) zakljutiti o konaenorn stanju sustava S(t, (xi), Uzi)),
bez kompliciranog postupka rje§avanja jednaZbi gibanja? Odgovor no to pitanje je pozitivan: opei principi
E= U, (2-26)
na osnovu kojili molemo opisati neko stanje sustava a.ko mu znarno poeetno stanje, zovu se zakoni saeuvanja
(nekih) fizikalnih velitina. Oni govore govore o fiziklanim velieinama koje se ne mijenjaju u vremenu, iako se
onda zakon saeuvanja melianieke energije kaie da je
stanje sustava (koortlinate i brzine opt.) vremenski mijenjaju. Dakle, fizikalna velieina koja je nepromjendjiva
vremenu je saeuvans fizikalna vclicinn ili konstanta gibanja, a zakon koji govori o tome jest zakon saeuvanja.
AE = 0, (2-27)
Zakoni satuvanja postali so posebno vaini rclativno nedavno, kada je otkrivcno da on oni povezani sa
odnosno, da je ukupna mehanieka energija sustava konstantna, ako su jedine site koje u sustavu cljeluju simetrijama sustava, odnosno simetrijania medudjelovanja koje dada u sustavu iii vac sustav s okolinom.
konzervativne site. Molerno, dakle, kazati da kada se kinetielca energija sustava pove/a (ili smanji) za neki Time se teiiite razmatranja svojstava i dinamike fizikalnog sustava pomite sa zakona gibanja na zakonc
iznos, za isti se iznos smanji poveca) potericijalna energija. Tako ,je uvi,jek zbroj kineti?ke i potencijalne satuvanja. Zato se mote kazati da su prijc vrijedili zakoni dozvole: oui su opisivali ito se mote i sinije
energije stalan. dogoditi, a sada, preuzirnanjem vodete uloge zakona satuvanja imamo zakone zubrane: zabranjuje se
svaki prows koji bi promijenio vremenski konstantnu (sa(uvanu) velitinu. Vain° je istaknuti da su zakoni
zabrane ma.nje restriktivni od zakona dozvole.
Primjer 2.7 Tijelo je ispu.§teno s visine h iznad tla. Koju brzinu irria tijelo kada je na visini y iznad tla?
Neki osnovni zakoni saeuvanja su zakoni satuvanja
RJEENJE Na tijelo djeluje samo teiina tijela (konzervativna sila), pa moiemo upotrijebiti zakon
(a) energije,
satuvainja energije (u °Niko (2-25b)), jer je potetna kinetitka energija .Ek15 = 0 i Up = m.gh. Na
visini y imamo = rut),/2 i US = mgy. Onda jc (b) kolieine gibanja,
(c) kutne kolieine gibanja,
E11 5 -e Up = E1.15 (d) naboja,
mu) (e) fermionskog broja, koji u sebi ukljukuje npt.
0t myh= + mgy
2
(el) zakon saeuvanja leptonskog broja.
vi = 29(h — y)
Zakoni saCuvanja (a), (b) i (c) povezani su sa svojstvoin izottopnosti i hornogenosti prostorat i jedno-
likosti vremena.

t Izotropnost prostora ,je karakteristika prostora da u sviin sinjerovima ima ista svojstva.
 2. Um!, cryryira i Snapa. Zak Oni cermartja Sir. 2- 13 Sir. 2- 14 D. Norval: Fizika l za FER - Mehanika i toplina

Zakon sai.-mvanja energije je poopceiije zakona spomenutog u proSlom odjeljku, a on u mehanici glasi pa integriranjem od t = 0 do t = td, odnosno od x = 0 do a = d, dobijemo
ovako: u inercijalnoin sustavu mehanieka energija zatvorenog sustava eestica, u kojeni nema disipativnih
sila, ostaje stalna. Dakle = 0 (vidi (2-25a)).
C11;
Neka je ukupiia mehanieka energija inercijalnog konzervativnog sustava u jednoj dimenziji jednaka dt — .1 /2
o 0 {4 f(y) +
2 ,„
Euk = -+ (x). (2-30)
2

(2-22b) vrijedi do je dU(x)/di = —F,. DokaZimo da je En k vremenski nepromjenljiva veheina:

dv d U dv dU
2v • — + — = — + — —
dl — 2 dt dt dt da dl
(2-31)
dw Zakon saEuvanja koliCme gibanja Kolieinu gibanja definirali smo u prvom poglavlju kao umno2ak brzine
v(m— — F,)= 0,
(it tijela i njegove erase: l7= nvt7.
pa vidi no da je dE,A/dt = 0, jer je ispunjen drugi Newtonov aksioni in • chid( = F0 . Time su zakoni Zakon sacTuvanja kolieine gibanja kaie da je kolitina gibanja sustava konstantna velitina (saeuvana, u
saeuvanja rfirektno povezani s jednadZbama gibanja sustava. Opeeniti zakon saEuvaitja energije molemo vremenu nepromjenljiva), ako je zbroj svih van sila na sustav jednak null, tj.
formuln•ati ovako: energiju nije moguee stvoriti ill uuistiti. Ono mo;,e samo prelaziti iz,jednog oblika u drugi
ii s jednog sustava na drugi. 17= konst. ako je E (2-32)

Pooplenje tog zakona preteZe Sc ea !duos !nose i encrgije prema Einsteinossij relatiji: Ey = tric2 , gdje je
'raj zakon je opeenitiji od Newtonove mehanike jer vrijedi i u ndkroskopskom svijetu atoma i njegovih
Ey energija mirovanja tijela, a m ujegova masa (vidi poglavlje 7). Npr. u visokocnergctskom ra.sprSenju
konstituenata, a tamo Newtonovi aksiomi ne vrijede.
("sudarauju") protona p na protonu p stvara se Z.:este:a pion 7r•

p+p--p+p+ 71. Primjer 2.9 U drveni blok incise rap = 15 kg jedan za drugirn -adore dva metka, svaki inase rn„, = 4.2g.
Kojn brzinu vir in/a korttad (intact nakon sto ga pogodi drugi metak, ako je brzina inetaka v„, = 1200 m/s, a
Jedan proton s lijeve strane prikaza reakcije ima (kinetieku) energiju) i zakon saeuvanja energije izgleda
kontad drveta prije -adorn inetaka rairuje?
sada ovako
kin. + 2nLY c2 = kin. + 2rnpc2 + rrt„c2 . R.JESENJE Zakon saimvanja koliLne gibanja u jednoj dimenziji (a) za prvi metak daje

Pprije = Ppoehje ti• Pmetak Pdrvo = Pmetak-Fdrvo

Primjer 2.8 Cestica erase in giba an po pravcu pod djelovartjern site f (x). lzraJunajte, na 0 STIOV11 zakona i• TrWirn + 0 = ( MD + Ulm)i • VD ,
saeuvanja energije, vrijeme potrebno da an eestica pontakite za udaljenost el. Prije poaetka djelovanja sire
(:estica se gibala brzinom vo. a za drugi metak je
(mu + i = (mu + 1,
RJEENJE Jednadiba gibanja testiec jc
Pa je
d2" 2m ,,,
'113 f(x), vu = v,„ • — 0.672 m/s.
dt 2 trip + 2m,,,
Ovdje valja naglasiti da mehaniZka energija nije saZuvana (energija jest sauvana!), jer se pri udaru metka
a teorem o kinctiekoj energiji i radu, jedn. (2-12) daje
u drvo razvija toplina Q, pa molemo napisati

1in day = f (ody + Q.

Kin. Kin.
2 2

gdje je Co poletna brzina tijela prije djelovanja site. 1z gornje jednadZbe je

1/2
da
dt
= f (Y) dY +
Zakon saEuvanja kutne koliEine gibanja Kutnu kolieinu gibanja definirali smo u prvom poglavlju (jedn.
(1-83)) i pokazali da ,je kutna kolieina gibanja saeuvana lada na testicu djeluju sarno centralne site (jedn.
Pri ratunu kinematike gornje reakcije valja voditi railuna o tome da izraz za kinctiau energiju u obliku nave/2 (1-86)). lz jednad2be (1-87)
vrijedi sane> za male brzinc (u odnosu na brzinu svjetlosti c), pa bismo morali rabiti izraze iz poglavlja 7, za
M (1-87)
relativistitke brzine dt
 2. Bad, enerysia i snaga. Zakont oduvanja Str. 2- 15 Sir. 2- 16 D. Homat.. Fizika 1 za PER • kleitanika i toplina

vidimo takoder daje L konstantna velieina ako je moment (vanjskilt) sila M oko date totke oko koje ratunamo Zakon saeuvanja elektrienog naboja Elektrieni naboj izralava jakost kojom inedudjeln ju tijela koja
kutnu kolikinu gibanja jednak null posjeduju viak lb manjak negativnog naboja tiji je nosilac elektron, elementarna testica eiji elektrieni naboj
molemo izraziti ponloCu Si-jedinice kulon - C
7d L = 0 L = konst. (2-Ma)
t Q(e) = -1. 6 x 10-19C (2-37)
Prema tome, zakon ,saeuvart ja kutne koliejine gibanja molemo iskazati ovako: u inercijalnorn sustavu koji je Eksperintentalna je ein jenica da je naboj protons (koji nije elementarna eestica vee se sastoji od kvarkova -
izoliran od okoline, kutna kolieina gibanja ne ovisi o vremenu (konstantna je). elementarnill eestica - vicli 9. poglavlje) po iznosu jednak riaboju elektrona, all je predznaka
Oko Bane totke, odnosno osi kroz tu toeku L (totnije, projekciju L-a na tu os) inokerno izraziti polnoetu suprotnog

momenta tromosti I i kutne brzine pa zakon saeuvanja kutne kolitine gibanja daje Q(p) = -Q(e) = = +1. 6 x 10-19 C . (2-38)
E = E -11:„k (2-34b) Eksperimenti pokazuju da sve (elementarne) testice koje nalazimo slobodne u prirodi imaju po iznosu naboj
jednak naboju elektrona njegovoin cjelobrojnom viekratniku. Tako je npr. naboj tzv. kaona h ,jednak
gdje se strum protele preko svih poeetrith (p) odnosno konaitnill (k) stanja sustava. Q(K-) = Q(c) = -1.6 x 10-'9 C, (2-39)
Za sustave koji nisu izolirani od okoline vektor kutne kolieine gibanja L nije konstanta gibanja vee
saeuva.na mole biti jedna njegova projekcija na neku os (z npr.). To je toeno u slutaju ako je projekcija a naboj tzv. delta-rezonance A++ ,je
ukupnog momenta Al svili vanjskili sila na tu os jednaka nuli. Dakle, kako je
L. E L,,, = E Mi/, (2-35) Q(A++) = -2 x Q(e) = 2 • IQ(e)I = 2 x 1.6 x 10-'9 C (2-40)
ltd. U prirodi postoje i neutralne eestice ciji je elektrieni nabo,j jednak null, npr. mionski neutrino je eestica
i ako je npr. bez elektrienog naboja
k Al, = 0 onda je L, = E L,,,(t) = konst. (2-36)
Q(v5) = 0 ill Q(neutron) = 0 ill Q(71-9) = 0, ltd. (2-41)
Zakon satuvanja kutne kolitine gibanja postulira se i za sustave u kojirna ne vrijede Newtonovi aksiomi,
pa taj zakon predstavl,ja opei princip izveden iz eksperimentalnih razmatranja. On je zajedno sa zakonom Zakon sacuvanja elektrienog naboja zabranjuje procese u kojirna bi bilo narugeno saCuvanje (ukupnog)
saeuvanja energije i zakonom saeuvanja kolitine gibanja jedan od najvalnijih zakona prirode. elektrienog naboja. Po tome zakonu dozvoljene su reakcije poput
Primjer 2.10 Utn jetni satelit ima eliptienu putanju oko Zemlje takvu da je u perihelu udal jenost jednaka p + p -)11. + A° + K+ + zr+ 7+ + ir°
(2-42)
7.02 x 106 m, a u afelu 10.3 x 105 nt. Ako je brzina u perihelu 8.22 x 103 m/s, kolika je brzina u afelu? p n + p A++ + K*9
RJESENJE Na satelit djeluje centralna sila, silo gravitacije. Prerna tome, kutna kolitina gibanja je U prirodi nikacla nije opalen proces u kojein bi postojala nejednakost zbroja elektrienog naboja prije i poslije
satuvana, a to znad da je
Lperihel = Lafel tj. rne,r, = 7/1ll.re
reakcije.
gdje je v„ brzina u perihelu, ltd. Brzina u afelu je Zakon saeuvanja ferrnionskog broja Pri razrnatranju mikroskopskih svojstava tvari (poglavlje 8) uvest
Cemo svojstvo mikroskopske - elementarne eestice, svojstvo koje zoverno spin lb vlastita kutna kolieina
vp = vp = 5.602 x 103 m/s.
giban ja. Tonisvojstvu odgovarat ee vrijednost spina, tzv. spinski kvantni broj koji je jednak runnoiku
tzv. reducirane Planckove konstante (vidi dodatak D5) i racionalnog broja (0, 1/2, 1, 3/2. 2, ltd.). Sve
mikroskopske testice (proton, elektron, kaon, lambda, pion, foton, neutrino, ltd. - vidi poglavlje 11) rno2erno
prema. vrijednosti spinskog kvantnog broja podijeliti u dvije skupine: u tzv. bozone koji kvantni
irnaju spinski
broj jednak 0 • 1 • 2 . ltd. i na lerrnione koji ima ju spinski kvantni broj
Ti, Ti, 3 • Ti ltd.
jednak 2• Ti. 4 • Ti.

Zadatak 2.4 Zeltajilla staza oko Sunca je eliptiena (rnalog ekscentriciteta). U perthelu je udaljenost Ze111.1: ja-
Fermiortima inolemo pridru iti ferntionski broj koji je apsolutno saeuvan n svini reakcijama, tj. zabran-
Sunce jednaka 1.47 x 101' m, a u afelu je 1.52 x 101' rn. Izraeunajte koliko je prta brzin.a u perihelu ve&L ad jene su one reakcije u kojima ukupni fermionski broj prije i poslije reakcije nije jednak. Fermionski se broj
brzine u afelu. za razlitite grupe fermiona razlitito zove; za tzv. barione tj. za te.;Ie eestice poput protona, neutrona,
lambda, ksi ltd. broj se zove barionski broj - B koji je prema zakonu saeuvanja fermionskog broja
fermionski
RJESENJE: 1.03 puta ili 3.4% vie. apsolutno satuvan. Tako je dozvol,jen proces
p + p ->11. + A° + K+ + zr + (2-43)
 2. Rad, t•Ti • yija i snaga. Zukottt ocuvarya Str. 2. /7 Str. 2- 18 D. Horvut: Fiziku 1 an FER Mehaniku i toplinu

jer je abroj barionskili brojcva 13 na lijevoj strani jednak zbroju barionskili lirojeva B na desnoj strani PREGLED 2. POGLAVLJA
reakcije (13(p) = 1, 13(10= 1. 13(A° ) = 1, B(10- ) = 0, B(7r+) = 0; (knoll i pion a su bOZ0111 pa je njiliov 1. Novi fizikalni pojmovi
barionski/ferinionski broj jednak nuli). Broj bozona u reakcijaina nije saeuvan. treba odniall naglasiti
da svaka (elementarna) eestica iota svoju antieesticu: proton - anti-proton (p - 1 ), neutron - anti-neutron
(It - elektron - anti-elektron tj. poaitron (e - - e+), kaon - anti-know (1( - 1(), pion - anti-pion (7r+ - rad rad stalne site rad promjenljive sile
7r - ). neutrino - anti-neutrino (a - itd., pa je odgovarajtMi ferinionski broj antieestice jednak negativriont kinetitka energija teorem o radu i kinetiEkoj energiji saEuvanje kinetiEke energije
fermionskom broju eestice. snaga srednja snaga vremensko usrednjenje
Fermionski broj koji pridruaujemo elektronu i njegovorn neutrinu rove se elektronski leptonski broj - e, konzervativne site potencijalna energija mehaniEka energija
i on je boo i barionski broj gore saeuvan. Apr. u reakeiji raspada piona zakon satuvanja mehaniEke energije zakoni satuvanja i simetrije zakon satuvanja energije
zakon satuvanja koliEine gibanja zakon saEuvanja kutne kolitine gibanja zakon satuvanja naboja
7+ —7 e+ + ve (2-44)
zakon satuvanja fermionskog broja
imanio saeuvanje elektronskog leptonskog broja e,. jar ,je = -1 i = 1 pa lijeva i desna strata
2. Nove relacije
imajo ukupni elektronski leptonski broj,jednak nuli. Slieno je i u raspadu
2 2
7r - -■ e— + (2-45) SIN= F•Ag WI,2 = J F d7" A di = —I A di
I
tay. (1-raspadu neutrona imamo istovremeno saeuvanje barionskog (B) i elektronskog leptonskog broja
(e,) WI,2 = ,AEA! WI,2 = E1, 2) —
p + e— + v, (2-46) AW
EA. =
isto boo i u C3-raspadu A° eestice At
2
A° —■ p + e — + ve . (2-47) P d141
f(t)= , I 1(1 ) 85 P • t7
dr D2 — DI
U saint gornjim reakcijarna potovan je i zakon saeuvanja elektrienog naboja.
Do sada spomenuti zakoni saeuvanja vrijede apsolutno, tj. nikada u pairs nije prirrajec'en proces
W,2 = — ~E0 1411,2 = 4' ) — 42) F. dr=0
u kojern bi jedou ad tilt zukono bin notithend Posto,je, medutim, neki aakoni saeuvanja koji vrijede samo
u nekim odredenim situacijama, tj. u prisustvu nekili medudjelovanja. Ti su zakoni nartfAeni u prisustvu dE,( x , y, z) dE,(x, y, z) dEp(x,y,z)
F(y)— F(z)
drugili medudjelovanja, a stupanj Iiaruenje mole dati toeno odredena pravila po kojima se odvijaju neki dx dy dz
procesi. Zakoni satuvattja i zakoni naruenja u inikrofizici (fizici atoma, jezgre i elementarnih eestica) line ■
skup pravila i ta pravila zovu se "izborna pravila", a to su zakonitosti po kojiina an odvijaju neki procesi.
AE,,k = 0 ,A(Ek + E,)= 0
EP=
prije
E
poslije
=0
'fa so pravila povezana sa simetrijama u ntikrofizici i ta Ill einjenica uzdiae tia troll univerzalnosti i daje ini
tit
EL= E L' ,AC) =0
primarni karakter u odnosu na zakone dinamike i kinematike. P,,je puellj

3. Pitanja (sa zvijezdicom su oznatena te2a, neobavezna pitanja)

2.1 Kako an a fizici definira rad?

Valja ipak naglasiti da su ti zakoni u svo,joj sukini statistieki. 0 statistiekom pristupu prirodnim
procesima biti de ukratko govora u 8. poglavlju.
2.2 lzvedite izraz za rad statue silo koja djeluje pod kutom a u odnosu na smjer putanje 6estice!
2.3 Sto inoiete kazati o radu centripetalne silo uvedene u prvom poglavlju?
2.4 lzra6unajte rad koji izvrSimo kada rastegnemo (Trap, all Ox!
2.5 lzra6unajte rad koji izvrii situ opruge (unutarnja sila) kada je opruga rastognuta vanjskom silom iz prethodnog
pitanja!
2.6 lzra6unajte rad pri premjeStanju predmeta u polju site teZe!
2.7 Kako an definira snaga? §to je srednja snaga i koji je njen smisao? Kako se ra6una srednja snaga ako sila ovisi
o koordinati?
2.8 lzra6unajte snagu kada djolujo stalna sila koja djeluje pod kutom 0 u odnosu na voktor pomaka dr
2.9 NapiSite i izvedite teorem o kinetiCkoj energiji i radu. OpiSite neku situaciju u kojoj dolazi do izraiaja tai
teorem!
 2. Rad, eneniija i snaga. Zakoni on,vanja Sir. 2- 19

2.10 Kakve su to konzervativne sile? Definirajte konzervativnu silu na (najinanje) dva Baeina!
2.11 Pokarite da je sila tern konzervativna sila. Izvedite njenu potericijalnu energiju!
2.12 Izvedite izraz za silu iz potencijalne energije, opeenito, a zatim za silu tau!
2.13 Formulirajte zakon saeuvanja mehanieke energije i poopcite ga na oeuvanje (ukupne) energije!
2.14 Pokatite da za konzervativne sile, iz 2. Newtonovog aksioma slijedi zakon saeuvanja mehanieike energije.
2.15 Opikte zako su zakoni saeuvanja varni. Kakva .je njiliova veza sa simetrijarna?
2.16 Formulirajte zakon saeuvanja koli9ine i kutne kolieine gibanja! Koji livjeti inoraju biti ispunieni da vrijede to
dva zakona saeuvanja?
2.17 Ilustrirajtc zakon saeuvanja elektrienog naboja i fermionskog broja!

4
 3
3. MEHANIKA SUSTAVA CESTICA. MEHANIKA KRUTOG TIJELA I STATIKA
3.1 Uvod 3-1
3.2 Sustav dvije eestice. Zakoni gibanja i zakoni odrZanja 3-1
3.2.1 Zakon gibanja teii;ta. Zakon saeuvanja kolieine gibanja 3-1
3.2.2 Sustav centra mase i relativne koordinate 3-1
Reducirana rnasa 3-8
3.2.3 Energija sustava dvije eestice. Zakon saeuvanja mehanieke energije 3-8
Sudari 3-6
SavrAeno elastiean sudar iii sraz 3-12
SavrSeno neelastitan sudar ili sraz 3-15
Gibanje rakete 3-17
3.2.4 Kutna kolieina gibanja dvije testice 3-19
3.3 Sustav N testica. Zakoni gibanja i zakoni satuvanja 3-20
3.3.1 Jednadžba gibanja sustava materijalnih toeaka. Zakon centra mase 3-20
3.3.2 Kutna kolieina gibanja sustava N eestica 3-22
3.3.3 Energija sustava N eestica 3-23
3.4 Kruto tijelo - uvod 3-23
Naciui gibanja krutog tijela 3-23
Moment sile 3-29
3.4.1 TeHte krutog tijela 3-27
Zakon gibanja teliSta krutog tijela 3-30
3.5 Statika krutog tijela 3-31
Aksiomi statike 3-33
Dodatak 3. poglavlju
DP3.1 Primjeri iz biomehanike 1-95
Pregled 1. poglavlja
Pregled 3. poglavlja
P3.1 Novi fizikalni pojmovi 3-55
P3.2 Nave relacije i formule 3-55
P3.3 Pitanja 3-55
 Sir. 3- 2 D. llorvat.. Fizika I za Foe • Mci,m,i ku i toplina

Ako zbrojimo to jedliad'1,1)o, dobi,jenio, voded rai-Ania o 3. Newtonovoin aksiotnu

2 d2
7. prosinca 2001. MI F, + M27
, 12 72 = + f„/2 Ili
dt2

3. MEHANIKA SUSTAVA CESTICA. MEHANIKA KRUTOG TIJELA I - STATIKA fill —

(II
1,12 —172 = 151 + T1I2172) = + 11)
(I
dt dt
,
2)
III 171 + 111272
dt 111 + M2

= Al dtd m if)) +Alm2t72 = Al dtd L dt m1I -I- m2

rn I 7-. + M2,72 )1
).1
(3-2)

f'cx,
(1 2
= M dt—2 f'cm = Al dt— Cent = /11(7cm.

3.1 Uvod

U dosadakijim razmatranjima u srediStu je bila materijalna totka, dakle zamiSljeni objekt - tijelo
s masom all bez dimenzije. Sve site koje su djelovale na materijalnu totku djelovale su u jednoj Weld i
rezultat njihovog djelovanja bilo ,je (jednostavno) translatorno gibanje po nekoj krivulji (pravcu, kruZnici,
itd.). Medutim, kada promatramo realna tijela koja su prote2ita u prostoru, djelovanje sile u razlititim
totkarna tijela mole uzrokovati zamr§eno gibanje koje predstavlja istovremenu translaciju i rotaciju oko neke
(trenutatne) osi. Za opis takvog gibanja nu no je opisati pojam krutog ti,jela i fizilcalne velitine koje uzrokuju
njegovo gibanje. Za opis krutog tijela koristimo pri,jelaz: rnaterijalrlato6ka --■ sustav materijalnilt taake --■
kruto tijelo,gdje poopoenje od materi,jalne tone kree'e preko osnovnih zakona gibanja i osnovnih veli 'dna koje
reguliraju dinamiku tijela. Osim toga, prvi korak pri,jelaza prerna krutom tijelu ukljutuje i opis problema
sustava dviju eestica - materijalnill totaka, koji je vrlo važan u klasieno,j i kvantnoj fizici.
Slika 3.1 - Sustav ad dvije 6estice s medud jelovanjima
3.2 Sustav dvije Eestice. Zakoni gibanja i zakoni održanja U gornjem nizu koraka uveli smo nkupnn MaSIL Al = TII i + M2 i vektor poloiaja centre mase (CM) dvije
eestice, tj.
3.2.1 Zakon gibanja teii§ta. Zakon saEuvanja koliEine gibanja ",1 17.1 + TO 27 2
m= (3-3a)
Razmotrimo sada najjednostavniji sustav eestica, tj. dvije eestice rn, i rn2 koje se u ,jednom trenutku nalaze ml + m2
na mjestima odredenim f.j ,2 u inercija/nom sustavu sa sredigtem u toeki 0. Cestice se u jednorn trenutku odnosno brzinu centra rnase (CM)
gibaju brzinama 171 , 2 i na n,jih djeluju vanjske sile f„0,2 , a istovremeno one medudjeluju silama odnosno mlvi + Tn2,72
j
F2,1 gdje oznakeznaee da eestica d,jeluje na testicu i! Medutim, po 3. Newtonovom aksiomu to su
17C =
rat + rn2
(3-3b)

dvije unutarnje sue jednake po iznosu all suprotnog smjera, tj. F12 = Dakle, gibanje prvog odnosno Gornji izrazi pokazu,ju da gibanje sustava dvije testice "zamjenjujemo" gibanjem jedne materijalne (all
drugog tijela opisano je 2. Newtonovim aksiomom "fiktivne") totke CM, eija je masa jednaka M = rnl +
rn2, eiji je trenutni pololaj dan vektorom f'cm

2
koja se giba pod djelovanjern ,jedne site f,,. Pri tome gibanju unutarnje site ne
igraju nikakvu ulogu.
Nadalje, ako je fr,„ = 0, tj. ako ,je (vektorski) zbroj svill vanjskih sila jednak null (ili ako ill uopee llama),
dt2 ;=, onda dobijerno zakon giban ja centre mese koji kale Ha se u odsutnosti vanjski sila centar mase sustava (dvije
2 (3-1) eestice ovdje) giba jednoliko po pravcu (Hi rniruje), tj.

rn2 dt2 ' 2 =

EFi = Fr/2 F21
i=1 17cm = konst. (3-4a)
 Mchaniku ,rotuva ecstica. Afrhanika krutog tip•ta statika St7'. .7 - 3 Sir. 3 - 4 D. Horvat: Fizika 1 za PER - Mehanika i toplina

F
I2
Pololaj CM odredirno prema forrnuli (3-3a). Jasno je da je CM na spojnici sredika, tj.
72t yet, = O. —koordinatu odredimo ovako

mi • 0 + rrt2 . 0.5 0.3

m.
mt +m2

4 4

Primjer 3.2 lzraeonajte poloiaj centra muse (CM) sustava od Eetiri eestice s 71141S(1711(1 rn1 = 1 kg, nt 2 = 2
kg, 7n3 = 3 kg i m4 = 4 kg, koje su smjeatene u vrhove pravokutnika sa stranicarna 1 in i 2 in (muse Int i
nt 2 Su uda1jeite 1 714, a rat i nt 3 2 in).
Slika 3.2 - Relativito gibanje u sostavu
ad dvije eestice. R.JEENJE Ako rnasu nu postavimo u ishodike koordinatnog sustava, onda je prerna forrnuli (3-3a) x
koordinata CM jednaka

m . 1 kg + 1 m • 2 kg + 1 m • 3 kg + m 2 kg
C -= = 0.5
(1 + 2 + 3 + 4) kg

a y koordinata je

m • 1 kg + 2 m • 4 kg + 2 in • 3 kg + m • 2 kg
!tem = 1.4
(1 + 2 + 3 + 4) kg

Dakle, CM ima koordinate T(0.5 m,1.4

4 4
Slika 3.3 - Gibauje centra muse dvije inaterijaluc taeke
Primjer 3.3 Dvije ntaterijaine toile nit i 7112 povezane so oprugont i leie na glatkoj povrhiti. Na ?MIMI 7112
djeloje horizantalito situ P i vole tijela nadesito (prerna slici 3.5). lzraeunaj obrzanje CM tag sustava! Ako
a jeditoirt treitutku opruga pubic!, kolika je onda akceleracija CM? Kolika je onda akceleracija tijela 711i
a takoder s je, iz (3-3)

15.1 '16.2 = k011St = 71 t fit +71,2172 , (3-41))

tj. ukuptia kolieina gibanja sustava dvije eestice je u odsustvu vanjskili sila konstantna velicina, odnosno,
satuvana velitina!

Primjer 3.1 Odredite poloiaj centra muse (CM) sustava koji se sastoji od dvije kugle eije su nurse rut = 2 kg Slika 3.5 uz primjer 3.3.
i 71t 2 = 3 kg, koje so povezune spojnieout bez muse, tako do su no sredikla udaljena 50 CM.

R.JE4:NJE Slit P predstavlja (rezultantnu) vanjsku silu F,. pa je prerna gorujern razrnatranju akcel-
eracija CN1 jednaka
c12 1 .
Fc m =
dt 7
mt 0m2 d2 1
— ieto = Elcm — , F.
dt 2 + m2
Situ opruge predstavlja unutarnje site i kako je akceleracija CM nezavisna od djelovanja iii postojanja
unutarnjill sila, onda akceleracija ostaje jednaka gornjoj i u slueaju kada opruga pukne! Akcelcracija
r2
tijela 17t ■ jednaka je nuli kada pukne opruga, jer na njega ne djeluju nikakve silts!

Slika 3.4 Teii:Ste jeditastavitoy sustava; uz pri7njer 3.1

 3. Mehanika sustava eestica. Mchanika krutoq tvla statika .51, 3- 6 I). liorrat. I. I zo FEU Al,./taulAa i toplow

Zakon satuvanja kolitine gibanja pisan po vektorskim komponentama je

Al Al ,.
vo cos j — u, + — tiv2/ + )02/0,
2 2

pa je
Mvo cos a = –2– v2/ , 0= + T v2,„
tj. 02/ = 2vo coso i v," = Projektil koji pada vertikalno prelim dolje, padne za t l = 36s, tj.

Slika 3.6 - Kosi hitac i raspad tijela - gibanje contra rouse CM H= 12 12.,
– 1t

– H–'2
– = –205.683 m/s.
2
Primjer 3.4 Pod kutorn a ispaljen je projektil paetnom brzinom U trenutku kada je postigao mak-
simalnu visinu projektil se raspao no dva jednaka dijela. Jedan dio padne vertikalno dolje. Koliki domet Takoder ,je
postigne drug/ projektil? 02/, = 2vo coca = 600 m/s
– /y = 205.683 m/s,
ILIEENJE Prilikom raspada tijela djeluju unutarnje site koje, kao 8.to smo pokazali gore, ne utjetu na
gibanje CM, pa se CM giba bee promjene kao da raspada i nije bilo. Domet CM te biti Xm (vidi (1-27)), a pa je brzina (njei iznos) drugog projektila ,jednaka
kakojedan fragment rn, padne vertikalno dolje, tj. na XM /2, onda drugi padne na Xm+Xm /2 = 3Xo, /2.
V2 –
= \/ 2 /, + 2/y –=634
634.276 m/s.
di
Nakon eksplozije projektila, drugi projektil izvodi, u stvari, novi kosi hitac s potetnom brzinom vo = 1,2
i po kutorn a koji je dan ovako
Primjer 3.5 Projektil je ispaljen pod kutorn od 60° brzinom od 600 rn/s. Kada se projektil na/azi u najvisoj
toeki putanje, on eksplodira i jedna njegova polovina okomito padne na tlo nakon 36s. Na koje se maksimalnu tga = :
2
0 L='• = 0.3428, tj.
v2/,
visinu iznad tla popne drug/ dio projektila? a' = 18,92197° = 18°55'19".
Prema tome, (nova) maksimalna visina H' je jednaka

H, (1);)2 sin .' a'

– 2 156.243 m,
2g

pa je ukupna visina drugog projektila iznad tla jednaka

= H+ = 15 917.711 m.

Slika 3.7 - Uz primjer 3.1 Primjer 3.6 Sredigta tri kugle leie na istom pravcu. Kugla 1 se pribliiava brzinom v, pa (tom) provoi i
7)09030 kuglu 2, koja zatim pogada kuglu 3. Oba sraza so savrgeno elastiena. Kolika mora biti masa kugle 2
da bi kugla 3 postigla mak,sima/nu brzinu? Masa kugle I je 1 kg, a kugle 3 je 4 kg.
RJES'EN2E Projektil se popne na maksimalnu visinu H koja je jednaka 11..lES'ENJE Iz zakona satuvanja kolitine gibanja za prvi sudar

H= vg sin2 = 13761.47m. n1,1,1 = 7112 02 + TrI,

g
i iz zakona satuvanja kinetitke energije
Na toj visini on eksplodira i jedna njegova polovina odleti vertikalno prema dolje, pa moterno napisati
zakon satuvanja kolitine gibanja 1 2 1 1 ,
e, –77,2 v2 + -771, v,,
/11/711 = m,v, + m202, 2 2

dobijemo da je
gdje je Al masa ispaljenog projektila, en; = /4/2 (i = 1,2) i 0, = :flay, fill je horizontalna komponenta
2m1v1
potetne brzine vo, tj. 1711 = ivo cos a i 172 = iV2/r + 302/y 0,2 =
en, + my
 3. Mehanika sustava eastica. Mehanika krutoy tijela I - statika Str. 3- 7 Str. 3- 8 D. Horvat: Fiziku I za FER. Mehanika i toplina

Za drugi sudar po analogiji dobijemo Pa .je

;c = — xcim
2m2 u2 .iott rn2 (3-6)
— xz = xz — xcm
nit + nr3 v' (To, + m2)(rn2 + 1.3)
I. sutavu C\1 je brzina CM jednaka nuli
lz zahtjeva da brzina u3 bude maksimalna, tj.
=0 (3-7)
dna.
u Ill) = VIII ,TIL3 = 2 kg. i vrijedi
dmj
52 = 0
+1 ili +11121712 = 0. (3-8)

Prijelaz u sustav CM u innogint problernima sudara (mikroskopskih) eestica ,jako inole pojednostaviti raeune.
4 4
Reducirana masa
Primjer 3.7 Dva tijela s masama in, i r02 povezunu su oprugom konstante k u nerastegnutom stanju Co U odnosu na pololaj centra ',lase CM mo2ento definirati relativne koordinate (oznaeimo ih sa potezom
i skliiu stalnom brzinom va po glatkoj podlozi (vidi sliku 3.7). U jednom trenutku tijelo rnl udari u zid i iznad slova)
zaustavi se. a) Kolika je brzina CM prije sudara? b) Kolika je brzina CM, licm odmuls nakon sudara? eJ x2 = 7.2 + XCM 1 XI = Ti + :Eck! pa je
U jednom je trenutku nakon sudava opruga stisnuta no duljinu d (d < Co), ;ler se 1122 giba i dalje 710 lijevo (3-9)
71 — xl — xcm 1 r2 = X2 — XCNI •
prerna slid. Kolika je akeeteracija CM ticm u tom trenutku?
RelatiVlitt koordinatu dvije 6estice uvodimo ovako

zR = r l — 'Z2 = x, — x2. (3-10)

Ako sada razinotrinto samo unutaride site (promatramo, dakle, izolirani sustav). onda mo2erno napisati
jednadZbe gibanja ovako
= F42/m1 i 12 = F21 /R02, (3-11)

k----- 10 k d a njilloviin oduzimanjem i uz tredi Newtonov aksiorn P12 = —P21 dobijetrio

Slika 3.8 - Gibanje sustava dvije eestice - uz primjer 3.5 _ :62 = thR _ F12 F12 = (ml + rn2) (3.12)
F12.
TILi 7112 7
RiESENJE a) S obzirom da se obadva tijela gibaju istom brzinorn, ranije razmatranje gibanja teiika
daje Ovdje tnoiemo
tnožemouvesti reduciranu TII(191.1 p kao
r7 c m = Vo
41 1122 11 1
b) U trenutku sudara in, se smiri tj. 1.71 = 0, a '172 = vo, pa je onda p (3-13)
Tre, + 2112 µ =+
7041 —
,112)
+ m2172 m2
'UCN1 = — .00 pa gorn nadZbu moiento
možento ziapisati ovako
trh, + rnz 711, + "12
piR = F12: (3-14)
C) Opruga djeluje na tijelo rn2 silom nadesno i to je sila jednaka Poo = ik(eo — d)x (koordinatni sustav
"gleda" nadesno). Ta sila je ujedno i (jedina) vanjska silo koja djeluje u sustavu Cestica i rn2, pa je
tj. opisali smo sloZ:ena gibanja dva tijela, opisana s jedriadtharna (3-11) pomoeu gibanja "jednog tijela"
= Pop =ik(eo— d)= acki(in, + 7/42 (reducirane) mase p, pod djelovanjem (iste) unutamje site Fie. Takav zapis gibanja izuzetno je koristan pri
ik(eo — 21):E
opisu relativnih gibanjarnikroskopskill testica (elektrona i protona u vodikovorn atomu, protona i neutrona u
• denteriju ltd.) a vrlo slolenini kvantlioniehaniekin, !norm:11,6nm, kao i pri astrofiziekini proratunima gibanja
7/3 + 1112
dvojnill zvijezda i sl.

4 4 3.2.3 Energija su tava dvije Eestice. Zakon saEuvanja mehaniEke energije

Neka dvije testice ma n2 medudjeluju
međudjeluju konzervativnom silom, tako da potencijalna energija
3.2.2. Sustav centra mase (CM) i relativne koordinate Ue12) (iz koje izvodiino silu poinoeu izraza F = — vEm)
ovisi samo o razinaku testica, tj. U(7') —■ UM!
Ovdje Zelimo izvesti ukupliu energiju takvog sustava.
Vrio eesto je povoljno prentjestiti ishodiste koordinatnog sustava u yenta]. mase (CM). Pri tom prijelazu Za relativne koordinate (preina slid 3.9), a i od ranije (vidi od,jeljak o reduciranoj masi) vrijedi
(translaciji ishodika sustava S ea vektor Fcnt) iz sustava S u "crtane" koordinate dvije testice odredene
su novint poloajem CM, tj. (piSemo sve za x—koordinatu samo) Trt272 = 0 1
01171 + inefi (3-15)
1 „
=0= (rrt i + 0124). (3-5) fR = F2 f•C M
zcnl
In, + rn2 rrti rn2
 ▪
▪

3. Mehanika sustava Jestica. Melianika krutog tijela 1 - statika Sir 9 Sir. 3- 10 1). lloruat.. Fizika 1 za PER • Mehanika i toplina

i kako je = rcnl + f- ] = V1R +7'2, vrijedi da je Dakle,

Ek = EP + E(k R) (3-22b)
= 11 - 72 = f (3-16)
to je ukupna energija jednaka
Sve gornje relacije mo2iemo zbog jednostavnosti promatrati na Onda je xi = XCNI -FrEi i 22 = X21 1
uz 2R = 21 - 22 = 71 - x2. Kako je xcro = (x, 22n12)/(Till +1112) dobijemo iz Eu k = E, + Ek = U(r) + + 2 1Li H. (3-23a)

x1 111 1 £271/2
= XI ,T,CM = XI - Ako nema vanjskih sila, onda je :rent = konst. (ili nula), pa je i EP' =konst., iii
T/L2
1)12 (3-17;1)
= (21 X2) "12 •
T/11 1112 1111 +1112 ' Eu k - 2 = konst. = U(r) + 1 • 2 iii
i slieno za 72, tj. 1
1111 1/(v) + 2 = k011til. (3-23b)
72 = xH • (3-17b)
Til l + T/12

Ukupna kinetieka energija dvije i.estice jr jednaka (za gibanje (10, osi iipr.) 1)(11Iii(!lli 1V21111411. 11k111111a sahivana (vremenska promjena jednaka je null).

EL, = ek l) + El?) = 2 rnith; + 2 m2i3, (3-18)

a prijelazom na sustav CM prema relacijama (3-17a,b) dobijemo izraz za kinetieku energiju u slijedeeem
obliku
E k = ek l) + 42) + -1
2- (rn + tn2)iCkt d (in 171 + m2 72)•
,kcm Ti (3-19)

Zadnji elan iMezava pogto su to koordinate CM u sustavu CM, pa je kinetieka energija u sustavu CM
jednaka je zbroju kinetieke energije centra mase (fiktivne materijalne take) i kinetitkih energija eestica koje
se relativno gibaju u odnosu na CM:

Ek = EP + 411 42) . (3-20)

Medutim, kinetieke energije relativnog gibanja moerno izraziti preko reducirane mase, ako uvrstimo radi-
jusvektore relativnog gibanja u izraz za kinetieku energiju, tj. Slika 3.9 - Relativne koordinate
f, 012
rH i slieno za 7-2
m, + Tn2
F2 (3-21)
102 7.,77. Sudari
mi +012
Neka se po pravcu giba eestica mase 111 1 i brzine i neka ta eestica naleti na testicu mace 1112 koja se
To uvrstimo u (3-20) i dobijemo giba po nekom drugom pravcu brzinom 7.12. Pri tome sudaru testica 2 djeluje na testicu 1 nekom shorn, a ta
sila ovisi o gradi testica ili njibovim (mellaniekim, elektrienim, magnetskim iii drugim) svojstviina. Ako je
Ek = EP -F E12) npr. prva testica tenislopta, a druga testica tenisreket, onda je jasno da ee sraz ta dva tijela trajati relativno
1 1 .2 1 dugo, jer ee doe) do deforrnacije loptice i do istezanja 2.dca reketa, do vraeanja loptice u prvostni oblik i do
= -M2am -771121 -rn2‘,2
2 2 2 ispravljanja 21ca. Ta bi sila mogla biti prikazana na slici 3.10 slikom (a), gdje dosta "neuredna" krivulja
_1 mi2 ( m2 ) 2 .2 1 ( rn j opisuje deformacije sudara. Pri takvom sudaru dolazi do promjene kolitine gibanja, tj. iz 2. Newtonovog
2 cm 2 . rt-t, + m2 rR =1-112
2 m1 + 1112) aksioma dobijemo
H
±2 m + 1,2 r 011 012 (3-22a)
rtt?rn2
2 c2 R 1.(rni +m2)2 (ml m2)2
P
dt
P dt = f dt =f clf; -= 17(t2 ) - 17(t i ) = (3-24)
= l m±2 mi012 (MI ± m2)
t, t,
2 cm 2 R (m 1 + m2)2
1. Ovdje smo uveli irnpuls site I, eiji je iznos predstavljen povr'Sinom ispod krivulje site F(t) na slici 3.10.
= - Mx6 + 1-z
- 6?kt.
2 2 Svakako, oblik sile predstavljen na slikama predstavlja aproksimaciju, koja za savrgeno elastitan sraz - slutaj
 .7. Alcharilka ,n,h11,11 Al, hartiAa utroq hp•la I .stall/:a .91 /2 /7. Pizika za PER Mchartika i tophrta

F(t) (a) (b) (c) (d)

Za opeenit e/ustietti sudurt dviju eestiea masa 7n, i Trr2 i odgovarajueili brzina t7, i (72 vrijedi. dakle,
zakon 5aeuvanju kulieirte gibanja

gprije sudara = fposlije sudara iii

26.1 + 172 = 172
(Si+1122'12 = 1 '131 + ru2172 • (3-25)

Zakon saeuvanja energije svodi se na saCuvaMe kTisehbkTh energija (jer potencijalne energije rnedu eesticama
izvan podrueja medudjelovanja nerna) uz mogue gubitak dijela energije na unutarnju energiju - toplinu Q.
Dakle, m&,erno napisati zakon saVuvarrju energije
I I
ti At At At

41) + E(,21 E(k C) + E;2

: 1+Q lb
Sliku 3.10 - Impalsuc silt 1 2 1 2 1 ,2 1 „2
+ — 711.21) = — 71110E, ) —111 2kV2E + (3-26)
2 2 2 2

gdje je Q gubitak kinetiCke energije u obliku toplinske energije. Pretna tome da li je gubitak kinetieke energije
(d) - predstavlja aproksirnaciju trenutne site koja naraste ua maksimalnu vrijednost i zatian trenutna padre u toplinu jednak null ne, elastine sudare dijelimo na savrienu elasticise i na elasticise. Ako se pri sudaru
poCetna tijela spoje i stvore jedno tijelo, onda takav neelastiCni sudar iii sraz zoverno suvr§eno neslustiCrd
ua nolu. Promjena kolieine gibanja L p za taj je slueaj .jednaka po iznosu makshrialnoj vrijednosti site. U
sudar! Obrnot proves savrSeno neelastiCnom sudaru zoverno raspud.
slucajevima (a) du (c) din iiielianieke energije gill,' se a villa toplinske energije deform:lei:le iiiir.),
ukupna energija je saCuvana.
Savrgeno elasti'ftLn sudar iii sraz
Sudare ne treba nuZ:no doslovno slivatiti kao neposredni dodir (Iva tijela, vet. ill it ;Thom smisht treba
slivatiti kao fizikalne procese u kojima dolazi do medudjelovanja Cestica, a pri takvorn inedudjelovanju, brzina Savritieno elastiean sudar (sraz) je onaj sudar kod kojeg je siteuvana koli/ina gibanja (3-25) i kinetieku
ciiergtja, tj. vrijede Iva zakona Silellvanja (bez transformache mehanit'ke energije u toplinu)
eestica prije sudara i poslije sudara je stalna (Ito ne i jedimka).

Tu se valja sjeti ti npr. "sudara" a-distice i jezgre atoina zlata a Ilaitherfordovian pokusu raispritienja, tam° 71110, +1112'02 = 711,01 ' +1112'0.2 '
., I ‘.2 1 , (3-27)
se a —eestica pribli3,i jezgri na neku udaljenost, a medudjelovanje (odbojnit elekLrostatska - Cuulowi ties — 2,,,v1 4, = —117,01) —1112(17,) .
- sila) sc mole opisati kao izmjena fotona izincdu pozitivne jezgre i pozitivne a-Cestice. Dakle, radi se o 2 2 2 2

elektannagnetskuni inedutijelovanju - o sudara - bee neposreching 1'14 l'aZ111■11.1":112. 1 Lill sudara nil ()hien° znamu pneellie paramet re sudara (raspri,ienja), tj. casino In/Ise 1W, i
i odgovarajuee brzine ii1 i 02 (tj. njihove iznose vi i u,2 i sinjerove gibanja), a moramo pronaei konatne
brzine 'i '! Raiamamo, dakle iz prve gornje

in, (g, — ') = ro2(172 — 02) a iz druge je

MI — )(71 + ') = 1112(02 02)(0.2 ' + 02) nakon kraCenja, daje (3-28)
'171 + -= fiz + '212.

NI111 , 141.j1.111 zallu jc .H11111(1%11E' S 1112 i ll Rill IIVI'SEaVall.j1.1117112E2 iz zakona siteuvanja kulii isegibau,jn, dobijemo
izraz za
mova
, 271E202 + (71E1 — 7112)01
= (3-29)
(a) (b) Till + 7112

Sliku 3.11 - Prikaz rusprgenju (a) dvije eestice (sudara) Slieno dobijemo i za v2 ' ,
i ruspudu (6) ecstice na 71 konuendt. + (1122 — )172
— (3-30)
T/I4 1122

Te dvije ,jednaclžbe možerno razmotriti za nekoliko tipierdh situacija:

Sudare razmatramo tako da C
. estice izoliramo od okoline, a njihove brzine i sve druge dinarni*Cke veliNne
mjerhno u nekom inercijahrom sustavu. Na taj !ratan mo2erno rabiti zakon saeuvanja koheine gibanja, koji t Elastieni sudar je onaj kod kojeg nema promjene masa Cestica, tj. mase prije i poslije sudara su iste. Raspad

vrijedi za izolirane sustave (tj. u one u kojirna ne djeluju vanjske site). eestice prikazan na slid 3.11 (b) oeigledno ne spada u elastiCne procese!
 3. Mehanika sustava ecstica. Mehanika krutog t(rela I - statika Sir, .9- 1,? Str. .9- 14 D. IlorTar Fiziks I as FER - Mchanika i toplina

(1) no = rrt2: dobijerno da ' =112 i 172 = Dogodila se "zamjena" brzina izmedu testica 1 i 2. a nakon trade bugle brzinu mlnosn na mirnog prom:It:rat:a) dobijemo kao i korak prije,

(2) m2 >> Tar = 0: to odgovara situaeiji kada testica nt, nalijete na mirni heskonaeno masivni zid! T71
=
Dobijetno lako da je f,) = i v2' = 0, tj. testiea se odbila od "zida" po iznosu istom brzinom 7-11, + I + 17 . m v mk + 18 . m
VI = 171I) ali suprotnog smjera. Prornjena iznosa kolitine gibanja ,je Ap, = Irni 771 InV1311 = +
nil – – '0)1 = 2n/iv] . Zid se ni pornaknuo ni,je! rri k + + 19 • In
(3) rn2 >> rn, i vi = 0: beskonatno masivni "zid" nalijete na mirnu testicu. Dobi,jerno da ,je ='72
Nakon k–to bugle brzina u odnosu 115 mirnog promatraea je
= 2172, tj. " zid ni in zna" da ,je naletio na ne:Sto, aui zato prije mjrns testiea 1 sada I)jjejiji ispred
zida (relativnom) hi:7.010111 v"2, iIi brzinom 2732 u odnosu na mirnog promatrata! [T11
711.
1:k I, +
rn k + AI + (19 – k)- m mk + M ± (19 – k +1).171
Primjer 3.8 Dvije identiene biljarske kugle rrtiruju rta stain i dodiruju se. neou kugia, jednaka drugim
dvjerna, pribliiava Sc brzinorn Vo pa pravou koji jo tangenta 1{(1 obadvije kugle i prylazi njihovirn diraligtem. an + Al + 18 •111 + Ink + 91+19. 1,]
rn

lzraeunajte brzinu kugala nakon sudara, ako se kugla-projektil nakon sudara youstavila!
Jednostavan program na merlon) kalkulatoru daje slijededi niz broja kugala i odgcrajueili (rolativnih)
ESENJ Neka se smjer kugle koji utlara o dvije mime kugle podudara a sal y. Zakon
kolitino gibanja dajc za .r–smjer

odnosno za y–smjcr
rnVo = + Broj kogl. Brzina Broj kugl. Brzina

a zakon saeuvanja mollanieke cncrgijc dajc I 0.0657 8 0.5709

2 0.1329 9 0.6505
m t102 u,22) im,v, 2 , 2) + 1 ( r 2 ± r 2) 3 0.2016 10 0.7323
2 2 2 ‘' 2 rn v2 '' 4 0.2719 11 0.8164

Kako je v),„ = vz,s E v,, dobijemo dajc Vo = 2v,, a takoder v, pa iz zakona saeuvartja 5 0.3439 12 0.9030
energije dobijemo 6 0.4176 13 0.9921
V02 = 2v! + 2y,2, 4u = 2v! + 2y,2, 7 0.4933 14 1.0839

Ito dajc za iznos brzinc + yr = Tablica 3.1 on prosier 3.9

, 1 ,,
30 0 =
N/2

Prerna tablici 3.1 vidimo da treba izbaciti 14 kugala!

4 4
4 4

Primjer 3.9 Na tratnicarna se nalaze kolica mase rag = 10 kg na kojima se nalazi e-ovjek mase M = 70 kg i
dvadeset kugala, svaka mase in = 3 kg. Ako kolica u paetnom trenutku mirtuju, koliko treba izbaciti kugala da Primjer 3.10 Tijelo je ismateno s visine h. = 100 m i ono slobodno pada do visine 50 rn, kada se raspadne
kolica postignu brzinu od I rn/s? Covjek mode baciti kuglu brzinom od v = 3 m/s, u Itorizon.talnorn smjeru. no dva jednaka komada koji no zendju padrtu na razrnaku od 50 m. Kojorn brzinom su se odvojili komadi
jedan ad drugoga?
ri.JEENJE Nakon bacanja prve kugle iz zakona sauvarija kolieine gibanje imamo
RJES'ENJE U vertikalnom smjeru brzina se zbog raspada no promijeni. U horizontalnom smjern vrijedi
(rnk + M + 20 • m) • 0 • i = mv(-3!) + (mt. + M + 19 • m)v, • i zakon saeuvanja kolieine gibanja

pa jo brzina kolica nakon prvog bacanja jednaka 0 = ft: + = + rnil2 = – n311

V] V
rng M + 19 • rn Za zadnjill 50 In pada tijclu treba vrijerne t 1, a njcga izraeunamo ovako: za prvih 50 In (No = 50 m)
treba vrijethe 1.50, a za cijeli put treba vujerne t, tj.
Nakon druge bugle brzinu v2 (odnosu na mirnog promatraea) dobijemo iz zakona saeuvanja kolieine
gibanja
rn \ /. 2 • hso 2• h
V2 – V too– 3.193 s t = \- = 4.515 s 32 = – too = 1.322 s.
Mk +M+18•2/1 +v mk. +M+19•m 9
 3. Alchartika SUSlill,“ resticu. Mchuniku krntog tijcla - statika Sir '1 - 15 16 D. iloruut.' FutA.a Ian FER AlcItanika t toplina

Za to vrijeme, tijela nastala raspadom udalje se 50 in, tj. svaku prijede, gibajuti se ,jednoliko po prawn (energijama), posebno kada se radio rasprenjima. Tada treba gornje izraze modificirati prema "teoriji
udaljenost 25 III, pa je brains jednaka velikib brzina" - specijalnoj teoriji relativnosti (vidjeti kasnije poglavlje).
v = 18.904 m/s.

Rclativna brzina je dvostruko vela. Primjer 3.12 aurnena super-lopticu rouse 45.8 g ispuifterta je iznad tla s visine 2rn i odbije se do visine
1.5 in, Kolika je kolieina gibanja loptice? Ako se pretpostuvi da je loptica bila a dodiru s tlom 7 x 10' s,
A izraeunnjte srednju akceleraciju lotice: Koliko iznosi koeficijent restitucije? Koefictjent restitucije c defini-
1517110 kao ornjer brzine nakon sudara i ()Trine prne sudara, odnosito kuo orojer (relativite) brzine udaljavanja
i (Tetutivne) brzine pribliiavanja!
Savrgeno neelastiean sudar iii sraz RJEENJE Brzinu kojorn loptica udari o tlo dobijemo iz zakona saCuvanja energije, tj. iz mgh = inq/r,
dobijemo uo = f207; = 6.26 m/s. Brzinu kojom se Cestica odbila dobijemo na isti nakin. vi = =
Savr'Seno neelastitan sudar nastaje kada se prilikorn sudara mase m l i 002 "slijepe" i nastave gibanje
kao jedno tijelo mase ni l +1112. Prema tome, vrijedi (i dalje) zakon saeuvanja kolieine gibanja, ali ne i zakon 5.42m/s. Promjena koliCine gibanjc jednaka je mu, - men = Op = -0.535 Ns, gdje smo uzeli da
jc pozitivni smjer okrenm prema dolje! Srednja akceleracije je u = = -1669 m/s2 . Dakle,
satuvanja kinetitke energije vet (samo) ukupne energije, tj. vrijede
koeficijent restitucije je
vi
rn 1 L1 + M2112 = Tr,I 131
= = 0.866.
(3-31)
—TIE 1)2 + —,112V2 = (y' )2 — "I2 (V )2 Q.
2 2 2 2 2
A A
Pokusi s glinenim kuglama obje§enim na koncima primjeri su takvilt sudara, ocinosno sudar npr. olovne
kugle s tegkom metainom plotom (ili tegkim utegom) itd. Primjer 3.13 Cestica rouse 0.8 kg giba se nadesno br•zinoiri od 5 ro/s i suduri se (centrairro) s eesticom
rouse 1.2 kg koja se giba u suprotitoro srojera brzinam od 4 m/s. Poslije sudara prim eestica se gala nalijevo
brZi7d0711. od 4 ro/s. Kolika je brzina druge eestice nakon sudara? Koliko iznosi koeficijent restitucije?
Primjer 3.11 U drueni blok muse 10D = 15 kg jedun as dragon udare dva metka, svaki muse rtt„, = 4.2 9.
Koju brziou up into kornad drtretu nakon Sto ga pogodi drogi inetak, ako je brzina metaka = 1200 ro/s, a RJ F-§ENJ E Iz zakona sa'euvanja kolitine gibanja (dui +x-osi npr.)
kontad &yew prne udara rnetaka mit-4e?
m (iv!) + ma(inz) = ) + mz(Iv;)
RJESENJE Zakon satuvanja kolitino gibanja u jednoj dimenziji (x) za prvi metak daje
lako dobijemo da je vZ = 2 in/s, tj. druga se testica giba u pozitivilorn smjeru osi z. Iz (poopCene)
P garije = Pposlije ti• ranetak = fitnelak-Fdrvo clefinicijc kocticijenta restitucije e = Ibrzina odvajanja/brzina pribliiavanjal dobijemo
i • rnv,,, + 0 = (inD + in,„) i • VD,
(-4) - 2
a za drugi metak je 5 - (-4)
Inm (MO ± ) 1 = (M 6
= - = 0.667.
9
pa je
2n1,,
- 0.672 in/s.
+21n,„
A A
Ovdjc valja naglasiti da mehanitka energija nije satuvana (energija jest saeuvana!), jer se pri udaru rnetka
u drvo razvija toplina Q, pa molerno napisati
Primje.r 3.19 Elustiata loptica ispusti se a ursine ho izriad horizontulne povtgine. Ako je koeficijent resti-

E((P;;;.'.'") = 4'70 + Q.
tucije jednak c izraennajte ukupnn duljinu putanje koju opisc loptica prne ?Lego se zaustavi!

RJ EtiENJE Neka se nakon prvog pada loptica popne na visinu hi, nakon drugog na visinu ha itd. Onda
lsti rezultat dobili bismo i da no razmatramo dva uza.stopna udara rnetaka, vet da sun) jednostavno je koeficijent restitucije jednak e = V2g/11/2gho =071; =ha ,./TT = • • = ,/h„/h„_,. Za bilo koje
pretpostavili da istommeno u blok udari jecian metak ali mase 2m,„! dvije visine moiemo napisati da je h,k = ehk_,, a to vodi na izraz za h„

h„ = e2h„_1 = e4,1„_2 = = c2'ho.

A A
Ukupna duljina putanje jednaka je ho plus dvostruki zbroj preostalih vision (jer loptica ide prvo gore na
U kategoriju savreno neelasti e- nth sudara spadaju i "inverzni sudari", tj. raspadi jednog tijela (elemen- visinu, npr. hi, a zatim s te visine padne)! Dakle,
tarne test ice npr.) na neki broj konathill t- estica - tijela, poput npr. "0 -raspada" neutrona p+e - +Ti, iii
raspada kaona Ko -■ 77 + Pri svim tint procesima saeuvana je kolitina gibanja, npr. 'PK° = P.,++P;r- •
L= ho +2E= ho 1+2EE"
Valja, medutim voditi raeuna da se gornji procesi u mikrosvijetu odgiravaju najteke pri velikim brzinama
 3. Alehanika sustava ftstica. Alchanika krutog tijela 1 - statika Sir - 17 Str. 3- 18 D. Hnrnat. Pizika 1 za PEI? Afehanika i toplina

Zadnji izraz predstavlja sumu geometrijskog reda Ciji Jo kvocijent jednak c2 , a prvi Clan ,je (2 , pa je suina NapiIinio sada zakon satuvanja kolitine gibanja za raketu u trelmtku t za sustav u kojem se raket a u
jednaka trenutku / giba brzinom v. Ckupna koRina gibanja P. koje se sastoji od kolitine gibanja rakete pr l plinova
L= (1 + Tip je satuvana, a ona je jednaka
/1.„ = A.(t) + fir m = rrt(t)v(t). (3-37)

Brzina izlaiiertja plinova iz rakete vp je konstantna i poznata velitina! Trenutak dt kasnije. tj. u t + dt masa
se smanjila. za dmp , tj. za masu plinova koji su izaIli iz rakete, a brzina poveeala za (117, pa u iS10111 sustavu
sada piserno zakon satuvanja kolitine gibanja za raketu i plinove
Zadatak 3.1 Izineunajte koliko protekne VT'CT/leTta od tmnutka ispugtartja loptice do trenutka konaF.nog
zaustavtjanja, prema prothodnont zadatku!
P„ = - dor) • ( 11 + dO) + dot p • (17; + i7p) (3-38a)

RJESENJE: T = to + 2 Et, = (V2ho/g)(1 e)/(1 — e)

gdje.je brzina plinova mase dro p. Condi je izraz jednak kolitini gibanja u trenutku I tj jednak je 00(t)v(t)

rit(t)v(t) = (ni — Mu) • (F+ dt7) + (i7-11, • (17 + 17,,) (3-38b)

Aku tu jednaliost rasptImuo i zanemarinn, ntedusnime umnoIke infinitezhnaha veni.ina dobijeino

dro p + trt • (115 = 0, odriosno

Gibanja rakete
(1,7 = dtn p = (3-39)
Do sada sino promatrali gibanja kod kojili je masa tijela koje se giba bila konstanta, pa .je vremenska m r Tit r
promjena kolitine gibanja davala samo promjenu brzine s vremenorn, tj. akceleraciju. Sada eenio razinotriti
jer (Im p = —don. Dijeljenjein to ,jedrimbIbe s dt dobijemo a.kceleraciju rakete (177/dt. Integracijorn gornje
situaciju kod koje imam° promjenu mase s vremenom, s tim da nam je za razumijevanje i rjeIenje tog
jednadiThe dobijemo, uz potetne uvjete v(0) = vo i ranije potetne uvjete za masu
problema nužno poznavanje zakona satuvanja kolitine gibanja. Gledamo, dakle, kako se giba raketa tija se
masa u potetnom trenutku rre(0) (t = 0) sastoji od mase same rakete m i mase goriva koja de se smanjivati (o)
kako gorivo izgara i plinovi izlaze kroz zadnji otvor rakete. Zanemarit tem° stalnu gravitacionu silu na r + nip
v(t) = vo + vp In m (3-40)
raketu. Masu goriva u nekom trenutku t tem° oznatiti s m0 (t), a masa goriva u potetnorn trenutku je 74) . rrt(t)
Dakle
u t= 0 rri(0) = mr + rr4,°1 Potetni uvjet za brzinu je opeenit, a obitno je vo = 0, tj. raketa krece iz mirovanja.
(3-32)
u t =t rn(t) = m,. + rn p(t). Kako je v(t) = dx/dt, ino2emo uvrstiti izraz (3-36) za ovisnost mase o vremenu i integrirati jednadthu
(3-40) da. dobijemo put rakete, uz opeeniti potetni uvjet da je z(0) = zo (potetni polciaj rakete neka je xv).
Neka je brzina izgaranja goriva jednaka b, tj. mo'iemo napisati da je
Dakle,
dm p(t) b rit(pO) t = dx
(3-33) v(t) = vo + vp In (1 — (3-41)
dt rit(t) T dt

gdje negativan predznak dolazi zbog toga Ito se masa goriva smanjuje. Ako je ukupno vrijeme izgaranja Integriranje gornje jednackThe po vremenu daje putanju rakete x(t):
goriva jednako T, onda moXemo rijesiti gornju diferencijalnu jednaabu, uz koju mcr2,emo napisati potetne
uvjete
rnp(0) = mr i x(t) = vot — f di In (1 — ri-0)
raP(0— )
(3-42)
(3-34)
rn p(T) = vol — vp i + C.
Diferencijalna jednadkba za masu ima rjeIenje
Integral Z. rijeInno zarnjenom varijabli: y = 1— (4) /rnoT)• t , uz dy = —(mr/rnoT)dt. Ito vodi na integral
nt p(t) = —Gt + C (3-35)
(0)
Tr/ 0T
= dt In (1 mP t) = in, dy In y = —y In + y
a iz potetnih uvjeta ino2emo odrediti konstantu C, tj. C = m(p°1 = bT, pa je rnoT
(3-43)
rri p(t) = --Gt + m(p°) = —bt + bT rnoT 714,5) t [1 (1 t )1
(o) 1
rrm T m T•
m(t) =m, — bt + rnr)
= rn.r — Gt (1 — T /t) (3-36) Za odredenje konstante integracije C uzrnemo potetni uvjet x(0) = xo Ito daje
= + 4) (1 — t/T) pa je Inn
xo (3-44)
rre(0) ='mo = mr + rrer rrtp
 3. Mciturkika sustrna (,e.stica. Mehunika krutog tijelu - statika Str. 3- 19 Sty. 3 - 20 D. Throat: Fizika 1 za PER Mettanika i toptirta

pa konaimi izraz za putanju rakete izgleda ovako Vrentenska promjena (ukupnog) -a sada vodi ua josdva Plana ra
raucdNeisnoj strani (3-50) tj.
d duct
E' = m; + 112 + l'2 ) x P12 mill x 1/l2 /'"2 X
(3-45) dt dl
(3-53)
tii; + M2 - nr2 f'2 ) x avat m

Zadnji je elan ,jednak null jer je ishodite u CM (rem = 0 = (rre l .r, + in.27'2 )/A1). Prelim tome, dokazali
3.2.9 Kutna koliEina gibanja sustava dvije eestice
smo tvrdriju i za opci pololaj ishodista referentnog sustava.
Ovdje eerno dokazati (teorem, u stvari) da u situaciji kada se dvije (Justice nalaze u inercijalnorn sustavu i
kada site kojitna inedudjeluju lee na spojnici till toeaka, onda jje ukupni moment site koji djeluje na sustav
Pestica jednak vremenskoj promjeni ukupne kutne kolicine gibanja till Pestica. Pri tome se svi momenti
odreduju u udnosu iii na istu toeku u referentnom sustavu (ishodiS'te npr.) iii na CM! Dakle, neka su kutne 3.3 Sustav N Eestica. Zakoni gibanja i zakoni saCuvanja
kolicine gibanja Pestica jjednake
Prijjelaz od materijalne toeke prema krutom tijelu nastavljamo razrnatranjem sustava od N materijalnih
= n X TIL1171 i f2 = 7'2 X 111202. (3-46)
toeaka, koji predstavlja direktno poopeenje prethodnog razmatranja sustava dvije testice!
a ukupna kutna kolieina gibanja je
3.3.1 Jednadjžba
j
Jednad iba gibanja sustava materijalnih to ealca.
j Zakon gibanja centra mase
L= L 2 = r1 x rlt i vl + F2 X 1,12,721 (3-47)

pa je vrernenska prornjena (vremenska derivacija) jednaka Razutotrimo sustav materijalnih toeaka, tj. odreden broj N inaterijahrill toealca eije su rnase koje
d d - d nalaze n prostoru na mjestu i na rijill djeluju vanjske site F,11 kao i site medu materijalnim totkarna.
litL =(L 1 + L2 ) = x + X11121;2) Onda jednadZie gibanja sustava materijalnih toe:aka moleino napisati ovako
(3-48)
(1171 _ (1132 d2
= //L i r, x — +1n21.2 x ,- rn -A/1 112 +••• + A N-1 + PIN
dl dt
gdje smo napisali da je ei/dt = t7 I v, x v, = 0. No kako je 0 (vidjeti sliku 3.1) ishodite referentnog
(inercijahrog) sustava, vrijedi 2. Newtonov aksiom u torn sustavu, tj.
---71121.2
di2
=A/2 +F2, +1.23 12,1+••• +AN-I + F2N
(3-54)
di.71 d17,2 z 711'31'3 -A/3 +AI + + F34 + • + A N-1 + P3N
1111 = t',/1 + rzt i 1112 = /2 + 1. 12 (3-49)
at (LC
je d2
11 . ,■ di`
111 N 1'N = Pt,/ N+PN1+ P N2+ P N3 + • • • + f,v s. -1
L = 11111- 1 + 6 2) + ((1212 x (1 /2 + F2!)
dl (3-50)
//16 X fiv/i + /1521'2 X 1;12 + -,72) X F12.

Ovdje smo iskoristili 3. Newtonov aksiom (vidi sliku 3.2). Kako su, medutim site medudjelovanja u
smjeru spojnice dviju eestica, vektor r = ri - r2 je kolinearan sili medudjelovanja, pa ,je zadnji Plan s jednak
nuli, odnosno pokazali smo iznesenu tvalnju, tj.

dL
= = A4, + (3-51)
dt

Ako ishodir;te referentnog (inercijal tog) sustava prundostimo negdje drugdjo, npr. sinjestinto ga
centar tnase,i onda jednad2be gibanja dobijaju jos jedan Plan na desnoj strani koji dolazi zbog moguije
akceleracije CM-a (vidi kasnije poglavlje o neinercijalnim sustavima)

df.ti duct,'
1111 = r,:/1 + P.12 -
(3-52)
do2 (1,71C M
17t2 = fv/2 + t
1112 •
dt dt

tj. prijedemo u novi koordinatni sustav S', kao rani koordinate i ix Mill izvedene velicine pOStatiu Slika 3.12 - Sustav materijalnih toeaka
"crtane".
 .7. Mehanika sustava cestica. Mchanika kruloy tijela I statika Sir 2- 21 - 22 Pizika I za ELM - 114,hanika i toplina

li gornjern izrazima je Fib sila kojom 1—ta jeestica djeluje na i—tu! Oeigledno eestice ne djeluju sonic ista., bez obzira na to da h se sustav raspao ill Mje! Prema tome, ()dumb nakon raspada, ukupna kolieina
na sebe pa nema "dijagonalnih elanova" poput Fkk. Nadalje, po treeern Newtonovom aksiornu vrijedi da je gibanja tri komada zajedno, jednaka je kokini gibanja jedne mase, neposredno prije raspada! Ako jr
Prema torna kada zbrojimo sve jednad2be, na desnoj strani ee se ponikititi svi pa.rovi unutarrijih npr. ukupna masa prije raspada bila. jednaka 3m, onda je kolieina gibanja prije raspada bila jednaka
silo Fii, pa ostaje samo (vektorski) zbroj vanjskill silo tj.
po = ameo cos oi
d2 d2
—
do (nin) + yrn2F2t + • • = P.1, 11 + 41,12 + + Pe, IN (3-55a) a nakon raspada je
dt2 dt2
= 0101 + 1n172 111V3

kto mozemo napisati kompaktnije ovako m(60i + 30)) m/s m(30i — 90)) m /s,
2 a to je jednako po, pa izjednaeavanjem gornjib izraza dobijemo
AfRoNi = (3-551))
dt2
= (601 60)) m/s.
gdje smo uveli vektor polo2aja centra mase koji ,je poopcenje izraza za dvije eestice, don rat*

+ tule2 + + raNFN , 111.,77,

—
Tlrn + 1,12 + + E,"_, Tlri
a a
(3-56)
—• E
Al
=1 3.3.2 Kutna kolieina gibanja sustava materijalnih toealca

i gdje ,je uvedena ukupna masa sustava eestica Al. flezultat gornjeg razmatralip je fundantentalare sustav
materijalnih toeaka ponaga se po drugom Newtonovom aksiomu kao materijalna toeka (ukupne) mase A/ i Neka se sustav koji se razmatra sasto,ji od N eestica - materijalnih toeaka. Svakoj toeki pridruZujerno
giba se zbog djelovanja vanjskih sila ci, jj vektorski zbroj djeluje na centar mase CM. Istovremeno se unutarnje njen radijusvektor odnosu na. CM polokaj toeke je odreden vektorom pa molerno napisati da je
= 7'0 0 +1;'. Odgovaraju(0 hrzina je 17, = + Kutna kolieina gibanja pojedine cost ice .le
silo ponigtavaju, odnosno one ne igraju nikakvil Mogi' u razinatranju gibanja sustava Inaterijalnill toeaka!
Slueaj za dvije materijalne toeke ilustriran ja na slid 3.3 (uz F = FR). a ukupna kutna kolieina gibanja sustava od N itestica .je
Ako je vektorski zbroj svih vanjskih sila ,jednak null, onda slijedi da se centar rriase sustava materijalnih i=N
toeaka giba jednoliko po proven (iii miruje), tj. iz
i=1
0 „c„,, = konst. (3-57a)
= x E(T,' x T-;; )

To je vrlo važan zakon oeuvanja koji kontrolira niz situacija i pomoeu kojeg razumijemo gibanje rakete, = Em,(7-cm x
raspade tijela ltd. i pomoeu kojeg rijekavamo cijeli niz praktienill problema eije bi rjekenje bilo mace vrlo (3-58)
tebko rjebivo! Taj je zakon neposredno poopeenje zakona CM izvedenog za sustav dvije eestice! Takoder = Emi(TCto X 1700 ± FCM X o X ficu 7'; X 77; ')
dobijemo odozgo i zakon saeuvanja kolieine gibanja sustava eestica

E (1'CA1 X in,17c0 + 01,F, X "1.7CIVI TrI.,7'CNI X 17, ± ,13CNI X rc)

± 712 ± • • • ± = konst.. (3-57h)
d
= i'c!t! x Pon! + TCA1 x
Primjer 3.15 Projektil je ispaljen pod kutont od 60° u odnosu na horizontalu poeetnont brzinont =
100 m/s. Kada je projektil postigao najveeu visinu projektil se raspadne na tri dijela jednakih masa. Brzine Clan koji je sadrkavao Eir="1 'nt, bio je jednak nuli ,je on predstavlja udaljenost CM od toeke u odnosu na
prvog i drugog komada odrnah nakon raspada su
koju se raeuna pololaj CM. Drugi elan u konatnom izrazu gore je po definiciji kutna kolitina gibanja oko
CM, tj. dobili smo vaian rezultat
771 = (607 + 301) rri/s i 152 = (307 — 905) m/s. L = r00 x ITcast + LCAI
(3-59)
lzraeunajte brzinu treceg komada odmalt nakon raspada! = icm •

RJE§ENJE Ovdje se radi o kosom hicu pri kojem je doss-lo do raspada tijela na koje djeluje vanjska sila ija kutna kolieina gibanja sustava materijalnih toeka, Lo je kutna kolieina gibanja (materijalue) toeke (CM)
- totina tijela, ali i unutarnje sile koje su izazvale raspad! Te unutarnje site ne utjeeu na zakon gibanja eija ,je masa. M oko ishodikta, a Lcti je kutna kolieina sustava toeaka oko CM!
contra mase sustava (Sustav ovdje predstavha jedna eestica prije raspada, odnosno tri eestice nakon Vremenska promjena kutne kolieine gibanja rezultat,je djelovanja vanjskih momenata na sustav testica.
raspada.) Dakle, CM se giba i dadje pa paraboli. Promjena koheine gibanja sustava zbog teline tijela je Na taj naein gibanje sustava testica opisujerno preko translatornog gibanja CM zbog djelovanja vanjskih sila
 3. Mehanika .sustava ecstira. Mehanika krutog tijela I .stalika Sir. 5- 23 Sir. 3 24 D. Noma: Fizika I zu FER Meltunika i toplina

i vrtnje (rotacije) sustava zlzog djelovanja vaiijsklll momenata. Taj opts gibatija sustava materijalnill tokaka
poopcava se na gibanje krutog tijela.

3.3.3 Energija sustava N ruaterijalnih toO"aka

szno da je ukuptia kolieina gibanja sustava Cestica u potpunosti je odre djena brzinom centra
mase sustava, a ne i relativnini gibanjima eestica. Ovdje eemo defirairati ukupnu kinetieku energiju sustava
eestica kao zbroj kinetiekili energija pojedinili eestica, tj.

ek.k) E =
2
2_ (3-60)

Slika 3.13 Uz definiciju krutog tijela

gdje se brzine nijere u odnosu na toeku 0, ishodite koordinatnog sustava. Ako ponovno izrazimo koordinate
eestica preko radijusvektora centra mase CM, tj. napiSemo = Fcisi onda -je i v.i = 'km +15; pa izraz
za kinetieku energiju molemo napisati ovako

,(.1,) = 2_,nti('ucm +17,')(17c m ));')

(3-61)
= 2 MyCni + gcm (E miff; ') + E
Prvi Clan predstavlja kinetieku energiju materijalne toeke mase M koja se giba brzinorn gcm. Drugi Clan
ino.2eino napisati ovakoi.7ers id(E, i on predstavlja vremensku derivaciju koordinate centra mase, §to je
jednako nuli! Zadniji Clan predstavlja ukupnu kinetieku energiju svilt eestica u odnosu na CM, pa je kinetieka Slika 3.14 Trunslacija krutog tijela
energija sustava eestica jednaka
1
E' = 11,111cro + 2 E (3-62)

Ako npr. sve testice sustava imaju brzinu jednaku brzini CM, onda su sve brzine '6"; ' jednake nuli, pa ,je
kinetieka energija sustava jednaka prvoni clams.
Gomji izrazi i gornje razinatranje ukazujc da kinetieka energija zatvorcnog (izoliranog) sustava nije
saeuvana velieina (za razliku od kolieine gibanja eije saeuvanie vrijedi). Druga zaniinljiva situacija nastaje
pri kotrljanju krutog tijela, pri kojem se giba centzu. mase CM kroz koji prolazi os vrtizje (rotacije) all se
ujedno giba i os. Tako imam() translacionu (AlvL, /2) kinetieku energiju i relativniu - rotacionu kinetieku
energiju.
3.9 Kruto tijelo - uvod
Do sada smo promatrali dinamiku inaterijalne toeke i sustava inaterijahlih toeakz, sto IIEIS dovodi u
situaciju da molemo uvesti pojaiu krutog tijela, dakle realnog predineta odredenill dimenzija i dane mase.
Kruto tijelo je tijelo protelito u prostoru. Ono se pri djelovanju sila vrlo mak) proniljeni, toenije, deformaciju
krutog tijela zbog djelovanja vanjske site moleino zanemariti u odnosu na dimenziju tijela. Dijelovi krutog
tijela se, dakle, pri djelovanju sila lie gibaju relativnio, jedan u odnosu na drugoga. To itio;z:eino, prema slici
3.13. prikazati tako da uoCimo dvije proizvoljne toCke krutog tijela eiji su radijusvektori 1'; i rI. Relativni
vektor polo2,aja to dvije toeke je i ako vrijedi da sic za bib koje dvije toeke relativid radijusvektor
nepromjenljiv u vremenu konstantan, onda ka.Zeino da je to tijelo kruto!
NaCuli gibanja krutog tijela Kruk, tijclo pod djelovanjem sila i momenala inole izvoditi translatorno
gibanje pri kojein se sve eestice tijela gibaju po pravcima koji su inedusolnio paralelni i pri kojein sve Cestice
tijela imaju istu (lineaniu) brzinu (vidjeti sliku 3.14).
Takoder se pod djelovanjeni site (totnije momenta - vidi dalji tekst) kruto tijelo mote gibati tako
da njegovi dijelovi izvode krivulje u prostoru, odnosno da se kruto tijelo "prevr&" u prostoru. Pažljivo
razmatranje opeenitog gibanja krutog tijela dovodi nas do zakljueka da se svako Oka* krutog tijela mole
opisati koo (istovrentena) translacija i rotacija eke neke osi.t Relativno jednostavno gibanje nastaje kada je
os oko koje rotira kruto tijelo tevrS'eena. Onda pojedini dijelovi krutog tijela opisuju (zamiSljene) kružnice
eiji centri sjede na osi (vidjeti sliku 3.15). Nadalje, razmjerno je jednostavno gibanje pravilnog - okruglog
- krutog tijela kod kojeg se centar mase giba po pravcu, a os rotacije prolazi kroz centar inase. To gibanje
zovemo kotrljanje krutog tijela.
Mi t'emo u ovom poglavlju obraditi prvo uvjete ravnoteže krutog tijela, a zatim se, u slijedeeem
poglavlju posvetiti rotaciji krutog tijela oko stalne osi i kotrljanju krutog tijela. Najopeenitije gibanje krutog
t Ta tvrdnja je u stvari tzv. Chaslesov teoreiri po francuskorn matematiearu Michelu Chaslesu (1793-1880).
Dokaz tog teorema dan je u naprednim knjigama o dinantici krutog tijela
 3. A Ichanika sushi?. e.,stica. A 1 chanika krutog Lijrin L - statika Sir. 3- 2.5 Sir. - 26 IL lorvat: Pizika 1 za PER - A Ichanika r toplina

Sao. 3.165 - Rastavlianie sila na kruto tijelo

Slika 3.15 - Rotacija krutog tijela oko stalne osi

ponigtena reakcijom od osi. kao za silo fr,. Dakle = cos0 = IP31 sird(3 + 7/2) = 11.31 sin 0, gdjeie
cs kut izmedu silo 5s i vektora koji lei a ravnini vrata i ima smjer od osi preina hvatistu IL
Vrata Se se zakrenuti zbog djelovanja FN komponente site f13 , a rezultat djelovanja site biti ee to
tijela, koje sarno po sebi ne uvodi nitta novo u odnosu na nage buclu6e teme, prilieno je komplicirano i tonie
"bolji" Ito sila djeluje dalje od osi rotacije. MoZ:emo zato u skladu s ranijom definicijom prepoznati moment
su posveceni posebni dijelovi rnehanike - analiticka mehanika koju ovdje neeemo obraditi.
site, vektorsku fizikalnu velieirtu tiji je iznos jednak umnogku iznosa site FN i udallenosti roll, gdje je roll
udal,jenost od osi 0 do hvatigta site H
Moment site Moment site /11 = P x F uveli smo ranije (pog1.1) razmatrajuei rotaciju materi,jalne totke
u ravnini oko .jedne evrste totke. Ovdje promotrimo kruto tijelo koje je "probodeno" nekom osi. Kada sila M = roll • FN sin a. (3-63)
= rOli • F3 •
djeluje na to tijelo, u ovisnosti o iznosu site i njenom smjeru djelovanja, ti,jelo Se se poled vrtjeti )
oko osi 0, ako pravac d,jelovan,ja site ne pr kroz os. Os rotacije je (zamilijeni) pravac u prostoru od kojeg
Jedinica za moment site je njutn-metar Nm. Moment site je, medutim, vektorska velieina ciji je iznos dan
zadriavaju stalnu udaljenost pri vrtnji, tj. oko koje se kružno
testice tijela zadržavaju kruino gibaju. Totka kojo,j djeluje sila
gornjom jednariborn, a iz definicije vektorskog produkta inolemo oeito napisati M = Pon x F3 , iii, opeenito
zove se hvatiSte site, a vidjet Semo u daljem tekstu da je vaino svojstva hvatigta da ga moZ1errio pomicati
(sklizati) dui
duž pravca na kojem djeluje sila, a da se djelovanje site ne promijeni.
Al=Px P. (3-61)

Srnjer vektora. A? u sluea,ju na slici 3.16b je "iz papira", okomito na vektore fbn i F3 . Iz slike 3.16a odmah
je jasno da je zbog djelovanja site F2 moment /112 jednak

Ai =Pon, xF2 M= rorr . 1F2F. (3-61')

Nije nu'ino imati i'vrstu os oko kojc se tijelo mo,e okrctati, pa da uvcdemo moment silt.
Prema slid 3.17 moemo izrae.unati moment site F oko toae .4 it B iii C.

Slika 3.16a - Djelovanje nekoliko sila nu tijelo koje ramie rotirati oko osi 0
r2

rt
Zamislimo otvorena vrata - kruto tijelo, (slika 3.16a) na koja djeluju tri site. Slurp svili sila koje djeluju
na kruto tijelo zovemo sustav sila. Iz iskustva nam ,je jasno da sila Pi koja djeluje na pravcu koji prolazi
'H
kroz os 0, neee uzrokovati nikakvo gibanje, jer Se reakcija u 0 ponigtiti djelovanje site. Sila 1 2 , koja je istog 'C
iznosa kao i sila uzrokovat Se vrtnju vrata oko osi 0. Vrtnju Se izazvati i djelovanje site F3, koja je istog B.41‘, AAIlk
iznosa kao F1,2, eije je hvatigte toeka H. Ako rastavirno situ .P; na komponente (prelim slici 3.16b) onda
Slika 3.17 - Moment site oko proizvoljne take
vidimo da komponenta okornito na ravninu vrata uzrokuje rotaciju vrata, dok je komponenta u ravnini vrata
 3. Mchanika sustava cestica. Mchanika krutog !richt 1 - statzka Sir. - 27 Str. 3- 28 D. Hurcat Fizika 1 za FER, - Mchanika i toptina

Neka je A = , liH = = 'F3

Onda je moment: (a) oko toeke A jednak
= t i x F, (b) oko toi:ke B je A1u -= x oko toac C je Me = x F. Kod
konkretnog proraeuna je nag slobodan izbor (praktienost rat:1m) izabrati "os" (toeku A, B
ill C) oko koje raeunamo moment silo! Nledutim, ovu zadnju tvrdnju o slobodi izbora valjat
ee dokazati - vidjeti dalji tckst!

3.9.1 Teži;te krutog tijela Slika 3.18 - Teiigte polukruinog lika - uz prirujer 3.16

Prema ranijern razmatranju djelovanja vanjskill i unutarnjill sila na sustav materijalnill toeaka, vidjeli
S1110 da se gibanje sustava moZ".e opisati kao rezultat djelovanja (vektoiskog zbroja) vanjskill sila na toeku
koju zoverno centar mase (CNI), a eija je masa .jednaka ukupnoj masi sustava. Ako na sustav djeiuje sila mIS = Am] AS = dm/dS = dinl(dxdy) (u Kartezijevirn koordinatama) ili a = inIS = dial pdpd0
te;,a, tj. ako su vanjske site u stvari tezine pojedinill komponenata sustava, onda ,je hvuttigte rezultunte svih (u polarnim koordinatama) itd., pa je din = (inl S)dx dy ili drn = (in I S)p dp dO i
koje se nalazi u CM toe. teiigte T sustava materijalnill toeaka. (3) voluinne gusto& p, koja je jednaka p = rnIV = dm/d1/ pa je din = = (rnIV)dxdydz (u
Kartezijevim koordinatama) ili drn = (rn I V)r2 dr sin 9 d9 (10 (u sfernim koordinatama).
Prema gornjoj definiciji dvije toeke - teligte T i centar mase CM nalaze se u istoj toCki, medutim to ne
mora biti nuino tako, Jer ImAe se dogoditi kod velikog - proteiitog sustava da akceleracija site tete svih
dijelova nije ista zbog nehomogenosti tla ispod pojedinih dijelova sustava zbog prisustva velikib masa ili Primjer 3.16 Odredite poloiaj teiigta (plognog) lika promo slici!
velikih gupljina. Vodeei raeuna o toj moguenosti, uzet coins (gotovo) uvijek da to fluktuacije moiemo
RJESENJE Ako smjestimo koordinatni sustav prema slici, jasno je da je x koordinata teiigta Jednaka
zanemariti, pa &ono to dvije toeke stavljati na isto mjesto, uz alternativne oznake. null, a y koordinatu dobijemo iz izraza
Nalalenje centra mase CM krutog tijela , odnosno poloiaja teiiSta T krutog tijela, svodi se na raeun
beskonaenog zbroja infinitezimalnih djelie'a mase pormay2ene s udaljenosti od neke fiksne to'Cke (ishodikta f ydrn o f ydS
Yem = =
npr.). Dakle, pornoeu izraza za CM sustava totaka (gdje je M ukupna masa cijelog sustava) f din o f dS '

i=N , i=N iN gdje je a = dm/dS povrginska g-ustoea, a element povrtine dS Ce biti u polarnim koordinatama dS
XCM = E x;.„„ YCNI =
1
Al
Yin,: ZCM =
/11
E Zitrti (3-65) p dp i y = psi!' 0, pa imam()
i=1
napravillio prijelaz promo krutom tijelu tako do uzinemo infinitezimalue djeliee mase Ilti Am -4 0 p2d. p f sin rgdO
u
(_ cos 0)
4 R2 + Re +
ponmo2ene s njillovom udaljenokeu. Tako dobijemo i beskonaean broj takvili djeliea, tj. N co, pa imamo SCM = (R2, _ ,2„) ;7,.(R2 _ 7.2) 3a R+ r

1 ,
Ai ,N rn -40
.N
X c1N1 = —„ 11111 E AM,X, —I
N-40c, i=1
:ECN1 = I
M
f :E. (1111, Ako dozvolimo da r I), onda dobijemo iz gorsjog izraza pololaj teZiSta polukruine ploee: //cm
4R/37c. Takoder za r -■ R dobijemo poloiaj tOigta polukruZnog prstena yes = 2R/tr.
1N
1 ,. 1
ycm = — Illn E .x„„yi _, Wcni = — f Y dm (3-66)
ru
N - • sc 1=1
=N
ZcNi = -- 11111
Ti m E
Ai z.N rri -.0
ti zi _, ZCN1 = —
1
f z dm.
Al
Pritnjer 3.17 izrueunajte teiigte (poloiaj CM) jednakostranienog trokuta (plognog lika) so strunicarna a
(krakovi) i b (baza). tikupna masa trokuta je
N-.z i=1

gdje je uvedena definiciju integralu preko beskonaene sume infinitezimalnih doprinosa! Za praktienu provedbu ITJFS'ENJE Ukupna masa trokuta je tn, a povrtina je S, pa moiemo uvosti povrginsku g-ustoeu a ovako
odredivanja telikta raznill tijela, prevodimo integraciju po (Int na integraciju po nekoj koordinati (dx npr.
_ Am _ dm
dB itd.). To napravinro uvodenjem:
= - AS - dS .
(1) lineume yustoee p, tj. iz p = mIL gdje je m ukupna masa nekog homogenog tankog predmeta eije se
druge dimenzije mogu zanemariti u odnosu na duljinu, a L njegova (ukupna) duljina, rnc0.erno napisati Trokut smo sinjestili tako da treba posumirati mase vertikalnib "rezanaca" debljine dx i duljine 2y. Iz
da je mIL = Am/[AL = dinIdL pa zarnijenimo dm s din = (rnIL)(1L, ili uvodenjem slienosti trokuta dobije se omjer x : y = h : b/2, gdje je h visina trokuta jodnaka h = Ia 2 - 62 /4. Prema
tome, masa rezanca je
(2) plogne gustoc'x a koja je po analogiji s linearnom gustoe...om definirana ovako o = mIS, gdje je S xb ab
ukupna povrAina, a debljinu prechneta InoZ".erno zanemariti, bar kto se poloaja CM tiee! Onda.je o = dm = dS = cr(2y)dx = a dx = —xdx.
2/e
 3. Mehanika sustara eestica. Mehanika krutog tiyela 1 - statika Sir. 3- 29 Str. 3- 30 D. Horrat: Pizika 1 za PER - Me.hanika i toptina

y
te "nite" je jednak pot: Mini poninolenoj s visinorn, tj. dV = (r 3 r) dy. Undo jo gusto4a jednaka

don don
P dV = r 2 rdy Pa je
don = p. r2 F dy= pir(le — y2 )dy,

Sada raiMnamo y—koordinatu targta

2 4
3 yp,(R2 y2) dy = 3 77p ( R2
YT
p2R3 r f• 2R37rp 2 4 0
3R

Slika 3.19 - Ccntar mase trokuta - uz prirnjer 3.17 4 4

Primjer 3.19 Homogena kugla polurnjern R inta sfernu gupljinu polurnjera r, aije se sreddte nalazi no
udaljenosti b od contra kugle. Nadi poloiaj centra mose.
Onda je
1
xcKi = f x dm = — f xa dS

=1 f ab xdx= ab
m xh mh

= ab x 3 lh = ab h3
mh 3 ,3 mh 3
PovrSinska gustoa je a = rn/S = 27n/hb, pa je xcoi = 2h/3. Ako .je, nadaljc, trokut .jednakostraniiian,
onda je h = 00/2, pa je xr:Ki = ii0/ 2, a ako je trokut pravokutan, onda je h = o If/ 2, pa je
xmo = n0/3.

Primjer 3.18 Odredite poloiaj antra rouse - teidta homogene polukugle polumjem R i mase
Slika 3.21 uz prirnjer 3.19.

R.JES'ENJE Odabran je koordinatni SUStilV s isbodistem u centru kugle, a centar supljine sinjeSten je na
os x. Tim izborom postignuto jo da y i z koordinatc contra masc (CM) imaju vrijednost ymo = zeim = 0.
x koordinatu contra muse (xclit) naei 6emo uz pomoc slijede6eg razmiljanja: kuglu sa Aupljinom, ciji
xmo trauma , mohimo nadomjestiti toaastom inasorn 4/3r(R3 — r 3)p, gdje p prcdstavlja gusto6i kugle.
Snstav sastavljen ad to kugle sa Supliinom i mine bugle iste gustorle, a volitiuc i polo2aja supljiuc imao
bi c:entar mase u (0,0,0), to 1110C1110 pisati:

Slika 3.20 - Polukugla u presjeku - uz prirnjer 3.18 4ro 4r 3

— (R3 — r3 )P • xch, —r ph = 0.
3 3

lz to jednakosti dobijamo :ccnt kao:

RJES'ENJE Za homogeno tijelo uvodomo (volumnu) gustoe'u p = m/V = din/dV. Za (polu)kuglu cc
r 3b
element volumena dV biti volumen tanko "mnite" debljine dy i polumjera r, prema slici 3.20. Voltnnen
R.3 — r3
 3. Mchanika sustava eestica. Mehanika krutog tijela 1 statika Str. 3- 31 Sir. 3- 32 D. Horvat: Fizika za FER. - Mehanika i toplina

41

Zakon gibanja teži§ta krutog tijela Ako van•jska sila djeluje ua sustav tit kruto tijelo, onda smo pokazali
(za sustav od Cestiva) da as opi!enito gibanje sustava pod djelovattjent vanjskih sila aloes svesti na gibanje
CM, dakle s jedne tot-t.ke masa koje je jednaka ukupnoj vas! sustava, pod djelovanjent rezultantne sile jednake
vektorskom zbroju svill vanjskih sila! isti naein Ce djelovanje ukupne site teZe na kruto tijelo imati za
posl•jedicu da rezultantna sila - telina tijela - djeluje na teliSte ili CM i da se tijelo giba kao da je stisnuto u
jednu (ntaterijaInu) toitku, a tia6n gdbanja to (materijaine) toCke cliktiran je njenom telinom, tj.

= (3-67)

Ako nenta vanjskih sila, onda teliSte miruje iii se jednoliko giba po pravcu, tj. Slika .9.23 - Credo u translacijskoj ravnoteii, ali zakrenuta oko osi 0.

Ift7j! = koust. (3-68)

To •je. uz (3-67), zakon giburtju teiigto krutog tije/u, koji je analogan (mom za sustav materijalnih toCtaka!
3.5 Statika krutog tijela
R.azniotrimo sada pa2ljivo tijelo - homogenu gredu dudjine C i mase M, objeteno u težigtu, prema slid
3.40. S obzirom da su vanjske site na djeliee tijela u stvari teline tilt d, jelila, onda totku - hvatiSte rezultantne
site - teiine tijela - zovemo teiigte. Greda objeAena o nit miruje, jer je rezultanta vanjskih sila jednaka nuli
C + = 0, pa centar vase CM iii teliSte T miruje (ili bi se moglo jednoliko gibati po pravcu). Greda se
mote zakretati oko osi 0 (tu je u stvari i te'lAte grede).
Uklanjanjent jednog utega M s grede valja ukloniti i jedan uteg M s niti na desno (prema slid 3.23)
da In greda bila i dalje u ravnoteii, tj. da Debi dodo do ubrzane translacije grede po vertilcalnom pravcu.
Medutim, ako objesimo negdje na gredu uteg In (koji je, jednak rn = M/2), doCi ee do ubrzane translacije
grede u vertikalnom pravcu ali i do ubrzane rotacije grede oko osi 0. TiAnslaciju grede sprijeirno dodavanjern,
prema slid 3.23, ,jednog utega rtt na desno, na nit.
Dakle, zbroj svili sila na gredu jednak je nuli, pa se greda ne giba translacijski. Medutim, iako su
site u ravnoteii (vektorski zbroj jm ,je jednak nuli), greda je zarotirana! Da bisrno povratili i rotacijsku
ravnote211 moramo na odgovarajuei natin objesiti dodatne utege. Rotacijsku ravnotežu postižerno vjetanjem
utega tako da su "zbrojevi urnn&.alca inasa i udaljenosti jedne i druge strane jednaki". Jasno, to je sarno
"prijevod" situacije na slici 3.24, no stvarno se radi u zbroju momenata sila:

Slika 3.2.4 - Creda u translacijskoj i rotacijskoj ravnoteii:

vektorski zbroj svih sila i svih mornenata sila jednak je nuli!

zbroj uninoLika teina utega i krakova - udaljenosti od objesi§ta - osi lijeve strane jednak je odgovarajueem
Slika 3.22 - Creda muse M optcreeena Tnasom M u rcivrwteii
zbroju umiloZ".a.ka tefi.ina i krakova druge strane. Dakle, na lijevoj strani grede imarnorrtg.4+(3m)g•1 = 7rny•1,
 3. Mchanika swum; (Tstica. Alchanika krutog tijelo / • stalika Sf.r. 3- 33 Sir. 7. 34 U. Horvat: Puika za FEll • Mohnuika i toplina

a na desnoj strani imamo (2m)g • 2 + mg • 3 = 7mg • 1. Dakle, momenti sila (telina) lijeve strane jednaki
su po iznosu momentima druge strane. Prerna ranijem razmatranju o rnomentima ,jasno je da vektori
momenata sila lijeve strane "gledaju" iz papira (po pravilu desne ruke, tj. vektorskog umnogka kraka sile
i vektora site f), a vektori momenata sila desne strane "gledaju" u papir. Vektorski zbroj momenata
jednak je nuli, pa greda ne rotira. Nadalje, palljivo zbrajanje utega lijeve strane polcazuje da .je greda na
miru u vertikalnom smjeru, jer je odgovarajuei broj utega objegen na nit desno! Dakle, greda se na giba -
ne translatira jer je vektorski zbroj sila koje djeluju na nju jednak null! Time smo dolli do uvjeta ravnoteie
krutog tijela: kruto tijelo je u ravnotelj (ne rotira i ne translatira u nekom inercijahrom sustavu), ako je
vektorski zbroj (vanjskih) sila na tijelo jednak null i ako je vektorski zbroj (vanjskih) momenata sila .jednak
nuli:
o E NJ, (3-69)
Ovdje valja uoeiti da se momenti vanjskih sila raeunaju oko bilo koje osi (a ne nulno oko osi kroz teligte).
Da to polcalemo, premjestimo ishoHigte koordinatnog sustava za vektortj. 0 -4 0' = 0 + d. Oncla i
krak sile momenta Ali postati -4 = + d,a uvjet statike nametnut momente sada .je
E E is; x = E(i!; — (7) x P,
(3-70a)
no uvjet za sile E F, = 0 pokazuje da je zadnji elan jednak null, pa ostaje jednakost
E=E (3-70b)
Dakle, ako nema rezultantnog momenta vanjskih sila one neke toeke nema ga oko bilo koje druge toeke, pa
imamo slobodu izbora osi oko koje postavljamo uvjet na momente. Dobar izbor osi mole u nizu slueajeva
jako pojednostaviti raeune u problernima statike krutog tijela.
Aksiomi statike Za praktiene raeune problema statike krutog tijela valja opisati preciznije nacine djelo-
vanja vanjskih sila na kruto tijelo i ratuna momemata vanjskih sila. Zato ovd,je iznosimo dva va/na aksiorna
statike i nekoliko definicija i konstrukcija.
Ranije smo kazali da skup svih sila koje djeluju na kruto tijelo zovemo sissies sila.
Prvi aksiorn statike kale da ee kruto tijelo biti u ravnoteli pri djelovanju dvije sile ako su te site F, i fr2 istog
iznosa, tj. I = If21 i ako djeluju (la istom pravcu all su suprotnog sinjera, tj. F = —F2.
Slika 3.25 - Uz dokaz korolara o sili - kliznom vektoru!
Drugi aksiom statike kale da se djelovanje sustava sila na kruto tijelo neee promijeniti ako tom sustavu
doclamo dvije sile F, i F2 istog iznosa, tj. IF, IF2I , koje djelu ju na istom pravcu all su suprotnog smjera,
tj. f = —F2 .
Iz ta dva aksioma statike izvodimo valan leorein ill korolar koji kale: ako sila djeluje na kruto tijelo,
onda njeno livatigte molerno premjegtati dui. ()raven na koje djelu je ta sile, bez da se djelovanje te sile na
kruto tijelo promijeni! Tada kalerno da je sila klizni vektor. Dokaz toga korolara, eija je tvrduja izuzetno
korisna, ide ovako: zamislirno na kruto tijelo djelu je sila kojoj, po drugom aksiomu statike dorlarno
dvije sile F, I F2koje Si,,prema prvom aksiomu, u ravnoteli.
Izaberimo da te site djeluju na istom pravcu na kojem djeluje i sila F i neka je njihovo zajednieko
lrvatigte a toeki A, prema slid 3.26, i neka su njihovi iznosi ,jednaku iznosu site F. Onda, prema slid 3.25,
molerno shvatiti da su site i site iz aksioma 1 odnosno aksioma 2, tj. njih molemo ukloniti a da se
fr2
ne promijeni djelovanje site F,. Kada ih doista i uklonimo, ostaje (samo) sila Ft koja je po svernu jednaka
(originalnoj) sili F, osim Ito joj je hvatigte pomaknuto u totku A!
Na osnovu tog korolara mo2emo rijetiti djelovanje opeenitog sustava sila koje djeluju na kruto tijelo
(slika 3.27).
Ft
r4.
42 \
Slika 3.27 - Nalaienje rezultante korikurerrtnik
Sile koje medusobno nisu paralelne molemo klizanjem, prema dokazanom korolaru, dovesti u istu totku
- zajednieko hvatigte. Takve sile, koje djeluju u istoj toeki zovemo konkurentne site. Njihovu rezultantu
nademo po pravilu paralelograma zbrajanja sila, a hvati!8te rezultante onda molemo dosklizati po pravcu
djelovanja rezultante do tijela u toeku ko,ja nam najbolje odgovara.
Za nalalenje rezultante paralelnih sila (slika (3.28)) morarno se posluliti aksiomom 2, s tim da smo
ranije paralelne sile dosklizali da pravca koji spaja njihova hvatigta.
Ako paralelnim silarna dodamo dvije sile iz aksiorna 1 tako da one djeluju na pravcu koji spaja hvatiSta
paraleluill sila, i ako su njihova livatigta u livatigtima paralehrill sila (prema slid 3.28) onda Inv° nademo
rezultante R, i 172. Na taj srno naein "nagnuli" site i pretvorili smo u konkurentne. Sada je lako, prema
prethodnom razrnatranju, naei rezultanu sila!
Monteith sila konkurentnilt sila odreduju se tako da nademo rezultantu, pa je moment sustava sila jed-
nak vektorskom umnogku kraka - radijusvektora povutenog od osi oko koje gledamo moment do hvatiS'ta

Slika 3.25 - Uz prvi aksiom statike rezultante - vektora rezultante, tj.

Ad= x M= f!'x (fr, + + ...) = M, + fi2 + (3-71)

 3. Mehanika sustava 6
' estica. Mehanika krutog tijela I - statika .517'. 3- 35 Str. 3- 36 D. Donal!: Fizika I za FER. - Mehanika i toplina

Ei441Wi41;WWil
5,5,

Slika 3.28 - NalaZenje rezultante patalelnilt silo

Slika 3.30 - TciiSte (prarilnoy) krutog tijela.

Odgovor nam daje prethodno razmatranje koje poma.Zc da dvije po dvije silo zbrojimo i eliminiramo
i tako dodemo do poloi.aja tetit.tta. Rezultanta svilt paralelnill silo (telina komadinaka tijela promo slici)
potnnolena s krakom rezultante dot ne moment npr. oko osi koja prolazi lijevim krajern predmeta sa
dike. Xrak rezultante s obzirorn na to os je don formulorn (3-73)
Slika 3.29 - Sustav paralelnih silo i roam momenta
rezultantne stile oko Locke A.
el? (3-73)
E F,

gdjo umjesto silo Fi sada napiAemo tetinu

Za nalaZenje momenta site paraleinth sila ponovno smo u neprilici jer ne znamo odrediti odinah krak
rezultante. Pogledajmo zato sliku 3.29, na kojoj su prikazane parMelne stile koje djeluju na kruto tijelo. = rirniJ
rR (3-74a)
Zanima na rezultantni moment site oko ope'enite toeke A. Nakon Sto sino dosklizali site tako da su ins E
hvatita na istom pravcu (prema slici) uoeimo da sve vektore sila incerno prikazati pornoeu jednog vektora
nakon krantenja 9—ova (koji su po pretpostavci svi jednaki za pojedine dijelove tijela, iako to, medutim,
it koji, recline), gleda gore, na slici. Onda je svaka sila F prikazana kao umnolak tog vektora i velieine F1 ,
nije nuZno uvijek tako za protelita tijela npr.) daje izraz koji je jednak (po definiciji) polotaju contra
koja je jednaka iznosu site poinnolenoin s +1 ili —1, u ovisnosti o tome da site "gleda" kao vektor it iii
mase
u suprotnom smjeru. Oznaenno takoder i udaljenost od toeke .4 do hvatiSta site f, s Onda ukupni EFirni 1 E 0,tnig
moment svih sila jednak , E sn, -—
M
= ?cm. (3-74b)

(3-72)
= Primijenimo sada priprendjenti teoriju na konkretne mindere raeuna statike krutog tijela.
= (f.1 Ft + F2 + • • + FN) it

S druge strane to je jednako nekom kraku rezultante (nepoznatom u moot trenutku) 771{ vektorski Primjer 3.20 Ljestve duge = 4 in i muse rrt, = 10 kg naslonjene 811 11(1 iimpav zit! (p2 = 0.1), a s awn
pomnolenom s vektorom rezultante R, ti. m = r k a R. No kako je R = Ei Fi = E; F, it, molemo zatvarain kut 0 = 60°. Koefieijent trenja 11(1 podu je µti = 0.2. Na koju se vision po ljestvanta 111011: popeti
napisati eavick 1101SC rn. = 60 k g, (t da one 710 poenn

J Neka je novjek na udaljenosti a od podnoZja ljestava. L'vjet ravnoteie (za site) daje
'Fa x + F2 + • + FOIL = + F2 + + FA X it iii
i'k (F + F2 + • + FN) = + F2 + + Fry) S. to daje + F,,, , +11a7 +1110 + +F,,, 2 = 0,

— (3-73)
E Fi fit po komponentarna
Nt — nig — zaly + Ft,-,2 = 0
(1)
Sada lako nademo inomet rezultantnth site jer je 1 = is E = N2.

Tairste i centar muse Pogledajmo sada neko tijelo (pravilno da olakAamo neposredno razrnatranje) kao Silo trenja povezane su s reakcijama podloge orako
na slici 3.30. Pitamo se gdjo je hvatiSte teline, odnosno kako nemo zbrojiti ore tante djelina tijela (slika
3.30)? F, ,.,1 = al N i Ftr.2 = P2N2,
 3. Mehunika mstava ccstica. Meltunika krutoll tijela I ,tutika .51.7 7 - 37 Sir. - .78 D. I In at: Pizilal I is EL - Aichanika i toplum

UvrStavanjem odgovaraju6ih podataka dobije se do je a = 1.3431 in, oduosno h = u.ain a = 1.1631 in.

Zadatak 3.2 Homogena daska naslonjena je na gladak zid hrapavu podlogu. Pod kojom kutom o daska
jo§ moie stajati naslonjena ako je p = 0.2?
R ES ENJE: 210 48'5".

Primjer 3.21 ()Inc i sin iele nositi teret teiine 800 N na dasci duljine 2 in i Iodine 100 N. Gdjc treba
staviti lcret ako se deli da sin nosi 1/,? tereta kojeg TIOSi otac?

F tr,l x

Stan 3.31 uz primjer 3.20

100 N

3P
a zadnja uvjetna jednadtba za ravnoteZu daje Fie,2 = p2Fie,i. Uvr8tava-njem tih izraza u jednadtbe (1)
dobijemo 800N
(m + rni )I,1 9
Fee,i –
1 + pip2
(m + m1)1111129
1 +µ1µ2
tivjet ravnoteie za momente oko dodirnc to6ce s tlorn (v. sliku) daje
Slika 3.32 uz primjer 3.21
dx mg+ 1 6xm i 5+ix N2 + =0.

Vektore moEemo raspisati po komponentanm ovako

R.JFS'ENJE Na slid su prikazane svc site kojc djcluju na dasku. P je sila kojom djclujc sin, a 3P sila
5 = is cos a + ja sin a, if cos a + je sin a, kojom djeluje otac. Dasku postavimo dui osi x, te svc site imaju samo y komponcntc. Prvi urjet
ravnoteie zalitijevic
- = –N21 =
N2 Ftr,21 rtr,2 = 3Ftr,2
P2
mg = – mg), 7710 -= –mi g). E Fd = 0 odnosno 3 P – 800 – 100 N + P = 0
Sada gornji uvjet ravnoteie maXemo napisati ovako

a coda • (–mg)(i x j) + ecos a • (–mig)(i x :7) iz kojeg sli,jedi P 225N. Primijenimo drugi uvjet ravnoteie, koji zahtijeva da zbroj svih momenata sila
bude jednak O. Koko ,je izbor osi proizvoljan, uzmiino da je ona na lijevom kraju daske, onom kojeg nosi
+ sin a • (– I F, 2) x + cos a - otac. 'mama
=0
P2 –(800N) • x – (100 N) (1m) + P (2m).
8to daje
1 1 UvrStavanjein prijc dobivenc vrijednosti P = 225 N, dobivamo x=0.44 m.
–amg cos a – –km ig cos a + --tFer,2 sin a + eFt r.2 cos a = 0,
2 6,2
pa je traZena udaljenost a jcdnaka

ef3„2 sin a + cos a) – gem,g cos a

a= Primjer 3.22 Praeovjek deli upoznati Dolly Parton. Ako je njegova masa 80 kg, a masa (cijele) Dolly je
mg cos a
26 (mi + m)111 ka emi 75 kg, na koju se najmanju udaljenost mode praeovjek da se daska na kojoj se oni nalaze ne prevail ?
tg a + — – — .
m 2+ 2 2m Masa daske je 10 kg.
 3. Al challika ustaun (cAlca. Alchnnika krutoy t.iycla t - statika S .Y - 40 D. Hurvut.• Fizika I za FEII - Mchanika i toplina

RJESENJE Zbroj momenata oko to?ke A daje

E A7/51,=.= + x P.

Krak je dan ovako

it sin° + 3? cos 0,

Slika 3.33 - Ono i on - uz pri Mier 3.22 a site su

F = —iF 13 + iF cos (3;
= -7C; al =- -)G■
pa jc uvjet za ikezavanje mornenata jednak
RJEENJ E Priblii.avajud se Dolly, pranovjek mijenja svoj moment silt koji postaje sve manji i u jednom
trenurku postoji jednakost momermta sila (D-Dolly, d-daska, p-praeovjek) (i sin a + ) cos x (—)G)

-1-6(isiner + )cosa) x (—jGr)

;CID = Ma + M„ iii
+6(i:in] d + 3cos a) x (--i sin + cos L3)F
FL) X OD =F,x G5 + x
— G sin a( —k) + (G I sin a ( —k)
2
"A° u skalarnom obliku postaje (hvatiku teiine daske je u geometrijskom srediM.0 daske) COD • r1., = e SiTla cos OF(k) eF cos a sin d(k) = 0,
(lid • rd+ in„.r„, pa je udaljenost praeovjeka od potporuja u trenutku kada su mornenti jednaki (ravnoteia)
jednaka r„ = 1.563 m, a udaljenost od Dolly je u torn trenutku jednaka D + 2 m = 3.563 rn. odaklc dobijemo
F(sin rk cos /3 + cos a sin d) = I Z G + Gi) sin a ill
F (•G' + sin a
— 14506.5 N.
sin (0 + d)
Priinjer 3.23 Dizalica imu izgled i poloiaj prenta shei 3.34: Breda je u toeki A zglobom (s vertikalnom osi)
vezana na vertikalno postolje, a gornji kraj 7105i teret tako do je uie napets izutedu ktaja givde i postolja.
Kula je 45°, a kut ,3 = 60°. Kolika je napetost meta F. ako jc masa grede = 40 kg, a masa tereta je 2
tone?
Primjer 3.24 Ljesive inane 20 kg osloujeue sa na glatki zid pod kutom o = 45`' (picina slici 3.35). U toeki
A postoji oslonac tako do ljestve rte mogu "pobjeCi", a no njima se, na tre6ini visine, naluzi eovjek Inane
60 kg. Odredite kojom silom Ft, ljestve pritigeu zid n toeki !I i odredite horizontalnu F, i vcrtikalnu situ Fy
u toeki A! Gdje "gleda" sila F u toeki A?

Slika 3.34 - Zglobom uftrgeenu Breda nosi

teret GI - uz primjer 3.23. Slika 3.35 uz primjer 3.24
 3. Mithanika sustaea erstica. Mrhanika krutog - shaika Str. 41 Str. 3 - 41/ I). ormit: Crz3ka I zu PER • hi clianika toplina

RJEkNJE Momenti oko toeke A so Prvi uvjer. rav o,rcir krutog tijela (E, F, = 0) vodi na

MA = /3 x Ge + /2 0G-1-/xFh=0, – )G + )/?c – iT + :gin sin a + iRe cos a = 0.

gdjc je
Drugi uvjet. ravnoteZe (E .1/, = 0) oko oeke C daje
13 = ./cosai+ .i
l esinct)

e2 = fcosai + !hallo) ,xu+Fx fi.13 = 0,

2 2 2
ecosai+ esina) i
gdjc je
ot = Co( –)); G = G(–)); F, = 1 1
ino(-1)+ tcosct)
-2- = .2-w
Vektorski produkti u jednadthi za momente oko toeke A daju
F = (idgo)(-1)+ )/1
le cos crG,( –ic) + lecos + IF, sin a(k) = 0,
2 14.o vodi na s jednakost
oilitkle do liijiono k /.11/1Si11 ,11.g k –111?1,cas k
2
F, ctg (Ge + G) = 30 N.
Iz gornjill jednadZIO dobijemo
toeki A djelujc llorizontalna F, koja uravuotetuje (jedinu) horizontainu F,,, tj.
( /12)
F, – =0 pa je F, 30N, /to G 17.32 N,
it sin atg a +ii ens a
a njena vertikalna komponenta uravnotetuje vertikalne silo koje djeluju u sustavu, tj. Rc= G– C,, sin a= 51.34 N,
F„ – –=0 pa je T=Ru cos a= 15 N.
F, = 80N.
Smjer silo F, su komponente F, i Fv , odreden je kutom danim ovako

tgO — 69°26'38".
F, Zadatak 3.3 Lagana letva lijevim je krajern osIonjena u /eii.§.tu a desnirn je uevrgena na zid uz porno6
uieta kao sto je prikazano na slici 3.37. Na istorn kraju obje3en je teret taine 80 N. Kolika je napetost
4 4 uieta?

Primjer 3.25 Ljestve teiine 60N i duljine 4rn naslonjene so na zid visine h = 3 rn (vidi sliku 3.36). Kut
a jednak je 30°. Ljestve su vezane uietom u podnoiju. Ako nema trenja, valja izradunati napetost u uieto i
reakciju tla i zida u toakarna B i C!

Slika 3.37 uz zadatak 3.3

RJ EF,NJ E: T = 106 N
Slika 3.36 - Ljestve oevr§denc oietorn
- uz prirnjer 3.25.
 A. Mchatoka sustuva e.c.5tica Alchtatika Artilog tzicla / - statika Sir I Si , 9- 44 D. Horvut: Fizika za PER - Mehanika i toplina

Sliku 3.39 - Uz printjer 3.27

Slika 3.33 - Kotue prelazi preko prepreke - uz primjer 3.26.
R...IEFNJ I: Zit sumo mornenata silo oko toeke A Mn (prema vrijedi

!CIA = 0 =7 + 114 ar
2 4

i kako je C = — )G, T = i Z = tows + )sin dobijemo

Primjer 3.26 Koliku je minimulna silo F potrebna da kolue. muse Sky (na slici 3.38) suvladu prepreku
visine h = 0.2 m? Polumjer kotaeu iZTLOS1 R = 0.5 tn. 3Tsin 13 — 20 cos /3 _
714.24N, ill
4 cos 3
RJESENJE Traiena sila upravo bi ponikila pritisak kotaea na podlogu u weld A, odnosno kotuk tek 'rev = 72.81 kg.
Ito se ne bi poeeo odizati. Tek miuimalno poveQauje site F rezultiralo bi podizanjem kotaea, time bi se
minimalno potreban iznos isto silo smanjio, itd. Drugim rijeeima, minimaina silo koja bi kotak popela
na prepreku morn biti tek malo vela od silo zbog koje nestajc pritiska na podlogu u toeki A. Na6i silo F
moiano bilo uz porno? uvjeca E = 0, bilo uz pomoe uvjeta E = 0. Primijenimo ovaj drugi uvjet:

R • F • 005(900 — o) — C • cos o = 0 oduosno

F
ago = C.

lz geometrije je vidljivo da cog

ctga moiemo izraziti kao:

V112 (11_ H)2

ctg —
H. — II •

Uvrkavanje vrijednosti u F = C . ago, dobivamo F > 104.641.

Prirnjer 3.27 Puttagna tunolovka sjedi na vrho tunariee Bukurskom. zuljetru) i (uza/udno) Jeku tune.
Ako je Inane tunarice (yrede) 40 kg, a uie smije podnesti nupelost od T = 850 N, koliko "kilo" smile imati
tunolovIcu? Kut a = 550 , a uie je priaUrVetto nu Q/4 od vrhu.
 Doduei 3. poglaulju Str. - 45 Str. .0- 46 D. Norval.- Pizika l za FEU. - Mehanika i toplina

Oztulka Dio Koordinate Masa

tijela (% od vis ne ) (% uk.)

l' Z

Zglobovi

A Bara glave
na kitrni 0 91.23
DODACI 3. POGLAVLJU
11 Raunena ±10.66 81.16
C Laktovi ±10.611 62.20
D Flokovi +5.04 52.13
N Ti. ,glob :1 10.66 46.'21
F I:oljena ±5.04 28.44
C N. zglob ±5.04 28,44

CM

1 Glava 0.0 93.49 6.9

2 Nadlakl.ica ±10.66 71.09 46.1
3 Trap 0.0 71.09 46.1
4 Podlaktica ±10.66 55.33 4.2
5 Rake ±10.66 43.13 1.7
6 Fled ra ±5.04 42.48 21.5
7 Potkoljen. ±5.04 18.19 9.6
8 Stopala ±6.16 1.78 3.4

S CM cijelog Lida 57.95 100.00

Slika 3.4 - Poloiaji centra muse i odnos veheina u ljudskorn tijela. Podaci su
dani kao odgovaraju6 postatak (muse ili tikupnc visine).

Dodatak 3.1 - Primjeri i podaci iz biomehanike

Mjerenja dimenzija i masa ljudi rezultirala su u podacima ko,ji su darn prerna slici i tablici D3.1.

Pomoeu tih podataka izraeunat eemo, kroz primjere neke zanimUivije iznose sila i rnomenata koji su u duhu

ovog poglavlja - statike krutog tijela.

 Doduci 3. pogluely‘ Str. 3. 47 Str. 3- 48 D. Norval: Fiziku I zu PER - Mehursiku i bap IITIV

PREGLED 3. POGLAVLJA 3.6 lzvedite izraz za kiActieku energiju sustava od dvijc rnaterijalne totkc!
1. Novi fizikalni pojmovi 3.7 Izveditc zakon saeuvanja ukupne mehanieke cnergije sustava dvijc ecstice!
3.8 Definirajte impuls site i opiMtc neke impulsne site!
centar mase relativne koordinate reducirana masa 3.9 OpiSite elastiene i neelasticne sudarc i opecnito mcdudjelovanje "bez dodira".
sudari impulsna sila elastitan sraz 3.10 lzvedite izrazc za konaene brzine u vektorskom obliku pri sudaru dviju eestica.
neelastitan sraz koeficijent restitucije gibanje rakete 3.11 OpiSite savr9eno neela.stieni sudar i raspad.
zakon teiilta translacija kruto tijelo 3.12 'Izveditc izraz za brzinu rakete.
os rotacije Chaslesov teorem kotrljanje 3.13 'Izveditc izraz za putallju rakete.
hvatilte site sustav sila uvjeti statike 3.14 Izveditc izraz za kutnu kolieinu gibanja sustava dviju eestica.

aksiomi statike klizni vektor 3.15 Opiite sustav od N materijaluill toeaka i izvedite zakon gibanja eestica i saeuvanje kutne kolieine gibanja.
3.16 17A:edicc izraz za kutnu kolieinu gibanja sustava materijalnill toeaka i povciite ga s CM!
2. Nove relacije 3.17 lzvedite izraz za encrgiju sustava N materijalnill toeaka iu povelite ga s CM.
3.18 Definirajte kruto tijclo i opi9ite naeine gibanja krutog tijela.
Fcm = mt ri + rrs2F2 =
sots-51 + lilt F2
-j1. I + j) = konst. 3.19 Definirajte moment silt za sustav matcrijalnib toeaka i kruto tijelo. Sto je os rotacijc?
illt + 1112 sill +
0 + tti2x'2 ml m2 1 1 1 3.20 Opiite prijclaz s CM sustava od N eestica na CM krutog tijela, lzvedite izraz za CM polukruinog lika!
ICM = rill + to2 1111 +m2 p 7111 '012 3.21 Opksite linearnu, povrinsku i volumnu gustolu!

2CM
3.22 lzvedite izraze za CM i te3Ate krutog tijela
R = F12 E, = Es s1 + K1) + E(,21 = U(r) +
+ 2 3.23 Izveditc zakon gibanja CM - teiika krutog tijela!

1 .2 3.24 Opigite pokuse koji vode na uvjetc statike krutog tijela!

U(r) + -pr R = konst. h" dt = 7= Pdt 3.25 lzvedite izraz za moment site paralelnih sila.
2
;.1 3.26 Pokaike da je uvjet ravnotc3e krutog tijela ncovisan o izboru osi!
m +m2V2 = rutvt I+ ' E(k o + El„2 ) = K1 ') + E;;2' ) -
2m2i72 + (mi - m2)V 3.27 Formulirajte aksiome statike i doka3,ite korolar!
1111 + M2
3.28 Konstruirajte rezultantu paralelnih site ko,je djeluju na kruto tijelo!
2m,91 + (m, - 7,11)172 VI Vs -
E= E 3.29 Opilite uvjetc statike grede koja stoji naslonjena na hrapavom podlogu i naslonjene na hrapavi zid!
M + m2 VI) VI - 7)2

, tor + ro(°) dr, N

V(t) = i;.+ vo n 7,,(1) dt
= M = A11 + M2 RCM = •E

L= Lo + Lcs, Ek = -1 M FL,
2
+ i2 E 11101: 2 = x

. - - f z
i i f x dm,
xosi = r YC. NI
=- 1
m f Y dm -cm

dm dm drrs
P= d17
P= Tf a = (IS
Mi. T = P,. E F', =0 E =
E F.;
E E R-
E F,

3. Pitanja (sa zvijezdicom su oznatena te2a, neobavezna pitanja)

3.1 Definirajte centar masc i izraeunajte poloiaj CM 3 toekasta tijela u ravnini!

3.2 lzvedite zakon gibanja CM i zakon saeuvanja kolieine gibanja za sustav od dvijc materijalne toeke!
3.3 Primijenite zakon saeuvanja kolieine gibanja i zakon gibanja CM na prijektil koji se raspadne u zraku!
3.4 Primijenite zakon saeuvanja kolitine gibanja i zakon gibanja CM na dva tijela koja su povezana oprugom,
3.5 Definirajtc rclationc koordinate i izvedite izraz za reduciranu masu!
 4
4. ROTACIJA KRUTOG TIJELA
4.1 Uvod 4-I
4.2 Rotacija materijalne totke - jo§ jednom 4-1
Naeini giban,ja krutog tijela 4-2
4.3 Rotacija krutog tijela oko evrste osi 4-3
4.4 Moment tromosti 4-6
Primjeri ratuna rnomenata tromosti I 4-7
4.4.1 Steinerov poutak 4-10
Dokaz Steinerovog poutka 4-10
4.4.2 Teorern o okomitim osima 4-12
Primjeri ratuna rnomenata tromosti II 4-12
4.5 Kotrljanje 4-19
Kutna kolitina giban,ja pri kotrljanju 4-20
4.5.1 Kotrljanje po kosini 4-24
Dinamika kotrljanja tijela po kosini 4-25
4.5.2 Kotrljanje krutog tijela uz sklizanje 4-29
4.5.3 Trenje kotrbanja 4-37
Koeficijent trenja kotrijanja 4-37
4.6 Rad, energija i snaga pri rotaciji 4-38
Kinetieka energija 4-38
Rad 4-39
Snaga 4-42
4.7 Zakon satuvanja kutne kolieine gibanja 4-44
4.8 Giban,je Ziroskopa 4-50
Rotacija tijela poduprtog u CM 4-51
Rotacija tijela poduprtog izvan CM. Precesija 4-51
4.8.1 Zvrk 4-54
Primjena i primjer precesije 4-56
4.9 Princip virtualnog rada 4-57
Primjeri ratuna statitkih problema
pomoeu principa vritualnog rada 4-58
Dodaci 4. poglavlju
DP4.1 Poopeena rotacija 4-66
DP4.2 Tenzor momenta tromosti 4-68
Pregled 4. poglavlja
P4.1 Novi fizikalni pojinovi 4-71
P4.2 Nove relacije i forrnule 4-71
P4.3 Pitanja 4-71
 Str. 4- ;=,. D. Horvat: F ziku I zu FEII Mclianika i toplina

Ako je, inedutim, trial to/ke prisiljena gibati se oko jedne (fiksne) evrste to/ke - sredigta rotacije
("prisila" je ostvarena pornoCu niti - koala iipr. ill gravitacijskom silom ill silorn trenja i sl. - vidi poglavlje
r. prosinca 2001. I), onda je ripen pololaj na krulnici polumjera R opisan kutom c4(1), a njena brzina ,je 'u(t) i njena kutna
brzine je C.;(t), i vrijedi cijeli niz odnosa koje ovdje prepisujemo iz rauijib poglavlja
4. ROTACIJA KRUTOG TIJELA
1 (10
= cwt + -at' L)(t) = L..10 Oa w=
2 (It

=tlw= (12
=w x R
(i
tit dt 2 dt

fce = ace = li = x

L = P: x (Trtil) = Tnr 2 co L = iii

I = sin'2 A = Al = nir2 ri = is

4.1 Uvod
U prethodnom SIII0 poglavlju naueili kako inolemo prijeCi od sustava materijalnili totaka na opis
krutog tijela. Proulili smo, nadalje, uzroke gibanja (all ne i samo gibanje per se) i izveli uvjete ravnotelje
krutog tijela. Sva to razmatranja slijedila su "recept": (jedna testica)-(sustav dvije testice)-4(sustav N
testica)-(kruto tijelo). Ovdje 2elimo prouliti gibanje krutog tijela. Medutim, opeenito je gibanje, kao Ito
je vet kazano u poglavlju 3, vrlo komplicirano, iako ga se mole rastaviti na translaciju i rotaciju oko neke
(trenutaene) osi. Ovdje lemo proutiti gibanje krutog tijela oko tvrste osi i slo2eno gibanje - rotaciju oko
osi koja je ujedno os simetrije i (istovremenu) translaciju to osi Ik(i smjer ostaje stalan u prostoru. Takvo
gibanje zovemo kotrljanje i ono se odvija santo u (najeegee) vertikalnoj ravnini. Kao posebno zanindjivo
all komplicirano gibanje opisat Celia) gibanje 2iroskopa - tj. zvrka. Prou/it lerno i izuzetno vaari problem
satuvanja kutne kolitine gibanja, koji je jedan od ua,jvaiui, jih zakona saialvituja eija primjena se proteZ'J
sve do fizike mikosvijeta - fizike atoma i jezgre, kao i do inakroskopskili dimenzija Svemira. Nadaije, preko
definicije rada i energije translacije i rotacije krutog tijela opisat lento orb() zaniniljiv problem virtuafisog Hula
koji predstavlja tek mall din) istralivanja a ',iv. analiti/koj awhitilici kojeje. dovelo no niza reztiltata i
oniogulilo alternativnu formulachu mellanike. Ta formulacija je priredila put modernom istralivanju u fizici
mikrosvijeta - kvantnoj inehanici i kvant noj teoriji polja.
U °von' poglavlju ne&into razmatrati vrlo vallio gibanje krutog tijela probodenog horizontalnom osi
koja ne prolazi kroz teligte i oko koje se kruto tijelo mole njillati - oscilirati. Toni toy. fizi6korta rtjihata (i
nizu slitnih mellanilkill periodilkill pojava) posvetit lemo cijelo poglavlje u drugoin dijelu ove kujige (vidi:
D. Horvat Fizika 2 - titranje, vulovi , optiku i modermi fizike).
4.2 Rotacija xnaterijalne tolke - jog jednom!
Ponovimo ovdje neke osnovne pretpostavke i rezultate ranijiln poglavlja koji Ce nain pomoCi pri razma-
tranju rotacije krutog tijela.
NIaterijahm totka se pod djelovanjem site ponaga po 2. Newtonovoin aksioinu, tj. vrijedi
F = -±n.7 =
dt
d
— p.
dt
(4-1)
Nacini gibanja krutog tijela - jog jednom Pololaj krutog tijela u prostoru je odreden ako su poznate
koordinate tr kolinearne) totke. Prema tome, prvi je zakijulak da treba devet podataka (koordinata)
za odredenje poiolaja krutog tijela, all mora se uzeti u obzir da ,je relativni pololaj (razrnak) parova totaka
stalan (po definiciji krutog tijela), gto odmali smanjuje bro,j uuinila podataka na lest. Kalemo da kruto
tijelo ima lest stupnjeva slobode. Kada, medutim, sila djeluje na kruto tijelo ono se mole gibati sloleno i to
niže) all istovremeno i rotira. Dakle, oplenito se gibanje krutog tijela
tako da se cijelo tijelo translatira (vidi niie)
sastoji od translacije i rotacije. Opis slaenog gibanja ko,je,je superpozicija (zbroj) translatornog i rotacionog
gibanja ,je jedan od najtelih zadatak inehanike, pa lemo se nil ovdje koncentrirati. kao Ito je "najavljeno" u
uvodnom dijelu, uglavnom na poseban all vrlo vaali problem rotacije oko evrste (fiksirane) osi i na problem
kotrljanja (pravilnog, okruglog) krutog tijela. Pri tome se oslanjamo na rezultate dobijene pri razinatranju
krulnog gibanja materijalne totke i sustava niaterijalnill toeaka.
0 translaciji krutog tijela govorimo ako sve testice (svi djelili) tijela u istim vremenskim razinacima
prelaze menhisobrio.jednake putove, a plitanje sn iin paralelni pi avci (vidi sliku 3 5). Gibanje krutog tijela
je u torn slueaju opisalio jednadlbom gibanja teligta, tj.
A / --.- (4-2)
gJI,je zbroj svili vanjskili sila, it Al ,je , (11(111)11a) 111;11i:1 kflit())2, tij(-1;1. 1/1,1'01Lit,ijOi krutog tijela
govorimo kada se sve testice tijela giba,ju po paralelnim krivuljama. Prvospornenuta translacija je pravocrtna
trunsiacrja, a ova druga je krivocrtna trartslacija!
Kada djeluje neka site na kruto tijelo, prelim slici 4.1 (a), rezultat Ce biti neko sloleno gibanje.
Medutim, tni niolemo, prema prvom aksioniu statike AS1 (vidi odjeljak 3.5), to,j sill dodati dvije site na
istom pravcu bez da se promi namika tijela. Izaberemo h pravac djelovanja till sila tako da on bade
paralelan pravcu na kojem leli sila F, a da taj pravac prolazi kroz teligte T tijela i da iznosi sila budu jednaki
iznosu sile F, onda le sile F i sila tvoriti par silo, a par sila uzrokuje /istu rotaciju. Moment para sila
,jednak ,je uninogku njillovog iznosa i razmaka izmedu ttjihovitt hvatigta. Sila koja djeluje na os uravnote2ena
,je ukrueenjeni osi. Preostala sila F2 djeluje utežigtu
teiigtu i uzrokuje (listu) translaciju, pa vidimo da rezultat
aljelovanje (jedne) sile molemo opisati kao (lista) rotaciju plus (listu) translaciju.
Ako se sve toeke tijela giba,ju po paralelnini ravninania koje okomito probada os rotacije, onda govorimo
o ravniriskorn gibanje krutog tijela. Gibanje tijela razinatramo onda tako da proniatramo gibanje skupa
totaka tijela samo u jednoj ravnini. Kotrljanje spada u ravninsko gibanje krutili tijela.
I:ruto tijelo mole se gibati i tako da mu je jedna to/ka "ukrulena", tj. "prisiljena" je biti na miru, a
Os rotacije prolazi kroz to tolku i slobodno inijenja svoju orijentaciju u prostoru u odnosu na neki inercijalni
 4. Rniacija krutog - 3 Sir. 44 D. Ilorvat: Fizika I za PER - Mehartika i toplina

dui +z-osi, po pravilu desne ruke. Pololaj tijela oclreden je jednim podatkom - iznosom kutne brzine, pa
kaZemo da. tijelo lino jedan stupanj slobodc. Uoeimo jedan djelie tijela ant, koji se nalazi na udaljenosti
od osi. (Vektor je, prema tools, okomit os a oznaeen je crtano jer on Mk radijusvektor djeliCa -
radijusvektor, koji nije nacrtan aIr slici 1.2, povezivao bi ishodi.4e 0 i djelie :ern,!) Svakako, vekt or je
ujedno i polumjer rotacije djeliea koji molelno napisati ovako = ix: = ix; (koordinate x
711i +]y+
i y raclijusvektora toeke i vektora sit iste), a brzina je
=a x (4-3)
(a) (b) Valja uoeiti da ee svi djeliei tijela imati istu kutnu brzinu a. Kutna kolieina gibanja djellea AM; je IT; i
Slika 4.1 - Djelovanje stile no kruto tijelo i par sila. jednaka. je, s obzirom na toeku iz ko je "izvire"
x Arnifi", (4-4)
a ukupna z-komponenta (poneka kaZerno i aksijoina komponenta) kutne kolieine gibanja cijelog tijela koje
sustav koji iniruje u odnosu no toeku nkrueenja. Tokyo gibanje je gibanje zvrka - Zirosloya i tricgo ectno Sc (za sada) sastoji od N djeliea je

istraZiti na kra ju ovog poglavlja.

Na isti natin molemo proizvoljnu silo koja djeluie kruto tijelo koje je probodeno jednom osi prem-
na E E Ain i f,„ ri X (4- 5)
jestiti tako da dobi jento par sila plus djelovanje jedne site ita os.
(R.anija razmatranja (proMog poglavlja takoder) su nas naueila kako postupiti u takvim situacijama, pa
za sada ostayljarno sumaciju.) I■Jitua brzina ima komponentu samo stujeru _—osi, tj. = (0,0,x,)
11
ili 6; = k kako je brzino dana s (4-3), izraz (4-5), 1)0111061 izraza za dvostruki vektorski produkt
11 x (b x
4.3 Rotacija krutog tijela oko Evrste osi
= 1;(d • E) — e(d • b), molemo napisati ovako

L = E Arnif; x x 7-.1) = E Ariti(f:)263 — E Arti;(f:c0)f:

■=t i=1 (4-6a)

(Drugi je elan jednak nuli je je okornit na Vektors obzirom na ishodite 0 na slici 4-2 ima i druge
kornponente osirn z, ali za sada ill ne razmatramo (vid,jeti napomenu na kraju odjeljka). Dakle,
L= (i ( 2+ 2 .
)) (4-6b)
Taj izraz za aksi,jalnu komponentu vrijedi bez obzira gdje je ishodigte, sve dok je ishodite negdje na
osi rotacije. Ako je tijelo pravilno, a os rotacije mu j e i os sitnetrije, onda je aksijalna komponenta i jedina
kornponenta (vidjeti napomenu na kraju odjeljka). Izraz unutar sume je moment tromosti kornacliea mase
Anti, jer je on jednak umno§ku mase i kvadrata udaljenosti od osi rotacije - osi z (vidi 1. poglavlje). Toenije,
to je moment tromosti oko osi z, t j. aksi jalna komponenta kutne kolieine gibanja je
N
=E (4_6e)
Ukupni moment tromosti I, jednak je zbroju svill doprinosa, preko cijelog volumena tijela l', a to znaei da
x moramo uzeti infinitezirnalno mali komadie mase -4 0 (all zato dobijento N Do), tj.
Slika 4.2 - Rotacija krutog tijela oko cvrste osi. Radijusvektor djelida LSrn nrje nacrtan! N
= lire E Arti(x2 + y2) = f(x2 + y2)dm
Am-0 V
Ntix (4-7)
Rozmotrirno kruto tijelo (opeenito nepravilno) koje je probodeno s osi. DuZ, osi uperimo z—os ko- i=1

ordinatnog sustava. Onda tijelo rotira tako da je smjer vektora kutne brzine ci; svakog njegovog cljeliea =
. v
dm (F 2. — .z 2 ),
 4. Rotarija krutoo k7litoo tOrla .Sir. 4- 5 St,. 4 - 6 D. Horcat: Fizika l za FER Meltatiika i toplitta

pa sada molerno napisati Pokusi pri kojima mijenjamo iznose vanjskog momenta i geometriju i masu tijela koje rotira pokazuju
L,k (1-8) (la ,je kutna akceleracija ovisna o geometrijskom rasporedu mase tijela koje rotira. Doista, prelim definiciji
Ako se sjetimo da je za vremensku derivaciju kutne kolieine gibanja za materijalnu toeku vrijedilo momenta tromosti (oko osi z npr.)
I, = den - 2 2 ), (4-13)
- el rl
L
—G = x rod) = 1111' x tl = x
(4-9) vidnno da njegova velieina ovisi o geometrijskom rasporedu mase
= x =
Moment tromosti je fizikalna veliCina koja mjeri inerciju (otpor) tijela prelim promjeni rotacionog stanja:
gdje je smjer (77- tangencijalan (u smjeru brzine je tangencijalna vanjska sila, a /1.7%.,, je vanjski moment ako tijelo rotira, a illia velik moment tromosti, teako ga je zaustaviti iii mu ubrzati rotaciju. Ako
site i vrijedilo je ono mirujc, teako co ga biti pokrenuti na rotaciju. OCito postoji odredena analogija izutedu muse (pri
d d translatonrom gibanju) i momenta inercije (pri rotaciji), kao i izmodu site F i momenta site If , kalieine
I= k =
- (km) = I (et (1- 10)
dt - gNakn ja fi momenta koliCine gibanja L itd.(vidjeti tablicu ni2e). Tu analogiju rn
(giba olerno rijeCima iskazati
onda molento ovdje i za kruto tijelo napisati
kolieina gibanja p = (mjera tromosti) x (linearna brzina)ii
d
— = int;
dt
(9-11) kutna koliCina gibanja L = (mjera tromosti) x (kutna brzina)W
= 41,1; = 1,oic
t
tj. dobili smo jedetudilm gibanja - rotacije krutog tijela oko (stable) osi
U slijedeeim eemo primjerima pokazati kako se raeunaju mornenti tromosti razlieitih tijela.
k m = 1,0k. (9-12) Kao i ranije pri ratunu polollaja centra mase ill teligta, pojavljuje se problem prijelaza s "apstraktnog"
integriranja po den na integriranje po koordinatama. Rabi se isti "recept" kao i ranije uvodeei linearnu
Dak.le, vanjski moment site koji djeluje na tijelo probodeno evrstom osi uzrokuje kutnu akceleraciju tijela, "gustoeu" (raspored) rnase p = &n/de = ntle §to daje
a to je akceleracija obrnuto proporcionalna inomentu tromosti tijela ratunatorn oko isle osi oko koje tijelo
rotira odnosno s kojont je vanjski moment site kolinearan! zlzu = p de = Tde = dx, (9-14)
Ovdje ponovno valja naglasiti da gornja jednadiba (4-12) vrijedi za posebnu situaciju kada je vektor
paralelan s vektorom kutne brzine 0. To vrlo eesto nije tab° (vidi odjeljak a Ziroskopu i zvrku, to dodatak povitinsku "gustoeu" mase T = ettl S = drill (IS koja vodi na
poglavlju DP4.1), jer se kutna kolitina gibanja raCuna u odnosu na toeku, a kutna brzina u odnosu na us,
gornjern razmatranju jednakost (4-8) da je ispunjena je u vrlo simetrienim slutajevima, jer en
den = dx dy (u Kartezijevim koordinatama)
vektor ima i radijalnu komponentu s obzirom na toeku 0, tj. = F, x Anti ,/ (usporediti s jednadiborn
711
(4-4)) i kako je = zi (gdje je zi z - koordinata toeke iz koje je na osi z povueen vektor = pdp dql (u polarnim koordinatama) 0-15)
dobijemo (za kutnu kolieinu gibanja s obzirom na toeku 0)
= rS r 2 sin 9d9 dO (u sfernim koordinatama)
7; (°) = x = (Fi' - z) x (Amu;) x - zik\mi(k x vi)
= it, - z;Atniv, kouMeno, volumnu gustoeu erase p = rn/V = dmIdV koja vodi na

tj. dobili auto i radijalnu komponentu kutne kokine gibanja. Za simetrieno tijelo, gdje je os rotacije
den = V
— dx dy dz (u Kartezijevirn koordinatama)
ujedno i os simetrije, to co se kompononte poniStiti (u parovinta, s jedne i druge strafe osi), pa Co astati '
rezultat (°) = e, Sto co dalje dovesti do jednakosti (4-8). Osi tijela oko kojili kad tijelo rotira vrijedi — pdpdmdz (u cilindrienim koordinatama) (4-16)
=V
da je vektor hone koliCine gibanja paralelan a vektorom kutne brzine ZOVC1110 glavne osi tijela. Tada
je rotacija ujeduaCena, tj. nema djelovanja momenata site us OS. NajCeatte se glavue osi poklapaju s = 2 sinOdOdqIdr (u sfernim koordinatama).
Va
osima simetrije tijela, pa su npr. glavne osi pravilne prizine ujedno i osi simetrije ltd. Nesimetritna tijela
nemaju L paralelan s a to dovodi do sila (inornenata) na os oko koje tijelo rotira. Najbolji primjer jo
(obiCno) mala asimetrija automobilskog kotaCa prije "balanstranja", pri koje se dodavanjem man utega
L u smjeru LJ. Nakon toga, automobil vozi mirnije jer
na rub "felge" popravlja simetrija i usmjerava se
nema djelovanja momenata na osovinu kotaiia.

4.4 Moment tromosti

 4- Botacija krutog krutog tijela .9r, 4- 7 .SIT. 4 - 8 1) 110,aL 1',11--ri I F,'17 - 11. 1,7,11n1

Tablica 4.1 Momenti tromosti

a za it = 0 dolnicino moment ireniOSti Staps as os kroz kraj ktapa
Tijelo Položaj osi Moment tromosti
m pg
kroz sredike, 1 na ravninu pr. rar2 Iloaj —
Tanki prsten
1 2
Tanki prsten kroz sredig te, u ravnini pr. –7717' pa vidimo veliku razliku izmedu to dva rezultata. Kasnije dime vidjeti da Ce nam jecian sniveranian
2
rezunat, (tOeniie 1eorem) Onlogueiti da izbiegnemo raeune monninata tromosti istih rijela za razliCite
i 2
KruZna ploea kroz sredike, _L na ravninu p1. – nir polotaje od (koje su medusobno paraleine kao a OVOID
2
1
Tanki stap duljine t kroz sredike, 1 na kap —rnt 2
12
2 2
Kugla kroz sredik e -rM
5 Primjer 4.2 lzraJunajte moment tromosti kuyline ljuske pa/10*ra I? i muse oko osi koja prolazi
2 2
Kuglina ljuska kroz sredik e –rnr sredigtem kugline ljuske.
3
1 , 1
Valjak visine lo kroz plant,, 1 na os rotacije + urn.11.2

Pravokutna ploea
1
sa stranicarna a i b kroz sredike, 1 na pl. —rn(a2 + b2 )
12
Materijalna toeka 1 na ravninu rotacije rnr2

Primjeri raEuna momenata tromosti I

Primjer 4.1 lzraeunajte moment tromosti tankog :shwa muse rn i duljine Q oko osi koja je okornita no Stop
i pmlazi na udaljenosti d od jednog njegovog kraja. Slika 4.4 - Uz radon momenta tromosti kugline ljuske - primjer 4.2.

RJF-ENJE Prema slici vidimo da moramo pozbrajati doprinose djelida masc dm koji su za r udaljeni od
ad. Prema slid jc dm -= o dS, komadie povr/ine dS jednak jc dS = (dr c12) • (R dB) i kako je r = //sin
-d dm I-d
1
vidimo da jc dS = f?' sin de dc;,. Prema tonic je
tot
2
Al 1V1
dm = — dS R2 sin 0 dB d¢ = — Sin dB dO
Slika 4.3 - Uz Main momenta tromosti :shwa, primjer 4.3. s 4/07r Trr

RJEENJE Smjestimo ktap u koordinatni sustav promo slid. Prema gornjim uputama uvedemo linearrm /= IS r2 dm =
.4 7r
f /?' sin' &sin Oda.
f

gustodu p i izrazimo pomodi njc dm, tj. dm = pdx = (m/2) dx. DjcliC mace dm je pialjen x od ishodikta Trigonometrijska transformacija (iii Moivreova formula) daje noun relaciju sin 2n = 3 sin a – 4 ,sin' a, pa
koordinatnog sustava, pa mciXemo sada napisati kada to uvrstima u gornji izraz, dobijemo

_m f
/ = f 1-2 dm = f x 2 (m/2) dx – 7 dx = M2 (24 da – – f
4 0
sin 36 da) =
•v
r3 L
„, r d)3 d31
=
R2 [ 3 1
os -4 — cos 30] =
T at [(t – 2 3 4
2 2
= – MR ,
Za dobijcmo moment tromosti ktapa za os kroz taikte

m22 Valja usporediti taj rczultat s momentom tromosti (pone) kugle iste masc i istog polumjera - slijededi
primjer. Ovdje moierno odmah kazati da oeekujemo manji moment tromosti za punu kuglu, jer je masa
 4. norueila kruloy krutoq tijela St,. 4- 9 Sfr. 4 - 10 D. Horns!: Fiziku 1 zu PER - Mehuniku i toplinu

ovdjc sca odmaknuta tin maksimalnu udaljenost od osi, dok ,jc kod puny kugle ono " ritzmazana" po cijoloj
R,JE:ENJE: I = z- = 9.8 x 1037 kgrn 2 .
unutrasnjosti kugle!

l' jet - 4.3 laucuu n jte LI 0711 Sti pun,: kuyle . p n lumjr•ru I? i muse, Al 0d:,, ost prolaz nienim

.711- dz..; Ion.

4.4.1 Steinerov poueak

U osnovnom zakonu vrtnje tijela (4-12), moment silo Al i moment tromosti / raeuna,ju se prema osi
di= pdqs dS=d1 dp = pc195 dp
vrtnje.
Jasno, to os opeenito ne prolazr kroz teliStc. Zato ,je 110,no moei izracunati moment tromosti oko
zadane osi, za razlieita
dV=dS dz
Jedan od naeina odredenja 1110111elltil tromosti / je istovremeno injerenje momenta silo 14-1 i kutne
akeeleracije, odakle se zatim izratuna moment tromosti / = Medutim, ako znamo moment tromosti
/0 za os kroz te2iSte, onda moment tromosti / oko osi koje ,je paralelna s osi kroz te2iSte ino2emo lako
izra.eunati prema formuli - Steinerovoin poueku

/ = / o + md 2 , (4-17)

dm=adV=crpdgnipdz gd,je ,je / moment tromosti oko neke osi koja ,je paralelna s osi kroz te2iSte, /o je moment tromosti za os kroz
teiSte, or, ,je masa tijela, a d je udal,jenost od osi kroz teZCSte do osi oko ko,je tra2imo moment tromosti.
Slika - Uz main momenta tromosti kugle - prirajjer 4.3.

R.J E;.; ENJE Smjestano ishodike koordinatnog sustava u sredke kugle (prema Razinotritno ";situ"

- odrezak - ploCu polumjera r koja jc udaljena z od sredika. Za hornogenu kuglu ukupne mane M i
kornadiC mase drn vrijedi

dm
tj. = T dV = — dSdz =—
V 04, dpdz
dV V

Tada je moment tromosti (It ploee jednak

d = f p2 (—
M p2 pdp f dO) dz =
0 0 Skim - Uz dokaz Stei ke,vvDy pouCku - os z illnu iz paynn!
p4 r 32,4 4
= it, ,/3 2 7r 4 o z (h.

Dokaz Razmotrimo opeenito nepravilno tijela i smjestinio ishodiSte koordinatnog sustava tako da se os z
Moment tromosti kugle sada dobijemo " zbrajanjem" doprinosa svih ploCa - odrezaka ad — R do +1/, tj.
poklopi s osi kroz teigte. Moment tromosti /0 za os kroz te'ijAte,je poznat. Zelinio odrediti moment tromosti
I tijela za as paralelnu s osi kroz teiSte. Neka to os prolazi kroz toeka .4(x , ya), prelim slid 4.6. Neka
= =2 d/0, = su koordinate.jedne toeke mase tie; tijela jednake (x i , yi). Onda ,je kvadrat udaljellosti tog dijeliea mase od
f—R
f 73
7 '11
3 f (114
- — 21l 2 z 2 + 7.. 4 )dz

toeke fl ,jednak (xi — x,4) 2 + (yi — yA) 2 , no Pitagorinorn poueku. Moment tromosti / oko osi kroz toeku A
3M z' z5 2
= — [R 4 z — 2/22 — + — =- 111R2 .
izra.eunamo prema formuli (4-13)
4R 3 3 5 o 5

E Tn.,[(x, — xA)2 (y, — yA)2]

Prema oCekivanju prethodnog zadatka, moment tromosti pune kugle manji je od momenta tromosti

kugline ljuske iste mase i istog polumjera (2/5 < 2/3)!

;=,
= E tit;(x? X A — 2zirA + YA — 2YiYA) (4-18)
* i=1

= E Tn.; yn — 21A E mix; — 2ya E (E trti)(x 2A + y2a).

Zadatak 4.1 I zrueunajtc moment tromosti i=1 ■ =t i=1
 4 lloiacija krutag kruiag tijela Sir. 4 - 11 Sir. 4 - 12 D. Horuat: Fizika 1 za FE/i - Alchanika i toplina

Prvi Can .je upravo moment tromosti kroz telike 10

=E (4-19)
4.4.2 Teorem o okomitim osima

Drugi i tree'i Clan su koordinate teli.4a, formula (3-66), a kako .je telik.e u toCki T(.re = 0, = 0), to su
dva Clana jednaka null. Zadnji Clan .je jednakm(4 + y,4 ) Ind?, gdje je d udaljenost. od A do 0, tj. od osi
kroz .4 do osi kroz teli§te. Prerna tome dokazali suto da je
I = /0 + md 2 . (4-17)
Steinerov pouCak (4-17) primjenljiv je na bilo koje tijelo. Tearem a okomitim osima mole se primijenni
same na "ploSMa" tijela, tj. na tijela (poput tanke ploCe) Cija je dehljina zanemariva u odnosu na drugc
dimenzije tijela. Teorem kale da je zbroj momenata inercije §710g tijela aka drije akomite osi koje left u
tijela jednak momenta inercije aka osi kaja fe akomita na r(19)71/217/ tijela i prolazi presjccigtem osi u
raintini tijcla. Dakle, ako je tijelo u x — y ravnini, onda je

tj. dokazali smo Steinerov teorein /, = /„. + /5 , (•1-20)

Primjer 4.4 lzyueunajte moment, i7111/141.44 I gimps doljinc i rouse 'at kroz njegav kraj, za as okomitu no gdje je 1, moment inercije oko z — osi. Iako postoji ograikenje teorema, on je izuzet no koristan, jer ornogneuje
slap. zaobilaZenje niza dugih raeuna momenata tromosti.

Prerna Steinerovont pouPku jr Sada slijedi vrlo vaZail mintier koji pokazuje primjenu °ha/Iva teorerna (0 okomitim i paralehnin osima)
pri raCtinima momenata tromosti! Valja ilociti da pronlatramo (tiglaviloni) rotaciju sitnolrilnih t ijela kod
1 = lo + rail', kojill L irna samo aksijalnu (z) komponentu, pa je i L paralelan s 0, odnosno L je paralelan s kutnorn
akcelera.cijorn
a iz tablice 4.1 Jr /0 = me/12, a d = P/2, pa intarno
Primjeri ra6una rnomenata tromosti II
mt° t,2 me2
1 = Primjer 4.6 lzraaanajte moment tromasti tanke okrugle place mase ./11 i polumjera R.2 s ruporn
TT +"
.' =3 '
palumjera IS (kraini vijenac) aka asi koja prolazi sredigtem plod i akomita ja nn 1'0111111U a kajoj leii place!
Ito je u skladu s rezultatima primjera 4-2. PantoCu teorema a akomitint osima izraPunajte i momenta'. tramasti oko drugih osi. Takoiler pomaou learema
a paralelnian osima izraJunajte moment tromasti ifupljeg valjka oko osi koja prabada njegav plaR i okomita
je na as simetrije valjka! Paopdite taj razultat na puni valjak!

Primjer 4.5 lzraeunajte moment tromosti 1 valjka paluanjera IS i muse Al aka asi koja leii a plagtu valjka
(i paralelna je s osi simetrije). dS=d1 dp = prick dp

rt..11F,ENJI; Prerna Steinerovom pouPku je dm=adS =op dc d p

1 = lo + md 2 ,

a iz tablice 4.1 je /0 = OIR 2 , a d = R, pa imams, Slika 1,. 7 Moment tromasti kruiriog vi jenca - lIZ prianjer

12 2 3Ain'
= R + AIR —
R.JEENJE Kornadit", ploPe povrIine dS = pda) dp nalazi or na udoljenosti pod prema slid. Nein re
hornogena, pa ,je povrIinska gustoCa arose jednaka a = dmidS = 21/5, a pri tome je ukupna povrIina
ploPe jednaka S — R;). Prerna tome, ako je os u smjeru z—osi, molemo napisati

• 2. R
= I p2 drn = .1
s dS (10 .1 13' pdp
• S
Tr(R3 RT) R
Zadatak 4.2 lzraeunajte moment tromosti tijela sastavljenog ad ravnog Stapa duljine e = 0.40 rn i mase pa R4
Al
M = 3 kg i kugle polurojera r = 10 CM mase en = 0.50 kg. Kugla je prievrgeena na kraj Stapa, a as je 2r
= 7 (/.13 — 4
okomita na Rap i nalazi se na udaljenosti C/4 ad kraja Stapa.
+
R.J11111,JJE1: /= 0.15 kg rn2 . —
2
 4. Rotaciya krutog krutog tijcla Str. 4 - 13 Str. 4 - 14 D. Horvut: Fizika I za FE1? Mehanika i toplitta

Taj je rezult•:t univerzalan u tom suds))) da iz Mega moiemo dobiti nekoliko momenata tromosti. Prvo, Moment tromosti takvog prstena koji je za a udaljen od gornjeg je pc) teoremu o paralclnim osima jednak
za 1?, 0 dobijemo moment tromosti ploee - diska (bez rope) polumjera R, zatim moment tromosti
tankog prstena za R, /22 , MR2 , (112 ,
d/(x ) —xa + L x = + x Ix
(ploea) = -21- MR2 2L L 2

L(prsten) = a ukupni moment tromosti jednak je "zbroju" (integral») gornjill izraza od a l = —L/2 do is = L/2, tj.
Cornji rezultati vrijede ne samo za tanks ploee vee i za valjak proizvoljnc visine, jer se visine valjka uvijek
L/2
pokrate. Ako to nije oeigledno, valja to pokazati, odnosno provjeriti. /2 2+ AIR2 + AIL?
dl(x) [I-1--
/— f-L/2 L 2 3 -I,/ 2 2 12
Nadaljc, prema teoremu o okomitim osima, vidimo da ee moment) tromosti oko osi z opt. koja lcii
ravnini prstena i na nju okomite osi y koja takoder leii u ravnini prstena biti jednaki, tj. = Te
obadvije osi okomite so na os 2 za koju slob izraeunali moment tromosti. Prema tome, moiemo napisati
4 4
= + I, =
Primjer 4.7 Zurna§njek (ploda) polurnjeru 90 cm i muse 4 kg okre6e se sa 720 okretaja/rain. U jednorn
i kako je 1,(prsten) = AI 122 = 2/r (prsten) dobijemo da je
trenutku na njega se prisloni koJnica na koju djeluje sila proporciona/na vrernertu, tj. F = at (a = 0.1a N/s).
Koliko okretaja napravi zarna§njak do zaustavljanja ako je koeficijent trertfa izrnedju njega i koenice jednak
/ r (prsten) 15 (prsten) = MR2,
2 0.5?
(za os u ravnini prstena). Sliean raeuna moiemo provesti i za ploeu, odnosno kruini vijenac. (Ti rezultati RJEENJE Jednadiba kruinog gibanja je
ne vrijede za valjak kao ranije, jer teorern o okomitim osima vrijedi samo za ploSne likove, a to valjak
sigurno nije!) = —Rpot

koja integracijorn daje

,.,
= - -1
21
a C odredimo iz po0etnih uvjeta: o.,(0) = a0 , tj. C = W0 i

npa
L.7(t)=470 - 2.
21

Vrijeme zaustavljanja je
2/wo
=

a km zakrcta je
Teisat 3
'At) = CL,01 .

Ukupan broj okreta do zaustavljanja je

N = 50(O
21"
Sliks 4.8 - 7.11 i'7171 momenta tromosti valjka oko osi 2. gdje .je
aµa t'! ) _ 2 \I

lz tog rezultata moiemo pornoeu teorema o paralelnim osima izraeunati moment tromosti 3upljeg Za ploeu je 1 = m112 /2 pa je
valjka (cijevi) duljine L oko osi z, prenm slid. Moment tromosti tankog prstena nurse dm i polumjera R 443
je (za os u ravnini prstena, kroz srediSte)
N= = 192 okre a.
3rr

dl = 1— I12 dm
2

i kako je dm = a tiS = (M/S)dS = (111/2RrL)2127rdx = (111/ L)dx, dobijemo

Primjer 4.8 Valjak erase rn = 3 kg i polumjera R = 25 ern vrti se s 1000 okretaja u rninuti. U jednorn
AIR2
dl = 2L dx. trenalku na °God valjka podinje djelovati situ trenja koja (od nate) linearno caste s vrernenorn i za vrijerne
 4. R.otarija krutog krutog tijela Str. 4- 15 Str. 4 - 16 Ilo7uot: Finika I za PER - Mchonika i toplina

/ 2 = lO s smunji broj okra* no polo. Nakon kolko se vrernena voljak zaustavi? Koliki je iznos Moment tromosti zatvorene posudc je
trenutku kadu se valjak zaustavi?
MR,2
I, 2
Jednadiba gibanja krutog tijcla momenta tromosti I jc

M = In = -RFp = -RpAt, gdjc jc Al = p. 1' = R. 3.77pH (H je visina/dubina posudc), tj.

gd,je je a kutna akcelcracija, p koeficijent trcnja, a A jc nepoznata konstanta proporcionalnosti, tj. feull
=p
Fe- = Apt. Kutna akcelcracija je prva derivacija kutne brzine po vremenu, pa je 2

,duz(t) / RA Y RAP 2 Moment tromosti otvorene posude je zbroj momenta tromosti zatvorenc posudc i (negativnog) momenta
— = - nnitt in wkt) = •,
I to& = --
dt 21 t rupe paraboloida (rupe). Znati, treba izratunati moment tromosti paraboloida. Za ratun ukupnog
momenta tromosti inoramo zbrojiti mornente tromosti odrezaka debljine dz i to od 0 do ViSille 11. Otvor
lz po tetnik uvieta (zadane potetne kutne brzinc wo = 1000 • 2/r/60s-1 ) w(0) = wo = C, pa je
paraboloida je R a .jednaci.ba krivulje a (z,p) ravnini je z = ay' i kako jc za y = R, z = h dobi,jemo

w(t) = wo -RAY
—t = a R.2
2/

Zadano je i da nakon hj/.2 WO wo/ 2, t.i.

iii
a = hire.
,(t1/2) = w° =- RAY t 2 ,, pa je A -
2 2/ /Int?/,
Dakle za plots. je I = mr 2 /2, pa je
Nakon (nepoznatog) vrcmcna 1, vaJjak se zaustavi, tj. w(G) = 0 = we - (RAp121)t1 pa je t_ =
I , 1 2
Alm to vrijcmc i izraz za .4 uvrstimo u izraz za silu trenja, dobijemo dl = - r -, pr dz = pirr' dz/2
2
121-
Fr, = mRwo = 1.768 N. i kako jc r = y tj. = .y2 = z2 /0 2 = R'z 2 //i 2 , dobijemo
2 ti/2
4
dl = pr do
2Rh2
4 4
i to trebamo integrirati od nule do In

Primjer 4.9 Valjkasta posudc s vodorn mole rotirati oko osi koja prolazi srediatern Gaza valjka. Ako posudu
4 z3 p2rIeh
otvorirno i zarotiramo, dio tekudine iscuri i stvori se paraboloidna ploha koja dosiie do poiovinc dubine = 1 dl P7 le f h Z 2 dz = P
2h2 0
•o 210 - 6
posude. Valja izraunati omjer niomenata tromosti zatvorene (punt) posude i otvorene posude, kako je gore
opisano. (Mast posude i poklopca zanernarimo!)
Usput, masa toga paraboloida jc

/,
n2 p27113
rn - 1 dra = pr7
2 dz = p2r— zdz =
h
•o h o

p2rIeh
—
2
Dakle, moment tromosti otvorene posude

= I, + ( - I. )
gdje je I .k„,„; moment tromosti paraboloida

pferH pult 4 h p7R4

= (H h13).
2 6 2

Orn.jer I, (zatvorm posnde) i I. (otvorenc posude) .jc :

Slika 4.9 uz prirnjer 4.9 I, - I p7R4 H

- (H - h13)=
L 2 2 H - 1,13'
 4. llotacija krutug k7utog tecla Sty. 4- 17 Str. 4 - 18 D. Hum& Fiziku I zu FER Mclaniku i toplina

Zindano jc da je dubiva paraboloida jednaka polovini duldne posude tj. It = 11/2 pa jc gdje ,je broj okrcraja koje napravi valjak, a Fgr, 1,2 SII site trenja koje dobijerno iz uvjeta ravnoreZe
(pad na did) valjka:
// - 1101'1%011 table k(Mil1011,11t,
1.2. = Ne
/„ // - ///6 (2)
Iffy - Vi - =0 - vcrtikalmv kalltpollentc.
lz definicij(2 sila treuja je = i Ftr , z = ILN2 i iz uvjeta (2) dobije
It
= tor/ i
I + it=

Prin]jer 4.10 Vuljuk i kugla (razIt6tili polumjera i masa) nalaze 2if! 74(1 V71,1, kOSiTIC i iSIALSie sc istovremeno ,,2 = flty.
+
7/i/ kosinu, da se rotirajuei spuataja uz neki koeficijent trenja. Ako je nagib kosine 30° tko pobijedi u "utrci"
i za koliko, uko je (Jul:jinn kosine 5 m? To mth.erno uvrstiti u (1) pa dobijemo broj okreta k koje nai0ni valjak prijc zaustavljanja

RJES'ENJE Jednadiba gibanja je, zbog site trenja F, jednaka

k-
2ThrF 2RIT(Ff,..1 + Fa.,2)
= ntg sin 13 - F,. Rwl,(1+ 112 )
346.9309 okr.
47rgja(1 +
Sila trenja daje moment
gdje je = 25 2r- s-1 . Da bismo prona8li za koje se vrijeme valjak zaustavi, valja rij6iti problem
F,R= =11=- usporene rotacije valjka zbog djelovanja momenta rile koji nastaje zbog sila trenja koje djeluju na "kraku"
R R
R, tj.
Gornja jednadiba za kuglu (1 = 2mR2 /5) odnosno za valjak (1 = m[12 / 2) postaje: M = 1 a = R(Fos i + Fa,z).

7 Tijelo sc vrti usporeno po zakonu

Kugla -i g sin 0 a(t)= gt 2 sin 0:
5 • = wet - 2t 2 , c..1(t) -=- - (3)
Valjak g sin 0 (t) = gt 2 sin 0.
Nakon (nepoznatog) vremena zaustavljanja t, je a(1,) = k • 27r i w(t,) = 0 - atz, pa je n = c‘Is/t„
To sada uvrstimo a prvu .jednadibu u (3) pa dobijerno
Vrijeme kugle je t K = 1.6894 s, a valjka tv = 1.7487 s.
uo cot,
cp(t,) k • 2r = wat„ -

Rwo (1 + 112 )
- = 27.7545 s.
pg(1 + p)
Prirnjer 4.11 guplii valjak tankih stijenki zarotiran je do 25 okreta u sekundi i stavljen na ao uz vertikahra
stijenu. Ako je koeficijent trenja klizanja p = 0.2, potrelmo je odrediti nakon koliko 6e se ll7'e7f1C7la valjak
zaustaviti! Koliko okreta napravi valjak uko mu je polumjer jednak 40 cm?

Priznjer 4.12 Na stolu lezi okrugla plo6a polumjera R = 8 cm (debljine/visine H) i muse M = 7000. Ona
je probrdena vcrtikainorn osi 0 (vidjeti sliku) oko koje se ploja mote vrtjeti tako da je ponwou niti povezuna
s 'utcgotn muse 9u = 400 g koji slabadna visi. htneunajte za koliko de se vremena uteri spustiti za 50cm, uko
je koeficijent trenja izmedu ploee i stola p = 0.25.

Slika 4.10 uz primjer 4.11

RJE4:NJE Valjak Ce se zaustaviti jer t1e site trenja na mewl kinetiCke energije rotacije valjka izvrkiti
rad jednak Slika 4.11 uz primjer 4.12
W= F•s= + Fer,2) • 2Thr • k Ek (1)
 Itotacija krulog butog tijela Ste. A - 19 Si,. 4 • 20 D. Ramat.. Fizika l za Fill? - Alchanika i toplina

rtJEENJE JedrmdZba gibanja utega je mg — T = ma, gdje smo uzeli pozitivan sTnjor prema dolje, a
T je napetost nir.i.Ta 71allet,OSI 1611 Taje moment 917. koji okreCe tijelo, a sib, trenja F, koja "onteta"
rotaciju daje svoj moment Ml. JadnadZba rotacije ploix jc MT — Mf RT — Alf = /a, gdje ,je
/ = MI12 /2 moment tTomosti plote, a a je iznos vcktora kutne akceleracije za vrtnju ploCe oko osi 0.
Za kutnu akceleraciju vrijedi odnos a = oR i uz I = hl R.2 /2, dobijemo

RT — A11 = 2n. Al R.

Za raeun momenta AI / razmotrimo desni dio slike: na uski prstcn dcbljine dx djclujc sila trenja .jednaka
df = pg dm, a dm = p = pH dS = pH2277 dx, pa jc df = pgpH2kx dx i kako je p = AI /V = Al/R'- r,11
dobijemo
2H , (a)
a/ = a x.
R2
Sila df djeluje na kraku x pa .je njen moment jednak

2111km
dhl/ = R2' - x 2 dx.

Ckupni moment site jednak jc "zbroju" prcko cijcic ploCe, tj.

AI f = = 2Mpg R X 2 dx — 2MPUR .
o R2 0 3

Sada moicmo napisati jednadZbu rotacije

21‘ 1 pgR1 Slika 4.12 - Translacija (a), kotrljanje uz sklizanje (b) i 6isto kotrljanje (c) tijela
RT = —aMR
3 2 kruinog presjeka oko horizontalne osi

i uz T = mg — ma dobijemo za akceleraciju a

2(3m — 201) 1
a=g — — m/s 2
3(2m + Al) 3

Cz s = at 2 /2, za vrijcmc dobijemo t =

4.5 Kotrljanje

Slika 4.13 - iloteljattja kaa rotacija rtko tITTIUt7 40 71C1107Iliel IC

Valja uvijek voditi ratuna o tome da .jednad2ba rotacije krutog tijela M = dL/dt vrijedi samo ako se
M i L odreduju u odnosu na istu os. Ta os 'flora biti ili (1) fiksirana u nekom inercijalnorn sustava ili (2)
prolaziti kroz centar mase CM.
Razmotrimo sada gibanje krutog tijela okruglog presjeka (kugle, valjka, prstena itd.) poltunjera R po
ravnoj podlozi. Gibanje takvog tijela mote biti iii tista translacija (vidi sliku 4.12 (a)) ili eista rotacija
(b)) iii tisto kotrljanje (slika (c)). Pri eistoj translaciji sve totke, u skladu s ranijim razma m, imaju
istu brzinu (vent na slid), a u totki dodira P tijelo se bez trenja skliže
skliie po podlozi. Pri eistoj rotaciji (slika
4.12 (b)) CM miruje, os rotacije prolazi kroz CM, pojedine take kruinog presjeka imaju brzine koje ovine
o udaljenosti r od CM i dane su relacijom v = rw , pri temu je w (trenutaena) kutna brzina rotacije, a r
je radijusvektor pojedine tone. Toeka dodira P rotira oko CM brzinorn v Pri eistont kotrljanju
(vidi niZe) totka dodira P trenutaeno miruje, CM tins brzinu vcm, a woks R suprotna toeki P iota brzinu
osi na mjestu dodim, tj. a tocki P
v et = (2R)w = 2vcm. Smjer brzine CM i brzine toeke /I je isti, dok sve drupe oar imaju treble koje su
okomite na spojnicu to totke i toeke dodira P kroz koju ide trenutna on rotacije. Takvu toeku zovemo centar
Toluene, i u slueaju kotrljanja, to totka se neprestano mijenja. (vidi sliku 4.13).
Kutna kolieina gibanja pri kotrljanju U prethodnom smo poglaviju (3) pri razmatranju sustava eestica
izveli izraz za kutnu kolieinu gibanja sustava eestica koji ovdje odmah rnoerno poopeiti i na kruto tijelo pri
kotrljanju. S obzirom da se pri kotrljanju polot2.aj osi neprestano mijenja. moramo rastaviti ukupnu kutnu
kolieinu gibanja na cloprinos kutnoj kolicini gibanja ad gibanja CM i na doprinos koji dolazi zbog gibanja
 4. Rotacija krutoy k -atoy tiicla Str. 21 Str. 4. 22 D. Homat: Fizika I za PER - Mehartika i toplina

oko CM. Prema tome (prepisujemo izraz) Svakako, valja ovdje obrazIoZliti i pridjev "eista" rotacija. Ako zamislimo vrlo glatku kuglu na glatkoj
podlozi koju udarirno tako da sinjer udarca ide kroz njezino sredite i paralelan je s podlogorn, onda molemo
L = Lo + fen.i (3-59) oeekivati da ee se kugla gibati, bar neko vii jeme, onako kako ,je prikazano na slici 4.12 (a), dakle gibat ee
se translatorno. S vremenoin ce ipak sila dinamielcog trenje u weld dodira zapoeeti postepenu rotaciju. Pri
gdje je L ukupna kutna kolieina gibanja tijela koje se kotrlja jednaka L0 - doprinos gibanju oko CM, plus toj rotaciji neee biti ispunjen uvjet da ,je nc:nr = flu, tako da bisino rnogli kazati (lie sasvim ispravito) da se
LCM - doprinos zbog gibanja CM. L0 je neovisan od gibanja CM i to ,je law° vlastito svojstvo fizikalnog kugla "vise skli2e nego se okreee". Vrijedit ee. za takvu rotaciju sa sklizanjern, nejednakost
sustava (objekta), neovisno o prornatraeu. Ponekad se to kutna kolieina gibanja zove i spirt, a rastav kutne
(4-21)
kolitine gibanja (3-59) na dva doprinosa izuzetno je vaari u inikroskopskoj fizici atonia, .jezgre i elementarnili
eestica. Na shear' natin rnolerno uzeti istu kuglu ali sada
uc ,je>(u w zarotirati i zatim sauna poloZiti na glatku
Ta,j vaan rezultat ilustrirajmo jednostavnim ali vrlo va2niin primjerom koji treba paZdjivo prostudirati! podlogu. Kugla ee (neko vrijerne bar) na mjestu rotirati dok se postepeno ne pokrene i potne se i kotrljati.
pocetku ee, nakon polaganja kugle na podlogu, vrijediti nejednakost
Primjer 9.13 Prsten polumjera R = 15 cm i muse M = 300 g kotrlja se po ravnini (prerrto slici 4.14)
jednolikom br•zirtont iznosa ve nt = 0.9 TVs. Koordinatni sustav postavljen je tako da je pruvac p po kojem se lecro < Rut, (4-22)
gibs prsten paralelan osi y. Valja izraeurtuti (ukuprru) kubru kolibrlu gibanja prstena u trertutka kada se OIL
tj. kaZemo da se kugla "vise vrti sego kreee". Ako je, međutim postignuto takvo gibanje da toeka dodira
trade u toeki A koja je udaljena od ishodiata rA = 0.5 rtt i Eiji radijusvektor zatvara kut od 600 stupnjeva s
trenutatno miruje relativno u odnosu na podlogu, tj. da nisu ispunjene ni jednadiba 4-21 ni 4-22 vee da
osi x.
vri,jedi uvjet kotrljanja
VCM = (4-23)
govorirno o "eistorn kotrljanju".

Slika 4.14 - Kutna kolieina gibanja kotrljajudeg prstena.

Slika 4.15 - SIlkiCt011i vektora brzine ficm,

RJE.4:NJE Prema slici su radijusvcktor CM, brzina CM i LCM (kutna kolieina gibanja CM) jednaki (u kutne brzine C.; i radijusvektora take dodira pri kotrljanju.
SI jedinicama)
Preval,jeni put s prema slier 4.15 ,jednak je duljini opsega koji se "odmota" pri rotaciji, kako je prikazano
Fcio = r n cos 60'i + rn sin GO') + 0.2500i +0.4330 j+ 0.1500 k
na slier 4.16. Duljina "odmotariog" opsega jednaka je s = gdje ,je kut rotacije, a kako je, pri jednolikoj
1CM = 0.4j rotaciji odnosno kotrljanju = wt , dobijemo da je "odmotani" opseg, odnosno prevaljeni put jednak
Tom = ?OM x Mllcm = (0.030k — 0.0181) kgm2 /s. s = Rwt. Ranije Kr) izveli da ,je vcm = pa je prevaljeni put, odnosno "odmotani" opseg jednak
s = ecm • t, tj. to je njedno ridaljenost koju prevail CM pri (jednolikoni) kotrljanju. Ti odnosi prevaljenog
Za ratun kutne koliCine gibanja Lo oko CM treba uoeiti sinjer vektora R i brzinu neke toeke ua rubu puta opsega se ne promijene pri ubrzanoni (usporettont) kotrljanju, jedino su inaternatieki izrazi kojima to
prstena (preina slid). Brzine su tangencijalne na obod prstena pa je uvijek _L R , to kutna kolieina iskazujeino razlieiti!
gibanja uvijek "gleda" u — x smjeru. Prema tome je
Primjer 4.14 Tanka nerustez/jivu nit namotana je na (okruglu) osovinu polumjera r. Osovina je ugraderta
x = — 10.018 kgm2 /s. u dva kotaea (ploee) polumjera R. Nit je ptebuelerta preko koloture i nu njert je kraj objegen predmet. Ako se
predmet spusti za f koliki de put prijedi center niase osovine? Tijelo se po podlozi kotrlja bez trenja!
Ckupna kutna koliCina gibanja je
11..:1;11NrE Ako se CM (okruglog) tijela pornakne za s onda se i uteg spusti za s. Istovremeno se,
T. = (0.030 k — 0.0367)kg m2 /s. mcdutim, valjak zakrene za kut 4, (vidjeti sliku) za koji vrijedi da je s = R4, pa se konac odmota za a'
gdje .je = r4,. Tada je t = s = R.51)+ 7.0 = ,k(R + r) i = tl(R+ r). Pomak centra mase CM je
R
s= •
4 4 R+ r
 4. Botacija krutoy krutog tijela Str. Sir. 4- 1). 'lomat: I, I as - Mchattika r toplitis

sustavu S na kuglu djeluje silo trenja F, (koja okreCe kuglu, alt u sustavu CM), a to sila daje kugli
akceleracija tj. = CM sila trenja F, uzrokuje moment silo loin rot ira kuglu, tj.
F,R = In = (2ms 22 /5)a. (Valja uociti da je krak silo u sustavu CM polmnjer I? Liji vektor pokazuje
prelim dolje, pa vektorski produkt tj. moment silo upravo ima smjer ix papira, odnosno, daje rotaciju
°brunt° od kazaljke na satu!) Kugla se kotrlja bez sklizanja po plod, pa je uvjet kotrijanja day) ovako
a' = Ra, gdjc jc akceleracija kugle u adrtosu na ploju, tj. a odnosu na (ubrzani - ncinercijalni) suntan
Sl . Akceleraciju a' moXerno izraziti preko akceleracije op i aK, tj. = oo — pa jo n r — = Ro
Ako to uvrstimo u izraz za moment silo trenja dobijemo da je
2 ,
Ft= — OK),

s.R(1) pa dobijemo daje ak = 2ao/7, Ito vodi na izraz za F,

2
Slika 4.16 - Prevaljeni put i "odrnotani" opseg poi kotrijanju. F, =
7
Onda je F — F, = mrs,, ill
F
mt. +2711,, /7 .

4 4

4.5.1 Kotrljanje po kosini

Slika .4.17 - Kotrljanje tijela - uz primjer 4.14
4 4
Primjer 4.15 Na glatkom stole left myna piaci mase inp, a na njoj se nalazi Isomogena kugla masc not; .
Na plau poene djelovati stalna horizontaina sila F. Kolika je akceleracija ploae, a kolika je akceleracija
centra mase CM kugle, ako se kugla kotrlja bez sklizanja po ploti?
Razmotrimo gibanje krutog tijela kru'Znog presjeka polumjera R niz kosinu. Ako su povrgine dovoljno
hrapave, neee doei i do sklizanja pretna izrazu (4-21) vee do prave rotacije. Gibanje eemo tretirati u dva
koraka: prvo, promotrimo gibanje centra mane u odnosu na mirni suntan S (osi x i y) vezan uz kosinu npr.
(vidi sliku 4.19). Sustav S' (osi i y') koji je vezan uz CM je neinercijalni sustav (alt njegove osi, naravno,
ne rotiraju s tijelorn). Pailjivo proucimo sliku 4.19: na tijelo djeluju slijedeee site: tekina G koju smo rastavili
na komponentu paralelnu s kosinom CI i kornponentu okomitu na kosinu G L . Na tijelo djeluje i sila trenja
F, koja djeluje uz kosinu i koja zajedno s reakcijorn podloge N (koja je po treeem Newtonovorn aksioinu
jednaka po iznosu CL ali je suprotnog srnjera) daje, vektorskim zbrajanjern rezultantnu silu FR (koja djeluje
na slid nekako lijevo-gore). (Silo N nacrtana je dva puta: drugi puta je njeno hvatite iz CM premjeMeno
u totku dodira da laBe konstruiramo rezultantim silo in .) Tijelo rotira (kako pokazuje strelica) pa kutna
. to .je prikazano i odgovarajueim simboloin d.
brzina or iota smjer "u papir" S

Slika .4.18 uz primjer .4.15

Slika 4.19 - Kotrljanje rtiz kosinu

RJFENJE Prvo napisimo, u inercijalnom sustavu S jednadXbu gibanja plo&r: F — F; = moor. U
 4. Rotacija krutog krutog tijela Str. 4. 25 Stv. 4 - 26 D. Horvat: Fizika I za FER - Mehuniku i tophus

Gibanje se odeija bez sklizanja, pa u jednom trenutku dodirna toeka tijela i kosine miruje. U sustavu Uvedena je kutna akceleracija, all to nije nova nepoznanica, jer ovdje je ispunjen uvjet kotrljanja (za trenutnu
blYIlla le tuck,, I oua je povezaria s brzinorn a IIIII110111 SUSlaVII S G8IlleleV0211 transformacijom brzinu acm i trenutnu kutnu brzinu w)

vcm (t) = Rw(t) Ito, deriviranjem po t daje

= 15. – m (4-24)
ducivi„dw (4-31)
"CM = — = •n— =
jer je (trenutna) relativna brzina sustava u udnosu Ira sustav S upravo ,jecinaka 1.1cm. Neka drugs toeka dt di
na obodu tijela ima u sustavu S' brzinu = C.; x po iznosu t, = wR. U sustavu S' brzina je jednaka Prema tome, imartro cjelokupni sustav koji opisuje kotrjjanje (bez sklizanja) okruglog tijela tease to i polum-
nuli, pa je ij" = –dcm. Nacialje, brzina dodirne toeke i toeke na obodu vo su po iznosu jednake = vo jer jera F niz kosinu nagiba
see toeke na istoj udaljenosti F od osi imaju istu brzinu. Prema tome, dolazimo do rezultata da ,je VC Al
= mg sin 3 – Ft
dt
0 = A, – rrtg cos 3
V = VC A I (4-25) (4-32)
dvcm
= Ro
tj. iznos braise bilo koje totke na obodu,jednak je iznosu brzine centra mase CM tijela u inercijahront sustavu dt
FtR -= lo
S. Na taj natin ponoN•no dolazimo do izuzetno vaknog rezultata, kao i pri kotraljanju po ravtioj podlozi, da
je Ovdje imaino potpuno rjeke sustav od 4 ,jednad'i.be s 4 nepoznanice: "eel = (Ircki Mt, Ft , FR i o. Moment
(4-23) tromosti .je poznat iz podataka o kakvom se tijelu radi: valjak, kugla, Suplji valjak, itd.
VCs, =
U nizu sli, jedecih prindera proueiti 6erno posebne slutajeve gibanja - kotrljanja okruglill tijela po kosini!
a to predstavlja ranije izeeden uvjet kotrljanja za tijelo okruglog presjeka polumjera I?. koje se vrti (trenut-
nom) kutnom brzirboun w. Prinljer 4.16 S kojom ac akceleracijom sputa guplji valjak niz kosinu nagiba 3 = 300 ako je u poeetku bio
na mint, a koeficijenti statiekog i dinamiekog trenja so jednaki i iznose 0.15? Koko izg1eda izraz za kutnu
S obmrom da se, Li SIISUIV11 S, radi a 111/1/.■1110111 plump, sada val,ja razuwI.ti1,i dill:111111M 1.07c giluoljs!
brzinu aka je potion:jet' Oupljey valjka jednak I? = 0.1 TIL, a us poeethu nije votirao?
Dinansika kotrljanja tijela po kosini Tekna (vanjska sila) d,jeluje, prema ranijern razrnatranju, u CM
(to je ujedno I ishodiSte S'). Na tijelo, u totki dodira djeluje sila PR koja je rezultanta site trenja A koja E Jednadiba gibanja CM je (prema optenitoj slid 4.19)
djeluje uz kosinu i sile /N7 koja je reakcija na okomitu komponentu te2ine Gl, prenta treeern Newtonovom
macs, = Trig sin Q – Ft = mg sin 3 – Ps,Drng COS11
aksiornu. Prema tome, drugi Newtonov aksiom (u inercijahlorn sustavu S) je
mg(sin p – j.2 cos (i),

(4-26) pa ,jc "CM = y(sin Q – p.cosfi) = 3.631 m/s2. Za kutnu brzinu dobijemo iz jeduadThe rotacije
G' + FH=ne dt

Vektori su dani ovako

dcm = lacm gcm = ivcm
2
dt dt
M = Ft!? = 10 = KmR . — = tang cos 3R,

(h• = 1 za suplji valjak - vidi tablicu 4.1) pa je uz potetni uvjet cu(0) = 0

Gl= –f/G cos air = SG sin
(4-27) cos
/Cr = jN = –IFt w(t) = / 12.744 • t.
KR

=
po komponentama
d vc
mg sin 3i – IF, + jN – :pug cos 3 = im m. (4-28)
dt
Prinajer 4.17 lzvaeunajte akcelevaciju CM za (a) kuglu, (b) goplju kuglu, (c) valjak i (d) Supiji valjak koji
Sto vodi na dvije skalarne jednadthe se spagtaju bez sklizanja i bez poeetne brzine niz kosinu nagiba 3.
N– mg cosQ= 0
(4-29) R.J ES EN J E Napinlmo prvo moment tromosti razlititill tijela ovako
dvcni
mg sin 3 – Ft =
dt IA = 711IeKA,
Otigledno gornji sustav nije odmall rjekv jer imamo previe (3) trepoznanica: N. Ft i VCs,. Va.:2110 je prvo
gdje A znati slulajeve (a) do (c), a KA ima slijedete vrijednosti
uotiti da situ trenja ne možerno izraeunati preko relacije p • N, jer ovdje nemarno trenje sklizanja (niti je
koeficijent trenja as zadan). Medutim, ovdje Miaow rotaciju zbog (vanjskog) momenta sile Ft , koji ulazi u 2/5 za (a) - kugla
jednad2,bu rotacije krutog tijela (u sustavu 5') 2/3 za (b) - guplja kugla
KA =
1/2 za (c) - valjak
tL1= i = Ft R = dt (1w) = I— = la. (4-30) 1 za (d) -suplji valjak.
dt dt
 4. R.otacija krutog krutog tijela Str. 4 - 27 Ste. 4- 28 D. lisTvat: Fizika 1 za FER • Adchanika i tophna

Morncnt silo daje rotaciju zbog silo trenja Al = In = RF,, a vrijedi (po vrernenti derivirani) uvjet gdje je a = 1/2 za valjak, pa uz = 25° dobijemo us = 0.155.
kotrljan,ja arm = Hu, Ito dajc, u jodnadzbi gibanja
4 4
markt = rag sin 3 — F, = mg sin Q — let/ R,

q sin = ,),Ag sin ,ft,

acnt=
l+rc Primjer 4.19 Na kosini nagibu a nalaze se valjak muse mz, i polurnjera /? i kocka muse mk. Za os valjka,
koji je postavljen Mic od kocke, vezana je nerastezljivom niti kocka, tako da se, gibaju6 se niz kosinu, valjak
a An ima vrijednosti
5/7 za (a) - kugla
kottlja bez sklizanja, a kocka se skliie. Ako je koeficijent statiacog i dinamiacog trenja izmedu tijela i kosine
,iednak it, izranunOte akceloaciju tijela!
3/5 za (b) - kuplja kugla
An =
2/3 za (c) - valjak
1/2 za (d) - kuplji valjak.
Ito dajc odgovarajule akceleracije C31. S obzirom da je aria = dveni/dt = vela (I) = near t, za
na dnu dobijemo
5/7 za (a) - kugla
575' za (b) - kuplja kugla
cciu = \1271. •
575 za (c) - valjak
1/2 za (d) - kuplji valjak.
Za rotaciju bcz sklizanja potreban jc (statitki) koeficijent trenja koji dobijerno iz izraza za arm
g sin /I — pg cos /I, Ito daje p = (1 — AA) • tgfl, pa je potreban koeficijent trenja,jednak
Slika 4.20 uz primjer 4.19
2/7 za (a) - kugla
2/5 za (b) - kuplja kugla
=
1/3 za (c) - valjak RJEENJE JednadIba gibanja tijela, tj. njibovib centara masa (matcrijalnib totaka) je (uz F,, =
1/2 za (d) - kuplji valjak. tart o g cos a) jednaka

„g sin h — tern,.g cos a + mix sin a — µmfg cos a = (m,. + mk)a,

a jednadba gibanja valjka (krutog tijela) je

Primjer 4.18 Niz kosinu nagiba Q = 25° felt se spustiti puni valjak tako du se ne skltiie (vee sumo colitis).
Koliki je za to potreban statieki koeficijent trenja? M = /rr = Iry = RF,„ = pm,.JRcosh i kako jc v

RJEENJE JednaclIbc koje opisuju gibanje valjka dane su gornjim izrazima, a situacija je prikazana na uz a = Rz;z, dobijcmo akceleraciju sustava
slid 4.19. Akceleracija contra ma.sc dana je izrazom
(rn„ + mi,)g sin n — ',talky cos a
1 a—
= g sin p. 3m,/2 + mk
arm 1 + K

gdje je tc = 1/2. Da bi se rotacija mogla odvijati bez sklizanja, nuian jc (statieki) koeficijent trenja koji
povezuje silu trenja F, i pritisak na podlogu. (Valja se sjetiti da totka dodira valjka i podlogc - kosine
mirujc pa se radi o statitkom trenju!). Dakie
Primjer 4.20 Igraeka zvuna jo-jo sastoji se od dvije kruine plone - disku koje su povezanc s dcbelom
F, = pszng cos
osovinom - valjkom, Inks da jc razmak izmedu ploea (tj. vision valjka) oko 5 nim (vidjeti sliku 4.21). Na
a odgovarajuei moment site koja pokrcte tijelo na rotaciju je valjak jc prie'vr'Seurt jcdan kraj niti i nit je zatim nainotana. Slobodni kraj niti drii se Incilo prshinu i jo-jo
se push tako du se nit poenc slobodno odmatati, Ito uzrokuje (sve rotaciju jo-jon. Karla so ?zit do
FIR= errata tj. kraja odmota i pocnc se namutati u suprotnom srajeru, rukorn se lagaizo cukne wpm gore (da so nadoknadc
pszng cos .° KrrielR l+ —mgsin 8 gubici), pa se time postiie du se nit. do kraja namota ?in valjak, a valjak se ponovno popne do prstifu. Time
sve pocinje iznova.
Ito daje statieki koeficijent trenja Neka je polumjer Plona jednak R = eta, a masa jedne pitiee je M = 50 g. Nadalje, poiumjer-raljka -
µs=- 1 K tg 0, osovine - spojnice je r = 1 cm, a masa mu je ne = 10 g. Duljina niti neka je I = 1 m (obieno je nit duga oko
 4. Itotacija krutoy krutog tijela Sir. 4- 29 Sir. 4- 30 D. Horrat: Fizika 1 za FER - Mehaniku i toplina

opterelenja na kotaee, ua lijevu iii desnu stranu. Svakako, valja pokukati (najeekle u 2. brziui) krenuti
s malirn "gasom", da se odmalr pokuka postidi uvjet kotrhanja, kada izmedu kotaea i tla djelujc statieko
trenje (koje je vele od dinamiekog), jer dodirna toeka trenutaeno miruje.
Druga situacija nastaje kada (na dobroj, sulmj cesti) automobil kota. L tom je slulaju m <
nom je velika, a kucna brzina kotaea je mala, tj. umnotiak a 11 je mauji od rem. Clime opec ostavljaju
Crag na cesti, no fizikalna situacija je razlieita, ali se i u jednorn i u drugorn shreaju jarha trenje klizanja,
tj. dinanaieko trenje!

Za dinamiao rjeAeoje problema kotrljjan jja (okruglog) tijela sa sklizardem. krenemo od 2. Newtonovog
aksioma (u inercijjaMom suscavu) primijenjenom na CM

= macm = Uem (4-33)

Slika 4.21 - Igraeka jo-jo - uz prim:kr 4 - 20. gdje .je P, (vektorski) zbroj svih vanjskih sila koje djeluju na tijelo mase rn. Ovdje je F= Pt , tj. sila trenja
je vanjska sila. Nadalje, na tijelo djeluje moment vanjskih sila koji daje tijelu momenta tromosti I kutnu
akceleraciju 6. Vaujska sila koja uzrokuje (usporenu) rocaciju je sila trenja, pa imam() (u sustavu vezanom
za tijelo)
50 an). Izraeurtajte ornjer rrernena spuJtartja jo-joa (da se odinota tijela nit) i vremenu slobodnog pada (s =la=l d = —
d = x Pr . (4-34)
visine 1 in). dt
(Vals ja uvijek uoeiti razliku orkjentacije vektora R u inercijahlorn sustavu S i neinercijalnorn sustavu S'!)
RJESENJE Jednadtiba gibanja CM je
Moment tromosti je, prema ranijoj notaciji jednak

injacm = nt j g –T I = amIe (4 -35)

gdje je ny ukupna masa jo-joa: in; = 2M + rn. Jechradiba rotacije je (a = 2/5 za kuglu itd.). lako ne vrijedi uvjet kotrljanja (pa nam zato nedostaje jedna relacija za nalaienje
svih nepoznanica problema), sada vrijedi veza site trenja (klizanja) i nornrale na podlogu, tj. imarno (umjesto
T • r = In = uvjeta kotrljanja) jednakost Ft = gdje ,je npr. Fl = mg cosf3 za tijelo na kosini nagiba /3, ill samo
Fl = mg za tijelo na ravrroj podlozi, itd.
1 = 2 - MR2 /2 mr 2 /2 = MR2 + mr2 /2. Iz gornjih izraza, ehminacijorn T dobijemo akceleraciju CM Niz prhujera ko, ji slijede, a koje valja izuzetno palljivo prostudirati, pokazat ee primjenu gornjih raz-
matranja u razlititirn sicuacijama kotrljanja tijela po horizontalnoj podlozi i ua kosini. Posebno je vain()
m + 2M
OCM = 9 — 0.081 - g. pall prostudirati vektorske odnose i zapise jednad'Ai!
2A1(1+ R2 /2r 2 ) + 3rn/2
Prirn.jer 4.21 Kugla u kuglani "poloiena" je na relativno glatku stazu bez poeetne kutne brzine, ali s brzinorn
Vrijeme slobodnog pada s visine t je to = a jo-jou le trebati t = = to/ 0.081, pa je CM jednakoin 'uo = 1.8 m/s. Koliku de brzinu irnati kugla 1 sekundu nakon "po/agartja", ako je koeficijent
traieni omjer jednak t/to = ,0.081= 0.284. trenja klizanja jednak p = 0.02, a polumjer kugle je 10 cm. Nakon koliko ee se vreinena kugla samo kotrljati
(bez sklizanja)? Kolika je njena brzina CM u torn trenutku?
Na kuglu djcluje silo trenja sklizanja koja ju usporava. Ujedno, moment silo nascao zbog site
trenja u sustavu CM zapotinje rocaciju, uz, ipak djelomieno sklizanje. U poeetku (malo nakon izbaeaja),
dakle vrijedi da je rem > Rw, tj. jok nije ispunjen uvjet kotrljanja.

Jednadtiba gibanja CM je u suscavu vezanom uz podlogu (uz orijencaciju osi prema slid 4.22)
4.5.2 Kotrljauje krutog tijela uz sklizanje
d d
111— VCM = i — VCM = Ft =
Nods nije postignut uvjet kotrljanja da jje u = wk It, tijelo kruZinog presjeka iota kutnu brzinu iii vkM dt dt
li manju od Wk. uz poeetni uvjet iIcrd(0) = vo =

Prvi slulaj bi odgovarao "kportskorn" krctanju automobila kada (priglupi) daje jaki "gas", gurne Jedrradiba rotacije (u sustavu CM) je
se brzo vrte na mjestu uz jaku kkripu i cviljenje, ah automobil se tek sporo ponnee, sve dok ne "uhvati"
d
uvjet kotrhanja. Fri tome ostaje, zbog velikog trenja na cesti end crag rastopljene guise. Shona situacija /17/ = = I— = (-36)x 0 x 'ORE,
dt
nastaje poi krecanju na zaleelenoj cesti kada kotaei "proklizavaju" . Automobil se u cakvoj sitauciji
uglavnon: najrnanje mice u tieljenom smjeru vet se uglavuom zanosi, zbog nejednolikog trenja i rasporeda = –kRF1 =
5 dt
 4. itot.,,cip, krutog krutog tijela St, 4 - 31 Str. 4- 32, 1). norm& Vizilas 1 za PM/ - A1717,s77117, torhaa

Nakon ti = I shrz77171 je 77(10 = 170 – pg = 1.6714177/s, a kurna je brzina tons tremaku

w(t,) = 4.905 (4741.0 je .ucro(t,) > w(t,) • /7, jer jog 00e postignut uv.Ict kotrljanja kugla se "viIe
skliZe nego kotrlja". Nakon 12 = 2s, nejednakost jc mak, "nblatena":

5011(1 2) > w(t2) • I? tj.

1.408 m/s > 0.981 m/s,

a nakon 2.5s vrijedi

rem (2.5 s) > w (2.5 s) • R t,j
Slika 4.22 - uz primjer 4.21 1.310 m/s > 1.226 m/s.

4 4
p raek.
D lea, sm k Inastao, zbog site trenja pokazujc u
ikoi ndena tsile, (17/ smjeru, tj. "u papir". To u!ed o
pocicti okretati u smjeru kazaljke na satu, tj. i vektor ham. brzincj! di npokazuje Primjer 4.22 Centas. masa :supljeg valjka mase en = 2 kg giba se (nadcsno, prema slici) brzinorn od vo =
"u papir". ,Gornju dif ,gmc jc jednadibu za valja rijaliti 11z poCetni uvjet 3(0) = 0. 2 m/s. Islovremeno, valjak 7Vii111 7L smjens sumptuous od kazaljke 1515 Sabi kulnom brzinorri wo = 5 s 1 . Ako
je polurnjer valjka R = 0.1 us i ako je koeficijent stalidkog i dirsartsiekog trenja jednak p = 0.1, odredite kako
Za translatorno gibanje vrijedi se giba valjak!

J dilokr = –igp f dt iii 777c,„,(t) = –Igpt + o

Ito uz poletni uvjet daje
0CW (t) = 1(00 — pat).

Prema tome, sila trenja t.e smanjivati brzinu CM prema brzini vom(tk) kada 6c, nakon vremena tk biti
ispunjen uvjet kotrljanja rem (4) = w(tc)R. Svakako, da bi se postigla upravo takva kutna brzina, sila
trenja, tj. njen moment dati 6e ubrzanu rotaciju prema ranijem izrazu, tj.

2 2 dui
–kRF, = –mR
5 dt
Slika 4.23 - Kotrljanje krutog tijela uz sklizanje - uz primjer 4-22.
uz F, = pmg
- 5pg
ddi(t)= –k — dt,
2/0
Ito nakon integracije daje 0(1) = –k(5pgt/2R)+ Cr, a poletni uvjet daje C, = 0, pa jc
ri.JEENJE Jednadibri gibanja za translatorno gibanje jc

5pg mach = macmi = F, = –IF, = –Spray.

3(1) = –k— -1.
2R
Integriranjem tc jednadthe po vremenu, dobijemo
Nakon vremena tk kutna brzina po iznosu naraste, tj. post* sve vile ncgativna, sve dok ne dostigne
uvjet kotrljanja (pisan, naravno, u sustavu vezanom uz podlogu) rem (t) = + CI

ivcm(ti)= (–kw(tk)) x (+3R) = (7 x k) • s7.7((k)R = i • w(tk)R. i iz po.t. etnog uvjcta vcm (0) = vo dobijemo rjeIenje

Valja uociti da smo R orijentirali od toCke dodira (trenuta0na os rotacije koja trenuta0no mirujc) prema yew (t) = vo – pgt.
CM, jer CM rotira oko toe!ke dodira. Vrijeme tk nademo iz gornje jednakosti
Za opis rotacije (u sustavu CM), orijentiramo os vertikalno rivis (s obzirom na podlogu), pa je onda
pg poZetna kutna brzina zadana ovako: dio = kwo, jer os z "gleda" iz papira, prema narna! Moment silo koji
pgtk = —tkR
2R iii
vo – usporava rotaciju nastaje zbog site trenja sklizanja F, koja djclujc na kraku iznosa 10, pa piAcmo

t, = 2uo
— = 2.621 s. A1 = (-3 R) x = 15 = (j x i)RF, = –kRFI
7pg
= xmled, tj.
U tom je trenutku brzina CM jednaka vom (4) = 5v0/7 = 1.286 m/s, a kutna je brzina po iznosu
- F,
or(4) = 5v0/7R = 12.857 Naravno, ispunjen je uvjet kotrljanja w(tk) • R = 5v0/7 =- 1, C1,1(tk). = –k
km R.'
 4. Roluelja krutog krutoy tijrlu St, 4 3.7 •S'i, 4 - 74 D. !lomat: Piziku I za PER - Mehartika i tophrta

1)akic, vcktor kutne akccleracije 6 iota smjer suprotan od rru , Sto ZMIC:1 do iniamo .f/SpOre7171 rotaciju zbog Gornji izrazi vode na
silo trenja sklizanja. Svakako, uyjct. kotrljanja oirgledno tic Ino.z., biti ismorjcn jct. se valjak okrcec it
v(10 — Ft,gt. = RFtllytr
"krivtan smjeru"! Gurnji izraz za c7. vodi na diferencfialnu jednadZbn
b(t
t,- = 0.765 s.
F4 2kt, rj
(kw) = k
dt 0411R Dakle, od poeetnog trenutka do trenutka kada je poeelo pravo kotrljanja proko je ukupno t„ = 1: + t, =
1.274 s. Trick, sc dalje giba stallion] brzinorn 0(1.) = 0.75 m/s i stalnom kutnom brzinom od 7.5s -
(uz n = I za suplji valjak). ItjeSenje to jednadZbe je

= -—
1`g
t ± C2, pa uz poeetni uvjet

u;(0) = dobijemo Primjer 4.23 Piny-pony loptica poluntjera R zurotirurtu je u smjeru suprotnorn od kazaljke na satu (prerna
ke(t) = - t. slici 4.24) i u horizontainont je smjeru ithadena brzinorn po horizontalnoj podlozi. lzradunajte brzinu s
kojorrt de se loptica vratiti na rajesto ithadaja. Koji uvjeti rrtoraju ispunjeni da se loptica vrati natrag?
Kako vrijeme prolazi smanjivat ee se i brzina 0(t) i kutna brzina w(t). C trenutku t, ee c.,;(1,) pasti no Koeficijent trenja klizanja je pD = p.
nulu, i zatim ee rasti (u drugom smjeru) pa ee biti postignut uvjet kotrljanja .,./(1k.)R = 0(1k). Ovdje
RJEENJE Najveei dio rjeSenja dan je u prethodnom primjeru, osirn Sto za moment tromosti sada valja
pretpastavljarno da ee se prije zaustaviti rotacija nego translacija. Obrnut slueaj obraden je u slijedeeem
napisati I = 2MR2 /3 (x = 2/3), pa imamo
primjeru! Vrijeme prestanka rotacije odredimo iz uvjeta

woR =k - V • t)
a(t,) -= 0
tr9 = - tigt)

C tom ee trenutku brzina biti jednaka At) = i - tigt 2 )

(vat
v(t,) = v0 - pgt, = 110 - wo R. Vrijeme zaustavljanja 1: dobijemo 7.z vent(t,) = 0, tj. t, = u4'/pg. lidaljenost koju loptica prijede do
zaustavljanja je
Nakon toga ec se valjak poeeti okretati zbog silc trenja koja cc irnati isti smjer kao i F1 koja je of
LE(r,) = ;—.
zaustavila rotaciju i koja je usporavala CM. Ta ista sila trenja jednaka je umnoSku koeficijenta stati6koy 2pg
trenja trenja p„ i pritiska na podlogu, tj. Kutna brzina u trenutku zaustavljanja je
F; = p.,rray.

Ta sila uzrokujc moment silo koji okreee tijelo kutnom brzinorn koju dobijemo iz jednadZbe rotacije (u
sustavu S') Za gibanje unatrag vrijcde slijedeei izrazi
d,
F:11 = rani-12 — vektorski
dt
o7(t) = k 0- 2tf'
?`-1 )
(-3R) x (-1F;) = km 11%7 0 =
.00,1(t) -ikor
lz izraza za d:Oldt koji je proporcionalan -k, vidimo da je smjer rotacije u smjeru kazaljke na saw, daklc i (- kigt 2 )
u smjeru u kojem hi mogao biti postignut uvjet kotrljanja. E(t)
Sada se vrijeme raeuna od nule, a ukupno vrijeme 1. od poeetka gibanja je 1.= t+1:.
Brzina i dalje pada p0 istorn zakonu od poeetne brzine 1.5 m/s (nastale nakon vremena t„), tj. to
je brzinu tijelo imalo kada se vrtnja u krivom smjeru zaustavila. Soda vrijedi v(t) = 0(1: )- pot, ali sc Nakon vremena rk doei ee do kotrljanja (prestanak sklizanja), tj. (u sustavu S)
javfia p, umjesto po, jer dodirna toeka izmedu tijela i podloge nairuje. RjeSenje za kutnu brzinu w(t) je
iicni(tk) = -ivekt(tk) = (kw(t,,)) x (1R) = (k x j)w(tk)R = -(3 x k),(tOR
= _Psil t.
R vem(t4)=- 40(14)11 ill

3u0
nem (t)k. = pgtk = n- 3µy Stu vodi
Nakon vremena t, postigne se uvjet kotrljanja (j- 2R - 2R 1' )'`
211 3v0 ) = 2 - 3v0
v(t.) = Rw(t,.) opg 2R ) airy

To je vrijeme od zaustavljanja do poeetka kotrljanja. ukupno vrijeme od izbaeaja do kotrljanja je

ili vektorski
v(t.) = (-L(t,)) x (3R) = -(k x Du(t r)R 2(no + Rkvo)
= rk
= x apg
 4 ll'otelrlio Arnim/ lo Tao!, ity 4• :to Int 1%,11.,1 I PrIf • AI,Itioilka tophrio

Vrijerrie t„, do se, ad tremirka zaustavljanja pa do poFetnag mjesta vrati loptica dabijenia iz 11 A ko pastaviina kaardinaini slistav Loki, da as 1 ,1, 111•1110 kt1N1110111, cl ON 1,
okomita no kosinu prema gore, undo je jednadOba gibanja kuglice jednoka
1,.‘; 1 2
= tj.
d
2pg 2 Pfl 1AI — = IG sin + iFe Fr = pN
a ukupno vrijeme t, od trenutka izbaeaja je
gdic je Fe silo trenja koja je jeduaka umnaSku koeficijenta trenja sklizanja (dinami(.ki koef.a•ijent lrenja) i
21,0 silo pritiska na podlogu. Sile N uravnoteOuju tetinu tijela G, tj. vrijedi = G. pa Fe iz paralelograma
t,„ = +1,, pgg
silo biti

Pri povratku na mjesto izbaeaja loptica ima into brzinu kao i no kraju sklizanja (odnosno na poFetku 2 sin(1/ 2) '
eistog kotrljanja), tj.
ijow (t, _ 3tosi + 2wo jcr su site N okonate no stranice ilijeba, a zatvaraju kut A Ato se lab° palate geometrijskom konstrukcijam
5 paralelograma silt. Prema tome je silo trenja jednaka
Poletna kutna brzina wo mora biti takva da se loptica jot vrti "u krivorn smjeru" (no sklizanje) kada se
CM zaustavi, tj. mora vrijediti do je Fr
P 2 sin 1/2

w(y)It > v(1,) Sto daje Silo irenja lizrokuje usparavanje rotacije, jer or ovdje radi o shdaju kada uije iSp1111j0T1 uvjet. kotrljanja,
3vo a poeetna kutna brzina je ve6a od kutne brzine koja ulazi u uvjet v = Itw,„ tj. > wk . Krak stir
wo >
2/7 trenja koja uzrakuje usparenu rataciju jodnak je r (prema slici) gdje jo r = Rsiii(A/2). Dakle, jednatiOlta
Ako sada zahtijevamo da se loptica poene prije kotrljati bez sklizanja nego or vrati, mora biti La < t,„ rotacije izgleda oval,,
tj. vrijeme od izbaFaja do poFetka kotrljanja mora biti mane od vremena od izbaeaja do povratka, Sto
Al = l o = F x (i Fr)
daje
2(vo + lbws) < ana wo < 417 -- k Pm llsin(Al2)— kt` 31
iii — IC = ky1R2 d
spy pg 2 sin(A/ 2) 2 a

Obadvije nejednakosti zajedno daju Iz gornje jednadObe dobijerno diferencijalnu jednadOlau za

< w° < d _ Spy

< 2nwo < 8,30. dt w 4/?

koju integrirama, uz poi:ma uvjet do je O(0) = —kwo, pa dobijemo izraz za vektor kutne brzine

0(0= kw(t) = —kwo + ic -1

5-
4g• t.
4R
Primjer 4.24 Kugla polumjera I? = 15 cm rtalazi se na vrhu ilijeba "V" presjeka (vidi sliku) koji je nagnut
Integracijom jedriadthe gibanja CM (I) dobijemo vektor brzine CM
pod kutom Q = 15°. Kuglica or zarotira oko horizontalne osi na no = 10 okr/s i stavi se u "V" Thiel) gdje
or pane spuiftati uz kotrljanje sa sklizanjern. Srnjer poeetne rotacije na crtan je na slici. Ako je koeficijent
Cast = (g sin d + 2 sirgPA/ 2) ) t
trenja sklizanja izrnedu kuglice i ilijeba jednak p = 0.1 i ako kuglica tan° na dnu kosine prestane sklizati (
(pa or sarno kotrlja), izraeunajte du/jinu kosine - ilijeba F. Kut otvora ilijeba Jr = 800 (prema
Nakon (sada jot nepoznatog) vrernena to kugla Fe postiFi uvjet kotrljanja, tj. u(t o ) = rio(to), iii, vektorski
iv(to) = (—kw(to)) x r), tj. 33(to) i dalje gleda "u papir" (smjer —4), a f• je u +y smjeru, ad toi:ke dodira
so Olijebom promo srediStu, jer kroz to toeku prolazi trenutna os, pa se CM Fija je brzina F(t o ) = r(to);
u tom trenutku giba po kruOnici polumjera r. Iz gornieg uvjeta

( g sin + S Y
9P to — ° — —
P to) R sin(A/ 2),
2 sin(A/2)) 4R

lake nademo vrijeme to

woR sin(1/ 2)
to =
PP 5
g oh" + 2 si„(A/ 2) + 71"sin(A/2)
To je vrijeme za koje Fe poFetna kutna brzina pasti na vrijednost w(to ), a brzina CM Fe narasti na
vc,4(ta), take da Fe biti ispunjen uvjet kotrljanja! Za to isto vrijeme, po uvjetima zadatka, tijelo se
spusti niz kosinu duljinc e, tj.
Slika 4.24 - Kotrljanje kuglice u "V" ilijebu - uz prirnjer 4-24 = ( .9 sin )3 + 9
2 sin(A/ 2)) 2
 4. il.oturva krutoy 6,11,9 tocla Sir. 4- Str. 4 - 38 D. Hortlat.. Fizika I za FBI? - ltfeltattika i toplina

lzvrijednjivanjem dobUelno slijedei:e vrijednusti

= 2thr S- fn = 1.481s
= —50.724 r(to) = 4.891 inis
r = 0.096 in = 3.622 in.

(a) (b)

4.5.3 Trenje kotrljanja Slika 4.25 Uz objakijenje trenja kotrljanja.

hunt kotaea vjerojatrro spada u jedan od najvelth "telmolokcih" koraka u povijesti eovjeeanstva. Na-
jvjerojatnije su opaZanja da ,je lakSe kotrljati okruglo drvo, kamen i sl. nego ga vuli dovela do ideje kotaea.
Glavni raslog prednosti kotata je u manjem otporu pri kotrljanju od otpora pri sklizanju.
Razmatrarrje kotrljartja okruglog predineta - kotata po nekoj povrkni vodi na razrnatranje dodirne No moment site trenja ,je po iznosu ,jednak = SnrRa/5, tj. moment sile F,v je za 2mRa/5 veli od
totke kotaea i povrkne, odnosno do razmatrarrja koeficijenta trenja. momenta sile trenja (koji ubrzava rotaciju). Imam°, dakle, usporenu rotaciju!

Neka se kugla polumjera R kotrlja bez sklizanja po ravnoj, horizontalnoj podlozi (trenutaenom) brzi- Koeflcijent trenja kotrljanja Gibanje okruglog tijela stalnom brzinorn po horizontalnoj ravnini možemo
nom 6*(0, prema slici 4.25. Chia ee se. u odsustvu vanjske sile koja ubrzava centar mase CM, postepeno opisati tako da uzinemo prema slici 4.25 (b) horizontalnu vanjsku rezultantnu situ F koja djeluje u CM
usporavati, a razlog torn usporavanju nalazimo u trenju kotrljanja. Ako brzina ima smjer na desno tj. u +x (ukupna sila koja giba tijelo po podlozi), teSinu tijela C i reakciju podloge eija je komponenta FN data
moment koji usporava tijelo. Ako je kut pod kojirn djeluje FH jednak a. onda je ontjer iznosa horizontalne
smjeru 11(0 = 10(1), onda sila trenja mora imati suprotan smjer ako Selimo dobiti usporenje, tj. f, = Ft
kornponente Fry (nije prikazana na slici) i FN jednak Fh /Fiv = tg or, a to ,je pribliSno jednako sin es = dIR.
(sila trenja nije prikazarra na Međutim, moment sile trenja M, (u sustavu S', tj. u sustavu tijela) him
Za ,jednoliko gibanjeje F+ Fh = 0 ili Fry = F. Konstantu proporcionalnosti iznieclu sile otpora Fh i normale
sada smjer "u papir", tj. M, =- (-3R) x (Po = m, i kako kutna brzina ima također smjer "u papir" onda
na podlogu FN zovemo (i ovd,je) koeficijetat trenja kotrljanja, tj. ph = F,,/FN = d/R. Ogito je koeficijent
moment she trenia daje kutnu akceleraciju koja him također smjer "u papir" pa dobijemo ubrzariu rotaciju, trenja odredena nrjera deformacije..tijela..(i podloge), tj. on je orojer duljine u kojoj, zbog deformacije djeluje
Ito je otito u suprotnosti s djelovanjern she trenja na CM, odnosno usporavanje CM! Ako okrenemo smjer moment sile reakcije lah=dxR=dx FN i polumjera zakrivljenosti tijela. U tablici 4.2 dani su neki
sile trenja da dobijemo moment site koji usporava rotaciju, onda sila trenja pomaže gibanju CM i dobi- koeficijenti trenja kotrljanja is 6ijih je vrijednosti vidijivo cla,je koeficijent trenja yell kiln je vela deformacija
jemo ubrzanu translaciju, gto je ponovno paradoks! Taj paradoks moramo ukloniti pail,jivim razmatranjent (a time i velitina d).
realistiene situacije. Tablica 4.2 K.)eficijenti trenja kotrljanja ps
Paradoks izvire iz pretpostavke da je tijelo koje se kotrlja savr6erro evrsto i da ,je podloga ista takva.
Dodirne povrSine pr;
Nleclutint, sea se tijela manje iii vise deformiraju, pa to trie0.eirio prikazati na slici 4.25 na ko,jo,j,je deformirano
i tijelo i podloga. Zbog deformacije, koja je uzrokovana teSinont kugle,,javl,ja se asimetriena situacija u kojoj Zclj. kotaid po traelacanaa 0.0045
tijelo pri rotaciji udara u rub udubljenja ispred jate nego iza, pa time i podloga djeluje na tijelo velorn show Celiime kuglice u kugl. leiaju 0.0025
FN ispred CM. Ako usurer da su tijelo i podloga tako deformirmh da Jr rub deformacije d daleko od CM CeliEni kotai, na Eeliku 0
Gummi kotak na beton', 0.04
(prema slid 4.25 (a)) onda na tijelo djeluje moment site nastao zbog site f t, tj. MN = cix FN. Istovremeno
na tijelo djeluje i moment site shot; trenja, tj. ukupni 1110111ellt site da jje tijelll sustavu S') kuttut
akceleraciju 4.6 Rad, energija i snaga pri rotaciji
la = R x I, + IN (4-36a)
Kinetielca energija Pogledajmo kruto tijelo na 4.2 odozgo i uoeimo djelie tijela mase Anti . U jednom
U mirnom sustavu S vrijedi trenutku taj djeli/ ima brzinu pa je njegova kinetitica energija jednaka Ekh = Arrt,v?/2, sto je dalje, zbog
ma' = A ili law = (4-37) 11; = a.; x ' = d x i jednako

i ako nema sklizanja. vrijedi da je a = Ra. Ako se tijelo giba kao na slid, onda jednadžbu
jednadibu (4-36a) pikrno Ek/i = 1 x f.'02 = .arrttc../2 r2 = -1 c../ 2 (.antt(x + y,))
ovako (4-39)
= wzio,
16 = ntank NI = rnafek — klfisl = kM, — kMN . (4-36b)
gdje je kao i ranije uveden moment tromosti komadiea mase Ant, oko osi z Ako sada posumiramo preko
Vidimo da 31, ima smjer kutne brzine rd, tj. taj moment le ubrzavati rotaci,ju. Zato moiemo
možemo napisati (za
svih djeliCa tijela debit lento kinetikku energiju rotacije krutog tijela
kuglu I = 2mR2 /5)

NI = .71t1{- 2(1-1- irtR2 o. = s

ca7a. (4-38) Ek = (4-40)
2
 4. Rotaclitu krutog krutog tijcla Sir. 4 - .99 Sir. 4 - 40 D. lloroa Fiv.ka I .u2 PEI? Mehanika i toph, a

oko osi z. Pretpostavimo li da os prolazi upravo kroz CM, moiemo napisati da. ,je, u odoosu na inercijalni i kako su cr i b komplementarni (n + 4r = 7i/2), vrijedi da je cosy = sin b. pa je
sustav S u kojem rotira tijelo, brzina djeliea ,jednaka
d11' = If; I sin b) dy'r, (4-46)
tid = iicrd + P, (4-41)
a izraz u zagradi je 11 stvari iznos vektorskog produkta x F. tj. to je u stvari iznos (vanjskog) momenta
gdje je god brzina CM u oduosu na mirni, inercijalni sustav, a v; ' je brzina djeliea u odnosu na CM. site
Kinetieka energije i—tog djeliea ,je Ekii = OM; (f02 , a ukupna energija svili djeliea je dTP = kV?! db (4-47)
1
Ek = E Ekli = EAin,(6)2 = Dakle, rad pri rotaciji, od nekog potetnog do konae.nog stanja, jednak je

= E.Arrt(tIcro)2 + E E Anti (f). = (4-42) = f M (4-48)

1 1
= -rrtoLi + gcm(E Arnit7:) + E 12 0ir,;(v:)2)
S drage strane je prema jednadkbi rotacije kratog tijela oko osi z Al = 1,6. = 1,(15.Vdt, pa :11o9eino napisati
(za z—os)
Drugi je elan jednak null jer je on jednak umnogku mase i brzine po,jedinog djeliea u odnosu na CM, a to k d,,,z k k
dcb
je jednako null. Treei je elan preko relacije (4-39) jednak kinetiekoj energiji rotacije (4-40). Prerna tome, IV p , k = I I z (10 = I I` dk.. , — f cz z dt.),,
ukupna kinetieka energija tijela mase M je dt• dt =I
(4-49)
'''? , u-'!/p
= I, - Iz — .
1 2 1 2 2 p - 2 2
.E5 = - rnvcm + — /civic,' . (4-43)
2 2
Dobili smo teorem o radu i kinetiekoj energiji rotacije
Dakle, ako se tijelo mase TTE i momenta tromosti I u,jedno i translatira i rotira, onda ,je njegova ukupna
kinetieka energija jednaka zbroju kinetieke energije translacije CM plus kinetieka energija rotacije. oko CM!
W = Ek/ k Ek/p (4-50)
Rad Neka sada na djelie tijela djeluje sila F u proizvoljnom sinjerm prema slici 4.26 i neka se Am; pomakne 2 2
za dr; pod djelovanjem to site. Onda prema definciji rada, rnoemo napisati:
Teorem jednostavno kale da ee se pocetna kinetieka energija Ek i p promijeniti (smanjiti iii poveeati) za Ek/ k
pod djelovanjern momenta site koji ee izvr§iti rad zaokrenuvM tijelo od p do k!

Primjer 4.25 Na va/jak polurnjera R = 30 ern i muse rn,, = 1 kg prievrge'en je jedan kraj takog /anca
muse en = 2 kg, pa je lanac narnotan (jednostruko) oko valjka n = Gyula, tako da slobodno visi sasvirn
rnali komad. Valjak se rnoie bez trenja vrtjeti oko horizontalne osi. Ako se u jednorn trenutku pusti da se
lanac pane odrnatati okreeuei istovrerneno va/jak, izraeunajte kutnu brzinu valjka u trenutku kada se lanac
potpuno odrnotao.

Slika 4.26 - 11z opis energije rotacije krutog tijela.

dw = dw= P • dn = !filed • cos a. (4-44)

Pomak dr=i roo'i,emo, u infinitezimalnoj geometriji napisati ovako = pa je

Si ka 4.27 - Lanac namotan na vatjak - uz primjer 4.25.

d.147 = Hdr='; cos = fl IF; cos db (4-45)
 4. Botaetia Iseutoy kramy ttiela Str. 4. 4) SIr. 4 - 4 2 D. Hamm: Fizika 1 za PER - Meltanika i toplina

13 JI:SENJI .: Kilda se lanac potpuno odinotao, on jc dug L = it • 2/r7 (zanemarujemo ouaj Mali komadd: gdje imam°, redorn, potencijalnu energiju, kineticku energiju rotacije kugle, kineti6ku energiju rotacije
koji slobodno visi i koji u stvari i pokrene rotaciju!). Ako jc kona brzina valjka u coin trenutku jednaka valjka i kinetieku energiju translacije tijela m1 . livrkavanje konkretnih izraza za mornente tromosti
onda se lanac (uspravni "ravni slap" duljine L) giba brzinom v = 1L., prom, dolje. Njegova jc kinetieka dobijemo
energija jednaka E5 11 = e 2 /2 = / 2, a kinetiaa energija valjka je Ekl , = 1w2 /2 = rn,,R2 w 2 /4.
17-0911= —
1 1A- caZ + -1- l eb-,' + —
Cite'
Lanac jc, dok je bio namotan imao potencijahlu energiju koja je jednaka visini contra mase ciji je poloZ.aj 2 2

na osi valjka, pomnoZ.enoj s tethlon, lanca mo. Os valjka, tj. CM lanca je na visiui H = L/2 iznad 1 22 11 22 1 2
= — —AIR wk + -- mr c, + — rmt,
tezista odrnotanog lanca duljine L, pa zakon saimvanja energije daje 25 22 2
Obodna brzina kugle i valjka je ista, tj. vrijedi u = ILIA. = ru,„ pa dobijemo
inigH = EA./1 EL", ili
, 1 1 2 1
Mir , 1 2 ni tgn — V2 +
(my 2 = 2 otil7 -6.,- -4- w 5 4 2 2'

odakle lako dobijemo

8to daje 2gh

4nR7inty vy 1+ 2/1•1/5m, + m/2m,

2.411 m/s.

2rnif? + in, It
Za slobodni pad je vo = 9 t = 2.801 m/s, pa je omjer brzina jednak viva = 0.86.
Brzina CS! Ian, jc veto = 5.16 tzt/s. Poin062 jednadebi gibanja problem rijesirno na slijede6 naein: Ca tijelo /to vrijedi

,ma = mo —T,

a jednadzba rotacije ea valjak je

Pritojer 4.26 llonmyena kuyi- ?WI., Al = 2 ky i pulu,njcrn /7 = I11 ern 7nuzc se vrtjeli oko

ost (boa leenja). Ida uya lc, 0k0 njettoy "ekvalora " nantatana nit koja jc pinky kolieeM - kololurc poltmerin l a
(7', — T2)r = ili 7) = + 7'z,
r = 5 cm i muse nt = 0.5 kg povezana lije10711 muse ny = 3 keg (vidi sliku). Alm se lijelo tt jednont lrenulku

pusti, izraeunajte njogovu hrzinu kudu se spuslilo It = -10 cm. Usporedile rezullal s brzinont slobodnoy pada s dok za kugh, vri,jedi

isle T2 R 75(10. = 10 -'

4:vrstimo Tz u T, , a zatim u jeduadebu gibanja Zit no, dobijemo, uz uvrStavanje ieraza za mothente

tromosti
2
MILL = 711,9 — •LlteL — 2/n, pa je

1 +1/1/2,0 + 22 //:,m,
liz to akceleraciju tijelo dobije brzinu spustivSli se s visine It jednaku

29h
v t .72—a72
1 -I- 211415TILL 111/22r01 '

dakle, dobili smo isti rezultat Lao i prije!

Sliku 4.28 - uz printjer (.26.

Seaga Ako izraz za infinitezirnalni rad pri rotaciji dbV = R4 dO podijelimo s dt. dobijemo snagu P =

t,j.
Zadatak demo rijediti na 2 naOna: uz pomoc zakona satuvanja energije i jednadtbarna
dW d eh
gibanja. Vidjet demo da se na pry; nakin, bar ko se tide traZenog podatka o brzini, puno br'te dobije P = — -= 114 — = = IC/ • ;J. (4- 51)
dt
rezultat nego na drug, na6ixd
Taj izraz sliean ,je odgovara,jueemo izrazu za snagu P = • v pri
li jednont je trenutku potencijatha energija tijela mace m., jednaka noyh. Pri spukanju tijela
kugla i valjak - kolotura pokrenu so na rotaciju, pa vrijedi zakon auvanja potencijalne i kinetieke energije Prirnjer 4.27 Villo nu 11117Laill intu osovinu (vreleno) polumjera R,, = 20 C711 i 711(1511 nn,, = 5 kg. V2a0 i1I1CL
translacije i rotacije i kola?. (prsten) promieru 2Hk = 90 on i muse Ink = 4 kg, koji je s osovinom povezan sa des! ihica - tankill
.?tapova duljine 40cm i muse po 500g. Na osovinu je numotano lake (zartemarive muse) nu kojem visi kanta
 4, listact,7a krutog kratog theta , - 4,7 Si,4 44 D. lloroaL links / za P8;11 - Alchanika i toplmo

InvrAen rad pretvoren je a proinjenu kineriake energijc rotacije vitla, tj.

1 1 2
A IV = A 422.0 - E(,,Yre, = 2 -

i kako je vitlo krennlo in mirnog polonaja, zoo, = 0, pa jc

Z.,0 =
\i2A147 -= 12.888s-1.
/v

Slika 4.29 - KotaZ vitla i osovina s namotanim uietom. Isti rezultat dobio bi se da je rijetlena jednadZba rotacionog gibanja vitla, no rakun preko energije/rada
ovdje je kraai.

Snaga pri rotaciji jednaka je

s vodom ukupne muse Mk = 15 kg. Izinetinajle: a) akceleraciju kante s vadom koja je puRena (iz mirnog
poloiaja) da se. slobodrio spugla, islovremena odmolavajudi uie, b) napelosl u uielu, c) rad koji izvrsi situ d - 2z111'
P —(0110) = = 243.013 \V.
It /v
napetosli u uietu kada se villa okrene za 81 = 3/4 punog okreta, kutnu brzinu villa na kraju zakrela B, i
e) snagu prenesenu na vino u trenutku kada je poslignul knit
RJEENJE
Moment tromosti vitla sastoji se od momenta tromosti osovinc (vretena) valjka i od
momenta tromosti kotaaa koji se sastoji od prstcna I„ i ibica Ii . Dakie

= + + 4.7 Zakon saeuvanja kutne kolieine gibanja

Kanta s vodom cc proizvesti moment site zbog napetosti u uietu Fr, pa jc jednadnba gibanja za kantu
(Pri razmatranju gibanja materijalne toeke po krtrimici pokazali smo da je za centralnu silu, tj. za silu
jednaka
Alo + Pr = A 1 A/09)- FT)= Ma), koja djeluje du2 spojnice eestice s centrom rotacije, kutna kolieina gibanja saeuvana. tj.

gdjc y-os pokazuje prema dolje (vidjeti sliku). Istovremcno moment site /C,/ zbog silo PT pokrcae vitlo
na rotaciju aija je jcdnadnba gibanja jednaka d = = F X (m—
th7) = x (4-52)
dt L

Lf = 1vEi tj. (R,i) x (FT)) = Ivak, Kada gornju relaciju napi§emo za kruto tijelo, preko momenta van,jske site

tj. moment site pokazuje "u papir". Vrijcdi da je a = R,,a, pa je d -

L = 111.„, (4-53)
= /va = , odakle je
Iva onda je kutna kolieina gibanja (moment kolieine gibanja) saeuvana u odsutnosti vanjskog momenta sile
Fr = odnosno /4„ = 0. To znaei, da je za rotaciju oko osi a

Mug - Iva = Mka.

R,
=0 odnosno
Akceleracija je jednaka (4-54)
= konst. = I,
Mkg
= 3.525 m/s2 . = lz/2w, /2 =
Onda je Fr = 94.282N.
Ovdje pretpostavljamo da postoji mogu6lost mijenjanja momenta tromosti tijela. To je svakako posljedica
IzvrSen rad pri zakretanju (krutog tijela) je djelovanja unutarnjili sila Sto onda znati da ee unutarnje site vr,;iti rad, pa energija sustava neee biti saeuvana,
dok saeuvanje kutne kolieine gibanja (momenta kolitine gibanja) vrijedi. To nas mora sjetiti npr. raspada
vit'= / 91 I/F/Id8 191=3'12 dB = R,,FT • = 88.858 J. materijalne toeke pri translatornom gibanju: tamo takoder nije bila energija saeuvana, ali kolieina gibanja
. 0, • 9,=0 jest!
 4. R.otacija keutoy kratuy tijela Str. 4 45 Ste. 4 - 46 D. Horreat: Fizika I za FER - Mehanika i toplina

Zakon satuvanja kutne kolitine gibanja

ilustritran je pokusom na Prandtlovoin 11z poiletni uvjet L(0) = mr 2 42. Intcgracija daje L(t) = —M gpR.t+C, a potetni uvjet daje C = mr'w/2,
stoligu koji zajedno sa studenticom ed pa je
jedan dio sustava. Prandtlov stolid se L(t) = —1 rnr 2 Lti — MgjeRt
mole okretati oko vcrtikalne osi (skoro) 2

bez trenja. Drugi dio sustava ,je kotail i nakon vrernena t = t' dobije se da je L(t') = ini.2‘..4 /2, tj.
na osi koji drZi studentica. 1<otatu je
—Jni- 2 1
—mr2 — jjpRe
povegan moment tromosti tako Oa je um- 2 =2
jesto zratnice nainotana bakrena giea. Ako inr2wR
-= + 2MR2)5.543 s.
je prvi dio sustava (stolid plus studentica) t gp(rnr2
i drugi dio sustava (kotat) na pogetku
pokusa mirovao, te je zatirn rukom kotad
zarotiran u ,jednom srnjeru i postavljen u
polo5aj prema slid , doklo je do rotacije
Primjer 4.29 Homogena kugla polurnjera R kotrlja se bez sklizanja pa ravnoj podlozi brzinorn vo. U
prvog dijcla u suprotnoni smjcru, jer je
jednom trenutku aria rtaide na prag (vidi sliku 4.31) viaine h = RI5. Kakav uvjet mama ispurtjaved brzina
ukupna kolitina gibanja bila jednaka null.
va i koefiedjent trenja p da bi se kugla popela na vi:su razinu bez sklizanja i bez odbijanja?
Odgovarajuilom orijentacijom osi kotata
mote se zaustaviti rotacija prvog dijcla kao
i okrenuti stejer rotacije itd.

Slika 4.30 - Pokus na Peandtiovornt stolidu uz zakon saduVallja kutne kolidine gibanja
Primjer 4.28 Tanka okeugla "'Iota muse rn = 2 kg i polumjern r = 15 cm yeti se stainorn kutnorn bezinorn
ad 50 okretaja u sekundi oko vetrikalne osi koja prolazi scedigtemplae. Tanki proton muse M = 1 kg i
polumjera R = 10 ern nalazi se iznad plode, tako da jot se seediata podudaraju. U jednorn trenutku (mirrti)
prsten se spusti na plodu, te se neko vrijente (djelornidno) skliie po 'AM, a onda se nastave zujednidki
vetiti (bez eelativnog sklizanja). Ako je koeficijent trenja µ = 0.4, izraaurtajte kojorn se zajednidkom kutnorn
bezinorn vete ploda i prsten i nakon koliko je vrentena (od trenutku spukartja prstena) postignuta to brzina
Slika 4.31 - Kugla se uspinje na "prag" - uz primjer 4.29.
RJ E§ENJ E S obzirom da u sustavu djeluje nekonzervativna sila (trenja), mehanigka energija rotacije
nije satuvana, ali je satuvana kutna kolitina gibanja. Dakle

Lorne = Epeslije
R.J E§ENJ E Za rje6enje problema iskoristit demo zakon satuvanja kutne koligine gibanja. Medutim, valja
pailjivo odabrati totku kroz koju prolazi os (okomita na nag papir) oko koje cc tijelo imati kutnu kolitinu
gdje se "prije-poslije" odnose na trenutak spugtanja prstena na plotu. Dakle gibanja koja de biti satuvana.

91R2 Prije sudara sa "iljkom" praga tijelo ima kutnu kolitinu gibanja oko CM (Lam u relaciji (3-59)
= 7117-2b., = ji,vooJiel = Gmr2 +
plus centra masc oko neke proizvoljne osi. Nakon sudara kugla se podite oko totke A, odnosno kugla
pa je konatna kiitna brzina jednaka / rotira oko te totke gto znati da oko te totke kugla ima kutnu kolitinu gibanja, koja, iz zakona satuvanja
morn bid jednaka E-u prije sudara, tj. = Lco + EA, gdje je sada LA kutna koligina gibanja contra
—
trir 2w iLSC CM oko take A
217.495s-I
+ 2M/0
LA = X 130 = 1—inA cos 0 + (R — b))] x (mvoi)
Do promjene kutne kolitine gibanja ploge dode zbog momenta silt trenja, a taj moment je jednak
= (R — h)mvo() x = —k(R — h)mvo.
M, = MgpR. Tada je, uz uvjet kotrljanja ve = Rot,
Jednadgba (usporenog) rotationog gibanja je Eprii, = — (R — h)mvo = + (R — h)mvol
ills J
dL
= sir iii gmRvo — hmvoi.
dt

f dL = —MgpR f dt, Poslije sudara vrijedi

Ludwig Prandtl (1875-1953) njemacki fizitar.

ErioidJj, = / LOA = — k ( mfe + mR2 ) J./A = —k—mR2wA.
5
 4. Rotacija krutog kr,atog Lijela Str. 4 - 4 7 Sir. 4 48 0. lloroat.- Fizika I as PER - Mchanika

Zakona satuvanja L„,;;, daje Da hi se kugla popela na prag (unviknic), za 6 = 7/2 mora biti e2 > 0, tj. in goruje jednadnbe je
Eve
7R 36n 2g
0
Daklc as jc kutna brzina kojom se npr. CM poeinie rotirati oko toCke A. 49R.2 7R >

Kada kugla udari u siljak na nju djeluje impuls site N dt okomito na povrciinu kugic smjeru fiA) pa mora biti ispunjeno da je 154 > 79R. Do sklizanja neee doci ako je sila trenja coca od komponente
i djeluje impuls tangcncijalne site f'dt. Impuls site Ndt pretvorit ce poectnu kolieinu gibanja u nulu, tj. koja bi mogla sklizati kuglu po rubu (toeki A), tj. mora biti F, > F > F, Ito daje
N dt = men cos 81-,,A gdje je rq jedinieni vektor koji gleda od CM prema A.
mRB + mg cos B < it(ng sin 0 — m Re2 ).
Impuls silo F dt proizvede kormtnu kolieinu gibanja mficm od potetne mvo sin 0,
Gornju nejednakost valja razmotriti sa stanovita promjcnc kuta 8, kutne brziue B i kutne akccicracije B.
F dt = mtcm — mvo sin — mvo sin e U poctriom trenutku (poL'etak uspinjanja) kut B jc najmanji, pa (u gornjoj jednadnibi) sine raste! Onda
cos e pada, a takoder padaju i e i B. Ako uvrstimo u gornju jednadtbu poetnc vrijednosti, tj.
gdje smo uveli uvjct da oko toelce A nema sklizanja, tj. da vrijcdi uvjct kotrljanja v'cm = Roan = 6v0/7.
4
Sila F je tangencijalna sila koja mora biti manja od site trenja da ric bi bilo sklizanja, tj. F <
sin e -= 3, cose. 33 , • five
0 = v.
? i= —Try
•• 3g

iii
dobijemo nejednakost koja odreduje uvjet da nema sklizanja
miLia — taco sine < p(mvo cos B)

i kako je sin B = (R — h)/R = 4/5 i cos 6 = 3/5, dobijcmo slijedeeM nejednakost 21 < p (98 — 911)
gR
6mve 4 3
mvo < p mvo— ill Ta nejednakost ukljueujc u scbi, naravno, uvjet izveden ranije.
5 5
2
> 21

Jednadiba gibanja kugle oko tone A (prema slici) je zbog djclovanja tangencijalne site F, tenine Primjer 4.30 Metak mase en = 10 g ispaljen je u drveni valjak tnase M = 3 kg i polumjera R = 15 cm,
mg i rcakcijc vrha N praga jednaka eija je evrsta os horizontalna. Putanja metka okomita je na os i udaljena je od osi d = 10 ern. Valjak je
prije pogotka rnirovao, a nakon pogotka rotira 70 puta tr minuti. Kolika je brzina rnetka ako je rnetak ostas
F — mgcose praktieki na povrgini drveta?
N — mg sin = —rnitY

a jednadiba rotacije je
3
2 mR2 „re)
mg cost) R = —la = — ( a

7 2- 7 2 db
= -- To!? = —5,mR e
5 To
sto vodi na diferencijalnu jednadCbu Ca B, tj.

7 •
moRcose de =
5 Shka 4.32 - an petrojer 4.30
eija integracija daje jednu konstantu integracije C,

mg Than B+ C, = --5-2oR 2 b22 = inR2 b 2 , RJE.4:NJE Zakon sainvanja kolidne gibanja daje

Lwije tj.
Da bismo odredili konstantu Ci iskoristimo poectiii uvjet koji kale da je za kut Op za koji je sin do =-
(R — h)/R = 4/5, kutna brzina jednaka 6v0/7R = Bo, tj. •lor l,„“)

± c,, = _ 7
7 ThR2,,13:
Rvg, gdje je I. moment tromosti valjka l,. = ILIR2/2, a I,,, je moment tromosti metka (materijalne tone)
I,,, = mR2 . Brzina metka jc
7 4
36 4 (MR2 /2 + mR2 )to
C, = m.gR, v= — 249.05 m/s.
10 49R2 5 pale and
mill?. s
( in x
= (b2
49R
 4. Rotactja krutog krutoq tijela Str- 4 - 49 Sir. 4 - 50 D. Holvat: Fizika 1 za FER - Mehanika i toplina

Dva gonna zakona saeuvmija sadrZe dvije nepoznanice: i ut. Iz gornjeg sustava dobijemo
, M - 37n
- 243.788111/s
M + Tra
12v 711
— 37.699 s-
I Af + 3in
52
Stu odgovara 6 okr./s. Valja uoeiti da Sc brzina biti jednaka null ako je masa m jednaka M/3, tj.
kuglica Sc se "zalijepiti" za kap.
•
Sliku 4.33 - Sliku uz prinder 4.31

Primjer 4.31 Stap muse M = 1 kg i duljine f = 80 cm leii nu glutkoj podlozi, probu5'en vertikalnont osi 4.8 Gibanje iiroskopa
kroz CAI. Oko osi Rap moic rotirati he: tree/a. U sum kraj §tapa pogodi metuk muse rn = 10 g i ostane
u njoua. Putanja metka okontita je nu Slap. Nakon pogotka stop se (zajedtto s inetkont) okreC:e 3 putt it Do sada smo razmatnli rotaciju krutog tijela tako da smo, uglavnom simetrieno tijelo, promatrali kako
sekundi. Kolika je bilt brzina Tnetka? rotira oko evrste (ukrueene) osi, koja ,je ujedno bila i os simetrije. Takoder, promatrali smo rotaciju oko CM
pri temo se CM translatirao, pa os nije mijenjala orijentaciju u prostoru, tj. promatrali smo kotrljanje u svirn
R J ESENJE. Na sustav djeluju vanjske silo: teline tijela i reakcija na os pri udaru meths. Kjihovi mornenti
su oko osi (kroz CM) jednaki null, pa je zato kutna kolieina gibanja saeuvana. Neposredno prije sudara njegovirn aspektima. Ovdje želimo proutiti gibanje - rotaciju krutog tijela pri kojern smjer osi rotacije nije
metak jc ilnao kututi koliEiuu gibanja s obzirom nit os jednaku fiksiran, pa niti vektor kutne kolieine gibanja L nije uvijek paralelan s vektororn kutne brzine w. Svakako,
to je pooljedica einjenice da moment tromosti tijela iota razaite vrijednosti za razIleito pololene osi rotacije
(vidjeti vise o tome u DP4.1 i 2).
= x 1 e(—)) x
=— = 1- emv(i x )) = —1
2 2 2 2
Za kruto tijelo opeenitog (nesimetrienog) oblika inolento izraeunati moment tromosti oko bilo koje tri
a kutna kolieina gibanja Stapa jednaka je null. Nakon sudara Stay ima kutnu kolieirm gibanja jednaku medusobno okomite osi (x, y, z) i dobiti komponente momenta tromosti Imo , I s i Ir . Kutna brzina tijela rna2e
in prikazatu kao zbroj w = wri+wy j+w,k, pa je kutna koliOna gibanja jjednaka L = 46.'0+ 1,ctzk.
Ako je npr. I, X I y , onda oeito L nije paralelan s w (vidjeti sliku 4.34 (a)) dok su u slutaju I = I, = ly
w a metak
12 k vektori L i w paralelni (slika 4.34 (14).
L,,, = (—e )
2

pa jc iz zakona saeuvanja kutne kolfeine gibanja v = ((Al + 3m)ev./1/61/1 = 259.86714s.

Primjer 4.32 Pretltodni primjev valja rijegiti uz promjenu: ntetak postage gumena kuglica koja udaii it
Rap. Vri/crite udaru je tako kratko da se pri trajanju kontukta innedu kuglice i Stapa Rap ne pokrene. Ako
r.41 to..+1 coy )
je sudar suvrgetto elastieutt, &Om iztueunati koliko se puts u jednoj sekundi okrene Rap ako su, svi poduci
kao u progloin zadatku (osiut, IlarUV710, kutne brzine). Kolika je brzina kuglice nakort sudara? co„
(a) (b)
E Kutna kolieina gibanja kuglice prije sudara je dana ranijim izrazom, a nakon sudara jc
Slika 4.34 - Razlieit odnos vektora L i i pri opcenitoj rotaciji.
L„,' =
2
Kinetielca energija tijela je u tom slutaju jjednalca
Za Stap vrijedi iota formula kao i prije. Sada je
Er' + ./y 4 + = • L.ri = Lc,: coo n, (4-55)
1 1 - e2
= + k
gdje je (vidjeti i sliku 4.34 (a)) a kut izmedu vektora i a To molerno napisati ovako
S obzirom da je sudar savrSeno clastiean, saeuvana je i mehanitka - kinetieka energija tj. vrijedi
1 (L!, It!
1 2 1 „ 1 5112 2 (4-56)
2 m(v).5
; .
7±
,
 4. Rotacija krutog krutog tijela Sir. 4 - .51 SIr. 4 - 52 D. l/orvat: Fizika I za PER - Nichartika i toplina

ako cijelu jednadibu podijelimo s (konstantorn) Er, dobijerno

2 2 )2

(4-57)
= ( V2Er/ ) V2Er/ly V2EU:r/I,

a to je jednadžba elipsoida eije su poluosi jednake V2E1.°V/x , V2EVY/5 i V2Er //,. Prerna tome, poluosi
elipsoida inverzno su proporcionalne drugom korijenu iz odgovarajueeg glavnog momenta inercije.
Rotacija tijela poduprtog u centru mase CM R.a.zmotrinto sa.da rota.ciju tijela koje je poduprto u CM
i koje rotira tako da nema vanjskilt momenat a (moment od teiine tijela C je takoder jednak 'nth, MG = 0, jer
je krak do CM .jednak null). Onda je kirtetieka ettergija rotacije konstantna velieina, pa je i L konst amid
vektor. To, nadalje znaei da je i projekcija W na L konstantna, tj. Lw cosa =konst. (vidjeti sliku 4.34 (a)). Slika 4.36 - Slikoviti prikaz nutaeije pri kojoj ry rotira oko L.
Prema tome, pri rotaciji kod koje su vanjski momenti sila jednaki null = 0, os vektora L ostaje stalno
uperena u jednom smjeru i bilo koja promjena poloiaja CM neee promijeniti njen smjer.

CM, pa se time post iie da na kotae (cijeli sustav) rnoie djelovati vanjski moment silo oko horizontalne osi
kroz totku A, ill ga ne mora biti ako CM padne toenu u totku .4. Cijeli uredaj se inoie slobodno rotirati i
oko vertikalne osi.
Ako en postavimo tako da je CM u .4, onda ponavljamo situaciju iz ranijeg pododjeljka gdje smo
razrnatrali (slobodnu) rotaciju krutog tijela poduprtog u CM. Tada je, podsjetimo se. L neprestano uperen
u istorn smjeru!

Slika 4.35 - Rotacija simetrienog tijela poduprtog u CM.

Ako je tijelo simetrieno, a os rotacije je ujedno i os simetrije, rotacija ce biti bez promjene orijentacije
osi. Kada, medutim, lagano "piknemo" os rotacije (predamo mali impuls) doe) ee do promjene njenog smjera,
pa ee L i v zatvarati kut a i doei ee do takvog gibanja pri kojem ce biti stalni kut a izmedu L i w, all ee i
neprestano mijenjati smjer. To gibanje zovemo rrutacija i moierno ga zamisliti tako da gledanro dva stoka
Slika 4.37 - Tijelo rotira oko vlastite osi, a djeluje i vanjski moment rile M0
koja se kotrljaju jedan u drugom, prema slid 4.36. Vektor L uperen je duž osi simetrije jednog stoka (manjeg
koji pokazuje "a" papir i uzrokuje precesiju tijela.
na slici 4.36), a C.! leži na plaku drugog (veeeg) i veei neprestano obilazi martjeg, naslanjajuei se na njega.
Kut otvora man,jeg stotca je 2a.
2iroskop u navigaciji Vidjeli smo da pri rotaciji tijela poduprtog u CM smjer vektora kutne kolieine gibanja Medutint, sada namjestimo poloiaj utega tako da, prema slid 4.37, desna strana s kotatem (koji rotira
L ostaje stalan jer nema vanjskih mornenata da ga poremeti. Zato se iiroskop koristi u navigaciji: kotat- i ima vlastitu kutnu kolitinu gibanja "pretegne". Onda oko horizontalne osi kroz A postoji moment site
rotor relativno velikog momenta tromosti umetnut je u dvostruko pokretni zglob - kardan i postaadjen .je u Mc koji dolazi od teiine C koja djeluje u CM. Moment site "gleda" u papir. Taj vanjski moment daje
odredenom smjeru. Trenje u ležajevima zgloba .je vrlo malo pa jednom orijentiran iiroskop zadriava svoj promjenu koliente gibanja
smjer bez obzira na pokretanje iii okretanje kardana koji je npr. vezan za avion. Prema stalnoj orijentaciji
kutne kolieine gibanja rotors u svakom se trenutku moie odrediti položaj aviona tj. njego nagib u oduosu cf, = , (4-58)
na "pravu" vertikalu iii horizontalu.
tj. za vrijetneAt M Se uzrokovati promjenu 4L u smjeru Mc, tj. "u papir" (vidjeti sliku 4.38). Taj smjer
Rotacija tijela poduprtog izvan CM. Precesija Kotat prema slid 4.37 mole rotirati oko osi, pa inta je okornit na L, pa se L neee mijenjati po iznosu ve6 samo po smjeru. Zato Se se oko take .4 u horizontalnoj
kutnu kolieinu gibanja s obzirom na totku .4. Uteg era moie se pomicati dui osi s tako da se mijenja poloiaj ravnini oko vertikalne osi pornaknuti os s kotaeern i masom 711, odnosno u vremenu A! promijenit Se se kut
 4. notacija ktutog krutog tijula Sty. 4 - 53 Sir. 4 - 54 D. Horvat: Fizika I za PER - Mehanika i toplina

Pontak IL .je postignut za vrijerne dt i odgovara poinaku u kutu dO, tj. dL = L det iii

Sliku 4.38 - Pogled odozgo 11.11 situuciju uu prethodnoj
Kutnu brzinu precesijc Il pokazuje u smjeru z osi koja izlazi "iz papira".
orijentacije osi za AO, pa ee zbog vanjskog momenta silo loci do rotacije cijelog sustava oko yerlikulne osi
kutnom brzinorn f2 = AO/At k.
Takvu rotaciju zoverno precesiju. Brzina i smjer precesije ovise o smjeru vanjskog momenta sila i o
velieini Svakako, ako je L = 0 kotat ee ,jednostavno slijediti djelovanje momenta i pasti ee dolje. Kada
je (noki) \-alijski moment silo M,, razlieit od nule i postoji f, onda se on "troii" na inijenjanje all no
nutno sant° una padanje". Ako uteg nt pontaknerno prerna kraju osovine tako da CM prijecTe na drugu
stranu od toeke .4, promijenit ee se i smjer precesije. jer ee se promijeniti smjer M0 —a, a time i ~L. smjer
precesije mole se promijeniti i promjenom smjera rotacije kotaea, tj. promjenom L po smjeru.
Spektakularan .je prikaz precesije kada so kotae (npr. isti onaj it poknsa s Prandtlovim stolieem) jako
zarotira i train' objesi na kontad utota. "Umjesto da padne", kotae poene precesirati oko meta a smjeru
djelovanja 117/c-a ("u papir" prema slier 4.39).
AL
CM
1 1 GrcNi
dry = —dL = —G rcNi dt = dt. (4-60)
Iv
pa je kutna brzina precesije 12 ,jednaka
dill Grcm
= (4-61)
dt
i kako kutna brzina rotacije w (spina) pada, kutna brzina precesije D raste.
Zbog precesije ,javlja se i kut itina gibanja f p eiji vektor pokazuje u vertikalnom smjeru, dui
meta. Ako je > Il iznos vektora L5 je vrlo malt pa moiemo
možemo uzeti da je (i dalje) vektor L horizontalan.
It gornjeg razzinatranja vidimo da je neobiean rezultat da rotirajuei kotat ue padne ,jednostavno razurn-
jolt: ako je w = 0, tj. ako je L = 0 (u t = 0), onda moment Mc; uzrokuje rotaciju oko hocizorttalne osi. Ta
rotacija proizvodi L (u t > 0) u istorn smjeru kao i Mc. Prsti desne ruke po "pravilu desne ruke" pokazuju
smjer padanja, a palac pokazuje u smjeru momenta, odnosno u smjeru poveeanje L —a. Ako je v = 0 onda
postoji L 0 (u t = 0). MG proizvede AL koji se nadoda postojeeern i rezultantrii L"ne proizvede padanje"
vet': !nal° zaokrenutu rotaciju. MG- je uvijek 90° ispred f; —a i on takoder mijeuja svoj smjer brzinorn precesije!
4.8.1 Zvrk
Firtzmotrimo sada malt) drugadju verziju prethodnog slueaja: govorimo o zvrku, igraeki koja u sebi
nosi rriz zaniml, jivih karakteristika prethodnog proueavanja.
Zvrk je aksijalno (osno) simetrieno kruto tijelo koje velikont kutriont brzinom W rotira oko svoje osi
simetrije.t Neka je smjer rotacije suprotan gibanju kaza.ljke na saw - vidjeti sliku 4.40. Tada vektor
"gleda" od mjesta dodira "prema van". Ovdje pretpostavljarno da nema sklizanja mjesta dodira "§i1j1ca"
zvrka po podlozi. Priinjeeuje se da os simetrije precesira spore), opisujuei stiac eiji je vrli u totki dodira s
podlogoin, a smjer precesije ,je isti kao i smjer rotacije oko osi. Dakle, CM zvrka rotira oko vertikalne osi
malotri kutnont brzinom brzinorn precesije. Vektor 12 pokazuje vertikalno prema gore (prema slici 4.40
(I,)).
Ukupna kutna kolitina gibanja zvrka dolazi zbog brze rotacije kutnont brzinom i u inercijalnom
sustavu s isaltodigtein u toeki dodira. Medutint, moranto uraeunati i kutnu kolieinu gibanja zbog precesije
kao doprinos ukupnom L—u, prema izrazu (3-59)

G + Lcm (4-62)

gdje je f a kutna kolieina gibanja oko CM, a Lena je kutna kolieinagibanja centra masc. Vektor kolinearan
,je s kutnotti brzinom W (prelim slici 4.34 (b)) jer je zvrk simetriean pa se radijalne komponenta dokidaju.
(a) (b)
Prema slid 4.41 (a) fcm je jedna ktorskom umnoiku r'crd i ktm. To, u trenutku prikazanom na
Sliku 4.39 - Upeeaajiv prikaz precesije kotue:u koji kuo du prkosi sill teii (a). slici 4.41 ( pokazuje da je L051 okomit na Fcm, tj. on ležt
leit "u papiru". Ukupni L, u trenutku prikazanom
U (b) su prikuzuni (sumo) smjervui vektoru - "neesniku" u procesiji. na slici 4.41 (a) takoder leži
leii "u papiru". Zvrk se, prema slid, giba "u papi je ukupni L malo bliii
vertikalni od Lo i po iznosu neSto yea od fo.
sadrii sva tri vektora L lagano rotira oko vertikalne osi
Kako vrijerne prolazi, ravnina (papira) koja sadrži
Na sustav djeluje i sila u uietu, inedutim ona ne daje moment (krak je jednak null) pa je ovdje lie treba kutnorn brzinom precesije II = k IL Moment sile Mc zbog teiine G je uvijek horizontalan (na slid 4.40
razmatrati. Kako se postepeno kutna brzina rotacije kotaea smanjuje, tako caste kutna brzina precesije. To (b) nacrtan je "u kosoj projekciji"). Iz jednadibe gibanja MG = I dt vidi se da je dr. u smjeru M0. Tu
more no pokazati tako da napiSerno jednadibu rotacije jednadibu gibanja moiemo primijeniti je i Mc i L ratunamo u odnosu na istu toeku dodira s podlogom,
za ko,ju ,je vezan inercijalni koordinatni sustav, a eija polcazuje vertikalno gore! Dakle, dL je uvijek
dL okomit na ravninu u kojoj se nalazi L, okomit je i na L, pa Mc ne rnijenja iznos L — a vee samo rtjegov
NIc= =G"C"' pa je
dt (4-59)
dL=Grcr,t dt Osno simetrieno tijelo ima dva glavna momenta tromosti jednaka Iz =
 4. Rotacija krutog krutog tijela Sir. 4 - 55
Slika 4.40 - Zvrk pri brzoj rotaciji (a).
U (1) su prikazani (samo) S7TtierOVi vektora - "ueesnika" u precesiji.
smjer (orijentaciju). Ako gibanje razmotrimo "po etapama" koje traju po At, onda vidirno da se na kraju
prve etape E promijenio za dr, i nastao je novi L koji je ,jednak L(dt) = i(o)+ di. Sada ,E(dt) leži u ravnini
koja (opet) sadrži FCM i d, ali ,je to ravnina malo zakrenuta u odnosu na ravninu u t = 0. Nakon dt Mc je
(ponovno) okomit na f(dt), pa on ponovno uzrokuje novi i(dt + dt) = L(dt) + dL itd. Ravnina koja nakon
n etapa sadrii i(o • dt) rotira oko osi z, a i MG torn istom kutnom brzinom rotira. Vrh vektora L opisuje
krui2nicu I< na slid 4.41 (b). Rotaciju (odnosno ravnine koja sadrži 1„ 7vcm i 61) zovemo precesija, a
brzina promjene kuta zakreta zove se kutna brzina precesije fi.
z
Slika 4.41 - Prikaz vektora pri rotaciji zvrka (a). U (6) je
prikazan vanjski moment v Mc koji je okomit na L, a it smjeru s
Kutnu brzinu precesije rno'2,enio ocijeniti na osnovu pokusa koji pokazuju da je gotovo uvijek >> 13.
Sir. 4 - 56 D. Iloruat: Fizikai I za PIM itl,hanika i topliria
To znati da je L E0 i u tom slutaje moreino, prema slid 4.41 (b) napisati
dL = MG dt =17' cm x di di = rcm log sin (ir — 13) dt = rcpt my sin Q dt
(4-63)
= L sin 3dq,
odnosno, kutna brzina precesije . je
dy rem mg sill
= =
dt L sin (4-64)
= rcnineg _ rcromg
L 1w
Dakle, dobijen je rezultat u skladu s onim od ranije, kod 2iroskopa!
Ako, medutim, ne napravimo prctpostavku da je L L. onda se mak pokazati u teoriji opdenitih
rotacija krutog tijela, da umjesto izraza (4-65) vrijedi stijededi izraz za kutnu brzinu precesije
Iry ± /Pug + 4(1 — 11)Ingr cm cos
C2 -
2(1-11)cos lS
gdjc jc LL moment tromosti oko osi kroz dodirnu toeku okomitc na os rotacijc (simetrije).
Primjena i primjer precesije
Nuk/earna magnetska rezonancija Precesija zvrka .je melianieka pojava koja je sama po sebi vrlo
no posebno je zanintljiva i vaZna ekstrapolacija mehaniekill rezultata na druga podrutja fizike: npr. u velini
atorna ,jezgra irna vlastitu kutnu kolitinu gibanja (spin), ci,ji ,je vektor paralelan osi simetrije. Jezgra irna
i magnetska svojstva koja se o6ituju u postojanju magnetskog momenta, pa se u rnagnetskom polju .javlja
moment sile koji ,je okornit na smjer magnetskog momenta koji ,je takoder paralelan s osi simetrije. Prerna
tome, nuklearni magnetski moment precesira kao i zvrk, tak i .jednostavnije, jer se toeka dodira 0 (prema slid
4.41) i CM kod jezgre podudaraju. Moment site koji uzrokuje precesije proporcionalan je .jakosti magnetskog
pol,ja, pa je i brzina (fiekvencija) precesije proporcionalna toj .jakosti. .lecgra koja precesira u uzorku nekog
materijala ma2,e apsorbirati elektrornagnetske valove (fotone) ako je njihova frekvencija jednaka frekvenciji
precesije. ,Mjereli frekvenciju apsorpcije znaestvenici mjere frekvenciju precesije, a time, posredno ocireduju s
vrlo velikom toenoglu jakostinagnetskog polja koje djeluje na jezgru. Toinagnetsko pol je proizvode elektroni
SV0.01-11 rasporedima, pa se na taj satin saznaje o detaljnoj strukturi atoma. Ta metoda istar'i.ivanja cove se
nuklearna magnetska rezonancija.
Zendjina preecsija Gibanje Zenilje predstavlja neposredni primjer i realizaciju prethodno opisanog prece-
sionog gibanja..
Zeinlja rotira oko vlastite osi s periodorn T = 1 dan. Os je nagnuta 23.45' u odnosu na vertikalu
na ravninu koja je odredena godi§tijoin putanjoin Zeintje oko Sunca. Ako promotrimo gibanje Zernlje rr
referentnom sustavu vezanom za Zeinljin CM, onda vidimo da se Zernlja deformirala zbog rotacije, pa na
Zemlju djeluje Mjesec tako da daje moment sile koji po iznosu ovisi o poloaju Ndjeseca, ali koji ima smjer
uvije okomit na os rotacije. Na Zeintju djeluje i Sunce koje takoder, zbog nesferienosti "nagnute" Zeinlje
daje moment. sile. Taj ukuptii (slain) moment site daje spore precesije vektora kutne kolieine gibanja tiji
,je period oko 25 300 godina. Dallas vektor kutne kolitine gibanja pokazuje totno (minus 1°) prema cvijezdi
Sjevernjati (Polaris). Za 13 000 godina "sjevernjata" le biti neka druga zvijezda, ali za slijedelih 13 000
godina ponovno ee sjevernjaea biti Sjevernjata!
Za takvo gibanje znali su vee stain zvijczdoznanci: Hiparh iz Nikcjc u Maloj Aziji (oko 190 god. p.n.c.)
je otkrio precesiju usporeduju6i svoja mjcrenja poloLija zvijezda s podacirna svojih prcthodnika stoljc/c
i pol ranijc. Hiparh jc izra.Cunao (bcz objaAnjenja uzroka) da prccesija iznosi 46" na godinu dok jc
 4 lirriactio krutog krutog trjp (n St,.
Slika 4.42 Grai filozof i astronoin Hiparh iz Nikcje.
Ptoloniej izraeulla0 vrijednost 36" na godinu. Precesiju je prvi objasnio N. kopernik n sewn djclu De
Revolutionibus 1543. godine kada je izraeunao vrijedriost od 50.2".
Hiparha Sc Sinatra mzumiteljem trigonometrue, a izriteunao je SUOCi1111 dull do 6 min oenosti, to
je napravio prvi kacalog zvijezda koji Sc rabio vise od tisueu godina.
9.9 Princip virtualnog rada
Ovdje c'emo formulirati.jedan vrlo koristan princip kojim ino9.eino rjeSavati probleine ravnote9.e - statike
inaterijahle Locke i krutog tijela razinatrajtMi samo mognee ill zamisljene pomake sustava. Takve infinitezi-
malne koji su mogu6i - dozvoljeni prelim datom sustavu sila i momenata i drugih uvjeta i ogranieenja,
koji se nuino ne zbivaju vec su potencijalno moguei zoveino virtuulni pomuci of'4, a rad izvrAen dtp2, takvill
pomaka zovemo virtuuMi ?Yu/ 1511/,. Radi se dakle o moguCeni - virtualnom radu ko,ji Li izvrSile site laid Li
pontaknule tijelo - sustav duz virtualitill pomaka.
Princip virtualnog radu lade da je sustav na koji qjeluju site i/ili inomenti sila u ravnotezi ako je
virtualni rad primijenjenih sila i mornenata jedriak null. Ako virtualne pomake oznaeimo s i odgovarajae
kutove zakreta s 15e;, onda princip virtualnog rada mo'llemo mateniatield formulirati ovako
E f; 154 = 0 za materijalnu toau. odnosno
•
(4-65)
>(f • A111501) = 0 za kruto tijelo.
Simbol "6" ima uobieajena svojstva diferenciraMm tako ,je opr. 6(cos 6) = — sin 66 itd.
Princip virtualnog rada , koji onsiguenje provedbu mews' statike materijalmic toelte i krutog tijela uvomlimo
tek ovdje jer je bilo tuOno prouciti djelovanje mostenata nit kruto tijelo, It to je tek a potpunosti obradeno
u ovum poglavlju.
Princip virtualnog rada formulirao je 1. Bernoulli' 1717. godine. Taj princip dio je drugaeijeg pris-
tupa mehanici: za razliku od Newtonovskog pristupa gdje prvo "popisujeirio" site a zatim kroz provedbn
drugog i tredeg aksioma, Uz uvjete i ogranitenja rjekvamo jednadibe gibanja, u tzv. analitiekoi raehanici
kreeemo od ukuptie epergne sustava i pornoen tzv. d'Alembertovogl principa (poopeenja principa vir-
tualnog rada), koji prolirujc pojam statike i gibanje prikazuje kao poseban slueaj statike i varijacionill
Johann Bernoulli (1667-1748) elan je poznate 8vicarske obitelji koja je kroz vise generacija dala 01z poznatill
marematitara i fizitara: Daniel (sin) bavio se hidrodinamikoni, Jakob (brat) bavio so diferencijalponi geornetrijonl,
Johann 11 (sill) bavio se optikom i toplinom, Johann III (unuk) bavio se reorijom vjerojatnosti itd.
I. Jean Le Rond D'Alembert (1717-1783) francuski matematitar i tiziear.
4 • 57 Si, 4 - 58
Sir. D. Hotuat: Fiziku I as FEE - Mehunika i toplina
LEONHARD EULER 1707-1783
1.1
J. Bernoulli radon je 1667. godine u Baselu Ole
roden i L. Euler 1707. godine.
principa, uz odgovarajuea ogranieenja i poeetne i rubne uvjete, izvode se jednadibe gibanja pomoeu
Euler-Lagrangeovill jednadZbi varijacija. U ranijoj fazi razvoja analitieke mehanike vain() nijcsio zauz-
irnaju P. L. M. de Maupertuis i P. S. Laplace:. Svakako ne stone se zaboraviti G. W. von Leibnitza koji
je prvi poeco razniatrati gibanje sa stanoviSta kinetieke epergne.
J. L. D'Alembert rodeo je 1717. godine u Parizu; P. S. Laplace je
je roden 1749. godine u Beaumont-en-Auge.
U daljoj provedbi i zaokruienju analitieke mehamike doprinijeli su Hamilton, Jacobi i Poincarre,
da spomenemo sumo najistakuutiji?
Formillacija inehanike pomcK9u analitiekili metoda onaigueila je elegantno niatematieko proSirenje
Inch:mike na relativistieko podrueje, a posebno a podrueje mikrosvijeta, kroz formalacija kvantlic
Inchanike gdje tt potpunosti nestaje pojam silo, a &minimum ulogu imaju kinetieka i potencijahme en-
ergija, tj. energija inedadjelovanja.
Primjeri ra'Cuna statiEkih problema pomoCu principa virtualnog rada U slijede6ent nizu primjera
primijellit (env, princip virtualliog rada na probleme statike inaterijalne toeke i krutog tijela. Svakako, svaki
0d tili prinijera inoguee ,je rijeSiti i ua "standardan" mein, inedutirm mode se pokazati da u !lieu slueajeva
princip virtualnog rada vodi na bitno pojednostavnjenje raeuna.
Leonhard Euler (1707-1783) Svicarski matematiear i fiziear; Joseph-Louis Lagrange (1736-1813) francuski
matematiear i fiziear.
Pierre Louis Moreau de Maupertuis (1698-1759) francuski matematiear; Pierre-Simon Laplace (1749-1827)
francuski matematiear.
' Williams Rowan Hamilton (1805-1865) irski matematiear; Karl Gustav Jacob Jacobi (1804-1851) njemiteki
matematiear; Jules Henri Poincare (1854-1912) francuski maternatiear i fiziear.
 4. ltotariga krutog krutog tijela ,97 S St,. 4. no 1). II el, val. Pzzlkil I za Al lifinika i toplota

GI

Slika 4.43 uz primjer 4.33.

P. L. M. de Maupertuis rodeo ge 1698. godinc u Saint Matou, a J. L. Lagrange je

tvden u Torinu 1736. godine. J I;SENJE Rjeknje problema na "standardan" naCin rastavljanjern sila i izjednatavanjem odgovazajneih
komponenti skoro je trivijalno. Ovdje Selimo pokazati kako se problem rje8ava principom virrualnog
rada: telina tijela ml mogla bi pokrenuti tijclo niz kosinu i izvrAiti virtualni rad jcdnak 611', = 0, • Sr, =-
rnigSr, sin al. Na isti mein takav rad bi izvrSila i telina G2, tj. SW2 = O26F2 = ro2g6r2 sin o2. Porto
su Sr, .2 su komponente vektora virtualnih pomaka St'1,2 za njih vrijedi uvjet

Sr, 6r2 = 0,
Ito, zajedno s principom virtualnog rada

Gi•6rI+G2 bF2 =0 i mo6r, sin a, + m2gdr, sin 02 = 0 uz

dr, = —6r2 daje mig sin crL Sr, — m2gsin 02 Sr i = 0 odnosno
(mcgsin a, — m2g sin a2 )dr, = 0 daje, konaCno
ml sin cr, = m2 sin er2,
W. R. Hamilton rodeo je 1805. godine u Dub linu; K. G. J. Jacobi ruder;
Ito predstavlja tra0eni uvjet ravnoteie sustava.
je 1804. godine u Potsdamu.

Princip virtualnog rada pogodan je za rjeavanje problema koloturja: to je sustav pornienih i

nepornitrah kolotura (Sije mase u prvom pristupu zanernarMemo) koje sluZ:e za podizanje tereta. Takvim
sustavom kolotura maze se s malorn silom savladati velika, no prvi je problem rijeMti statiku takvih situacija.
Slijededi primjer obuhvada neke tipitne slutajeve.
Primjer 4.34 Rijegite problem. ravnoteie tijela na sustavitna kolotura od (a) do (e) na slici 4.44. Muse
kolotura va/ja uvijek zanemariti, a nit - uie je takoder bez mase i nerastezljivo!

R.JEEN.IE

(a) Slueaj je trivijalan: kolotura sluZi samo za promjenu smjera djclovanja site. To, rnedutirn molerno
PI11.71C(171 7VTIC71. je 1854. godine u Naneyu djelovao je konecptualno opisati pomoeu virtualnog rada ovako: virtualni pomak Sr p za koji silo F ponmkne svoje bvatike u
u fizici XX stoljeCa. smjeru djelovanja jeclnak ,je virtualoom pomaku Sr,,, tijela m nasuprot tunic my , ali u suprotnom
srnjeru. Virtualui rad site F .je F•kr, a virtualni rad teline je 5110 = 709.6.r,,. Vrijedi IlViet.
+ Sr., = 0, Ito s principom virtualnog rada 6W = 0 = 614,+ 61-VG dajc F 62, + mg lr m =
0 = F6rh. + m9 (—Jr odnosno F = mg.

Ravnoteia materijalne toeke Prvo demo razmotriti nekoliko primjera ravnoteie materijathe todke. Ti su (b) Zarnislimo do silo F spusti svojc hvatike za Sip. To skraemnje niti "s desne strafe- prve koloture
primjeri gotovo ,jednako tako jednostavno rijesivi i "standardnirn" rnetodama. Medutirn, problem koloturja izazvat Se isto skraeonje s lijeve stranc, no kako je druga kolotura porniem, 000 (njeno srediStc)
u "standardnom" pristupu postaje kompliciran, pa se u tim pro idi prednost pristupa ravnoteie
ravnoteže Sc se "popeti" za Szk/2. To znaei da je izvrSen virtualni rad nasuprot teiinc tijela rn jednak
preko virtualnog rada. Poslije demo razmotriti i ravnote.Zu krutog tijela - sustava. 6I•Vo = ingkr,„ = rrig(ap12). Virtualni rad site F je SWH = Fbx p i vrijedi da je bx p + = 0.
Princip virtualnog rada Sly = 0 = J5Wk + 6WG daje
Primjer 4.33 Na dvostrukoj kosini nagiba a t i a2, prerna slici 4.43 na/aze se dva tijela s rnasama en, i
F6x, + mgh,„ = 0 i uz Sip = = —62742 dobijemo
m2 . Tijela su povezana s bezmasenom nerastezljivom niti. PornoCu principa virtualnog rada izvedite uvjet
pod kojim su tijela a. ravnot eie. Fbx r + 7ng( -637F12).--- 0 odnosno F= 2 m.y.
 4. R.otacint krutog krutoy Str. 4 - 61 Str. 4- 62 D. Horvat.• Fizika 1 za FE!? - Mehartika i toplina

(a) (b) (c)

Slika 4.44 uz primjer 4.34

Daklc, 7.Z1 (jednoliko) podizanje predmeta muse rrr Od110S110 tthiTIC rag trcba u sustavu kolotura (b)
dvoscuko manja sila F.

(a) Prvc dvije koloturc funkaioniraju isto kao i u sustavu (b). Pomak trace (sasvim lijevo na slici)
kolocure jednak je potovini pomaka srediSta srednje, pa sila F izv6i virtualni rad 6WF = F6trp,
a raj rad je izvrt:en nasuprot teline C dui vircualnog pomaka jednakog (Ox r/2)/2 = 6.tp/4, tj.
611 .6. = ontax,„ i kako Jr 6:0.• dx,„ = 0 dobijemo is principa virtualnog rada .= 0 = Slika 4.45 uz zadatak 4.3 i slika 4.46 - Arhimedovo koloturje, uz zadatak 4.4.
+ OIVG = FOrc tnytix,„ = FOxr trty(-61,,t14), pa je F = itrty, tj. trcba djelovati adorn
jeduakom eater-tint teiine za odrZavanje ravnoceZe, odnosno, jednoliko podizauje fume tn.

Na osnovu rijedcuiIi primjera mole se vidjeci da de potrelma sila za postizanje rarnoceZe na koloturju
bind jednaka oty12" gdjc je II btu] potnituill kolotutu!

Zadatak 9.3 Kolikorn silom mom vojrtik na slici 4.45 vudi kortop da Si bio u ravrtoteii? Masa vojnika
zajedrto s opremont je 120 kg.
RJESENJE: F = 588.50 N.

Zadatak 9.9 Na 5116 4.46 prikazano je tzv. Arltintedovo koloturje. Printjenont principa virtualnog rada
X -)1
vaija rijegiti problem (a) i Uvjeti su dani kao i runije: koloture i uie su bez muse i uie je nerastezIjivo.
R.JI.:SENJE: (a) F = mg/4; (b) F = mg/5.
Slika 4.4 7 uz primjer 4.35

Ravitoteia krutog tijela L slijededim primjerima primijenjujemo princip virtualnog rada na ravnoteiu krutog FiJF:ENJE Sustav je u ravnoteii, medutim, kada bi sila P pomaknula ljestve, pomak 6.r zbio bi se u
tijela u nekoliko jednostavnill situacija. negativnom smjeru x-osi, tj, P • 61 = —Pbx = 6W.r . Pri pomaku 6x teiiate Ijestava podigne se za 6y, pa
Pritnjer 9.35 Homogene ljestve muse M nuslortjene su na glatki zid. Nu njth djeluje Itorizontalna situ je rad nasuprot site G = —3.11.1g jednak OW9 = —Mg6y, a ukupni virtualni rad OW = + OW, jednak
P (Prema sttei rokr.47). Koliki je iznos site P koja drii ljestve u ravuoteii? Radun valja provesti porttor.:u je nuli, tj.
priucipa virtua/uog ruda. OW = 0 = —Pox — Myty.
 Rotarija krnt.og krutoy tijcla Str. 4- 6.5 .57.7. .1- G1 /finvra. I FH Mehartika i toptina

Iz slike jc sin 8 = x/e i cone = 2p/e pa ,je (sjetimo se do je "6-operacija" formaluo ista kao diforenciranic)

6x = 6(0 sin 8) = e6(sin 0) = f cos 060

1
6y = (2
- cos 0) = — e6(cos 0) = — sin 0 00 .
2 2

Uvratavanjern virtualnih pomaka u prvu jednakost dobijcmo 1< X

1 Sli ka 4.49 uz prirnjer 4.37.

—Pecos 60 + M g — sin 00 = 0, odnosno
2
P= —61gtg O.
2

Isti rezultat dobili bismo, naravno, "standardnim" statiekim ratunorn, gdjc bismo osim sila P i a
morali R.JEEN.11.: Had koji bi izvraio moment site 671 bio bi ncgativan jc bi smanjio kut 8 , pa zato praerno
uvesti, prema 3. Newtonovom aksiomu i site reakcije podloge, tc momente oko neke toeke. Provedba tog 6I1/8 = —MOO. Pri tonic bi sc toeka C poinaknulau dcsno pa bi sc nasuprot site F izvraio rad 6W, =
raeuna bila bi mnogo dulja. — F 0x. Uknpni virtualni rad je 611' = OIVa + OW, i on jc po principu virtualnog rada jednak nuti, tj.

4 4 OW = 0 = 6W° + OW, = MbO — F 0x.

17, slikc jc x = Rcos 8 + e cos , a kut ql molemo izraziti preko kuta 8 ovako
Primjer 4.36 Sustav koji se sastoji od dvokrakog zgloba u ravrtoteii je, prerna slid 4.48. Krakovi duljine
nernaju masu, zglob .4 je trEvrVert za podlogu, a zglob B je slobodan. Koliku silo P Toole izdriati .silo F da
sin = E pa jc y = sin 0 i
se sustav odrii u poloiaju na
sin 8 = pa je y = Rsin 8 odakle je

R ) 2sin 2 e
sin 0 = 7 sin 8 odnosno cos 0 = 1 — (—

To uvrstimo u izraz za
R
x= R cos + eV] — (—
e
i nadeino Or
x
R ) 2 sine 8)
1?t5 (cos 8) + es (\ — (7

Slika 4.48 uz primjer 4.36. (1-11

= — Rsin 808 e sin cos 0 00 .
\ — (1) 2 sin 2 8

ri.JFAENJE Silo F mogla bi pomaknuti toeku C no lijevo, pa bi pri tonic izvriOla virtualni rad jednak To uvrstimo u 6II" = 0, pa dobijcmo
6117, —F 6x. Koko je cos& = x/20 i x = 20 cos 8 dobijcmo 0x = 2E6(cos 0) = —2Esin 8 00. Tokoelor se pri
mogutern pornaku 6.r (na lijevo) toeka B podigne uvis nasuprot site P, pa bi se izvraio rad 611'„ —P6p 2 sin 0 cos 0
i kako je sine = dobijemo da je by = e cos & 60. Princip virtualnog rada daje —A100 — F (R
—Rsin 0 00 = 0 odakle je
e N/I — (-n 2 sin 2 0
6W = 0 = OW, + 611c = 2Fesin 808 — Pt cos 060
[Rcos0
01 = F R sin 0 I +
odakle dobijcmo dozvoljenu situ P koju cc izdrZati silo F, tj. P = 2Ftg8. e — (5) 2 sin=
4 4
4 4
Primjer 4.37 Sustav s dva zgloba A i B (prema slici 4.49) i dva kraka B i e bez roase nalazi se u rovnoteii.
Koliki smije biti m.aksimaini moment sile M oko zgloba A utvrgeenog za podlogu, koji mole podnijeti silo Primjer 4.38 No "A" nosae memo slid 4.50 djeluje odozgo sila P. Kolika je napetost T is n ti koja odriava
da sustav bode u ravnoteii? ravnoteiu? U toeki djelovanja sile P je zglob!
 4. Rolarija krutoq kr-utoq tticla So-. 4 - 6,5 Sti. 4 - 66 D. (lomat: Fizika 1 za FE R. Mehanika i toplina

DODACI 4. POGLAVLJU

Dodatak DP4.1 - Poope'ena rotacija

Slika 4.50 uz prim:kr 4.38

RJISSENJF, Zbog virtualno rada silo T, i T2 smanjit Se se kut B. Odgovaraju6 moment site zbog site f',
je A1,
7 koji je, promo geometriji slike jednak

4/, = —2 x po iznosu
3
Al, = 4.7 sin (f + 0) = cos 0.
3 2 3

S obzirom ua simetriju problema vrijedi 1/, I ---- 1/2I= T, pa je ukupni virtualni rad zbog momenata silo
jednak
SW, = —(M,60 + A12 60) = —224,68 = cos 8 60.

(Ncgativni predznak dolazi zbog smanjenja kuta!) Zbog virtualnog smanjenja kuta 0 vrh nosaSa "A", tj.
toaa u kojoj djeluje silo P pomaknut Sc sc uvis nasuprot sili P. To znaki da je odgovarajui:i virtualni
rad jednak 611/9 = — P6y. Princip virtualnog rada je

=0= + 61479 = -P Sy - d iT cos 60.

lz silk,. se vidi da je eiy = y/P, pa je 6y = sin 860, ko nakon uvrkavanja a SW daje

P P sin 8 68 - 3 fT cos 0 60 ili

3
T = - Pcg 0. Slika DP4.1 - Ratacija p kojoj L i (.3 Tiisu kolittearid.

U glavnom tekstu knjige razmatrali sin° vrtnju krutog tijela u posebnim, simetrinim situacijama.
4 4
Ranije smo takoder isticali da je okenita rotacija tijela vrlo komplicirau fizikalui problem. Ovdje eemo
zato samo ukratko opisati poopeenu rotaciju i pripremiti situaciju za opis zanindjivog i va..nog instrumenta
- Z*.iroskopa i njegove verzije - zvrka, koji su obradeni u glavuom tekstu.
Neka tauki gtap duljine e i mase M rotira tako da je proboden s osi kroz kraj ali os i gtap zatvaraju kut
0, prema slici DP4.1.1 Za ratun momenta tromosti gtapa u takvom polo6aju treba uoeiti da se komadie.gtapa

Prije svcga valja se ponovno sjetiti (vidjeti raniju napomenu u odjeljku 4.3) da se L raimna s obzirom na (neku)
toi:km a (.0 s obzirom na os!
 .
Dodaci 4 poglavlju St,. 4. 67 St,. 4- 68 D. Horvat: Exzika 1 za PER - MchanIka i toplina

rnase dne nalazi na udaljenosti r' od osi rotacije, odnosno na udaljenosti b od probodigta, pa .je = bsiu n i
kako je M/e = dm/db rooMemo napisati za moment tromosti
/ = . v r'2 dm = sin2 a—m /0 b2 (lb = 1 Me2 sin 2
f osima sirnetrije.
(DP1-1)
(Za a = s/2 reproducira se raniji rezultat za moment tromosti oko kra ja gtapa.)
Kada uvedemo radijusvektor djeliea dm u odnosu na probodiM,e, onda taj vektor pokazuje ovijek duM
ftapa koji rotira, pa odgovarajuei vektor dL s obzirorn na probodi'ke, vektor kutne kolieine gibanja koniadier,
dnt "gleda" okomito na :4ap, nadalje, znaei da ukupni vektor L koji je u istom Sillierll kao i (11 nije
para/e/an s vektororn kutne brzine (.3 (koji pokazuje dui osi z, na slici). Oeigledno .je L vremenski ovisna
velieina, jer on rotira frekvencijorn rotacije S'tapa.
Ako promijenimo poloMa j probodiM,a i smjestimo ga u sredigte Stapa (prema slici DP4.2), onda vidiroo
da ee viii vektora (pa, dakle i sam vektor rotirati kutnorn brzinom w oko osi z. Kada bismo sada nekako
oslobodili os, jasno je da :Stan ne bi nastavio rotaciju kao kada.je os oevrACeria. Otigledno je uuMno primijeniti
neku silo na os da se mm odrMi u sorjeru osi z. Da bismo odredili to silu, odnosno moment. site,
prirnijenimo .jednadMbo gibanja krutog, tijela na gtap
Može se opeenito pokazati da za svako kruto tijelo postoje tri osi, koje prolaze kroz CM, koje su
medosobno okomite i koje predstavljajo tri slobodne osi. Takve osi 7-avant° glavne osi rotacije. NalaMenje
takvill osi ma proimvoljno kruto tijelo teMak je problem, no za odredena pravilna tijela te se osi poklapa ju s
Za tijela s osnom - aksijalnorn sinielrijom (valjak, stoMac) .jedna glavna os kroz CM je fiksna, dok su
drugs dvije okomite na njo all proimvoljno orijentirane. Za tijela s centrainom simetrijom (kug,la) bilo koje
tri inedusobno okornite osi kroz CM an glavne osi sirnetrije.
Dakle, osnovuo svojstvo glavnili osi je da su pri rotaciji oko u, jilr vektor L i vektor 2 kolinearni, a
kmistanta proporcionalnosti immedu n, j il, je moment tromosti (oko te osi)
(DP4-4)
L = 1 v.
Pri tome ne ovisi o toeki u odnosu na koju se on odreduje, sve dok se proimvoljne toeke imabiru duž glavne
osi rotacije.
Dodatak DP4.2 - Tenzor momenta tromosti

111
- _d
(DP4-2) Kutnu kolieinu gibanja Scapa prema slici DP4.1 iii DP4.2 a obzirom na probodiMe 0 moMerno za sada
dt zbog jednostavnosti napisati kao sumo preko svilr elementarnih djelica, gdje napravimo zamjenu dm Anti,
Vektor dL ma koji se Epromijeni u interval,' di usrojeren je tangencijalno na kruMnicu kojo opisoje vrl, L —a, a a radijusvektor spaja djelie mase dirt = ATI1, s probodi.Atem 0, tj.
je polumjer r" ko ji ,je, prema slici, po imnosu jednak r" = L sin(7/2 —a). Zato je dL = Lsirr(712-0)wdl, L = E 7; x 15; = E = Aro; (1; x vi) = Arn4e; x x )] (DP9-5)
li, u vektorskom obliku dL = x dt. Onda je vanjski moment koji .je nuMan za odrManje opisane rotacije
jednak Lt.° um (ormolu ma dvostruki vektorski produkt posta je
= 11: = x L.
dt
(DP4-3) L = E Aini i1(11 – E ArrtiM • LOVi. (DP4-6)
Kada je a = 7r/2. onda so i paralelni jer radijalne kornponente L–a iSeezava ju, i ta j vanjski
moment igeemava, tj. ma a = 7/2 nije potrebnino djelovati na os rotacije da bi se rotacija orIrMala! Takvo os Ranije snm na ovorn mjestu kazali da je 7'; = 0, jer .je, pri simetrienim situacijama koje smo uglavnoin
moverno slobodna os Toluene. obradivali, uvijek bilo F.; inedutim, to u sadakioj situaciji otigledno ne vrijedi.
Dalje moMenio rammotriti samo jedno, npr. x—komponento vektora E. Ona je .jednaka
L, _ EA 711.i (4 + + — E Anti(ziw, + +
(DP4-7)
E [A,„; (,,,? — — Ant 4 zi yi wy – Arrti x i zi Lid.

Uveclemo li oznake
E Anti (r;2 — 4) = E Anti (!/ + z?)
/„ = E Am ; (1. – ?Th = E

1.. = E — z;2) = EArni(x7 +y?)

Ixy = – E AT/ti:Liyi =
(DP4-8)
— E Arniz i zi =
Slika DP4.2 Vremenska pronnena pri poope'enoj rotaciji. Iy: = – EArniyizi=1(5,
 Dadaci 4. poglay(ju Str. 4 - 69 Si,.. 4 - 70 0. lloruat: Fizika 1 za FEB. - Mellartika i toplina

molettio napisati izraz za L a ali i za druge komponente gdje je p(F) = (hula' gustoea tijela.

L, = Ixy Za slueaj rotacije Stapa (kao na slikarna DP4.1 i DP4.2) ustanovili smo da L nije paralelan s (J. Pri
+
rotaciji se, dakle javljaju i komponente L-a koje sadr'i,e i uninogke tromosti j. Postavlja se slijedeee
= + + (DP4-9)
pitanje: kako incenro odrediti orijentaciju osi rotacije, poznavajuei sve komponente tenzora momenta tro-
mosti, tako da L postane paralelan s (.5), tj. da prevederno tenzor tromosti u dijagonalni oblik (DP4-12), gdje
ce na dijagonali biti samo momenti tromosti koji se javljaju pri rotaciji oko slobodne osi
Velieine u (DP4-8) zovemo kornponente tenzora momenta tromosti
U matematici uvodimo tenzor kao skup elentenata odredenog, tango (recta), to kc-terno da je npr. vek-
L, = Iizi (i = :z' ,y', z') (DP4-16)
tor (u stvari) tenzor prvog ranga, jer rang tenzora odreduje i broj komponenata tenzora izrazorn 3""a, pa
vektor into 31 komponenata. Skalar je npr. tenzora ranga 0, jer skalar ima komponenata. Svakako, gdje su y', z') koordinate na novim, zakrenutim (zarotiranim) osima. U tom slueaju produkti inercije
da bi neki objekt, (odnosno skupina objekata) bio vektor - tenzor, on flora zadovoljavati odredena pravila
igeezavaju, a osi simetrije tijela ujedno su i osi rotacije. To je tzv. problem vlastitilt vrijednosti matrice, a
transformactie, npr. mora se ponagati na toeno odreden naein s obzirom na transformaciju (rotaciju, zrcal-
usp,jeh nalaženja takvih osi garantiran je time gto je matrica tenzora momenta tromosti simetriena, tj. prema
jenje) koordinatnog sustava. "Pravi" tenzor, definiran relacijama (DP4-8) ima 3z elernenata, tj. ima devet
teoremu iz algebre, takvu rnatricu moguee je dijagonalizirati odgovarajueorn tzv. unitarnom transformaci-
komponenata. Tenzor (ranga 2) Inc:demo napisati kao kvadratnu sheinu kornponenata - rnatricu (3 x 3), pa
ko,ja tam istovremeno daje i orijentaciju novih osi. Taj posebni postupak ostavit eemo za napredno
nag tenzor momenta tromosti I izgleda ovako
izutavanie rotacije krutog tijela.
Ixx lay Ix, )
1= (lyx I vy .1y, (DP4-10)
Izx I,y Izz

Tenzor je simetriean (./ii = ./ii). a i-komponentu kutne kolitine gibanja inciettio sada napisati ovako

3
L;= E lite 111
1= 1
(DP4-11)
Ixy \
= (L 0) = (Ly) = Jo y Is,

L, L, 1„ I„ J

Nedijagonalni elementi /;.; (i jj) zovu se .1011,71.05C1 (produkti) tromosti (inercije).

Dijagonalne komponente tenzora I su momenti tromosti oko glavuill osi rotacije, odnosno to su momenti
tromosti oko osi x (/„), osi y z (I„), kada su to osi ujedno i osi sinietrije tijela. Te elernente tenzora
inolerno napisati i ovako
1,; = Iic,i (DP4-12)

gdje SILO uveli tzv. Kroneckerov delta - sir/11w/ koji ZI136 slijedece

1 ako je 1 = jj
Sii = (DP4-13.)
0 ako je I # j.

Tenzor momenta tromosti mo2erno napisati i ovako

3
E Arnk [E(x(i0)x(ik) )6, j x (0) ).„.(j 0) (DP4-14)
lii
k=1 1=1

gdje smo ponovno upotrijebili Korneckerov simbol.

Svi gornji izrazi izvedeni su za sustav od N komadiea tijela. Za kontinuiranu raspodjelu mase kod
"pravog” krutog tijela, definiciju momenta tromosti ino2ertio napisati ovako
3
1. = f p(71(6ii E _ LE j) (DP4-15)
k=1
 Doduci 4. pogluvl ju St, 4 7! St, 4- 72 D. lioluat: Fizika I zu PER. - Mehuniku i toplina

PREGLED 4. POGLAVLJA 4.14 OpiSite gibanje kugle koja zapoednje gibanje sklizanjem koje s vremenom prijcde u kotrljanje!
1. Novi fizikalni pojmovi 4.15 Kako nastaje trenje kotrljanja? Objasnite paradoks pri kotrljanju!
4.16 Izvedite izraz za ukupnu kinetieku energiju krutog tijela!
Steinerov poutak teorem o okomitim osima kotrljanje 4.17 Izvedite izraz za rad pri rotaciji i napiSite tcorcm o radu i kinctiekoj energiji rotacijc!
uvijet kotrljanja kotrljanje uz sklizanje trenje kotrljanja 4.18 OpiSitc snagu kod rotacijc! lisporedite taj izraz s izrazom za snagu kod translacije!
kinetitka energ. rotacije satuvanje kutne kol. gibanja iiroskop 4.19 Kako glasi zakon saeuvanja kutne kolitine gibanja? OpiSitc pokuse!
nutacija precesija zvrk 4.20 Sto je iiroskop? Nacrta jtc dijagram mornenata sila i kutnih kolieina gibanja! Pazite na vektorske odnose!
Zemljina precesija virtualni pomak virtualni rad 4.21 Sto je nutacija? Opi8ite pokus s nutacijom i precesijond
tenzor momenta tromosti glavne osi tromosti 4.22 OpiSite momente sila, kutne kolieine gibanja, kutne brzine i ubrzanja kod rotacijc krutog oko slobodne
tijcla
koloturje
osi, ako ,je tijelo poduprto u CM. OpiSite pokus!
slobodne osi
4.23 Opiaite momente sila, kutne kolieine gibanja, kutne brzine i ubrzanja kod rotacijc krutog tijela oko slobodne
2. Nove relacije osi, ako ,je tijelo poduprto CM. Opi;Jite pokus!
izvan

‘12 4.21 I zvedite izraz za klartu brzinn juuccsije. OpiJ;itc aproksimaciju 11Zet.11 pri tom raelond OpiJ•jare pokus!
711 = 1, = dm ( F' - 2. 2 ) 1„1, 4.25 Sto je zvrk? OpiSite dinamiku gibanja zvrka. Izvedite jednadibu za kutnu brzinu precesije zvrka. Opi8ite
,tt2
pokuse sa zvrkovima!
,Cr = kM, = drn=Ir•d1= 7de
S
dx dy 4.26 Gdje se u prirodi .javlja precesija? OpiSite precesi,ju Zernlje, njene uzroke i posljedicu.
dm. dy' dz = t o + 11'1112 = 1,0 + LGM
4.27 (') j e tenzor momenta tromosti. NapiJ;ite njegovc komponente a matrienorn
Kako Sc postiZe da tenzor momenta tromosti sadria samo glavne momente tromosti?
= = Irt -t=dtd L =
4.28 (")
VCN1 = IL; A1,. =1 - - R x Fr /(J2

EA. =
1
2
2
"AlrUem
2
1
ICarwa diV = jA7I1d611',,k = f d6
d1V
P - =dt 111 dt = ICI • (;.1 L: = konst. = 1,/iw./1 = Ir/2,;:/2 = + Ivwy + I,w!)
d6
- dt - Grant
-+ E 5F, = E(Pi J,Sri + 1V1050;) = 0 •
IW
3 3
= dt 1,
A7/ E = = f p(F)(5i j E 4 - :rixi)dV
i=1

3. Pitanja (sa zvijezdicom su oznatena [Oa, neobavezna pitanja)

4.1 Napi8ite jednadibe koje opisuju krutno gibanje materijalne totke u nckom incrcijalnom sustavu!
4.2 OpiAite moguee nadine gibanja krutog tijcla!
4.3 Izvedite izraz za kutnu kolitinu gibanja materijalne toekc i krutog tijcla!
4.4 Kako glasi jednacaba rotacijc krutog tijcla oko evrste osi? pokus!
4.5 Izraeunajte moment tromosti Stapa oko proizvoljne osi. Primijenite zatim Steincrov polleak za to istu
proizvoljnu os!
4.6 Izvedite moment tromosti prstcna oko slobodnih osi! Primijenite teorem o okomitim osima!
4.7 (")Sto su glavne osi rotacije tijela? Kada vektor kutne kolieine gibanja ima smjer paralelan kutnoj brzini?
4.8 Kako glasi Steinerov poueak? DokaZite ga i primijenide ga na slueaj kugle, za os na obodu kugle!
4.9 Kako glasi tcorcm o okomitim osima? Izvedite sve glavne momente tromosti kruZne plote!
4.10 OpiAite kotrljanje krutog tijela. Kako glasi uvijet kotrljanja?
4.11 OpiSite situacije kod kojih ne vrijedi uvijet kotrljanja!
4.12 Kako izgleda opecnit izraz za kutnu kolieinu gibanja pri kotrljanju? Izvedite ga poopeen jem od sustava eestica!
4.13 NapiAite dinamieke jednadZbe koje opisuju kotrljanje tijela uz kosinu i niz kosinu! Vodite paZIjivo raeuna o
vektorskim odnosima!
 5
5. GRAVITACIJA
5.1 Uvod 5-1
5.2 Keplerovi zakoni 5-1
GunjosjeCnice 5-2
5.3 Newtonov opei zakon gravitacije 5-7
Gibanje Mjeseca i Newtonov opei zakon gravitacije 5-8
Cavendishev pokus 5-9
5.3.1 Opei zakon gravitacije i 3. Keplerov zakon za kruZne putanje 5-10
Priznjeri ratuna gravitacione site 5-11
5.3.2 Opei zakon gravitacije i akceleracija site te7ze 5-16
5.4 Rad i potencijalna energija gravitacione site 5-17
5.4.1 Gravitaciono polje i gravitacioni potencijal 5-21
Gaussov zakon za gravitaciono polje 5-25
5.5 Kinematika i dinamika Keplerovih zakona 5-28
5.5.1 Drugi Keplerov zakon i opei zakon gravitacije 5-31
5.5.2 Treei Keplerov zakon, eliptiCke putanje i opei zakon gravitacije 5-31
5.6 Prvi Keplerov zakon i opei zakon gravitacije 5-32
Meduplanetno putovanje - Holimannov prijelaz 5-35
5.7 Problem dva tijela. Dvojne zvijezde 5-42
5.8 Trorna i te§ka masa. Princip ekvivalencije 5-44
5.9 Teorija gravitacije i moderna fizika 5-45
Dodaci 5. poglavlju
DP5.1 Povijesna skica: "Sve je poeelo sa zvi.jezdania" 5-47
DP5.2 Rjeenje jednadibe gibanja u gravitacijskom polju II 5-50
DP5.3 Neki posebni podaci iz astronotnije, kozmologije i astrofizike 5-54
Pregled 5. poglavlja
1'5.1 Novi fizikalni pojitiovi 5-55
P5.2 Nove relacije i formule 5-55
P5.3 Pitanja 5-55
 Sir, 5- 2 D. Norma: / za PER - Mehanika i toplina

Tablica 5.1

Nikola Kopernik 1473-1543 KruZzio gibanje planeta oko Sunca

12. t)rosinca 2001.
Tycho Brahe 1546-1601 "Bata podataka" o nebcskim gibanjima
Johann Kepler 1571-1630 Zakoni gibanja iz Braheovih podataka
Galileo Galilei 1564-1642 Otkrita tcicskopom podupiru Kopernikanski model
Isaac Newton 1542-1727 Zakoni gibanja izvedeni iz opteg zakona gravitacije
5. GRAVITACIJA
Sudionici "Kopernikanske revolucije" koja je promijenila pogled na ulogu tovjeka u Svemiru,
njegov odnos prema nepoznatom i odno izutavanju nepoznatog.

5.1 Uvodt

Gibanje nebeskih tijela oduvijek je zaokupljalo ljude, od najranijih dana peeinskih ljudi do danagnjeg
modernog vremena. Sunce, Mjesec, zvijezde, korneti, rneteori, pomrcine, stalna su tuna od crteZa na
Slika 5.1 - Johann Kepler (lijevo) i Isaac Newton (desno)
pee umjetnosti Maja, Inka, Mezopotarnije, Egipta, Greke, Rima , srednjeg vijeka i novog doba
sve do danas. • Dragi Keplerov zakon kale da radijusvektor planeta u jednakim vremenskim razmacima prebrisuje
,jednake povrgine.
Pažljivapromatranja gibanja nebeskog svoda pokazala su ljudima da iako je "odgledno" da se oko nas,
Pailjiva
nage mime Zernhe sve giba, da su nebeska gibanja ipak mnogo zamrgenija. Produljenje Aristotelove fizike • Tred Keplerov zakon Ica.ie da se kvadrati ophodnih vremena dvaju planeta oko Sunca odnose kao

u srednji vijek, zaeinjene religioznim dogmama o eovjeku, Zemlji i posebnoj,najvažnijoj,

najvainijoj, centralnoj ulozi kubovi njihovih srednjth udaljenosti od Sunca!

ovjelca u Svijetu, zadalo je mnogo problema Ijudima - istradvatima, od kojih su neki dali Zivot govored
znanstvenu istinu o gibanju planeta. Na samom poetku ove knjige dali smo tek skicu razvoja znanstvene
misli koja je dovela do danagnjeg stupnja razvoja znanosti. Ovdje eemo u posebnom dodatku ovom poglavlju
jog malo posvetiti vremena opisu povijesnih okolnosti i ljudi koji su zapoeeli ono to moiemo danas nazvati
moderna znanost. To je ujedno i pravi poetak moderne civilizacije to je zanimljivo pogledati kako je sve to
poeelo, a doista je sve pocelo sa zvijezdarna
J. Kepler je prvi i drugi zakon objavio godine 1609. u svojoj knjizi koja ima prilitno dugatak naslov:
Astronomia nova aitiologetos scn phisica ccelestis tradita commentariis de mobitus stellreMartis, ex ob-
servationibus C. V. Tychonis Brahe, tiji je prijevod otprilike ovakay. Nova astronomija zasnovana na
uzrocima ili na fizici neba izvedena iz istraiivartja gibanja zvijezde Mars a bazirana na promairanjima
plemenitog Tycha Brahea. Kratko se to knjiga najteSte naziva jednostavno Astronomia nova. Treti
zakon objavio je tek deset godina kasnije (1619. godine), u svojoj drugoj knjizi llarrnonicc mundi.

5.2 Keplerovi zakoni
Prihvativgi Kopernikov model Sventira, Kepler je poinoeu, kako bismo danas kazali model-Mtn jezikom,
goleme baze podataka stvorene od T. Brahea. genijalnorn raeunarskom vjegtinom dogao do opisa zakonitosti
gibanja planeta. Keplerovi zakoni opisuju kako se planeti, a s njima i Zemlja, prema Kopernikovoj slici
gibaju oko Sunca. Njegovi zakoni ne izviru iv. nekog prirnarnog uzroka, on nema (znanstveno) objagnjenje
zagto je to sve tako, ali ti su zakoni u potpunom skladu s (danagnjim) promatranjima. Ubrzo ee ti zakoni hitt
izvedeni iz fundamentalnog prirodnog zakona, Newtonovog zakona opce gravitacije, koji ce ugledati svijet.
55 godina nakon izlaska Keplerove knjige.
• Prvi Keplerov zakon govori o putanjama planeta: planeti se oko Sunca gibaju po elipsauta, a u jednom
Zarigtu elipse nalazi se Sunce.
Ti zakoni zahtijevaju i zavreduju komentare i objagnjenja: prvi zakon govori o obliku putanje. Iako su
putanje elipse, one se vrlo malo, za vednu planeta na.geg sustava razlikuju od kruZnica. Ravnina Zernljine
putanje oko Sunca zove se ekliptilca., a podaci pokazuju da su ravnine putanja drugih planeta vrlo malo
nagnute u odnosu na eldiptiku, osim planeta Merkura (7°) i Plutona (oko 170). Prvim zakonom nisu
iskljneene krnZnice kao mognee state oko Sunca, jer kruZnica je clegenerirana elipsa kojoj su se Zarigta
stopila u jednu Watt - sredigte! Do tog je zakona Kepler dogao "fitanjem" (prilagoclboni) podataka cal T.
Brahea, pri emu je ustanovio da nikako nije moguee podatke o Marsu pomiriti s Kopernikovom tvrdnjorn
da se planeti gibaju oko Sunca po kruZnicarna.
Drugi zakon implicitno govori da se planeti brie gibaju kada su bliZe Suncu, pa su, prema slici 5.2
povrgine Pi i P2 "trokida" jednake, jer ,je planet gihajuci se brie kada je bliZe SIIIICII Kogan wet Ink (it isto
vrijeme INt) sego kacla .je dalje.
Treei Keplerov zakon, koji, uzevgi u obzir da nije postojao nikakav raeunalni stroj jlj naprava, nije bilo
lako ernpirijski otkriti, prikazan je u tablicama 5.2 i 5.3 na poda.cima planeta i Jupiterovih satelita (vidjeti i
potpuniju tablicu 5.4). Valja, zbog lakge usporedbe, uoeiti razlitite jedinice u kojima su iskazani podaci.

t Vidjeti dodatak ovom poglavlju "Sve je potelo sa zvijczdarna" o zanirnljivom i izuzetno vainern razdoblju stvaranja unjosjeenice S obzirom na vadtost elipse koja predstavlja putanju planeta oko Sunca. ovdje eerno
temelja modernog znanstvcnog pogleda na svijet. posvetiti dva prirnjera tunjosjeenica.ma, za koje eerno ka.snije, kada terno razma rad Keplerove zakone preko
 5. Gravitacija Ste. 5- 3 Ste. 5- 4 D. Horvat: Fizika I za FEI? - Mehanika i toplina

T2(0,b)

T,"( -0,0 T,(a,0)

F2(-ae,0) 0' 0=F, (e,0)=
Fla E,0)

Sliku 5.2 - Drugi Keplerov zakon o povrginanta.

T2'(0,-b)
Slika 5.3 - pararnetri elipse. Vatja uoeiti da na slici postoje dva ishodigta: 0 je ishodigte za Keplerove zakone,
Tablica 5.2 - Uz tre6i Keplerov zakon
pa jc u F, ujedno i Sunce, a 0' je "obieno" ishodigte koordinatnog sustava uz odgovarnjuee koordinate tjernena i
Planet Srednja udaljenost ii Ophodno vrijeme T u 013 T2 fokusa
od Sunca Zemaljskim godimuna

Merkur 0.3871 0.24084 0.05801 0.05801

Venera 0.7233 0.61519 0.37845 0.37846 pa prethodna jednakost daje 62 = a 2 (1-c2 ). Onda su koordinate fokusa F, (ac, 0) i Ft (-ae, 0). Vektorski
ZemIja 1.0000 1.00000 1.00000 1.00000 dijagram prerxia slid 5.3 daje (uz ishodikte polarnog sustava u desnom fokusu elipse)
Mars 1.5237 1.88080 3.53750 3.53750 1F1 +10 + 201 = 2a ili + 201= 2a - r
Jupiter 5.2028 11.862 140.83 140.70
kto nakon kvadrirauja gornje jednadthe, uz c = ca
Saturn 9.5388 29.457 867.92 867.70
0 2 + 40 - + 40 2 = 4a2 - 4ac + r2 vodi na
tiff cos + c2 = n 2 - Or.
Tablica 5.3 - Podaci o Jupiterovim satelitima koje je otkrio Galileo 1610. godine
Nakon sredivanja i uz a 2 - et = 62 = op dobijerno
Broj satelita Ophodno vrijeme Udaljenost od Jupit. T2 d3 T 2 /d 3
r - uz p = 62 /a.
ime (u satima) T d (u RJ,.,,,it,r ) 1 +Ecosci,

1 - lo 42.47 6.049 1803.7 221.34 8.149 To je polarni zapis jednad2be

2 - Europa 85.23 9.623 7264.2 891.11 8.152
Hiperbola je skup svih to0aka ravnine za koje je razlika udaljenosti od dvije (Nrste toEke stalna
3 - Ganirned 171.75 15.350 29498.0 3616.8 8.156
4 - Kalisto 400.53 26.998 160426 19679.0 8.152 74 =- (PIFIP - F2P = ±2u).

Ujedno je, kao i kod elipse, Fl F2 = 2e i e = s/a 2 + 62 , gdje Jo e linearni ekscentricitet hiperbole.

Newtonovog opeeg zakona gravitacije, vidjeti It ravnopravilo Maze a (mist. gibanja planets oko VrIO
je va uo dobro proukiti posebno elipsu, jer se tie kssnijill razinairanja i problems nadovezuje na altjedeca
dva prizujera.

Primjer 5.1 lzvedite jednadibe eunjosjeenicu u polarnoj formi!

RJ ES EN J E Elipsa je definirana kao skup svih toilaka ravnine za koje je zbroj udaljenosti od dvije 6vrste
to6ke F, i F2 zvane fokusi ill Zarikta, konstantan

E = (PIFI P + F2 P = 2a}.

lz gornje definicije za udaljenost vrijedi da je T2F1 = a = F2T) itd., pa je takoder (prema slid 5.3)
62 = a 2 - e2 , gdje e zovemo linearni ekscentricitet, Ekscentricitet (numeritki) elipse definiran je ovako
e
e = - (< 1),
a
Slika 5.4 - uz definiciju hiperbole.
 5. Gravitacija St.r. 5- 5 Sty. .5- 6 U. Ilorvai: Pizika I as - Mchunika i toplina

biz definiciju (numeriekog) ekscentriciteta hiperbole a =161/a > 1, slieno kao hod elipse dobijerno

Planet Ekscentricitet Tablica 5.4 - U tablici su dani ekcentriciteti

IF + 2F1 — = ±2a. ili
a
eliptienih putanja pojedinill planets. In po-
r 2 + 48'• 4e 2 = r + 4a 2 t Oar, kto vodi na
Merkur 0.21 dataka vidimo da, je putanja Zemlje gotovo
±p
uz p =.. (e 2 — a 2 )/a. Venera 0.0068 kruZna, jer ekscentricitet "mjeri" odstupanie
r 1 T cos c/)
Zeinlja 0.017 elipse od krOmice, pa a = 0 znaei da su se
Mars 0.093 fokusi stopili u istu totku - srediMe degener-
Jupiter 0.048 irane elipse, odnosno krunnice! Najveci eks-
To je polarni zapis jedliaeabc hiperbole! Saturn 0.056 centricitet 'malt, Pluton i Merkur. Nledutim,
Ursa 0.047 °sin' planeta Suneevoin sustavu pripadaju i
Parabola je skup suit, totaka ravuine koje su jednako udaljene od jedne evrste take - fokusa i od
Neptun 0.0086 kometi koji imaju izuzetno izdunene put anje -
pravca koji zovemo ravnalica iii direktrisa:
Pluton 0.25 vidjeti kasniji prilujer s Halleyevim kommoin!

P = {PPP = PL}.
Primjer 5.2 Pokaiile da so u jednadibi
p (1)
r—
1 + COS
Za parabolu je numerieki ekscentricitet jednak e = 1, a iz definicije je FT = p/2.
lltdje su r i polarne koordinate, apie su pozitivne konstante, sadriane jednadibe ennjosjeenica, tj. jednadibe
kruinice, elipse, parabola i hiperbole!

RJEENJE Sjetimo se da su Kartezijeve i polarne koordinate povezane ovako

x= r cos c/), y= r sin c/), r = + y2 , (2)

pa jednadZbu (1) maerno napisati ovako

p = r + Ex iii Vx2 + y 2 + ex = p odnosno

Vx 2 +
(3)
y2 = p ax.
—

Kvadriranjem zadnjc jednadibe (3) dobijemo

xl + y 2 = pl— 2pcx e 2i2 iii

(4)
(1 — a 2 )x 2 + 2pax + y2 = p2 .

Na OVOM Oblikll .jednad.i.be demo se zadriati, razmotrivki neke mogude vrijednosti velitine a.
Slika 5.5 - uz definicije parabola.
(a) e =- 1 - Iz ,jeduadZbe (4) dobijcmo da je

y 2 = —2px + (5)
Iz slike vidimo da vrijcdi FP = r i PL = p — r cos c/), pa jednostavno dobijemo polarne sieduadZbu
parabole a to jC adiba parabole., toenije, dvostrana jecinadZba parabole sa y > 0 i y < 0 granaina!

(b) e < 1 - Tada je I —el> 0 pa VIVedil110 oznake I —( 2 = I/a i p/V1 — c= = b. Sada 11102,110 napisati
r— P
jednactZ.hu (4) ovako
1 + cos c/)
(1 — e2 ) [x.2 + 2x Pc ili
+ V2 =132
1 — e2
pc/( 1 — e2 )12 + y2 (6)
p2 2 —1
P
(1 — e2 ) 2 1 — e2
 5. Grand,.Oa Str. 5- 7 .Sir. 5 - 8 D. Hamar: Fizika I za FER. - Mehanika i toplina

sto uz ramie oznake

i La ee silo morati uzrokmati krukesje koje slijedi Keplerove zakone. Dalje, po treeem Keplerovom zakonu,
a= 1 - < 2. f = p — - (2 (7)
V1 - 7: 2 omjer kvadrata ophodnog vremena i kuba srednje udaljenosti (r-a u gornjern izrazu za silu) stalan je. Prema
tome vrijedi da ,je T 2 /7-3 = A (konstanta), pa, pigui izraz za silu skalarno, dobijemo
vodi na jednakost
(x + oe)2 y2 _ 1
2 4717,
21211T 42 Trr
4n
u2 b2 ' (8) Frp (5-2a)
Ato predstavlja jednadibu elipse sa sredintem S(x s, ys) izvan ishodinta (tj. u toeki (x s , ys))
Dakle, privlaena sila Sunce-planet opada s kvadratom udaljenosti, a proporcionalna je rnasi planeta.
Medutim, po treeern Newtonovom aksiomu, planet 1st= silorn djeluje na Sunce, pa prema tome u kon-
(x - x.s.) 2 (p - ps)2
(9) stanti koja se javlja u goihjem izrazu krije se i masa Sunca Ms, tj. gornji izraz valja napisati u shjedeeoj
02 b2
formi (izostav1jamo sada oznaku cp)
Vidirno da je sredinte elipse u 0), u skladu sa slikom prethodnog primjera, gdje je ishodinte Mg rrt
F = konstanta (5-2b)
u F,! r2

Tako je Newton mogao 1684. godine formulirati svoj opei zakon gravitacije:
(c) e = 0 - Odmah se vidi iz jednadibe (4) ili, joA bolje iz jednadthe (8) da dobijemo jednadXbu
kruin tee lzmedu svaka dva tijela u Svemiru javlja se privlaena sila koja je proporcionalna
x2 y2 = 1 x 2 + 11 2 = urtinaku njihovih masa, a obrnuto proporcionalna kvadratu njiltovilt udaljenosti, tj.
+
(10)

ur = b = p.
P- G""m2,
, (5-3)
(d) e >1 Cvedimo shell° kao ranije A = - 1 B = P1Ve 2 - 1. Onda jednakost (6) daje r2

(i objaviti ga 1687. godine). Negativni predznak da,je privlaenost site: ako se ishodigte koordinatnog sustava
(x - cA)2 y2 — stavi u tijelo rri, onda sila "gleda" od tijela Trt2 prema tijelu int. Konstanta koja se javlja u gorn,joj jednadthi
1, (11)
A2 B2
zove se univerzalna gravitociona konstanta i jednaka je G = 6.673 x 10-11 N rn2 /kg2 . Ta konstanta ovisi o
nto valja usporediti s jednadXbom hiperbole sa srediiitent a toeki S(x s , ys) jedinicarna u kojima se mjeri sila, a odredio ju je prvi Cavendish. Matematieki oblik ovisnosti sile o udal-
jenosti r prula trioguenost da silu nazovemo sila inverznog kvadrata. Zanindjivo je uotiti da istu funkcionalnu
- xs) 2 (Y - Ys)2 _ (12)
ovisnost o udaljenosti posjeduje i elektrostatska (Coulombova) sila izinedu dva elektritki nabijena tijela.
A2 B2
Gibanje Mjeseca i Newtonov opel zakon gravitacije Newton je univerzalnost svoje site testirao na
nto pokazuje da je sredike hiperbole u toeki S(e.4,0), u skladu sa slikom hiperbole iz prethodnog problemu gibanja Mjeseca oko Zernlje. Sila, dana izrazom (5-2a), tj.
primjera.
422
Dakle, pokazali smo da jednadiba (1) predstavlja parabolu (c = 1), clipsu (0 < e < 1), kruZnicu F =rn. (5-2a)
Are
(e = 0) i hiperbolu (c > 1).
morn odgovarati sill blizu povehine Zond,je Fy = gdje je ekspernnentalno titn.:rdetia vrijednost konstante
y, koja je jednalca. 9.81 in/s2 . Hilo je, inedutim, pitanje kakva ,je silo (5-2a) na tijelo blizu Zenilje s obzirom
na raspored mase Zemlje. Naime, r u jednadkbi (5-2a) predstavlja udaljenost izrnedu npr. Sunca i Marsa i
gotovo je potpuno svejedno, s obzirom na goleme udaljenosti, da li se radi o odaljenosti od povrgina lb od
sredigta. Medutirn, blizu povrgine planeta nije bilo sasvim jasno kako izraeunati silu! Tu je Newton primijenio
svoj "upravo iclIffiljen" diferencijahti mewl i pokazao je da se i na povriani Zenilje radi o sill izmedu sredigta
5.3 Newtonov opei zakon gravitacije Zendjine kuyle i (toeltaste) inase. U primjeru 5.7 taj je rezultat izveden u danagnjoj, modernoj, u stvari
Leibnitzovoj notaciji diferencijalnog raeuna.
Newton je predodZbu sue iz svojih aksioma gibanja prenio na svemirske odnose kada je napravio hrabru Mjesec se giba oko Zeinlje tako da Una ophodno vrijeme TM ,jednako TM =27 dana 7 sati i 43 minute.
pretpostavka da je sila univerzalna, tj. da ista sila odreduje gibanje tijela blizu povrtine Zetnlje (slobodni Usporedujuei jednadnu (5-2a) i izraz za tekinu tijela vidimo da je
pad jabuke - kao gto hake povijest, iii kosi hitac, itd.) kao i gibanje Jupitera oko Sunca iii M,jeseca oko Zeinlje.
Prvo. prema Huygensu ,je uzeo situ - centripetalnu silu - koja djeluje prema sredigtu vrtnje i daje kruZito 422
(5-4)
gibanje, prema prvoin Keplerovom zakonu (jer su i kruknice u stvari elipse - vidi prirnjere 5.1 i 5.2), planeta "
oko Sunca. Prema tome. znajuei zakon kruknog gibanja, sila Sunce-planet je centralna - centripetalna sila,
eiji je oblik jednak pri eernu je konstanta A jednaka za sve Zeinljine satelite (kojih, osim Mjeseca. u Newtonovo vrijeme nije
bilo). Dakle, za Mjesec vrijedi treei Keplerov zakon: = A, gdje je rm polumjer Mjeseteve staze oko
F. = r. (5-1) Zen*, a ena je velieina bila poznata u Newtonovo vrijeme rm = 60.1 x az.
 5. Ural/It ego 9 Sty. .5. /1i C. Moral l'Itaa I to FlOt toplula

Tu vrijednost su aproksimativno znali i stari Grci - vidi dodatak poglavlju D5.2. Prvi podaci kojc je
imao Newton o ,- ,-u su bili krivi, pa kad je provco raeun s njimo, nije dobio ono Oto Jr oeekivao i to go
je pokolebalo u njegovim nastojanjima da formulira opti zakon silt. Mcdutim, kada je par godina nakon
prvog raeuna dobio korigirane rezultate, rezultati su bili u skladu s univerzalnoSeu silt.
Ako se konstanta .4 uvrsti u izraz za g dobije se
4n2 r3 4 x 3.142 x 60.13 x 6.378 x 106 in 5.466 x 10" in
g = 17z
2 T„
l'21 s2 — 9.81 in/s2 .
(2.361 x 106 s)2 5.574 x 1012
Ta,j je rezultat u skladu s rnjerenjima akceleracije sile tek, tj. akceleracije tijela na koje djeluje univerzalna
sila gravitacije kada je tijelo udaljeno RZ od sredifta Zernlje! Prema tome, iz podataka o gibanju Mjeseca i it
pretpostavke o univerzalnosti sile izveden je rezultat dobi,jen direktnirn mjerenjern gibanja ti,jela na povrMni
Zemlje. Mole se kazati da je taj raeun prvi rezultat teorijske fizike u povijesti znanosti!
Cavendishev pokust Cavendish je 1798. godine izveo pokus u kojem je izmjerio vrijednost gravitacione
konstante C.
Prije Cavendisha je, 1774. godine cngleski astronom Nevil Masi:dyne odrcdio G usporetioMO .silt,
kojom Zemlja privlaei visak odnosno silu kojom planina privlati visak. Planinu zgodnog oblika flak°
jc u Skotskoj, gdje se u ravnici iznenada izdiZe planina Schichallion, koja ima takav oblik da joj jc
jednostavuo izraeunoti volumen i centar mase. Masu planine odredili su mnogiru buSenjima i uzimanjem
uzoraka da pronadu (srcdnju) gustou, a pomotu teleskopa odredili su otklon niti viska. Ma.skelyne je
izratunao konstantu G koja se oko 20% razlikujc od prave vrijednostil
Rezultat Cavendishevog pokusa sa konstantu C bjo je samo nekoliko postotaka drugatiji od " moderne"
(mo'l.emo kazati) prave vrijednosti!
Zanimljivo je da se i danakja moderna mjercnja konstante izvodc na suttinski is-
toj aparaturi kao u Cavendishevorn pokusu: torziona "vaga" sastoji se od kvadratiene
ploee (umjesto Sipke s kuglama) objekne na stakleno vlakno. Ploeu privlate eeliene ku-
gle velitine dinje. Ste je kontrolirano raeunalom koje upravlja kuglama i mjeri zakret.
Rezultati su precizni do 0.0014 %. Na osnovu tog mjerenja odredena je i masa Zemlje:
(5-5)
Mz = (5.97223 ± 0.00008) x 102' kg i masa Sunca: Ms = (1.98843 ± 0.00003) X 1030 kg. I;
okviru istog projekta mjerenja konstante G provjeren je i matematieki oblik ovisnosti silt
F kao sile inverznog kvadrata, na malim udaljenostima. Do sada (2001. godina) Newtonov
opti zakon gravitacije provjeren je do udaljenosti od 150 pm. Vjeruje it do bi odstupanje od
zakona inverznog kvadrata na malim udaljenostima moglo ukazati no postojanje vieeg broja
dimcnzija prostor-vremena, a to bi onda moglo objasniti zako je gravitation° medudjelovanje
tako slabo u risporedbi s ostala tri fundamentaina mcdudjelovanja: prenosnici gravitacionog
mecludjelovanja (hipotetski) gravitoni "izgube" se u dodatnirn dinienzijama i na taj naein
"rainshiv" gravitacio7171
5.3.1 OpCi zakon gravitacije i treCi Keplerov zakon za kružne putanje Tre6 Keplerov taboo
usporeduje karakteristike putanja dva planets eije su mase M1 odnosno M2. Za njih vrijedi da Newtonov
opei zakon gravitacije daje eentripetalnu silo koja uzrokuje periodieko gibanje planeta oko Sunca, tj.
Ms M•v?
7.2 ' 7' (i = 1, 2), (5-6)

a ophodno vrijeme - period Ti, brzina gibanja v, planeta i oko Sunca i duljina putanje 0; dani su ovako

0; = 2ra = viTt (i = 1,2) (5-7)

pa jednadlba (5-6) s gornjorn daje

C Ms q
4,T2 T2 (i = 1,2) . (5-8)

Ako izvrijednimo gornji izra.z za i = 1 i i = 2 i podijelilno jednadne, dobijemo

TI T?
(5-9)
T2 T2

Slika 5.6 - Cavendishev pokus odredivanja konstante
Uredaj za pokus se sastoji od kvarcne niti T (prema slici 5.6) uevrAeene na jednom kraju. Na drugom
kraju niti je objekna Lanka Mplca (duljine 216m u pokusu) na eijirn su krajevima bile male olovne kuglice
mase rn = 0.729 kg. Njima se su rnogle pribliziti dvije kugle mase M = 158 kg. Na taj su natin nastali
momenti sile koji su zakrenuli §tap s kuglicama i time tordirali i kvarcnu nit. Na niti se nalazilo ogledalo Z
koje je nakon refleksije snopa svjetlosti iz izvora L bacalo svijetlu toeku na skalu. Iz zakreta zrcala rnogli su
se izratunati momenti (gravitacionih) sila izrnedu kugala, poznavajuai konstantu torzije lice, koja .je ranije
bila odredena rnjerenjem titrajnog vrernena torzionog njihala (vidi D. Horvat: Fizika II - torziono njihalo).
tj. izveli sine) it opeeg zakona gravitacije treed Keplerov zakon! Zanirnljivo je pogledati kako rezultati
mjerenja parametara gibanja planeta Suneevog sustava slijede treei Keplerov zakon. Podaci su darn u
ranijim tablicama 5.2 i 5.3 kao i u tablici 5.5 gdje u zadnjern stupcu vidimo konstantne rezultate omjera
(5-9).
Srednja udaljenost Zeinlje do Sunca nazvana je I astronornska jedinica - 1 aj - i ova ,je ,jednaka
1 aj=1.496 x lO nrn 1.5 x 10" in.
Zadatak 5.1 Oko planeta gastodc p grim se, blizu pot/taint planeta, satelit. Koliko je ophodno Interne satelita?
RJEIENJE: T = N/3r/pG.

t Henry Cavendish (1731-1810) cnglcski fiziear i astronom. tl

VicUcti npr. CERN Courier, July/August 2000, str. 13.
 5. Gravitari)a Str. 5- II .9.r. 5- 12 D. Horeaf: Fizika za FER Mehanika i toplina

Tablica 5.5 • Planed Sunecvog stmt.a i tred Keplerov calculi

11 ENJ Na rnasu Cr, djeluje kornadie sac Stapa dM siloin dF tan= Newtonovim opeim zakonom
Planet Masa Srednji Period T 1Jdaljenost ad T2 /(0) 3
-191 gravitacije
[kg] polumj. R fin] isi Surica 7' [10
dM
dF =
Merkur 3.18 x 1023 2.43 x 106 7.60 x 106 5.79 x 101° 2.97
Venera 4.88 x 102 '1 6.06 x 106 1.94 x 10 7 1.08 x 10' 1 2.99 prema oznakama na slici. Iz simetrije situacije jasno je da ee "prOivjeti" sanio y koniponenta vektora
Zendja 5.98 x 1023 6.37 x 106 3.16 x 107 1.50 x 10" 2.97 rile, jer ee as parovi sila u horizontalnoin (x) smjeru ponikiti za parove djeliea masa simetriene u odnosu
Mars 6.42 x 1023 :1.37 x 10'' 5.94 x 107 2.28 x 10 1 ' 2.98 na ishodike 0. Iz dike vidimo da je r 2 = 62 + x2 , a mokirno uvesti i lineranu gustoeu p = M/e
Jupiter 1.90 x 1027 6.99 x 107 3.74 x 108 7.78 x 1U LL 2.97
dAd/de , dM/dx. Takoder je cos°. = b/r = bb,/b2 + x 2, pa ukupnu silu u 9 sinjern ino.erno napisati kao
Saturn 5.68 x 1026 5.85 x 10' 9.35 x 108 1.08 x 1011 2.99
zbroj (integral) preko cijele duljine S'tapa, tj.
Uran 8.68 x 1026 2.33 x 10' 2.64 x 109 2.87 x 1012 2.95 t/2 t/2
Ncptun 1.03 x 1026 2.21 x 10' 5.22 x 109 4.50 x 1012 2.99 G mill dx 6 _ Gm f dx
F, = os
1 dFac .-.--
.. I.
Pleton 1.00 x 1023 3.00 x 106 7.82 x 109 5.91 x 1012 2.96 e 6 2 + x 2 Vb2 + x2 0 1 (02 ± .0 2)3/2 -
--t/2 -t/2
Mjesec 7.36 x 1022 1.74 x 106
Gm Al b x t/2 GrnM 2
Sauce 1.99 x 1039 6.96 x 108 -
E 6 2 (6 2 + x2)'/2 I -1/2 - 6 (462 + 02 )1 / 2
Za 6= e = 2a dobijemo
GmM
Fy -
2-17
5a2

Priinjeri raZuna gravitacione site za razliEita tijela U slijedeeim primjerirna izraeunate su sile izmedu
tijela razlititih geometrijskill oblika. Pri raeunima je primijenjen Newtonov opei zakon gravitacije tako da
je djelie mase nekog tijela dnt proizveo silu dF (u odredenom smjeru), tj.
Primjer 5.4 Pronaei situ izrnedu tankog hornogenog flaps muse M i duljine e i toekaste muse m koja se
m nalazi no pravcu no kojern leii flap i udaljena je a od sredifta Itapa.
dF = -G- dm (5-10)
r2
gdje je r udaljenost od M do dm. Pri tome je tijelo djefi6a mase dm imalo takav geometrijski oblik da se 0 M dM
rnoie definnati linearna, povr§inska i volumna gustoea, na isti natin kao i ranije, pri raeunima momenata
tromosti npr. - vidjeti formule (4-14) do (4-16). x '11 x

Primjer 5.3 lzrueunajte kolikom silom privlaei tunki flap duljine e i mase M toekastu mast, m koja Slika 5.8 uz primjer 5.4.
se nalazi na uduljenosti b od srediftu Rapa na okontici koja prolurt srediftern flapa. Uzrntte zutim da je
b = = 2a.
f
Nputa: dx /( 22 + x2)3/2 = x /[a2(a2 x2)1/2" R.JES ENJE Djeli6 mase Atapa dM izrazimo preko linerane gusto6e dM = pdx = (M/e)dx. Taj djelir je
mlaljen od en za r koji je (prema slid 5.8) jednak r = 30/2 - x i on proizvcde silu dF danu formulom
(5-4). Ukupnu situ nademo "zbrajanjem" - integracijom dui cijelog gtapa, tj. od ri = 3e/2 do r2 = e/2.
Dakle
dx
F = f dF = 2 dill =Gym f (30/2 x)2
'11 0

1
= = -Gym
b-x a b(b - e)
!An uz 6= 30/2 daje
4 mM
F= 3 f2

x -->1 Primjer 5.5 /zraeunati situ kojom tanki homogeni prsten polurnjera Po i muse M privlaei todkastu musu
ne koja se nalazi nu osi koja je okomita no ruvninu prstena i prolazi njegovirn srediateni! Toekasto tijelo je
Slika 5.7 uz printjer. 5.3 no udaljenosti in ad ravnine prstenu.
 5. Gmvitaci.ja S .5 - la . 5- 1 4 D. !lomat. Pi=1.1..a 1 as PEI? - Mchartzka i toplina

Dakle, sila sc promijcni n

4 4

Primjer 5.7 lzraeunajte situ kojom kugla mast: Al,, i polumjera priv/adi toekastu mast; m koja an nalazi
na odaljenosti r od sredigta kugle.

Slika 5.9 uz prirnjer 5.5.

RJE9ENJE Kao i ranijc, uvedemo linearnu gustoiu p = M/2pcor = dM/de, gdjc je di djelie kruimog
luka prstcna. lz gcomctrijc jc di = podO, pa djelie mast dM moiemo napisati ovako Slika 5.10 uz prirnjer 5.7: doprinos sili na tijelo
moan rrt od kruine trake mase d1L1, prikazane u projekeiji.
m
dM = di = Il podtk = — dO.
2p077 2p077 21r
Onda je infinitezimalna sila, prcma slid jednaka R.JE?ENJE Silu punt kugle mast M„ na toekastu masu m izratunat demo kao ukupni efekt (beskonatnog)
zbroja sila zbog (beskonaenog broja) Ijuski mast Al eija su sredika udaljena r ad trkkaste mast.
mdfld
dF = G r2 Silu zbog pojedine Ijuske mast dobit demo tako da "zbrojimo" - integriramo preko Svlh mogneili
kruinih tra.ka prikazanih u presjeku na slici 5.10. Jasno jc iz simctrijc situacijc da do rezufia.ntna sila
no kako sc zbog simctrijc situacije horizontalne komponcntc vcktora silt poniStavaju, ostajc samo kom- pokazivati (samo) duZ osi OP. Djelii: silt dF zbog mast kruZne trake mast ddl jc
ponenta u z smjcru, tj.
= f df; = fdF cosn mdM
G f :7 2r-x-dA4 = rIF = -G— cos (5.
32

Cmx M f GmM GmMx Ako je Ijuska homogena, MOiC1710 uvcsti povrSinsku gustodu
= r3 22a J r3 (x 2 + 4 )3/2
0 =
Sl
= dM dM = —2,97
4/12 7r
gdje smo uveli polumjer kruZne trakc p, a povrSina trake je, u infinitezimalnoj geomctriji, jednaka
4 4 "opsegxvisina" , tj. (IS = 2prr Rd° i kako je sin 8 = dobijemo

Primjer 5.6 Dvije identiene homogene kugle su u dodiru i privlade se sitom F. Kako de se promijeniti silo A2
dM = —2 sin 0 R27 sin 8d8,
ako se mase kugala povedaju n puta? (Gustoda materijala an ne mijenja0 4/07t 2
pa je djelie sile jcdnak
RJE9ENJE Sila izmedu "originalnih" kugala je Gmild
dF sin cos rk c10.
282
Ft = G 2 , Ukupna sila F jednaka je F = f dF. Pri toj integraciji valja vidjeti kako sc mijcnjaju 0, i s. Pomodu
kosinusovog poueka primijenjenog dva puta na lijevi (vrh 0)i desni (vrh P) trokut prema slici irnamo
a gustoda je p = /V = M/(4/07/3), pa je polumjer kugle jcdnak R = (3/14/47rp)1 / 3 . Kada to uvrstimo
u izraz za Ft dobijcmo = R2 r2 - 2Rr cos

4 ) 213 M413 = KM213 M213.

C (-2 R2 = r2 - 2sr cos rk
3
Ako se mast promijene, tj. M1,2 nM1,2 dobiijemo i oeito funkcije kutova molemo zamijeniti varijablom s, tj. cos = (r 2 + R2 - 82 )/ 2r R i cos =
(r 2 + 32 R2)/2rs, pa je
K(nM)213(nm)2/3 = Km4/3n4/3 ,4/3 - sin 0 dO -= -2-ds
rR
 5. Ginvitacija Str. 5- 15 Str. 5 - 16 D. Horuat: Fizika I za FER - Mehanska i toplina

i izraz za L1F sada postaje 11z poCetne uvjctc z(0) = R i 1(0) = 0 = ,r(0) = V0). Dakle, drugi Newtonov aksiom daje

GrriM r 2 + – 122 s art LM 1.2 ± – d .G M z

di' = ds – , 32 ds. VaISi — Z,
AIZ ill = GNIZ cw z =
2s 2 2r s rR 4/-2/2 .

Ukupna silo F jednaka je zbroju svih doprinosa pri cemu se s mijenja od miniznalne vrijednosti s i = r –
Da bismo integrirali ovu diferencijalnu jednad2bu, valja napraviti transformaciju koju sum i ranije sreli
(za 8 = 0) do maksimalne vrijednosti se = r + R (za 8 = r). Sam integral je jednak
d _ dz d .d
f r 2 –R2 + r7 – R2 =•-• dl dt dz z crz'
1= 32 – = 4R.
pa sada molemo napisati
d d 1d G1117 ili
,717, 2 = 2,77 .2 = =-
Ukupna sila je zz

GInM d(i)2 = –2GMz f c1

F= .72 , §to daje

To je silo zbog kuglaste Ijuske polumjera R i close na tijelo ma-se In koje je na udaljenosti r od sredika 1
i7 = 2GMz – + Gt.
ljuske! Oidto se II cc pojavljuje, odnosno dobijen je rezultat kao da je masa cijele ljuske "zguZvana" u
toau - sredike, a r je razmak tih dviju totkastili masa! Jasno je da je oath silo F„ zbog puce kugle Konstantu integracije Ci odredimo iz potetnill uvjeta, tj.
jednostavno jednaka
Gra Al. 2 2 (0) = 0 = 2G/I.12 2G 1412 ,
FL, – + CI odakle dobijemo C1 – pa je
7-2 z(0 ) ,
To je izuzetno vaZan rezultat koji jc Newton prvi izvco i time onloguirio potpunu formulaciju i primjenu dz ,, 1 1 1" ( R – 2) 1 / 2
i opireg zakona gravitacije!
i(t) = —
dl
= – V2Gmz (
z– R
—
R , ili
/ z

f (12 \1z z R = –VGA

41. 2 f dt.

U tablicama integrala nalazimo

Primjer 5.8 Satelit se giba oko Zernije tako da je rteprestano iznud glare proirtatraeu no ekvatoru. Ako
satelit u jednorn trenutku izfjubi tangencijainu brzinu inercijabiorn sus/4/ra a kojein i Zonljc4 rotira oko
svoje osi) valja izraeunati vrijeme za koje 6e satelit pasti tia Zonlju. Ng– Vz(R – z),
= –Rarccos ?
(Uputu: posluiite se tablicania za odredenje jednog integralOi
f
pa lako dobijemo
U inercijalnom sustavu promatraiz mjeri ophodno vrijeme satelita jednako 24 rata. Cen-
tripetalnu silo uzrokujc gravitaciona sila, tj. V2GMz f •
–Rarccos – Vz(R – z) = at –
V2 211 9M2
i'2/19 = – G R2 jc e R = Cbdz ,
IlVjuti dail l (.12 = O. Vrijctuc 1/i1.1;111.ja ovisuu 0 vision z jellIlilk0 jc

gdje je ins iiasa satelita, Ale masa Zeinlje, a It je polumjer staze oko Zemlje, tj. 12 = Rz + It, 0 ft je
visina satelita izoad Zentlje. Brzina satelita na putanji oko Zendje n povezana jc s ophodnim vremenoin t(z) -= – z)+ Rarecas
V2GMz { \/z(R
42r 2
2Re = 'uT = konst . Vrijenie padanja th jc vrijeme od z = R do z = Re = 12– h, tj.
Mz
pa smo ovdje u stvari izveli treiS Keplerov zakon iz kojeg moleino odrecliti polumjer putanje 11, tj.
Rarccos z = 1.487 x 104 s
G1
R= (T 2 )
/3
= 4.224 x 107 m.
th –2GMz VR
4r 2
= 4 rata 7 min. 54 s.
Time smo odredili poiretne uvjctc, tj. satelit je t = 0 na z(0) = R ill z(0) = h = 3.586 x 10 7 m. Os z
gleda od sredika Zeinlje "uvis".

Sada valja razmotriti jednadibu gibanja tijela u iliercijalnom sustavu u kojem Zemlja rotira, a
iznad rile se nalazi satelit koji se u jednom trenutku zaustavio (na udaljenosti R od sredigta Zeinlje) i on
pada pod djelovanjem gravitacione site 5.3.2 Opei zakon 6ravitacije i akceleracija site teie Izuzetno valan rezultat do kojeg je do8ao Newton
(vidjeti primjer 5.7) je taj da je udaljenost r koja se javlja u (Teem zakonu gravitacije u stvari udaljenost
z2
od centara kugli (ako se radi o kuglastim tijelima). Prema tome, Zemlja takoder privlati tijela na svojoj
 5. Gravitacija St, 1- 17 Si,. 5- 18 D. Ilstvst.• Pinks I za PEI? - Mchernika i typhus

povrgini kao da je njena cijela rnasa skupljena u srecligtu. Udaljeriost koja ulazi u opei zakon gravitacije za
privlatenje nekog tijela i Zeinlje je polunijer Zerolje R.5 Zato inoi2,erno napisati silu na tijelo litase rn. na
povrlini Zemlje (u skalarnom obliku) kao
Mz
F=G 2•m (5- 11)
Rz
a to mora biti "naga" poznata teliina tijela FG ciji oblik srno ovako pisali

FG = en • g (5-12)
Slika 5.11 - poinak od toeke .1 do toeke B odredenih radijusvektorirna

i eiju smo akceleraciju mjerili i dobili smo g = 9.81 rri/s2! To znati da je to "neobiena" brojka a stvari e't i F2. Infinitezimalni pomak (.0dan je pomakom u radijalnom srnjeru
k dr i pomakom 11 S171.icru poveeanja Into r t,j. df = i-,ir + r do.
povezana sa svojstvinia Zernlje i s opeom prirodnorn konstantont G ,
likuplm putanju od A do B molemo prikazati kao (beskonaenn) sumn
G Al z di-ova. Skalarni produkt jeduak je jednostavno fir. Zato u
g = (5-13a) PIP:gr.:1p ostaje pallmstavna integracija po rlr od V j do IF21.
1,

Vrijednost akceleracija silo teZe ovisi o polozaju ita Zemlji, a posebno je von ka razlika izinedu vrijorlilosti 1)01,ili rano vrlo vaZan ali i oil ranije poznat rezultati rail ovisi samo 0 poect nom i konaimom polo-Z:1.1u, a
g na polu i na ekvatoru. ne o naeinu kako stito prosli od A do B. Preina tome, gravitaciona silo je konze.rvativuo. To znaei da joj
gP = 9.8332 N /kg y, = 9.7805 N/kg (5-13b) 1005e1110 pridruZiti potencijalnu energiju, tako da napigerno da je izvrgeni rad jednak

a gto smo veil ranije istaknuli pri razinatranju neinercijalnili sustava. Ranije smo (poglavlje 1) uveli izraz = -AEp = -(4
2 ) - Et ' ) )
kojim se dobro opisuje g u ovisnosti o zemljopisnoj girini 0, a 'SW ovdje molemo dobro aproksirnirati kraeom (5-15)
GMrn G Min)
formulom g(0) _-.-_ 9.7805(1+0.005 29 sine 0). \'rijednost g, (gravitacijskog polja - vidi nine odjeljak 5.4.1) ovisi
t r2
i o dubini i visini, all i o lokalnim geologkim svojstvima. Moderni instrumenti - gravimetri - mogu rnjeriti
Znati da mo'Zemo napisati da u nekoj toeki prostora oko mase M tijelo mase m irna gravitacionu potencijalnu
relativnu promjenu g do preciznosti 10-8 g. Pri torn se mjerenju uvodi jedinica 1 galileo=-1Gal=1cm/s2 ,
energiju jednaku
odnosno 1 mGal=1 x 10-8 N/kg. Prijenosni gravimetri mogu mjeriti iznos lokalnog polja do 0.01mGal.
GMm
Povedanje visine za 3 m mijenja polje za 1 mGal. Promjene gravitacijskog polja zbog prisutnosti nafte u E9(r) r (5-16)
gupljinama manifestiraju se promjenorn iznosa g - gravitacijskog polja izmedu 0.5 i 5 mGal.
Svakako da je definicija konzervativne site F = E, u skladu s gornjim rezultatom, jer je radijalna
Zadatak 5.2 Satelit se giba blizu povrgine planets gustode p. Koliko je ophodno vrijemo (period) satclita?
kornponenta operatora nabla jednostavno jednaka pa dobjerno
RJE I ENJE: T = 131ripG.
G M
r ra) G Mn,,
= (5-17)
r2
4 4 tj. iz potencijalne energije (5-16) "rekonstruirali" smo gravitacionu silu.
Ukupria energija tijela mase en u podrueju mase if jednaka je zbroju kinetieke i potencijalne energije

1 d 2
E = Ek + = — Tit (— i') + ( — G Mnt)—. (5-18)
5.4 Rad i potencijalna energija gravitacione sile 2 h

Za kruZne putanje kada .je P.cp = kada molemo napisati da je mv2 /r = Grn /7-2 , dobijemo da je
Rad pri savladavanju gravitacione site, pri premjegtanju tijela mase m u blizini tijela mase M iz pololaja env' = GM/r, pa je ukupna energija jednaka
na r 2 , tj. od A do B na slici 5.11 izraZien je u skladu s ranijom definicijom 1 Galin(
E = (5-IS')
r, 2 r

W1,2 = f • di. = 1 G AI m (r" Uvjet konzervativnosti site moiemo definirati i na dugaeiji naein. Vidjeli smo da za konzervativnu situ
7 -2 + (145)

moierno definirati potencijalnu energrju preko (ulolenog) rada, U. iz definicije

r, (5-14)
= — G Mnt f —
7.2
G Mru —
11 r = -GA/m (1 1) 117 = f = — =- — f di/ (F) = — f dE,„
r r, rt r2
r, r,
 5. Gravitaeija St, 5- 19 Str. 5- 20 D. /lomat: Fizika 1 za FER Mehanika i toplina

moAento napisati relaciju tj. dobili smo 3. Keplerov zakon, odakte jc

F • di-- = -d1"(F)

i nju mor.emo invertirati tako da napikimo VGATzT 2

rc - = 4.224 x 10 7 m
4r2
= -VV(F) = -grad V(F),
Izvrkili rad W1 jednak jc
gdjc, dakle, iz skalarne funkcijc V(F) koju zovemo potencijalna energija, mokino izraeunati situ.
1 1
Ako potencijalna energija V(F) = E,,(F)ovisi salmi o iznosu vektora r, tj. V(F) = l'(r), undo je ix WI = GMz ( - --) = -5.837 x 10" J.
rr.k Hz
1 .(6) izvedena silo centrunta, tj. F(F) = r f(r) = (Fir) f(r). No to ujedno znaei da konzervativnu zilu
moiemo defintrati i tako da napikmo da vrijcdi Rad je negativan, ali je promjena potencijalna energije pozitivna, tj. Er, je poveeana, Sto je intuitivno
Mekivajuee!
xF= 0 iti rot I = 0,
Za rad pri drugoj etapi treba uzeti udatjenost do Mjeseca koja iznosi (za kruktu putanju ) rrot =
jer vrijcdi identitet do je x
V (r)) = 0, ili rot (grad) V(r) = 0. Da zit centralnu situ vrijcdi gornji 3.84 x 108 m, uz period od 27.3 dana ili , toenije T = 27 dana 7 sati 43 minute. Rad je jednak W2 =
izraz, lako se uvjerimo direktnini raeunom u Kartezijevim koordinatama (uz oznake -9.239 x 1010 J. Vidimo da je 114121 < (WI I, iako Jr put od staze oko Zemlje do Mjeseca veei od prvog
Wax itd.)
puta. Razlog tome jc opadanjc silo s kvadratorn udaljenosti.

az Valje napomenuti da smo uratunati samo rad nasuprot Zemljine privlatne site, a nismo uzeli u
x = det a, a,
f(r)'-rE f(r) ;
.Y obzir privlakenje Mjeseca koje bi dalje promijenilo rezultat.
f(r)

l'ri tonic 1110,.C1110 opeenito izraeunati 4 4

Or _ x, _ xi a Or a
ax. = — —, pa vrijcdi npr. Pritnjor 5.10 liraurtajte brzirtu kojorn treba izhaciti tijeto (ruketu) u putanju Mint Zemlje do bi ono postal°
V4 + 4 + 4 r
0.r) Orj Or
Zernljin satelit. Koliko je ophodno vrijeme tog Wein?
a
ay [f(r) fl [f(r).rYd = ;
' ‘y- [-f+71 !(Jz = P
(T- [1
M .2;0 =°' R.JI,S'ENJE Mom so postiei takva brzina koja Fe proizvesti centripetalnu situ - gravitacionu situ na
udaljenosti r = Rz,
Na isti naein provederno raeun i za druge komponente, to piktno konaeno

ut112 Mint
x = 0, -r— tj. It=
r2 Rz
kao uvjct konzcrvativnosti site F i kaZento do polje centralise silo nema vrtloga!
l.z podatke Rz = 6.378 x 108 m, /11z = 5.974 x kg i G = 6.673 x 10-" Nkg-2 m 2 , dobijemo
Pritujer 5.9 Da in se, prehacio teret muse II t so Zemlje na Mjesce plus ga se plebaci u yeostacionarnu v = 7.91 km/s. Tu brzinu ponekad zovemo "prva kozmieka brzina". Period ili ophodno vrijeme T tijela
dano.je ovako
urbitu,t a notion toga go se pogalje no Mjesee. Valja izraeurtati i usporediti dva redo nasuprot gratitacionc
2.12z7r R2
sole Zemlje 1ZUrg C110 pri tont transyortu. T= = 2rt \/.8 = 1 sat 24 min 29 s
G M2
11.11:SENJ E Vidjeli smo do je izerSen rad jednak (negativnoj) proinjent potencijalne energije
Ako ne mokimo uzeti aproksimaciju da je r -, Rz onda 3. Keplerov zakon daje opeenitu formulu
T -, or x 10 -7r3/ 2 koja daje za h = 200 km, ko je sasvim realistiena visina,
W =-cSE7 = -

pri Ceinu je = -GAlta(1/r,). Za poeetni r, = r„ uzniemo Rz = 6378km, a za koniteni r0 uzmemo 7' = 5.309 x 10' s = 1 sat 28 min 29 s.
onaj za koji Jr ophodno vrijeme jednako ophodnom vremenu Zemlje, tj. 7' = 24 sata= 86 400 s. Polumjer
stazc rakete s teretom za koju je T = 24 It dobijemo iz jednakosti gravitacione i centripetalne silo, tj. iz
iskaza da je uzrok - izvor rotacije, odnosno centripetalne site upravo gravitaciona silo, tj. 4 4
1/1'2, 2 Mzrn 0 2ror
= 2 i kako je = dobije se Primjer 5.11 Raketa noose 711 isyaljena je vertikakto uvis brzinorn vo s povrairte Zemlje. Kolika mom biti
rk rk
4r4ir 2 GIVIz T 2 4a2 brzina oc do raketa yobjeyne Zernljinoj privlaenosti?
odnosno
T2 = GMz , RJES'ENJE Poeetna kinetieka energija rakete je K81 = mvg/2, a poeetna potencijalna energija je

t Geostacionarna orbita jest takvo kruienje tijela - satelita oko Zemlje pri kojem je satelit stalno iznad glove
nekoon promatraeu (koji nije na polo) - vidjeti primjer 5.8. 48) = -GrnAlz Hz
 5. Gruvitacija Str. 5- 21 Sir. 5- 22 D. floruat: Fizika / za FER - Mchanika i top/ina

Kako se raketa uspinje, njena potencijalna energija raste, a E;") se smanjuje. Svakako, ukupna energija i kasati da je sila na tijelo rit 2 indeksa je potpuno proizvoljan i sve sto slijedi vrijedi i za zamijeniene
E. je saeuvana pa vrijedi da je indekse) posljednia dovodenja tijela nr 2 n podrueije n kojeni je tijelo ni l stvorilo gravitaciono poljc 7, , ciji je
E. = E1,0 + E;,." + matematitki zapis jednak
gdje je npr. E,;;) kinetiCka energija raketc nakon nekog vremena. C nekom Cc trenutku E1 biti jcdnaka = Grn
(5-20)
nuli "negdje daleko", gdje !c raketa praktiCki biti slobodna od utjecaja Zemlje, a to neka je u r = cc.
ZnaCi da je
To gravitaciono polje . je "svojstvo prostora" oko tijela nt, kao posljedica postojanja mase tog tijela. Silo
1 2 tijela 2n, na 102 je, onda, jednostavno jednaka
E(k ') 41' ) = Ek (V = 0) + Egr = oc) = 0, pa je t = GrnMz odakle je

2GMz F1,2 = 7om2, (5-21)

vo = — 11.18 km/s.
Rz
tj. sila je ,jednaka urnnoltu polja (stvorenog masom on' ) i mase T112.
To je too. "druga kozmiCka brzina", kod koje se tijelo oslobodi Zemlje i postane novi slobodni Clan
SunCevog sustava. Kako je sila F u (5-19) konzervativna, moliemo prema ranije izvedenom napisati

= Gm rn2
iii
r
(5-22)
Primjer 5.12 Izraeunajte kojorn bi brzinom vo moral() biti lansirano tijelo s povrgine Zemlje da se ono = [v — 1rn2=7tm2,
oslobodi Suneevog sustava i krene "po zvijezdanim stazarna".

R.JESEIJE Da bi se tijelo oslobodilo Zemlje, treba mu 2. kozmiCka brzina 02 izratunata ranije, tj. pa vidimo da gravitaciono polje rno2erno napisati kao gradijent skalarne funkcije koju zovemo gravitacioni
v2 = V2GMz /Rz = 11.18 km/s. Kada se oslobodi Zemlje, tijelo u odnosu na nju nema nikakvu potencijal OH, tj.
brzinu (po pretpostavci izvoda 2. kozmitke brzine kao minimalne brzine koju valja imati tijelo da at
(5-23)
sant° oslobodi). N1edutim, u odnosu na Sunce tijelo ima Zemljinu orbitalnu brzinu vz koju nademo iz
ophodnog vremena Tz i polumjera Zemljine staze oko Sunca Ro = 1 aj = 1.496 x 10" m, tj. odnosno, gravitacioni potencijal tijela mase in na udaljenosti r je definiran ovako
2Rrt 2 x 1 aj x rr 2 x 1.496 x 10" m x 3.14
vz = — = 29.81 km/s. Gm
Tz 369 x 86900s 3.164 x 107 s
= (5-24)
Da bi se tijelo oslobodilo Sunca treba mu brzina vs dana preko analogue relacije za Zemlju, tj.

Za raeun site izmedu razlieitill tijela razlicitih rasporeda masa u prostoru, trio eesto je lakSle izratunati prvo
2GRs
vs = -= 42.12 km/s. skalarnu funkciju eb(r), pa onda is nje israeunati gravitaciono polje i konatno gravitacionu situ. Svakako
Mo
pojavljuje se menu "zbrajanja" - integracije preko prostornog rasporeda masa, sto moSe biti krupan problem,
Tu brzinu tijelo !e postiCi uz porno! Zemljine orbitalne brzine vz i pomoCu brzine Ov koja mu joS ostane kao old u ranijim ratunima sila odnosno potencijalnili energija!
nakon gto je saviadalo Zemljinu privlaCnost, tj. vs = vz + Av, pa je Ov = vs — vz = 12.32 km/s.
Na potetku je tijelo imalo kinetiCku energiju Eo = mv(1/2 i to se kinctitka energija dijelom potrogi na Primjer 5.13 Izraennajte gravitacionu poteneijainu energiju toekastog tijela muse on koje se nalazi u blizini
savladavanje Zemljinog potencijala, a dijelom ostane za savladavanje Sunca, tj. homogenog prstena rouse M polurnjera a. Tijelo je nn osi prstena okornitoj na ravninu prstena. Os prolazi
kroz sredigte prstena, a tijelo je udaljeno x od sredigta.
2 1 2 1
— inve = — nav2 + — m(6,12) 2 gto dajc
2 2 2
v3 -= V24 + (6,21) 2 = 16.64 km/s.

Ponekad se to brzina zove trc!a kozmielca brzina.

5.4.1 Gravitaciono polje i gravitacioni potencijal

Newtonov opei zakon gravitacije F Gon j ondr2 u potpunosti simetrieno tretira tijela rt, i roz.
Medutim, mi moiemo sugestivno napisati taj zakon i ovako

=
r) rn2 (5-19) Slika 5.12 uz prirnjer 5.13.
 5. Gruoitartja Ste. 5- 23 Ste. 5 - 24 D. Iforuat: Fizika I za FER Meltanika i toplina

Zbog djeliaa prstena duljine de aija je fruits» tijelo to imat cc potencijalnu energiju Onda je
jednaku (11/ -GendAl/r, gdje je r udaljenost de ad tn. Tu udaljenost moicmo izraziti preko zadanih mo 2R2 ir sin (18
veliaina r =
dU = G
i kako je to udaljenost jednaka za SVC dijeliae prstena, nju moicmo izvaditi izvan T1
integrals pri raiMnu ukupnog potencijala, tj. Ukupnu potencijalnu energiju U dobijemo "zbrajanjem" (integriranjem) svih prstenova. Svakako, r, Sc
mijenja pri torn "zbrajanju", tj. r, ovisi o kutu 8, prema kosinusovom pouaku r( = R 2 +1-2 - 2rRcos 8,
Gm f
V(x) - gdjc je r udaljenost srediSta ljuske do masa en. Umjesto da direktuo uvrstimo r, u izraz za U(r), boljc
+ a' je prije(li na r, kao novu varijablu. Diferenciranjem gornjeg izraza dobijemo
Prsten je hornogen, pa vrijedi da jc linearna gustoaa konstantna, tj.
2r, dr, = 27-R sin B de,

= M=M dM .
kako je moicmo sada napisati dU(r) ovako

de =ado, moicmo napisati = pde = pa dcP = 4a

211 dc5 iii o 2Rxm
dU(r). -G dr,.
zR
Gen M f Alm
1/(x)= (10 = G "Zbrajanjc" po prstenovima pri kojem bi kut B itao od 0 do r sada Sc svodi na intcgriranje od (8 =
ix 2 + a - 27,
a 0) = r - R do 7-r"'(.9 = zr) = r R. Prema tome je

r+R
G o4rR'en
4 4 U(r) = i dU(r) = Go2rRm i
rd , =
r r

Prinkjer 5.14 Izraeunujte gruvitaaionu potenaijulnu energiju za tunku (fiontogenu) kuglinu Ijusku polumjera
im iv: = MR/4R2 r dobijcmo potencijalnu energiju tijela m na udaljenosti T od Ijuske polumjera R
je
R i muse M0 i toekasto tijelo muse nt koje se rtuluzi nu uduljenosti r od sredigtu Ijuske!

U(r) = -G AIRrn (r > R).

Ako sada izra6unamo potcncijalnu energiju za r < R, onda vidimo da se granite integracije promijene
na (8 = 0) = /Z - 7' do 7-r"'(.9 = zr) = R + r, pa je integral jednak
m
_ _ G o2nRm f
U( r) dr, = -Go4erRen
R-r

uz definciju
on
(a) (b) U(r) = -G (1- < R).

Sliku 5.13 - uz ratan poteneijalu kugline Ijuske - primjer 5. 14- Gravitaciona sila je konzervativna, pa moicmo izvcsti raniji rezultat uzevSi rclaciju F = -VU(r) i kako
je U funkcija samo od r (iznosa vektora) onda je (vidjcti u dodatak o vektorima o operatoru V)

MR171,
ru EENJE Na tijelo noise lr, prema slici 5.13(a) djeluje djclic 1110:02 tiM koja je na uclaljenosti r,, pa je za r > R
/7' = -X±U
(r) r'
potencijalna energija jednaka dr
dAl m 0 za r < R.
= -G
r,
Dakle, unutar ljuskc cestica mast m ne osje6, nikakvu silu, a izvan Ijuske na testicu djeluje sila koja bi
Komadie mace dM je u stvari prsten polumjera p. Kako je Ijuska homogena, vrijedi za povrSinsku gustoau nastala od toekastog tijela mase MR koje je "stisnuto" u totku, a razmak izmedu to tokke i (toekastog)
a slijedcae tijela mast en jc r. To je od ranije dobijen izuzetno vaian rezultat.
dM MR MR
—=—= pa je dM = dS,
a dS S 4R2 s. 4/O rr
4 4
a povrSina dS je djelorniano prikazafia na slici 5.13(6). Kada se povrSina "odrnota" dobije se "pravokuttla"
traka (u infinitezimalnoj geometriji) koja ima jednu stranicu dugu 2pa, a druga je lie = R Dalje vrijedi,
prema slici 5.13(6) da je sin B = p/R iii p = Rsiu 8, pa je t1S = (2per)de = 2R2 rr sin 8d8 i dobijcmo da jc Zadatak 5.3 Izraeunajte poteneijalnu energiju toekaste mase at koja se nalazi na oat koja je okomita na 7'007tinU
homogenog tankog prstena muse M i polumjem pa. Os prolazi sredigtem prstena a Ma5a to je udaljena x od ravnine
dM = • 2112 sin dB. (is ranijeg prirnjera raeuna site).
 5. Gmrstacija Sir. 5- 25 Sir. 5 26 D. Norval: Fizika I za FBI? Mcharaka i toplina

RJESENJE: = —Grnitt /(17 2 + a) 112. U slijedeeem primjeru primijenjen je Gaussov teorem na raeun gravitacione sile unutar masivnog tijela.
Tim je raeunorn prireden slijedeei primjer koji pokazuje zaniniljiv rezultat harmoniekog titranja povezanog
sa silom gravitacije
Primjer 5.15 hraeunajte situ na tijelo muse m unutar masivne kugle ukupne muse Al i polumjera R.
Gaussov zakon za gravitaciono polje Za raeun gravitacionog polja. razlieitog (nesimetrienog) rasporeda lzraeunajte i i potencijalnu energiju.
masa, integral preko dm najteSee je vrlo teSko analitieki izvrijedniti. Medutim, za pojedine simetriene R.JEF,NJE Neka se tijelo m nalazi na udaljenosti r od sredika kugle. Sila kojom djelujc tijelo jcdnaka
situacije pogodnoje uvesti, porno& sjednog teorerna iz vektorske analize metodu raeuna koja je vrlo praktiena je umnoktu masc m i gravitacionog polja proizvedenog masom M na mjestu r. Poljc Cemo izratunati
i vodi do brzili rezultata. pomo6u Gaussovog tcorcma za gravitaciono polje, tj.
U vektorskoj analizi nalazimo integralni teorem poznat pod imenom Gaussov teorem ili teovem
divergenciji vektorskog polja (vidjeti dodatak o vektorirna i vektorskoj analizi) koji kade da za opCenitu
vektorsku funkciju A(fl prostornili koordinata rrairemo napisati slijedeee 1
y.
5 • d.; = —17Gmv,

gdje je me masa unutar volumena l'r koji je odreden Gaussovorn povrinorn - povrianom kugle polumjera
A • dS = i(DA) • dV. (5-25) r. Kako jai • d.; = (ry(r)) • (r. dS) = g(r)dS, dobijemo
JS
Zatvorcila povrina
Volutricil v g(r) dS = —47rGmy g(r)47-2 r = —4nGnty .

Prirnijenimo taj teorem na gravitaciono polje g, razmotr vSi prvo slijedeei Tatum
Kako ,je kugla homogena, vrijcdi da Jr
e7 • dg = —Gmv f dS = f r 2 dfl = Gmv4 7r, (5-26)
r2 r M _ mv II _ my
V V
ill my = 2
r - /1/
Vk — 4R3 7/3 4r3 7/3

gdje je mw masa unutar volumena odredenog povrSinorn po kojoj smo integrirali. Tu masu ino'iierno izraeunati i kada to uvrstimo u izraz za g(r), dobijemo g(r) = — (G /1.0)r, pa je vektor gravitacionog polja unutar
tako da izratunamo integral preko gustoee, tj. tijela ukupne mast i polumjera R na udaljenosti r od sredista (r < R) jednak

GM
irty = p(F) dV, (5-27) = r.
R3

Sila na tijelo m Jr
GrnAl
i ako taj izraz uvrstimo u jednakost (5-26), dobijemo F(r) — 7' R3 (r < R)

Kada se m priblilava povrkni, onda r R pa Jr za r = R (na povrkni)

il • dS = —47rG f p(rldV, (5-28)
f.GRM2rn.
F(R)

i na li,jevu stranu primijenimo Gaussov teorem, pa dobijemo

Kada,je r > R, onda je row = Si, a Gaussova povrSana je S = 4r2 7r i dobijemo

f g dS= / G • (7 dV = —471-G f p(F) dVV

ill
(5-29)
g(r)4r2 77 = —4rGAI iii g(r) =G4-
A ,
r-

C7# = —471-Gp(F). tj. "rekonstruirali" smo opCi zakon gravitacije, tj. rezultat ranijeg zadatka gdje smo dobili da je ails
proporcionalna (inverznom kvadratu) udaljenosti sredika tijela, a ne ovisi o velitani kugle lease tl .
Umjesto (kornplicirane) vektorske funkcije - gravitacionog polja rj - rrioemo uvesti gravitacioni potencijal
Potcncijalnu energiju odredimo iz definicije konzervativnosti site
d(r) relacijoin (5-23), tj. J. = i kako je V • V = 0, gdje je O Laplaceov operator, dobijemo
F = —VE,(r) = —r 7
d En (r) M3m r =-
GR r Ey (r),
AO(F) = 471-Gp(F), (5-30)
Sto vodi na jednostavne integralc
To je Poissonova jednadiba, eije rjegenje u sebi ukljueuje rjeSenje Laplaceove jednadibe (kada je desna strana
GM ra
jednad2be (5-30) jednaka null). Za njeno rjeSavanje postoji niz analitiekih i numeritkih rnetoda. Ona je vrlo f r dr tj.
va Z
. na u astrofizici i kozmologiji, gdje se razmatra stvaranje gravitacionih potencijala za razlieite rasporede f dEn (r) —
G Mtn 2
gusto& (zvjezdane ill ineduzvjezdane) tvari E,,(r < ) =
2R3 r
 5. Gruvitacija Str. 5 - 27 Ste. 5 - 28 D. Horvat.. Fizika I za FER - Mehanika i toplina

gdje konstantu C odredimo iz vrijednosti potencijalne energije na r = R. nallijC 81110 izraeunali da jc za Pri gibanju planeta oko Sunca (ili nekog mjeseca oko njegovog "roditelja") planet svojom putanjom
r>R odreduje ravninu gibanja, a u svakom je trenutku položaj planeta moguee opisati dvjema koordinatarna
= npr. Kartezijeviln koordinatama (x,y), ili polarnim koordinatama (p, itd. Pri torn opisu jedinilni vektori
i dva izraza ra r i r > moraju biti jednaki na r = R, tj. iz E,,(r < = R) = E0 (r> = R) dobijemo pripadajueih Kartezijevill koordinata (1, ne mijenjaju se kako se mijenja poloiaj planeta, dok se jedinieni
vektori polaruilu koordinata 0) mijenjaju s vrernenorn. Ranije smo opisali vrernensku derivaciju .jednienih
G NIzn CAA nt 3G 11.1 tn vektora i naMi smo slijedeee odnose
+C= ili C= —
2R R 2R ' pa je
G Mtn 3 r ) di dlil =Ifi d0 =
za r < R = =1714
EN(r) = ll
2R ( R2 dt dt dt
G Alm (5-31)
za r > R. (10 0
= –fw Id4-51=19;1d0 _= III
dt dt dt

A A

Primjer 5.16 Kroz Ze7nlju je izInden tune! dui njene osi (da se izbjegnu neinercijulne sile). Tijelo muse
In ispuReno :je no "yo7-71jein" otvoru. lzra&unajte kako so giba

RJEENJF: Ka udaljenosti r od srediSta, na tijelu mast Tn djelujc silo prema prethodnurn zadatku

=
F

pa je jednadTha gibanja

d'r. Mx n) G M7 Slika 5.14 - gibanje planeta u ravnini po krivulji od P1 do P2 brzinom 13.

rn— i' = —rG r sto vudi na r + ' r = 0.
d , 4 ' /4
Takvu jednadibu rijeSili smo ranije, u prvom poglavlju kada smu razmatrali itranje tijela na opruzit, a osnovu tilt rezultata ina2,erno napisati izraz za vektor i iznos vektora brzine planeta koji se, prema
jednadiba je bila oblika slici 5.14 giba po putanji od PI do P2
+ = O.
dr
RjeSenje naSe jednadthe je x(t) = Rz cos Let gdje saw z–os uperili prema sjevernom polu. KruXna = + TLJ(P = r t.P (-4 i oz = r2 ((P ) 2 (5-32)
frekvencija ovdje je dana ovako = VGAIx//t.; = 27/T. Titrajno vrijeme Jo sada dt

Onda je ukupna energija E boja je jednaka zbroju kinetieke Ek i potencijalne energije E5(r) jednaka
T = 2r = 5.069 x 103 s = 1 sat 24 min 29 s.
GMi
E = lniv2 + EN (r) = 1(1' 2 + r 2 (lA) 2 ) + E p (r). (5-33)
Ako, undesto da ispustimo tijelo u tune!, bacimo tijelo tako da obilazi Zendju kao satelit (sasvim blizu 2
Zendje), onda dobijerno, prema ranijem primjeru, da je brzina ophodnje = VCAlz /Rk. Za putanju
Vektor kutne kolieine gibanje (moment kolieine gibanja) je
tijela (opseg kri.O.nice) vrijedi 0 = 2R2rr = .uT , pa je
„dr - - 2•
T = 2r z
I= X Mg = 11 X [in(r— + 7-4,0)] = k 0, (5-34)
Mz dt

dakle vrijeme titranja (kroz tunel) jednako je vrernenu ophoda (kao satelit)! i taj je vektor okomit na ravninu gibanja. Preko kutne brzine L maelno uvesti u izraz za ukupnu energiju

2
A A E= m 2+ + (r), (5-35)
2 2rrer2

pa je kinetieka energija izr0.ena preko radijalnog dijela (doprinosa) mi.2 /2 i rotacionog doprinosa L2 /2mr2 =
L2 /210, gdje je 10 moment tromosti centra maw CM. Ponekad se uvodi try. "efektivni potencijar V, f (r)
5.6 Kinernatika i dinarnika Keplerovih zakona definiran ovako
L2 L2
V,/ (7') = Ep(r)+ (5-36)
t Vidjeti vise o harmoniekom titranju u knjizi D. Horvat: Fizika II 2mr2 =v' 'r) + 2 /o
 5. Gravitarija Str. 5- 29 Sir. 5- 39 D. Homo.: Pizika 1 za PER - Melianika i toplina

V(r)

vo

Sliku 5.15 - Prikaz ,Mencijalne energije s privlaerrint 1/r) i odbojnirn (— 1/r2 ) doprinosom. Slika 5.16 - cfektivni patcncijul i energija planeta, s "to6karna ()Grata" r± , gdje je E = V, f f (7).
Odbojni doprinos . esto se naziva "centrifulgalna barijera".

Polotaji r± odgovaraju tjemenima T, i T' elipse na slici 5.3. Toeke r+ zovemo take obrata. jer motemo
Drugi doprinos u gornjern izrazu zove se "centrifugalna barijera", jer daje odbojnu kornponentu ukuprioj kazati da se planet gibao u jednom smjeru (gledajuei projekciju putanje pri kojoj stavimo oko u ravninu
sili, a u rotirajueem sustavu irna karakteristike centrifugalne (pseudo) site koja djeluje od sredita. li slutaju
gibanja i vidirno da se planet giba samo lijevo-desno) do totke r+ npr., a zatim se, naiaii8i na potencijalnu
gravitacionog potencijala Ep (r) = —G m ir izgled efektivnog potencijala prikazan je na slici 5.15 (vidi i
barijeru koja mu neda da pobjegne, odbio i vraea se natrag do r_, gdje mu se isto dogodi. Te toae obrata
sliku 5.16), gdje vidirno da za mali r dominira drugi (odbojni) elan, pa potencijalna energija ima stabilni
predstavljaju totke najmanje i najveee udaljenosti od Sunca. Najmanja udaljenost planeta od Sunca zove
minimum na r = re. To zna.ei da je planet vezan - ne mote pobjeei iz tagrljaja Sunca.
se perihel i ona je jednaka r_ = a — c = a(1 — E), a naiveea udaljenost od Sunca zove se afel. Ona je jednaka
Analognu situaciju imamo na mikroskopskoj razini, gdje se u npr. vodikovom atomu javlja privlaena
r+ = a + c = a(1+ Te vrijednosti motemo dobiti i pomoeu koordinata tjemena T, i T1, prerna slid (5.3).
Coulombova sila - sila invcrznog kvadrata - koja proizvodi potencijalnu energiju koja ima analogni oblik
Periliel i afel ovise o energiji, a rnotemo jlt izraziti iz .jediradtbe (5-40), tj. iz
kao gravitaciona, a javlja se isti odbojni elan, centrifugalna barijera, pa potencijalna energija ima isti oblik
kao na "gravitacionoj slici". Svakako, mikroskopskoj situaciji doprinose i drugi efekti, poput magnetskili 2
k
medudjelovanja, dipolnih medudjelovanja, relativistiekih popravki itd. Na razini jezgre, takoder se uvodi r; + —r± — = 0 dobijemo
odbojni porencijal, odnosno potencijalna energija matematieke ovisnosti N 1/r° gdje je n > 1, a to E 2Ern
(5-41)
uvijck osigurava stabilni minimum. Takodcr se slieni odbojni potencijali uvodc u fizici molckula za opis k [1+ ( 1 + 2EL21121
7.± =
stabilne kristalne rektkci. 2E mkt
Stabilni minimum potencijala lako odredimo iz

k 1,2 k k (
( 77 17, 1(r)
7 tj. — — + — — 0 #. re — (5-37) 2EL2 ) 112
mr3 rz rrik - mkt =a— OE = T_
2E +2E 1+
a vrijednost V1 u 7-0 je (5-42)
k k ( 2EL2 ) I12
nelc2 - - — — 1+ = a + (LE -a• r4_,
teJ (ro) = —277. (5-38) 2E 2E mk 2
Vo =
Ovdje sino uveli pokratu k = GAlm. Mo2emo kazati da je planet mase 7n u vezanorn stanju, a da mu je to daje slijedeae izuzetno vatne relacije
energija ogranieena ovako
urk 2
1 < E < 0 ili — (5-39)
2L2 < E < E (1 + 27E
,kL22 2
) I/ E= i L = [mka(1 — E 2 )] I /2. (5-43)
Za neke vrijednosti energije (koja je, dakle negativna) unutar gornjih granica motemo razrnotriti izraz
za ukupnu energiju: kada se planet giba (po elipsi) onda ee na udaljenostima r± radijalna komponenta brzine
biti jednaka nuli, tj. r = 0, pa je u torn slutaju ukupna energija jednaka Energija ovisi samo o velikoj poluosi, a neovisna je o ekscentricitetu E. Konstanta k jednaka je k = GmAl.

Odgovarajuea najbliia toeka putanje Zcmljinog satelita zove Sc perigej, a toeka najveee udaljenosti zove se
E— (5-40)
r± apogej. Opeenito se za elipsu kao analitieku krivulju to toeke zovu pericentur i (woe:en/ay.
 5. GrallitaCija Sir. 5- 31 Str. 5- 32 D. Horvat: Fizika 1 za ELT- Mehanika i toplina

5.5.1 Drugi Keplerov zakon i opci zakon gravitacije Razniotrimo sada gibanje planets pod utjecajem uz k = GA,1m. lz gornjeg izraza ,jednostavno izrazimo a
gravitacione site. Planet Mut ukupnu energiju koju smo upravo razmatrali. Prema slici 5.14 planet ee od P,
do P2 doer za vrijeme At gibaju6 se komponentom brzine v u smjeru d, tj a = /T2 GM,4472 = 2.683 x 10' 2 rn.

Ekscentricitet je
PtP2 = no elt = rdAt = (5-44) 6 = 1 – r_/a = 0.968,
pa je mala poluos jednaka b = as/1 – E 2 = 0.252 a, tj. jednaka je otprilike 1/4 velike, 9to znati da je
Du'inia PI P2 okomita je na r pa je povrtina prebrisana radijusvektororn r pri potnaku P2 jednaka eliptitka putanja Halleyevog kometa jako izdu5ena.
1 — 1 • AS ,
AS = P2 = – r2 elt, odnosno (5-45)
2 – 1 2 Cf) '

a to ,je dalje jednako, prema (5-34)

5.6 Prvi Keplerov zakon i opCi zakon gravitacije
AS L
(5-46) Ovdje zelimo odrediti putanju eestice mase rn u gravitacionom polju mase M, pri gibanju koje odgovara
At – 2m .
gibanju planeta.
Za centrallie site (tj. za site koje ino2erno napisati ovako F(r) = ±f- f (r)) kutna kolieina gibanja L,je saeuvana, U izrazu za ukupnu energiju motemo uvesti pokratu r2 tk = L/m = 8, pa je onda
vremenski nepromjenljiva veliOna, pa je prema tome i AS/At –■ dS/dt takoder vremenski nezavisna velieina.
To znaei da ce sve povrtine ASi koje radijus vektor planeta prebrite u istirn vremenskim razmacima At biti d dr dO dr it
(5-49)
inedusobno jednake. To je iskaz drugog Keplerovog zakona geornetrijski prikazanog na slici 5.2. dt r = dO dt dO 72 '
i izraz za ukupnu energiju posta,je
5.5.2 TreCi Keplerov zakon, eliptiae putanje i opCi zakon gravitacije Pri objatnjenju treeeg
Keplerovog zakona iz Newtonovog opeeg zakona gravitaci,je, pretpostavili smo u jednorn trenutku da se 12!r4 [(11dL)
tk + V(r)] = E. (5-50)
planet giba po kruZnici. Medutiln, po prvom Keplerovorn zakonu, planeti se giba,ju po el tako da
Ovdje je dobro uvesti noun varijablu u = 1/r I uz du = (-1/r 2) dr dobijemo
raniji izvod za kružnu
kruinu stazu valja korigirati.
Vremenska promjena povrtine dana je jednadtbom (5-46), pa je dS = (L/2m) dt. Za jedan cijeli ophod drdr du 1 du
=
je t = T, a povrtina elipse jednaka je S = atm, gdje su a i b velika i mala poluos elipse (vidjeti sliku 5.3), tj. dO du dO u2 dO
(5-51)
dr 1 du 2 du
= – .u7Tk hu =
abrr = —T. (5-47)
2In
To sada uvrstitno u izraz za ukupnu energiju E, pa dobijemo

Onda je, uz pomoe jednad2.be (5-43) i rezultata primjera 5.1

rrth2 [
29-nabrr 271-nra2 (1 – 0)1 / 2 nt
2 ( PI)
do
+ = E – V(1/u). (5-52)

T= = 27c/ 3/ 2 i konaOlo Thema tome, problem nalaZenja r(t) sada je preveden no odredivanje funkcije u =
L [111k(l(i – ( 2)] I /2 k
(5-48) Uvedinto sada potencijalnu energiju
27(1312
T= V(r) = –k/r gdje ,je k = MrriG odnosno
1/(1/u) = –ku i uvrstimo to u gornji izraz
2
Ponovilo je ouljer T2 /a3 jednak konstanti 472 /GM, tj. reproducirali min) treai Keplerov zakon za eliptiene (du ) + 0 2 2E ± 2k
u ill
putanje! dO) rIt 2 rnh2
Primjer 5.17 Halleyevt komet ima period (ophodno vrijerne) 76 godina, a Sur cu se pribliii najvige na
– odnosno
du
udaljenost 0.58a, tj. udaljenost per-dre/a mu je 0.58 a, gdje je a vehka poluos Zero!jine eliptieke putt,* oko J
2E ± 2k , (5-53)
Sunca. lzraeunajte ekscentricitet putanje Halleyevog korneta! rair2Vrnh2
RJEk:NJE Ranije smo izveli formulu za eliptieke putanje u obliku
du
0(u)– f
27a3/ 2 2mzra 2 (1 – 62 ) l / 2 2mE 2km 2
T– /I
N/Dc,1 [mka(1– f 2)P/ 2 L2 L2

Edmond Halley (1656-1742) engleski astronom koji je otkrio i po eijem je imenu dobio ime jedan od najveall i Vidjeti dodatak poglavlju 5, gdje je isti rezultat kao u ovom odjeljku dobijen integriranjem jednaclibe gibanja.
najzanimljivijih kometa Suntevog sustava.
 5. Gravitacija Str. 5- 33 Str. .74 D. Horvat: Fizika 1 za PER • hieltanika i toplina

Zadnji integral pronademo u tablicarna integrala (Bron§tejn, npr.) Za kr10.ne stazc numerieki ekscentricitet jednak je nuli e = 0 (vidjeti primjere 5.1 i 5.2) i
x–B kako .je kutna koheina gibanja ,jednaka Lair2 0 = rnr(r G) = mrvo, iz jednadibe putanje dobijemo
– arccos _ (B2 + A > 0) (5-54)
I VA +2Bx – x 2 VB2 + A
L2
i vidimo da je A = 2mEIL2 (E < 0) i B = km/L2. Nadalje, mora biti –E < k 2rn/2L2. Da je to doista + e cos 0 mk
ispunjeno pogledajrno efektivni potericijal Ile j(r) = L2 /2rnr2 – kir. on ima minimum za ro = L2 Irnk i
vrijednost j (ro ) = –mk212L2. Energija planeta veea je od to vrijednosti (vidjeti sliku 5.16), tj. E > gdjc je k = GIrtAl i p = Oink. Iz gornjc jednakosti je
rak2 /2L2 , Ito pokazuje da .je uvjet na integral ispunjen. Rjegenje integrala je
km 1
r = „7,, (mrv012 pa jc
0(u) = – arccos uL2 + Cr. (5-55)
GA1
i
k2 m2 2rnE 7.04 km/s.
V L4 + L2
Poeetni uvjeti su: za = 0 r = r_ = a(1 – E), ti planet npr. je u perihelu (najmanjoj udaljenosti od svog Kod paraboliene putanje e = 1, pa jednacliba putanje dajc
sunca), §to daje
u – km/L2 (L2 I krn)u – 1 1
cos(0(u) – = (5-56)
r= 1 + cos 0
(km/L2 ) ,\11 + 2EL2 /k2 rn \/1 + 2EL2 /k 2m

Ranije smo pokazali da je nazivnik jednak c (vidi (5-43)) i da vrijedi L2/mk = a(1 – c2 ). Takoder je u gdjc jc opet p = L2 /mk, gto vodi (za = 0 prema na vo = = 9.96 km/s. Ako jc brzina
primjeru 5.1 uvedena oznaka p = b2 /a = a2 (1 – E2 )/a = a(1 E2 ) = L2 Irrek, pa sada moiemo za = 0 veea od gornjc, e ce postati vcei od 1, pa ee satclit napustiti Zemlju po hiperboliekoj putanji.
odrediti konstantu koju nazovemo 40
1
a(1 – c2)— – 1
r_
cos 40 = = 1, pa ,je = 0. (5-57)
Slijedeer prirnjer je vrlo va;i:an ,jer se u njemu pojavljuje niz ranije uvedenih velieina vrlo va'Znih za
Dakle, putanja planeta r(0) jednaka je razurnijevarrje gibanja planeta, kometa, satelita i sl.
p/r,– 1
cos ¢i(r) = ili Primjer 5.19 Komet je u jednorn trenutku udakren 4 aj od Sunca i giba se brzinom od v = 18 km/s. Smjer
(5-58) brzine zatvara kut od a = 25° sa spojnicom komet-Sunce (prema shel). lzraeunajt, ekscentricitet staze,
r–
p
1 +ccos¢i . najmanju i rrajverr udaljenost do Sunca (udaljenost perihela i afela), veliku poluos, period i brzine u perihelu
i afelu.
Taj rezultat da,je opeenito gibanje planeta u ovisnosti o c koji je funkcija energije. Ako je c < 1, gto je
ispunjeno jer je E < 0 (vid,jeti ,jednadžbu (5-43) i primjere 5.1 i 5.2) onda imarno gibanje po elipsi, dakle
dobili smo prvi Keplerov zakon!
Primjer 5.18 Satelit je /ansiran iz rnjesta A na Zemlji (prema slid) i do toeke P postigao je brzinu yo.
Udaljenost toeke P do srediata Zernlje S je 8 000km, a brzina u tocki P je okornita no spojnicu SP. Kolika
morn biti brzina da bi putanja planeta bila kruinica, a koiika da bi tato parabola?

Slika 5.18 - Gibanje kometa oko Sunca, uz primjer 5.19

RJESENJE Kutna kokina gibanja L = mr x v konstanta je gibanja, eiji jc iznos jednak L =
mry sin(180° – 25° ) odnosno, ranije uvcdcna konstanta h jc jednaka h = L/m = rosin 155°. U izrazu za
(numcrieki) ckscentricitct
P 2EL,2
e2 = 1 + gdjc jc k = Gm/11
mk-
encrgija je jednaka E = rnv2 /2 – Gm11//r iii Elrn = v 2 12 – Ako to uvrstimo u izraz za
ekscentricitet, dobijemo
1 + 2 (1,2 CM 1 (rvsini.550)2.
r I WC'
livrkavanjem brojenih podataka dobijcmo e = 0.927, gto pokazujc da se doista radi o elipsi (c < 1), jer
Slika 5.17 - Putanja satelita lansiranog iz rnjesta A - uz prirnjer 5.18.
je (ukupna) encrgija negativna.
 5. Gravituciju Sir. 5- 35 Str. 5 - J6 D. Ramat: Fizika I za FER - Mehanika i toplina

Iz dva izraza za h = Lint tj. iz Lint = rosin 155° i L 2 /m 2 = MG'a(1 - c dobijemo izraz za
veliku poluos
(rosin 133°)2
= 1.108 x 10" m = 7.407 aj.
MG(1 - (')

Cdaljenosti peribela i afela su u odjeljku 5.6 danc ovako (vidjeti i printiere 5.1 i 5.2): r- = 0.(1 - e)
rt = + (), st t ilaje r_ = 0.541;0=8.098 x 101° w i r + = 14.274 aj=2.133 x 10" in. (Polovina zbroja
r_ i r+ jednaka je velikoj poluosi ,11)

U odjeljku 5.5.2 izraeunali slim period T za eliptieke putanje, tj.

2ra 312
T= = 6.360 x 108 s = 20.15 sg.
CM

(sg stoji za siderieku godinu - vidjeti tablicu u dopunu poglaviju DP5,3).

U jednadZbi (5-43) dan je izraz za ukupuu energiju preko velike poluosi E = -k/2a = -GMrnI2a,
ili Elm= -GA-1/2n, a s druge jv stranc ukupna energija jednaka zbro, ju kinetieke i potencijalne energije,
tj.
1 2 GMAI. . 1 2 CM
E= mu 111 E lm = - u - —
2 r 2 r
Slika 5.20 - Prijelaz 5 mar/je na yee:u stazu Hohntannovorn putanjorn.
i to je velieina konstantna. Za peribel tj. za r = r_ dobijemo brzinu u periliclu u_ i isto za afel. Dakle,

1)1 /
Cal _ ,*2 M
ato daje = N./111 (-2 - i
2a 2 ri r± a
dobijemo da je v i = , pa je energija jednaka ti, = -p/2r, Brzinu vt valja pove/ati na da se
= 2.132 krri/s i u_ = 56.212 kin/s.
putanja od kru2ne pretvori u eliptitMu (E imnedu A i B) so koju je 2a = + r2 i sa koju je energija. jednaka
pericentru)
,2
1,, Ir in in
(5-61)
2 r, 2[ri r2V2) r1 + r2

dobijemo do je
Methiplanetarito putovaoje - liolunannovi prijelaz l'ri prijelazu it jedne (najeeeie..e kruZne) stave oho
2r 2
nekog planeta na drugu (puno vetM - kru,i,nu) stazu (ili obruuto) koristi se tow. Hohmannova putanja iii (5-62)
prijclaz koji se sastoji od slijedarili mnuevarn kOje (V1110 iikralko opisati sa stanoviSra povehnja broilia 1.1 + '1.2 •

(kolitina gibanja) na odgovarajuenn mjestima: svemirski brod kru2i po pmanji polumjera r1 (prema slid 1<011611a gibanja koju Lreba predati satelitu da bi ou preiruio iz krtrime u eliptUMu stazu je = -
5.20). iii
p
U pericentru (tot'ka A) brzina se poveea na vetM vrijednost pa putanja od kru2nice postane elipso (5-63)
Ten 7'1 (Vri ;8'2 I)
E. 1<ada je raketa u apocentru (to(kn B) valja smanjiti brzinu do krivtdja postane kranica, ali sada s
polumjerom r2. Jasno je da se tako mote, kako se pokazuje, najekononknije (po poLro&nji goriva) prijed s 1<ada satelit lode u toCku B onda ponovno treba promijenti brzinu da se prijede s eliptiCke state na kru2.nu
jedne putanje na drugu i oko razlieitih planeta. Oeit za prijelaz na vanjske planete valja prvo poveeati brzinu, polumjera 02. Brzina rrg koju ima satelit u totki B je povezana s brzinom u totki A zakonom saeuvanja
dok za prijelaz na unutarnje planets (Venera, Merkur) treba brzinu (u to(ki A npr.) smanjiti. R.a.zmotrimo kutne kolieine gi banjo 1111.20H pa je
sada taj prijelaz dinamitki: energija (po jedinici nurse) na putanji poluntjera u1 jednaka je
vn rla
(5-64)
= E1 = uz p = CM. (5-59) 1.2 V r2 V r i + r2 .

Iz izraza za centripetalnu silu (po jedinici rnase) koja je proizvedena gravitacijskorn silom 'Ile brzinu valja prornijeniti na brzinu kojont ee se brod nastaviti gibati kruinom stazom polumjera r2. Za
brzinu (krMilenja) vrijedi vp = Prornjena kolieine gibanja za taj rnanevar je iSpr = rnv'2 - ncon iii
14
(5-60)
rt ;
-7
=1-
T1 (1 \/ 2r1 (5-65)
rn r2 r I + 1. 2
1 Walter Hohmann (1890-1945) njernaeki inknjer i astronorn-amater. Izraeunao je 1925, godine energijski
najekonornieniju putanju za prijelaz iz jedne orbite u drugs. Pri tome je manevru prijelazna putanja tangencijalna Primjer 5.20 Iz kruirte orbite oko Zernlje sa svernirske stanice treba poslati na Zernlju satelit tako da on
na potetnu i konaenu. tangencijaluo napusti putanju i u taki P, preina slici, tangencija/no stigne na Zernlju. K0j0771 brzinom treba
 5. Gravitacija Sir. 5- 37 Str. 5- 98 D. Hanle.. Fizika I as HER Mchanika i toplina

Shka 5.21 Putanja mkete oko Zemlje - uz primjer 5.21.

Shka 5.19 - Putanja satelita i kruina putanja stanice - uz primjer 5.20

U toj teal raketa ima energiju jcdnaku (uz p = GMz)

poslati satelit ako je stanica na h = 12600km iznad pavrgine Zemlje? lzrajunajte to brzinu u odnosu na EB V 2 p
En = — = – — = –1.379 x 107 J/kg.
Zernlju i u odnosu na stanicu. m 2 re

RJEOENJE Izaberimo koordinatni sustav tako da je on apscisom poloien na spojnicu stanice, sredi8te Pomoeu izraza (5-43) izraeunamo prvo eksccntricitct clipsc
Zemlje i totku P. Iz definicija udaljenosti perigeja i apogeja, tj. ri = a(1 t e) gdje jc r+ = Rz + h
i r_. = Rz, dobijemo da je e = 0.497, pa za veliku poluos eliptiene putanje satelita dobijemo da jc 2EL 2 ) 1/2 ( 2E/30 ) /2
= (1 + = 1 + = 0.598.
= 12 700 km jer je r+ = 19 000 km. Iz izraza za parametar elipsc p = L 2 /mk = b2 /a = a(1 – e7 ) uz
L = rery dobijemo za brzinu u apogcju
Zatim odredimo veliku poluos clipsc iz izraza E = —k/2a, odnosno
la(1— e2 )MzG
v+ = 3.26
– km. G
a = z= 1.445 x 107 m.
2E1,
U odnosu na stanicu za raeun brzinc valja uzeti u obzir i brzinu stanice koju nademo iz zahtjeva da .je
centripetalnu silu proizvela gravitaciona sila na udaljenosti rG = Rz + h, tj. Pcrigcj je od (sredieta) Zeml,je udaljen = a(1 – e) = 5.801 x 10° m, no to je udaljenost mania od Hz,
pa cc raketa udariti u Zemlju no povratku, prema slid.
mu 2 GMzm
tj. V = 4.68 km/s.
Fo en

°tit° treba ispaliti satclit u suprotnom smjeru od gibanja stanice da se dobije (mania) brzina v+ , tj.
v„, = –1.38 km/s.
Primjer 5.22 Oestica je bac1ena uvis s povreine Zemlje velikom po6etnom brzinomvo. Koliku Cc maksimalnu
ViSintt II postiCi C:estica? lzvrijednite kona(ni IZMZ za vo = 1 000 m/s uz kut ;mama osi r (Jerrie, shni) jednak
600 .

Primjer 5.21 Raketa je iansirana s povrgine Zemlje i u trenutku kada je bila na udaljenosti ri3 = 6500 km
(tj. u tolki B na .546 5.21) ona je potrodila sve gorivo i postigla brzinu ve = 9750 m/s. Arjena putanja twirl
je zatvorila kut y = 16.4° sa stazom. (Valja uoeiti kako je, uobijajeno pri takvim promeunima, definiran kut
v'!) iz gornjih podataka treba izraeunati da li de raketa postati Zeraljin satelit iii ce nn povrtku, pri pokugaju
obilaska Zemlje ipak udariti u nju!
R.JES'ENJE S obzirom na veliku poeetnu brzinu morarno zadatak rijediti u okviru tcmc ovog poglavlja,
a TIC kao "obieni" kosi hitac. Neka su komponcnte poeetne brzinc 170 v.e i v, (promo slici 5.22), a kada
testico postigne maksimainu visinu H, Iljellil brzina u vertikalnom smjern jednaka je 1111ii. Putanja koju
opisuje Cestica je eonjosjeenica s odgovarajueim pararnetrima. Pri tom je gibanju saeuvana energija i
kutna kolieina gibanja s obzirom na sredike Zemlje.

R.JEENJE Raketa ee postati satclit ako joj staza odredena podacima re , va i IP to dopusti, tj. ako je U najvieoj toeki putanje kutna kolieina gibanja je Le = m(Rz + H)ve, a u totki lansiranja jc
r_ > Rz. U to6ki B raketa ima kutnu kofieinu gibanja jednaku La = RznIn i vrijcdi da je L0 = LH , tj. m(Rz + H).un = Rzmv, Sto dajc brzinu

Le Hz
La = mrovo sin(90° ili ha = = rime cos le = 6.080 x 1010 m7/s.
v" Hz + Hv.r.
 .5. C/rivitat,Ou .Stu. 5 - 39 Str. 5- 40 D. Horuat: Fizika I za FER - Mehanika i toplina

Sliku 5.22 - "Kosi !tittle" velikom brzinont u gray lacionorn polju Zemlje - uz primjer 5.22.

Sliku 5.23. - Spuitanje na Veneru Hohmunnovorn pulanjorn, uz primjer 5.23.

Kuletiaa energija na poCetku je

,(0) = ..2, __2
k 2 '"1..c 7- .2 / 2 "`u0, KoCenjem brzina se smanjuje na yo i putanja prelazi u elipsu koja predstavlja Hohmannovu krivulju
a potencijalna energija je prijelaza. Velika poluos a jednaka je prema slici a = (ro + R0 )/2. Vrijedi, prema formulama (5-43) da je
E,(o) G 711 Alz
Rz GraMv 1 2 GmAlv
E — — Mll
2a 2r
(o + Rv)/2 2 *a
Na visini H odgovaraju& energije su
pa je
GmM z, V 2GMyRy
El") E,;') = 3.314 km/s.
2 Rz + H' ro(ro + Rv)
pa vrijcdi U toai .4 brzinu ociredimo iz zakona saCuvanja krune kohedne gibanja Po elipsi, tj. rooteo = RymoA,
1 a GHIA! z
=
1 ITLV,2 G'rn z pa je va = co(ro/Ry)= 8.901 km/s.
2 Rz 2 Rz +
Iz to jednakosti izrazimo Rz + H, tj. dobijemo kvadratnu jednadibu idje je rjeknje 4 4
—GM z t V(G Mz ) 2 + (Hz v,vo ) 2 — 2G M z
(Rz + H)= Printijer 5.24 Dvije Zemljine stanice S i P gibuju se kruinim stazumu K1 i K2, prema slici 5.24 oko Zemlje
2GAtz /Rz
istim ravninama. Polumjeri stazu su r1 i r2 = 6 ri . Iz stanice S treba poslati ruhela u stanicu P tuko da
UvrStavanje zachudh podataka daje // = 3.865 x 102 In. Holimannovoin pulanjorn raketa tangencijalno napusti Ki i cliptiekom se putanjom tangencijalno .susretne.
u toeki B so stunicom P. Kolika je relativnu brzinu rukete u odnosu no slanicu S u trenutku lunsirunja?
Ako je a trenutku lunsiranja stanicu P bila a toe5ki A, izraeunujte kut a prema slici. Ruzinotiite i trenutuk
4 4
susreta rakete i stunice so stunovi&tu brzinu!

Primjcr 5.23 Putanju sonde poslane no Veneru je parabola (P na slici 5.23). Kada je solider no naj- R.JI•iI{NJE Neka je ishodiAte inercijahlog koordinatnog sustava u srediau Zemlje. Brzinu u toOki Ian-
roanjoj udaljenosti od (srediStu) Venere (11 toeki B) jednakoj ro = 16 090 km, rakete uspore sonde pa njcita siranja rakete dobijemo iz izraza za ukupnu energija, tj.
putanja postaje elipsu tako da u toeki ona tungencijalno dole do Venere. lzrueunajte brzinu sonde vp no GMzin GMzin GMzm 12mv2A,
E —
parubolienoj putanji, brzinu sonde va u toeki B i brzinu vA u toeki A. Po/conjer R0 Venere je 5990 kin, a 2a
k 2(r1 + ,2)/2 7r r,
masa je dana u tablicuma.
gdje je velika poluos (Hohmannove) elipse prema slici 5.24 jednaka a = (r, + r2)/2 = 7+42 Iz gornje
RJEENJE Iz primjera 5.1 za parabolu je e = 1, a iz odjcljka 5.6, formule (5-43) vidimo do je ukupna jednakosti dobijemo brzinu rakete u inercijalnom sustavu
energija jednaka nuli, pa zakon saCuvanja energije daje
V12GMz
1 2 GANT',
vA = 7r,
r1Vp 0 odnosno
ro

\I2GMv Brzina vs stanice S mora biti vs = VGNIzir, (vidjeti primjer 5.10), pa je relativua brzina rakete u
Vp = — 635.490 km/s. odnosu na stanicu S jednaka ore, = vn — vs = VGNIzir,(0277 — 1) = vs( 12/7 — 1).
ro
 5. Gravitarija Sfr. 5 - 41 . .5- 42 I), II oroat. rtzzl., I zu Mchouti,a i torlurn.

Zadatak 5.5 Asteroid ima oinjor udaljenosti afela ; pc, ;ludo jeditak 9:1, a I; Om inn 4 sulerli'ke godtve (.erg)
za jednu 7r110111Cly1,. IC RUC NM itdaljonosti do pot-their, (111110,710 IC011k1 jr CkR(T71.1I11.110. 71111(1111,.?
RJI:SFAJF: r* = 4.5 aj, r_ = 0 5 aj, c = 0.8.

5.7 Problem dva tijela. Dvojnc zvijozde

Do sada srno razntatrali gibanje planeta oko Sunca ili gibanje mjeseca - satelita oko planeta na taj
naein da smo uzeli inercijalni sustav sa ishodigtem u sredigtu npr. Sunca i promatrali kako se planet mase
giba oko izvora gravitacijske sile beskonaene mase Medutim, kada je Af tj. kada je masa
planeta rn usporediva s M, s obzirom na 3. Newtonov aksiom i simetriju gravitacione site, problem moramo
prevesti na ranije obraden problem gibanja dva tijela koja, medudjelujuei (unutarnjim) silama izvode slo2eno
gibanje oko (zajedniekog ) centra mase (CM). Pri tome je CM ili na miru ili se giba jednoliko po pravcu,
kao 'Ato srno naueili u ranijern poglavlju 3, Mehaniku sustava eestica. Vrlo cesto onda sinjetarno ishodike
Slika 5.24. - Prijelaz od orbite na orbitu Hohmannovorn putanjom, uz prirnjer 5.24.
koordinatnog sustava u CM (vidi odjeljak 3.2.2) eija je koordinata odredena jednadžbom (3-5). Poop6enje
to relacije vodi za tijela mase M i m ua jednakost

Air.2 + ruF, = 0. (5-66)

Raketi od lansiranja do B treba TR/2 gdjc je TR ophodno vrijeme rakete po elipsi velike poluosi
a = (ru + r2)/2 oko Zcmljc. Ophodno vrijeme dano jc u odjeljku 5.5.2, formula (5-48), tj.
Radijusvektor tijela Tre rnjeren u odnosu na M ,je r = r, — r2, a .jedinieni vektor je = 77r = — F2)/r•
Prema odjeljku 3.2.2, jednarabe (3-11) i dalje, mo'2,erno napisati .jedriarRbe gibanja za tijela m i Ai ovako
TR ra3 / 2 _(7r1)3
2 — VU/17/z — 8GMz .
d2 rr Mm d 2 r.2 G
m = 'r. (5-67)
rn dt 2 r2 r dt 2 r2
Ophodno vrijeme stanice P dobijemo iz odjeljka 5.3.1, formula (5-8), tj. Tp = 274/ 2 /f0J1-472.. Za
vrijeme tp = TR/2 stanica P prijede put od A do B, a vrijeme tp dobijemo iz omjera tp :a = Ti' 2r, U tim jednad2bama pojavljuju se tri razlieita radijusvektora, ali ako jednadibe oduzmemo, dobijemo slijedeee
tj. tp =Tp(a/2r). Vrijemc tp ujedno je jednako TR/2, tj.
d2 d2 7'2 G M m (1 1 )
Tr; 12 = (5-68a)
T2R _ vGirmz \/(Ir
72r, ) 3 v2 crt: 2L
7r (.112 (.1 r2 rri ± M

a to dalje moierno, uz r = — r2 , napisati ovako

Iz gornjeg izraza dobijemo lako kut a, tj.
mM d2r GMTn.
(5-68b)
a— 21'2 ( 7rI )"2 = it ( -)"2 = 80.20°. m + M dt 2 r2 r
Tp VG M z 2 1.72
uz definiciju reducirane mase (3-13) p = mAigire + Al) dobijemo
U totki
B raketa ima brzinu odredenu saZuvanjem kutne koligine gibanja vAmr, = vomr2, iii va =
V GAlz/ 21r1, a brzina stanice P jc dana izrazom vp = VGMz/r2 = VGMz/6ri, gto je vee:e od (12 7' G7101 _ G(711 )p
pa raketa pri susretu mora "zakotiti" da se mole spojiti sa stanicom P. =— — r. (5-69)
dt 2 r2 r2

Dobili smo istu formu .jednadthe kao ranije, iz eega nroemo izvuci slijedeei vrlo va2arr zakhueak: gibanje
tijela m u odnosu na tijelo M Inoerno rije§iti tako da rjegavarno problem gibanja tijela mase p oko ishodi4a
u kojem se nalazi tijelo mase M + rri. Tako smo problem gibanja dva tijela sveli na ranije obradeni problem
Zadatak 5.4 Komet ima period T = 33.5 godina i udaljenost do perihela r_ = 0.97656 aj. Odredite slijedeee
jednog tijela.
velieine: a) veliku poluos, b) ekscentricitet, c) udaljenost afela, d) brzinu u perihelu i e) brzinu u afelu.
RJEENJE: a) a = 10.39 aj, b) c = 0.906, c) r+ = 19.8 aj, d) v_ = 41.7 km/s i e) = 2.06 km/s. Prema izlaganju poglavlja 3, mo2emo napisati i ukuprru energiju sustav dvije eestice Ica() i njihovu
kutnu kolieinu gibanja na ovaj nagin

I 2 GrnAl 1 G( Al + m)p
E = — pr — — Pr ECM = r x pi', (5-70)
2 2
 5. Cluvitacija Str. 5- 4S Str. 5- 44 D. Horvat: Fizika l za FER • Mehanika i top/ma

Sto ,je u skladu s jeditad2bont gibanja (5-69). U skladu s gornjim raz.matranjinta, treat Keplerov zakon (5-58) pa dobijerno
sada postaje Gm
T2 47 2 w =- \ — = 7.306 x 10-9
(5-71) 4r3
u3 G(141 + en) . T = 2t- /w = 8.600 x 108 s.
Vidimo iz ovog izraza da T2 /u3 u stvari nije konstanta jeditaka za sue planete, medutim, za 118 zvjezdani
sustav zbog velike mase Sunca je rn/M << 1, pa su devijacije male.
U sventirt, su rtmoge zvijezde dvojne, tj. posto,je parovi zvijezda koje se kree'u pod djelovanjem uza-
janme tale gravitacije oko zajedniekog CM, a njihovo gibanje uzrokovano je centripetalnom silom.
Neka je talaljenost od CM do mase 51 jedlittka I?., a do mase rrr jednaka r. Onda, prenta ranijem
5.8 Trorna i teOca masa. Princip ekvivalencije
razmatranju, gibanje zvijezda oko CM opisujemo kao gibanje tijela mase p (reducirane mase) oko mase M ,
koja je sun u isltodike koordinatilog sustava, tj.
U sukini Newtonovog izvodenja Keplerovih zakona i formuliranja opeeg zakona gravitacije krije se
Mtn + rn)11 odnos dviju rnasa koje se javljaju pri razmatranju gibanja zemaljskilt i nebeskilt tijela, a to su inercijalna
-p(r TO W2 = - (5-72)
(r + R)2 C (r + R)2 ili fronts masa i teSka iii yravitaciona masa. Troina masa je lidera tromosti nekog tijela - ona predstavlja
injeru opiranja tog tijela promjeni stanja gibanja: also tijelo miruje hiercijalna masa mu pokugava sprijeeiti
pa otuda nalazimo npr. period rotacije pokretanje, a also se ye! giba nekom brzinom, coda mu ona sprijetava prornjenu brzine (po iznosu, srnjeru,
lb oboje). Tegka masa je svojstvo tijela koje uzrokuje privlatenje nekog drugog tijela koje takoder posjeduje
T = 2r/u.; = (5-73) telcu masu. Posljedica postojanja teS'ke rnase je sila opisana zakonom opee gravitacije, a to je sila propor-
VG(M + m)/ p3 '
cionalna takirn masanta tijela! Te dvije karakteristike tijela, ne inoraju imati nikakvu uzajainnu vezu, iako
uz p = R + r. ill dinarnieki povezu,je sila koja mijenja njihovo stanje gibanja. Ipak, postoji eksperimentalna veza izmedu
Primjer 5.25 Dvije Cestice s rnasama m1 i rn2 privtaee se adorn prerna Newtonovom opeern zakortu grav- to dvije fizikalne velitine i rni earn() je ovdje istaknuti i prikazati.
itacije. lzraeunajte relativnu brzinu eestica.
RJEENJE Ukupna energija sustava dvije testice sastoji se od potencijaine i kineti6ke energije. Kinctitka
energija sustava drum je preko kineti6ke energije contra rnase CM, gdjc uvodimo reduciranu IMIS11 p preko
izraza (vidi 3. poglavlje, odjeljak 3.2.2 i 3.2.3)

0
tut + m2

A ko ncma vanjskill sila, onda vrijedi izraz za ukupuu euergiju (3-23b) a sustavu CM
Zo
1 2 (b)
= U(r) + — Pr R •
2
Z
Potencijalna energija dana je ovako U(r) = -Ginern2/r, gdje je r udaljenost (srediSta) m, i (a)
gornjeg izraza lako izrazimo relativnu brzinu i-R = vR, tj.
Slika 5.25 - Dva riaaria produljenja opruge.
\i2G(in +1112) 2E(m, + m2)
v5 -
r mItnz
Razlieitost masa ni&.ellio prikazati oprugom konstante k koja djeluje na tijelo u dva razlieita
razinjegtaja.: ako tijelo mirno visi na opruzi u "polju sile rek. e", prema slid DP5.1 (a), onda na njega djeluju
dvije sile u ravnote2,i: sila °pee gravitacije

Prirnjer 5.28 U sustavu dvije zvijezde, mase su rnedusobno jednake oni = onz = m = 3.2 x 1030 kg. Zvijezde (5-74)
rotiraju oko zajedniakog CM. Udaljenost rnedu zvijezdarna je r = 2.0 x 1012 rn. Kolika je kutna brziria svake
zvijezde, a koliko ophodno tifijerne - period T ? i sila opruge
o = kzok (5-75)
RJE9ENJE Prema gornjem razmatranju gibanje opiSemo kao gibanje jedne zvijezde mase p = m/2 oko
zvijezde mase on na udaljenosti 2r, tj. i vrijedi f, + fo = 0. Produljenje opruge zo nastalo je zbog tegke mase rri, kao "izvora" gravitacijske
sile. Ako sada tijelo i oprugu postavirno prema slid (b) i rastegnemo (rukom) oprugu shorn F tako da je
+mr)2 ,
p(r + r)w2 - 6 (rm produljenje xo jednako produljenju 20 onda ee na tijelo kada ga pustimo djelovati sila opruge po iznosu
 5. Gnavitactja 50.. .5 5 46 D. Ilorva: P101ka I as Plf - MdlartIka 1 toplin a

jednaka Fa = kx0 = kzo. Ta sila pokrenuti tijelo na gibanje, a ono ee se opirati prom,jeni stanja gibanja
inercija/nom - trornom rnasoin rni , a jednadZba gibanja, eije rjesenje opisivati gibanje tijela u svakom
trenu tku je
rni d—2x = –kx.
dt2
(5-76)
Masa iz (a) razrnjegtaja i masa iz (b) razmjegtaja nemaju nOino nigta zajednieko, osirn ako neku vezu ne
pokaMmo eksperimentalno! Newton je uoeio razliku i izveo je niz pokusa sa (matematiekirn) gjihalorn (vidi
D. Horvat, Fizika II) i dogao je do rezultata da je titrajno vrijeme jednako
e \/rni
T = 2ir (5-77)
g my
gdje je e duljina niti njihala i da T ne ovisi o karakteristikatna materijala koje bi ugle u opis tegke iii trome
mase. Stoga je zakljutio da su te tnase jednaka, a trornu masu je opisao kao opiranje prondeni stanja gibanja
u odnosu na apsolutni prostor u kojem se sve gibanje zbiva. Natlalje, troma masa je isto 0110 SVOiSt,V0 iijela
zbog kojeg se masivna tijela medusobno privlaee.
Ta tvrdnja o jednakosti trome i tegke mase je jedna od najfundamentalnijih tvrdnji u fizici! Galileo je
(lb netko drugi) svojim pokusima s tijelima istog oblika ali razlititih masa (te2ina) 2elio pokazati da Aristotel
nije imao pravo. I kada je ustanovio da su tijela istovremeno pala na tlo, on je u stvari pokazao ekvivalenci,ju
trome i telke mase. Jer ako ,jedan objekt im dvostruko veer, gravitacionu masu od drugog, onda on ima i
dvostruko te2inu. Ta teLna - sila je upravo sila u 2. Newtonovom aksiomu TIL7". = F. Ako dvostruko
veaa sila (tthria) daje istu akceleraciju ,jednom ti,jelu kao dvostruko mania sila (tthna) drugom tijelu, to je
onda moguee samo ako je troma masa proporcionalna tegkoj, tj. mi cc m9 . Ako obadvije mase rnjerimo u
istim jedinicama, onda proporcionalnost postaje jednakost!
Eksperiment koji je napravio 1912. Roland Eotvos morao je pokazati ,jednakost trome i tegke mase.
Doista, u vrlo rafiniranom pokusu u kojem je rabio torzionu "vagu" slienu onoj u Cavendishevom pokusu,
usporedujuei efekt gravitacione site i inercijalne (centrifugalne) sile, Etitvos ,je dobio rezultat da se troma
od tegke mase razlikuje manje od 1 prema 109 . Kasniji, tnoderniji eksperimenti to su granicu pomakli na 1
prema 10".
Einstein je, krenuvgi dalje od ekvivalentnosti sustava koji se gibaju jedan u odnosu na drugog jednoliko
(vidjeti takoder i poglavlje 7) postavio princip ekvivalenci.je kao sredignji aksiom iz kojeg,je izrasla opca teorija
relativnosti. On je, u misaonom eksperimentu tvrdio da Ce fizitar (u zatvorenom liftu npr.) izvoditi iste
pokuse u situaciji kada ta,j lift miruje u gravitacionotn polju kao i u istom torn liftu koji je daleko od svih
gravitacionih utjecaja ali ga ubrzava sila koja mu daje akceleraci,ju ,jednaku akceleraciji slobodnog pada.
Dalje objagnjenje stvaranja i djelovanja gravitacionog pol.ja vodilo bi nas na ozbiljni studij °pee teori,je
relativnosti!
nairne, H. Ch. Oersted ,je eksperimentalno pokazao da postoji djelovanje elektriene struje na magnet-
sku iglu (vidi D. Horvat, Fizika II). Kasnija eksperimentalna i teorijska istraZivanja M. Faradaya, N. Tesle i
drugih, pokazala su da doista postoji pro2imanje elektrienili i magnetskih pojava koje je na briljantan 11110111 11
SVO,i0j teoriji elektromagnetizma konceptualno i rnatematieki ujedinio J. C. Maxwell u svojim ,jednaabaina!
Poeetak dva.desetog stoljeCa bio ,je svjedokom jog dvije unifikacije: Einsteinova specijalna teorija relativnosti
ujedinila je koncept prostora i koncept vrernena (vidi ka.snije poglavlje) i pokazala je da klasitno, njutnovsko,
apsloutno vrijeme, koje za sve nas, za cijeli Svernir jednoliko i uvijek sviina jednako otkucava, nije toena
predodtha, vet' daje vrijeme ravnopravna karakteristika prostora i gibanja i da svako tijelo posjeduje svoje
vlastito vrijeme ko,je ovisi o nacinu gibanja i injestu. Nadalje, Einsteinova °pea teorija relativnosti, u stvari
teorija gravitacije eiji je granitni slutaj upravo gore opisan Newtonov opel zakon gravitacije, znaeila je u
stvari ujedinjenje geometrije i fizike, jer Euklidski prostor njutnovske fizike zamjenjuje s lokalnim zakrivl-
jenim prostorom koji ,je takav ,jer se oko masivnih tijela prostor jednostavno ne ponaga Euklidski: ravna
linija nije ravna, vet' ,je ravna ali u zakrivljenom prostoru, zbroj kutova u trokutu nije 180° (negto gto je
vee velikorn njerna.ekom matematicaru i geodeti K. F. Gaussu bilo sumnjivo, pa 811 ga zacudeni ]Judi znali
vidjeti kako na zeinlji crta i injeri kutovc u trokutu) ltd. To je geometrija Riemanna i Lobaeievskog u koju
je uronjena fizika °pee teori,je relativnosti too. geornetrodinamika.
U ta.kvoj situaciji pokugano je ujedinjenje gravitacije i elektromagnetizma u jednu jedinstvenu teoriju
u sredini prve polovine dvadesetog stoljeea. U to vrijeme su te sile bile i jedine poznate. jer mikroskopska
teorija tvari u potetku tih nastojanja jog nije postojala, sile u.jezgri ili medu elementarnim eesticarna nisu bile
poznate. Pokazalo se da. je ostvarenje ujedinjenja previge zamrgeno i da maternatika i fizika jog nisu dorasle
zada.cima koji su sta,jali ispred, prije svega Einsteina, a zatim i mnogih drugih. Povijest je pokazala da je prije
doglo do ujedinjenja rnikroskopskih i elektromagnetizma (vidi D. Horvat, Fizika II), a da gravitaciona sila
jog i danas odolijeva ukljueenju u drugtvo s ostalim, iako postoji ogroman teoretski, fizikalni i matematieki
vapor da se ostvari to ranije nazvana teorija jedistvenog polja ili velika ujedinjujudo teorija - GUT - Grand
Unified Theory!

5.9 Teorija gravitacije i moderna fizika

Prva unifikacija - ujedinjenje Nakon Sto je formulirana zakonitost djelovanja sile gravitacije, u sugtini
pomoeu tri zakona (aksiorna) gibanja, postalo je.jasno da je "ista fizikalna velieina" odgovorna za sva gibanja.
Medutim, jog vainiji rezultat je bio da se svemirska mehanika gibanja nebeskih tijela, npr. vrtnje Europe
oko Jupitera objagnjava istorn silom koja je odgovorna za parabolienu putanju baeenog Icamena na povrgini
Zeinlje! Ta sinteza, ili drugaeije kazano unifikacija nebeske i zernal.jske rnehanike prvo je ujedinjenje sila
u fizici! UniverzaJnost jednog fizikalriog principa, odnosno jedne sile, navels je Ijude kasnijeg vremena da
pokugaju ujediniti dva skupa razlieitih pojava - elektromagnetske i gravitacione u jedinstvenu teoriju. Ali,
ovdje odmah valja zastati i kazati da se vee u gornjem iskazu elektrornagnetski javlja,jedno ujedinjenje ranije
 1).i., 4. Str. 5 - 47 Str. 5- 4 8 D. Horvat: Fizika I za FEB Mehanika i teplina

da nije mr uriru. Stovige, Zendja se, ravnopravno s ostalim planetirna, vrti polako oko Sunca, istovrerneno
se vrteei oko svoje nagnute osi, dok su zvijezde na nebu na rniru, a njihovo lagano gibanje mora se objasniti
vrtnjoin i gibanjern Zernlje! On je knjigu bio posvetio papi Urbanu II i iako je ona izazvala veliku uzne-
rnirenost u crkverran krugovirna zbog heretiekill tvrdnji. reakcija crkve odnosno Inkvizicije nije bila previge
DODACI 5. POGLAVLJU
energieua jer j je Kopernik bio vrlo rniran, tih, povuten i ocIrnjeren eovjek, pa se vjerovalo da ee njegove ideje
ostati vjeeno sakrivene izinedu korica njegove knjige. Medutirn, njegovo se ueenje brzo prosirilo i ubrzo je
stvoren kopernikariski pogled na svijet koji se suprotstavljao ptolornejskorn - geocentrienom.

Dodatak DP5.1 - Povijesna skica: "Sve je poeelo sa zvijezdarna"

U mraenom dobu ranog srednjeg vijeka znanost je njegovana i prenokna gotovo iskljueivo od Arapa
koji su dogli u dodir s ueenjima stare Greke i koji su zatim prevodili djela grekih filozofa te ih, s obzirom
na njihov (ratnieki) prodor u Europu, prenosili i na europske narocle. Za prihvaeanje je kasnije postojalo
plodno tlo i ubrzo su nastali prijevodi, prvo s arapskog, a zatim i s grekog, kornpletnih djela grekih filozofa;
naravno, na latinski. Izmedu 1200. i 1225 godine sva Aristotelova djela bila su prevedena na latinski. Iako
je postojao jak otpor crkvenill vlasti prema izueavanju starih pisaca, ipak se to nije moglo izbjeei, pa su Slika DP5.I - Galileo Galilei (lijevo) i Tycho Braila (desno)
njihova djela postala dio nauka studenata na sveueiligtima u Europi; prije svega u Bolonji i Parizu.
Aristotelova djela bila su izueavana posebno od Alberta Velikog i Sv. Tome Akvinskog. Oni su, uzevgi
niz najvaZnijill postavki Aristotelove filozofije prirode i svijeta; zajedno s najvainijim dijelovima Svetog pisrna
stvorili jedno intelektualno okruienje koje danas zoverno skolastika, odnosno stvorili su jedno rigidno ueenje
o Svijetu, o eovjeku; o njegovoin mjestu u Svijetu i njegovom odnosu prema Prirodi i Bolanskoin. Ipak
treba priznati da je Aristotelovom dominacijorn srednjevjekovnorn misli ipak natinjen golem korak prerna
znanstvenoj prekretnici koja se trebala zbiti krajem 16. i poeetkom 17. stoljeea. Odnos prema prirodi bio
vrlo dobro dogrnatski odreden i bilo je malo "slobodnog prostora" u koji su se mogle ugradivati pojedine
trove spoznaje do kojih su dolazili Ijudi koji su postepeno spoznavali da skolastika ne daje odgovore koji su u
skladu s promatranjirna svijeta i procesa u svijetu. To se posebno odnosilo na promatranje gibanja nebeskih
tijela: Sunca, Mjeseca i zvijezda, te povrernenih korneta. Valja se sjetiti da je iz Greke filozofije naslijeden
cijeli niz modela gibanja Sunca i planeta, od kojih su neki bill u suprotnosti sa sluthenorn "znanoku", ali
koji su na odreden natin njoj bill superiorniji. Veeina ljudi, zvat eemo ilr ovdje astronorni, koja je prona§la
nesklad svojih promatranja sa slutenim turnatenjima nije smatrala da treba odbaciti Bc&ansku komporrentu
funkcioniranja svijeta, vee je pokukla preispitati opravdanost tvrdnji da je doista Bog stvorio svijet "ovako",
a ne "onako". 1pak, ,jeclan od prvill bio je G. 13runol koji je naueavajuei da postoje i drugi svjetovi °sin:
nakg gdje planeti kruk oko svojilt sunaca, zavr:;io ua lontaei Svctc hikvizicije, usput tvrdeei da Bog ionako
nije stvorio Svijet.
SluZbeni opis gibanja planeta dan Ptolornejeviin' modelom bila je zanirkna kornbinacija gibanja Plan-
eta oko Zemlje i Sunca oko Zernlje i istovremenog gibanja planeta oko Sunca, a da bi se to sve nekako
sloZilo s prornatranjem uvodila su se tegko razumljiva retrogradna gibanja s innogo dodatnih parametara.
N. Kopernikl je 1543. godine objavio rezultate svo,jih triclesetogodiSnjih prornatranja i istraZivanja u svojoj
Slika DP5.2: slikovit prikaz gibanja Marsa kako ga vidi promatrae na Zemlji: pokazan je
knjizi "De Revolutionibus 07'bi'LL7f1 Cwiestium" u kojoj ,je iznio tvrdnju da Zemlja nije u sredigtu Svemira i
niz od gest polotaja Zemlje (Z) i Marsa (M). Ravnina ekliptike Zemlje (oznaka "E" na
Giordano Bruno (1547-1600) talijanski humanista - astronom. slici) i Marsa nisu jednake, a i ophodno vrijeme Zemlje je manje. Promatrak na Zemlji,
Klaudije Ptolomej (100-170) egipatski astronom i gcograf. prestiiuki Mars vidi projekciju njegove putanje na zvijezdani pozadinski svod, pri tenni
Nikola Koperuik (1473-1543) njematki (po ocu) astronom rode!! u ondagnjoj poljskoj Prusiji, praviin imenoni Mars izvodi zainrSeno gibanje, koje je izmedu 3. i 5. poloiaja retrogradno (unazad). Upravo
Niklas Koppernigk. takva gibanja planeta u geocentrikkoj slid svemira prisiljavala su drevne astronome da uvode
zamrSena gibanja planeta oko Zemlje po epiciklima npr.
 -

Dodaci 4. paglaolju So. 5 • 49 Str . 50 D. lloreat... Fizika I za FEB Mchanika i tophno

Vise od 50 godina nakon Kopernika, Galileo je uperio teleskop u nebo na kojem je otkrio Jupiterove gibanje pojedinih planeta, kao pool.jedicu njiliovog i Zernljinog gibanja oko Sunca. Takoder su se i ostali
rnjesece, Saturnov prsten, otkrio ,je Mjeseteve planine i doline, Sunteve pjege itd. planeti gibali po kruZinicama oko Zeinlje.

Teleskop jc u stvari izumio Hans Lippershey iz Middleburga na poluotoku \Valcherenu u
Nizozemskoj, kombinirajuei leee. S jednom takvom kombinacijorn uspio ,je dobiti povislanu
sliku kokota-vjetrokaza ua crkvenoin tornju, doduk, obrnutu. Za njegovo otkrik zaintere-
sirali su se i vojnieki nastrojcni velikaSi ZeleCi ga iskoristiti u vojnieke svrhe. Vijest o torn
otkrieu doAla jc i do Galilca u Padovi, koji jc takoder znao optiku, pa je on uzeo cijev -
sxiralu od orgulja i kombinirao leee. On je, mcclutim, dodao jo9 jednu lea', pa njegova slika
nije bila naopaka (vidi D. Horvat, Fizika II): dobio je tzv. zernaljski i.li Calileiev teleskop.
Nadalje, prvi se dosjetio i pogledao u nebo
Zanimljivo je vidjeti kako je otkrivao Jupiterove mjesece: prema njegovom dnevniku
7. sijetmja 1610. godine primijetio je tri totkice oko Jupitera, 8. takoder tri ali s drugs
strane, 9. sijcenja je bilo oblatno, 10. sijeenja vidio jc samo dva, 11. sijeesja dva ali jedna
totka je bila izrazito vire:a od drugih, 12. ih je opet bilo tai (bez najvcOe) i , kimaCno, 13.
sijeenja vidio je sva ectiri mjcseca! Nadalje, otkrio da je se Suuce takoder vrti, jer su se pjege
micalc i mijcnjale, pa je sa svim tim otkrieima postao zanimljiv Inkviziciji koja ga je uhitila
i zabranila mu javne istupe, to mu jc sudila. Iako jc sa svojim teleskopom mogao dokazati
ave svoje tvrdnjc, veeina suvremcnika nije ni ieljcla "baciti oko" kroz teleskop, tvrdeei da
su sve tvrdnje laZnc. Te su tvrdnje, medutim, bile u skladu s kopernikanskim pogledom
na gibanje nebeskih tijela, 9to je jo9 vise oteSalo Galileiev poloiaj. Vjcrojatno ga je spasila
njegova poodmakla dob u to vrijeme i njegovo pokajanjc 22. Iipnja 1633. godine u kojem
odbacuje svoje ukrije.1 Do kraja iivora ostao je u kut!nom pritvoru.
Godine 1597. T. Brahe je napustio Hven (door kralj je umro) i otigao u mjesto Benatek blizu Praga.
Tamo,je, neposredno prije svoje uzeo za pomoenika briljantnog matematieara i astronorna J. Keplera*
koji je rano prihvatio Kopernikov model Suntevog sustava.
Kepler ,je paZiljivo proueavao tablice podataka i ubrzo je dogao Braheu sa spozna join da se ne rnogu
podaci u tablicama pomiriti s rnodelom kruZnili putanja planeta, a najmanje da je moguee podatke uskladiti s
gibanjem Sunca oko Zemlje! Ujedno je i Bralieu objasnio da ni njegov (Bralleov) model tudnog i kopliciranog
gibanja Sunca oko Zeirdje ne valja! Kepler je nastavio istraiivanja podataka i nakon vigegodignjeg rada
napisao ,je 1609. godine knjigu Astronomia nova u kojoj je iznio rezultate svog istraZivanja. U toj su knjizi
ugledali svijet prvi i drugi Keplerov zakon. Osain godina nakon Braheove smrti Kepler je objavio knjigu
"Harmonica mundi" u kojoj ,je opisao treei zakon gibanja planeta oko Sunca. Danas su to poznati Kcptervvi
zakoni koji su stvoreni na osnovu Ininuciozne preciznosti Braheovih podataka i podataka o pogregkama
promatranja. Ljeporri i sklad svojill zakona Kepler je povezivao sa skladom u eetiri podrueja: u georneiriji,
glazbi, astrologiji i astronomiji a sve je objagnjavao bolanskim djelom i nije vidio nikakvog razloga sukobu
sa sluZbeitim tuinaeenjern gibanja.
U godini Galileieve smrti rodio se Isaac Newton koji je postavio temelje moderne mehanike, diteren-
cijalnog ratuna, integralnog raturia, optike, teorije gravitacije i niza drugih dijelova fizike, time je svakako
zasluiio da ga se stavi (uz moZda jog neke) na vrli piramide znanosti, znanja i civilizacije.

U to ,je vrijeme otprilike, na sjeveru Europe, u Danskoj, astronorn T. Bra.he koji ,je rano pokazao
zanimanje za astronorniju (s 26 godina prvi je opazio eksploziju zvijezde - supernovu koja po njernu nosi
ime), pa je stjecanjern sretnih okolnosti dobio od svojeg kralja Frederika II, koji je bio zaljubljenik u znanosti Dodatak DP5.2 - RjeAenje jednadthe gibanja u gravitacijskom polju II
i lijepu urnjetnost, cijeli otok - "kraljevsku zeinlju Hven", zajedno sa stanovnicima i slugama. Namjena ,je
bila da se napravi "istraživatki laboratorif dakle mjesto gdje ee se izutavati i prornatrati gibanje nebeskih Putanju testice - planeta mase m u gravitacionom polju mase M dobili smo u glavnom tekstu raz-
tijela.4 Brahe je izgradio najpreciznije instrumente u ono vrijerne (oko 1576. godine - da.kle, nije jog bilo
rnatra juei ukupnu energiju rnase In. Svakako, isto rje9enje molemo dobiti integrirajuei .jednadZbu gibanja u
teleskopa) za promatran,je zvijezda. Pornoou tzv. kvadranta - velike plote s preciznim podjelama, on je koju ulazi sila opee gravitacije, tj.
sa svojim suradnicirna, decenijama pazžljivo bilje0io pololaje planeta, zvijezda i dnevne polo2aje Sunca i G Aim
N1jeseca. U stvari, bila su dva nezavisna prornatratka injesta Uraniborg i Stjerneborg, a samo je Bralie sznio F = 7.2 – In dt2
12-7=.
pregledavati i uskladivati rezultate. On je, uz same podatke, dao i pogregke proma.tranja, gto je bilo posebno
Za. nalaZenje derivacije jedinienth vektora dobijemo
važno za njihovu kasniju uporabu. Rezultat tih promatranja bile su tablice - }catalog 777 zvijezda i dnevni
položaji Sunca, Mjeseca i planeta. Brahe je u to vrijeme napravio i svoj model gibanja. planeta koji je bio
di- di- _ di- dO •
geocentritan, ali koji je irnao u sebi i gibanje Zemlje, po krugnici, kako bi objasnio retrogra.dno (povremeno) – sin + cos et, = 4
(10 T (10 dt 4
Galileo Galilei (1564-1642) talijanski fizitar, astronom i izumitelj. Poznat je pod svojim imenorn (Galilei mu ric5 d(iidrt
dC5 = – cos N i – sin 0j=
je prezime), kao i niz drugih njegovih suvremenika - Dante, ili Michelangelo npr. To nije bilo, naravno pravilo, jcr dc5 dt dq dt - rQ
jc Palestrina npr. poznat po selu u kojem se rodio (zvao se Giovanni Pcrluigi), Leonardo se uvijek spominje kao df:' dr .di- Or dr5
= —r + gto daje
Leonardo da Vinci, a Tasso je npr. sasvim regularno prezime gospodina Torquata! dt = +1 d1.(10 dt (DP5-I)
t Prita o njegovoj izjavi "e pur si muove" - ipak se kreee - je romautiena legends, jer sasvim je jasuo da on nije
= + dc.5c3'
bio u poziciji da pred krvnitkim pogledima Inkvizicijc daje dvosmislene izjave koje bi ga za Sas kokale .Zivota bez tit
obzira na njegov ugled i prijateljstva s uglednicima onog doba. , di • • dc)
Tycho Brahe (1546-1609) danski astronom.
Tt i= + r-trt- + 7'00 + (100+ r07it
41 To je vjerojatno jedinstveni poduhvat u cijeloj povijesti civilizacije nenadmaSen do danas, jer je prema proc-
= – r02 )i- + (rj, + 2i- rt);;.
jenama to sve Dansku kokalo oko 10% njcnog ukupnog nacionalnog proizvoda. Danas bismo takav financijski i
organizacioni pothvat nazvali "Big Science"! * Johann Kepler (1571-1630) njeinaCki astronom
 Dodaci 4. porilavliu Sir. 5- 51 Sly. 5- 52 D. !lomat: Fizika I za FER - Mehanika i top/Ma

Prema tome, komponente akceleracije su Hornogenu .jednadZbu

d2 u
+ np d = (1' — + er(i, + (DP5-2) (DP5-8)
dt 2 u
rijeSili smo ranije razmatrajuti harmonitki oscilator (a vise vrernena tom problemu posveteno je u Fizici II
Sila je centralna, tj. P(71 = (r) 4, pa se jednadZba gibanja :moo 0+ inar i = f(r) r "raspada" ua dva dijela,
- vidi D. Horvat: Fizika RjeSenje gornje jednad2be je
pa kutni i radijalni dio, tj.
map = 0 iii nt(c(I., + 240) = 0 i
(DP5-3) ruol i (0) = A cos 0 + B sin 4, (DP5-9)
Mar = ( r) 111 .in(i' -'r112 ) = f (r).
Nutria jednadZba daje zakon satuvanja kutne kolitine gibanja koji .je ispunjen za centralne site, tj. gdje, kao uvijek, konstante integracije odredujerno iz potetnih uvjeta, all tek kad ,je gotovo cijelo ON rjeSenje.
Sada uvederno matematitki oblik sile J (r). Ako je (r) gravitaciona silat tj. ako je (r) -= -k/r 2 =
d • —ku2 , onda desna strana jednadžbe (DP5-7) postaje konstanta ink' L2 Za rjeavanje nehomogenih jednadtibi
(r2 (6) = 2/1'0 + 1-2 0 — 0 i kako je
dt rabe se "probna rjeSenja" tiji je oblik diktiran nehomogenirn tlanom. Sada je taj elan konstanta, pa i probno
inr2 (1) = = L oeito je L = konst. i piSento (DP5-4) rjeenje ima istu ovisnost, tj. UPN = C. Uvrkavanje tog izraza u (DP5-7) dobijemo
7.2 • L
711. d2 rrek ink
- (C) +C= tj. C = - (DP5-10)
U radijalnu jednadžbu uvrstimo gornju .jednadZbu, pa dobijemo
02 L L

Dakle, °pee rje§enje nehomogene jedna&be je

2
= (r) + L (DP5-5)
ink
UON = U011 UpN = A cosq5+ B sin q5 + (DP5-11)
Ovdje (kao i u glavnorn tekstu) uvedemo novu varijablu r = 1/u i dr = -(11u2 )du i dalje ratunarno L2
Ako Seliwo razmatrati gibanje planeta, onda orijentiramo osi sustava tako da,je u jednorn trenutku planet u
dr 1 du 1 dr/ du 1 • du 1 L du L du
perihelu (najinanje udahen od svog sunca - zvijezde), Ito znati da je = 0 i r = r_, a kada je planet u afelu
dt u2 dt u2 dt dO '11 2 tic!) u7 rrer2 d0 Tido onda je = 7r i r = r+ . To vodi na odredenje konstante B koja je jednaka null, a za konstantu A dobijemo
(DP5-6)
(.12 L d( du) L d ( du) 2 L2 d2 u (vrativgi se na originalnu varijablu r = 1/u)
dt2 r (Tt CIO )) ( CIO = d02 •
1 ink 1 = —A + -ink
Clvrtavanjern u radijalnu jednadZbu dobijemo =A+ EF (DP5-12)
r_ L2

d2u Da doista moiemo eliminirati konstantu B mok:mo uvjerljivije vidjeti tako da opee rjegenje homogene
d162 +0= .1.(1/u,¢) (DP5-7)
d L2u2 jednadZbe napikmo na slijedeei natin:

To je nehomogena diferencijahra .jednadZba drugog redo s konstantnini koefirijentinia.

'uou = C cos(0 —
k tegke. Difer-
Diterendjalne jednadZbe su izuzetno vaZan dio matematieke analize all istovremeno su Inc
encijalne jednadne se javljaju u svim a_ktivnostima izueavanja prirode all i funkcioniranja ljudske zajed- gdje smo umjesto dvije (nepoznate) konstante A i B uveli (nepoznate) konstante C i i to tako da smo
nice: ad fizike (jednaclibe stanja, dinamika mikroprocesa, kozmologka stanja i evolucija), kemije (odvi- napisali A = Ccos 4, i B = Csin>G Ito iz ranijcg oblika Hon vodi na
janje kemijskih procesa), biologijc (dinamika rasta), tehnike (dinamika strujudi krugova, prowl into,
macija, naprezanje materijala, dinamika poluvodica i mikrostruktura), pa tak do trgovine obveznicama i no!, = C cos .4, cos 0 + C sin 4, sin = C(cos 4, cos 0 + sin sin 0)

"gibanju" dionica na burzama. Zbog ovog zadujeg su fizieari u finandjskom svijetu postali vrlo cijenjeni.
Za rijegenje ditereneijalnih jednaclibi uglavnoin ne postoje "gotovi recepti" tako da pri pokugaju
rjesavanja diterencijalnih jednaclibi vrlo vainu ulogu ima iskustvo. Tako ovdje moida uopee nije jasno
zbog tega uzeti upravo supstituciju r = 1/u. Svakako, pragmatical odgovor je: "zato jer vodi na
jednostavnu difrencijalnu jedna&bu gornjeg oblika!"
Teorija diferencijalnill jednadibi kale da je opCe rjeienje nehomogene (ON) diferencijalne jednad'ibe
jednako zbroju opdeg rjegenja homogene (OH) i tzv. partikuturnog rjeS'enju ne (PN), tj. 008 =
troll + ueN. Partikularno rjesenje nehomogene diferencijalne jednadžbe
jednadibe ovisi o desnoj strani (nehornogenom
tlanu) i uvijek se razmatraju specijalni slutajevi razlititih funkcija.
= C cos(0 — 4,).
Sada je sasvim iasno da ako telimo da r bude jednak r_ za 4 = 0 onda i kut 5 mora biti jednak nuli,
Ito znaei da je B = 0!
Ovdje bismo mogli razmotriti i !Apr. Coulombovu • elektrostatsku situ, koja, sjetimo se, mote biti odbojna ill
privlaena. Ratun s odbojnom silom vrlo je valan u povijesti fizike, jer ga je proveo E. Rutherford 1911. godine pri
raeunu rasprknja a-testica na jezgrama zlata i iz tog je ratuna stvorio model atoma odnosno jezgre koji i danas
sluii kao vizualizacija mikrostrukture tvari. Ovdje taj rem) netemo provesti, (aim on nije kompliciraniji od onog gto
slijedi: valjalo bi samo napraviti zamjenu k -Q Q21471-60 na odgovarajutem mjestu!
 //pilau! 4. ro,Nhisidii str. .1'1 . 5- i4 IJ. 11071101: I00 PE/1 • M challika

Kako je r_ = a(1 - i r+ = a(1 + c) dobijemo da je Dodatak DP5.3 - Neki posebni podaci iz astronomije, kozmologije i astrofizike

A= (DP.5-12)
a(1 - Tablica DP5.1

Iz gornjih jednadZbi molemo izraziti i elan desne strane, tj. Zemlja Mjesec Sunce

ere k 1 Masa [kgl 5.98 x 1024 7.25 x 10 22 1.99 x 10"

(DP5-13) Polurnjer Eml 6.378 x 106 1.74 x 106 6.96 x 106
L2 - a(1 -
GustoCa
Ranije smo uveli pararnetar p koji je bio jednak (vidi primjer 5.1) (srednja) [kg/m3l 5 520 3 340 1 410
Akceler. silo
bz (1 ,z) L2 tele lm/s21 9.81 1.62 274
P= = - a(1 - c2 ) = —
(1 a Talc' Period (rot.) 23 1156 min 4.098 s 27.322 dana 25.04 dana
Period (revol.) 365 dana 611 27.3 dana -26 dana
pa Inolerno napisat jedmulihu (1)1'5-11) ()yak° Sredlija nil. oil
Sunca/Zemlje [in] 1.50 x 10! ' 3.84 x 109
1 1
cos (I) - iii Gravitaciona konst. G = 6.673 x 10- " N 1112 /ke
r all - € 2 )
SidcriCka godina sg = 31 558 149.8 s
(DP5-14) 'Propska godina tg = 31 556 925.2 s
Hubbleova konstanta r = 100 . 0.71km/s
li Mpc-1
p Brzina svjetlosti c = 299 792 458 m s
1 + cos (i) Planckova konstanta h = 6.626 x 10-3 Js
Rcducirana Pl. konstanta h/27 = 1.055 x 10-31 is
Planckova duljina L17 = (Gh/c3 )'/ 2 = 1.6 x 10-33 rri
gdje je e = (1 + 2EL2 Imk 2) 1 /2 i p = L'Irrtk, a k = GMin za gravitacionu silu. Putanja tijela bit ee elipsa Planckovo vrijernc Tp = (Gh/c5 ) 1 /2 -.= 5.4 x 10 -°°
jer ,je c < 1 (vidjeti primjere 5.1 i 5.2), poSto je energija negativna tj. E < 0, prerna slier 5.15 i 5.16 i prema Planckova masa Mp = (ch/G) 112 = 2.2 x 10 -8 kg
razmatranju u odjeljku 5.6. Dakle, dobili smo .jednadZbu putanje planeta mase rn oko zvijezde rnase M Planckova energija Er -= (c 5 h/G) 1 / 2 = 1.2 x 1019 GeV
integrirajur.i jednadZbu gibanja! parsek pc = 3.086 678 x 1016 m
Astronomska jedinica aj= 1.495 979 x 10" m
Svijetljcnje Sunca C = (3.846 ± 0.008) x 10" \V
Godina svjetlosti gs= 0.946 x 1016 in
Kritihna gustaa p. = 31-f,3/87G = 9.21 x 10-30 g/crn3
Starost svemira to = (11.5 ± 1.5)G godina
Temperatura pozadinskog zratenja T = (2.728 ± 0.002) K

Vainije i zanindjivije konstante i podaci

iz astronomije, astrofizike i kozniologije
 Dadari 4. goglueljit Sir. 5- 55 Str. 5- 56 D. Hort,at: Fizika I za FER - Mehaniku i toplina

PREGLED 5. POGLAVLJA 5.6 "Jr

pararnetarske jednadibe izvedite jcdnaclibu elipse u pravokutnim koordinatama!
1. Novi fizikalni pojmovi
5.7 Napikite i opikite Newtonov opti zakon gravitacije! Zakto pridjev "opei" u nazivo tog zakona?
5.8 OpSite Cavendishev pokus! Koliko iznosi gravitaciona konstanta (red velieina)?
Keplerovi zakoni ekliptika Newtonov opd zakon gravitacije 5.9 Opikite gibanje Mjescca i izvcdite silu opee gravitacije it tog gibanja!
Cavendishev pokus geostacionarnost gravitaciono polje 5.10 Irvedite treti Keplcrov zakon za kruine stare! Da Ii taj zakon za eliptitnc stare vrijedi u svim situacijama, bez
prva kozmitka brzina drugs kozmitka brzina treba kozmitka brzina aproksimacije?
gravitacioni potencijal Gaussov zakon Poissonova jednadiba 5.11 'Irvedite tree! Keplerov rakon za cliptiene stare! Usporedite taj izraz s ratunorn u odjeljku o binarnim zvijez-
dama i komentiraje univcrzalnost tog zakona!
Laplaceova jednadiba centrifugalna barijera efektivni potencijal
5.12 Izvedite izraz za silu irmedu ravnog ktapa i totkaste masc - primjeri 5.3 i 5.4!
totke obrata perihel afel
5.13 *Irvedite izrar za silu kojorn kugla mase M privlati totkastu masu - primjer 5.7. Po /emu je taj rezultat
perigej apogej pericentar izuretno vaian?
apocentar Halleyev komet astronomska jedinica 5.14 Po ?emu je rezultat ratuna u primjeru 5.7 izuzetno vaian?
Hohmanov prijelaz troma masa teika masa 5.15 Poveiite teiinu tijela i opei zakon gravitacije! Kako se izratuna akceleracija site te2e?
princip ekvivalencije dvojne zvijezde 5.16 Polcaiite da je silo op& gravitacije konzervativna! Kako glasi njena potencijalna energija?
5.17 Napigite (barem) dva uvjeta kada jc ncka sila konzervativna!
2. Nove relacije 5.18 Izvedite prvu i drugu korinitku brzinu! to je tree:a kozmitka brzina i kto jog treba u VaSim ratunima da se
ona izratuna?
p = 6 2 /a
r- F = 5.19 Opigite gravitaciono polje i gravitation! potencijal. Iskoristite to definicije i izratunajte polje iz potencijala i
1+ecos4
silo it potencijalne cnergije!
G Adz GMin
= Rz E,,(r) 5.20 Izratunajte potencijalnu energiju toekastog tijela blizu homogenog prstena - primjer 5.13. Iz potencijalne
-
energije izratunajte silu prstena na totkastu masu!
\IGMz 2G412
T= RI 5.21 "Izratunajte potcncijalnu encrgiju kuplje kugle. Kako ee izgledati (samo opikite) sila na materijalnu totku
G Mz - Rz Rz
smjegtenu na razlititim udaljenostima od sreditta kugle?
_Gm, Gin
r = r = I ( ei) • dV 5.22 Napigite Gaussov teorein i opigite njegovu primjenu u elektrostatici i u gravitacije. Napitite Poissonovu jed-
r2
nadthu.
rrt L2 5.23 *Irratunajte silu kojom kuplja kugla djeluje na sitno tijelo mase in unutar kugle!
iNegF) = 47G p(F) E+ + V (r)
2 r 21nr 2 5.24 Nacrtajte "efektivni potencijal" u kojern se nalazi materijallia totka masa in. Koji dio "potcncijala" daje
2 2E L 2 ) 1/1 privlatou a koji odbojnu silu?
E=
V` f = V(r) TTO = (1 + tnk 2 2a 5.25 Objasnite izraz "centrifugalna barijera"!
270 2/ 3 5.26 - Izvedite izraz za ekscentricitet preko energije i kutne kolitine gibanja. Kako ovisi ekscentricitet o energiji za
L = inika(1 - e2 )1"2 k = GinM T - elipsu, parabolu i hiperbolu?
GM
5.27 Irvedite drugi Keplerov zakon iz opteg zakona gravitacije. Gdje smo ranije pokarali da je kutna kolitina gibanja
e= 1 - r_ia = 0)/1- e2 T=2a \ /17 satuvana? Izvedite taj zakon satuvanja!
g
5.28 'Izvedite putanju planeta oko Sunca iz opteg zakona gravitacije (izaberite jedan od dva opisana natina ill
G(M + rrt)g 1 1 1
E=1 - - + pronadite troll)!
2 or + M jr hl
712 4,r2 5.29 Opikite Hohniannov prijelaz i skicirajte or. poneku formula kako to radi u slut* prijelara s manje na veto
t12 1. G(n + M)g
=F stazu!
2 c1t. 2 = r2 = G(M + in)
5.30 •Izratunajte pod kojim uvjetima tijelo bateno koso uvis (kosi hitac velikom brzinom) nc izvodi parabolitnu
putanju!
3. Pitanja (sa zvijezdicom su oznatena teia, neobavezna pitanja) 5.31 Objasnite ponioeu Keplerovill zakona zakto krivulja kosog Inca ponekad (kada?) nije parabola!
5.32 Opikite problem trome i tekke masa. Tko je prvi odredio njihovu ekvivalentnost?
5.1 Kako glace Keplerovi zakoni gibanja palneta oko Sunca? 5.33 Opigite problem dva tijela i njegovu vezu s gibanjern planeta oko sunca! Kako se modificira troll Keplerov
5.2 Kako se Kepler nakao u situaciji da provede ratline preko kojib je doka.o do svojili zakona? zakon u toj situaciji?
5.3 Napikite jednadibu elipse u parametarskom obliku! Opikite elipsu (parametar, fokusi, tjemena, sredigte, polu- 5.34 "Izvedite treei Keplerov zakon ra problem dva tijela. G ?emu jc vainost tog izraza?
osi)!
5.4 - Izvedite jednadibu elipse u parametarskom obliku!
5.5 Koliko iznosi energija za gibanje po paraboli?
 6
6. INERCIJALNI I NEINERCIJALNI SUSTAVI

6.1 Uvod 6-1

6.2 Galileieve transformacije 6-2
6.3 Ubrzani sustavi. Inerci•jalne site i translatorno gibanje 6-4
Primjer translatornog gibanja I 6-5
Primjer translatornog gibanja II 6-6
6.4 Inercijalne site i rotaciono gibanje. Centrifugalna sila 6-8
Primjer rotacionog gibanja 6-9
6.5 OpC'a pravila transformacija u rotirajueirn sustavima 6-11
Coriolisova sila 6-13
Slobodni pad i Coriolisova sila 6-14
Foucaultovo njihalo 6-16
Dodaci 6. poglavlju
DP6.1 Gibanje projektila u neinercijalnom sustavu 6-19
Kosi hitac i Coriolisova sila 6-21 •
DP6.2 Transformacije koordinata pri rotaciji 6-21
Pregled 6. poglavkia
1. Novi fizikalni pojmovi 6-23
2. Nove relacije 6-23
3. Pitanja 6-23
 St • 6- 2 D. Hon,at: Fizika 1 za FER

6.2 Galileieve transformacije

Razmotrimo, prenm slici 6.1 dva koordinatna sustava S i S'. Sustav S rniruje uz odnosu na mintog
6. INERCIJALNI I NEINERCIJALNI SUSTAVI promatraea (na Zernlji npr.) i u njemu materijalna toeka A mase en ima koordinate (rA, yA, zA ). Koordinatni
sustav S' giba se brzinom C/0 u odnosu na S i to tako da su u jednom trenutku t = 0 npr. ishodik.a 0 i
0' Ulla na istom mjestu i da su osi pale jedna na drugu. Gibanje se odvija dui osi x, bez rotacije. (Na
slici 6.1 koordinatne osi su malo razmaknute zbog bolje preglednosti!). Na toeku A djeluje sila koja mijenja
7. prosinca 2001.
poloiaj toeke A. Nas zaninta opis djelovanja site u sustavu S', ako znarno opis djelovanja site u sustavu S.
Koordinate toeke A u sustavu S i (zutAAS==
' pzto
,A,Av)ezarte su u nekom trenutku t slijedeeim relacijama

x
:yAA y
r,A'4 + vot LA = trA — vot
YA
(6-1)
zA

( 'A'AA ===

Relacije (6-1) su Galileieve transformacije izmedu Ova inercijalna sustava.

6.1 Uvod
U gornjUn pravilima transformacije koordinata izmeclu sustava koji se jednoliko giba po pravcu brzinom
150 i sustava koji rniruje u odnosu na nekog promatraea pojavljuje se i vrijeme (napisano u zagradi).
Rada je u prvont poglavlju ove knjige uveden pojam koordinatnog sustava ista.knuto je, a to ponavljamo ,lasno je da je to transformacija trivijalna, jer to ujedno znaei da smo ponovili jednu od dvije osnovne
i ovdje, da tizikalni rezultati ne mogu (ne smiju) ovisiti o izboru ishodiSta i orijentaciji osi koordinattiog prostorno vremenske prctpostavkc Newtonove mehanike: prostor je euklidski , a vrijeme je apsolutno.
sustava. labor koordinatnog sustava a druge strane, vrlo je vaiau i eesto rjeSivost, nekog !noble:11a 1110%(.! Ta apsolutnost vremena znaei da postop edits "svjetski - svemirski sat" koji otkucava sekunde jednako
ovisiti o tom izboru. Nadalje. kriterij izbora koordinatnog sustava je taj da u "dobrom" koordinatnom i istovremeno za sve dijelove i smjerove prostora i za sve toeka prostora bez obzira na ujihovo gibanje iii
SIISUIVII, kako N,sto kaZento referentnom sustavu) moraju vrijediti .'\'ewtonovi a.ksionti. Tu je posebno rnedudjelovanje.
vaZan prvi Newtonov aksiont, aksiont o tromosti ili inerciji, pa sc i "dobri" koordittatni sustavi zovu inercijalni
koordinatni sustavi. Medutitn, ponekad je vrlo maktieno koordinatni sustav "prikvatiti" za tijelo (ili mjesto,
vozilo itd.) koje se gibe nejednoliko. To ima za poaljediell "elimittacija" prvog Newtonovog aksionta, It
tom koordinatnom sustavu ne vrijedi zakon ustrajnosti. Npr. ako sjedinto a tramvaju ko,ji mintje a odnosu
in nekog promatraea koji stoji na stanici i ako se na podu tramvaja lialazi lopta (kuglica. ) to ako u jednont
trenutku tranivaj (lagano) krene (a da nil to ni lie osjetim0), kuglica ett se pokronati a soden' soprotnom od
smjera pokretanja (akceleracije) tramvaja. Mi vidimo da se kuglica pokreaula (promijenila je svoje stanje
gibanja), ali na nju nije djelovala sila! Dakle, prvi Newtonov aksiom ne vrijedi, bar ne u tour "nagern"
koordinatnom sustavu vezanom us trartivaj!
Naravno, za prornatraka na stanici sve je u redu, jer se u stvari kuglica u odnosu na njega ni nije
pomaknula, vek se je powaknuo tranivaj, a kuglica ostaje stahio na istonm mjestu. Svakztko, kuglica ke
sc zbog trenja (mato) pornaknuti i za nrirnog promatraka, ali ako zarnishino da kuglica lebdi malo iznad
tla trarnvaja, onda ke ona doista ostati no mini u odnosu na miruog promatraka, it Ira kern° vidjeti isti
cfckt pornicanja bez site!
1<oonlinalni sustav u kojew Si' vrijede Newtonovi aksionti zove se itrittercijuliti ,_sustay. Ali, za razma-
tranje gibanja kuglice i drugth pojava u trantvaju praktieno je sve mjerici u odnosu na bas taj, neUlercijand Slika 6.1 - Gibanje sustava S' u minosu nu sustav S
sustay. Zato je korisno poku lati restaurirati Newtonove aksiome nekint (matentatiekint ih fizikalnim) za-
livatom i pretvoriti neinercijalni sustav u sustav u kojem nto.?..etno koristiti Newtonove aksiorne i rjeavati
problerne mehanike. °vont poglavlju posvetit eemo se tim problentima posebno vodeei raeuna o tome da Druga i trees jednadiba Cetvrta) u (6-1) pokazuju da su "crtane" i "necrtane" velitine jednake,
Zentlja, na koju najteke veiento inercijalni kooredinatni sustav sarna po sebi nije inercijalni sustav jer se nepromjenljive, iako prelazimo iz sustava u sustay. Za velieine koje se ne mijenjaju pri nekoj transfonnaciji
ona vrti oko osi i istovremeno translatira kroz Svemir. Posebno je "nezgodna" Zemljina rotacija, pa Cemo (pretvorbi, prijelazu) kalemo da su inuarijarane a olezirorn na to transforenaciju. Dakle, rekli bismo da su
tom problemu posvetiti dobar dio ovog poglavlja. Valja ovdje naglasiti da je posebno nut2no prostudirati sve koordinate koje su okomite na smjer gibanja sustava S' invarijarttrie s olezievin Ida Galileieve transformacije.
primjere koji su dani u °vont poglavlju ,jer oni su dio teoretskog iztaganja ali i daju puno objaettle fizikalne Pojam ilJvari,jantnosti izuzetno ,je vaZ".an, jer se pokazuje da invarijantnost vodi na na zakone zatuvanja, a ti
pozadine najeeke matematteki zapisanih zakonitosti. zakoni, kaosto smo vidjeli u ranijim poglavljima, daju dragocjene podatke i uvid u ponekad vrlo komplicirane
 -

6. Mercijaini i neniercijaini sustavi Str. 6- 3 Ste. 6- 4 D. Iforvat: Fizika I za FER

situacije. Invarijantnost i s njom povezani zakoni saeuvanja posebno su vaZni u mikroskopskoj fizici (kvantnoj uz pocetne uvjete y'(0) = 0, 00) = v01,, x'(0) = 0, i'(0) = 0. Rezultat integracije je dobijen ranijc, tj.
mehanici, kvantnoj teoriji polja) i njenoj primjeni (fizika atoma, fizika jezgre i fizika elementarnih eestica).
Deriviranjem prve jednadZbe po vremenu V(t) = voi v t – i x'(t) = 0.

d d
T
( xA= = dl xA +vO Promatrae P u inercijalnom sustavu S odmah mote dobiti svoj rezultat ako primijeni Galileieve trans-
formacije, tj.
d d ,
TEYA = vA/v = VA (6-2) Y(t) = no t, – t2 i x(t) = sot.
d d , Njihovom kombinacijom (eliminacijom t) dobijemo parabolu koja opisuje kosi hitac u sustavu S. Prema
ZA = vA/z = T
( ZA
dt tome, u jednom inercijalnom sustavu (S') promatrae koji se giba (u odnosu na S) vidi vertikalni hitac.
dobijemo vezu izmedu brzine totke A u nekom trenutku u sustavu S odnosno u sustavu S. Drugorn Fizikalni rezultat koji slijedi it tog opisa je npr. vrijeme uspinjanja, vrijeme leta itd. Mind promatrae
derivacijom po vremenu vidi kosi hitac kamena, ali on dobijc isti fizikalni rezultat (vrijemc Icta, uspinjanja itd.). Prema tome,
d2 d2 dva sustava S i S' su ekvivalentni, tj. fizikalni rezultati 71C ovise o izboru rcferentnog sustava.
(t) = — LA (t)
dt2 dt2
Tu valja dodati komentar koji jc povczan sa zadnjim odjcljkom ovog poglavlja: kamen, gibajuei se
d2 d2 gore ili dolje osjetit ee, opecnito, jot jednu sun koja jc posljedica gibanja Zemljc oko njene osi. Taj je
- 144(t) = —11 A(t) (6-3)
dt 2 dt 2 efekt, istina, vrlo ma!l ovdje, ali valja ga razmotriti. Ovdjc smo taj cfekt zanemarili pretpostavivti da
d2 d2 su sustavi S i S' incrcijalni, tj. da. u njima vrijedi 1. Newtonov aksiom, a tto je u stvari ispunjcno samo
ZA (t) = ZA(t))
dt 2 dt2 aproksimativno!
dobijemo jednakost akceleracija u jednom i drugom sustavu. Zakljuoujerno dakle, da su jednadZbe gibanja -
2. Newtonov aksiom - u sustavu S i u sustavu S' identiene A A
sustav S rnA (,
7d2 + c2 y„Aj+ d—
2 =
do do
(6-4)
sustav (c-i-
d2
t7 x'Ai+ cd2 Z:jc) =
6.3 Ubrzani sustavi. Inercijalne sile i translatorno gibanje
jer kako su lijeve strane jednake, ,jednake su i desne strane. Jasno, poeetni uvjeti vodit 6e na razlieite
matematieke opise istih fizikalnih situacija, ali fizikalni rezultati (kaZemo jednostavno "fizika") neee ovisiti o Razmotrimo sada istu sliku 6.1, ali neka se sada sustav S' giba ubrzano u odnosu na mirni sustav S
torn opisu! (vezan za Zernlju). Sada transformacije koordinata izgleda,ju ovako (ispatamo sada indeks .4)
U gornjem razrnatranju pretpostavili smo da je masa eestice mA velitina koja je ista - nepromjenljiva
u svim sustavima. Nadalje, invarijantnost zakona mehanike (2. Newtonovog zakona) s obzirorn na Galileieve
ti
z (t ) = x'(t) + ro t + t2
transformacije mote potaknuti prirodnu Zelju za poopeenjem invarijantnosti i na druge (ave.!) fizikalne zakone. 2
Medutim, lako se pokazuje da npr. Maxwellove jednadthe, dakle, jednadZbe koje u potpunosti opisuju svijet y(t) = y'(t) (6-5)
elektromagnetizma 711SU invarijaritne s obzirorn na Galileieve transformacije! To je vrlo uznemiravajtMi z(t) = z'(t)
(negativni) fizikalni rezultat, jer on u stvari narutava jedinstvo fizikalne slike svijeta, odnosno, naruAava (t t' ) .
jednakovrijednost svih fizikalnih zakona! Rjeknje tog velikog problema bit /e dano u okviru specijalne
teorije relativnosti. Deriviranjem po vremenu dobijerno prvo
Za dobro razumijevanje gornjeg razmatranja valja dobro prostudirati slijedeei printjer, koji je u biti
vrlo jednostavan po svojem prividnom fizikalnom sadrZiaju (vertikalni i kosi hitac), no on pokozuje duboku X(t) = X'(1) + 110 + ao t
vezu izmedu invarijatnosti fizikalnih zakona i neovisnosti fizikalnih rezultata. = V(t) (6-6)
Primjer 6.1 Osoba G vozi se u OtVOTTMOTII vagonu vlaka koji se giba go ravrtirn traenicarna (proves.) staluarn i(t) = .1'(t)
brzinorn od so = 30 km/h. U jednom trenutku vagon pro/Ye pokraj mirttog prornatraea P koji stoji pokrajpiuge,
a G u torn trenutku baci vertiklano prerna gore kamen, koji 7/17/ nakon 6.5s padre na glavu. Opihte gibanje i dalje
2,(1) = l'(t) f
kamena u sustavu S koji je vezan uz prornatraea P odnosno u sustavu vezanorn uz G. Iskoristite Galileieve
transformacije za povezivanje rezultata jednog i drugog opisa. 1)(0 = y'(t) (6-7)
i(t) = 1'(t).
RJEENJE Baecni kamen u inercijalnom sustavu izvede ecrtikalni hitac i padne na vagon za 6.5s.
To znaei da u inercijalnom sustavu imamo jednadtbe gibanja (za "crtane" koordinate) U sustavu S .jedna&i,ba gibanja je kao i prije jednaka rn.7; = F , ali sada je jednadba gibanja u ubrzanom
(12 , sustavu S' jedna.ka
mdtvx = 0,
m dt 2Y Mg I mi'(t) = F – ratio. (6-8)
 6. Inercijahli i neincrcijairti sustavi Str. 6- 5 Sir. 6- 6 D. Hoivat: Fizika 1 za FER

Dakle, pojovila se doclatuo "silo" = 111.(1.0 kuja je posljedica ubrzanjo ao sustava 8' a odnosu ua (inirni) l'rema mum je
sustav S i zato to nije "prava" silo (inedudjelovanje) see je zoveino "pseudosila" iii thercijaina silo. Iiia'ienio mao = T sin c.r i my = T cos a ili
do se u neinerrijulttorn sustavu javljaju inercijalne site. Do bistro dobili istu "fiziku" (2. Newtonov aksiom) ni 2 + g2) = T2 =. T = Vq, g2.
i u sustavu S', u jednadzbu gibanja uvodinto inercijalnu silu po "receptu" (izvedenoin gore): u sustavu
napiertio istu jedriatDiu gibanja za inasu in Ica() i u sustavu S ali dodairio i inercijalnu silu koja je jednaka Time je opisana "fizika" u sustavu S!
uninoSku inase tijela .in i negativne akcelerucije ao koju iota sustav S' u sustavu S,
U sustavu koji je "prikvaeen" za vagon, prornatrae u vagonu vidi da se prema njemu otklonila
u sustavu S m.F = F nit s kughcom i da kuglica mituje. On V ce napisati, prema ranijem "receptu" uvjet ravnoteie tako da
zbroji sve silo koje djeluju (prema sustavu S) u nulu, ali dodat ee i inercijalnu situ tj.
u sustavu =F+ =F+ —(7.0 ) tj. (6-9)
F = Tre(—(70)• fr,+t+0=0.
je akceleracija sustava u odnosu no (inirni) sustav S. Integracija gornjili jednaabi vodi na "istu fiziku"
On je uveo inercijalnu silu koju izratuna prema "receptu": to sila jednaka je umnolku mase tijela en i
u inercijalnoin sustavu S i neinercijalnoni sustavu S' u sntislu ranijili razinatrania u odjeljku 6.2.
negativne akceleracijc tj. = Dijagram tih sila prikazan je na slici 6.2.b, a
Dva priinjera koji slijede izuzetno su vazni za razunlijevanje suStine inercijalne site i fizike u neinerci- jednadiba ravnoteZe je
jaliiiin sustavirna, pa iL valja pakiljivo prostudirati!
—moo+a+/"=-0 (1')
Ta jednadiba je matematieki identiena jednaclibi (1) koju je napisao mirni promatrat, ali njeno fizikalno
znaeenje je drugatije: ovdje je to uvjet ravnoteie, a tamo je to bio opis (ubrzanog) gibanja! Po kompo-
nentarna jednadiba (1') daje
—imao + iT sin a = 0
—jmg + jT cos a = 0.

Is gornjih jednadibi dobijemo izraz za T: T = tn sao + g2. Dakle, uvodenjem inercijalne silo dobili smo
"istu fiziku" u inercijalnom i neinercijahlom sustavu!

U sustavu snsjer zbroja sila + C molemo interpretirati kao "novu okomicu", jer bi u tom
smjeru slobodno padalo tijelo kada bismo prerezali nit. Dakle, u takvom vagonu bi se mogao organizirati
isti Zivot uz smjer (nove) teline = Pi + o. Okomito na bi se postavila povrlina mime vode, a tijela
bi padala (novom) akceleracijom slobodnog pada y' /g2 + a)!

Slika 6.2 - Inercijalni S i neinereijaln sustav

Primjer 6.3 U Inir7/07/1 lifts visi opruya konstunte k i ua njuj if! Objege710 lijclu noise nt. Zbog toga je
oprugu produljenu ad duljine Lu za Ax i to produljenje izmjere dva prontatranu: jedan u lifts, a drugi sa
Primjer 6.2 U vagonu so stropa visi no nerastezljivoj niti kuglica muse m. Vagon se pod djelovanjem statue shone. Na lift pane djelovati silo promo gore i liftu, zajedno s tijelorn i promatradem, daje akceleraciju
silo ubrzava stalnorn akceleracijom ao (prema slici 6.2). Opthte poloiaj kuglice sa stanovi6ta 1/1i7710.9 pronto- ao, promo gore. Zbog toga se opruga produlji jog za dx. lzraeunajte konstantu opruge no osnovu mjerenja
Mina koji stoji pokruj vagonu (sustav S) odnosno promatraea koji stoji u vagonu (sustav S'). lzra&unajte ukupuoy produljenja!
nupetost niti T!
RJ l'AENJE Mirni prornatral u sustavu S opisuje ubrzano gibanje akceleracijom uo kuglice mase in u
R.JF,SEN'JE Na vagon djcluje sila koja mu daje ubrzanje ao. Preko niti, vagon povlaki za sobom kuglicu liftu tako da napile jednadibu gibanja - 2. Newtonov aksiom. Ako je os x okrenuta prema gore, onda je
mine in pa se kuglica ubrzava istom akceleracijoni 00 kao i vagon. Tu akceleraciju mjeri mirni prornatran jednadiba ubrzanog gibanja jednaka
u sustavu S vezanom za Zendju. Sustav S je inercijalni sustav i u njeniu prornatran opisuje gibanje (2.
Newtonov aksiom) prema dijagramu sila na slici 6.2.a. Dvije site djeluju na kuglicu: napetost niti T i ,= moo ill
+ Pw
(1)
toina tijela C. Vektorski zbroj tilt sila daje silu F koja daje akceleraciju 00, tj.
—img + ik(Ax + 6x) = imao.
+ = = nado. (1)
Konstanta opruge je
Sile moiemo rastaviti po Kartezijevim komponentama (x je horizontalna, a y vertikalna os) k= in (9 + ao). (2)
Ax +
F = imao = T sin a Promatrat u liftu u (neinercijalnom) sustavu S' vidi da produljenje opruge nije vile samo Ax, nego je
0 =—jrng+jTcosa. Ax + bx, a tijelo music. Produljenje nije posljedica djelovanja silo (medudjelovanja) vee je posljedica
 6. Iner cunt,. i TICIIIC7r131//01 S11.001/1 flat ko I.0

pa .je
F(I1) — (Al + 1)11p,
00 -
At + rn
Na tijelo m djeluje incrcijalna sila F, koja je nakon 11 s upravo jednaka sili (toOnije, upravo prestaje
biti jednaka), tj.
= — mac, = F,,12 = rfirtir2, pa je
ao F(11) — + m)gpi
1,2 —
(m + m)g
_ F(u )
p i — 0.6703.
P2 - (M + m)a

6.4 Inercijalne sile i rotaciono gibanje. Centrifugalna sila

Pri razmatranju jednolikog gibanja po kružnici opisali smo promjenu brzine (samo) po srnjeru i uveli
centripetalnu akceleraciju
Slika 6.3 - inercijaini i neinercijalni sustav - lift se ubrzava prema gore!
a„= ---frw2 . (6-10)

Porijeklo centripetalne (centralise) site mole biti razlitito: napetost niti, gravitaciono privlatenje, sila trenja,
gibanja, pa zato on uvodi inercijalnu silu - pseudosilu prema receptu F = m(-ao = -ma. i Ink
elektrostatska privlaena sila, rnagnetski dio Lorentzove site itd. Ovdje eemo razmotriti krO.no gibanje sa
uvjet ravnoteie ovako stanovi§ta mirnog promatrata koji se nalazi u inercijalnom sustavu S (na Zemlji npr.) i sa stanoviSta
G +Pp+F; = + - drugog promatrata koji se vrti zajedno s tijelom i za kojeg tijelo miruje, pa se taj drugi promatrat nalazi u
neinercijalnom sustavu S'.
—img + ik(,Lr + Ox) — ima0 = 0.
Gornju jednadibu ravnotete valja usporediti s jednadthom ubrzanog gibanja (1). Matematitki su to
Zamislirno ploeu koja rniruje i na kojoj se nalazi tijelo mase m prievrkeno za oprugu konstante k koja
jednadthe idcntitnc, no fizikalni je sadriaj razlitit (za razlitite promatrate). Rezultat za konstantu opruge je okrenuta u radijalnorn srnjeru (vidi sliku 6.4). Knana plota pane rotirati stain= kutnorn brzinom C.3
koji slijedi iz gornjih jednadibi identir'an ,je izrazu (2)! Uvodenje inercijalne site u neinercijalnom koja, prema difinidji vektora kutne brzine, "gleda", prema slid 6.4 "iz papira". Situaciju s tijelorn opisujemo
sustavu dalo je isti fizikalni rczultat! u (Iva koordinatna sustava: u inercijalnom sustavu S vezanom uz mirnog promatraea (koji stoji pokraj plote)
taj promatrae vidi da je opruga rastegnuta za Ax, tj. na tijelo djeluje sila Fop = prerna sredigtu. Ta
sila prisiljava tijelo da se vrti po kružnici polumjera R. To je, prema tome, centripetalna sila koja, prerna
ranijem opisu, rnijenja neprestano smjer ali ne i iznos brzine. Dakle

Primjer 6.4 Tijelo rnase M = 2 kg miruje na podlozi, a na njernu se nalazi tijelo rnase m = 1 kg. Koeficijent
(dinamiekog) trenja izmedu M i podloge je pl = 0.4, a koeficijent (statidkog) trenja izrnedu m i M je //2. .rn (6-11)
Na tijelo M pane djelovati horizontalna silo poeetnog iznosa F0 = 15 N, koja linearno raste s vrernenorn ,
pa se snake sekunde poueea za 10% poeetne vrijednosti. Tijelo rrt se pane sklizati po tijelu M nakon a centripetalna akceleracija je = --f-v2 /R= Sustav S' je neinercijalni sustav jer promatrat u 5'
Koliki je AL2? vidi da je opruga rastegnuta i tijelo rniruje, ali ne zbog rnedudjelovanja yee zbog ubrzanog gibanja. Prornatrat
u objaSnjava rastegnutost opruge inercijalnorn siloni F, koju pronalazi prema ranijem "receptu":
13,JEENJE Sila koja djeluje na tijelo ima opOenit oblik F9t) = at + 0, a iz podataka jc F(0) = Fo =
15N = i nakon 1 s je F(1) = a • 1 + Fo = + F0/10, pa je a =- F0/10. Nakao us je F(11) = 31.5 N. = 72( —do ) (6-12a)
U torn trenutku tijela Al + m imaju akceleraciju dobijenu to jednadthe gibanja
gdje je 6o akceleracija sustava S' u odnosu na mirni sutav S, a to akceleracija je centripetalna akceleracija
F(11) — Fr, = ( + m)ao,
i!,0iz (6-11). Prerna tome .je
gdje je
= (Al + = In(—do ) = F,1 = m(-1) . ( -f IR) = frrtv2 R = irriRw2 (6-12b)
 Ine,ijalni I ncinrrriyulni su.sta,ri Str. 6- 9 Sr, 6- D. Harnett: Fiztka 1 za PER

Slika 6.5 - Uz primjer 6.5. Dijagrain sila odgovara

opisu koji daje mirni prornatrael

je jednalca umno9ku muse in i —6o, gdje je ao ubrzanje sustava, a to je centripetalna akceleracija

3", = a°, pa je
Slika 6.4 - Vrtnja tijela nu ploci. U zagradi je
napisana inercijalna sila koju uvodi promatrue nu plofi!
+0 + 4 =0.
1 u sustavu S i u dobili smo matematiai isti zapis gibanja! Prema slici je kuglica pri vrtnji udaljena
ukupno 72 od srediSta vrtnje, pa je otklon od ravnoteZe jednak JR = ft — R0 . Taj otklon tnolerno
izraziti preko kuta a i duljine niti 0: sing = AR/e, pa je AR = (sins. Iz jednadlbi gibanja dobijerno,
Sila "gleda" od sredii;ta prema van i dobila je vlastito line centrifugalna situ, a odgovarajuea akceleracije je dijeljenjem jedu adZbi
centriluga/na akceleracija. Pomoeu to site promatrae u sustavu opisuje mirovanje tijela Fop + F, = 0, tj. in(flo + AR)w z sin a
ik.Ax = Ta jednad5ba matematieki identiena jednadZbi (6-11), all tamp .je njom opisano (ubrzano) mg 7
. ' cos a
gibanje tijela, a ovdje njegova ravnote7,a! tau nakon uvrStavania All vodi na nelinearnu jednadZbu za upr. sins,tj.

Prinder 6.5 Na gramojonskoj pia; nu udaljenosti 10 MI od Sirdigta ploec postuvljen je ma/i stalak s niti !ISM 0
(17,, + s i u „)„,2
duljine In CM nu kojoj visi kuglica muse in. Ako se ploja vrti kutnom b12i70011 valja opisati gibanja kuglice — siv a n
su stanoviRa dr. Patuljka koji se (jedva) drii nu p/oei (vidi sliku 6.5) odnosno su stanovigta (Nevidljivog)
mirnog prornatra 'ea su strane. Ako se ploea vrti tako da u loin. naprovi 33.3 okretaja, vaija izraCmnati 701 Ta jednadZba vodi na pOli110111 U sill o 0etvrtog stupnja koji valja rijeSitr numeriCki. Polinom izgleda
kojoj udaljenosti od sredigta vrtnje rotira kuglica. ovako
eu.,4 sin' a + 2120 0° sin' a + (y 2 — £ 2 ,,z 4 + 12Z,a 4 )sin 2 a
RJESTNJE U sustavu S centripetalna sila F,, proizvedena je od site napetosti niti T i teiine tijela — 2R001.,° sin a — = 0.
prema dijagramu na slici 6.5. Dakle
Numerieko rjeSenje (pommlu programa Mathematica npr.) vodi na tretiri rjeSenja (x E sin a)

„=t+0 uz P51 = = .
= —0.11 504 — 2.55 284 1 xa = —0.11 504 + 2.55 284 i
xa = —0.10 962 x4 = 0.13 970
U polarnim koordinatarna u kojima 0 gleda od sredi6ta prema van, a k' k) je u vertikalnom smjcru (,i
na slid) gornja jednacliba gibanja je po komponentama
od kojib je prilwatljivo samo zadnje, pa je a = 8.0306° = 8°1'50", tako da je AR = 0.01397m, pa se
met kuglica vrti na udaljenosti od 11.4 cm od osi vrtnje.
= —PT sin a

o = kT cos — krng.

U sustavu S' (ucinercijalni sustav) dr. Patuljak (jedva) vidi da kuglica miruje na koso postavljenoj niti.
On pile jeduadibu ravnoteZe, tako da uvede inercijalnu situ

t +T;=(),
 6. /nereijalni i neinercija/M sustain Ste. 6- 11 Ste. 6 - 12 D. Horrat: Fizika / za FER

Vremenska derivacija jedinicnog vektora

6.5 Opa pravila transformacija u rotirajuam sustavima u smjeru polumjera, prornjena .jedina:nog
vektora Jr dr, tj. i(t + tit) = r(t)+ l'ri-
ra-st vektora dr je "Iuk" u kruinom isj&ku
Razmotrit eerno ovdje prvo opeenito gibanje rnaterijalne totke po nekoj krivulji i iz opeeg zapisa
je (srediSnji) kur jednak dp, a luk Jr
promjenljivog gibanja izvest eemo izraz za neka posebna gibanja koja anode tijela kada se giliaju u sustavu
koji rotira (tj. gibaju se npr. po Zemlji, koja, koko solo veee ranije isticali, nijc inercijalni snstav)! jednak umncAku (srediSnjeg) kuta i polum-
jera, tj. jdri = Smjer prirasta dr
Cestica se giba po krivulji u ravnini c — y (prerna slid 6.6). Njen pololaj incr'ir,emo opisati pomoen
jc okomit na r(t), a to je smjcr jedir it. nog
Kartezijevih koordinata (x, y) iii polarnih koordinata (r). Pri tome valja uotiti da se pri opisu totke
vektora Prema tome je
pomoeu polarnih koordinata u vremenu mijenjaju i jedinitni vektori r i jer jedinitni vektor e je uvijek
radi,jalan pa mijenja svoju orijentaciju pri gibanju po krivulji, a ,t3 je uvijek okomit na njega. Vera izrnedu
di- = =
jedinienih vektora dana je ovako (vidi Dodatak D5)

= icos,p+ Dijeljenjem jednadibe s dt na lijevoj strain

(6-13) dobijcmo vremensku derivaciju jedinitnog
= + jcos yo. 6
vektora i ur a = dca/dt dobijcmo

di-
dt

Slika 6.7 - lzvod vremenske derivacije jedinienog vektora r.

Vremenska derivacija. brzine (6-16) je akceleracija

di)" dtidf dl?

= = TiT f E T
it Tirt-wr"" ±ri —cii4+1?""711 (6-17)
(.43
= +2R: + &DC'S +
dt •

Uvrkavanjem vremenskih derivacija jedinicnih vektora (6-15) u gornji izraz dobijemo vektor akceleracije
Slika 6.6 - Gibanje materijalne take po krivulji K
c7 =(R— R.co2 )f + (2k..)+
(6-18a)
d = R6 + (.0 x (C3 x + (2./L, + Rc;))Co.
Vremenska promjena radijusvektora jednaka ,je brzini tj.

d d(R6) dR Akceleracija ima dvije medusobno okornite komponente: jedna je radijalna a r - u smjeru I., a druga tangen-
(6-14) cijalna at - u smjeru
dt dt dt r 'rcT .
at = — a, =- + (6-18b)
Vrernensku prornjenu jedinienog vektora 3 ratunali smo vee ranije pri kružnom gibanju Potpun ratun za
vremensku derivaciju f-a dan je uz sliku 6.7. Razmotrimo elan po elan:
Prema tome, vremenske derivacije jedinienih vektora su - to je promjena brzine u radijalnorn smjeru. Dakle, testica se udatjava od ishodi/ta (lb mu se pribliava)
s promjentjivom brzinom.
7' = yj = —sir, (6-15) -Th.J2 - to je centripetalna akceleracija a rt,. Njen je predznak negativan, prema ranijem izvodu (vidi pogl. 1).
dt tit
2/L - to je akceleracija do koje dolazi kada se tijelo giba dui polumjera, a pritom se taj polumjer vrti
pa je brzina (stalnom) kutnorn brzinom v.
r, = lb= + Rixx,3 ili 'LT = fir x R. (6-16) - to ,je akceleracija kao posijedica tangencijalne site koja mijenja kutnu brzinu. Ta akceleracija pred-
Lijeva strana gornje fonnule predstavlja brzinu u inercijalnota (minion]) sustavu, a prvi elan desne strane stavlja ubrzanu rotaciju.
je (lokalna) brzine u rotirajueem sustavu, pa inaemo to jednakost napisati i ovako Prema tome, izveli smo brzinu i akceleraciju totke koja se giba po proizvoljnoj krivulji u 27— y ravnini.
Taj izraz je izveden za tnirnog prornatrata u ishodiku inercijalnog koordinatnog sustava o odnosu na koji
= t7' + 6 x (6- 16') smo raztnatrali gibanje.
 6. Irtercijahli i neinercijullai sustavi SO'. 6- 13 Str. 6- 14 D. Harvat: Fizika 1 za FEn

Coriolisova silat Sada ino2erno razmotriti gibanje toeke koja se giba stalnom brzinom po polumjeru koji
rotira stalnom kutuom brzinom w. Ta situacija odgovara gibanja materijalne roeke po krivulji za koje smo
upravo izveli akceleraciju u jednadZbi (6-18) za promatraea u inercijalnom sustavu S. Medutim, u toj
jednadžbi valja sada staviti I? = 0 (gibanje testice je jednoliko) i RCA) = 0 (radijusvektor I? odnosno sustav
S' rotira stalnom kutnom brzinom).

Slika 6.8 - Cibanje 6estice u rotirajude7IL sustavu stalnom b12i710711 .

Slika 6.9 - Coriolisova situ na tijelo koje se giba
Cibanje materijalne totke ino2emo opisati i u "njenotn" sustavu (vidi sliku 6.8) tako da neinercijalni dui uteridijana. Smjer site je "pavans zupudu" iii (uvijek) "na desno"!
sustav S' u trenutku t = 0 smjestimo tako da ishodilta koincidiraju i da se osi poklapaju. Sustav S' zatim
potne rotirati stalnom kutnom brzinom 0 oko ishodilta, prema slici 6.8. U torn istom trenutku eestica krene
(stalnom) brzinom iznosa R od ishodilta dui osi U sustavu S' materijalna toelca se giba jednoliko pa
pravcu stalnom brzinorn R. U sustavu S irnamo ubrzarso gibanje s akceleracijom 05 opisanom gore, tj. (sustav vezan uz nju) nije inercijalni sustay. Svakako, izraz za Coriolisovu situ koja,je proporcionalna kutnoj
brzini Zemlje wz pokazuje da ee taj efekt biti vrlo mali. Nanne, kutna brzina Zemlje je
clo = + 21L, co. (6-19)
= 0.000 073 s-1, (6-22)
U sustavu promatrat (testica) uvodi inercijalnu silu .h; koja upravo poniltava situ u sustavu S koja - 86 400 s
daje ubrzanje, pa promatrat u S' dobije jednoliko gibanje! Inercijalna sila F, jednaka ,je, prema "receptu", pa ee neposredni efekt site biti telko injeriti. Kuntu/ativni efekt Coriolisove site (zbrajanje malih efekata
umnolku rnase i negativne akceleracije eio tj. kroz dulje vrijeme) lakle le biti uoeiti. Sada eerno opisati nekoliko situacija u kojima je Coriolisova sila
prepoznatljiva!
= in(-(70) = rn(I?c,)2 r - 2Rw c7) = m(-0 x (c.0 x di) - 2/durvi]
(6-20) Prema slici 6.9 Coriolisova sila rota sillier "na zapad" za gibanje po meridijanu od sjevera prema jugu.
= Fc7 + Pco" Kao posl,jedica to site doista se primjeluje da rijeke koje teku sa sjevera prema jugu (na sjevernoj polukugli)
vile erocliraju svoju desnu strane od li,jeve. Slieno se primjeeuje i na tralnicarna vlaka u smjeru sjever-jug.
gdje smo prema ranijoj definiciji uveli centrifugalisu situ 4.1 eije ,je ubrzanje jeduako negativnojcentripetalnoj
akceleraciji, a i uveli smo novo line - Coriolisovu silo eiji je smjer suprotan akceleraciji = 2/1, izvedenoj U stvari, lako je vidjeti de le uvijek desrta strana (u sinjeru gibanja) biti izlo2enija Coriolisovoj sill od li,jeve
(na sjevernoj polukugli). Coriolisova sila javlja se i pri gibanju po ekvatoru, all ue i okomito na ekvator (u
za inercijalni sustay. Dakle, Coriolisova sila je inercijahra situ u rotirajueem koordinatnom sustavu, a javlja
podrutju ekvatora) jer je tamo tOz paralelna s
se zbog gibanja tijela u rotirajueem sustavu. Njen maternatieki zapis je
Slobodni pad i Coriolisova sila Kada ,je tijelo ispulteno na nekoj visini iznad Zernlje, ono, slobodno
F00 , = -21ttiLic (6-21a)
paclajnei, izvodi gibanje a rotirajueent sustavu, vodi na pojavu Coriolisove site Na tijelo (u njegovom
sustavu, tj. u neinercijarnont sustavu Zeitilje) djeluju tri site: te;iina tijela C (za male visine ne uzirnamo
fit, ako u sustavu uvedemo brzinu gibanja v' = R, dobijemo
Newtonov opei zakon gravitacije za opis teiine tijela), centrifugalna sila P,f i Coriolisova sila For. Za ocjenu
efekta centrifugalne site valja uzeti u ratun zemljopisnu lirinu A (silica 6.10): poluinjer rotacije r koji ulazi
frcor = 27116' x CO. (6-21b)
u izraz za F 1 je r = nz cos A, pa je (uz Rz = 6 400 kin) aci = I?zwz cos A = 0.034 cos A in/s2. Dakle, efekt
Izraz za Coriolisovu situ (6-21b) vrijedi opeenita, za bilo koje gibanje u neinercijalnorn sustavu. centrifugalne site ,je vrlo mali, pa sada rno2erno razmatrati sarno Coriolisovu silo.
Do sada smo najtelee zvali inercijalni sustav onaj sustav ko,ji je bio vezan za Zernlju. Medutim, Ako je brzina tijela ispultenog s visine h jednaka v'(t) = gt, onda iz jednadibe gibanja (vidi dodatak
rezultati ovog odjeljka pokazuju da mora postojati neki efekt Coriolisove site koji mole ukazati da Zeinlja poglavlju DP6.1 za potpuni izvod opeenite putanje)

Gustave Gaspard de Coriolis (1792-1843) francuski fizkar i inienjer. rrti = 2Truiiiv' sin (di/0') (6-23)
 6. /nercijalni i ncincrcualni sustain Si,. 6 - 1.5 Sir. 6. 16 D Norval: Fiziku 1 zoo PETS

Foacaultovo njihalot Gibanje tijela u sustavu vezanom za Zemlju uzrokuje pojavu inercijalne site -
Coriolisove site, tije je efekte, kao sto smo prikazali prinderirna, vrlo teMco kvantitativuo mjeriti, all tiji se
efekti odraZavaju kroz globalne (zernljopisne, meteoroloske) pojave. Kumulativni (zbrojni) efekt Coriolisove
site mole se istraZiti pomoen niza uzastopnili gibanja kakva noon mole dati (obitno) njilialo. To je potakrinlo
Foucaulta da 1851. godine pokaZe pornotn velikog matematitkog njihala da se Zernlja doista vrti oko svoje
osi.

Slika 6.10 - Uz procjenu centrifugalne ado pri slobodnont padu

dobijetno za pomak u smjeru site, tj. Itorizontalni pomak

fi
wt3
x(t) = cos A. (6-24)
3

Prirnjer 6.6 lzraeunajte pomak na zapad tijela koje slobodno padne s visine od 100, 150 i 200m, na
(sjevernoj) zemljopisnoj girini A = 45°.

RJEENJE Za pad s visine z' dobijemo da traje tl = 1- Tz7.g, pa prema izrazu (6-24) dobijemo da je
Slika 6.11 - Proizvoljno gitanje rnaternatiekog njihala u neinercijalnom sustains S'
za pad s visine pomak prema zapadu na lirini 45° jednak

x'(z') =- -- '2 cos 45°) (z')312

/8' ili
9g—
x'(z') = 1.5479 x 10-5 (i)3/ 2 ,
Sto daje rezultate
x'(100m) = 1.55 cm
x'(150 m) = 2.84 cm
x'(200 m) = 4.38 cm
Iz rezultata primjera 6.6 vidimo da bi neposredno mjerenje otklona tijela zahtijevalo izuzetnu preciznost
koju je eksperimentalno teS"ko posti6i s obzirom na strujanje zraka i druge smetnje pri mjerenju. Medutim,
slitan efekt, s drugim posljedicama, javlja se pri podizanju toplog zraka uvis zbog temperaturne razlikc
(temperaturnog gradijenta) u atmosferi. Zbog Coriolisove Bile zrak dobije horizontalnu komponentu, a
to komponenta, nadalje, uzrokuje Coriolisovu silu koja ponittava uzgon. Tako se dobije krutenje zraka
u horizontalnoj ravnini, odnosno javlja se ciklona. Pailjiva primjena vektorskog izraza za Coriolisovu
silu pokazuju da je smjer kru5enja zraka u cikloni na sjevernoj polukugli suprotan kazaljki na satu, a na
ekvatoru nema ciklone. S druge strane, topli zrak s ekvatora di2e se uvis. On se hladi u vitim slojevima
i spugta se na Zemlju negdje na oko 30° zemljopisne 8irine i stvara tzv. suptropski pojas visokog tlaka. Jo
tog podruEja prema jugu struje vjetrovi koji zbog Coriolisove site skreCu prema zapadu pa daju vjetrove
poznate pod imenom trgovaeki vjetrovi ili pasati koji su pomagali jedrenjacima u protlosti da putuju
u smjeru zapada. Iznad suptropskog pojasa vjetrovi pu8u prema sjeveru i zbog istog efekta Coriolisove
site skreCe prema istoku i daju za nas u Europi poznata strujanja zraka prema istoku, koja gledarno
svakodnevno kroz vremensku prognozu.
Zainislirno pokus s matematitkim njihalom (totkasto tijelo mase rn objeSUno na nerastezljivu nit bez
mase) na sjevernom polu. Ilavnina u kojoj njise njihalo ostaje cijelo vrijeme mirna a odnosu na (neki)
inercijalni sustav (vezan za daleke zvijezde, npr.). To znad da de ravnina rotirati u odnosn na promatrata
koji sjedi na sjevernorn polu u smjeru suprotnom od rotacije Zemlje, a brzina rotacije je ,jednaka 15° na sat
(odnosno 360° na dan). ObjaLnjenje to rotacije u sustavu promatrata je u uvodenju Coriolisove sile koja je
na polu maksimalna (jer je tamo brzina giban,ja tijela okomita na Zernlje). Sila uvijek djeluje "na desno"
prema smjeru gibanja i leli u horizontalnoj ravnini (slika 6.12). Coriolisova sila djeluje na njihalo s lijeva na
de se tijelo udaljava od promatrata (prema slid 6.12), a zatim u tnom smjeru kada se tijelo
pribliiaya promatratu. Rezultat toga jo npr. putanja kao na slici 6.12.
Ako se njihalo promatra na zemljopisnoj nrini A, onda se efekt Coriolisove site reducira za faktor sin A,
jer ako se napi0e kutna brzina po komponentama, ondaje njena radijalna komponenta jednaka w sin A, a tan-
gencijalna (paralelna s povr§inom) je w cos A. Tangenctjalna komponenta doprinosi vertikalnoj Coriolisovoj
sili (ko,ja neznatno mijenja napetost niti), dok radijalna komponenta w sin A izaziva "precesiju" njihala, prema
slici 6.12.
Pogledajmo sadajednadžbu
jednadibu gibanja matematitkog njihala sa slike 6.11. Napetost niti i težina
teiina tijela
djeluju u inercijalnom sustavu i opisuju njihanje. U neinercijalnom sustavu (sa slike 6.11) djeluju i dvije
inercijalne Bile: centrifugalna sila F,l i Coriolisova sila P00, koja nastaje zbog gibanja (njihanja) tijela.
Prerna tome, jednadZba gibanja je
mT= Trig + + Pc , + Pcor ill
(6-25a)
nar =mg+T + Fco ,,
t Jean Bernard Leon Foucault (1819-1868) francuski fizitar i inienjor.
 6. Increiyuni i nrinercijahti sustain Ste. 6- 17 Str. 6- 18 D. Horvat.. Fizika za FER

rjesenje z = deli' (uz nepoznati .1 i 13), cleriviranjern i uvrStrivanjem u gornju jedna&bu dobijemo tzv.
korakleristiCreu jeduadileu koja Ce odrediti G . tj.
02 + = 0 Sto daje
(6-29)
01,2 = V-(C../92 - o.

Dobili solo dva rjegenjo za 0, pa sada moiemo napisati i dva rjeSenja za z, eija je linearna kombinacija
takoder rjeSenje jednadibe (6-28), jer je ta jednadžba linearna, tj.

z(t) Be -6/(,')2 +4,ej (6-30)

Izraz pod korijenom sadrži dvije omege: 4 = yli je otprilike reda velieine 1, jer je y 10m/s2 , a duljina
je takoder u pokusu s Foucaultovim njihalorn oko 10111. S druge strane c0' 10-4 , pa zato moieroo napisati
V(w92 + 4 7, Lk, i .jedn ada m (6-30) postaje

z(t) = [Ae1 " + Be-`"] (6-30')

Slika 6.12 - Skretanje ravnine njihanja Foucaultovog njihala Ako sada iskoristimo Eulerovu formulu e°' = cosp + i sinp i uvedemo C1,2 = B
kako go vide prornatraei u neinercrjalnom sustavu (Tar npr.)
z = cos w't[(A B) cos wot + i(A - B) sin wot]
- i sin w't [(A + B) cos wot + i(A - B) sin wot]
= cos w't [C, cos :Jot + iC2 sin wot]
gdje smo (ponovno) zanemarili centrigfugalnu silu. - i sin w't[C, cos wot + iC2 sin :Jot] (6-31)
Komponente napetosti niti T jednake su umnoSku iznosa T i kosinusa kutova, koji su .jednaki x'/Q, = C, cos (Jot cosw't + C2 sin (Jot sin w't
y'/e i (i - z')/e, pa je + iC2 sin (Jot cos w't - iC, cos cJot sin w't
= -IT , - :IT • + kT ez' (6-26) = + iy'
•
Diferencijalna jednadiba (jecinadžba gibanja) (6-25a) sada postaje i izjednaeirno realne i kompleksne dijelove s x odnosno s y, prema definiciji z, jednadžba (6-27), dobijemo
= C, cos wot Cos t C2 Sin wot sin w't
(8-32a)
mr = - 2Inw(i' cos A - y' sin A) = -C, cos :Jot sin w't + C2 sin wot cos cit.
(6-25b)
Uvedemo z = C1 cos wo t i y = C2 sin wot, pa dobijemo iz (6-32a)
my = — TT - 2rin.J±' sin A.
= x cos w't + y sin cit
(6-32b)
Alatematitko njihalo rjekvarno najteke (vidi Fizika II - inaternatieko njihalo) u aproksirnaciji mall!' ampli- y' = -x sin w't + y cos w't
tuda (otklona). U tom je slueaju T mg i vremenska prornjena z' (brzina u z' smjeru) je pribliino jednaka iR, pontoeu rezultata dodatka poglavlju DP6.2
nuli: 0. Tako dobijemo
9 cr' + 2rraJi sin A ) - ( cos w't sinu/d) x
- (6-32c)
e - sin cu't coscJ' y) .
(6-25c)
y=-Qy' - 2'mwz' sinA. Gornji zapis predstavlja vezu izmedu mirnili koordinata (x,y) i rotirajueill koordinata (x'y'). Pri tome
je kutna brzina rotacije (vidi dodatak poglavlju DP6.2). To pokazuje da rjeknja x(t) = CI cos wot i
(Umjesto komponente kutne brzine uvest eemo oznaku w sin A.) Gornje diferencijalne jednadibe su y(t) = C2 sin (Jot koja opisuju harmonitki oscilator (vidi 1. poglavlje i Fiziku II: harmonitki oscilator i
vezane ("mijeSaju" se varijable) pa se ne mogu neposredno integrirati. Medutim, možemo uvesti slijedeou Lissajoussove krivulje) rotiraju stainom kutnom brzinom a koja odgovara "lokalnor kutnoj brzini Zemlje
transformaciju w' = wsinA. Govorimo o precesiji (kao kod zvrka) ravnine njihanja Foucaultovog njihala i ona se na
z= + iy', I = cr' + = + 0', (6-27) sjevernoj polukugli odvija u srnjeru kazaljke na satu. Rjeknja ovise o natinu kako je tijelo zanjihano, pa
ona mogu predstavljati elipsu, kružnicu iii pravac (vidi Lissajoussove krivulje, Fizika II). Period precesije
gdje je i imaginarna jedinica. Ako sada pornonoiimo drugu jednadibu u (6-25c) s i zbrojirno s prvom, uz vrijeme jednog punog okreta ravnine titranja njiliala) je T = = 24/ sin A sati. Na upr. 450 period je
(6-27) dobijemo T = 33.94 sati!
+ c4z = 0, (6-28)

gdje sino uveli 4 = [j/e. (U Fizici II 6emo vidjeti da to jednadžba opisuje prigukno titranje harmonitkog *
oscilatora, ovdje, medutim, uz imaginarni faktor priguSenja - vidi Fizika II: prigukno titranje.) Uz probno
 6. incrcijaini i neincrcipuni sustavi Str. 6- 19 Str. 6- 20 D. Norval: Fizika za FER

DODACI POGLAVLJU 6-1

Komponente kutne braise L,1"; u neinercijal-
nom sustavu S' koji se nalazi na zemijopis-
DP6.1 Gibanje projektila u neinercijalnom sustavu noj girini A. os pokazuje u papir (vidi
i sliku DP6.1), pa su komponcnte kutne
brzine Zemlje jednake
R.azmotrimo projektil ispaljen blizu Zemlje u neinercijalnom sustavu eije je ishoditte na zeinljopisnoj
Mrini A (i duZini 11;), prema slid DP6.1. JednadZba gibanja u sustavu je =0

= + rn + F. (DP6-1) co„, = cos

L, sin A,

Slika DPG.2 - Poloiaj kaordinatnag sustava S' na zeraljopisnoj air-ini A i kornponente kutne brzine Zemlje.

Ako jednadnu gibanja (DP6-3) podijelirno s Inas= in i uvrstimo gore dobijene komponente vektorskog
umnoSlca, dobijemo
=- —2w(i' cos A — 3/ sin A)
= —2,...,2' sin A (DP6-5)
2' = — g + 2w±' cos A.
To je vezani sustav diferencijalnih jednadibi koji ne molemo direktno do kraja integrirati. Medutim, to
jednadZbe molemo jednorn integrirati po vremenu pa dobijemo

= —2w(z' cos A — y' sin A) 4- i'c,

= —2wz' sin A + Y'0 (DP6-6)
1' = — gt + 2wx' cos A + i'o.
Slika DP6.1 - Lokalni, neinercijalni sustav S' na Zerniji.
Konstante integracije io itd. odredene su iz poeetnill uvjeta (za koje se u ovorn trenutku jog nismo odlutili).
Te brzine sada moiemo
možemo uvrstiti u ,jednadZbe (DP6-5) i time ih djelomitno "razvezati". tj.
Ovdje je F sila koja, osim teline, djeluje na tijelo mase in u inercijalnorn sustavu S (koji je npr.
nepomiean u odno daleke zvijezde). Ta sila bi mogla biti otpor zraka iii neka druga sila. Inercijalna 2wgt cos A — 4w2 2 cost A — 2wl'o cos A — sin e A + 2w1A sin A
sila jednaka je umnogku mase i negativne akceleracije sustava u odnosu na sustav S, a to je 1.7 = 4w2 (z' cos A — y' sin A) sin A — 2w±', sin A (DP6-7)
= — — 4w 2 (z' cos A — y'inA) cos A + 2(4)4 cos A.
= x — rnbr, x (Ci x ?), (DP6-2)
Ka.o i ranije molerno zanemariti elanove proporcionalne w2 , pa za dobijemo
jer se radi o jednolikoj rotaciji kutnom brzinom J neinercijalnog sustava S' (pa elan s derivacijom po
vremenu kutne brzine igtezava). Kutna brzina cp. je po iznosu vrlo mala (vidi (6-22)), pa je centrifugalna sila = 2wgt cos A — 2w(4 cos A — yo sin A). (DP6-S)
zanemarivo mala. Zato jednadtha gibanja izgleda ovako
Tu jedna.dZbu sada. molemo (Antall integrirati, uz pocetni uvjet (0) = xo
= — 2mi x (DP6-3)
x'(t) = E9 cosy—wt(4
2 cos A — Y'o sin A) 4 io t 4 (DP6-9)
Osi sustava orijentirane su prema slici DP6.1. Komponente kutne brzine Zemlje dane su uz sliku DP6.2, pa 3
je vektorski produkt kutne brzine i (lokalne) brzine jednak To ,je rjeSenje za komponentu gibanja u neinercijalnom sustavu S'. Sada mo2eruo uvrstiti u f)' i pa
uz w2 0 dobijemo
i)' = sin A20 do daje
x = (wv, - v) + ±' - k' (DP6-4) ( DP6-10)
y'(t) = — wt2 sin Ax', +14,t + l.t;.
 6. lacreijalai i sustaei Str. 6- 21 Str. 6- 22 D. Horvat: Ftztka 1 za FER

Shen() dobilemo za z' (ur. w2 0)

= + 2r..rio cos A k.o daje

z'(t) = — '212-+ r..42 4 cos A + i r t + (DP6-11)

2

Kosi hitac i Coriolisova sila Zaniislimo sada kosi hitac ispaljen pod kutorn o poCetnom brzinom vs u
smjeru sjevera sa zendjopisne shine ),o = 450 , iz ishodika. Time su odredeni potetni uvjeti
Slika DP6.3 - Sustav S' rotira u odnosu n S

(L'o , = (0,0,0) i stalnom kutnom brzinorn w, pa je a = wt

(DPG-12)
(4, = (0, vo cos o. vo sin a).

Jednadibe
Jednadžbe za y' i z' vode na poznati kosi hitac (valja pripaziti na imena, tj. orijentaciju osi - vidjeti sliku
i ako iskoristimo trigonometrijske formule iz dodatka D2 dobijemo da je
DP6.1) prema sjeveru
y'(t) = vot cos a r cos 0 cos a + r sin 0 sin a
(DP6-13) =r 0 cos a — r cos 0 sin (.7 iii
z'(t) = vot sin a —
2 (Dr6-16)
= cosa + y sin a
Jednacitha za
= —x cos a + y cos a.
wqt 2
x ' (1) = cos — w12 (ce sin( COS — ■ 10 COS ash' Au) (DP6-14)
3 comic pravilo transformacije izmedu trrirriog sustava S i rotiralut.eg sustava S' molemo napisati i u matrienoj
daje otklon zbog Coriolisove sile! Prvi Ilan (koji je dorninantart) daje skretanje "na desno", u skladu s formi, tj.
x') ( cos a sin a x)
vektorom site (DP6-17a)
) sin a cos a ) y)
Prinajer DP6.1 Ako se ispali projektil pod kutorn )io = 45° koji preva/i udaljenost od 5km valja izraeunati Gornju relaciju mo2erno napisati simbolitki i ovako
otklon projektila!
= Rs (DP6-17b)
RJEENJE 12 izraza za dornet kosog hica = vo sin 2a/g dobije se poetna brzina vo =N./1719 =

221.47 m/s, pa je vrijeme Iota 1, jednako

gdje SII10 uveli rnatricu rotacije R i vektore i = itd.
Gore opisana rotacija za kut a = wt mote se shvatiti kao rotacija u trodimenzionalnom prostoru oko
Vxt osi z, tj. pigerno matricu 13„ i transformaciono pravilo ovako
t, = — 31.928 s,
vs cos 45°
cos a sin a 0 (,xy
i otklon je jednak Z(ti) = 5.47m! Z' = — sin a cos a 0 (DP6-17c)
z' o 1)

= R,i. (DP6-17d)
Pri toj transformaciji koordinata z se ne rnijenja, tj. z' = z! Time smo odredili pravila (zakonitost)
transformacija koordinata izrnedu mirnog i rotirajue'eg sustava.
DP6.2 Transforrnacije koordinata pri rotaciji

Ako ishodita koordinatnih sustava S i S' koincidiraju i ako se u t = 0 koordinatne osi poklapaju,
oncla rno2orno istraZiti kako su povezane koordinate x, y i y' u nekom trenutku t ako sustav S' rotira
(konstantnom) kutnorn brzinom w u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, pa je a = wt.
Prema slici (DP6.3) totka A ima koordinate (x,y) odnosno (x', y') koje su dane ovako

= r cos y = r cos(0 — a)
(DPG-15)
y r sin 0 r sin(0 — a)
 6. Inereijahti i rteirtcreijalrii sustavi. Str. 6- 27 Str. 6. 24 I). //moot: / za PEI!

PREGLED 6. POGLAVLJA 6.19 Ocijenite centrifugalnu silu na tijelo na povr6ini Zemlje!

1. Novi fizikalni pojmovi
Galileieve transformacija
ubrzani sustav
centrifugalna sila
Foucaultovo njihalo
inercijalni sustav
neinercijalni sustav
Coriolisova sila
6.20 Opi5ite efekte Coriolisove silt pri gibanju po povrini Zemlje!
6.21 Kakav je utjecaj Coriolisove sila pri slobodnom padu.
apsolutno vrijeme 6.22 ' Izvedite jednadtbe gibanja za opr"enito gibanje u polju silt teZe!
inercijalna sila 6.23 Izvedite izraz za otklou tijela pri slobodnom padu!
pasati 6.24 Sto je Foucaultovo
6.25 OpiSite pokus s Foucaultovim njihalom!

2. Nove relacije

XA= VoI iii xA= xA - vot

8A = .11A J A = Jn

Z A = ZA ZA = Z A

(IA = (A) (tA = t A)

= m( -5o) Pc 1 = f-mv2 /R = = icos cp + jsin cp
d
Cp = -i. sin yo + jcos:p 1p =-,Jr,
cV" = dt
il•=ki•+sixf? ti = t7' +:3 x R a = Rr + x (c1:1 x + (2 ittp + );:p

ae = - nr + = + 2i?u, CQ
27r
PCo= -2mi2rp Poor = 2rnv' x (.0 - 0.000 073 s7
W = 86 400s

x(t) = `'.
3
1 cos A

3. Pitanja (sa zvijezdicom su ozna0ena te2a, neobavezna pitanja)

6.1 Napitite i objasnitc Galileieve transformacije'

6.2 Sto je inercijalni sustav?
6.3 Objasnite pojam apsolutnog vremena!
6.4 Sto je invarijantnost?
6.5 Sto su ubrzani sustavi?
6.6 .8to je inercijalna sila?
6.7 Kako se matemati2ki opisuje inercijalna sila?
6.8 Opigite (zami§ljeni) pokus s ubrzanim vagonom i matemati6kim njihalom.
6.9 Opigite pokus s kolicima i kosinom!
6.10 Opitite (zamitljeni) pokus s liftom!
6.11 Izvedite vremensku derivaciju jedinienog vektora
6.12 Izvedite vremensku derivaciju jedinienog vektora ■P!
6.13 Izvedite vezu izmedu brzine u mirnom i rotirajuemo sustavu!
6.14 Izvedite izraz za centripetalnu akceleraciju!
6.15 • Izvedite izraz za povrSinu rotirajue.c tekudne!
6.16 Izvedite izraz za akceleraciju u rotiraju6cm sustavu!
6.17 OpiSite Coriolisovu silu!
6.18 Iz opdeg izraza za akceleraciju u rotiraju6em sustavu izvedite izraz za Coriolisovu akceleraciju!
 7
7. Specijalna teorija relativnosti

7.1 Uvod. Galileieva relativnost i Newtonov apsolutni proctor i vrijerne 7-1

7.2 Michelson-Morleyev eksperiment 7-4
7.3 Einsteinovi postulati 7-6
7.3.1 Istovremenost i neistovremenost 7-8
7.4 Lorenizove transformacije 7-8
7.1.1 Zbrajanje brzina 7-10
7.4.2 kontrakcija duiina 7-12
7.4.3 Dilatacija vreinena 7-13
7.5 Relativistika kinematika i dinamika 7-16
7.5.1 Relativistii:ka brzina i gibanja 7-16
7.5.2 Drngi Newtonov aksiom u relativisti0koj dinamici 7-18
7.6 Red i energija u specijalnoj teoriji relativnosti 7-18
Dodaci 7. poglavlju
DP7.1 C".etverovektori i Lorentzove transformacije 0-00
DP7.2 Prostorno-vremenski dijagrerni 0-00
DP7.3 Transformacije izinedu CM i 1,A13 sestave 0-00
DP7.4 Elektrodinetnika i specijalna teorija relativiiosti 0-00
1)P7.5 ltazlika faze i razlika 'lode pri interfereeciji valova 0-00
Pregled 7. poglavlja
P7.1 Novi lizikalui ponnovi 7-21
P7.2 Nove relacije i formule 7-21
P7.3 Pitanja 7-21
P7.3 Dodatna literature uz 7. poglavlje 0-00
 Sir. 7- 2 D. floroal: Fizika 1 an FER

0 (NOSH() Svc i.e (8111 il(1;.. be. II VekLOrSkOIll 01)11101

10. prosinca 2001.
= + 5' = — -111
= 1!) (I' = t)

Prinajer 7.1 U su.stnvu Tailor,: sr: rit:a (Inirrin) proutatra'r'io. Pry: ismjer, koortlinate poctka P.npn
7. SPECIJALNA TEORIJA RELATIVNOSTI
It) rn, y a = 0, za = 0 u In:make l a = lO s. izrnicri kontylinate kroja sltapa xti = 20 is, yn = 0. sir = 0

trcririau ti, = 15s. Nobka 3c draprio

Poi:etak :Lapp neka je In C11111111,11 = 0 in ishodiSlin. On se giba jednoliko pe pr.nrn ez

jedniadZbin = vI.. I'lraj 8I.apn inna jedinadZbu are = i naravno erijedi Ja je x2 (0) = I. Podad
kaZin da je
,r,(10) = = 10 10 = 10T,

x2 (15) = TA = 15e + 1,j. 20 = 15e + Pa je

= 1 Inis = 5a1.

7.1 Uvocl. Galileieva relativnost i New onov apsolutni prastor i vri,jenac

U tri Newtonova aksiorna sadr2an ,je opis dijela fizike koji zoverno mehanika. Zakoni mehanike, prema Tu seakako ealja naglasiti da osnoena pretpostavka koja. nas a ovom trenutku zanim jest ova o
razmatranjima prethodnill poglaelja inoga se proue..avati a sustavitna koji se jedan a ochlosa nn &agog apsalutuoca vrecnena koje jc postaeljeno kao postalat. rr Newtonovaj mehanici.
gibajn jcdnoliko po prawn, pa govorimo o incrrijolnirn sustavirno i Galileieve transformacije pokazaja da Ponekad nick' antori Lekstnea n inchanici, gam, in Safi, ineode en. Newl.nnev I. 2. i 3. aksionn i
su zakoni mchnike nepromjenljiei s obzirom na prijelaz iz jednog inereijahlog stistae a drngi, tj. zakoni su Newtonoy nul Li, ccl.vrli i pet' aksiom. Haiti aksionn bi, po Mulls gla_sio: PO .9i rip Increvalra Au:Oar!,
(maternatiki) isti! Galileieve transform acije, za poeezieanje den sustaes i:ije Sc asi poduclaraja, a sustae S'
Pr.04.0rj, npsolularil, IC: Vrg,;nrr. jc apsoltano! Time Od e islakinuti da je Newt ['nova
giba Sc a smjeru osi x izgledaju ovako
mehanika izgradena ua moga.nosti postaeljanja apsolintnng koordinatnog susta.va 11 odnosin na kojeg se
in ilpsolanom pro:dor. gibajin sea lije.la i koja gibajai se bile gripe i bilo kada n tivemiin,
apsolutni, svemirski sal, koji jednako, istoeremeno otkincava isle sckunde eremenskini
raznmcima. Takva predodzba iy,.cnhr I ling vrelecna n potpunoS1.1 je a Sklade sa seakodneenim XI col onn I
sa semi fizikalnim istr Zi vanji man ok vire (klasii-me) Newtonovske inehanike!

A psolarm vrijeine kaze da ("..e se .jeclan doga(blj 1r jednom referent.noin sustavu 5 istourrrucno dogodiLi i
II SVIITI povrzanint sa sustavorn S Galileiceim transforrna.cijama, ali i da ce redoslued dogadaja
sustaeu S bit.i poSttvan i u sviln dragirn sustavitna Prerna tome, zadnja jednakost. u (7-1). 1j. I = t'
oedjeje deists ilopotrebna.

Is transformacija slijedilo je (In su zakoni gibanja (2. Newtonoe akstorn) nepromjenljiei -

Slikn 7.1 - Etz objognienje
aayavaatra,I.j. in erijedi /7 = /7 ' gdje je ovdje oznaka za jednadibil gibanja a sustaeu S (S')1.
(Newtonova) mehanika seakako nue jedina fizikalna teorija koja oinsuje lizikalni svijet. Po:plea ye:zone
nz elektrie:cle naboje, magnetska seojstva proctors i materijala i veza izatecia toka naboja - elektrij7ne stuje
i magnetizma opisane su dijelom fizike koji zoverno elektrorn.nynetizani. Cjelokapnost elektromagrictskili
pojava sa2ela je a teoriji kojil je in briljantan nncjn forrnalirao J. C. Maxwell 1860. godine. ilfaxivellove
transforrnacija
jednadibe, skup od cetiri eektorske diferencijalue (ill integrable) jednadibe opisuju cijeli seijet. elektromag-
netizma, uklia'a'ujtur:i i s\jet.losne pojave - optiku. lz to teorije slijedi da se sejetlost giba brzinorn c koja jc
(relatieno) davno adreciena eksperimentalno.

styari, Maxwell jc .came '''su In njac" da bi se sejetlost trel,ala gibati brzinom eleklrornagnelskill valova..

= I,j. da sejetlost nistinu jest elektrolliagnel ski cal. Dokaz tome pruiio je Hertz' godine 1888. kada je.
vi,
nazalosl ed.. Maxwell Ho rurtae!
= I/
iii Seakako, odmall se nalnece pitanje: "a odnosu iia ;o" je brzina sejettosti jednaka To pitanje
Zr = z
je posebno bilo postal° vi no kada je pokazano da Maxwcllove jednacUbe nisu inearijantne ins Galileicve
(I' = t)
Heinrich Rudolf Hertz (1857-1994) njemai,ki fiziar i izumitelj.
 7. Spccijaltia Icorija raativuo.411 Sir. 7- 4 D. Norval: Fizika I za FER

transforniarijc! Ilustractja Le iieinvarijaninosti ide sfernag clektroinagnetskog vala koji se einitira iz

istiodittta koordinatilog sirstava S. Njegova je jednacliba

„2 + y2 + ,212

Invarijantimst. zitaei da 1)i Laj isti val !limn) tr .5" ovakitv zapis

yo 2 z/2 ,21 /2 0.

Medutint, Galileieve transformacije (7-1) daju

)2 + y/2 z/ 2 2/2

St.° znitei da je
„2 + y 2 + c212 y/ 2 + 2 e21,2
x22 + z/ (7-3)

pa Hems. invarnantitosti! f\1adalje, prortijenljivosi. (iieinvirrijantriost) elektromagnetskili pojava u (Armin, nil

Galileieve transforinacije moeerojeduostacrio prikazati i razinatranjem dva tnirua , stacionarna (vremenski
nepromjcilljiva) naboja koji se nalaze na udaljenosti 'Herbal od drugogit. Medu njitita vlada elektrostatska
Coulombova sila F, = k(21 (2 2 /7.2 gdje je k =1/(47E n ) i aria inn nabojima daje iihrzanje jednako a = P,fot.
Ako te isle naboje gleda promatrae tr sustavti koji se giba brzirioni /1! u odnosu na sustav S (i 11 0111101111 na Slika 7.2 - Skica mspareda izuorn, errata i interfervmetrim pei Michaelson-Marleyevorn eksperimentu.
riaboje) on ee tr svojein sustavu vidjeti Ilabojekoji se 0)a:iu u sittieru —7, t.j. vidjetee st ruin! Struja, rneclutint
prenia Nlaxwelloviin .jeditadibaina (ili prerna Oerstedovarn pokusir) proizvodimagnetsko poljeL pa ee se
Michelson i Morley su hijeli iskoristiti veliku brzinu Zernlje (oko 3 x 104 rn/s iii c/10 4 ) u odnosu na
poj avi Li i magnetska situ (magnetski clio op6enite Lorerrizove silo koje je jednaka = + F,,, = gE,-1-qt7x
apsalulni, mind inter (koji ispunjava cijeli Svemir) i pokazati da postoji razlika a brzini svjeLlosti c kada se
Drugi Newtonov aksioni je it sustavu S' dart ovakoi7.' = (I7,+/:,„)/tri = (7+ P„,/m, 1,1. 11 S' fizikalna situacija
izvor giba ir odnosit na inter. Gibanje Zemlje moral() int je da 1/01“1211 gibanje "Liz inter" iii "niz et,er"
ui,jejednaka orioj u S! Jedno rjeSenje Log problenia bilo bj postojanje nekog apsaluttiog sustava u kojern
u ovisnosti a smjert, gibanja Zemlje.
vrijede N-laxwellove jednird2be. Po tutalogiji s nmhanickirn valovinia koji nu2no irebaju (elastieno) sredstvo
Njihav uredaj (skicom prikazan na slici 7.2) sastoji se od niza zrcala, izvora svjetlosti i interferometra
za Sirertje (zvuk se Siri kroz zrak, dry°, ieljezo ali ne i kroz vakusin), taj apsolutni sustav ispunjen je
(I M) - uredaja kojim se mole na vrlo precizan tiacin odrediti razlika izmedu (geometrijskog) puta dva vala
tajanstvenom tvari koja svojim zgie:111jenjimil i razrjedeninta (kilo zrak za xvireim valove) ornagin1ava t;irenje
svjetlosti. Prcitia slici 7.2, iz 1ZVO(11 SVj111,10111,i I izlazi val 13Vie1.1014i i (1.11110111i(:110 se reflektira a djelornierto
EM valova. !la tajanstveita tvar dahlia ,je (star()) inie etcr. litre nije bib dovaljno! Trehalo je otkriti,
prode kroz poluprozirtio zrcalo Lp p . Stn,jer zrake iz I prelim suprotan je od srnjera gibanja Zernlje, Li,
nedvosinisleno pokazati Mello postojanje! Tome je posveeen slijedeci odjeljak! 11.1edutint, prije potrage za
u smjerit je gibanja etera ("nizvadno"). Od Zpp jedna zraka prijede udaljenost, ft do zrcala Z1, natrag do
nastala sititacija mogla je rtai'j razrjeSenje a tri sinjera: i zatim a imerferometar IM. Zraka koja je proAla kroz Z,9, prijede udaljenost £2 od Zpp do zreala Z2 i
(I) Itelativirost ii la Galileo vrijedi (satin)) za inelianikii, a za elektromagnetizarn postoji posehan referentni natrag do Zvi, i takoder a interferometar.
sustav it kojem je oar na ntiru iii kojern vrijede Nlaxwellove jedriad2be;

(2) Maxwellove jeditailALe sir kri ye i valja c a cti pravu taariju elektromagnetizina koja je invarijatitira na 17--\
(1:j - (b)
Galileieve transformacije; ■

(3) Zakorie ineltaitike intim (malo) promijeniti, Nlaxwellave jednadZbe sir tome iii Galileieve transformacije
treba zamijeniti s nekirn drugim s obzirorn na koje ce svi zakoni prirode biti invarijantrii!
Drugo rjektine ne izgleda raziunno jer je previ;e dobrjh rezultatit toorije elektromagneLizma bilo u skladu s t!t¢=(27t/X)A r 42n1X) m- r
eksperimentinia. Treee rjeSenje takoder ne izgleda razturma, jer 1,e1;ko jc 2rtvovati zakone mehartike koji su
Shim 7.3 - Slaganje values: (a) valour su a fazi; (1,) ualovi su pamaknuli u fazi.
stoljeeimadavali irnpresivrie rezultate, a i Galileieve transformacijesu tr potputiosti u skladu sa svakodnevriiin
iskustvoin. Prerna tome, prva maguittiost. izgledala je najrazumnija!

Bads hi see mirovalo (u oduosu na inter) i kada bi vrijedrlo da je ft = £2, arida hi sea interferometru
sio2ili svjellostii valovi od Zt i ad 22 t,ako da hi se "poklopile" dvije sitiusne funkcije (slika 7-3(a)) i konaeni
7.2 Michelson-Morleyev eksperianentt rezultat, hi bio val itastao zbrajanjunt (superpozicijorn) dva vala koji se poklapaju, To zovemo konsirukiima
iraerfcrelleij(1, McAul,im, ako je nor. El # £2, d0§10 bi do zaostajanja jednog vala, pa hi valovi bill mak)
Albert Abraham (1852-1531) a Njelliai;koj rodeo fcii:ar i, Lvrdi se, jedan od poinakriuti, kao na slid 7-3(b). ltazlika laza (prenna slici) jednaka je (21.r/A)A = (21r/A)c t, gdje
najimIjilL "eksperiluctstalaca" a povijesti lizike, a iljedno i prvi atncrikallat, koji je dobio Nol,elovu nagradtd Edward je T (geotrietrijska) razlika lioda, tj. razlika putova prvog i drugog vala, a Mu opet mo2emo izraziti preko
\ Villiatos klorley (18:18-1911) atticriai cksperimentalili 114k.a.r. ratlike vreniena putovanja jednog i drugog vala. Ituzlika vreniena pirtavartja valova mote nastati kao
 7. ,Specijalran teorija rchaivraosti 51r. 7- 5 Sir. 7- 6 D. Roma: Fi.rika / zn FER

zajednii-tiki efekt puteva (f t i F.2 ) i razlicitih brzina trcirenja. To razliku vremena (ado ittolarrio gleclanja O6 ne mo2e.rno previk toga kazati koliki je nE i da Ij uopCe postoji, jer sigurno se ne mo'ie postiCi
slaajo gibanja u ()duos]] na eter izra6tinati ovako: irdal.jenost, f 2 od do Z2 drugi val prods, uz pontoft da ja ft = f2. Medutirm Michelson i Morley so napravili bitan korak: oni su vrlo oprezno i polako po&di
etera za vrijerne tom, tj okratati cijeli uredaj i usprd. su vrlo pa'idjivo gledali ii interferometru eventualnu prornjenu. Dada je eijeli
F2 = (c + vet)t-, (7-4a) oradaj bio zakrenul, za 7r/2, onda je prija§nji prvi val duo uz iii niz eter, a prija§nji drugi val okomito na
soder gibanja etera. Nova vremena potovanja valova so
gdje je vE brzina (tiara (ii stvari brzina Zernlja a odnostr na mirrti eter), a za put natrag od 22 do '%1,1,
not vrijerne t, i
2f c 2(2
F2 = (a - vE)t,, (7-41) t' l2= (7-8a)
c(I - 4/0) eV1 - q/c2
pa je ukupno vrijeme drugog vala jednako
i l,o traba usporediti s izrazima (7-4c) i (7-51). Vramenski interval je sada
f, e2 '21'2
= +1, (7-4c)
c — up: c(I — 1,Vr 2 ) .
2 (2 ft
Al' = (7-81)
(Ostale dijelove puts valovi pralaze zajedno. pa ill int irmratim rai:unati.) r; /c
( VI rkia2 "

Ocilo ja At' ako je vp 0, jar je

Vii SC gliOL brzinom c !MAIM zrcala 2 1 1

.77' = ,~1 - , = (f t + (2) (1 ,E/c, (7-9)
, a der (seedstvo 11 kojem se, gibanje — q/C2)
odvija) brzimon 1 R. RemIllantoa.
iva kojmn val prevaljoje je = im je vs < a, onda ja
Jet — = Cv I — ■1/0 •
1 1
1+ I+ pa Sc dobije
1 - vE/c2 2C2
VI - rE/C2 (7-10)
Slika 7.4 - ,Stagortje brzina okonfits no .STIliCr gibanja clans.

Za prvi val od do Zi imamo slo;Ieno gibanje vala brzinom c i zrcala Zt brzinom vE Ira destio, pa
je prama slid 7-4, vrijerne prams gore t i jednako
V eksperintentir je, bilo f t 1' ) 11 m i uz vE(v =z e,„0„) 3 x 101 m/s dobije se. AT = 7.33 x 10-16 s. Takao
A7' prOinTo hi AT' = CAT, pa hi se lien promijenda za 70 = (27/A)(cA7'). be into mitrijevo svjellost
1.2 A = 589 ton dobije se pomak od 0.3 Sirine, jednog maksimuma interfarencije. Interfe.rometar je rnoga Injeriti
it = ( 7- 5 a )
eV' - v2/e2 - pokazivati pomake 30 pita manja (preciznije,), tj. pornake od 0.01. Michelson i Morley nisu
nikoku porn.ak zbog zookreto urerlaia za 7,12! Ponavljali SII pokes a swim smjarovitna i u razlirjta godiSitja
a vrijerne nat.rag t j, je into, pa,jc ukupno vrijeme prvog vala jednako
doba, Le na razlieitim visinarna. Promjene nije bilo! Zakljui:ak svilt negativnitt rezultata eksperimenata je

2f i bio (la clara totruct!

11 = It + t j, = (7-51)
cV1 -

lzmedu prve i druge zrakc (vala) dolazi do zakadnjciija (jedne za drugorn) koje oznaftjrno s Al i 7.3 Einst einovi postulati specijalne teorije relativnosti

2 ( fl
At =11 2 - 1 t = (7-6)
r. 1 — vE
2 /c2 _ 4,/,2

Zbog zakaAnjenja postoji i razlika hods ,fir = r. Al. (Na slid 7.2 prikazaria je i kompenzacijska ploc-tica SF
na putt, druge zrakc koja mora osigurati da valovi prolaze lcroz st,akla zrcala na isti naftin.) Itazlika 11100
„at, jed n „k, j j, (v id,j e t; dodatak poglavlju DP7.5)

2
46 = —
27 = (c A1). (7-7)
A A

Ako etera llama, tj. ako ,je vE = 0 i ako je Lr = f2, onda je i At = 0, pa je i O¢ = 0. Tada Le se valovi
maksimalno pojaftati preklapajt16 se, prema sliei 7-3(a). Ako je vE, # 0 i (2, 0I1(1a je Ay/ 0. lz
Slika 7.5 - Albert Einstein II via:icon; Fads je oirjario sropi specrialnu leortju relatirnosti.
 7. Spccijalno horija rriatiurmAti Sir. 7- 7
Negativni rezultat. Nlichelson-Morleyevog eksperimenta zalitijeva da se priklonimo tree:ern putt, rje:;eina
problema: Galileieve transformacije se ne mogu pritnijeniti na elektromagnetske pojave jer npr. to
formacije zahtijevain da se relattene brzine zbrajap, i0 odbijai II, OriS110 o Sfajefll gibanja, a pokes pokazuje
(la brzina sejetlosti o,tajo ista. Preala tome. Valia konstratrati neke flare transformacije koje cic ostavljati
brzint" svjetlosti nepromjenljiva, koje (":.e ostavljati i Maxwellove jednad'i.be nepromjenljive a razlicr:ilitti iner-
cijahlan sustavinta. Svakako. I.o znnci da Se i Inoraju a Skladll Lillr noviin transformacijarna i reformalirati
Newtollovi zakoni gibmija! jo vrlo velik zahvat a SaIlle OSIIOVC Cljele (klasiime) lizike i trebalo je 'twat
n hlogo Itrabrosti. "drskosti" i lizikalue intaicijo da se itapravi korak roma "novo] fizici'' a okeirt, koje bi se
trebali rod ispuniti gornjih zalitjevi. 'raj je povijesni korak napravio A. Einstein 11 seam radu "Zur Elek-
lwdynarork bewegler - "0 elektrodinarnici tijela a gibanju" objavljenorn 1905. godine 1,1 uglednom
C:asopistr Annalen der Physik 17. 'raj naslov krije a sebi specijalmi teorija relativaosti. Ponekad se kale, da
je Einstein svojim Cdankorn a Annalen der Physik abio eter kao St. Juraj zmaja (negdje tarn° a grinlja kraj
[INK no pornoi., gospodina Fernkorna)!
Osimva specijalne teorije relativnosti su des post.tilats koji sami po sebi nisti posebna novost„ ali wet'
zajedno rezaltiraja a jedtioj novoj fizici koja prodstavlja konceptualtio novi ['ogled na prostor i vrijerne i
koja ima za posljedica viz uovih fenomens koje je valjalo eksperimentaloo aterditi, provjeriti i tigraditi
postojei:. e znanje i razumijevanje fizikalnill process. Einsteinovi postalati glass
(I) Sri Gzikalui zakoni irnaju isti oblik i daje isle lizikalite rezaltate Ir svim koordintanim
sustavima koji se ,jedan u °duos', ita drugog gibsju ,jednoliko po prayer,.
(2) Brzina svjetlosti ista je u svirn sustavima: oria ne ovisi o brzini izvom iii prornatraa i avijek
je jednaka c!
Pre; postulat, zalitijeva univerzaltiost sent zakona lizike bez obzira na izbor inercijahlog koordi-
natnog sustava. zalitjev Antall elirninira Galileieve transformacije kao one koje sluze to prijelaze -
prerautrivaine tizikalnilt zakona iz sustava u sustay. Dragi zahijev je a stvari interpretacije Michelson-
Nlorleyevog (itegativriog) pokusa, iako se da ,je do tog postalata Einstein clo;mo nezzivisno od pokusa (tie
znajta".." rt njegoe reztiltat).
Zanini(jivo je vidjeti kakee su posljedice prirnjone tilt postal:1m a nekim jednoslavnijim i je brziva 0 priliCuo velika (usporcdiva s l,rei IIUIII svjellosti) jor ,jeditio jc lash ritogin's,e injeriti zakaAnjonjit
prije imp) se potrai.e transform:16,k! koje (":e ontoginTh,i Itimentatii:ka realizacija zahijeva iskazanill postida-
Cum..
S1 ko 7.6 - no objognicolc nci.stourerncoostz a specriolnoj tcoriji 1.01(1140;10th.
.c1r. 7 - 8 D Norval.. Fizika /us FER
7.3.1 Istovremenost i neistovremenost
Itazmotrinto jedan zarniAljeni pokes tze. G'edonkenexperirricol. Neka so po (rieljeznim) traElticarna
giba vagon brzinom v. U vagona se nalazi promatrai: koji opisuje dogadaje u koordinatnom sustavu S'.
lovan vagona, nalazi se (mirtii) promatrtn: P koji mjeri dogadaje u mirnoto sustava S. U jednorn trenutku
It edamc vagona ',dare, dvije mimic. One prods zidovirna vagona do traemica i in intim) a toaama A i B
°stave ortulke. (slower-nen° iz vrhova vagona bljesak se proAiri kroz prostor i stigne do prornatrai:a P i P'. U
trenatku kada bljesak stigne do promatraEa I" on ozna6 svoj poloiaj, a zatirn izmjeri tabiljenost do oznaka
koje su ostavile muoje na traiaticanta. Uslanovi da su udaljettosti P do A oduosno B jeduake. On zna (a
po slici se vidi daje on jako patrician) da po dragon) postulatu svjetlost ide u seim sustavini istom brzinom
c neovisno od brzine izvora ili prontatrai:a, a vrhovi vagona postaju izvori svjetlostiih bljeskova! Stoga on
zak1jin;i: "mitoje su udarile u vrhove vagona istorremeno!" Prornatrae pritnijeti da do njega dode prvo
bljesak iz B', a zati01 'IV, A', jer se on giba tako da svojom brzinom v skrati put svjetlosti od B' a istovremerto
produlji put iz A'. On zatim izrujeri udalionosti P' do A' i P' do B' i ustanovi da su one jednake. ZnajuCi da
vrijedi 2. Einsteinov postulat o nezavinosti brzine svjetlosti, a i za Mega su vrliovi vagona izeori bljeskova,
OII zakljui...aje dale mutija prvo udarila a vrli B', a zatim u A'! Istovremenost dogadaja u sustavu S nije
istovremenost dogadaja a sustavu 5' koji se u odnosu na S giba stalnom brzinom v! Ta neistovremenost
dogadaja Il razniin sustavima znaEi da promatriti1 P i P' imaja svaki svoje vrijerne l i 1' i ono je njihovo
"elastito" vrijerne, koje nije u skladu s (tiepostojeCim) apsolutnim vrernenom koje hi moralo biti isto i za
jedriog i za dragog! Malo drugaNint geometrijskim rasporedom promatra'6a mogao se invertirati redoslijed
dogadaja, pa je npr. P mogao izrojeriti da je rounja prvo udarila u A a zatim u B, dok je P' mogao izmjeriti
i izrai1unati obrnati redoslijed! Medutim, ni jedan ni drugi promatra nisu mogli tako okrenuti redoslijed da
sit prvo vidjeli bljesak a onda da je udarila munja. Takao obrat posljedice i uzroka nije mogude konstruirati
in ositovit Einsteinovill postulata i taj je obrat. sasvini nefizikalan!
7.4 Lorentzove transformacije
Itezultal, gornjeg Gedankenciperiutento nanieCe zalitjev transforrnaeije i vrernena l u novint zakonima
trattsforniacijelmji morajit zamijetriti Galileieve transformacije. Svakako, gornja razinatranja zalitijevaju da
sustavu S'. Preina tome, nave transformacije odgovarajir prijelazinut iz sustava koji so gibaju velikirn
brzinania. IKad bi syjellost ilia beskoriai..ao brzo (Imo :;to je to "iztinerio" Galileo) onda hi
istovronamost, vrijedila i dalje. To znai:i da
(I) hove tratisformacije Inman, prijeci a Galileieve kada aZaleala da je relativna brzina v Nadalje
(2) 'love transforinacije morsjii bit i simetrnale tako (1;1 se vratimo "natrag" ako tizitienio —0, ,tor su
relativni sustuvi ekvivalentiii i 110 mo2ento uterditi tko se giba a tko miruje. jer je brzina svjetlosti
nvijok c. Takoder
(3) novo transformacije moraju bil.i linearne funkcije koordinata i vremena, tj. = + jer je prostor
izotropan (ima 0 svirn smjerovitna ista svojstva) i homogen (sve to(1ke prostora imaja ista svojstva).
1st° kik°
(4) move transformacije moraja (Lai takvo pravila slaganja brzina da a sent sustavima brzinit svjetlosti
()static e!
Uziniitio sada tre(11 zalttjee i napiCUrrio
x az' + = a[z' (b/a)11 = u(x' + re) = ve), (7-11a)
gdje snio iz opc1eg linearnog zakona transforinacije koordinate dobili "Jobii:ajen zakon transforrnacije (izraz u
zagradi) uz za sada nepoznatu konstantu a koju smo nazvali Zahtjev (2) gore kazuje da inoraju vrijediti
isle transforinacije ali za gibanje u obroutorn srnjeru, pa pi.;emo odmah
= ry(a: — (7-11b)
 7. Specijaina leorija rclatienosti Ste. 7- 9 Sit. 7- 10 D. Hoerat: F,-ika I zn FER

Neka sada prema slici 7.1 ishodiAta koordinatnill sustava tit = 0 = 1' koincidirajo. U torn se trenutkii sustav postaje I i ostajo Galileieve 1.ransformacije. Invarijaranost. brzine svjetlosti izvodimo n slijedeCem podod-

pokrene brzinom v na desno (u Sin eru osi x) i istoeremeno poktljemosvjetlosni bljesak (signal) di, osi x jeljko, nakon nekoliko primjera.
(odnosno x'). Nakon vrernena t u sustava S signal (..e pro6i odaljermst x = ct, a u sustava ta ele adaljenost
Prirnjer 7.2 Pokolik do jc jedriod:51,o .J;ferriog cola svictlosti (!2 11 2 — 1.2 — 1/2 — = 0 ,17 c21 2 — (1.)2 = 0
biti = cl'. firsine svjetlosti so prema postalati, (2) isle! Gornja. jc9 nedoviiena. pravila transformacija
nepromjcnIliva (thvorijorano)s obzimm no korcnizocc tronsformocijc.
sada dais
. el 7(2' + el') = 7(ce ve) = -ye (c e) ,Ntr. Ake iskoristion, transformacije dam! jednadChatna (7-15), dolajcmo
li..1ffir,
(7-12)
l! ' = ( 3: — i) = 7(C1 — VI) = •fi — .
,a t,2 — (7 ,)2 = „2.,2 (t _ 72 , u2 _ z2
(.2 — 1.1)2 —
lzrazirno iz (huge jedividSbe I' i avrstimo ga a prvil jednadibm = c2 7 2 (1' — 211..r/c2 — 7 2 (1.2 — 220 + 1.11
r,2 ,;//c2)
1.2 /,2 7
2,2 z2 =
t' = 7 1 (c— v)
= C 2i 2 — — — = i2 — 72 .

ct = -(c — v) ( c + v) Prelim I,0111C, &bib solo isti oblik jednadibe vain a obadva stistaval

§to nakon krat.kog raCuria dale *

7= (7-13b)
v2/ c 2 Prinder 7.3 Pokoiiie do jc kvodrai infinite:in-In/nog pomoko dcfiniron ovoko
Time smo izraCanali pravilo - transforrnaeijo koordinata iz sustava S' a sostav S ( ds) 2 04,2 c2 d12 4z 2 dy2 dz2 e2dt2 (dz,-)2

x. = 7(2' + vi') + invarVionlon (nepromlerdjiv) s obzirom no LorerItzovc tronsformacijc.

(7-19a)
_ v2 /e2
itIEENJE Diferenciranjem izraza za r = it = 1.r7c2 ) i uvr,4avanjem 11 israz Ca 0.02
dobijemo
Transforrnacija "mijeAo" prostorne koordinate i vrileme! Preostaje kako se transformira vrijjeme,
odnosno valja izrasiti "nectrano" vrijeme t preko "crtardli" koordinata. U lednadZia, (7-111)) uvrstimo (4,,)2 = c3dr 2 = c 2 7 2 [(rie) 2 + (21, /( 2 )4e dr' + (v/c2 ) 2 (d.r')21—
dobijeni isms za x 1j. (7-14a), pa dobijerno — 7 2 (elr')2 — 272 1. de — la v a (CRY — (dy') 2 — =
(411 ) 2 (d e )2 + 7 2 2 /,2 )(d,r )2 .1,2(d=,)2 (dy,)2 (4,)2 _
(,
x' = 7[7(x' + el') — vi] = 72 5,' + 7 2 ve — 714, 1:43) vodi na
= c2 ( 1 i ' )2— u2 ic2 )(d.')2 NUT (dz ')2 =
= c2 (d1') 2 — (the1 ) 2 — (dy')2 — (riz') 2 = c 2 (de)2 — (di")2 .
(7-141))
e+1;x7c2
= 7(1' + tar'/c2 ) =
Jl ,2/,2 Dakle, (c18)2 'ma isl.i oblik a "ertanorn" i "neertanom" sust.avii, I.j. (rls)2 (i ri.q) je invarijantna
To znai:i des je i c2c17 2 = (d.5) 2 takoder invarijantna kombinacija, pa je i dr invarijantna velicina 6ja je
dimenzija vrijerne! Prerna tome dr .je invarijantan (infmitezimalni) vrernenski interval! To je vrlo vat an
°stale koordinala se ire mijeitjala tl. vrijjedi rezultat Ca kasnije rai:une!
Y
(7-14c)

Transformacije (7-14a,b.c) (ova se Lorentz-co+, trarisformacilc Nopi§imo jh za obodva prijelaza istovremen

Za prijelas is S' a S: Za prijelas is S u S': 7.9.1 Zbralanle brzina

t\leka je 1.r brzino (nekog objekt.a) II sustava S, a tic. brain,, istog objekta a stistava S' Pornocju
+ 1, t ' x— ci Lorentsovill transformacija raelmanto le braise
= 1. =
,2/ c2
(7-15) d ,
9=11 = = = [7(x' + ye)] -j(v [7(2., + rt. )]. (7-16)
z = z' z' =z
Dcrivacija dt'/(11 izraCanamo is Lorentsove transibrinacije za I,
t' v3:'/c2 I— e2/c2
— ,2 „2 de 1
=_
dl dt/de 7(1 + vu'r /(12 )
1,ako je vidjeti da s1. tri salajeva koje valja narnetrititi lia Lorentsove transformacije ispar.jeria: transformacije (7-17)

sa simetriCne s obsironi tin (—v), one su linearne, a oclmall vidimodes so v korijtm a nasivoicinia = 7(1 + vu'r /c2 ).
 7. Spece)alon korzja reInnenosti Sir. 7- 11 .Str. 7- 12 D. Horeat: FOrika L sn FER

Za druge komponente brzine uy i pollovinio i.i.i postupak. Cvrstimo izraze n (7-16) i dobijerno izraze za
= c.
komponente brzine a sustavu 5' odia)sno a sustavu 5''

+ -
ur =-
1 + 1)14/ - ar4/e2

- 0/e2 ay VI - 0/c2
= (7-18)
I 4- C(6/e2 1 -
7.4.2 Kontrakci,ja donna
1.4 c2 a, V1 - / c 2
11, = primjene Loreutzovilt transforniacija na "olni:rie" probleme votli vrlo e:esto na paradokse koji se
1 +vrr r/ c2 1 - (.”',/c2
prol.ise "zdravorn razuniu", Op(1cnito spec:6:111mm 1,corijom relativuosli zapoi:eo proces II voclenja liizikalnilt
Sada lako provjertitio da (1() Ham gornje pravilo slagauja brziva (Lai ncpromeuljivosl. brzine teortja kojiont se napi;la iu1,111 elta razing svakodnevne lizike i prelazi se it podrui:je apstraktnog. nadalje
ucka so
sustav ko.j(m) Sr ualaz] izvor svjetlosti Oa( brzirtoin e = (12. It jeduom trenatl:n laj izvor emitira signal pitanje postojarija lizikahlog svijeta kakvog Ham go opisuje i predst.avlja aktualua lizikalna Leorija, pi-

- bljesak. brzinom c naravno, 1<olika cc biti brain» svjetlosnog signala lojerana n sustavu S? N,:po8redtio Lauje ulogc C/AC:am-1mm latraC:a-cksperinicul.atora i interpretacije rezultata eksperimenta ali i teorije. Posebno

u prvu forrindu a (7-18) odroali claje, II% li;, = se takva pitanja nameai u drug()) velikoj tooriji lizike 20. stoljec1a - t1 kvantnoj
Itomotrimo dva prornotrai.a i P' II inercijalnim susl.avima S i Promatrai: u ima slap duljine
+ c/2 Li( koji je smjegten dui osi. Njegova duljinaje Lo - i t.0 istu duljinu rnjeriti i promatraev P
(1, = (7-19)
I + c(c/2)/c2 iz ako S i ruiruju jedan 11 odnostt tut drugog. Aka se medutim promatraC: giba (sa sustavom S')
brzinorn o prams slid 7.1, onda valja 11:4pol-edit) rezullato duiine tl 5' i Pri tome toCalo valja
ostajemo iznenadeni jar soy) svakodnevriorn navikli Galileievsko zbrajaine brzina koje odrediti mjerenja (latrine: mjeri se razlika koordillata poi:elka i kraja Titapa, a koordinale su izmjerene
bi nitro jednostavno dalo (k rivi) rezultal. da je a,- zstani trenutl,,u. ProlootraO /' raiwria dul,jiuu preula izrazima 11 kojima se ,javljajil izrazi za ft i /.2 vode(11

rm1:1111a o Corm: da je t 1 = l2 . Dakle, iz

PrinkjIre 7.4 //r// .setanteska broda keer!fg se je,lan inertia drogara. l'raamleae: rm 5CI1141 iz ojeri da je brzina

oveog ',oda 0.75e, a drogay 0.80e. /x.ohkr) fi: buzina drugog broils a odou.su on prong?
-1(1 - v11) = 7(.2 - u/2)

1{..ir.§ENJE Ilzaliala da h.' mirui prumatrar Halazi 11 miruum sustavil .6 a t1d110,11 Ila kojvg sc giba suhlav - = 7(2'2 - 1)/2 - + 111 1) = 7(2:2 - 2'1) = (7-20)
Irezimmi 0.75c, Sustay prvi SVCIlliC,ki trod. 1)111gi hvcruirski ',rod Oda sc 11 udnusu
- 7L.
na sustav .5 1,1-zimuu it =- -0.85 c (u suffotnom sm.jeru Ill susLava .5', 1,j. drugog svimlirskug brucla).
(11elalivua) brzina drugog broda a oduosu na sus( IV 5' 11110,C SC 11511 1/0111a1I 7.11 Prelim tonic, Toirni protnatrai: koji nljcri pootini stay r1ije je dul,jinn 11 roiritoru sustavu jerinaka L e izmjeri
drugog 1/11.1/1/I a sustavu jr )7(1.apa /,

-v -0.85c - 0.75c
- 0.977 c.
L = 1
- Lo = Lo VI - v 2 /c 2 , (7-21)
7
I - w4e/c2 I - (-0.85 0(0.75 c)/c2
i L < Le, S izrojeri /con/rah/rani step!
Negativni predznak pakaznje da se drag; [nod giba a sustavu -51 negativa(an suderll osi
Prilnjor 7.6 Pletion prolaza poker') Zernlje brzinam 0.8 e, panalelno s njenara osi. Kr,liko vremena treba

Lantana da dude oil 111.11,1(1 Sj CI,C111,1111. I ,0h1 do iii j c,i1(1 1111j1d121y JUZ110111 pulnl K0111:0 1,11:1111310 prude
zn isti put. a sustaou ZeTrille?

S1161,1'11 gibau,jn, sl/11.j111,1 = at.r VI -

Prinkjer 7.5 Pakfuj totrrozy pramatraia, prolazt jczgra brzinant 0.8x. U jedurna Ircoulka (czgra etllum
brzanno 0.7 e. Orzina je :adorn) u °dna.su na jezgro!) Koltka jc brzina (-!estfce 7.(1 MII11011 = 2R. VrijCIIIC prulaza jr, 111,15
pwaialraia?

(Przlna jezgre se ernistjarn h'SitCC ne promejeni.9

- tr 2
- - 0.0319s.
16.1E.ENJE. Neka je sustav S vezan uz lairnog promatrai:a, a sustav S' je vezan uz jezgru. Relativim
b rzina susiava :Jr e = 0.8c. U sustavu 5' brzina rustic,' jr u, = 0.7e. Brzina za mimog promatrara
U sustavu Zemlje in Alz = = 2Rje = 0.053 s.
dobijr se iz pravila za slaganje brzina

-1- v 0.7 -1- 0.8 c

= 0.962 c.
1+ a),./c 2 1+ (0.7 c)(0.8 c)/c'
Z ad at ak 7.2 Mirni prornotror: Lrotjeri duljitau (otiroon) sucotiv,koll brorla jednako L = 100 in. Aka in zniiro lnj
brad gibn paken] drugog prootalrot:n brzirloot orl 0.99 c, koliku cc duljino L ivojeriti tnj prootatno:9

RJ L = 100 HI • VI - 0/c' = 14 m.

Za,latak 71.1 NO,. p.,r /r o, iz norther/ priotjerti r Mill/ fl ,O.soco nzotritto Itrzattoot c ft i.rlom ett el ern a ko j ciumf: ow,
gam brztooto 0.8 c. Koliko brzina neutrino ageri ton.," pramanue:?
 7. SperijnInn tborija relatirnosti Str. 7- /3 Sir. 7- 14 5. HortoTh Fiz.iko I za FER

Primjer 7.7 Prornalrur. no Zerrilji inn:Jr:or do je risino no kojoj or nalazi stternirski bind koji se pribliiara Primjer 7.8 Tiloojno roijorne (period) rofiltola je. 3 s u .sustavu koji oniruje. kaliki period iz2njeri prornatrae
Zerraji jednoko 11 = 435 rn. Koja rie nisinu izntleoiti pmrnotrar7 no brnda ako se broil giba brzinorn. ad 0,97 o? .sustara koji se a odnosu nn nlihalo gibo brzinorn ad 0.95c?

Na ist.i nae.in kao i n railijem primjent, mialjenost H skrati se. ea faktor 7, pa imaino R,1E§EN.IE Period je vremenski raztnak iemedo dva prostorno-vremenski dogadaja koji so se odigrali
na istom mjestit, imama al = (t, el) i .X2 = (ta, et), a period It mirnom sustant jo To = l 2 - t t .
= - e2 /c2 = 105 rn. U sustavo koji se giba imamo koordinate tih isrih dogadaja danih ovako: X; = , 3-1) i = (t!,,
vremenski inte.rval T' t; odgovma periodo a sustavu koji se kree. Taj vremenski inteval inoiemo
izraziti picks 1.01,11.7.-1.ransformiranill vremena, (j.

4 4 _ 12- (r(c 2 ),r, t ; -(r/c2):2:1 - 12 — tl

T - tj
— 1,2 /C' VI — / V I - r 2/ c 2

Zadatak 7.3 Sur rnirski b rod oblika provokutoog ',robot, prolazi pokral niirnoo pl,rnotrae:s brzinorn 0.95c. Ka Irk.
T = 7T0 = 9.6 s.
31,:mirskog broils kojr, i_rrojeri ntirni pro not tral, ou 25 tic (ri.rina) i 50 nt (dob:jinn ). Kolikr olmnicr ourntirokoy b rods
.rn pro inn 1 rni,n pokroj kojcg broil giba? P1,7111,1 Zit 1/1/i1).:1Cil koji sc giba, mgfcfio ILL so njilialo rrjise .sporije!
Visina=25 m. didjina=15.6 m.

4 4

4 4 Primjer 7.9 Astronoat irli otputorati no planota adaljernt 200 sojetiosnih godina on Zcndje. Kojam so
brzinorn, room gibati oko no fain. putt (tomes i notrog) ieli astorjeti sumo 10 goy/inn?
ES Za miru ng proinatraa na Zernlji, astronaut koji se giba (nepoenatom) brzinom v trebal do
7.4.3 Dilatacija vremena vrijerne t za potovaoje tams i natmg, tj. 2D = et gdje je. D = 200 sg (svjetlosnill godina). Vrijeine l je

Neka se u sustavu S rl loEku xi stavi sat. Ako promatrae u S izrojeri vrijeme 11, onda Ce promatrae u dilatirano vlastito vrijeme astrorunita t o , koje je povezano s vremenom t relacijom

sustavu 5' koji se a odnosu na S giba brzinorn izraitunati vrijerne koje je jednako
—
to
1 — 1,1711 /e2 — 0 /0
- (7-22)
V1 - v2 /c2 Uvrgtavanjem l u izraz za prijerleni pat 2D dobijemo

400c
Negto kasnije promatrae II S izmjeri 12 i izraiitina vremenski interval jednak Al = 12 - ll Prom a t roe ir = 0.99688 c.
+ (2D/o)2
Ce izoderiti
- vxi c 2
Primjer 7.10 Objekt se 5 rain. adaljora brzinorn 9c/5 ad noke tarlo u sustavu S, o onda nogla enijcnjo
V 2 c
brzinu a -4o/5 i tirroIa se a istu loan n S. Kalika vremena za toj put prade abjektu?
(7-23)
At RJESENJE Vlastito vrijeme fit s je povezano s vremenom dl ovako
At' -
V1 - e2/ e2
dto = V1 - v 2 /c' fit,
Prema tome, ako je za promatraea Ir S progado npr. I sat,, za proilatraea a S' progao ,je I
sat/V1 - v2 /c 2 , tj. proglo je vise od jednog sate! Dakle, proinatrae koji se giba zakljueilije des rnjrui satovi gdje je v = 4o/5 za 1)1,411 5 min. i u = I - 4c/51= 4c/5 za drugih 5 min. Dakle, okupno vlastito vrijeme

idu sporije, do oni kasne. Takes pojavu zoverno dilotootja urernena. je

10 0110 2 10

11.aspad miona Osnovno pitaide takvog Leorijskog rezultata je, gdje je moginIe a prirodi prona6 toj efekt. "r° = f '16 = 5 5 to ' 0"
4 ) f dt0 = 2
1 — (- = C1111111.
odnosno napraviti eksperiment I1 kojeni cc se taj efekt pojaviti. 0 0
Brzi protoni iz kozmiekih zraka a stolarn s eesticania atmosfere proizvode pione, ticsrabilne eiestice koje To .1(1 dakle inanje od vremena inje.renog a sustavu 5 na mini, tj. T = 10 min.
se ubrzo (nakon 10 - "s) raspadrui na visini od oko 30 km na elementarnu mion i njegov antineutrino
(vidi Fizika 11.. za poglavljeo elementarnint eesticama). Mioni su takoder trestabilne eestice i one se, kada jh 4 4
proizvederno u laboratoriju, nakon gto !Mildu oko 2 x10-'s raspadmi (na elektrott, idegov neutrino i mionski
neutrino). Ako ,je , dakle, vrijerne Zivota miona jednako 2 x 10' s, undo oni 'flogs, ako se gibajii a
Prinkjer 7.11 U ineocijolnorn sustavu S jedan sr, dagotlaj adigrao a prostoono-roomenskoj rock, s boor-
prije nego se raspadnu. prijecii uclaljenost. jednakir s = er„ -L- 600 in, gto znaei do iII no linoleum vidjeti na
dinatanta x = 5 rit I et = 3 rn. Kajoirt se bozinorn morn giboti inerrijolni sustor S' a kajent Jo orerneaska
povrgini Zemije, jer su proizvedeni na 30 kin izood. Mioni sti, medutim, pritnije&ni, a objagojerde des se koordinata dogadaja lednaka nali?
oni Dist, ranije raspali jest. I, dilataciji vremena. Oni "ridere" svoj livot svojirn 5010111 koji miroje, a Iasi sat,.
11.4E,F,N.IF, I7. lorentzove transfortnacijc
vidjeli smo, ide sporije za faktor 1/ \/1 - v2 /o2 . Prema tome, vrijerne iivota u njillovorn vlostitom sustavu
je = r,,/(V1 - v2 /c 2 ) :Li' 50 r„, pa je "livorni" prevaljeni put jednak s' = = 50 x 600 m=30km. SO) t - ex/c2
znaei do rnioni dolazo i do povrgine Zenilje!
 7. SpcciinInn tcorijo rcIntittnoxli .Sir. 7 Str. 7- 16 D. Horunt: Fisika I so FER

= 0 dobijelno t = (e/c')r, othu,sno, kako je r = 5, i t = 3/c a, dobijemo Udaljenost nova-Zendja je Ad„:

3 Ad„ = Vr? + y?, = 4.63 x 10' CS,

= - s= ( v ).5s,

a svjetInst putoje do ZentIjc At„:

t.j. = 3c/5!
At n Ari n /c = 4.63 x 108 s.

Eksplozija rove vili se o trenol.ku

Priinjer 7.12 As'tr'on au t a sceatirskom kojr sr adaljara arl Zcadjc a smjcra osi is brzinant 0.8 c te.ks = Al„ ='2.90 x 108 s.
pranlych ■ .kaplortja nocc a prostorne-urciacirskan koordinalama -6 x 108 s, a,' = 6.2 x IUs Cs, y
4 x 108 is z = 0 (c., Jr adoijc60st koju pci/cdc .,61c11061 za I s). ei kokra. :re /rcautha do.qa auk/last Hare

do Soda', bj U kap:a) je trcntaku doSia obarijcaL a brad° do Zclalje? U Sorts irt tremdku strialost /101,e *

lost,, do Zeralle?

ISJESENJE
(a) Udaljenost nova-brad je
7.5 Relativistiaa kinematika i dinamika
Al' = \lc" y'' = 7.38 es.

Svjetlost putoje At' Lorentzove transformacije daju pravila transformacije prostornili (a:, y , z) i vrernenskill komponenti (t)
At' = Ad' /c = 7.38s, nekog "dogadaja" - Locke a trodimenzionalnorn prostoru s vremenskorn koordinatom t. Cesto govorimo 0
3+1 dimenzionalnorn prostoru s 3 prostorne i 1 vremenskom koordinatom. Zato se uvodi i tzv. eetverovektor
a clokzi do broda a trenutko
prostor-vremena gdje se ujedinjuje 3+1 podatak u jedinstreni objekt (a:, p, z)" " (t) -> (ct, x, y, z) i koji
oznai.;avamo ovako
t" = t' + At' = 1.378 x 10" s.
-= (ct , x, y, z) = (xn , x l, x 2, x2 ) = (et, r) (it = 1, 2, 3) (7-24)

(5) Poloi.aj broda u trenutku kadaje poslao signal je sostavu broda) gdje je nulta komponenta a° i;elverovektora jednaka vrernenskoj koordinati = cL (pomuo2enoj sa c da bi
sve imalo istu dimenziju duljine), a komponente 1,2,3 u prostorne komponente xt = x , ltd. Pravila trans-
= 0; = 1.38 x 10' s. formacijc takvog Ceiverovektora moga se elegantnije napisati u tenzorskoj fount (vidjeti dodatak poglavlju
DP7.1). Na slii:an se nai:in formiraju i neki drugi cetvcrovckl.ori (srodnili) fitIkaluiIi veliEina (kao ovdje
Za Zendju je biod a (7,, t),
vrijeme i prostor) udraiujaCi "prostorne" i "vremenske" (write) kompouente. liod svill Cetverovektora nulte
at komponente transformiraju isto kao nulta komponema C:etverovektora vrneme), a prostorne kom-
.r ' +17 1 " ponente se transformiraju kao prostorne komponente (tj. koordinate).
r= - 1.81x10
VI - (V/0'
7.5.1 RelativistiEka brzinu i gibanja

t" + x' t"

- - 2.30 x 10" s. Sada gelitno uvesti brzinu v u tai dimenzije se komponente transformiraju kao prostorne kom-
- WM' - VI - (17/02 ponente Meclutim, ako pokuSamo definirati brzinu kao um. Cr = da:/di i oC.ekujemo Mena "dobra"
Vrijenie put ovanja signala ad broda do Zemlje je Al: transformaciona svojstva kao x , vidimo da La forma nije dobra, jer Cc se brojrkik (dx) transformirati na pravi
ali transform se i nazivnik (dt) i to Ce sve pokvariti! Oe:ito rue valja dl a nazivniku definicije brzine!
At = ,c/c = 1.84 x 108 s, Zato moramo pronaCi neki vremenski interval koji je invarijantan, a Mega smo pronagli ranije u primjeru
7.2! To je dr i kada s podijelirno dx dobit cemo brzinu i ona Ca imati ista transformaciona svojstva kao
di:. Ostaje odrediti Huhu komponentu brzine (koja ulazi a transformacija prostornill komponenata - vidjeti
pa signal dole na ZeIII1j11
(7-14a)),
td = + At = 1.14 x 10"s.
Oil ranije dakie imam() c2 dr 2 = c2 d/ 2 - (dr)2 , pa je
(e) Nova se u Zeadjinom :;ustavu nalazi a (r„, t„)..
(1 ,2 _ dt 2 _ t d,12 1 d 2
[i _ (—) dt 2 (1 - -x2 ) =
+ e k' 2 di
— 9 33 x 108 es;
VI - (17/02
dt 2 ill (7-25)
y„ =y =4x 108 CS;
e d d
I 73 x 10” s. dr = — dt i
VI - 11//02 lr l2 •
 7. SpecijoIon icorijo relatiynosti Str. 7. 17 Sir. 7- 18 D. Horynt: Find,. I no FEB

Komponente vektora brzine koje sada oznaeitno s U„ (1, i U, su 7.5.2 Drugi Newtonov aksioin rr relativistiEkoj dinamici

dz Itelatieistieki izraz za koheitin gibanja (7-29) ornoguhne nain da ilapiemo 2. Newtonov aksiorn nn
U,. = 7v, = U1 (7-26)
dr dt imbieajen naelin
d d nar7
i sliino za druge komponente (ako se transformiraju). NuItir komponentn u° dobijemo deriviranjem nuke 13 = = F. (7-33)
di.di VI - e 2 /c-
komponente eeteerovektora tj.
d
U° ±zn r, 7— ( c1).--- 7c. (7-27) pa bismo npr. gibanje nabijerie eestice naboja q pod djelovanjem elektriene i magnetske site (Lorentzove
dr
rile) jednostaeno napisali ovako
Sada moiemo napisati tick/or eetuernbrzzne d
(7-34)
it V1 - v 2 /e2
Uri = (U n , U) = (7c, 70 = 7(c, (7-28) = q(E-
n).
Lijeva strana zabtijeva rafmn akceleracije diUdt, a problem rje§avaino standardnim tebnikama integrac.ije
Transformacionasvojstra eieteeroeektora brzine ista su kao transforrnacionasvojstereecteerovektora polo2aja diferencijalnill jednadThi. lz tog raemna moglo hi se eidjeti da sila nije uvijek samo u smjerii vektora akcel-
odnosno ista su kao transformaciona seojsteri bilo kojeg rrietveroeektora = (A° , A) koji je konstruiran eracije, veC da iota i komponentu a smjert: brzine. To je jot jedna neobiemost. specijalne Morije relativnosti.
it specijalnoj teoriji relativnosti.
he prostornog duels eeteerovektera brzine tnoiemo na prirodan na'ein definirati vektor koliearie gibanja
jet] nostavnim torioerijern s nepromjerdjivorn veliEinorn en, tj, s mason]
7.6 had i energija 11 specijalnoj teoriji relativnosti
r7= mU = 7,7117. (7-29)
Vaina dinarniaa veliciva - kolicina gibanja u specijalnoj teoriji relativnosti izvedena je ranije i jednaka
To je relativistiaa koliEina gibanja i ona se transformira isto kin) koordinate i ill kao O. Seakako, °dirndl je
se nameCe pitanje nulte komponente koja ulazi 11 pravilo transformacije. Nulls komporienta je, naravno
(7-35)
= mU° = m7c, a ako see pomno2inio i podijeliino sa c dobijemo
Drugi Newtonov aksiom je bin clan na "stari" naein F = InirSeni rad pod djeloeanjem takve silo je i
2
17mc 1 p,
- (7-30) dalje jednak

gdje smo liven "pokrate" E = 7rnc 2 . 1■ asnije c'etino vieljeti da se radi o ukuprioj relativisriedroj criergiji in Ip=fri• ds li a Jednoy dunenzni
sada, mcdutim , moierno napisati tiz gornju oznaku eietverovektor kolieine gibanja kao
(7-36a)
2 2 2
dp dp
= 7)
7 (-1=1 ,17,,F). (7-31) = f= — = 1 — 7. di. = f v dp.
de di.

1<omponente eietverovektora p" sada se transformiraja ovako

Podintegralni izraz ruMierno poriroMi diferencijala napisati ovako d(vp)= pdti+ vdp, t.j. vdp= d(vp)-
Nadalje, nzel. &alio is sila pokrene tijelo iz rinirmianja tj. 1 = 0 i ribrza ga na neku konaEnu brzinn
pr (p', v)
c t,j. 2 = 11. Sada /11M/cm° napisati

Py = Py Pn (7-32)

7)0 2 ,) E 7 (E.," + . W = d(vp)- f pdv= vp " -en f (v),.; do =

Pomocn kolieine gibanja sada rnoiemo napisati i jeclnaclibu gibanja - 2. Newtonov zakoti! (7-36h)
dv
= 7nrc 2 - m - 7rnv 2 MC' 1 - r ,2/ e 2
Prirnier 7.13 lzroannojie (relativistieku) kolicina gibanja mjonu - elementurne iMstice eijo je mass m r , = \ - V 2 / C2
1.9 >c 10-28 kg, a brzino je v = 0.9 c.
= 7mc 2 - roe2 = EA.
RJEEN.JE Relativist kolicina gibanja jednaka je
Preens teorenth o radu i kiiretikoj energiji, desna ;tram% je jednaka kinetiekoj energiji. U zadujem retkir
mil
7( ,)(m,7 ) — gorrijeg izraza imam() redom iikupriu energijit Is = 7rnc 2 minus energija mirovanja E0 = enc 2 . Njiliova razlika
—u s ~r2
jednaka je kinetie:koj criergiji. I.j. piAerrio

a !lien je iress jednak p= 1.18 x 10-19 kg in/s.

E = En + t.j.
(7-37)
7rne2 mc 2 + Ek.
 7 Sm., liallaa NorL.,. 1,1,11sola,,..1, ,c1r. 7- 1.9 .811. 7- 2n D. Norval: Fi:lka 1 zn FER

Vidi1uoda energiju 11102(11110 1111[11,11111 8111110 kao razlik0 ukupile energue.lenerglie POZ11111,1 Zadatnk 7.1 Ukapna energiju pro/oral !rostra/co je var.
:a oil nicaour. anrraziceurovonja. 0,111,dde (a) brzinu protons,
izraz za E k koji je jedaak Ek = we 2 /2 moraniodobiti a limes!, ivalih brzina ellodnosil ua c. Pouiocu izraza (5) nj,:yora kinclialcu uneryijI ■ i (c)nj,gorm kotiainu gibanja,
R.1ESENJE: (a) u= AG/3; (b) Ek = L876 MeV; (c) p = 2 G53 MeV/o.
(I ±.0-1/ 2 -z

(uz r c 2 /c2 ) dobijemo * *

= ne 2 - u 2 /c 2 ) -'/ 2 - me 2 = a( 2(1 + 02 /202 ) - rlC 2 1

1 ruu 2 . (7-39)

lz izraza zo ukupnu energiju cestiee molemo dobiti orlo koristan izraz za energiju koji je napisan tako
da je njegov oblik IS11 u 8111111 k001(1111a1.111111 SUS111\11111a, tj. Laj je izraz ITIVOrljOnlan S ObZItnuri. na Leff:n(201)e
transforrnacije. Kvadriranjem izraza za ukupm, energiju E = yrnc 2 i nadopunjavanjern dobijemo

E 2 = (yrrac 2 ) 2 = (7(1)0 2 = (-trne) 9 c 2 + 1 -

= = _)}
- 7 --
V-
c2 (7-40)
— 2 ,4
(imv)2 c2 I + '/ C 1.i
,2
=

7,2„2

gdje je ukupna energija (-..estice wase 1/1, p poopi..enje gibanja p = 71,11, od ranije,
a En je energija mirovonjo Ea = 711C 2 Gornji izraz 111ole se preurediti i slivatil.i koo kvadrot eietuemucklar
eaer.)ive i koGrinr gibonja uz oznaku koji swo liven ranije. Za nultu 1:onipollenta tog vel<tora aveli smo
oznoka p° = b.:/c, a sada vidiwo do se radi o ukupnoj relativisti(:koj energiji Is. 1<vadrat C.,el.verr)vektora
po = (p°,p1 .p2 ,p3 ) riti..iina Sc ovako

(py (p0 (p".!

; p!) 0)0 ) 2 02 .
= (7-41)

i to je prema (7-40) upravo jednako 171 2C 2 . 1<ako je ovaj zadnji izraz konstanta koja ima istu vrijednost 11
swim sustavinna, ono se ne tronsformira s obzirom na Lorentzove transformacije. ondaje i razlika (p0 ) 2 - (F) 2
takodjer invarijantna 11102,111110 11111/18111.1

(7-42)

Priinjel' 7.14 Elektlrn se Om brzznorn = 0.85 e. Kohko Jr: kruchau cur:1 p eh:Alcor/a i njegova akupna
eneryijo. lzratite rezultal u elektronvollirna!

RJESENJE Uktipna energija ele.kteolia je

0.5111\leV
E ,,ar = =0.9751eV.
\/1 1 — (0.85 c)=/c2

Kinet.kka energija E k jednaka je raolici ukupue energije E i euergije mirovallja F,o. I. Ek = K — pa

je
50 = E — me = 0.97 MeV — 0.5111\4eV = 0.459 MeV.
 7. Spccijairtn frorijn rola tivranA ti Si,. 7 - 21 Sir. 7 - 22 H. Horval: Fi.rika I an F E R

PREGLED 7, POGLAVLJA 7.10 Kako se injeri d,d,ji rn nekog predineta?

1. Novi fizikalni pojmovi 7.17 Ezvedite izraz za kontrakeiju duZinal
7.18 1<ako se mjeri vremenski interval?
invarijantnost Michelson-Morleyev eksperiment razlika faza 7.19 lzvedite. izraz za dilatacijii vremena!
Einsteinovi postulati Lorentzove transformacije istovremenost i neistovremenost 7.20 Op-site kako dilalacija vremena ubja;mjava snopove iniona na 7,einljnioj povrSini!

kotrakcija dulina relativistitko zbrajanje brzina dilatacija vremena 7.21 Za,,ao nvodimo invarnmitni vreinenski interval de pri definiciji rdativistiae brzine.?

raspad miona t etverovektor koordinate relativistitka brzina 7.22 *NapiSite i-.etverovektor koordinate i brzine!

t etverovektor brzine relativistitka kolitina gibanja relativistitka energija 7.23 *Izrai,iiiajle kvadrat C:el verovektora brzine i pokaZile do i17

energija mirovanja 7,24 NapiAite izraz za relalivistie:ku kolkinu gibanja!

7.25
*apiSie
Niizraz za i7eivr.rovek for k oli/inegibanja i nadite njegov kvadrall
2. Nove relacije 7.26 lz teorema o radii i kinerkkoj energiji izvedite izraz za relativist itku kinelitku energiju!

xr 7.27 Opi-Site relativistkke energije i njihovo znaenje!

+
= y( x'-F et) f. = -y(t' + ,!x'/02) 7.28 Pokaiite kako se mole dobiti nerelativisIkki izraz za kinctiLku energiju iz relativistiEkog izraza!
- 0 /0 7.29 NapiSite 2. Newtonov aksiom u relativistiEkom obliku!
+ 1,377c' - Ilf
- = 7(x - et)
VI: 0 /0
7.30 Komentirajte krivi riaziv za relativistiekti mast], odnosno masu ovisnu o brzini!

I - ex/e2
= 7(1 - ux/c')
u 2 /e 2 -1 +"'m+4,/c2
'411- ti2 /c., , -v
V14/0 "0 - t.r4 /
- 1,2 /c 2
I - 1../,7 2
L. = Lao - oio
dr = dt / -y = .1, y , z)

11”= ((10 11" = -y(c, i7)

= E/ c 1," = (E /v,
E = Yana.'

(l,o ) 2 = "'Y

3. Pitanja (sa zvijezdicom su oznatena teta, neobavezna pitanja)

7.1 NapiSite Galileieve Iransformacije.? 4

7.2 Koji su zakoni invorijontiii (neproinjenljivi) s obziroui na Galileieve transform:v:6e?
7.3 Pokaiite In jednadiba svjetksilog vain nije invarijantria s obzirnin na Colileieve transformarije!
7.4 OpiSite inogi'a rjeSenja problerna lieinvarijaninosti Maxwellovih jednadZbi s obzirom na Galile.ievr transfor-
macije!
7.5 OpiSite Michelson-Morleyev eksperiment!
7.0 Cemit sluff interferninclar pokusn?
7.7 Noji su bit an korai: napravili Michelson i Morley u svojem pokusu?
7.8 Kako Rinse P..iasiciuovi postulati relativriosti?

7.9 Pokazite do zbog Einsteinovili postulata 11.110 IA:, ISCOV1,111(7.110Si I (II 7,i1IlliqiC1101,1 pokiisii)!
7.10 Kako je resogncc invertirati redoslijed dogadaja a dva referentna stistava?
7.11 Irvedite Lorentzove transformacije.1
7.12 Koje tivjete inorajii zadovoljavati Lorenizove tronsforinacije?
7,13 Stn Jr izoir ropaoslr a .;to homogenost prostora?
7.14 Izvedite izraz za slaganje brzina (1, x sinjeru sarno).
7.15 lzvedile za vremenski interval 2e.
 SO. 8 - 2 D. Horvat: Fizika I za PER

Ileynoldsov broj. 'rurbulentno gibairje 8-41

Dinanneka slienost 8-42
Otpor sredstva. Stokesov zakon

8
8-43
Pregled 8. poglavlja
1. Novi fizikalni pojmovi 8-44
2. Nove relacije 8-44
3. Pitanja 8-44

8. MEHANIKA FLUIDA

8.1 Uvod 8-1

8.2 Tekueine i plinovi 8-2
8.3 Statika fluida. Tlak 8-3
8.4 Hidrostatski tlak 8-4
Tlak u jednoj toeki fluida 8-5
Pascalov princip 8-6
Hidraulieka pre.Sa. (tijesak) 8-7
Obiena pumpa 8-7
8.5 Torricelliev pokus. Atmosferski tlak 8-7
rednostavni manometar 8-9
Pokusi s "li" cijevima 8-10
Hidrostatski paradoks 8-10
Barometarska formula 8-11
8.6 Arhimedov zakon 8-13
Kartuzijanski ronilac 8-15
8.7 Povrginska napetost 8-18
Laplaceova formula 8-19
Tlak u injehurieu od sapunice 8-21
Kapilarnost 8-23
8.8 Dinamika fluida. Idealni fluid 8-25
rednadZba kontinuiteta 8-25
8.9 Bernoullieva jednadZba 8-28
Primjene Bernoullieve jednadZbe 8-29
(1) Statika fluida 8-29
(2) Tok u liorizontalnoj cijevi 8-29
(3) Venturijeva cijev 8-31
(4) Pitot-Prandtlova cijev 8-31
(5) Torricelliev zakon istjecanja 8-31
(6) Venu contracts 8-34
(7) Obiena sisaljka 8-34
(8) Sila na avionsko krilo 8-35
8.10 Viskoznost 8-36
Poisseuilleov zakon protjecanja 8-39
Magnusov efekt 8-41
 Sty. • ;.! I) Mama: Fink,, I za Atehanita

8.2 TekuCine i pIinovi

7. prosinca 2001.
Veeinu krutih tijela trio'i.emo zantisliti kao prostorne gradevina atoma koji osciliraju oko tvrstiii poloaja
u kristalnoj reIetci. Kada zagrijavanjem oni dobiju dovoljnu energiju, medumolekularne site se kidaju i kruto
tijelo prelazi u tekutinu kod koje postoje slabe sile dugog dosega koje ne ograni C - avaju i ne
8. MEHANIKA FLUIDA dr2e lb na jednom injestu, ye(' ih tiglavnom lokalno grupiraju, Dalje zagrijavanje povetlava kinetitku energiju
molekula i tekutina na temperaturi vreliIta prelazi u plin.
Kod tekueina su, clakie. srecinje udaljenosti atorna/molekula manje od onih kod plinova, pa su tekueine
telko stlative, tj. velitina B povezana s promjenom volurnena zbog prirnijenjene sile na jedinicu povrIine
(vidi F-II, poglavlje o elastftnosti) koju zovemo yofuntni rnodul elastierrosti

1 a(
B= 17 17 (8-1)
av al av
ai
je vrlo velika. Zbog toga tekuOna slobodno tete ako na nju primbeninio tangencijalnu silu, tj. ona se ne
odupire tangencijalnom naprezanju (ko,je Mate dovodi do torzije), all djeluje na stjenke posude statitkom
silorn koja dolazi od feline tekutine.

8.1 Uvod Tabtica 8.1 Svojstva nekih teku6ina (na 20° C)

Vol. model Koeficijent Koef. pov.

Mehanika fluida bavi se statikom i dinamikom fluida. Fluid moemo opisati kao nakupinu tvari kod Teku6ino Gustaa elastienosti B viskoznosti ri napetosti a

koje se osnovni gradivni elementi - atonti/molekule mogu (skoro) slobodno gibati jedni u odnosu na druge. kg/m' N/m3 x 109 Ns/m3 x 103 N/m3 x 10-3

Zbog toga oni poprima,ju oblik posude u kojoj se nalaze, a Ito je posljedica djelovanja gravitacione sile. Za Benzcn 880 1.035 0.655 29.2
razliku od njih, krute tvari imaju odreden, stalni oblik je posljedicajakih meduatomnih sila. Fluide tine Benzin 678 - 0.29 -
tekutine i plinovi, a ponekad ih zoverno i zajednitkim imenom kapljevine. Etilni al. 790 1.2 1.2 21.9
Podrutje izutavanja i primjene fluida je goletno: od gibanja brodova i aviona, naftovoda, vodovoda, Glicerin 1 260 4.34 861.0 62.9
brana, vjetrova, prognoze vremena, sve do disanja, toka krvi i plivanja, totenja piva u tate, izli,jevan,ja meda Masi. ulje 910 1.59 84.4 33.6
iz žlice, kovitlanja olujnih oblaka, jedrenja, Iirenja smrdljivog cigaretnog dima itd. Povijesno je mehanika Tcrpcntin 860 - 1.49 26.2
fluida oduvijek zanimala ljude: valja se sjetiti grtkih imena poput Arhirneda i Herona, rirnskih vodovoda, ligljieni
Leonarda da Vincija, Fausta Vrantita, Isaaca Newtona, Evangelista Torricellia, Daniela Bernoullia, Gabriela tetraklorid 1 590 1.10 0.975 26.2
Stokesa, Lorda Bayleigha i Ludwiga Prandtla. Problematika fluida je bitno vezana uz svakodnevni Voda 1 000 2.07 1.0 73.0

modernu tehniku i tehnologiju all i fundamentalne probleme od mikrofiiiike do astrofizike i kozmologi,je. Ziva 13 600 26.2 1.55 51.0

Posebno je zaniml,jivo i važno to Ito se rnetode i rezultati mehanike fluida mogu neposredno primijeniti na
mnoga druga podrutja fizike/znanosti kao npr, fiziku jezgre, na astrofiziku i astronorniju. To je posl,jedica
toga Ito se mehanika fluida bavi sustavom golemog broia testica (1g— 1022-23 molekula), a takav sustav Kod (idealnih) plinova velitina koja odgovara inverznom modulu stlativosti B zone se koeficijent
izoterrnne kompresibilnosti. On je ,jednak
opisan je pomotu makroskopskih velitina Ica() IIto su tlak, temperatura ill gustoCa, bez ulaii.enja (najteIte) u
suItinsko (mikroskopsko) porijeklo tih pararnetara. Prva fisija jezgre izratunata je u rnodelu kapljice tekutine 1 1 A17 1
i iako je to bila gruba aproksimacija, model je vrlo dobro opisao taj proces. (8-2)
B 17 tip p
Problemi mehanike fluida vjerojatno su najte2i u cijeloj primijenjenoj find i telmici i za njilrovo rjeIenje
danas se, uz vrlo rafinirane metode matematike (kompleksna analiza, konformno preslikavanje, parci,jalne tj. za sve plinove ima istu vrijednost! Zanitnljivo je ovdje spornenuti, imajuti u vidu veliku kinetitku energiju
(veliku brzinu) molekula plina da ,je flamansku rijet gas (koja u njematkom glasi Gas ill u engleskorn Bass)
nelinearne diferencijalne jednadthe, itd.) robe najmotnija ratunala s rafiniranirn programima za proratune
alkemitar van Belmont dobio (1620. godine) transliteriranjem grtke rijeti kaos.
i simulacije.
Zadatak 8.1 Kolika je ukupna mash Zernijine atnrosfere ako pretpostavirno da je svuda flak na povrgini
Zerraje jednak 1 x 105 N/In2 ? (q je svuda konstanta!)
RJEIENJE: m = 5.3 x 1028 kg.
 S. Mehanika Str. 8- 3 .5tr. 8- 4 D. Throat. Firiku / zu FER - Mellartsku i tophriu

Tablica 8.2 Srojstva nail( plinevo (no 200 C i Hahn 1p,„,) Tablica 8.3 Neke zonimIjire rrijednosti tlakova

Aduabat. Koeficijoit Aioinu Mjesto lznos anka

1'I171 C lestau Lyrist. elskamosti ti masa (Pa)
kg/m' a ,, Cr/C,. N4111 2 x 10 -6 01101
Sume (11 srediktu) 2 x 1016
Dukik 1.250 1.4 17.6 28.0 Zemlja (11 srediktu) 4 x 1011
Helij 0.179 1.66 19.7 4.0 Laboratorij (maks.) 1.5 x 1010
Kisik 1.429 1.4 20.2 32.0 Ocean (na dnu) 1.1 x 108
Metan 0.668 1.31 13.4 16.0 Siljak 1.enske cipele J-. 10'
Surnporni Atmosfera - Venera 90 x 105
dioksid 2.926 1.27 11.68 64.0 - Zemlja 1 x 105
Lgljicni - Mars :-, 700
dioksid 1.977 1.28 14.7 44.0 Atmosfera - Zemlja (1km) 90 x 103
Vodik 0.09(1 1.4 9.05 2.02 (10km) 26 x 103
Vodena para 0.747 1.33 10.1 18.0 (100 km) 0.1
Zrak 1.294 I.4 18.1 29.0

8.4 IT idrostatski tlak

8.3 Statika fluida. Tlak

S obzirom na golem broj eestica fluida nemoguee ,je opisati njegovo stanje gibaiija pomoeu 2.
Newtonovog zakona za svaku eesticu, to rijesiti takav sustav medudjelujueili eestica, uz neke zadane poeetne
uvjete. Zato fluid opisujenlo parametrima eije eenio porijeklo (u molekularno-kinetitkoj teoriji) mod razum-
jeti na inikroskopskoj razini.
Llmjesto site, ovdje uvodimo silu nu jedinienu povr.qinu S, tj. uvodimo fizikalnu velieinu flak p
Zbog teiine fluida javlja se sila na odredetiorn mjestu, odnosno na odreclenu povrSinu. Ako definiramo
mem' povrgine = iiS gdje n uvijek "gleda" okomito na djelie povrine "prema van" tj. iz volurnena,
onda moiemo razmotriti ravnotezu "komada" fluida (vidi sliku 8.2a) u torn istom fiuidu. Taj komadie je
u ravnote2i, Ato znati da je vektorski zbroj svih sila ko,je na njega djeluju ,jednak null, a site na "kornadie"
dolaze zbog njegove tattle dG i zbog tattle okolnog fluida. Dakle, prerna slici 8.2a pigerno uvjet ravnote2e
(u y sinjeru: +y os "gleda" prema gore) ovako

_ 11
= (8-3) P(y) + (y + dy)+ ad = 0 (8-5)

gdje je f, okomita komponenta site na povrSinu S. zovemo site pritisku i opisujemo ill ovako
etejžina
Takve site gdje ,je dO = dm g = (S dy)pg tejiina "komadiea". Odgovarajuee tlakove uvodimo tako da orijentiramo
povrine S tj.
dF = pdg = pluiS, (8-4a)
S(y) = hS = - jS i g(y + dy) = ILS = 35, (8-6)
Sto nmoženjem
nmoienjem sit daje (vidi sliku 8.1)
pa je .fi." (y) = - 1)(Y)g i f(y + dy) = -p(y + dy)S(y + ay). Tlak na mjestu y + dy inojiento napisati ovako
-dF1 = paS tj. (prema Taylorovom razvo,ju - vidi Dodatak 1)
(8-4b)
P dp
as 1)(71 + dY) = +- +•••= + dP. (8-7)
dydY
=1Pa=1 N/n12, je skalarna velitina.
Tlak, eija je jedinica 1 paskal,
Ato vodi na ,jednaabu ravitoteji,e

jp(y)S - j(p(y) + dp)S - jpgS dy = 0

(8.8a)
dp = - pg dy tj. f dp = - y p dy.

Integracijom gornje jedriadibe uz poeetni uvjet da je na mjestu y, tlak jednak p1 i da vrijedi da je

fluid nestlaeiv, tj. da je gustoea fluida p konstantna pa je molerno izvaditi ispred integrala,

P2

(8-8b)
Slika 8.1 - Uz definiciju auka nu pow:Sine (LS. f a= -py f dy
P1 Y1
 5. Al chanika finnia St, 8 • 6 11 I orvat. Ptzil,•11 / za 1,1•,71 • It 4 e•htatzl,” i t67,1171

F(y+dy)
S(y+dy)

S(y)
y
p

Silica 8.2a - 1?avnoteia "kornadida" fluida Slika 8.3a - Tlak u jednoj toaki ft/Lida

py dz
dobijemo
Pi + P9yr = 92 + pgy2. (8-9) r
Valja uotiti da udaljenosti ovdje ratunamo od dna prema gore. Iz gornje relacije dobijemo tlak p (ili prirast
P, dy di 4 2+dz 2
Pe
rialto Ap) kako idemo od povrifine u dubinu fluida h, tj.

Ph = Pgh (8-10)

gdje je pn tlak na dubini h. Dakle, dobili smo izraz za hidrostatski flak homogenog fluida gustoee p na dubini
Slika 8.31 - Prikaz tiakova - uz sliku 8.3a
h, koji dolazi od teiine teku6ine, tj.
P(h) = Ppov pg (8-11)

h predstavlja visinu stupca fluida iznad toeke u kojoj rnjerimo tlak p(h) i odgovara telini stupca tog fluida
volumena AV = Sit; tj. AC = Arng = pAVg = pShg. Ako se, nadalje, na povrgini razmatranog fluida koje okomito djeluju na stranice u odgovarajueim srnjerovima. Za y smjer je, prema dijagramu djelovanja
nalazi jot ,jedan fluid gustoee p' i visine stupca h', (a fluidi se ne mijetaju) onda fie na granici dva fluida sila (slilta 8.3b)
vladati tlak p' jednak p' = p'gh' (vidi sliku 8.2b). Tu 6e, svakako, valjati uzeti u obzir i atomsferski tlak
(vidi kasniji odjeljak)! py • dz • dx = dxV(dy)2 + (dz) 2 sin B po (8-13a)

i zato jer je sin 0 = dz/V(dy)2 + (dz)2 , dobije se da je py = Slitno se dobije i za z—smjer

p, • dx • dy = dx (dy)2 + (dz)2 cos B )99 (8-13b)

h'
i uz cost) = dy/ V(dy) 2 + (dz) 2, dobije se da je p, = pt), pa je

Py = Pt = Pe, (8-14)

tj. svi tlakovi koji u "razlieitim smjeroviina djeluju" u jednoj totki su jednaki. Pod navodnicima stoji tvrdnja
koja sada postaje besmislena, jer tlakovi su skalarne velitine. Taj rezultat ne vrijedi samo kada fluid rniruje
vee vrijedi i kada imarno gibanje idealnog fluida (vidi kasniji odjeljak).
Slika 8.26 - Tlakovi u fiuidima koji se ne niijegaju

Pascalov principt Pascalov princip (ponekad nazvan i Pascalov zakon) kale da ako se u nekoj totki
nestlativog, mirnog fluida tlak prornijeni za neki iznos, onda se tlak promijeni svuda u fluidu za taj isti
iznos. Prema Pascalovom principu sada molemo napisati da je zbog dodatnog sloja fluida (vidi sliku 8.2b),
Tlak u jednoj toad fluida 'Flak je skalarna velieina koja, dakle, nema smjer (Ica° sila npr ). Da to tlak na dubini h jednak
i neposredno pokaZerno. razmotrirno "klin" tekueine, prema slici 8.3a. Klin je u ravnoteli kao posljeclica p(h) = pgh + (8-15)
ravnoteZe sila
= p, • (dx • dy). = (dz • dx) i F9 = p9d2 \NW (dz)2 (8-12) t Rlaisc Pascal (1623-1662) francuski prirodoznalistvcnik i filozof.
 8. Ilikhanika fluida Str. 8 - Sri.. 8- D. Norval: Fizika I za FER - Mehaniku i toplina

Slika 8.4 - Hidruulieku ;mega

je dalje s jednako p(h) = pgit + p'gh'.

Slika 8.5 - Obierta pampa u fazi istiskivanja vode/fluida

HidrauliCka prega (tijesak) definicije tlaka, a na osnovu Pascalovog principa i zakona.oeuvanja energije
moaenio razumijeti kako radi tzv. hidraulieka preaa, odnosno uredaji koji rude na njenom principu.
Credaj prema slici 8.4 prikazuje posudu s fluidom (tekueinoin) s dva dijela raalititih presjeka u kojima
se nalaze klipovi - pornieni eepovi povrMria presjeka S1 ,2. Kada na desni klip djeluje sila Ft onda se u fluidu Objanjenje rezultata Torricellievog
javi tlak p, jednak p, = FI /Si . Po Pascalovoin principu taj se tlak prenosi u svaku toeku fluida, pa tako pokusa nalazi se u istorn principu primi-
jenjenom na U cijev (vidi kasnije razma-
tlak djeluje i na stjenke posude ali i na povr§inu S2 drugog klipa. Tamo se javlja sila P2 eiji je ianos jednak
tranje): tlak je (vidi sliku 8.6) u toekarna B
F2 = p2 S2 i jer je pr = p2, dobije se
i C jednak. No dok na totki C "sjedi" cijela
S2
F2 = (8-16) atmosfera, tj. pc = p.rm = iznad totke
SI
B je "samo" stupac live. Kako su tlakovi
pa je otito F2 > Ft jer je S2/S, > 1! Sila F2 je statieka sila, no ako se klip St pomakne za Ax1 , onda sila u toekama B i C jecinaki, tj. pe = pc i
iavr§i rad jednak 1Vt = F, Ax, , a taj rad, po zakonu oeuvanja energije, flora biti jednak radu W2 koji ee kako je pB = pa ggh = pligg • 760 mm dobi-
iavrMti sila F2 na putu dz2 , tj. jemo vrijednost atmosferskog tlaka (kada
WI = F,dx, = 1V2 = F2Ax2, (8-17) je stupac visok 760mm), tj.

jer je fluid nestlaeiv, pa se cijeli rad W, pretvori u 1V2. Uredaji su tako napravljeni da je itpr. kod kotnica
Pa = Pli ggh
reda velitine centimetra, a (rnala) sila F, odgovara sili vozateve noge. Pornak Axe je reda velitine
= 13.5955 x 103 kg/m3 - (8-18)
inilimetra, a velika sila F2 djeluje na koeione plote i lako zaustavl,ja automobil.
9.80636 m/s' - 0.76 in

ObiCna purnpa Prema slici 8.5 na osnovu Pascalovog principa radi i obiena purnpa koja izinjenienim 9to izvrijednjeno za to "standardnu visinu"
zatvaranjem tepova prenosi tlak pornicanjem klipa gore dolje u manji odnosno veei spremnik i tako "podiae" five daje vrijednost atornsferskog tlaka
vodu (fluid).
p, = 101 325 Pa. (8-19)

8.5 Torricellievt pokus. Atrnosferski tlak

Sliku 8.6 - Torricelliev pokus su iiV0711.

Pokusi s vaganjem zrakoprazne posude i iste posude sa zrakom pokazuju da, naravno, zrak inia teainu,
Ito, preko do sada kazanog navodi da se u "posudi" koju zovemo Zernlja, odnosno njena atinos-
(era, takoder javlja hidrostatski tlak i da se on "pona..a" po istim zakonitostima ko,je smo prona§li as dolje i odeepio. Ziva se spustila za dvadesetak centimetara, toenije; zaustavila se na visini od (oko) 760 ruin!
tekueine/plinove u posudi. Na osnovu tog podatka Torricelli ,je izraeunao atmosferski tla.k (vidi sliku 8.6).
E. Torricelli je prvi dc&i,o na ideju da iamjeri taj, nazovinio ga sada attnosferski tluk. On uzeo
Primjer 8.1 Nu koju maksititulnu visinu male crpka crpiti vodu iz bunara?
(neobieno dugu) epruvetu od 1 in, napunio je aivoni, zatvorio, uronio u posudu sa živom s otvorom piers
il.JE4:NJE Ako crpka uspije napraviti vakuurn u visokoj cijevi, onda ee taj vakuurn ispuniti voda iz
t Evangelista Torricelli (1608-1647) talijanski fizitar i prirodoznanstvenik. bunara, sve dok se no izjedna?i tOina stupca vode i atmosferski tlak. S obziroma da je ps = 101 325 Pa,
 8. Mehanika fluida Mr. 8- 9 Si,. • 10 D. I orvat: Pr ika / an PEP Mrhunikn i toplina

to znaEi da je maksimalna visina h n.r dana u jednakosti Pokusi s "U"-cijevima Svojevrsno poopeenje Pascalovog principa daje oars zakonitost pc kojoj je tlak
u istom fluidu na istoj razini svuda jednak. Na OSIIOVII jednakosti (8-8a) inoeitio razinotriti pololaj fluida
pu = lt m p,.g tj u tzv. "U"-cijevi (vidi npr. sliku 8.8), all kad .je u njoj samo jedan fluid. Jasno je, na OSIIOVII gornjeg, da
su tlakovi u totlikaina AiBi tlakovi u toekaina C i D jednaki: pA = psi i pc = pn. .Ako, meautim, imamo
h e, = = 10.131n.
P'.9 ra.zlitite fluide gusto& pi i p2 koji se ne mijeL-tju (ulje i voda npr.) (vidi sliku 8.8), orida je

PA = Pn (8-21a)

Pc=Pn (8-21b)

Pt;# Pp
(8-21c)
Zadatak 8.2 Koliku bi du/firm morala irnati epreveta kada bi se umjesto sa zivorn Torricelliev pokus
napravio s vodom?
RJEENJE: h > 10.13 m.

P.

Kao rezultat Torricellievog pokusa napravljen je i mjerni instrument - barometar koji mjeri tlak. Tako
je i dugo vremena bila u uporabi .jedinica "milimetri live", koja je danas zarnijeniena paslcalinia. Nadalje,
test° se rabi i jedinica 1 bar=105 Pa, a i u uporabi je ostala i jedinica atmosfera, tj. 1 atm=101 325Pa.
yc

Jednostavni manometar Prema gornjem razmatranju mo2emo opisati jednostavan uredaj za mjerenja
tlaka - tlakomjer ill manometar, prema slid 8.7. "U"-cijev je ovdje otvorena na jednom kraju i u toeki A
vlada atmosferski tlak pa , tj. pA = p„, a u toeki B tlak je jednak pp = (h, — It2)pg + p, gdje je p tlak koji Slika 8.8 - Tlakovi u "U" cijevi u tekuoinama koje se ne mijeaaju
belimo izmjeriti, a koji vlada u posudi, lijevo. p je gustoea fluida u "U" cijevi! Kako su toeke A i B totke u
istom fluidu, onda su tlakovi, prema ranijem razmatranju, medusobno jednaki Za tlakove na mjestu C odnosno D vrijedi

p„ = p+ (hi — h2)pg = p+ pg4h ill PC = (1/1 1/C)Pi 9 Pi i PD = (:,12 D)P2g P2, (8-22)
(8-20)
p = p„ — pg4h,
gdje su pi i p2 tlakovi na povrSinama lijevog odnosno desnog kraka "U" cijevi i oni su jednaki. Onda iz
pa oeitavanjem 4h molemo odmah otitati tlak u posudi, poznavajuei gustDeu tekueine p i atmosferski tlak druge jednadthe (8-21b) molerno napisati da je (yi — Yz)P1 = — YD)p2. Poznavajuei gustoeu P, lako
neposrednim mjerenjem visina i razlika razing odredirno gustoeu p2, tj.

Y1 — Y2
P2 = Pr (8-23)
y2 YD
ill ako svedemo sve na istu nultu razinu na mjestu D (yD = 0, yr Ahl, y2 —■ 4h2 = A/t i + 4h, dobijemo
.jednostavan izraz
A/t i
P2 PI Ahi (8-24)

gdje je ,A/t, visina stupca poznate tekueine pr iznad granite (toeke D), a Ah. je visina stupca tekueine 2
iznad razine tekueine 1.
Za toCku D molemo kazati da je istovremeno u obje teku6ine - fluids, pa na nju djcluic
h, jcdna sila odozgo zbog fluida 2, odnosno druga sits odozdo zbog fluida 1. Kako jc to6ca D
na miru, znarn da su sile jednake, pa su i tlakovi jednaki!

Slika 8.7 - Prikaz jedrzostawmg barornetra Hidrostatski paradoks Pokus s posudarna raznill oblika (slika 8.9) pokazao bi da flak na dubini h ne
ovisi o obliku posude, tj. ne ovisi o obliku stupca tekueine koji tlati totku na dubini h. Takav je pokus izveo
 8. Alehorliko Sty. 8- 11 Sty. 8. 12 D. Horvatt Ftztko 1 ZO PEP- Mehunika i toplats

Mectutim, pliuovi su, za ra.zliku od tekueina kompresibilni (vidi tablicu 8.1 i jednadflm (8-2)) i zato rnorarno
naei ovisnost gustoee o tlaku. Ako pretpostavimo izoterninu atrnosferu (ko je toeno za dio atrnosfere iznad

---
( 11ktti, as taw. sbutosferu - vidi sliku 8.11), onda iz jedriadfbe idealnog plina

1,1' = 'BHT (8-26)

dobi,jemo da je
po oht = p p = po p
(8-27)
Po P PO
Slika 8.9 - Hidrostatski paradoks.• tlak je u svim posudarna
sto vodi na diferencijalnu jednadthu
nu iStOi (bez obzira no oblik tekuoine) jednak

dp = - 9P° d(r, uz pocetni uvjet

P Po (8-28)
P(ho) = Ps.
Stevinusl s razlieirim oblicima posuda, a rezultat se test° zove hidrostatski paradoks jer, povrAno gledano, Integracijoin dobijemo
na odreden je naein iznenadujuei.
In p = - it + C, (8-29)
Objakijenje tog paradoksa inoferno dati tako da razinotrimo tlakove u botici neobieriog oblika, u Po
rokailla .4. 13, C i D, na slici 8.10. U toeki A tlak je .jednak PA = pgitA i on je inanji od tlaka u totki 13 a potetni uvjet dale C = InPo + (llPoiPo)ho, pa je konatno rjeAenje
za iznos Afrpp, tj• PA = Pu p1.1=111. U svini totkania koje su za udaljene od dna tlak je ,jednak tlaku u
toeki prelim relaciji (8-9) pi + P1.1111 = Vs + PPY2 uz yi = 1/2 , U totki C tlak je jednak u sviin sinjerovinia,
P(h) = Poe-*(h-ho) • (8-30)
kako prema dolje tako i na srranu, a i prelim gore. Prenia gore, dakle, djeluje sila jednaka tlaku u toeki C
poninofenom s povr'Sinoni posude na iijestu C. Po 3. Newtonovom aksioinu stjenka djeluje na fluid prema
dolje istom silom (na jedinicu povrgine). Ta se sila na jedinienu povrSinu, dakle Oak, prenosi kroz fluid po
Pascalovom principu i u tocki D iniamo tlak zbog stupca [11/ plus tlak koji vla.da na rnjestu .4 odnosno C,
8(m)
tj.
PD = pgAIL + PC = pgAh + PA = PgAil + Pf/h.4 = Pu • (8-25)

IS

21000

hA SS

A. C 11000

TS

B, D.
-56.5 0 +15 °c

Slika 8.10 - Uz objaanjenje hidrostatskog paradoksa Slika 8.11 - Ovisnost temperature o visini: TS = troposfera,
SS = stratosfera, IS = ionosfera.

Time sin° pokazali da je za tlak vafira dubina ispod (tiajvi§e) razine, a ne oblik stupca. Da se uvjerimo
da doista tekueina djeluje prema gore u totki C rtrofemo na tom mjestu probukti posudu: fluid ee u Medutim, prema slici 8.11 koja prikazuje ovisnost temperaturi o visini, do visine od oko 11km, u
"vodoskoku" izlaziti vertikalno gore! troposferi, ternperatura pada lineartio s visinom, a tek onda je izoternma! Standardne vrijednosti su uzete
za temperaturu na rnorskoj razini da je to = 15°C, a na visini od 11 kin je -56.5°C. Na taj natin moferno
Barometarska formula Visina stupca five bitno ovisi o rneteoroloktim uvjetima podrueja gdje se izvodi izraeunati koeficijent pravca = to - k •
Torricelliev pokus, a posebno ovisi o nadmorskoj visini 11, prema diferencijalnoj jednadfbi (8-8a) dp -pg
k= - 56.5°C - 15.0°C1/11 kin
(8-31)
-
t Simon Sievinus (1548 1620) Ilamanski prirodoznanstvenik. = 0.006.5 °C/In.
 8. Mehanika fluids St,. 8- 13 Str. 8- 14 D. Throat: Piziku I za PER. • Aleltartzka i toplitut

Ako se vratimo na izvornu jednadibu (8-8a) i ako u .jednadlibi idealnog plina zadOirno temperaturu, tj. Prema slid 8.13 volume!' tijela je jednak V, = S(h, — h 2 ) = SAlt, a njegova je gust otla p, = To,/1
TTE
Tijelo ,ie u o u fluid gustoee pl. Na dubini h, djeluje tlak pi =,h,p fg, pa prema gore djelu
pV = TIRT = — RT iii p= Alp (8-32) = — ipi S = p f gSL Na dubini imamo silu F2 (prelim dolje) F2 = jp2 S = ift2PigS. Te dvije site,
zajedno s t&.inorn tijela C uravnoteli.uju silu opruge F', tj.
i p uvrsthno u (8-8a) dobijemo
dp – gM dh gM dh
(8-33) + + P2 + = 0, (8-36)
p R J T R .1 t o –
Poeetni uvjet je p(h = 0) = go , pa integracija gornje jednadthe vodi na i oeito site (P, + P2 ) tine zliku izniedu teine G i prividne teiine C', tj.

g M/Hk
kh = + + P2 . (8-37)
p(h) = po (1 – — (8-34)
to

To ,je formula za ovisnost tlaka p o visini h za troposferu, tj. za 0 < h < 111.m. Eksponent mozemo
izvrijedniti uz M = 28.96 g/mol i k izratunat u (8-31), tj. gM/Rk = 5.257. Na tu ,jednadnu vaija "za:§iti"
jednadnu (8-30) koja vrijedi sa 11 < h <20.1 km, tj. u stratosferi. U ionosferi temperatura ponovno la gano
raste. Na visini od oko 30km tlak ,je skoro jednak nuli!
h 21

ht
Ah
8.6 Arhimedov zakon
l —S
Ako napravimo pokus s tijelom koje je objet eno na opruzi - mjernom instrumentu zvanom dinamometar,
Pt I a
vidimo da se, nakon §to tijelo uronimo u fluid (tekuelinu) gusto& pi (vidi sliku 8.12) promijeni vrijednost
site koja rasteže
rasteie oprugu, tj. teiina
težinauronjenog tijela prividno se smanjila. Pojavila se, otigledno, neka sila
koja "po
"pomaie"
maže" sili opruge op ,jer je
Slika 8.13 - Uz izvod Arhimedovog zakona
(a) prije uranjanja – Pop = o iii
jG – jkAx = 0
(8-35)
(b) poslije uranjanja – =o iii Za sile + F2 uvodinio oznaku U i tu silu nazovemo uzgon
– Ax' = 0
U = P, + F2 = –jhi pigS + jh2 pigS
i kako je Ax' < Ax, °tit° je < 101.
= –i(hi – h2)Spig = –jVi pig (8-38')
=
eiji ,je iznos ,jednak težini volurnenom tijela istisnute tekuCline

U=Vt pi g. (8-38)

Prema tome, moiemo

možemo formulirati Arhimedov zakon koji kale da je dodatna sila - uzgon, (koja je pomogla
opruzi) iednaka tthrii (volurnenom tijela) istisnute tekueine, odnosno da tijelo prividno izgubi na teiini
onoliko koliko teii volumenorn tijela istisnuta tekne.ina:

= — O. (8-39)

Slika 8.12 - Prividan gubitak teiine pri uranjanju u teku6nv
uzgon djeluje, dakle, suprotno od te'Zine, a njegovu velieinu eksperimentalno moemo odrediti tako da
staviino posudu s uronjenim tijelorn na vagu. Ako je va ga prije uranjanja bila u ravnot0,i, onda se ravnote2a
nakon uranjanja poremetila: posuda je postala teza , prema 3. Newtonovom zakonu, jer onoliko jako koliko
tekueina istiskuje tijelo prema gore (uzgon), toliko face posuda prititte podlogu. Dodavanjeni rnase utega
na vagu da bi se povratila ravnotelia, odredujerno i velieinu uzgona.
 8. MelLanika fluids Sty. 8- 15 .5t,. - 16 D. Honest: Ftztka I za FER - Mehantka i toplitta

liazmatranjem odnosa teline tijela i uzgona dodemo do rezultata da

(a) I lick) pliva ako je > ij-
pll iy > ne,y = p,V rg iii
(8-40a)
>

(nije uu uo da je za gornji slireaj cijelo tijelo uronjeno u fluid pa je, opi.enito, Vt'(uroujeni V); V,(ukuinii
11,
(b) tijelo lebdi (V/ = ako ,je U = tj.

P v;'9 =1,1111 = 10411 iii

(8-40b)
PI = Pr,
Slika 8.15 - Uz primjer 8.2
(c) tijelo tone (V7 = V,) ako ,je 0 < G , tj.

< mr0 = Pri zr0 iii

(8-40c)
Pri tome je G = pa gV = pa g(SL) i U = p, g(Sx). Uz gornji uvjet ravnoteie sila valja uvesti i
PI < Pr •
uvjet ravnoteie momenata, pa, npr. oko take 0 (u kojoj djeluje sila 15 ) imamo

Kartezijanski ronilac Arilitnedov zakon, povezan sa stla e . ivosti plinova i uvjetom lebdenja testo se = 0 = A;fe + •f G •
pokazuje pornolm (igraiike) tzv. kurtezijanskoy ronioca. 0(1110S kulii.inn vode i zraka u roniocu - tikvici
(prima slid 8.14) namjeAten je tako da ronilac upravo lebdi u vodi. Posuda ,je napunjena vodoin do vrila Moment /Cif, jednak je vektorskom umno8ku kraka Z/2 i site U. JednadZba kraka i je
i zatvorena elastiCrtoin [OVA!' (gumom um.), tutu starinska staklenka s pekniezcan. Kada se folija pritisne,
tlak u vodi poraste, a time se zrak u roniocu malo komprirnira, pa inanji uzgon djeluje na ronioca i Oil potinje — = i(r/2) cos 9 + )(x/2) sin 0,
2
tonuti. Kada se popusti pritisak, zrak ekspandira, uzgon naraste i ronilac nastavi lebdjeti!
pa je
Mu -= cos() + :pine) x

(.9 kf p,.g(Sx)cos(1.
2 2
Moment /17/c, je
/i7/6, = (icos 0 + jsin 0) x (—)G)

= G cos° = —k pag(S L) cos 0,

2 2
pa uvjet ravnoteie daje
x2
L2
— f4Sg cos° — — paSy cos° = 0 ili
2

x 2 p, = L 2 pa a x = Lir = 8 m.

Poinoeu clulsjine x odmali odredimo i kut B, tj. sin 0 = d/x, pa je S = 48.6°.

Slika 8.14 - Kartezijanski 7217lible a a

Primjer 8.3 U otvorerioj valjkastoj posudi poturnjera Gaze 15 cm nalazi se teku6na gusto& 1 200 kg/cre 3 do
Primjer 8.2 Tanks hornoyerea (hyena gredu duljine L = 10 rre yusto6e 640 ky/cre 3 jednini je krujern porniareo
visine 20 On. U tekuciinu se stavi ieljezna kocka crease 20 kg i gusto& 7 800 ky/rre 3 koja "sjedne" tako na dno
(zylobno) povezuna s (Inoue bazena (pruner, slier 8.15) u kojern se nalazi soda do Twine d = 6 in. Pod kojirre
da izireedu kocke i dna nema teku6ine! Kolikorre Alone valja djelovati pieties gore da se kocka pokrene? Koliki
kutorn 0 6e se postaviti !recite u rattoteii?
je °neje,. to site i site Lojorri treks pokrenuti kocku ako izneedu dna i kocke ima nal() leku6ine?
RJESENJE Greda je hornogena pa telina ima hvatiSte :la L/2, a uzgon na 42. To su dvije vertikathe
site u ravnoteii sa silorn P nastale zbog (zglobnog) povezivanja grede s doom bazena, tj. RJESENJE Kocka ima brid a cija je duljina a = NYV i kako je p = tnIV dobijerno a = 13.7cm. U
posudi se nalazi tekue'ina do visine 20 cm, a kada se u posudu stavi kocka, razina tekueine se podigne na
0+0+15 —o. visinu h', tj. Vr + Vt, = r 2 irh' pa je = 26.6 cm. Kada Jo kocka sasvim na dnu, na nju djeluje teiina
 8. Mehanika fluids 17 8 - 18 Itorsa1 Plzarl I zet 1,Elt • A I 1.1117111..IL tol,lo,

C = mtg = 196.2 N, i djeluju dvije silt F0 = p,S = ph a2 = 1 898.2 N i Fp = p,ghtS = poltka 2 = 21.9 N. 8.7 PovrAinska napetost
Silo Fo djeluje zbog atmosferskog tlaka, a sila Fp djcluje zbog hidrostatskog tia.ka. Svc tc site djeluju
istorn smjeru kao tains, tj. U unutrahnjosti fluids na jednu molekulu djeluje niz drugih, susjednih molekula, prerna slid 8.17, a
F. -= + Fo + Fp = 2 116.3N.
ako je molekula dublje u tekueini od dosega meelionolekularnih sila (ro c 10-9 m), rezultantna sila jednaka
Tolikom silom valja djclovati ua kocku da bi ju pokrcnuli. Ta sila odgovara "efektivnoj" masi (iia suborn) je nuli. No na molekulu blue povr§ini djeluju site njenilt susjeda s donje strane. Ako bismo Zeljeli izvaditi to
od oko 216 kg! Ako, medutim, uspijcmo "ugura.ti" tckuCinu izmedu kocke i dna, sila F0 onda djeluje i no
molekuM, morali bismo upotrijebiti situ nasuprot site kojom je vezana ta molekula. sto znati da povrAinska
gornju i no donju plohu kocke, pa so njcno djelovanje ponfttava. Urnjesto silo Fr, djelovat promo gore
molekula ima vedu potencijalnu energiju od molekule u unutraAnjosti fluida. Za pove6onje povr§ine fluida
uzgon U = pr Vtg = 30.2 N, pa je ukupna sila jednaka
potreban ,je prema tome rad jer to znati dovoditi molekule iz unutraAnjosti na povrAinu, a za to poveeanje
FO = - U = 166.0 N, potreban je rad OW. Za opts povr§inske napetosti, tj. site koja nate2e povr6inu fluida i stvara pojavu slitnu
i omjer je Fh /F:, = 12.75. opni, uvodimo koeficijent povrairtske napetosti a, koji je jednak (slobodnoj) energiji potrebnoj za poveeanje
povrhine, tj.
A1V
OS (8-41)
—
Primjer 8.4 Kocka stranice a = 10 cm i mase 8 kg nafazi se na dun posude s tekue'inout gustode 1 200 kg/m3
i razine 25 cm. Kooks je sasvim priljubljerta uz ravnu stjenku posude (sasvim bez tekueine) pri (:C7 fat se javlja
trenje izmedu stjenke i kocke uz koeficijent trenja a = 0.3. Ispod dna kocke nalazi se sloj tekudine koji
uzrokuje uzgon (prema gore). Koliku vertikalnu situ valja upotrijebiti za vertikalno podizanje kocke? O
R.JEENJE Na vertikalnu stranicu kocke djcluje atmosferski tlak ph i hidrostatski tlak ph koji ovisi
dubini. Zbog to dva tlaka, kocka pritike stranicu posude i javlja se trenje. Situ na dubini x (prema slici
8.16 ishodidte je na povr.84ni) ozna.eimo s dF(x) i ta sila raste s dubinom, tj.
dF(x) = [po + p(x)]dS = (ph + pegx)a dx = pe a dx + poax dx,
gdje je ph atmosferski tlak, a p(x) = pox je hidrostatski tlak na dubini x. Ncka je xi = d - a i x2 = d,
onda je ukupna sila

f dF(x) = pe a f dx + pigs Ix dx
21
x2
22 Slika 8.17 - Medumolckularne site za raznc poloiaje molekula
-2= ;20 az -I- ptgarx:

= pu o.2 + m gad - i poa 2. To molemo prikazati tako da razrnotrirno, prema slid 8.18, pravokutnu povrginu S = C • x koju silo
2
F (djelujuei na desno) nasuprot site povrSinske napetosti FP" poveea za AS. Medutim, valja odmah uoeiti
Na kocku djeluju taina, uzgon i sila tronja. Dakle, za podizanjo troba rezultantna sila
da u stvari postoje dvije povr h ine koje omeduju (tanku) °prim pa sila poveeava ukupnu povrMnu jednaku
FR + - U = 441.32 N. AS = 22Ax i koeficijent povrMnske napetosti jednak je

X
4 ►

Slika 8.18 - Uz definiciju povrSinske napetosti

Slika 8.16 - Slika uz prirnjer 8.4 FA.x F

a= (8-42)
22Ax 2COx 2e.
 8. Mchuntka Si,. 8 - 19 Sir. 8 - 20 D. Hama: Fizika 1 za FER Mehanika i toplina

Koeficijimt pocrSinske napctosti mit& sc, u

stvari, opisati i kao sila po jedinici duljine
krivuljc koja Sc nalazi qua poyMini, Ta jc
definicija u skladu s izrazom (8-42) jer jc d14'
Fd.c i ako je dS = e dx, onda omjcir rada i
poyMine upravo daje F/r! Na toj se defiui-
ciji i pokus za mjerenje a koji je she-
Sliku 8.20 - U manjern (isle zakrivljettorn balonu)
matski prikazan na slici Prvo se izmjcri
poveginsku napetost je vela.
telina prstena P u zraku oCitavanjexn polo2aja
kazaljke na skill, M. Zatim se zakretanjcm
kotaea G podig-ne podloga D sve dok prsten
nije "uhvaeen" od fluida. Zatim se postepeno zbog unutarnjeg tlaka rezultantna sila zbog napetosti povrtine u smjeru sila \72 i rezultantna sila
D ponovno spuka i pa2ljivo se mien sila pri zbog napetosti povrtine u smjeru N i + (prema slici). Kako je povrtina orijentirana "prema van", tj. u
kojoj se prsten otrgne od poerSine. Mjerenja smjeru jedinienog vektora n, onda prve dvije site mo'Zemo napisati ovako
duljinc (opsega) prstena i sill (oCitavanjem
skale) daju koeficijent povMinske napctosti a.

Sliku 8.19 - Eksperitnetitalno odregivanje koefictijcitta pourginske napctosti.

Tablica 8.4 - Koeficjenti povrSinske napetosti

Fluid Temp. r a Fluid Temp. t a

[° C] [N/m] [° C[ [N

Voda 0 0.0756 Ziva 18 0.471

10 0.0749 20 0.465
20 0.0728 Benzol 18 0.0290
40 0.0696 Belize,' 20 0.0286
100 0.0589 Maslin. ulje 20 0.0320
Glicerin 20 0.063 Etilni alk. 20 0.0223

Zakrivljena povrtina tekueine ponata se uvijek kao da se s udubljene strane javija dodatni tlak. U
mjehurieu od sapunice taj tlak uravnoteiuje
uravnotežuje sile povrtinske napetosti koje pokutavaju stisnuti mjehurie "u Sliku 8.21u - Uz izvod Lapluceove formule
(Lulu". Jednostavan pokus s mjehurcan od sapunice napuhanirn kroz cijev pokazuje da de se balon ubrzo
ispuhati. Ako otvor cijeeice zatvorinlo, balon ostaje stabilau. Can je manji polumjer zakrivijenosti povrtine,
site povrtinske napetosti su veee, pa je i tlak u mjehurieu veei. To ee potvrditi i pokus s dva balona (vidi
sliku 8.20), jednim veeim i jednim manjim. Manji balon ispuhat ee se napuhavajuei istovremeno veei balon. = dS i fr, = hp, dS. (8-43)

Sile N1 dati ee calgovarajuee rezultantne sile koje ee "gledati" prema sredittima zakrivijenosti C1. Iz slike
Laplaceova formula Rannotrirno sada opeenitu zakrivljenu tanku povMinu dS po iznosu jednaku dx•dy
8.216 vidnno da npr. rezultantu nayZemo konstruirati tako da clobijemo (jer su N, = /Cf:)
di, • d12, (koja catteduje neki volumen). Zbog sila povrtinske napetosti to ee povrtina dobiti npr. ()bilk kao
ira slici 8.21a. Ako je povrtina mirna onda se u ravnote2i nalaze eetiri sile: sila zbog vanjskog tlaka sila fi2 = —higr2i(102 i analogno za drugu rezultantu. (8-44)
 R. Al cluoixA•a JIntda S • I?;), ), Ilror Ira PHU • Al chilmAti i h ■ plIna

Kako je de; = ridd); (i = 1,2) i iz definicije koeficijenta povrsinske napetosti (negativan predznak se javlja iz istili razloga kao i gore). Razlika i lakova je Ap = Ap, — gdjo je p,
tlak a sarnoj saponici!
o dS = ode, •de2 = dW =11C121de2 = Pei, (8-45) rad site povnqinske napetosti na unutarrtjej opni

dobijemo izraz za rezultantnu silu R i = = —Ap' S eir

2o (8-48c)
del a a = Or = —8a Rtr Or.
17 1 = = = del dC2 = —ft—dS (8-46)
r
(negativan predzna.k se javlja iz istih razloga kao i gore). Ra.zlika tlakova je Ap = Ap„ — p,.
i analogno za drugu rezultantu. Sada sve izraeunate sile uvrstimo u jednadthu ravnot0,e sila rod unutarnje site
OW„ = 144.„. Of' = S or
(8-48d)
P + + 171 + 172 = 0 tj.
= p.„ 4R27 Or.
dS + ftpu dS — ft-a—dS — ft-a—dS = 0 tto da,je
Za ravnotezu je zbroj svih virtualnih radova (8-48a-d) jednak null, tj.
ri T2
T
/1 1
Pu = a (—
ri
—) • (8-47) —p,AR2 7 Or — 16crRir Or + p„4R21-Or = 0, ili p,, — p„, = Ti
4a (8-49)

odnosno
To je Laplaceova formula za razliku tlakova koja nastaje zbog zakrivljene povtine: unutarnji tlak pu zbog
4a
zakrivljenosti povrtine ved je za desnu stranu jednadne (8-47)! Ako je zakrivljena povrtina kuglasta, onda Ap = (8-50)
je 7-1 = r2 pa gornja formula daje
2a Ako imamo npr. mjehurie zraka u tekueini, onda nestaje faktor 2 u brojnikn,
Pu Pv = (8-47')
r
2a
(8-51)
Pmj" = T?
,jer nemamo u torn slueaju vise dvije povrtine, kao kod sapunice. Gornja formula odmah objatnjava
situaciju predstavljenu na slid 8.20!

Slika 8.21b - flezuttantna silo dviju napetosti

Tlak u mjehuriCu od sapunice Da bismo kvantitativno opisali tlak u mjehurieu od sapunice, razmotrimo
sliku 8.21c. Stabilnost mjehuriea od sapunice mo2emo opisati kao ravnotO,u sila koje djeluju izvana zbog
vanjskog tlaka p„, sila napetosti (dvije!) povrtine i unutrajtnje site zbog unutrakijeg tlaka. Najjednostavnije Slika 8.21c - Stabilnost mjehuriea od sapunice zbog tri tlaka: vanjskog, u sapunici i unutarnjeg.
je razmotriti virtualne radove koje hi izvrtile site u ravnoteiji, tj.
- rad vanjske sue
DWv = F. Dr -= Dr = —N4R27rOr; (8-48a) Zadatak 8.3 lzra6unayte nadtlak unutar kapljice five promyera 4mm (pri temperaturi od 20° C).
RJES ENJE: = 465 Ps.
(negativan predznak dolazi zbog orijentacije vanjske povrtine prema slid i smjera vanjske site prema
sredijttu mjehuriea)
- rad sile pevrginske napetosti rta vanjskoj opni (prema Laplaceovoj formuli (8-47))

= = Ap S Or Primjer 8.5 Uredaj za stvaranje umjetnog dinta-magle pretvara fluid povr.§inske napetosti a = 0.0365 N/m
2o (8-4814 u kapljice promjera /pm. Koliki je tlak u svakoj kapljici? Kolika je snaga uredaja (bez gubitaka) ako on
= — — 4R27 Or = —8a R7r Or.
pretvara 5001 tekue'ine za jedan sat u kapljice?
 8. Mehanika fiuida Stn. 8- 23 Sir. 8 - 24 D. Hanuat: Pizika 1 za PER - Mehanika i typhus

"Flak avatar kapljice je

2a 2 • 0.0365 N/in _
73 kPa.
R 10-"

Svake sekunde uredaj preradi volurnen jednak 17, = 300/3600 = 1.380 x 10 -4 ins , a ukupna broj kapljica
je

= = . /3 — 3.316 x 10' 3 kapljica.

4/23 zr
Toni broj kapljica odgovara ukupna povr8ina jednaka

S„ N • Sk = N • 4R2 Ir = 416.67 m2 . Slika 8.23 - Sile kohezije PK i adhezije Fq na granici fluid - stjenka.

Ukupni rad izvr8en pri tome je

IV= a • S„ = 15.218 J,
stjenki da private fluid. Rezultantna sila okomita je na zakrivljenu povrSinu, odnosno s vertikalnom stjenkom
a kako je sve to izraunato za razdoblje od jedne sekunde, onda je i snaga jednaka P = Wit = 15.218 W.
zatvara kut jednak B + 7r/2.
Za kapilarnu elevaciju, slika (8.24), modemo napisati da je tlak nastao podizanjern stupca tekutine
4 4 jednak, prerna Laplaceovoj forrnuli (8-47)

Kapilarnost Kada a neku tekueinu koja se nalazi u posudi uronano tanku cijeveicu iii dvije ploeice vrlo o (1 (8-52)
/7, + R2
malog razmaka, pokus ee pokazati da se kod uekih tekueina razina u cjeveici odnosno izniedu plotica podigne
iznad razine tekueine u posudi, a kod nekill se razina smanji. Te pojave zoverno kapilarna elevacija - dizanje gdje su R1,2 (opeenito razlititi) polumjeri zakrivljenosti povrSine. Ako se radi o okrugloj kapilari polumjera
odnosno kapilarna depresija - spuatanje - slika 8.22. Pailjiva rnjerenja dodirnih povitina stjenke kapilare i R,onda,jeR1 = R2= R i
tekueine pokazuju da su za razlitite tekueine i za razlieite stjenke kutovi tekueine prema stjenki razlieiti. Po
definiciji eemo uzeti da se kut izmettu povrtine fluida i stjenke odre8uje prerna vertikali, uz stjenku prema Ap= a u
T = 2;
i cos B = pa ,je
gore - vidi sliku 8.23. Kada je kut B jednak null onda kademo da tekueina potpuno moei stjenku, a to je
(8-53)
situacija kada su u dodiru npr. voda i (eisto) staklo. Na isti natal kademo da tekueina potpuno ne !noel 2a cos
Op =
stjenku ako je kut B jednak 1800 (diva staklo npr.). Kut B zoverno okrajni kut.

a taj tlak uravnotekuje stupac tekueine u kapilari visine It, tj. Op = pgh, pa je

2a cos
it kap — (8-54a)
pgr

Slika 8.22 - Kapitarna depresija i elevacija.

ObjaSnjenje to po,jave nalazirno ako uvedenio dvije site (jednu oil kojili smo vee uveli i ranije): to su
kohezija i adhezija. Kohezija je sila koja se ,javlja izmedu istovrsnill inolekula i koja tekueinu onemogueava
da se slobodno proSiri po prostoru (kao plin). Adhezija PA je sila koja se .javlja izniedu molekula
(staklo - voda. metal - diva, ltd.). Prema slikama 8.22 i 8.23, adliezija je dovoljno velika da djeloinieno podigne Slika 8.24 - Kapilarria elevacija: 7' je polumjer kapilare
razinu fluida/tekueine uz rub. Adhezija iota horizontalan smjer, dok kohezija djeluje "prerna fluidu" i neda dok je R polurnjer zakrivljenosti povraine.
 8. 1141. 11101 Sir 6 I) /Ions( 1 zti PPli • Al, hanzko i tophrm

Ako se radi o bliskim ploeicarna razrnaknutima za d. onda je r —t d/2 i cos 8 = d/2R, a R2 = co, pa volumena Vo jednaka rno.
formula (8-24a) "gubi" faktor 2, tj. rno(to) = f p(f to) di'. (8-55)
cos 8
i (8-54b) vo
t = ()rid /2 .
Fluid to medutirn teei kroz povrginu So koja omeduje volumen Vo, pa to se mijenjati masa s vremenoin. Nas
Na isti bismo naein opisali i kapilarnu depresiju, gdje je okrajni kut 6 yea od 7r/2, pa je i < 0!
to zanimati tok kroz povrginu So ill, toenije zanirna nas djelie mase fluida drn u djelieu volumena odredenom
vektorom pours- ine dS (prelim slici 8.1) koji je paralelan s brzinom v (6,, 11 dS) i visinom valjka d( koja je
odredena brzinom 6 i djelieem vremena dt, tj.
8.8 Dinamika fluida. Idealni fluid.
di/ =- di. • d§ = (11 dt) • d§ (8-56a)

Do sada smo razmatrali statieka svojstva fluida gdje smo rabili prije svega flak i gustoeu za opis statitkih
tt torn se volumenu nalazi djelie mase drn
situacija. Sada potinjemo razmatrati gibanje fluida, a ono je potpuno odredeno ako znamo brzinu svili djeliea
fluida na svakom mjestu (podrueju) gdje fluid prolazi. Za potpuno rjegenje gornjeg problema za najopeenitije dot = per, t) =p(>', t)vdt dS
uvjete nužno je rijegiti izuzetno komplicirane jednadthe gibanja (tzv. Eulerove odnosno Navier-Stokesove (8-56b)
p(1, t)v,, dt dS.
jednadne) uz takoder komplicirane rubne i poeetne uvjete, a to danas znaei ukijutivanje superratunala uz
golenro ratunarsko vrijeme. Medutim, pokazalo se da vrlo dobra aproksimativna rjetenja tn&.ento dobiti uz Promjena djeliea mase u jedinici VI emelia jednaka je
mall broj vrlo razumnih (flzikalnih) pretpostavki koje odjednom znatno pojednostavljuju opis i dobijemo
jednostavnu opeu sliku gibanja fluida i svih popratnih efekata. Postepeno neke od pretpostavki elirniniramo dm
dt = p(1,t)v„ dS = p(F, 06 • dS, (8-57)
i tako dolazimo do sve realistienijeg opisa fluida.
Pretpostavke koje prvo napravimo o fluidima su:
a ukuptiu promjenu mase Arn u vremenu At (tj. ukupnu masu koja je npr. istekla) dobijerno "zbrajanjem"
(1) fluid je nestlaeiv; po svim dijelovima neke povrgine S koja omeduje neki volumen V, tj.
(2) temperatura je stalna;
(3) tok fluida je jednolik, pa brzina i tlak ne ovise o vremenu; (8-58)
(4) tok je laminaran - slojevit (tj. nije turbulentan - vidi niZe);
(5) fluid nije viskozan, tj. nema trenja medu slojevima (laminama) fluida.
Te pretpostavke definiraju idealni fluid!
Neke od gornjih pretpostavki zahtijevaju objagnjenje. Tu prije svega mislimo na vrstu toka: naime,
ako je brzina fluida kroz neki presjek cijevi (ili neki dio kanala i sl.) relativno mala, onda duZ gibanja fluida
mo2emo pratiti niz zamigljenih paralelnih putanje po)edinih djeliea fluida. Te putanje zoverno strujnice (na
odredeni natin one odgovaraju silnicama elektritnog polja npr.). Strujnice se ne krrZaju pri.jednolikorn toku,
jer na tok fluida ne djeluje popretna sila. Za takvo gibanje kajZemo da je laminarno. Takeo je strujanje
oko posebne prepreke prikazano na slici 8.25. Kada se, medutim brzina tok fluida poveea do jedne odredene
brzine (karakteristiene za fluid), laminarno strujanje iznenada prelazi u turbulentno strujanje pri kojem dolazi
do kovitlanja djeliea fluida, pa strujnice prestaju biti paralelne glatke krivulje vet se mijegaju, ispreplieu i
vrtlo2e!

Slika 8.26 - Tok fluids kroz povriinu dS iz volumena Va.

Slika 8.25 - Laminarrto - slojevito strujanje fluida oko posebne prepreke. Kako je u (nerelativisti(koj) mehanici masa satuvana, gornje razmatranje primijenimo na volumen 1/0
pa je onda promjena mase u nekom trenutku u volumenu Vo jednaka protnjeni mase koja prode kroz poyrginu
So koja orneduje volumen Vo prerna slid 8.26, tj.
Jednadiba kontinuiteta Ako razmotritno fluid u kretanju eija je gustoea funkcija koordinate i vremena,
tj. p = p(x, y, z, i eija je brzina 6 = 6(r, y, z, 0, onda je masa fluids u nekom trenutku to unutar nekog
f t) = f p(F, t)t7 • dS. (8-59)
81
t Ovdje smo otito (privremeno samo) popustili prwu pretpostavku o idealoom fluidu! so
 8. Mcliartikti fiv. da Sir. 8 - 27 Sty. 8 - 28 D. He nut: Fizika I za FER - Mehanika i toplina

Integralm teorent Poznan pod it lienom Gaussov teorent ili leorent o divergenciji vekturskog pat./a (vidi dodatak (Integral po valjkastoj plobi koja omeduje povrginu igtezava,jer brzina tins santo komponentu dui osi " valjka",
o vektorima) a jedini(ni vektor povrgine valjkaste plohe "gleda" prema van, tj. okomit je na brzinu.) Za idealni fluid je
f P • d§ = J(V7F)dV ilesna strana jedna.dZbe (8-60c) jednaka null (gustoea je neprornjenljiva u vremenu), pa je

S V
Siva = S2172. iii Sv = konst. (8-60d)
gdje povrgina S omeduje. volujnen t a V je vektorski operator deriviranja koji smo ranije susreli kod
razmatr anja kon zervativmht4s
tava (vidi takoder dodatak o vektorima), omogueuje nabda desnu stranu To je jedriudiba kontinuiteta za idealni fluid! (Brzine v, izagle su ispred integrals ,jer su na svim mjestirna
gornjeg izraza za Prorzvo lj.v°Iumen V odnosno povrginu S transformiranto ovako
dui presjeka braise stalne, riaravno, samo za idealni fluid!) Ona kaze da ,je protok tj. prornjena volumena u
jednici vremena q = dVidt = Sv kroz bilo koju povrginu presjeka toka fluids stalan!
(pil)d§ = (8-60a)
S
f V

pa sada zakon saeuvanja mase(8-59) izgleda ovako 8.9 Bernoullieva jednadžba

[ap
— + V(pi.1) dV = 0. (8-Gob) Djelle fluids koji se kre(e kroz ci,jev mijenja svoju energiju u ovisriosti o silarna koje djeluju na njega.
at
Ako se radio idealnom fluidu (pri,je svega nestlativom i bez unutranjeg trenja - viskoznosti), onda se promjene
Gonda ,jednakost vrijedi, dakle, za proizvoljni volumen, a to znati da je uglata zagrada jednaka nuli tj energije manifestiraju kao promjene kinetiake energije, tj. promjene braise "komadiea" fluida i promjene
•
gravitacione potencijalne energije prornjenorn visine djeliea fluids.

°t
it + ( 07) = 0. (8-61)

To je poznata .led7Ladiba km`tiT qiitetn. Cesto se uvodi i gusto6a struie fluids Q

t) = p(F,t)17, pa jednadna
postaje
a
—p = 0. (8-61')
at

Jednadiba kontinuiteta susre(c se i u elektromagnetizmu npr. Tamo je p gustoela elektrienog

nabojt‘ P = dC2 a d je gustoela elektriene struje, tj. to je kolicina elektrienog naboja koji
prude kroz jedinienu
ploh u (najtegee povrina popreenog presjeka vodiea) u jedinici vremena:
j = (r1C2/dV )tl (dc s dode/de = dQ I S dt. Jednadiba kontinuiteta u elektromagnetizmu
tako der tzra.zava zakort satuv
anja - zakon saeuvanja elektrienog naboja!

Ako sada opeenitu situackt opisanu gore specijaliziranto na gibanje nestlafivog fluida kroz cijev (" val-
jak" ) prema slici 8.27, onda Pre kna jednadni (8-60a) rno2emo napisati da ,je plogni integral jednak

a
f pt V dS — f p2 v2 dS = f — dv.
at
(8-60c) Slika 8.28 - Uz izvod Ber-noullieve jednadibe
St Sz

Neka se u .jednorn trenutku djelie idealnog fluids nalazi u cijevi na visini y i (prema slici 8.28) na
injestil I'. Onda se povrgina presjeka St tog dijela fluida, zbog djelovanja vanjske silt F, koja uzrokuje tlak
p, =F}/S,, giba (stalitom) brzinom vi. Za vrijente At sila P, pomakne fluid za e, = v, At, pa sila izvrti
rad W1 = P, • t; = Fie, = pt Si CI = pi Sivi At. Na mjestu Q (prelim slici 8.28) povrgina cijevi je S2, a fluid
se giba brzinom v2. Na povrginu S2 djeluje sila F2 je smjer suprotan brzini 752, pa,je suprotan i pornaku
12 = 1-12 At. Rad Ito ga izvrli sila F2 jednak je W2 = F2 e 2 = —F2(2 = —p2s2e2 = — p2S2v2At, ukupni rad
AW .je
AW = Wt + W2 = yiSivi At — p2 S2 v2 At. (8-61)

S obzirom da je fluid nestlativ, moz'terno napisati da je Si fi = S2(2 = AV = er ista masa Am zauzirna

isti volumen. Zato rray2emo napisati ukupni rad ovako
Silks 8.2.7 - Tok idealnog fluids kroz cijev - "valjkastu
AW = (Pt — P2)AVi (8-62)
 8. Mchanika fluida Sir. 8- 29 Sir. 8- 30 IJ. Norval: Fisika I za FEY? Mchanika i toplina

Had izvrkn na fluidu rezultira u prornjeni kinetitke energije djeli/a fluida mase Am i promjeni potencijalne Dakle,
energije zbog podizanja (ill smAtartja) djeflea fluida, tj. 2 2
+ /Yu = P2 + pui i) v = 82 = V2 (8-66)
P 2
AW = AEk + AE,„, (8-63a)
daju, npr. brzinu protoka vi, uz izinjerene povrgine presjeka i razliku tlakov-a
a pri tome je
1
AEk = —Arrtv2 — —Arrtv? 2(Pi — P2)
2 2 (8-63b) V1 = (8-67)
AEp = Amgy2 — Arrigyi. PRS1 /82)2 — 11
Uvr?tavanjem gornjih izraza u (8-63a) dobijemo zakon o/uvanja energije za proces prernjeftailja fluida s
Jednadiba (8-66) koja povezuje brzinu protjecanja i tlak izražava tzv. Bernoulliev princip: podrutje ve/e
položaja P na položaj Q, tj.
brzine odgovara manjem tlaku i obrnuto! Gustola strujnica je, prerna slici 8.29 povezana s brzinom fluida:
1 1 tamo gdje su strujnice guke brzina fluida .je vela i obrnuto. Strujnice oko broda/tamca prikazane su na slici
(PI — p2)Ap — Arnv3 — — Arnq + Arrtgyi — Amppi i kako .je
2 2 8.30. Možerno kazati, iako to nije stvarno objakjenje, da strujnice bliie trupu broda moraju napraviti ve/i
Am = pAV dobijemo, sredivanjem put od onih koje idu dalje (pa nisu "svinute") i zato se moraju djeliei fluida blizu broda gibati brže, a to je
1 2 1 2 prikazano ve/om gustikorn strujnica.
pi + — pv j + pgyl = P2 + "PV2 + P992 (8-64)
2 2
dakle, dobili smo Bernoullievu jednadibu, "jednadibu gibanja" za idealni fluid gustoee p na koji djeluje tlak
pi na mjestu i i koji se giba brzinom v. na mjestu i. Bernoullieva jednadžba je u stvari zakon auvanja
rnehani/ke energije fluida! Gornju jednadibu možemo napisati takoder ovrko
2
p + — pv + pgy = konst. (8-64')
2
i možemo kazati da je zbroj tri doprinosa tlaku za nestlativi i neviskozni fluid duž cijevi (kanala, prolaza)
konstantan. (Ponekad se doprinos pv2 /2 zove dinamikki tlak.)
Zadatak 8.4 Voda (idealni fluid) se giba brzinom od 4 m/s kroz cijev eija je povreina presjcka jednaka 4 cm'. Cijes
se spulta za 8m i na kraju ima otvor povraine presjeka 10 cm'. Kolika je brzina vode na izlazu iz cijevi? Ako je tlak
na gornjem dijelu cijevi 2x 10' Pa=2 atm, koliki je tlak na donjem kraju? Slika 8.30 - flaspored i gustaa strujnica pri gibanju broda//amca kroz vodu
RJEENJE: Vdonji = 2.0 m/s; p2 = 2.8 x 105 Pa=2.8 atm.

Bernoulliev princip (vela-brzina-manji-tlak) poznat je brodarima koji izbjegavaju situaciju prema slid
8.31, u kojoj se zbog velike brzine fluida u malom razmaku brodova stvara manji tlak i brodovi su "usisani"
jedan prema drugorn!
Primjene Bernoullieve jednadžbe Sada eemo razmotriti nekoliko tipicnih situacija u kojima nioieino
primijeniti Bernoullievu jednadibu za rjeknje problema gibanja fluida.
(1) Statika fluids Iz Bernoullieve jednadibe dobijemo neposredno jednadibu za statitki (Indrostatski)
tlak, ako stavimo da je brzina fluids jednaka null
p + pgh = konst. (8-65)
(2) Tok u horizontalnoj cijevi Neka su povrine presjeka cijevi na dva razlieita mjesta 1 i 2 .jednake S1 i
82 (vidi sliku 8.29). S obzirom da je cijev horizontalna onda je pi = 92 pa u Bernoullievoj jednaclžbi
(8-64) ostaju po dva elana, koji su, nadalje povezani i jednadžbom kontinuiteta Si vi = 82v2.

sr
S2

2
2

Slika 8.29 - Tok nestlaeivog i neviskoznog fluids kroz horizontalnu cijev. Slika 8.31 - "Privlaeenja" brodova zbog Bernoullievog principa.
 8. Alchattika fluida Sir. 8- 31 Str. 8 - 32 D. Horuat: Fizika za PER • Mehanika i toplina

Silica 8.33 - Pitot-Prundtlova cijev

Slika 8.32 - Venturrjeva cijev za mjerenje brzine fluida.

Brzina vi odgovara brzini slobodne povr§ine, na visini yr . U trenutku kada je razina vode yi, brzina
vi je skoro jednaka nub, pa gorilla jednadtha daje
(3) Venturijeva cijev Veturijeva cijev koja racli na gornjein prinicipu slu2i za mjerenje brzine (protjecanja)
fluida. Pri tome se razlika tlakova injeri razlikom stupaca tekueine poznate gusto6e, prema slici 8.32.
v2 = V2g(y, — 02) = N5---
/A/r. (8-70)
Formula za brzinu (8-67) sada, uz izmjerenu rarliku stupaca tekueine 1h gustoee p r posta,je
To je Torricelliev zakon istjecanja. Vidirno da je brzina istjecanja tekueine jednaka brzini koju bi
2gAlipt dobilo tijelo da slobodno padne s visine Oh, tj. s pove§ine tekueine do otvora. U primjerirna koji
= (8-68) sir obradeni su slutajevi uz gornju aproksimaciju all i bez aproksimacije da je yr = 0, pa ill valja
PRSI /S2)2 — 1) .
dobro proueiti!
Primjer 8.6 Venturijeva cijev napravijena je talco da je prom jer presjelca uieg dijela cijevi jednaka pcdovini
promjera presjeka Ako Icroz cijev protjeee voda i ako se razlika raZi/l(l mjeri takoder vodorn te je ona
jednaka Alt = 60 7/17/I, izraeuriajte brzinu strujanja fluida a ailt7/1 dijelu cijevi!

RJEO ENJE Iz Bernoullieve jednadibe za horizontalnu cijev dobijemo da je razlika tlakova pi —p2 =
p(1,3 —14)/2, a s druge strane to razlika tlakova drii stupor rode eije Jr razlika visina Ah, pa je pgAh =
P(u3 — o))/2 i kako je 52 = Sr/2 iz jednadne kontinuiteta Slur = S2v2 dobijemo da je 02 = 4v,, pa je
pAh = v)(16 — 1)/2 ili
tr = = 0.0785 ko daje
15
yr = 0.28 m/s.

Slika 8.34 - Uz Torricelliev zakon istjecanja

4 4 Primjer 8.7 U vagonu masa 500 kg nalazi se sprernnik s vodorn eiji je otvor na okomitoj stjenki Sin ispod
gorn je povrgine node. Promjer otvora je 20 cm, a masa spremnika s vodorn je 4 tone. Ako se u jednom
(4) Pitot-Prandtlova cijevi Pitot-Prandtlova cijev sluZi za mjerenje brzine u fluida. Cijev je konstruirana trenutku sprertinik otvori i coda istjeee I s, kolikom le se brzinom pokrenuti vagon, ako se mole zarternariti
prema slici 8.33. U totki 1 vlada vanjski tlak fluida koji se u odnosu na Pitot-Prandtlovu cijev giba (statieko) trenje?
brzinom U podrueju 2, tj. sve od usta cijevi dolazi do zastoja fluida, pa ,je brzina u torn poclrutju
jednaka nub, a tlak je zato u torn podrueju veei, te se stupac tekueine koja slu2i za mjerenje razlike RJ F:ENJ E Prerna Torricellievorn zakonu istjecanja (8-70) coda istjete brzinom u = iz spremnika.
Za vrijerne ad At = is istete volumen vode jednak AV = SAE = rarcriAt, pa je masa vode jednaka
tlakova (pi ) postavi prema slici. Bernoullieva ,jednadna postaje pr + pl y? = 12 , a razlika tlakova ,je
Am = pAV = pr'nvAt. Pri tome voda ima koliCinu gibanja Ap,. = Amu = pr2ne2 At. Iz zakona
Deltap = AIipr g Oeitavanjem razlike stupaca Alt i baalarenjeln, mole se direktno otitavati brzina v i
saeuvanja kolitine gibanja, ukupna kolitina gibanja je satucana, tj. zbroj kolitine gibanja vagona i
U• = V2gAlipt /pi l kolitine gibanja code jednak je null
(5) Tor-rice/lieu zakon istjecanja Bernoullievu ,jednadZbu ovdje primjenjujemo na testu situaci,ju istjecanja
tekueine iz posude, prema slici 8.34. Neka na slobodnu (horizontalnu) povrginu eljeluje atmosferski tlak AP + Apr = o, ti.
p“, a isti tlak djeluje i u totki 2, gelje tekueina istjeee. Bernoullieva jednakiZba (8-64) napisana za te — Am)AV = pr 2 rtn 2 t1t,
dvije toeke je gdje je - Am ukupna masa vagona, spremnika i vode minus iscurila coda, a Al' je brzina vagona.
1 2 1 2
Pa + — pui + P9r/i = Pa + Pu2 + P3g2. (8-69) Dakle, dobijemo prvo da je Am = 241.02 kg i u = 7.67 m/s, pa je
2 2
Am
AV — v — 43.4 cm/s.
t Henri Pilot (1623-1662) francuski liziear i M — Am
 8. Mchaniku fiuida Sir. 8 - 35 St.r. 8 - .14 D. Ronal Pizika za PER • Wheorika i Oplina

4 4 6,je .10 rjeknic za vrijeme prainjenja

2h [(Si /52)2 – 11.

Primjer 8.8 U spremniku valjkastog oblika promjera 80 cm nalazi se coda do visine h = 120 cm, PH 501110111
dnu napruv/jen je otvor promjera 2 cm. Ako je u jednom trenutku donji otvor otvoren, izraeunajte vrijeme
\/
Izragunavanjern povrgina i uvrgtavan em razine dobijemo vrijel 10 prainjenja tp = 791.3908 s. Ako,
pruinjenju spremnika. flazmotritc konaenu formulu s obziront na orrijer vetie-ine presjcka.
mcdutim uzmemo a obzir da je Si /52 = 16 000 iii da je (51/S2)2 = 2 560000, onda je oelto da molcmo
RJEENJE Prema Bernoullievoj jednadibi (8-64) napisanoj, prema slici 8.34, za gornju situaciju, uz zanernariti 1 prema gorujiin brojevima, pa dobijemo aproksimativnu formulu za vrijeme istjecanja
vertikalnu y–os s ishodigtem na dnu spremnika 2h
t' = — (St/S2)
1 2 1 2
1,0 + – pv2 = p, + – Pt,' (y1) + Pgyi 791.3910 s, dakle aproksimativna i to6na formula daju gotovo identiene rezultate! lzraz pod
2 2 koja daje
korijenom aproksimativne formule je u stvari vrijeme potrebno tijclu (materijalnoj togki) da (slobodno)
dobijemo brzinu istjecanja 02(0 u nckom trenutku 1, kada je razina tekugine y
padne s visine 0. Faktor uz korijen daje broj komada vode svaki od kojih ima povrginu presjeka Sr i
(1) visinu h da padne s visine 0!
(t) = 02 (y) + 2gy.

Jednadiba kontinuitcta daje L'2 S2 = 0(5) Si, pa je v2 = (Si /52)v(g), a Si odnosno 52 izratunamo prema 4 4
zadanim promjerima/polumjcrima. Brzina na visini y odgovara vremenskoj promjeni te visine, tj.

dy (6) Tierra contracta Pri istjecanju vode uvijek dolazi do suženja mlaza, tj. stvara se tzv. vertu contracta. To
v(y) -= staenje posljedica je vrtIoZnog gibanja u blizini nagle promjene tlaka unutar tekueine i tlaka slobodnog
prostora u koji istjeee fluid, te unutarnjeg trenja (viskoznosti) fluids. Mjerenja su pokazala da tekueina
a ncgativni predznak dolazi zbog smanjcnja brzine s promjcnom visine. Gornje izraze uvrstimo u Bernoul-
istjeee kao da je povi-Mna otvora manja od 60 do 62%, tj. ako definiramo normalni protok Q = S
lievu jednadibu (1), pa dobijemo dakle, volumen vode (fluida) koja protege u sekundi kroz .jedinienu povrAinu, onda uvodimo koeficijent
1/2 kontrokcije mlaza i gornja formula postaje
dy 2gy
v(y) – (8-71)
dt (.5,/ S2)2 – 1 Q = (SV2gAir,
gdje je 0.62.
To je diferencijalna jednadtha prvog reds, a njcn ee rezultat biti rjelcnje s jednom nepoznatom (integra-
cionom) konstantom, koju odredujemo iz potetnog uvjeta, koji ovdje opisuje razinu u po6ctuom trenutku (7) Mena sisaljka Pri pretakanju viva i sl. rabi se obikna sisaljka ("zaug"). Da bismo razumjeli kako
ona radi valja razmotriti tlak u toeki B na slici 8.35, totnije, nab lijevo PLO odnosno 'nal° desno pon
t = 0, tj. y(0) = h. Dakle,
1/2 od toeke B. Cijev se prvo uroni u posudu (na lijevo na slici 8.35), a zatim se ustima kratko povuke
dy r 2g
rr dt, (kratko, ako se radi o benzinu, a malo sporije ako se radi o vinu) zrak na drugom kraju i zatim ga se
j 10 – [( 51/52)2 – 1 spusti na razinu take C ispod razine take A! Malo lijevo od toeke B vlada atmosferski tlak minus
a clementarna integracija (vidi dodatak o difcrencijalnom i integralnom ratunn) daje hidrostatski tlak pghl , tj. poll = pa – pgh i , a malo desno od toeke B vlada tlak ppn = pa – pgIt2.
Razlika tlakova lijevo-desno je 4p = PLO – Pnti = pg(02 – Il l ) i upravo to razlika tlakova. prema
1/2
Bernoullievoj .jednadZbi tjera tekueinu prema taki C!
– [ 9) •t
51/.5
G 2.2 2 – 1

Pogetni uvjet odreduje konstantu C, tj.

1/2 h1
2g pa
–2 -s.3) –2 VI/ -= - 0 + C, pa je
(.51/.52)2 – 1
C = –2f, /to, nakon kvadriranja vodi na h2

2gh
y(t) – t ± h.
2((.51 / 52) 2 – lj t 2 \/(51 /52)2 –

Gornji izraz daje vremensku ovisnost razine tekugine u posudi povrline slobodne povrgine 51 i otvora
povrgine 52 kroz koji curi tekugina. Fogetna razine tekugine je h. Nakon vremena prainjenja t„ razina
C
tekueine je jednaka nuli, p(t„) = 0, pa iz gornje jednadibe dobijemo kvadratnu jednadibu za t,
p
2gh
9(tr) = 0 = t Slika 8.35 - Obierta sisaljka za pretakanje fluida - "zaug"
2)(SI /52)2 – )) (S1 /52)2 tP +
 8. Mchanika fluida Sir. 8- 35
( 8 ) Situ no avionsko krito Prerna slim 8.36 (gdje je prikazan presjek sasvim jedriostavnog rnodela avion-
skog krila) strujnice su guke s gornje strane krila sbog ojegovog asimetrienog oblika, pa je to podrueje
manjeg tlaka, a s donje strane vlada (skoro) atmosferski tlak. Zato se javl,ja vertikalna sila tsv. uerodi-
nurnigki uzgon, koja djeluje promo gore! Iako gornja slika polo samo laminarno strujanje fluida oko
krila, stvarno gibatije fluida je vrlo kornplicirano posebno zbog turbulencija koje se takoder javljaju!
Rasliku tlakova izmedu donje i gornje povrgine krila koja, uz posnavanje povrgine krila daje vertikalnu
situ koja ocirgaea avion (ill pticu npr.) u zraku, moSemo aproksimativno odrediti is Bernoullieve jed-
nadthe ako znamo odrediti razliku brzina strujanja zraka na gornjoj odriosno donjoj povrgini. Dakle,
is Bernoullieve jednadSbe (za yy c I'd us oznaku g =gore i d =dolje)
1 2 1 force, American Journal of Physics 55, 50 (1987) i Ch. Waltham: Flight without Bernoulli,
Pu + Pvu = PY Pus, (8-72)
dobijemo aerodinamieki uzgon
F„„ = SAp = S(pg — pd) = — 41). (8-73a)
I jedna i druga brzina proporcionalne su brzini zraka daleko od krila, pa zato razliku till brzina molerno
napisati ovako vg — va = Civ 2 , gdje je uvedena konstuntu uzgona C1, koja se uglavnom odreduje
eksperimentalno, a ono ovisi o obliku-presjeku krila i o kutu krila prelim strujnicama. Prelim tome je
F„,„, = CIS5e 2 . (8-73b)
Gore opisana silo djelujc i na trkaee automobile koji su konstruirani tako da bi se eim lak0e gibali kroz
zrak. Medutim, sila mote u jednom trcnutku izazvati premalo trenje o cestu, pa se zato stavljaju
"spojleri" (od engl. rijeei spoil - pokvariti) koji kvare laminarno strujanje, izazivaju turbulencije, i time
srnanjuju uzgon, to poveeavaju " leianje" automobila na cesti!
Sliku 8.36 - Lantinarno strujunje zraka oko uvionskog krila
Zadatak 8.5 Brzina zraka ispod krila kod nekog aviona je /00 m/s. AerodinamiCki uzgon je jednak 1000 Pa. Ako
je gustoea zraka 1.3 kg/m3 , kolika je brzina zraka na gornjoj povrgini krila?
11.JF,ENJE: v,= 107 m/s.
4 4
Priiiijer 8.9 Svoko krilo aviona ima pOVV.§i711 od S = 12 in', Pri odredenoj brzini uvionu, zruk preko gornje
pour:sine krilu struji brzinom od 50 m/s, a preko donje povr§ine brzinom od m/s. Ako alliOn lett stulnont
brzinom rm istoj visini, izradunajte teiinu aviona. Gustoda zraka iv 1 kg fm3
RJESENJE Pornoeu Bernoullieve jednadibe molerno naei silu aerodinamiekog uzgona koja je jednaka
=- LNp2S = p S(v y2 — v,)). Ta sila je pri stalnoj brzini na istoj visini upravo jednaka telini aviona, tj.
F.. = my odaklc dobijemo da je on = 1.1 x 10° kg.
.Sir . 8 - 36 D. Horvat: Fizika 1 za FER Mehanika i roy/ina
Rezultantna sila na avionsko krilo dobije se vektorskim zbrajanjem "aerodinamiekog uzg-
ona" (okomito na krilo) i site otpora sredstva (vidi kasniji odjeljak) koja ima sillier suprotan
(rclativnom) gibanju u fluidu. Na taj natin, rezultantna sila "gleda" koso prcma gore, a
njena velieina moie se atijenjati nagibom krila u odnosu na (horizontalne) strujnice. Ovo
razmatranje potpuno je primjenljivo i na npr. jedrenje na vjetru, "klizanjc" na zmaju itd.
Vrlo dobri elanci koji no jezgrovit naein opisuju nix drugih zanimljivih podataka o aerodi-
namiekom uzgonu su: K. Weimer: A comparison of explanations of the aerodynamic lifting
Physics Teacher 36, 457 (1998), kao i (struenc) knjigc E.L. Houghton i P.W. Carpenter, Aero-
dynamics for Engineerging Students, Arnold Ltd, London, (1993) i M. Pefornik, Tehnidka
mehanika ftuida , gkolska knjiga, Zagreb, (1985).
Ovdje je zanimljivo razmotriti kako (apsolutna) velitina ulazi u razmatranje uvjeta
letenja. Vee smo ranije naglasili da razmatranja o avionskim krilima moiemo primijeniti
na bilo koji "predmet" koji se giba u fluidu, pa tako i na ptice. Pri lebdenju na istoj
visini (brzinom u) sila aerodinamitkog uzgona mora biti jednaka taini ptice eija je teiina
proporcionalna njenom voluinenu, tj. G x V = lz omjera site i telinc tijela dobijemo
proporcionalnost
va el/2
Taj rezultat kazuje da velika ptica ima veeu minimalnu brzinu v od manje ptice, pa tako
vidimo da npr. vrabac isti eas poleti, nakon par zamaha krilima, dok labud (roda, pelilcan)
treba dulje (dugo!) vrernena da poleti, pa Se ponekad i odgurava od povrtine zemlje Ili vode.
Npr. izmjerena minimalna brzina (dubrovatke) elope je oko 21 km/h, pa ako se usporedi
velitina tiope i noja, onda je omjer ve /vno; 2 /e)12 , sto, iz omjera velitina ptica daje
broj 1/5, pa je v„,,j = 105 km/h. lz toga je jasno je da noj sigurno uece nilcad poletjeti!
Usporedbi vcliciva i hidrodinarniekog ponaganja vratit demo se u slijededem odjcljku (vidi
opis dinarnieke slienosti).
Nedavna istraiivanja su pokazala da se bitno mole reducirati otpor pri letenju ako se
pomodu posebnih crpki usisava stacionarni sloj zraka koji se "slijepi" na krila pod djelovanjem
adhezionili silo (vidi slijedeei odjeljak o viskoznosti), kroz velik broj sitnih rupica napravljenih
no krill'.
8.10 Viskoznost
Kada idealni fluid pustimo da teee kroz horizontalnu cijev promjenljivog presjeka, onda nam ranija
razinatranja pokazuju kako se ponioeu Bernoullieve ,jednadthe mole opisati pona.ganje fluida. Takva je
situacija opisana us sliku 8.29. Medutim, ako doista napravimo pokus i mjerenje prema slid.' 8.37, vidimo da
se na mjestu 3 dogodilo negto gto nam ne daje Bernoullieva jednadlba: na mjestu 3 razina fluida bi morals
bill jednaka razini na mjestu 1, ali pokus (mjerenje) pokazuje da .je ruzinu Mid!
Bernoullieva jedriadžba je matematieki iskaz zakona saeuvanja mehanigke energije fluida, a slika 8.37
kazuje da je na mjestu 3 ukupna (mehanieka) energija manja! To znaei da su prisutne disipativne (nekonzer-
vativne, nepotencijalne) site koje "jedu" mehanieku energiju fluida i pretvaraju je u neki drugi oblik energije!
livodimo, dakle, unuturnje trenje u fluidu. Nairne, moSerno kazati, prema razrnatranju koje je napravio jog
I. Newton, da se fluid, pri jednolikom gibaniju giba u slojevirna, koji se, za idealni fluid, giba,ju jedan uz
 8. Mehanika fluids Str. 8- 37 Str. 8- 38 D. llorvat: Fizika I as PEI?. - Mehanika i toplina

S
/ 2

Slika 8.37 - Tok viskoznog fluids kroz horizontalnu cijev.

Slika 8.39 uz primjer 8.10 - odredivanje koeficij rata viskoznosti

drugoga potpuno slobodno. Medutim, kada Zelirno situaciju pribliziti stvarnosti (a stvarnost ,je pokazana na
slici 8.36), onda knemo da se medu slojevima - laminama, javlja trenje. Za istra2ivanje tog tren,ja opi.5tino
pokus prikazan na slici 8.38.
Primjer 8.10 Metarta ploea povrairte 0.15 m2 poloiena je na podlogu i preko niti i koloture povezana 5
Neka se fluid nalazi izmedu dvije paralelne horizontalne stjenke razmaknute za d od kojih donja miruje, utegom koji pada prema tlu. Masa utega je 8 9, a izmedu podloge i place se nalazi tanki sloj viskozne tekuoine
a gornju povlaeimo silom P. Zbog adhezije sloj fluida tik uz stjenke "slijepljen" ,je uz Mill, pa se povlatenju
debijine Ay = 0.3 nail, prams slici 8.39. Kada se uteg pusti, ploea se poeinje gibati jednoliko, brzirtorn od
niži sloj osjeea manju silu adhezi,je, all osjeea silu "trenja"
gornje plote sloj fluida giba s n,jom. Susjedni niii 8.5 cm/s. Koliki je koeficijent viskoznosti tekuoine?
medu slojevima - viskoznost, pa se on zanosi (giba) stom sm,jeru kao i gornji sloj, all neko sporije. Od
njega niži
niii sloj osjeoa jots slabiju silu adhezije, no zbog viskoznosti i on se giba itd. Najdonji slo,j koji je uz RJESENJE Pod djelovanjcm site napctosti niti ploea se krete jednoliko §to znaei da na nju djclujc i sila
viskoznosti koja je jednaka
don,ju stjenku se ne giba. Pokusi pokazuju da je velieina site P (na sl 8.38) proporcionalna povr§ini ploee
du
i ovisi promjeM brzine duž
dui razmaka meth] ploearna, tj. F,,
dy

Av c/v gdjc jc rl kocficijcnt viskoznosti, S je dodirna povrMna, a dv/dy jc promjcna brzinc s popretnom udal-
S i 'x (8-74) jenogtu, do koje dolazi zbog trenja mcdu (zamigljcnim) slojcvima fluida protivno smjeru gibanja. Pret-
Az = iz •
postavlja sc da je promjcna brzine s poprceom udaljenatu lincarna. Sila koja povlaei tijclo po podlozi
Jasno je da iznos site F ovisi i o vrsti fluida, pa dvije proporcionalnosti molerno prevesti u ,jednakost ako jednaka jc sib napctosti niti koja je jednaka taini utega T = mg, a njoj jc po iznosu jednaka sila
uvederno velieinu koja opisuje fluid s tog stanovigta, tj. uvodimo koeficijent viskoznosti iii , toenije, koeficijent viskoznosti, pa je
dinarnieku viskoznosti 0 to pi-servo T = mg = F,j =S+t odnosno
Dy
dv
Fn = nS,T . (8-75) = rngAg = 5.53 x 10-3 N • s/m 2 .
Sv

Fluidi za koje vrijedi da je F/S = n(riv/dz) zovemo newtonovski fluidi i za njih su dani podaci u tablici 8.5.

F Vidimo da kocficijcnt viskoznosti jako ovisi o tcmperaturi. Za plinovc mote sc napisati

aproksimativna formula II= rio(T/T0)", gdjc je go kocficijcnt viskoznosti na tcmperaturi To
(obitno se uzirna To = 273 K), a konstanta n se odredujc iz cksperimenta (za zrak je ona
jednaka ^ 0.7). Za tckueinc sc formula za ovisnost kocficijenta viskoznosti o tcmperaturi
obitno parametrizira °yak°. g = r/oe(b /n, ill

,70, A + 4-C 17'

-

-4
gdjc se 1,, odnosno .4, B i C ponovno odreduju iz eksperimenta. Zbog takvc tomperaturne
X
ovisnosti se npr. smola grije prije nano§enja. Takodcr jc dobro pokriti toplim pokrivatcm
Slika 8.38 - Odredivanje site trenja men slojevima ,fluida ozlijedenog koji jc u kiku, jer tcmperatura udova pada zbog smanjcnog rada area, a to dovodi
do payee:110a viskoznosti krvi samo dabc pogorkiva stanje!
 8. Mehanika fluida Ser. 8- 39 Sty. 8- 40 D. Horvat: Fizika I za FER - Mehanika i toplina

Tablica 8.5 - Koeficijenti viskoznosti

Fluid Temp. c 0 Fluid Temp. t ri Dobili smo diferencijalou jednadZbu prvog reda za ovisnost brzine o polunkjeru, koja Ce dati jednu neodredenu
r CI IN.s/In 2 I I0 CI IN.s/m 21 konstantu. Nju kao i uvijek odredimo iz rubnog uvjeta koji ovdje daje vrijednost brzine na rubu tj. v(R) = 0.
Preina tome je
Voda 100 0.000 282 Kry 37 0.002 08
20 0.001 002 Krv. plazula 37 0.001 38
Aceton 20 0.000 32 Vodik 20 0.000 009 f do = – f r dr, ili o(r) = --
AP r2 + C
2im 25 4riL
0.001 53 Vodena para 100 0.000 013
Cheerio 20 1.49 Helij 20 0.000014 r2
v(r) = (R2 – r2 ), iii v(r)= vo (1– , (8-79)
Benzin 20 0.0006 Zrak 20 0.000 018 471L
Ulje 20 0.11-0.66 Kisik 20 0.000 020
Etilni alk. 25 0.001 095 Metan 20 0.000 020 uz vo = o(0) = ApR2 /47)L. Ovisnost o brzini je parabolicna, kao sto je to prikazano na slid 8.41. Brzina uz
sainu stjenku cijevi (na r = R) jednaka je null!

v (0)

Slika 8.41 - Parabotienn ovisnost brzine a udatjenosti ad sredine cijevi

Slika 8.40 - Uz Poisseouilleov zakon protjecanja
Tok fluida q, kroz cijev izraCuriat Cern° tako da pogledarno prvo djelid volumena dV fluida koji protete
kroz cijev u vremenu dt. Taj volumen je jednak volumenu (debelog) plata valjka polumjera bate r i debljine
dr (vidi sliku 8.42) puta vision valjka jednaka de. Dakle
Poiseuilleov zakon protjecanjat Poiseuille je godine 1835. napravio niz pokusa kojima je odtedio LA()
se viskozni fluid giba kroz uske cijevi. Motiv je bio sasviin jasan, jer iz tablice 8.5 vidimo da je key i krvna
plaz=a fluid s velikom viskoznogeu.t = dS dC = 2r7r dr dC = 2r7r dr v(r) dt, (8-80)
Razmotrimo situaciju prikazanu na slid 8.40, gdje su u cijevi polunkjera R nalazi fluid koji teCe stalnom
a talc fluida dq„., je jednak volumenu fluida koji protete u nekom vremenu, tj.
brzinom. Fluid predstavljamo nizoin koncentritnili valjaka, koji na taj natio prestavljaju slojeve koji se
larninarno gibaju, kao i pri definiciji sile viskoznosti, (8-75). Ako je polumjer valjka koji uoChno na slid
dV
jednak r onda je njegova povrgina na koju se odnosi sila viskoznosti jednaka S = 2r7rL, prelim slici 8.40, pa dq, = = 2r7rv(r) dr, a to je uz (8-79)
dt
je sila viskoznosti jednaka (8-81)
7rp
dv = —(R2 – r2 )r dr.
Fn = –ri(2r7L) dr . (8-76) 2r1L.,
Fluid se kreee zbog sile nastale zbog razlike tlakova koji djeluju na povrbinu bate valjka So = 7' 7r tj. Ukupni tok q, preko cijele povrAine cijevi dobijerno "zbrajanjeni" doprinosa preko cijelog presjeka cijevi, tj.
F = Ap • r2 7. (8-77) od 0 do R

Dvije site su u ravnoteii (fluid se giba stalnorn brzinom, bez akceleracije)

„dv = f = 7 AP f R2 – r2)r dr
Fv = F tj. Op • 7'2 Tr = (8-78) 2TiL,
dr 0

t Jean Marie Poiseuille (1799-1869) francuski lije0nik - fiziolog i AP Ra .

q= (8-82)
I Tu valja naglasiti da se u stvari samo krvna plaz=a poniOa kao newtonovski fluid, dok kry bas i ne sasvind 8riL
 8. Mebanika fluida Str. 8. 4/
Slika 8.42 - Presjek cijevi polurnjera R kroz koji tede fluid
Izveli smo Poiseuille zakon (laminarnog) protjecanja viskoznog fluida kroz cijev duljine L, gdje je qv kolieina
(volurnen) fluida - protok - koji u jedinici vremena protece kroz cijev polumjera R. Na krajevima cijevi vlada
razlika tlakova Ap. a q je (kinematieka) viskoznost fluida. Tu ,je va'ao uoeiti ovisnost protoka o eetvrtoj
potenciji prolumjera cijevi! Poinoeu gornjeg tiara eesto se eksperimentalno odreduje koeficijent viskoznosti.
Protok qv molerno opisati i tako da uvederno srednju brzinu v kojorn protite fluid kroz cijev, pa je
onda
V =Svt=Rz irvt i
qv = (8-83)
Magnusov efekt Viskoznost fluida manifestira se Ica() ovisnost brzine o mjestu u cijevi (prerna slici 8.41
i formuli (8-79) i (8-82)). Zbog viskoznosti fluida odnosno njegovog zanotenja dolazi do efekta ko,ji je 1852.
godine otkrio Magnus,( a prikazan je na slici 8.43. Rotirajuea lopta npr. (ill rotirajuei valjak) zanosi zbog
viskoznosti fluid sa sobom, pa je u jednom podrutju (gore na slici) brzina veea nego u drugorn (donjem). Po
Bernoullievom principu javlja se razlika tlakova pa se i javlja sila koja uzrokuje test° neobiene i neoeekivane
putanje rotirajuee ("rezane" - "felt") lopte u zraku, posebno kod stolnog tenisa, baseballa iii tenisa.
Slika 8.43 - Magnusov efekt - rotirajtiCa lopta u struji fluida
Reynoldsov broj.t Turbulentno gibanje Poisseuilleov zakon (8-82) izveden je uz pretpostavku larni-
narnog strujanja. Ako se, medutim, brzina protoka postepeno poveeava, u s jednorn ee trenutku laminarno
Heinrich Gustav Magnus (1802-1870) njematki fizitar.
t Osborne Reynolds (1842-1912) britanski
,5'lr, 8 • 4;! I). 11°11,0. hinter I zit PEI( • Alchrolika i toplino
Slika 8.4.4 - Pr jelaz s laminarnog na turbulentno gibanje
strujanje prijcei u turbulentno gibanje fluida. To je gibanje pri kojem strujnice vise nisu glatke linije, pa se
brzine djeliCa fluida kaotieno inijerijaju i nemamo jednolik protok. To je slikovito prilcazano na slici 8.44 za
laminarno i turbulentno gibanje fluida oko kugle.
Turbulentno giban,je uzrokuje vrlo jak otpor gibanju predmeta (automobila, aviona, brodova) kroz
fluid, pa je vrlo va&o opisati i upoznati njegovo javljarije. Reynolds je 1883. godine ustanovio da se gibanje
fluida kroz neku cijev ill kanal, odnosno gibanje nekog predmeta u fluida mole sa stanovitta turbulentnog
gibanja opisati pomoeu bezdimenzionalne velieine - broja, try. Reynoldsovog broja
fiv e
Re = - (8-84)
gdje je p gustoea fluida, v je prosjeena brzina fluids (8-83), p je koeficijent dinamieke viskoznosti, a C je
karakteristiena dirnenzija koja odreduje povrtinu presjeka cijevi/kanala iii dimenziju tijela koje se giba kroz
fluid (za kuglu u viskoznom fluida je C = 2R). Cesto se uvodi i kinematielca viskoznost v = 77/ p pa je Re=vi/v.
Ako je Re mall gibanje ,je larninarno, a turbulentno gibanje odredeno.je tzv. kritienirn Reynoldsovim brojem
R.ek. Pokusi pokazuju da je kritieni Reynoldsov broj ,jednak 2000!
Primjer 8.11 Kroz cijev promjera 2.5 cm protjae fluid gustoCe 900 kg/r0 i viskoznosti 0.05 Pa s. Koliki
je Reynoldsov broj ako je protok jednak 0.5 e/s, a duljina cijevi je 100m? Pri kojoj de brzini laminarno
strujanje prijedi u turbulentno?
H.JEriENJI1 Is izra.za za srednju brzinu v protoka q,. (8-83) nadcmo v = 1m/s, pa jc R.cynoldsov broj
jednak
Re = Pt72R = 450
Prenia tonic, strujanje jc laminarno, a za kriticni R.cynoldsov broj 2000,
brzina je v = 4.44 m/s.
DinamiElca slianost Pri istraiivanjirna u fizici fluids vrlo eesto se postavlja pitanje: pod kojim ee se
uvjetima fluid gibati/ponatati na isti natin u dvaina rarliEitim ali geornetrijski sfienim dijelovima uredaja?
 8. Mehtinikn ffuidu Stc. 8- 43 St 8 - 44 D. Horvat: Fizika I za FER - Mehanika i topline

Kada su ti (za sada nepoznati) uvjeti ispunjeni, govoritno o dinurnielta slicnivi sustuvimu! Dinandeka slienost PREGLED 8. POGLAVLJA
je posebno vzOtria pri izgradnii Inodela. Npr. strujanja code kroz kanal koji spaja dvije rijeke mode se istraZiti 1. Novi fizikalni pojmovi
poinoeu modela kanala eija se upr. clubina u odnosu na stvaritu dubinu odnosi isto kao S . iritta Iftodela kanala
prema stvarnoj Sirini. Dakle, "uredaji" su geornetrijski slieni. Da bi se ostvarila (priblilina) dinantieka tlak kompresibilnost vektor povrline
slienost (tj. isto ponaSanje fluida) pokazalo se da Reynolclsovi brojevi dviju situacija (model i "original")
hidrostatski tlak Pascalov princip hidraulitka pre9a
moraju biti jednaki
Torricelliev pokus atmosferski tlak 1 atmosfera
Re(model)=Re(original).
manometar "U"-cijes hidrostatski paradoks
To, usput, znaei da ni fluidi ne moraju biti ituZno isti da hi se postigla dinatnieka slienost!
barometarska formula Arhimedov zakon uzgon
li praksi se uvode jos neke bezdimenzionalne kombinacije karakteristienih velitina (param- Kartezijanski ronilac povrlinska napetost medumolekularne site
etara) za fluid i za uredaj. Ti brojevi (npr. Proudeov, Prandtlov, Macho') takoder mogu Laplaceova formula kapilarna depresija kapilarna elevacija
posluZiti za ispitivanje dinamieke slienosti.
kohezija adhezija okrajni kut

Otpor sredstva. Stokesov zakon. Ako se tijelo giba kroz idelani fluid onda laminarno strujanje ne daje jednadtha kontinuiteta Bernoullieva jednad2ba dinamitki tlak
nikakvu stlu otpora to gibanju (slika (8-25) npr.). Meitutim, viskoznost, i iturbulencije uzrokuju silu otpora Venturieva cijev Pitot-Prandtlova cijev Torricelliev zakon istjecanja
sredstva koja ovisi o brzini gibanja u fluidu, kao i o geometriji tijela to o viskoznosti fluida. Za vrlo sporo Vena contracta koeficijent kontrakcije obitna sisaljka
gibajueu kuglu polumjera R u fluidu viskoznosti p Stokes'. je 1851. godine naSao formulu za silu otpora avionsko krilo aerodinamitki uzgon viskoznost
sredstva koja je proporcionalna brzini i koja je ,jednalut Poisseuilleov zakon protok laminarno strujanje
turbulentno gibanje Magnusov efekt Reynoldsov broj
= 677/ it v. (S-85)
dinamitka slitnost otpor sredstva Stokesov zakon
Gornja formula, koja vrlo dobro radi za vrlo male brzine, poseban je slurabj ois'inite forinule zo silo otpora koeficijent otpora
sredstva oblika
F,, = -CdpS•v2 , (8-86) 2. Nove relacije

gdje je Cd koeficijent otpora, koji na vrlo kompliciran naein ovisi o Reynoldsovont broju, za razlieite raspona
P= PI + p0yi p2 + pgyo • = 101 325 Pa
brzina. Za male vrijednosti R.e gouda formula !nom prijeei u Stokesovu formulu (8-85), a to je ispunjeno za dS
Ca = 24/Re, jer je Re=peolzi = 2pRolzh pa je Ca = 12111NR, i uz S = /12 7 dobije se Stokesova sila (8-85). k SM/ at
kh\
Y(h) Poe- zAg.(h-") U=Vt pl y
Gibanje pod djelottanjem sile otpora proporcionalne brzini smo u poglavlja 1, gdje smo sve
=p (o
-1 To
_ F 1 1 )
paranetre koji se ovdje eksplicitno javljaju ukl,jueili u konstantu k, tj. irnali smo (vidi 1.3.3 i 1.3.4) F =7 • — p,„ = a (— + —
a - 7.7
9 rl
-kinv. 4o o cos B
Itoi = p+C71=0
Za brzine koje vode na Re u rasponu od 0 <Re< 2 x 105 , formula za Ca izglecla ovako AP= pgdI2 at
1 2 2gd.hih
24 6 2 S v = konst. p + - pv + pgy = konsr. • =
Ca = (8-87) 2 pr(S1152) 2 - 11
Re + °
AP ”4 pif
v(r) = v (1 - ;42 ) = Re=
Za veee vrijednosti Re (veee brzine) clorninantan je treeu elan u (8-87) pa sila otpora postaje 8tiL
24 6 2 1 • 2
F„ = 61ry Ra — + Fr, 7 pirR2v
F, = _1 p7R2,4„2 . Re 1 + VRe a 3
5 (8-88)

Prema tome, sila otpora sada je proporcionalna kvadratu brzine. I to situ smo ranije razmotrili u prvoin 3. Pitanja (sa zvijezdicom su oznatena teia, neobavezna pitanja)
poglavlju (vidi 1.3.5 i 1.3.6), a taj oblik najvjernije opisuje situ otpora pri paclanju kuglice u zraku (osim u
prvih par trenutaka kada je F a v). 8.1 Definirajte tlak!
8.2 lzvedite izraz za hidrostatski tlak!
8.3 Opiite tlak u jednoj weld i objasnite skalarni karakter tlaka!
4 4 4 4 8.4 Kako glasi Pascalov princip?
8.5 OpiSiite kako radi hidraulieka press!
Georg Gabriel Stokes (1819-1903) engleski fiziear i matematiear. 8.6 OpiSite kako radi obiena pumpa!
 8. Mchuniku St • - 45

8.7 Kako je Torricelli odredio atmosferski tlak? lzraeunajtc ga!

8.8 Opi8ite jednostavni manometar!
8.9 Opiqv site pokuse s "U"-cijevi! Izratunajtc gustoCu tckudine u "U"-cijevi!
8.10 Sto je hidrastatski paradoks? Objasnitc
8.11 Izvedite baronletarsku forrnulu za izotermnu atmosferu!
8.12 lzvcdite barornetarsku forrnulu za temperaturno ovisnu atmosferu!
8.13 Kako glasi Arhimedov zakon? Izvedite izraz za uzgon.
8.14 Koji uvjcti moraju biti ispunjeni da tijclo pliva, tone ili lebdi u fluidu?
8.15 Objasnite kako radi Kartuzijanski ronilac!
8.16 Sto jc povrainska napetost?
8.17 Opi8ite pokus ntjercnja kocficijcnt povrainske napetosti!
8.18 'Izvedite Laplaceovu formulu!
8.19 Izvedite izraz za tlak u mjehuru od sapunice i u kapljici fluida!
8.20 Opi8ite silo kohezije i adhczijc. Kako sc one manifestiraju u statici fluida?
8.21 Sto jc kapilarnost? Izvedite izraz za kapilarnu elevaciju i depresiju!
8.22 Koja je razlika izrnedu clevacije kod kapilare i kod bliskih plotiva? matematitki zapis.
8.23 Koje su pretpostavke koje opisuju idealni fluid?
8.24 Izvedite jcdnadibu kontinuiteta!
8.25 Izvedite Bernoullievu jednadibu!
8.26 Primijenite Bernoullievu jednadibu na opis toka fluida u horizontalnoj cijevi!
8.27 Opiaite Bernoulliev princip i navedite nekoliko situacija u kojima se on javlja!
8.28 Primijenite Bernoullievu jednadibu na Venturievu i Pitot-Prandtlovu cijeN!
8.29 Izvedite Torricelliev zakon istjecanja. Kako se izraeunava vrijeme istjecanja?
8.30 Sto je vena contracta? Koje su tipiarc vrijednosti koeficijenta kontrakcijc mlaza?
8.31 Kako radi obitna sisaljka?
8.32 Opiaite aerodinamitki uzgon!
8.33 Kako se obja-anjava viskoznost? Objasnite silu viskoznog trenja! Kako se mo8e ona mjeriti?
8.34 Izvedite ovisnost brzinc protjecanja o r!
8.35 'Izvedite Poisscuillcov zakon protjecanja!
8.36 Sto je Magnusov efckt?
8.37 Sto je Reynoldsov broj? PokaZite da je on broj bez dimenzije! Opiaite kritini Re!
8.38 Sto je dinamitka slitnost?
8.39 Sto je Stakesova sila? Kada ona vrijedi?
8.40 Opiaite ovisnost koeficijenta otpora o Re!
8.41 'Izvedite brzinu kod padanja tijela u fluidu s otporom!
 Str. 9 - 2 Sadriaj 9. poglavija

9.8.1 Entropija idealnog plina 9-50

9.8.2 Entropija i ireverzibilni procesi 9-52
Pregled 9. poglavlja
P9.1 Novi fizikalni pojmovi 9-54
P9.2 Nova relacije i formula 9-54
P9.3 Pitanja 9-55

9. TOPLINA I TERMODINAMIKA
9.1 Uvod 9-1
9.2 Nulti zakon termodinamike. Temperatura. Termometri 9-1
Termometri 9-2
Plinski termometar pri stalnom volumenu 9-3
9.2.1 Termodinamitka temperatura - apsolutna temperatura 9-4
9.3 Toplinsko §irenje krutih i tekueih tvari 9-6
9.3.1 Linearno Airenje krutih tijela 9-6
9.3.2 PovrAinsko i volumno rmtezanje 9-8
Objaktjenje toplinskog Airenja na inikroskopskoj razini 9-10
Anomalija vode 9-10
9.4 Plinski zakoni. Avogadrov zakon 9-11
Boyle-Mariotteov zakon 9-11
Gay-Lussacov zakon 9-11
Charles-Gay-Lussacov zakon 9-12
9.4.1 Standardni uvjeti. Jednadžba stanja idealnog plina 9-13
9.5 Kalorimetrija. Toplinski kapaciteti 9-16
9.5.1 Specifitni toplinski kapaciteti 9-16
Molarni toplinski kapaciteti 9-17
Dulong-Petitovo pravilo 9-18
Toplinski Impaciteti plinova 9-19
9.5.2 Fazni dijagrami 9-19
9.5.3 Agregatna stanja. Latentne topline 9-21
9.5.4 Prijenos topline 9-24
Konvekcija iii strujanje 9-24
Zratenje iii radijacija 9-25
Vodenje iii kondukcija 9-25
9.6 Unutarnja energija. Prvi zakon termodinamike 9-30
9.6.1 Prvi zakon termodinamike 9-30
9.6.2 Mayerova relacija II 9-32
9.6.3 Jednaclžba adijabate 9-33
9.6.4 Rad idealnog plina u raznim procesima 9-34
9.7 Kružni termodinamitki procesi. Drugi zakon termodinamike 9-37
9.7.1 Kružni procesi 9-37
9.7.2 Drugi zakon termodinamike 9-40
9.7.3 Carnotov kruini proces 9-41
9.7.4 Toplinska pumps i hladnjak 9-43
9.7.5 Reverzibilni i ireverzibilni procesi. Carnotov teorem 9-44
9.7.6 Drugi toplinski reverzibilni kružni procesi 9-45
Ottoov kruini proces 9-45
Dieselov kružni proces 9-47
9.8 Entropija 9-48

9. TOPLINA 1 TERMODINAMIKA
9.1 Uvod
Izutavanju toplinskih svojstava tvari pristupamo s dvije razine: makroskopski i mikroskopski. Na prvoj
razini, toplinske pojave, tj. prijenos energije izmedu tijela razlitite temperature opisujemo preko (makroskop-
skih) parametara poput tlalca (p), temperature (T), volumena (V), mase (rn), gustote (p), ltd., bez ulatenja
u pravu fizikalnu pozadinu tih parametara. Ta razina, koja u sebi ukljutuje dijelove fizike poput kalorimetrije
ill termodinamike vrlo dobro opisuje (makroskopsku) izmjenu topline, zagrijavanje tijela, toplinske strojeve,
toplinske pumpe ltd. S druge strane, ako telimo istratiti pravu fizikalnu pozadinu parametara s kojima
opisujemo sustav (p iii T npr.) i ako telimo na fundamentalnoj razini razumjeti toplinske procese, moramo se
spustiti na razinu mikroskopske strukture tvari i medudjelovanja i pomoeu osnovnih zakona doei do odgovora
koji to mikroskopski mehanizmi podupiru termodinamieke procese koji se manifestiraju na makroskopskoj
Tu razinu zovemo kinetieko molekularna teorija topline.
U ovom tem° poglavlju prikazati i istratiti pojam temperature, njenog mjerenja, zatim posljedice
dovodenja i odvodenja topline (izliranom) termodinamiekom sustavu. Opisat oemo toplinsko girenje tijela,
vodenje topline i zagrijavanje tijela uz prijelaze agregatnih stanja. Nadalje, opisat tem° toplinske kapacitete
koji sa stanovigta termodinamike vrlo dobro opisuju svojstva plinovitih, tekuoih i krutih tijela. Njihov
karakter i objagnjenje istratit earn° preko kinetitke teorije topline u okviru koje eerno pronati objagnjenje
i za temperaturu i tlak. Ovo je tek uvodno poglavlje koje te moot poslutiti Ica° uvod u cjelovit studij
termodinamike.
9.2 Nulti zakon termodinamike. Thmperatura. Termometri
Predodtba hladnog i toplog povezana je s prijelazom oblika energije koju bez dubljih objagnjenja ovdje
zovemo toplinska energija. Posljedica tog povetanja energetskog sadriaja nekog tijela (kojem dovodimo
toplinu) manifestira se u promjeni makroskopskog parametra tog tijela - temperature. Motemo takoder kazati
da se dovodenjem topline povetava tzv. unutarnja energija tijela, a posljedica tog je porast temperature.
Pravi karakter i znaeenje unutarnje energije ostavljamo za kasnije dijelove poglavlja, a ovdje motemo kazati da
unutarnja energija predstavlja ukupnu energiju atoma/molekula koji eine tvar koju zagrijavamo iii hladimo.
Ovdje eerno razmatrati toplinski sustav koji definiramo kao konaeni dio prostora koji sadrži fizikalne
objekte koji se istraiuju i razmatraju sa stanovigta njihovih toplinskih svojstava. Okviri/granice tog sustava
mogu biti stvarne (stjenke posude - spremnika) iii zamigljene. U uvodnim razmatranjima u termodinamici
najeegee za (toplinski) sustav uzimamo idealni plin u spremniku odredene zapremnine V. Stanje idealnog
plina odredeno je parametrima poput temperature T, volumena V, tlaka p, kolieine tvari n, mase m ltd.
Sustav mote biti u toplinskom dodiru s okolinom odnosno s drugim spremnikom i tako sponatno izmjenjivati
toplinu, no mote biti i potpuno izoliran adijabatskim (toplinski nepropusnim) stjenkama.
Za razumijevanje toplinskih pojava moramo razumjeti pojam toplinskog dodira i toplinske ravnoteie.
Kaiemo da su dva tijela (sustava) u toplinskom dodiru ako mogu izmjenjivati energiju bez da jedan vrgi
rad nad onim drugim. Dva su objekta iii sustavu u toplinskoj ravnoteii ako postoji toplinski dodir all
Sfr. 9- 2 9, nplirta i termodinantika
nema izmjene energije. Osnovni kriterij toplinske (termieke) ravnoteže dva sustava je jednakost temperatura.
Dakle, ako imamo tri sustava A, B i C, jedan od kojih (C npr.) je termometar, onda kažemo da su sustavi
A i B u toplinskoj ravnoteži ako pri uspostavljenom toplinskom kontaktu prvog (A) s termometrom C, u
toplinskoj ravnoteži proeitamo istu temperaturu kao i pri toplinskoj ravnoteži sustava B s termometrom C.
Motemo formulirati tzv. nulls zakon termodinamike ovako:
ako su dva sustava (tijcla) odvojeno u toplinskoj ravnoteii s trceim sustavom, onda su i oni medu sobno
u toplinskoj ravnoteii.
To nam omogutava da uvedemo temperaturu kao svojstvo koje odreduje da li su dva sustava u toplin-
skoj ravnoteii. Dakle dva su sustava (tijela) u toplinskoj ravnoteii ako imaju iste temperature.
Prijelaz topline s tijela na tijelo, odnosno sa sustava na sustav nije lako (bilo) shvatiti s mehaniekog
stanovigta, jer energija je sama po sebi apstraktna predodžba, i kako mehanilca uklju6uje najeegoe premjegtanje
(gibanje) tijela, promjena temperature pokugala se u 18. stoljeeu objasniti prijelazom tajanstvene tvari zvane
kalorik. Apsorpcija kalorika vodila je do poveaanja temperature, a emisija do hladenja. Medutim, kalorik je
bio bez težine (toplo i ugrijano tijelo teiilo je isto), bez mirisa, bez okusa (topla i hladna juha istog su taut)
i nevidljiv. Postepeno je postalo jasno, posebno pri promatranju obrade materijala uz trenje, da je mogute
proizvoditi neogranitene kolieine kalorika, odnosno, da se ne radi o misterioznoj tvari koja prelazi, vee se
radi o obliku energije tije se prisustvo u sustavu propoznaje kroz vi9u ill nižu temperaturu. Jouleovi pokusi,
s vrlo patljivim proratunima toplinskih gubitaka, pokazali su kako se mehanitka energija mote pretvoriti
u toplinu tije "prisustvo" prepoznajemo kroz poveeanje temperature, kako je to (vrlo shematski) prikazano
na slici 9.1. Te pokuse pagivo je proutavao i Thomsont koji je postavio teoretske osnove i uveo naziv
termodinamilca. Mayerb je 1842. godine formulirao zakon satuvanja energije, koji su lcasnije Helmholtzt i
Clausiust u termodinamici formulirali kao prvi zakon termodinamike. Prema tome vidimo da su razmatranja
toplinskih sustava dovela su do niza fundamentalnih otkriea koja nadilaze ne samo okvire termodinamike yea
i fizike.
Slika 9.1 - Shematski prikaz Jouleovog pokusa pri kojem se mehanieha potencijalna energija utega
pretvara u toplinsku energiju "prepoznatu" po poyedanju temperature.
Termometri su uredaji koji na osnovu (nekog) termometrijskog svojstva mjere temperaturu sustava na
taj natin da se nalaze u toplinskoj ravnoteži s tim sustavom. Termometar mora biti dovoljno mall da ne
poremeti sustav koji se mjeri. Materijal za gradnju termometra relativno je lako nati jer je girenje (linearno
i volumno, vidi slijedeei odjeljak) za vetinu tvari linearno proporcionalno temperaturi. Na taj je natin
potrebno odrediti dvije karakteristiene temperature (odnosno natiniti dvije oznake na temperaturnoj skali)
i zatim jednostavnom interpolacijom i ekstrapolacijom nademo cijeli temperaturni interval koji ee se mjeriti
takvim termometrom.
Boyle, Hooke i Huygens predlagali su da se uzme ledigte vode odnosno vreligte vode kao referentna
temperatura. Onda je C. Renaldini godine 1694. uzeo obadvije take relativno dosta velikog temperaturnog
razmaka i time je standardizirao temperaturu, osim gto je propustio to cijelu skalu podijeliti na 100 (na-
jlogienijih) dijelova. G. D. Fehrenheit je 1717. godine uzeo za gornju granicu temperaturu tijela i oznaeio
t William Thomson, lord Kelvin (1824-1907) irski fizitar.
b Julius Robert von Mayer (1814-1878) njernaeki fiziear.
11 Hermann Ludwig Ferdinand von Helmholtz (1821-1894) njematki fiziolog, fizitar i izumitelj.
Rudolf Julius Emanuel Clausius (1822-1888) njematki fizitar.
 D. Horvat: Fizika I za FER - Mehanika t toplina Str. 9- 3 Str. 9 - 4 9. Toplina i termodinamika

ju je s 96, najvjerojatnije zato jer je to broj djeljiv lako s 12 (pa i s 3 i 4 itd.). Donju granicu postavio je komponenta uredaju, prema slid 9.2b. Dodatna cijev B mote se podizati i spuitati, time se mote postiti da
tako da je, želeti izbjeti negativne temperature kod "obiEnih" uvjeta, izabrao najniZu temperaturu koju je razina u cijevi C uvijek bude ista (p1M zauzima uvijek isti volumen). Jasno, razine u cijevi A i B su uvijek
on postigao mijelajai vodu led i morsku sol. Tako je temperatura taljenja leda postala 32°F - farnhajta, medusobno iste, all mjenjaju se u ovisnosti o tlaku p. Time je dobijen termometar pri stalnom volumenu.
a temperatura kljaanja vode je 212°F. A. Celsius je 1742. godine uzeo Rinaldinijeve fiksne take, all je Zajedno sa standardiziranom skalom (Celsiusovom, npr.) dobijen je dragocjeni fizikalni mjerni instrument.
podijelio cijelu skalu na sto dijelova Eiji se jedan dio, dakle, zove celzijus ill stupanj celzijusa. Prvo je, dodule,
Manje precizar all vrlo test za mjerenje visokih temperatura je termotlanak (vidi tablicu 9.1) prikazan
nulom nazvao vrelilte vode a 100 mu je oznatavalo ledilte vode, all to je ubrzo promijenio. Veza izmedu
na slid 9.3. Taj termometar koristi tzv. Seebeckovt efekt nastajanja EMS u krugu u kojem se nalaze dva met-
farnhajta i celzijusa dana je formulom
ala (u obliku Tice), a tija se spojilta nalaze na dvije razlitite temperature. Ako se jedna temperatura održava
9 5 stalnom (npr. mjelavina leda i vode tj. 0°C), onda je mogude, razrezavli jednu žicu (od bakra, na slid) i
tF = 32 + odnosno tc = — 32). (9-1) umetnuvli voltmetar, nakon baždarenja, dobiti dobar mjerni instrument. Krivulja ovisnosti temperature o
5 9
razlici potencijala obitno nije linearna!
Obadvije skate daju jednake vrijednosti na -40!

Cu

Slika 9.2a i 9.2b - Plinski termometar pri stalnom volumenu Slika 9.3 - termodlanak za mjerenje temperature - spojate 82 mjeri temperature!
(lijevo) osnovna izvedba i (desno) popravljena verzija. Neke zanimIjivije svakodnevne temperature dane su u tablici 9.2a.

Tablica 9.1 - Termometri i njihove Icarakteristike Tabliea 9.2a - Neke zanimIjivije temperature
Termometar Termornetrijsko svojstvo Opis i uporaba Temperature r CI
Idealni OM Ovisnost p i V o T Univerzalni termom. Elektritna i arulja (nit) 1930
Zivina kuglica V = V(T) Ograniten raspon T PeC u kojoj se pete pizza 288
Brinetalna traka t1,2 = f(T) PrekidaC Gorenje papira (film "Farenheit 451") 233
Otporni termometar R = R(T) Unutar krute faze KljuCanje vode 100
materijala Tjelesna temperatura 36.6
Termoaanak Inducirana EMS=F(T) NajCe5ci termometar Gripe 37-41
u industriji Sinrzavanje vode 0
Paramagnet Magnetska svojstva Ekstrerrino risks Sinrzavanje five -38
materijala temperature Sinrzavarije alkohola -130
Optitki pirometar Boja ernitirane Visoke temperature Apsolutna nula -273
svjetlosti

Raspon tempera ura u prirodi i u laboratoriju dan je u tablici 9.2b. Medutim, za razumijevanje to
tablice moramo uvesti jedinicu temperature koju rabi to tablica!
Plinski termometar pri stalnom volumenu ima ne samo praktitnu ved i sultinsku-teorijsku vanost.
Prema slid 9.2a odredena kolitina plina nalazi se u tikvici pod tlakom p. Ukupni vmožemo koji zauzima plin
9.2.1 Termodinarniaa temperatura - apsolutna temperatura
jednak je volumenu tikvice plus dio volumena gumene cijevi koja spaja tikvicu i U-cijev, plus dio volumena u
U-cijevi. Tlak unutar tikvice mogae je direktno protitati iz razlike visina h, poznavajai gustodu tekudine u
U-cijevi. Ako tikvicu (termodinamitki sustav) dovedemo u toplinski dodir sa spremnikom vile temperature Otito su dvije temperaturne skale koje smo opisali plod slutajnog (alt i logitnog) izbora referentnih
npr., toplina de prelaziti u tikvicu i h Ee se povedati Ito znati da tlak p raste. Prema tome, moiemo povezati totaka. Ipak, niz prirodoznanstvenika trail° je neko uporilte u definiciji temperature koja bi bila vezana s
promjenu tlaka s promjenom temperature, odnosno promjenu stupca tekutine s promjenom temperature. Na nekim fundamentalnim svojstvom (termometrijske) tvari.
taj nain maemo odrediti praktiEnu temperaturnu ljestvicu. Problem je ovdje, medutim da se ovdje ipak
mijenja i volumen plina, a da se to izbjegne, tj. da se dobije direktna ovisnost p o T, uvede se dodatna t Thomas Johann Seebeck (1770-1831) njernatki fizitar i izumitelj koji je prvi otkrio terrnoelektritnost.
 D. Horvat: Fizika I za FER - Mehaniku i topltna Str. 9- 5 Str. 9 - 6 9. Toplina i terrnodinarnika

Tablica 9.2b - Rasponi temperatura u prirodi

Tada apsolutna nula ostaje, naravno, na -273.15°C, a temperature iskazane kelvinima oznatavaju se velikim
Ftztkalnt sustav Temperatura [K]
slovom T. U na§im raeunima uglavnom tem° ignorirati decimale iza decimalne totke i uzimati da je apsolutna
Najniia T u laboratoriju ^,' 10-8 nula na OK ili -273°C. Nadalje, kada demo izraiavati
izražavatipojedine velitine eija jedinica ukljueuje sarno razliku
Temperatura pozadinskog zratenja 3 temperatura, rabit temo kraticu st - stupanj za kelvin K ill stupanj celzijusa °C.
Tekuei helij na 1 atm 4.2
Najhladnije mjesto na Zemlji 185 Tablica 9.3
Prosjetna temperatura na Marsu 218
Temperatura trojne totke vode 273.16 Materijal Temperatura 71t [KJ Tlalc pt, ikPal
Smrzavanjc vode 273.15
Voda 273.16 0.610
Ljudsko tijelo 310
CO2 216.55 517.00
Najtoplije mjesto na Zemlji 331
Amonijak 195.9 6.07
Kljutanje vode 373
Duhik 63.18 12.5
Taljenje zlata 1335
Kisik 59.36 0.152
Povr§ina Sunca 6000
Neon 29.57 93.2
Unutra§njost Sunca 10'
Dcutcrij 18.63 17.1
Fuzija helija 10'
Vodik 13.89 7.04
Unutra§njost zvijezde 109
Svemir 3 min. nakon Velikog praska 5 x 108 Temperature i tlakovi trojne totke materijala.
Svemir 1 s nakon Velikog praska 1010
Svemir 10-8 s nakon Velikog praska 10"
Svemir 10'2 s oak= Velikog praska 1018 sko §irenje krutih i tekueih tvari

Dovodenjem topline tijelu mijenja mu se temperatura. Zakonitost te promjene istra2it demo malo Icas-
nije. Ovdje nas zanima svojstvo krutog tijela odnosno tekueine spomenuto vet ranije u fezi s termometrijskim
svojstvima (tablica 9.1): zanima nas toplinsko §irenje tijela.
9.3.1 Linearno iirenje krutih tijela

Razmotrimo tanki §tap od nekog materijala (metala npr.) koji je na odredenoj temperaturi t i ima
duljinu P na toj temperaturi. Ako ga zagrijavamo, njegova te se duljina mijenjati, a to promjena duljine At
ovisi o promjeni temperature At (odnosno o dovedenoj toplini). Takoder, At je proporcionalna originalnoj
duljini i , a pokusi pokazuju da se razlititi materijali razlieito rasteiu. Gornje razmatranje motemo ugraditi
u9jednadžbu
jednu jednadibu
At = at At, (9-3)
0 t [°C]
gdje smo uveli velitinu a - koeficijent linearnog toplinskog rastezanja koji je Icarakteristiean za materijal i koji
Slika 9.4 - ovisnost tlaka p o temperaturi t za razne plinove P1, P2, Ps.
se eksperimentalno odreduje, a vrijednosti su mu za razne materijale dane u tablici 9.4. Gornji izraz postaje
diferencijalna jednadtha za infinitezimalni prirast duljine di pri promjeni temperature za dt. Potetni uvjet
G. Amontons je oko 1702. godine vrtio pokuse s razlieitim plinovima u uredajima koji su slitili uzima se na to = 0°C i odreden je duljinom §tapa (predmeta) na to , tj. i(0°C) = Po. Gornja jednakost daje
termometru sa slike 9.2. Ustanovio je da se produljenjem pravaca ovisnosti tlaka o temperaturi za raztieite
plinove dole uvjek do iste temperature (vidi sliku 9.4). Kada je vrtlio slitne pokuse s promjenama volumena di
= adt, (9-4)
s temperaturom dobio je istu granienu temperaturu. To ga je navelo da to temperaturu proglasi "granitnom e
vrijednoku hladnote". Tek dosta-predložlo
kasnije je W. Thomson (lord Kelvin) 1848. godine predloilo uvodenje
apsolutne temperaturne skate koja krete od totke nadene od Amontona, a koja se nalazi na -273.15°C. a integracija daje
"Koraci" - velieina stupnja te skate, isti su kao stupnjevi celzijusa. In = at + C. (9-5)
DanaAnja definicija jednog kelvina K u sebi ukljueuje jednu (u laboratoriju) lako reproducibilnu totku Konstantu C odredimo iz poeetnog uvjeta, tj.
tzv. trojnu todku vode. To je toeka (u faznom dijagramu vode - vidi kasniju sliku i komentare) u kojoj su
sve tri faze - agregatna stanja u ravnoteii, a promjena bilo kojeg parametara koji opisuju to stanje, tj. tlaka In Po = a • 0 + C pa je In = at + In to to daje
koji je pttv = 610.62 Pa i temperature tt,„ = 0.01°C dovode pretvaranje (cijele) vode iii u tekutinu, iii u paru (9-6)
ili u led! T trojne totke razlieitih materijala toeno se odreduju i dane su u tablici 9.3. (One su i(t) = ioecd .
fiksne, reproducibilne totke i pomotu njih je takoder mogute difinirati jedinicu kelvin.) Tako je sada mogute
definirati jedan kelvin K kao 273.16-ti dio temperature trojne totke vode, tj. Mjerenja pokazuju da je a vrlo mala velitina za sve materijale (a - 10-5/stupanj) pa moiemo napisati
trb., - to e at a--_• 1 + at, to daje
1 K - lim (9-2) i(t) = io(1 + at). (9-7)
0-40 273.16
 D. Horvat: Fizika I za FER - Meltanika i toptina Str. 9- 7 Str. 9- 8 9. Toplina i termodinamika

Tablica 9.4

Materijal Koeficijent linearnog Koeficijent volumnog gdje je k = 0.9. Ako zanernarirno kvadrate koeficijenata, dobijerno
rastezanja a ( °C -1 j rastezanja 7 1°C - ' ]
2h 2
Ovreta tvar At - = 400°C
11,a, (1 - k)
Alurninij 25 x 10-6 75 x 10-6
Mesing 19 x 10-6 56 x 10-6
2eljezo 12 x 10-6 35 x 10'
Srebro 19 x 10 -6 56 x 10'
Bakar 17 x 10-6 51 x 10-6
Zadatak 9.1 Za koliko se produlji ieljezni€ka traenica od eelika duljine 20 m ako joj se promijeni temperatura
Olovo 29 x 10" 87 x 10'
od -15° C no 35° C9
Staklo (Pyrex) 3 x 10-6 9 x 10-6
RJE§ENJE: At = 1.1cm
Staklo (obitno) 9 x 10-6 27 x 10-6
Kvarc 0.4 x 10-6 1 x 10-6
Beton 12 x 10 -6 36 x 10'
Mramor 1.4 - 3.5 x 10-6 4 - 10 x 10'
Tekudine
Benzin 950 x 10" 9.3.2 Povriinsko i volumno rastezanje
2iva 180 x 10-6
Alkohol 1100 x 10-6 lz zakona linearnog rastezanja (pri temu smo mogli zanemariti promjenu §irin ljine iltapa) lako
Glicerin 500 x 10-6 dobijemo zakon povrtinskog Airenja predmeta (tanke plote npr.). Ako je predmet pravokutna ploea dimenzije
Voda 210 x 10-6 ao x bo (na 0°C) onda je povrtfina na 0°C jednaka So = ao • bo, a na temperaturi t je
PlInovi
Zrak i S(t) = a(t). b(t) = ao (1 + at)b0 (1 + at) = a0 b0 (1 +a t)2 =
vedina plinova 3400 x 10-6 = (aobo)[1 + 2at + (at) 2] So[l + (2a)t] = (9-8)
Kocficijenti toplinskog rastezanja (na 20°C) = + fit),

To je zakon toplinskog Airenja tijela duljine to na temperaturi 0°C. a N zove koeficijent toplinskog linearnog
rastezanja. Produljenje zbog zagrijavanje za temperaturu t je At = toat.
Primjer 9.1 Tri komada metala na C sloiena su prema slici 9.5. Cornja due (kratka) komada izradena su
od istog metala 6iji je koeficijent linearnog rastezanja jednak a = 2 x 10-5 sr' . Za drugi komad metala duljine
1 m taj je koeficijent 10% manji. Nakon zagrijavanja dolazi do promjene oblika prema slici, jer 82t atapovi
na krajevima povezani. Ako je visina nastalog trokuta 2 cm, izraunctjte za koliko je porasla temperatura.
(Koeficijenti linearnog rastezanja su vrlo male ueli6ine €ije kvadrate moiemo zanemariti.)
gdje smo prvo zanemarili elan s (a)2 jer je jako mall, a zatim smo uveli koeficijent povrainskog toplinskog
€irenja fi = 2a. Ovdje odmah treba naglasiti da se tijela Aire "fotografski" , tj. ako u materijalu postoji rupa,
onda to se i ona poveeati kao i ostali dio materijala, kaiemo,
kažemo,kao na fotografskom poveeanju!
Na isti nein dobijemo i zakon volumnog Airenja ako uzmemo prizmu dimenzije ao x bo x co (na 0°C)
i volumena V0 = ao • bo ' ao na toj temperaturi. Na temperaturi t volumen je
V (t) = ao (1 + at)60 (1 + at)co(1 + at) = Vo (1 + at)3 =
(9-9)
Vo [ 1 + (30]= Vo(1 + ryt)

gdje smo zanemarili (kao i ranije) elanove s (a)2 i (a)3 i uveli koeficijent volumnog toplinskog direnja ry = 3a.
Vrijednosti tog koeficijent dane su za neke materijale u tablici
10
Primjer 9.2 spremnik za gorivo zapmmnine 70€ ispunjen je do vrha benzinom na 20° C. Ako
temperatura naraste na 50°C koliko to benzina iscuriti iz spremnika? (rytelik = 35 x 10-6 00-1; Ybendn =
950 x 10-6 00-1).

RJEtENJE lz izraza za volumno Airenje

1 V = Vo(1 + 7&t )
2

Slika 9.5 uz primjer 9.1 dobijemo da jc povedanje volumena benzins (uz At = 30°C) jednako 2t. 1 spremnik se Airi, pa je
njegovo poveoanje volutnena jednako V. = 0.076 t. lz spremnika, dakle, iscuri 1.88 e.
RJEtENJE Neka su duljine pojedinih metalnih komada na 0°C jednake 10• lz geornetrijc zagrijanih
kornada dobijerno da jc h2 =1? - (12/2)2 . Ako izrazimo duljine zagrijanih kornada preko 10 dobijerno
12 12
h2 = 1(1 + al At)2 - -1(1 + a2At)2
4 4
Primjer 9.3 lzra€unajte gusto& iive kod 0° C i kod 100° C, ako je kod 10° C gusto& jednaka 13.57 g/cm3 .
= 1(1 + CTIAt) 2 — 1n2 kaiAt)2 = 18.2 x 10-5 (st)-' )
4 4
 D. Horvat: Fizika I za FER - Mehanska i toplina Ser. 9- 9 Str. 9- 10 9. 7'oplina i terrnadinarnika

V(r)

IllE§ENJE Masa live m kod temperature 0°C ima volumen Vo. Molemo napisati za temperaturu t
odnosno temperaturu 0°C
m = Vi • pc = Vo • po pa je
Vo
Pr = PO
14
Volumen se mijenja s temperaturom ovako Vi = V0(1 +-rt), pa je E2
Vo = Po
Pe = Po E,
Vo(1+7t) 1 +7t .

Sada moiemo napisati gustoa! na 0°C

Slika 9.6 - Potencijalna energija V(r) i srednje udaljenosti

pa = mo(1 + 7.10°C) = 13.59 g/cm3.
od ravnoteinog poloiaja za dvije energije.
i gustoEu na 100°C:
moo = po(1 +7•100°C)-' = 13.35 g/cm3.
Objalnjenje toplinskog lirenja na mikroskopskoj razini Za objalnjenje toplinskog lirenja krutog
(kristalnog) tijela moiemo zamisliti da se kristalna struktura sastoji od atoma/molekula koji su vezani
* * elastitnim silama ("oprugama") u sva tri prostorna smjera, a atomi (lagano) titraju oko nekog srednjeg
poloiaja Eiji vilekratnik daje odred
položaja nziju tijela. Srednji polotaj ovisi o energiji, koja s druge strane
Prirnjer 9.4 Termometar je napunjen vodom. Izraiunajte za koje de temperature termometar pokazivati ovisi o temperaturi (vidi slijedeee poglavlje). Prema slici 9.6 je energija .E1 na nekoj temperaturi T1, a Fi je
isle urijednosti izmedu 0°C i 10°C, ako se volumen mijenja s temperaturom po zakonu odgovarajuei srednji pololaj atoma u kristalu. Kada energija (zagrijavanjem) naraste na T2, odgovarajuda
vela energija je E2, a zbog asimetrije potencijalne energije V(r) (prikazane na slid 9.6) srednja udaljenost
r2 veda je od Fr, tj. dimenzija tijela se poveeala.
V(t)= -V0(1 + at + be), gdje je
a = 6.105 x 10 -5(4-1 b = -7.733 x 10-6(80 -2, Anomalija vode Pri opisivanju i izvodenju zakonitosti linearnog, povrMnskog i volumnog toplinskog lirenja
tijela, pretpostavili smo (linearnu) proporcionalnost promjene temperature i dimenzija tijela. To je doista
a Vo je volumen node na 0°C. istina za vedinu krutih i tekudih tvari. Medutim, nas najvainija tvar - voda, upravo odstupa od "normalnog"
ponalanja i to pojavu zovemo anomalija vode.
RJEENJE Ako je volumen jednak na dvije temperature ti i t2, onda iz V(t1 ) = V(to) rnoiemo
napisati
V( t,) V(t2)
1= + bt? = at 2 +
Vo Vo
a razlika tih izraza je a(t2 - t,) + b(t3 - t?) = 0 pa je prvo rjelenje t, = to, a drugo dobijemo iz
a + b(to + t,) = 0, Ito, uz brojkane podatke daje to = 7.8947 - t,. ti i to se priblilavaju maksimumu
koji je na tm.k. = 3.94737°C.
U zadatku je u stvari opisana tzv. anamatija vode tj. neobikno ponalanje vode oko temperature Slika 9.7 - Skica ovisinosti volumena vode oko temperature +4° C.
+4 °C - vidjeti kasniji odjeljak! Toplinsko rastezanje vode slijedi linearni zakon od vrelilta prema niskim temperaturama, all kako se
temperatura pribli2ava +4°C pravac postaje parabola, tije je tjeme (minimum) smje§teno upravo na +4°C
(vidi skicu na slici 9.7). Daljim smanjenjem temperature volumen ponovno potinje lagano rasti. Ako volumnu
ovisnost vode prevedemo u ovisnost gustoee, tj. p(t) = m/V(t), možemo
moiemo kazati da je voda najgukea na
Ostali podaci dani su u tablici 9.5.
Parabolitna ovisnost upueuje da bi se mogla nail prilagodba ("fit") krivulje tree% reda podacima
Tablica uz primjer 9.4 tablici 9.5. Doista, uz vrlo velik koeficijent korelacije gusto& se mole ovako parametrizirati u okolini +4°C

t 1 [°C] t2 [°C] '9(0 = p0(1 + at + bt2) uz

(9-10)
a= 6.105 x 10 -5/st i b = -7.733 x 10-6 /(st)2.
0 7.89
6.89 Prema tome, hladenjem vode ispod +4°C gusto& pada i hladnija voda odlazi na povrlinu. Priblilavanjem
2 5.89 null, najhladnija voda je na povrlini i s povr§ine potinje smrzavanje, dok je rjeda i toplija voda blite dnu.
3 4.89 Time je omogueen (razvoj opstanak tivota na Zemlji. Dalje smrzavanje ide sporije zbog lose toplinske
4 3.89 vodljivosti leda (vidjeti kasniji odjeljak i tablicu toplinskih vodljivosti).
 D. Rorvat: Fizika 1 za FER - Mehanika i toplina Ste. 9- 11 Sir. 9- 12 9. Toplina i terrnodinomika

Tablica 9.5 p
t [ °C] p [kg/m1
0 0.999 841
1 0.999 900
2 0.999 941
3 0.999 965
4 0.999 973
5 0.999 965
6 0.999 941
7 0.999 902
Podaci uz anomaliju 0 V
Slika 9.8 - Izoterme u p — V ravnini.

9.4 Plinski zakoni. Avogadrov zakon

Za razliku od tekudina, plinovi u potpunosti ispunjavaju posudu - spremnik u kojem se nalaze. Za

opis plina prije svega uzimamo volumen V posude u kojoj se plin nalazi ikažemo
kaiemo da "plin ima volumen V".
(V, h g ad
Osim toga, za potpun opis stanja plina moiemo izmjeriti njegov tlak p, ternperaturu T, masu m, kolitinu pmg/S..konst.
plina n i broj destica plina N = n NA (gdje je NA Avogadrov broj, tj. konstanjednadžbeaje broj Cestica plina ht
u jednom molu). Montilla tvari je n = m/M gdje je M relativna rnolna masa. Sve velitine nisu medusobno
nezavisne i zato traZimo jednakosti koje ih povezuju, jednakosti koje zovemo jednadibe stanja.
Ovdje demo razmotriti idealni plin, za koji vrijede pretpostavke iz poglavlja 8. Plin de biti slidan Slika 9.9 - Promjene stanja plina uz stalni tlak p.
idealnom plisadrže
je njegova gustoda mala odnosno tlak vrlo nizak, a istovremeno dosta visoka temperatura.

Avogadrovt zakon Prema Avogadrovom zakonu, isti volumeni razlititih plinova pod istim tlakom i na
istoj temperaturi sadrie isti broj destica. Prema tome, za danu kolidinu plina n, njegovo stanje opisat demo Ako se uzme da je na temperaturi To (0°C) volumen neke kolitine plina Vo, onda je pokusima otkriven
porno& tri pararnetra - podatka: pomodu tlalca p, temperature T i volumena (posude u kojoj se nalazi On) zakon toplinskog 6irenja u skladu s Gay-Lussacovim zakonom, koji motemo napisati ovako
V. Da bismo nagli matematitku vezu to tri parametra, kreni mpirijskih plinskih zakona otkrivenih u
XVII, XVIII i XIX stoljeau. V (T) = Vo[1 + cr(T — To)], (9- 13)

Boyle-Mariotteovt zakon - izotermne prornjene stanja idealnog plina Ako se promatraju promjene gdje je za sve (idealne) plinove koeficijent toplinskog Airenja jednak a = 1/To = 1/273.15/st.
stanja plina tako da se temperatura plina održava
odriava stalnom, dakle izotermne pro da Boyle-Mariotteov
zakon kaie da vrijedi Chariest' - Gay-Lussacov zakon - izovolumne prornjene stanja idealnog plina Ako se uz staini
volumen plina mijenjaju tlak i temperatura, ovako npr.
P1 V1 = P2 V2 = • • • iii pV = konst. (9-I1)

Grafitku ovisnost tlaka o volumenu molemo prikazati u p — V dijagramu (ravnini). Otito ovisnost (POI VO 1 Iso124no (p
o,Vi Ixot2.17no ( vo
(9-14)
To J T,
p =konst./V vodi na jednadibu
jednadž buhiperbole, koje su, dakle, krivulje ovisnosti tlalca o volumenu pri stalnoj
temperaturi. Te krivulje zovemo izoterme, a vain oditi na slici 9.8 kako se izoterme "udaljavaju" od dobije se
ishodigta kako raste temperatura! Vo Vr
7r PO V1 = P1 VO ili
To
Gay-Lussacovi zakon - izobarne prornjene stanja idealnog plina Ako mijenjamo volumen plina (9-15)
(posude u kojoj se nalazi) i držimo
driimo plin na stalnom tlaku (porno& pomidnog klipa iii slidno, prerna slici Pt PI
—=—= ili = konst.
9.9 npr.), a mijenjamo mu temperaturu, dolazimo do zakonitosti izobarnih promjena stanja plina opisanih T1 T2
Gay-Lussacovim zakonom gto predstavlja Charles-Gay-Lussacov zakon izovolumne iii izohorne promjene stanja idealnog plina. Uz
Vt V2 V pomod dijagrama (9-14) i jednakosti (9-13) dobijemo
iii = konst. (9-12)
- "•
/ 0- = po [l
Pr = Po 7 cr(T — To)] (9-16)
t Lorenzo Romano Arnadco Avogadro (1776-1856) talijanski prirodoznanstvenik.
I Robert Boyle (1627-1691) engleski kemiear i izumitclj, prozvan i "otac kernije". Edide Mariotte (1620-1684) b Jacques Alexandre Cesar Charles (1746-1823) francuski fiziear I letat balonom. Neka svoj zapalanja promjena
francuski kanitar. stanja plina pri Ictu balonom prcnio jc Gay-Lussacu koji jc nakon niza pokusa i ratuna do6ao do zakona koji se
I Joseph Louis Gay-Lussac (1778-1850) francuski fiziear i kcinitar. ponekad, tvrdi se, sasvirn neopravdano zove Charlcsov zakon.
 D. Norma: Pizika I za PER - Meltanika i loplina Sir. 9- /3 Sir. 9 - 14 9. Thplina i termodinarnika

uz istu vrijednost a Ica° i gore! Kako je n = rn/M i N = nNA, možemo napisati

9.4.1 Standardni uvjeti. Jednactžloa stanja idealnog plina N— = NkB (9- 21)
nR=
NA
Tri parametra p, V i T koji opisuju stanje idealnog plina mogu poprimiti proizvoljne ali medupovezane
vrijednosti. Medutim, tzv. standardm uvjeti SU (ili normalni uvjeti NU) definirani su kao vrijednost tlaka gdje smo uveli novu (fundamentalnu) konstantu tzv. Boltzmannovu konstantu kB koja ima vrijednost kB =
po = 1 atm=101 325Pa i temperature (0°C) To = 273.15K. Ako uzmemo 1 mol idealnog plina, on ee na SU 1.3806 x 10'3 J/K. Na taj natin jednadžbu stanja idealnog plina možemo napisati i u ovakvom zapisu
imati volumen Vo = 22.413 83 g. Ako sada jednom molu takvog plina prvo izobarno
pV = N kBT, (9-22)
Vo Vo
—= V— #. V' = —T, (9-17a) gdje je N broj eestica (atoma/molekula) plina na temperaturi T, pri claku p i u volumenu V.
To T' To

a zatim izotermno promijenimo stanje Zadatak 9.2 Procijenite koliko ima eestica plina u sobi dimenzije 4 x 6 x 3 m3, na sobnoj temperaturi
t, = 20°C i na standardnom tlaku po = 1 atm=101 325 Pa.
Vo RJEENJE: N = 1,803 x 10" testica.
po V' = pV po — T = pV, (9-17b)
To

dobijemo (za 1 mol)

poVo
pV = (HT.
To
(9-17c)
Prirnjer 9.5 Kolika je masa 40€ uranovog heksafluorida UF6 na temperaturi t = 500°C i pri tlaku od
p = 4 atm?
No, izraz u zagradi u gornjoj relaciji ima toeno odredenu vrijednost, tj.
RJEENJF: Iz jednadZbe stanja idealnog plina jc
polio
= 8.31441 J/mol K, (9- 18)
To n= = 2.522 mol.
RT
pa uvodimo univerzalnu plinsku konstantu R s gornjom vrijednoku Masa 1 mol tvari jc m = 238.03 g+6 . 19 g=352.03 g, pa jc masa sadriana u 2.522 mola jcdnalca

R = 8.31441 J/mol K. (9- 19) m = n• M = (2.522 mol) . (352.03 g/mol) = 887.809 g.

Za n molova idealnog plina možemo napisati jednadžbu

pV = nRT, (9-20)
Prirnjer 9.6 Koliki volumen zauzima 1 g amonijaka (NH3
) na standardnim uvjetima - SU? Koliki volumen
koju zovemo jednadibu stanja idealnog plina. Prikaz meduovisnosti pararnetara dan je na slid! 9.10, gdje zauzima na temperaturi od 100°C i pri tlaku od 1.2 atm?
prepoznajemo izoterme s ranije slike u projekciji na p - V ravninu. RJEAENJE Molarna masa amonijalca jc M(NH3) = M(N) + 3 . M(H) = 17.03 g/mol. U 1g arnonijalca
ima n molova tvari, tj. n = 1 g/M(NH3 ) = 0.0587 mol. Volumen na SU jc

= nRTo
V — = n • Vo = (0.0587 mol) • (22.4 t/mol) = 1.3 t.
Po
Iz jcdnacHbc stanja idcalnog plina je volumcn na zadanim vrijednostima temperature i tlalca jednak
V= nRT =
1.51.

Prirnjer 9.7 Spremnik na standardnim uvjetima ima zapremninu od 10 m3. Kolika je masa kisika 02 koji
se nalazi u spremnikta

RJE§ENJE Po4to na SU (standardnim uvjctima) 1 mol (idealnog) plina zauzirna 22.4 t, u zadanom
volumenu ima
1 0 1113
= - 446 rnol.
22.4 x 10-3 m3/mol
Slika 9.10 - p - V - T meduovisnost za idealni phn.
 D. Norval: Fizika I za FER - Mellartika i toplina Str. 9- 15 Str. 9- 16 9. Toplina i termodinarniko

Jedan mol 02 Una 32 g, pa se u spremniku nalazi rn = rt • M = 14.3 kg kisika. Zadatak 9.3 Odredite gustoeu duhka na 120°C i tlaku od 66 000 Pa,
RJEENJE: p = 0.571 kg/m3
4 4

Prirnjer 9.8 Na koju se temperaturu mom ugrijati uzorak plina temperature 0°C i na atmosferskom tlaku 4 4
da bi mu se udvostrueio volumen na istom tlaku?

RJEENJE Iz jcdnadibc stanja idcaJnog plina pV = nRT imarno prcma podacirna: p, = p2, V2 = 2V1
i = 273 K,
9.5 Kalorimetrija. Toplinaki kapaciteti
nRT1 nRT2
T2 = 2TI tj. T2 = 546 °C.
2V1 Jouleovi pokusi (slika 9.1) pokazali su da je toplina u stvari energija koju je mop& odgovarajueim
uredajima dobiti iz drugih oblika (npr. mehanieke) energije. Dovodenjem toplinske energije tijelu njegova
se temperatura povetava i ovdje telimo istraiti zakonitosti tog povetanja. kolitina topline i prom-
4 4
jene temperature pri takvim prijelazima i mijdanjima tijela razlititih temperatura i karakteristika zovemo
kalorimetrija.
Prirnjer 9.9 U autobusnoj gumi je tlak = 2.4 atm na temperaturi od 10°C. Ako se volumen gume ne
promijeni, koliki je flak p2 na t3 = 40° C. 9.5.1 SpecifIZni toplinski kapacitet

jednadžbcstanja idealnog plina jc

FIJEENJE Iz jednadibc Promjena temperature nekog tijela AT proporcionalna je dovedenoj toplini

WU, nItT2 AT cx AQ, (9-23a)

PI V = nRT■ i 1/2= V2 tj.
PI p2
a obrnuto proporcionalna masi
pa lako dobijcmo
Tx AT a I. (9-23b)
P2 = pi • — .
Pokusi pokazuju da nije svejedno da li se zagrijava 1 kg vode iii npr. 1 kg teljeza iii kamena. To znati da u
Kako Jr T, = 283 K i 712 = 313K, lako dobijerno traicni tlak: p2 = p, • 1.106 = 2.64 atm. gornje odnose valja uvesti specifitnost materijala koji grijemo, Sto vodi na relaciju

4 4 AQ
AT = K — (9-23c)

gdje ee K opisivati tvar koja se zagrijava. Medutim, uobitajeno je matematitki urediti gornju jednadtbu
Tablica 9.6 ovako
AniQ = KmOT ili
PIM m [kg] (9-24)
LIQ = cmAT,
Vodik 0.002
Helij 0.004 gdje je uvedena velitina c nazvana specifieni toplinski kapacitet koja karakterizira toplinski svojstva mated-
Dutik
jala, a jednaka je kolitini topline (energije) potrebne da se 1 kg tvari ugrije za 1 stupanj (K iii °C),
0.028
Zrak (prosj.) 0.029 1 dQ
Kisik 0.032 c= (9-25)
m dT
Argon 0.090
CO2 0.099 Za razlitite materijale c —ovi su dani u tablicama 9.7a,b. Pri pokusima odredivanja specifitnog toplinskog
Ozon 0.098 Icapaciteta, kao i kod raznih drugih procesa mije8anja iii uranjanja tijela razlititih masa., svojstava i temper-
atura, tijela se dovode u toplinski dodir i toplinska energija prelazi tako dugo dok nije postignuta toplinski
Mase 1 rnola razlititih ravnoteia koju prepoznajemo po tome da je temperatura svih dijelova (tijela, smjese) ista i stalna. Mjerenje
plinova
konaene temperature odreduje "smjer" prijelaza topline, jer toplina spontano prelazi samo s tijela vise tem-
Prirnjer 9.10 Kolika je gusto6a kisika na temperaturi t = 20°C i na tlaku od p = 5 atm? perature na tijelo nine. Pri tome valja voditi ratuna o tome da su takvi pokusi izuzetno osjetljivi, jer toplinu
RJEENJE Trebamo odrcditi p = m/V. Kako 1 mol zauzirna V litara, tj. je te0ko kontrolirati, pa su toplinski gubici neprestano prisutni i uvijek ih se mora uratunavati u konatne
proraeu ne rezultata.
„ nRT Rezultat Jouleovog pokusa (vidi sliku 9.1) pri kojem (mehanieki) rad prelazi u toplinu svodi se na
V = — =9.8 z
p promjenu temperature At tekueine prema jednakosti

i jcr 1 cool ima 32 g kisika, gusto/a jc p = 6.65 kg/m3. mgh = AQ = mtc,At (9-26)

gdje je ct specifieni toplinski kapacitet tekueine, a rn, je njena masa.

 U. norvat: Pisan / za TER - Mehanika i toplina Str. 9. 17 Str. 9- 18 9. Toplina i termodinamika

Tablica 9.7a
Dulong-Peti ravilo Iz tablice 9.8 vrijednosti molarnih toplinskih kapaciteta za krute tvari (metale)
Tvar c Tvar c Tvar c
vidi se da se vrijednost "vrti" oko 25 J/mol K. Tu pravilnost primijetili su Dulong i Petal i 1819. godine su
[J/kg KI [J/kg IC] IJ/kg IC]
formulirali pravilo (ponekad preambiciozno nazvano zakonom) po kojem su toplinski kapaciteti krutih tijela
Aluminij 886 A zbest 836 Bizmut 129 (na sobnoj temperaturi) jednaki 3R. Prema ranijem razmatranju promjena stanja pri stalnom volumenu,
Bakar 387 Beton 920 Cink 380 tlaku iii temperaturi, dovodenje topline pri stalnom tlaku iii stalnom volumenu za kruta tijela manifestira se
Drvo 2 390 Led 2 090 Mesing 372 u sasvim maloj ipak) razlici toplinskih (specifitnih iii molarnih)
molarnih) kapaciteta. Možemo uvesti zato
kapaciteta. Moiemo
Mrarnor 880 Olovo 130 Pluto 2 050
Srebro 234 Staklo 779 Samot 840 dQ 1 / dQ)
cp,v = Cp y - (9-29)
Sumpor 682 Zlato 127 Zeljezo 482 p, V n p, V

Specifitni toplinski kapaciteti c krutih tvari gdje indeksi p, te "pri stalnom tlaku p", odnosno "pri stalnom volumenu V". Za kruta tijela je cp
CV (Cp ^ CV ), §to je razumijivo jer se pri stalnom volumenu tijela dovedena toplina troti na poveeanje
temperature, a pri stalnom tlaku se tek mall dio troti na toplinsko Mrenje. To pona.tanje vidljivo je i na slici
9.11.
Tablica 9.7b
C 4
C„
Tvar c (20°C) Tvar c (20°C) Tvar c (20°C)
3R
[J/kg K1 [J/ kg K1 [J/kg IC] C,,
D-P
Alkohol 2 500 Benzen 1 700 Eter 2 340
Gliccrin 2 430 HCI 2 930 HNO3 3 420
H2SO4 3 500 Uljc maslin. 1 970 Uljc paraffin. 2 140
Voda (0°) 4 221 Voda (5°C) 4 204 Voda (20°C) 4181.6
Voda (40°) 4 174 Voda (50°C) 4 176 Voda (90°C) 4 204
-Ti
2iva (0°C) 140.5 2iva (20°C) 139.6 2iva (200°C) 134.0
T,
Spccifitni toplinski kapaciteti c tekudina
Slika 9.11 - Dulong-Petitovo pravilo (na visokim temperaturama), i
T3 ponaganje na niskim!

Podaci za vodu iz tablice 9.7b pokazuju da je potrcbno oko 4 186 J da bi se ugrijao

1 kg vode za 1 stupanj. Ranije se taj iznos cnergija zvao 1 kilokal (kcal), tj.
4 186 J=1 kcal. Ta se jedinica vibe sluibeno nc rabi u fizici i tchnici iako se i danas Tablica 9.8
mote nadi na omotima namirnica (mlijeko nosi natpis: "Energijska vrijednost 100 nit
mlijcka je 268 kJ=64 kcal") i nutricionisti i pisci kuharica je i dalje rain! Toplinski kapacitet
Metal Sobna temp. (300 K) Niska temp. (25 K)
Zadatak 9.4 Kolika mora biti masa metalne kugle specifitnog toplinakog kapaciteta 700 J/kg K, ako se ieli ugrsjati
It vode temperature 6° C na temperaturu 20° C, tako da se kugla premjesti iz k(jutale vode u hladnu? J/g K J/rnol K J/g K J/mol K
RJE§ENJE: rn = 1.0465 kg. Al 0.904 24.4 0.0175 0.473
Ag 0.235 25.3 0.0287 3.100
Au 0.129 25.4 0.0263 5.18
Cu 0.387 24.6 0.016 1.00
Fe 0.450 25.1 0.0075 0.42
Pb 0.128 26.5 0.0681 14.1
Molarni toplinski kapaciteti Umjesto mace (u kg) predmeta tija toplinska svojstva razmatramo, moiemo
možemo Sn 0.222 26.3 0.058 6.9
izraziti promjenu temperature 1 mola tvari, tj. Eksperirnentalne vrijednosti toplinskih kapaciteta rnetala
na sobnoj temperaturi (D-P pravilo) i na niskoj tempera-
AQ = mcAt = nCAt, (9-27) turi T 3 ponaknje).
Medutim, Dulong-Petitovo pravilo nepruža pruia objatnjenje zatto se C-ovi ovako ponataju a posebno ne
gdje sada definiramo molarni toplinski kapacitet C kao kolitinu topline potrebne da se 1 mol neke tvari ugrije daje odgovor o ponatanju molarnih toplinskih kapaciteta na niskim temperaturama, gdje oni padaju s T3. U
molekularno-kinetitkoj teoriji (slijedeee poglavlje) D-P pravilo C 3R vrlo lako se izvodi iz teorije, medutim
za 1 stupanj. S obzirom da je n = m/M, gdje je M molarna masa, dolazimo do veze molarnog i specifienog
toplinskog kapaciteta
t Pierre Louis Dulong (1785-1838) francuski fizitar i kemitar i Alexis Therese Petit (1791-1820) francuski fizitar.
C = Mc. (9-28)
 D. Rorvat: Fizika 1 za FER - Mehartika i toplina Str. 9 - 19 Str. 9- 20 9. Toplina i terrnodinamika

Tablica 9.9
ni molekularno kinetielca teorija ne daje T3 ponaMnje za male temperature. Tek de to kvantna teorija krutog
Plin cp PC. = Plin cp PC. =
tijela objasniti u potpunosti.
(.1/kg IC) cp /cv P/kg Kj cp/cv
Toplinski kapaciteti plinova Kod plinova postoji znatajna razlika izmedu cp i cv (Cp i Cv). Tu demo
Argon 532 1.667 Benzen 1 250 1.40
razliku objasniti u kinetitko-molekularnoj teoriji (slijedede poglavlje), a ovdje je mobemo objasniti ovako:
CO 1 090 1.401 CO2 845 1.306
(proces zagrijaVanja plina pri stalnom tlaku prikazan je na slid 9.12.) dovodenjem topline A Q temperatura
CS, 670 1.24 Etilcn 1 530 1.264
se poveda, a iz jednadžbe stanja idealnog plina pV = nRT vidimo da de dodi i do promjene volumena, tj.
AV = (nR/MAT, bto se manifestira podizanjem klipa i utega (bez trenja) za A h, tj. A V = SZlh. Medutim, Duaik 985 1.41 NH3 2 180 1.336
to znati da je pri procesu dovodena toplina (djelomitno) potrobena na AT ali i na rad N20 890 1.324 NO 974 1.394
Kisik 1 040 1.400 Metan 2 220 1.313
AW =-F-Ah =pSAh =pAV, (9-30) Vod. para 2 040 1.305 Zrak 990 1.402

Specifitni toplinski kapaciteti cp plinova pri stalnom tlaku i adijabatske

pa za zagrijavanje (tj. za AT) treba vibe topline AQ i cp > cv. Za cv treba manje topline, upravo onoliko konstante m = cp /cv
koliko je potrobeno za AV, pa mobemo sada napisati

1 AQ
- ( -a--T- ) v
cv Tablica 9.10
pA V Plin Cp
AQ = A W = pAV bto uz AT = nR daje Cv Cp - Cv Pc = Cp/Cv
(9-31)
1 pA V 1 Monoatomni plinovi
m nR i konadno
CP cv = TT, - Helij 20.78 12.46 8.32 1.67
1
cp - cv = Argon 20.78 12.46 8.32 1.67

Dvoatomni plinovi
Uz n = m/M i C = Mc, dobijemo tzv. Mayerovu relaciju
H2 28.73 20.41 8.32 1.41

1-Cp - Cv = R, (9-32) N2 29.06 20.74 8.32 1.40

02 29.40 21.08 8.32 1.39
CO 29.31 20.99 8.32 1.40
koja je u stvari mjera prijelaza toplinske energije u rad idealnog plina. 0 Mayerovoj relaciji bit de job govora
nakon formulacije prvog zakona termodinamike! C12 34.67 25.72 8.95 1.35

Vikatomni plinovi

CO2 36.92 28.43 8.49 1.30

SO2 40.35 31.36 8.99 1.29
H2O 35.38 27.01 8.36 1.31
h CH4 35.50 27.10 8.41 1.31

Molarni toplinski kapacitet. plinova Cp,v, Mayerova

relacija i adijabatske konstante tc = Cp/Cv; (na T =
300 K)

Slika 9.12 - Zagrijavanje plina pri stalnom tlaku dovodi
do poyeeanja volumena plina AV = SZlh.
U tablicarna 9.9 i 9.10 dane su vrijednosti toplinskih kapaciteta raznih plinova. Te iste tablice raz-
motrit demo pono lavlju lOgdje demo dati i mikroskopsko objakjenje vrijednosti cp i cv. Ovdje
napominjemo samo da c-ovi ovine o molekularnoj strukturi plina, a adijabatsku konstantu uvest demo malo
kasnije!
9.5.2 Fazni dijagrami
Krivulje koje opisuju izotermnu promjenu stanja plina dobijemo iz jednadžbe
jednadibe stanja idealnog plina
pV = nRT =konst. Njih smo prilcazali na [die! 9.8. Valja uoditi kako se krivulje prernjebtaju dalje od ishodibta
kako ternperatura raste. Medutim, lskustvo nas uti da snibavanje temperature plinu (vodenoj pari npr.) vodi
do promjene od plinovitog u tekude stanje. Takve promjene odigravaju se kod odredene temperature, ali i to
temperatura ovisi o tlaku. Grafitki prikaz prijelaza jedne faze (plin, tekudina, kruto) u drugu zovemo fazni
dijagram.
Na slid 9.13 prikazan je u p - T ravnini fazni dijagram vode. lstaknuta je trojna totkii B koja
je odredena "koordinatama" (Te,Pr). Te vrijednosti ved smo spominjali kod odredivanja fiksnih totalca za
odredenje temperaturne skate! Krivulja AB je krivulja sublimacije, gdje plin snibenjem temperature direktno
prelazi u led (kada huknemo u ledenom automobilu na staklo gdje se odmah uhvate kristali leda). Krivulja
BD je obidna granica leda i vode jednako laic Ito je i BC granica tekudine i plina. Ono bto je, medutim
zanimljivo jest "nagib" krivulje BD prema natrag, ato znati da materna, pri stalnoj temperaturi prijedi iz
krute u tekudu fazu povedanjem dales (vertikalna crtkana linija r na slid). To omogudava npr. sklizanje po
ledu. U "tri" dimenzije fazni dijagram vode (ili vodi slitne tvari) prikazan je na slid 9.14.
Fazni dijagram nebto razlitite tvari od vode - ugljidnog dioksida CO2 prikazan je na slici 9.15. Valja
uoditi drugadiji nagib krivulje BD koja dijeli krutu od tekride faze.
Trodimenzionalni prikaz ovisnosti CO2 i njemu slitne tvari dan je na slid 9.16.
 1). Horvat: Fizika 1 za FER - Mehanika i toplina Str. 9- 21 Sir. 9 - 22 9. Toplina i termodinamika

Pc

Slika 9.19 - Fazni dijagram vode s

karakteristienim totkarna i prijelaznim krivuljama.
•
P

V •
Slika 9.16 - p — V — T prikaz faznog dijagrama CO2.

dovodenje topline Q mijenjati temperaturu leda, uz nagib pravca u podrueju A odreden s ckd = 2 090 J/kg K.
Medutim, u jednom se trenutku potinje dogadati negto neotelcivano: dovodenjem topline temperatura leda se
ne mijenja (podrudje B na slid 9.17). Dovedena toplina ne proizvodi uobitajen efekt AT vee se dogodi neAto
fundamentalno: led potinje prelaziti u vodu, na stalnoj temperaturi 0°C. Dakle, dovedena toplina troti se
na razgradnju ledene kristalne regetke. Kada dovedemo upravo kolitinu topline Pt (ako je masa leda upravo
1 kg), tada se cijeli led pretvori u vodu. Dovedenu toplinu Pt zovemo latentna toplina taljenja i onaje jednalca
toplini potrebnoj da se 1 kg leda (krute tvari) na temperaturi taljenja potpuno pretvori u tekueinu - vodu iste
temperature. Za led je to kolitina toplinske energije jednalca 4 = 334 000 J/kg. Za obrnut proces skrudivanja
kruta tvar otpu9ta istu kolitinu toplinske energije.

V
Slika 9.14 - Prostorni prikaz razlititih faza za vodu.
P
D

PC C

PL.

Tc
Slika 9.15 - Fazni dijagram CO2 u p — T ravnini.
Obadva trodimenzionalna dijagrama pokazuju neke zajednitke karakteristike: izoterma (3 projicira
se u totku B. Za izoterme iznad -r nalazimo se u podrudju idealnog plina i d je tipiena izoterma s p — V
dijagrama idealnog plina, slika 9.8.
9.5.3 Agregatna stanja. Latentne topline
Dovodenje topline mijenja temperaturu tvari uglavnom linearno, prema zakonu AT = (1/mc)AQ.
Ako taj proces razmotrimo na vodi (kroz sve tri faze) prema slici 9.17 i ako krenemo od take A onda ee
1, 1,
Slika 9.17 Promjene temperature po faznim prijelazima za
vodu ili slienu tvar.
Daljim dovodenjem topline (dio C na slid) temperatura raste, a nagib tog pravca odreden je s
specifidnim toplinskim kapacitetom cv.as (podaci iz tablice 9.7b). Ponovno se u jednom trenutku temperatura
vode prestane mijenjati (dio D na slici) iako i dalje dovodimo toplinu! To je situacija sliena onoj u B dijelu,
osim gto sada imamo prijelaz voda—)para. Toplina potrebna za taj prijelaz, na temperaturi vrenja (100°C na
normalnom tlaku) zove se latentna toplina isparavanja Ona je za vodu jednalca ti = 2 200 000 J/kg. Ta se
ista toplina oslobada kada dolazi do obrnu tog procesa, do kondenzacije.
U E dijelu imamo zagrijavanje vodene pare, a nagib je odreden s cp,Lra prema odgovarajuoim podacima
iz tablice.
Sa stanovitta lcalorimetrije i mijeganje sustava razlititih faza, valja uzeti u obzir sve izmjene topline
pri zagrijavanju i faznim prijelazima. Nekoliko slijededih prirnjera posveeeno je tim problemima.
 D. Horvat: Fizika I za FElt - Mehanika i toplina Sir. 9- 23 Sir. 9- 24 9. Toptina i terrnodinamika

Primjer 9.11 "Dva deci gemilta" temperature t, = 18°C leli se ohladiti, pa se u "gernis°t" doda kockica To je aproksirnativni rezultat jer temperatura pare je 100 °C, all to para izlazi u okolni zrak koji ima
leda maze mi = 10 g i temperature 0°C. Kolika je konatna temperatura "gemeRa" tk? Kolika je konatna temperaturu 20 °C.
temperatura, ako se umjesto leda doda voda nastala taljenjern leda (temperature 0° C)? (tied = 335 000 J/kg,
c, = 4180 J/kg K) Preostala kalitina toplinc Q2 = Mn. Cm (T100 — Tk) potro4i se na zagrijavanje masa vodc
s temperature T20 na ncpoznatu temperaturu Tk. Dakle
RJE§ENJE Led to se prvo rastaliti u vodu, a za to treba kolitina toplinc
rn„,c,i, (Two — Tk) = — mi )e.(Tk — T20) pa Jo
Qi = ruled • el„,,
+ — )e,,T2o
Ik=
koju led dobije od vodc ("gemitta"). Nakon taljenja dobijcna voda se zagrije na (traienu) tcrnperaturu (m„ — 7111)Ck mmcm
Tk. Ukupna toplina koju jc predala voda ("gemilt") jc Q2, tj. Tk = 294.09 K tk = 2100 ° C.

Q2 = — T5) = Q1 + miodc,,(Tk — To) Kad ne bismo uzeli u obzir isparavanje wide, konatna temperatura bila bi
gdje je To = 273 K. lz gornje jednadibe se dobijc konatna temperatura Tk:
maieniTioo + rrivt.T2o =
294.08 K
rns,c,,Ts, nnkaa,,To — Mled fled = k 771.,Cv mmcm
Tk — 286.33 K ill
rak.aci, + mpe„ tk = 21.08 °C
t k = 13.3 °C.

Ako se umjesto leda ulijc voda onda je

4 4
= tn,c„T, + rm,ticcTo =
74 290.14 K iii t4 = 17.14 °C,
rot lcdcv + 7719C,, Zadatak 9.6 Komad od mm = 50g metala temperature t,,, = 200 ° C uroni 8e u vodu maze mp = 400g i
tto pokazuje da "ledena voda" bat ne parriaie pima (vet mole samo pokvariti "gemitt"!).
temperature t„ = 20 °C. Kolika je specifidni toplinski kapacitet metala ako je konatna temperatura 22.4 ° C?
Ne treba uzeti u obzir isparavanje node!
RJEENJE: Cm = 452.54 ..1/kg K
4 4

Zadatak 9.5 "Dva deci gentina" temperature T., = 18° C fell se °Nadia, pa se u "gemi.§t" dada kockica
leda mate mi = 10g i temperature -4° C. Kolika je konadna temperatura "gemiffta"? (eled = 335 000 J/kg, 4 4
c„ = 4180 J/kg K)
RJEENJE: Tk = 286.24 K; t k = 13.24 °C
9.5.3 Prijenos topline

4 4
Primjer 9.12 Komad teljeza maze m„, = 50 g i temperature t„, = 200 ° C stavi se u vodu temperature
t„ = 20°C i maze rn„ = 400 g. Kolika je konatna temperatura vode i teljeza? Koliki je volumen vodene
pare nastao isparavanjem? Pretpostaviti da se leljezo tako polako uranja u vodu da se zagnje i ispari jedan
dio node pri hladenju teljeza do temperature 100° C. Nakon toga se jednostavno teljezo (temperature 100°C)
uront (bez isparavanja). = 4186 J/kg K; = 460 J/kg K; Pia p. = 2 260 kJ/kg.)
RIEENIE Din toplinc koji se potroti na isparavanje oznatimo s Q. Ta toplina jcdnaka je Q, =
oe). Ona se potro8i na zagrijavanjc (ncpoznatc) mase rat vodc a 20 °C na 100°C i na
mmcm (Taoo —
isparavanje iste mast ml, tj.
Do sada nismo razmatrali kako dovodimo toplinu sustavu, vee smo pretpostavili toplinski dodir pri
kojetn dolazi do izmjene topline zbog razlike temperatura, bez vr9enja rada. Ovdje ielimo istraiiti dinamiku
i namedovodenja ill odvodenja topline.
Ako stanemo ispred ugrijane peel i okrenemo dlanove prema peat, osjedamo "toplinu". Do dlanova nam
toplina dolazi na dva na?ina tj. konvekcijom - strujanjem i radijacijom - zradenjem, eve dok ne polotimo ruke
na pee Ito bi uklju?ilo i treei nein prenolenja topline, a to je vodenje iii kondukcija. Svaki od spomenutih
na?ina uklju?uje izuzetno puno empirijskih podataka i zakona, a mi demo najvile istraiti ovdje vodenje
topline.
Veli6ina koja nas pri prenolenju topline zanima jest gurtoda toplinskog toka q 6ija je jedinica ..1/m2 6.
Ona predstavlja (toplinsku) energiju prenesenu u 1 sekundi kroz jedinienu povrlinu. Gusto& toplinskog toka
q povezana je a toplinskim tokom koji je jednak (toplinskoj) energiji prenesenoj u jedinici vremena.

Q, = mmcm (T200 — T100) = MI Cu (T100 — T20) + MI Konvekclja iii strujanje Prijenos topline konvekcijom svodi se na kretanje (prirodno iii prisilno) Auida
(plina, tekueine) koji je u dodiru s povrlinom na koju iii s koje Zeihno prenesti toplinu. Prijenos topline
Iz gornje jednadibe lako dobijemo masu mi kovekcijom opisan je Newtonovim zakonom konvekcije
c,,,(T200 — Two) =
7711 = mm 0.8864 g. q= —T f), (9-33)
cv leo — T20) + C.

S obziram da je molna rnasa vodc jednaka M(H20) = 18g/mal, dobije se da u masi mi iota n = gdje je koeficijent konvekcije - empirijska veli?ina koja ovisi o karakteru povrline i fluids. Tp je temperatura
m/M = 0.0492 mola. Iz jednadibe stanja idcalnog plina (uz tlak od 1 atm) dobijerno da jc 6vrste plohe (povrline), a T1 je temperatura fluids. Odgovarajuei toplinski tok je dan ovako (uz AT =
nRT373
— T11)
V = — 0.0015 in3 = 1.5 e. 0, = q S = (9-34)
p
 D. Horvat: Fizika 1 za FER - Mehanika i toplina Str. 9- 25 Str. 9- 26 9. Toplina i termodinamika

Ako shvatimo 45o kao "struju topline", onda "Ohmov zakon" konvekcije moiemo napisati ovako Onda je prenesena toplina proporcionalna povrhini S i vremenu prenohenja t, tj.

AT AT AQ S i Qat (9-40a)
95` = = (9-35)
Rc (1/hcS)'
i takoder je proporcionalna razlici temperatura AT = jTi — T2I, a obrnuto proporcionalna debljini sloja
gdje smo uveli konvektivni toplinski otpor 1=1, = 1/1t,S. materijala Ox, tj.
1
Moderni prozori koji moraju dobro izolirati prostoriju imaju dvostruka stakla izmedu kojih je AQ cc AT i Q —x .
O (9-40b)
"vakuum", todnije razrijedeni zrak diji je koeficijent konvekcije vrlo mali jer gotovo nema slobodne kon-
vekcije, pa su toplinski gubici zbog konvekcije kod takvih prozora vrlo mali. Takoder, pri izvodenju krovnih Svakako, iskustvo uti da materijali razlitito prenose toplinu (drvene rutke na tavama iii posudama za kuhanje.
povrlina, konstrukcije se tako postavljaju da omoguduju vedi protok zraka, tzv. ventilirajuda kroutata to tako itd.), pa gornje proporcionalnosti možemo ujediniti u jedan izraz
konvekcijom odvode topli zrak i smanjuju pretjerano zagrijavanje tavanskih prostora.
AT
Zrad'enje iii radijacija "Toplinske zrake" koje nas griju izlazedi iz usijane spirale pedi ill koje peku hranu Q= A— S t, (9-41)
Ax
u peenicama su elektromagnetski valovi valnih duljina ne jako razlititih od valnih duljina crvene vidljive
svjetlosti: one spadaju u infracrveni dio spektra i, naravno, pona8aju se po zakonima elektromagnetskog gdje smo uveli velitinu A zvanu koeficijent topl'nske vodljivosti materijala. Ona je dana za razlitite materijale
zratenja. Intenzitet zratenja 1 je velitina koja odgovara velicini gc definiranoj kod razmatranja konvekcije. u tablici 9.11. Izraz (9-41) je zakon vodenja topline, koji demo primijeniti na niz primjera koje valja dobro
Intenzitet 1 zratenja je dan Stefan-Boltzmannovim zakonom zratenja (apsolutno crnog tijela) proutiti.
1 = aT 4 , (9-36)
Tablica 9.11
gdje je T apsolutna temperatura, a a je Stefan-Boltzmannova konstanta. S obzirom da realna tijela nemaju
karateristike apsolutno crnog tijela (vidi D. Horvat: Fizika II - valovi, optika i moderna fizilca), uvodi se Tvar Kocf. toplinske Tvar Kocf. toplinske
velitina zvana emisiunost koeficijent emisivnosti) a dija je vrijednost u rasponu 0 < e < 1, a Icarakteristitna vod. A [W/m K] vod. A [W/m Kl
je za pojedina tijela. Ona ovako ulazi u zakon zratenja
Alkohol 0.18 Aluminij 209
1 = eaT 4 . (9-37) Amonijak 0.024 Anilin 0.17
Azbest 0.60 Bakar 385
Stefan-Boltzmannov zakon je eksperimentalno uspostavljen u XIX stoljedu, a M. Planck je svojom kvantnom Beton = 0.90 Benzen 0.14
hipotezom 1900. godine omogudo da se Stefan-Boltzmannov zakon izvede iz fundamentalne relacije za Cink 7 100 Drvo =0.1
spektralnu gustodu zratenja, koja je dana ovako Granit =2.80 Kisik 0.024
Kvarcno staklo 1.36 Klor 0.007
22rhc2 1
f(A,T) = As ehoA„ 1 (9-38) Kota =0.15 Led 2.23
Mcsing 384 Mctan 0.027
a koja integrirana po svim valnim duljinama daje upravo intenzitet, tj. Stefan-Boltzmannov zakon Mrarnor 2.96 Olovo 35
Papir 0.125 Paraf. uljc 0.125
oo
r Pcrje 0.002 Platina 69.5
1 .= f(A,T) (9-39) Pluto 0.05 Porcelan 1.05
Platina 69.5 Srcbro 422
Pjaltanik =2 PVC 0.17
Planckov zakon zratenja omogudo je analititki ratun konstante a. Zakonima zratenja posvetit demo uvodni
Snijeg 0.209 Staklo 422
dio dijela fizike koji zovemo moderna fizika. Taj uvodni dio povezan je sa stvaranjem kvantne teorije, kao
Stiropor 0.008 Samot 0.04
jedne od temeljnih teorija suvremene fizike.
Ugljitni dioks. 0.014 Ugljik 0.167
Vodenje iii kondukcija topline Vodenje iii kondukcija topline povezana je s neposrednim prenoeenjem Zlato 293 Zrak 0.034
topline kroz materijal. Nelca je prema slici 9.18 T1 > 7'2 i pretpostavimo da toplina ne izlazi bodno (lateralno), Zcljezo 47.7 Ziva 8.4
ved se samo prenosi s lijeva na desno.
Kocficijenti toplinskc vodljivosti A

Izraz AT/Ax za infinitezimalne promjene moiemo napisati i ovako dT/dx (u smjeru x osi), odnosno
kao iznos opdenitijeg vektora Igrad TI = IVTI za proizvoljni smjer vodenja topline. Taj izraz nam govori a
toplinskom gradijentu tj. a (infinitezimalnoj) promjeni temperature s (infinitezimalnom) promjenom poloiaja
- smjera.
Toplinski tok pri vodenju topline moiemo napisati ovako

Q AT
=— =A S, (9-42)
Slika 9.18 - Vodenje topline - smjer toplinskog toka je odreden t x
iznosima temperatura T1 i 72.
 D. Throat: Fizika za FER - Mehanika i toplina Str. 9- 27 Str. 9- 28 9. Toplina i termodinamika

a gusto6a toplinskog toka q, je Primjer 9.19 Dvije ploee, jedna drvena a draga aluminijska, line toplinsku izolaciju nekog spremnika.
sbo Q
q, = — = — = A (9-43) Debljina drvene ploee je Ld = 2 cm, a alumini jske L. = 1 cm. Koliko topline po jedinici poor-tine "iscuri" za
S St Ax 1 sat iz spremnika ako je temperatura unutar spremnika = -3°C, a vani to = 20°C. Za koliko se postotaka
Kao i ranije, toplinski tok rnožemo interpretirati kao "struju topline" koja nastaje zbog "razlike potencijala" promijeni toplinski tok po jedinici povreine ako se izmedu drveta i aluminija umetne guma debljine 1 cm?
(ternperatura) AT, pa onda pitemo ponovno "Ohmov zakon" za toplinsko vodenje ovako (Ad = 8 x 10 -4 J/s cm° C; A. = 2.4 J/8 cm ° C; R9= 500 m2 ° CO)

;ATE RJE"kNJE Toplinski tok q kroz prvu ploeu dan jc ovako

(9-44)
= Ax/AS R,
= - = Ai S T - T, ,
L
gdje smo uveli toplinski otpor vodenja topline
gdje jc T temperatura dodirnc povrline prvog i drugog matcrijala. Toplinski tok kroz drugi materijal
Ax jc
(9-45)
q2 = Qt AIST2112 T
Ovisnost toplinskog otpora o S, Ax i A je sasvim oCekivana i razumljiva. Pri ravnotcinom prijenosu, toplinski tokovi su jednaki, tj. q, = q2, pa je
Ako promatramo vodenje topline kroz nekoliko slojeva (razliCitog) materijala, onda ce ukupni otpor
vodenja topline biti jednak 2s T2 -T
,„
Axi 1 Az; "T L, L2
Ru = ERvii 2= (9-46)
i iz gornjcg izraza rnoiemo pronali tcmperaturu dodirnc povriiinc T
gdje se suma proteže po svim materijalima. Toplinski tok je jednak L2TI A2L1T2
T=
At L2 + A2LI
IATI
= R„ (9-47) Tu tcmperaturu uvrstimo u izraz za toplinski tok pa dobijemo
Rv/2

Ako osim vodenja razmatramo i konvekciju, onda je ukupni toplinski tok jednak q- = S T2 - Ti
t 1..11A,± L21A2 .
IA TI IATI
Cb = Cbc + Cbv = - (9-48) Za urnetanjejoi jednog materijala gornji izraz motemo poopoiti a
R R, +
q s na q = s T2 T1 T2 -T,
U slijedeeim primjerima gornja razmatranja primijenjujemo na nekoliko zanimljivih situacija. IA, b2/ A2+ L3/A3 EL/A, ER;
Primjer 9.13 Zid od betona (b) debljine 10 cm valja s jedne strane obloiiti drvenom oblogom (d) da bi
se smanjio toplinski gubitak za p = 20 %. Koliko mom biti debeo sloj drveta? (rAb = 8 x 10-3 J/s cm ° C; gdje su uvcderd toplinski otpori za i-ti materijal. Uvrgaavanjern odgovarajuoih podataka za sluCaj
aluminija i drveta, dobijemo za guatoeu toplinskog toka
Ad = 8 x 10 -4 J/scm°C)
RiE§ENJE Toplinski tok kroz zid od betona jednak je _ AT
= 0.0092.1/m2s.
S S(R„ + Rd)
_ AT = s AT
-
9= q .5•A Ra Za 1 sat to "iscuriti" 33.114 J/m2 . Ako se umetne i gurna, dobijemo
Axe

gdje jc uvcdcn toplinski otpor betona Taj sc tok icli smanjiti za 20% na q', tj. s faktororn R koji jc - AT
jednak R = (1 - p/100) = 0.8 valja pornnoiiti q da sc dobijc q'. Dakle, sa slojern drveta debljine Axe S S(R. + Ra +
imam() toplinski tok jednak
a za 1 sat iscuri 27.596 J/rn2. Srnanjenje iznosi oko 17%!
AT AT
=S
AxeRe + Ad/Ad - Re + Rd i
AT AT - R Re
q' =K9 U.
± Rd Primjer 9.15 Kutija od stiropora ima ukupnu povreinu jednaku 0.8 m2, a stijenke su joj debele 2cm. Tem-
peratura unutar kutije je 5°C, a izvana je 25° C. U kutiji 8e nalazi 5 kg Leda koji se nakon 8 sati rastopi. Koliki
Iz gornjcg izraza lako dobijerno debljinu drveta Axe
je koeficijent toplinske vodijivosti stiropora? (Mole se uzeti da se sva dovedena toplina troei na taljenje Leda,
Ad,1 jer je temperatura unutrainjosti kutije stalnal)(11.d = 339 kJ/kg)
Axd = Axe • - 1.2 = Z.3 rnrn.
Ab
RJE§ENJE Za taljenje leda rnase m treba Q, topline, tj. Q, = m • tie. 'Pa toplina udc iz okolinc u
kutiju za 8 sati, tj.
AT
= SA— t,
Ax
 U. Horvat: Fizika / zu PER - Melianika i toplinu Sir. 9- 29 Sir. 9- 30 9. Thplina i terrnodinarnika

pa je Za stacionarnu sitauciju, kada je q konstantan imamo

mtAx
A = 7.3 x 10-4 J /sern ° C. ca, = q dr
StAT
2rrAL r

4 4 To je diferencijalna jednadiba u kojoj ne znarno q, a pojavit de se i integraciona konstanta. Imat

demo dvijc nepoznanice, ali rubni uvjeti nam daju upravo dva potrebna podatka, tj. T(R1) = Tr i
T(R2) = T2. Dakle, intcgracija gornje jednadibc daje
Prirnjer 9.16 Iglu oblika polukugle ima unutarnji polumjer R = 2.5 m. Debljina leda je Ox = 30 cm.
Koliko jaka grijalica mom biti ukljueena u igluu ako se ieli odriati temperatura od 5° C. Vanjska temperatura 2L In r + C.
T(r) = -2
je -40° C. (A1,,d = 1.67 J/m 8 G° ). rr A

RJEtENJE Toplinski tok koji izlazi iz iglua mora biti jednak onom koji mora dati grijalica. lz formulc Gornji uvjeti daju
za toplinsku vodljivost dobijemo za toplinski tok koji izlazi iz iglua T(R,) = = AL In RI + C
2:

4/rrr 5°C — (-40 °C) T(R2) — T2 = q R2 + C.

q = —Algid — 11kW. 2L
7r A In
2 Ox
Oduzimanjcm dobijcmo
Dakle, grijalica mora irnati 11 kW ("obitni" kalorifer ima oko 2 kW!). (I R2
Ti — T2 = In
2rrAL
pa jc
4 4 2rrAL(T2 — T,)
q — 1.441 x 103 J/s.
In(R2/Iii)
Primjer 9.17 Odredite kako se gubi toplina pri vodenju topline kroz stjenke (debele) cijevi duljine 2 km kroz
Integraciona konstanta jc
koju se prenosi omen voda temperature T1 = 383 K=110°C. Vanjska temperatura je T2 = 273 K--,0°C, a cijev In RI
ima unutarnji polumjer R1 = 15 cm i vanjski R2 = 20 cm. Materijal od kojeg je nadinjena cijev ima koeficijent C = T — (T2 — T1)
In(R2/RI )
toplinske vodljivosti jednak A = 0.6 W/m K. Odredite raspored temperature u obtozi, tj. T(Ri < r < R2).
lzratunajte vrijednost T(r = (R1 + R2)/2)! i ovisnost T(r) izgleda ovako

1
T(r) = Tr+ (T2 TI) In(r/R1) =
In(R2/R1)
= 383 — 382.37 • In(r/0.15), 5to daje
T(r = 17.5 cm) = 324.06 K.

4 4

9.6 Unutarnja energija. Prvi zakon termodinamike

Slika 9.19 - Presjek cijevi kroz koju prolazi vruda voda iz primjera 9.17. Dovodenjem toplinske esadržaj toplinskom sustavu rekažerno u promjeni temperature tog sustava. S torn
promjenom mi povezujemo energetski sadriaj toplinskog sustava i kaierno da je dovedena toplinska energija
poveeala ukupnu toplinsku energiju sustava i to energiju zovemo unutarnja enenjija. Medutim, promjene
RJEIENJE Jednadiba vodenja topline je stanja termodinamitkog sustava koji se sastoji od idealnog plina pokazuju da se prilikom zagrijavanja plin
mae liriti, a time, prema defmožemo i rada u fizici, i vrbiti rad! Taj rad je posljedica zagrijavanja (dovodenja
dT toplinske energije) sustava, pa moiemo kazati da se "dovedena toplinska energija pretvorila u rad".
OQ = —AS—
dx
Zadatak termodinamike je pronadi odnos izmedu dovedene (ili odvedene) topline toplinskom sustavu,
pa je toplinski tok jednak promjene unutarnje energije i izvrbenog rade, i to odnose izraziti preko makroskopskih parametara (p, V, T)
dQ dT kroz minimalni skup (empirijskih) zakona!
q= dT = —AS Dva zakona termodinamike u potpunosti odreduju fizikalne okvire svih procesa pretvorbe toplinske
Valja uotiti negativni predznak koji se javlja zbog prijelaza topline s vibe temperature na Miu pa energije u rad i obrnuto. Ti su zakoni u potpunosti bazirani na iskustvu, njih je nemogu6e dokazati, a njihovu
je dT < 0, a AQ mora biti (ovdjc) pozitivan, pa negativan predznak kompenzira negativnost dT! ispravnost pokazuje ogroman raspon fizikalnih situacija koje ti zakoni s uspjehom reguliraju i odreduju.
Povr$ina kroz koju prolazi toplina dQ (u jedinici vremen dt) je povr$ina valjka duljine L, tj. S = 2rrrL,
pa gradijent temperature pitemo dT/dx -4 dT/dr. Onda je 9.6.1 Prvi zakon termodinamike

OQ dT Uzet eemo kao toplinski sustav odredenu kolitinu idealnog plina (maze m iii kolitine n) opisanog s
— q = AS = A2rirLdT tri parametra (p, V, T). Dovodenje topline u sustav rezultira u povedenju temperature, a odvodenje topline
Dt dr dr
 D. Horvat: Fizika 1 za FER - Mehanika i toplina Str. 9- 31 Str. 9 - 32 9. Toplina i termodinamika

dovodi do smanjenja temperature sustava. Prema tome, korisno je definirati pobliže AQ, dovedenu iii odve-
denu toplinu, da odmah moiemo znati o kojem se procesu rado. To jednostavno postižemo s predznakom U; .p. = U(T). (9-52)
AQ (ili dQ). KaZemo da je
AQ > 0 kada toplina ulazi u sustav, a To znati npr. da se pri izotermnoj promjeni stanja plina njegova unutarnje energija ne mijenja!
Pornoeu prvog zakona termodinamike izvest eemo sada neke fundamentalne relacije i jednakosti koje
AQ < 0 kada toplina izlazi iz sustava.
Cern° kasnije rabiti pri razmatranju termodinamiekih procesa.
Takoder, promjena volumena plina dovodi do, recimo, pomicanja klipa, S to znati da se plin mole
(ekspandirati) iii skupljati (komprimirati), pa plin mote wait! rad. Definiramo zato, u skladu s gornjim 9.6.2 Mayerova relacija II
razmatranjem predznak rada A W i kažemo da je
Ranije smo pokazali da se molarni toplinski kapaciteti Cp i Cv idealnog plina razlikuju za R, tj.
AW>0 kada plin vdi rad (ekspanzija), a
izveli smo iz opeeg razmatranja Mayerovu relaciju Cp = Cv + R. Pogledajmo sada kako možemo povezatio
AW < 0 kada se (izvana) na plinu vrti rad (kompresija). toplinske kapacitete s prvim zakonom termodinamike
Rezultati eksperimenata polcazuju da je razlika dovedene/odvedene topline AQ i izvrgenog rada AW
d'Q = dU + d'W = dU + pdV. (9-53)
uvijek jednaka, bez obzira kao je izmijenjena toplina AQ i kako je izvden rad AW, aim je poeetno stanje
p i konatno stanje k isto, tj. razlika (AQ — aw)(,,k) ne ovisi o procesima, vet; samo o p i k. Madutim, Ako toplinu idealnom plinu dovodimo uz stalan volumen, onda je pdV = 0 pa je dovedena toplina jednaka
AQ — A W je razlika izmedu (recimo) doveden topline i (recimo) izvrtenog rada, tj. ta razlika je energija koja d'Q = dU = nCv dT • Za izobarni proces je Q = nCp dT, a iz jednadibe stanja idealnog plina je pdV =
je ostala u sustavu, pa možemo napisati
n R dT , pa sve to moiemo staviti u izraz (9-53)
AQ — OW = AU (9-49)
gdje je AU, prema definiciji unutarnje energije, upravo promjena unutarnje energije nakon St° je sustavu nC,, dT = nC v dT + nR dT (9-54)
dovedena toplina i on je izvrtio rad i vrijedi
Ato odmah nakon dijeljenja s dT daje Mayerovu relaciju
AU = Uk Up, (9-50)
tj. AU je funkcija stanja, a ne ovisi o procesima! Gornje jednakosti možemo napisati ovako Cp — Cv = R. (9-55)
AQ = AU + AW iii d'Q = dU + d'W (9-51) Uobieajeno je uvesti omjer C—ova, tj. definiramo adijabatsku konstantu idealnog plina K kao
i to je matematieki zapis prvog zakona termodinamike, koji kage da se dovedena toplina sustavu djelomieno
Cp C
pretvori u promjenu unutarnje energije, a djelomieno potrok na izvrgeni rad. Crtice na diferencijalima d'Q K = = -2. > 1. (9-56)
i d'W nag upozoravaju da izmjena topline i izvrteni rad bitno ovise o natinu kako je dodo do promjena, da Cv cv
to promjene nisu (samo) funkcije stanja vet da su funkcije procesa! To Cam° malo kasnije prikazati na nizu Sada C—ove možemo izraziti preko I R
najvainijih promjena stanja idealnog plina.
Prvi zakon termodinamike jc u stvari (sasvirn jednostavan) zakon saeuvanja energije, Cv = i C„ = KR (9-57)
gdje sada razmatramo i toplinu, koju smo u mehanici jednostavno ignorirali i Zak smo K -1 k —1
izbjegavali problcme pretvorbe mchanieke cncrgije u toplinsku, jer tame jog nismo znali
ObjaAnjenje i kvantitativni izraz za adijabatsku konstantu rate! Cern° u molekularno-kinetiekoj teoriji (slijedeee
kako kontrolirati i ratunati taj "gubitalc" energije. Ovdje narn jc primarna zada&
izratunati koliko se rada "izgubi" u okolinu u obliku toplinske cncrgije, a koliko se poglavlje), a ovdje možemo kazati da K ima slijedeee teoretske vrijednosti
manifestira u promjeni temperature. To je povezano s vrlo tetkim eksperimentalnim • - za jednoatomni plin K = 5/3 i
zadacima mjcrcnja ukupne toplinske cncrgije i njenog djelomienog "bijega" iz sustava! 5
Cv = — R i Cp R (9-58a)
Definicija unutarnje energije i relacija kojom je ona izragena ne govori nam o kojim parametrima ovisi 2 = 2

ta funkcija stanja. Razmotrimo zato slijedeei pokus (koji je napravio Joule) prema slici 9.20: n molova • - za dvoatomni plin K = 7/5 i
idealnog plina nalazi se u lijevom spremniku koji je ventilom odvojen od desnog. Obadva spremnika su 7
Cv = — R i Cp = (9-58b)
potpuno toplinski izolirani od okoline. Katemo da to se procesi odvijati adijabatski, tj. adijabatski procesi 2
su oni kod kojih nema izmjene topline s okolinom. Ako otvorimo ventil, plin se ragiri u cijeli spremnik i
• - za troatomni plin K = 4/3 1
tlaJcovi se izjednadee. Izuzetno vagan ekspoerimentalni rezultat jest: slobodno tirenje plina, nakon Ato je
8
uspostavljena ravnoteia, ne mijenja temperaturu plina! Iz toga moiemo zakljutiti slijedeee: so obzirom da Cv = R i Cp = —R (9-58c)
nema izmjene topline s okolinom AQ = 0. Takoder, rad nije izvrten, pa je LW = 0. Prema tome, iz prvog 2 2
zakona termodinamike je AU = AQ — A W = 0, tj. ni unutarnja energija plina se nije promijenila, iako mu se U tablici 9.10 su vet ranije dani molarni kapaciteti plinova.
promijenio volumen. Dakle, unutarnja energija sigurno nije funkcija volumena! Ostaju, medutim jos tlak p i
temperatura T. Ako iz jenadibe stanja idealnog plina izrazimo, recimo, tlak pomoeu V i T, onda se ovisnost di () je funkcija procesa Pomoeu Mayerove relacije sada moiemo dokazati tvrdnju da d'Q doista mora
U svodi samo na ovisnost o T, jer pokazali smo da U ne ovisi o V! Dakle, za idealni plin je imati "crticu" na d, tj. da prenesena toplina nije jednaka izmedu istog poeetnog i konaenog stanja za dva
razlitita procesa.
• Proces a na slici 9.21 (za n = 1 mol idealnog plina): prenesena toplina jednaka je

AQp = (izohorno) + (izobarno) =

7', Ta
= f Cy d7' + f Cp dT = Cv (T1 — To ) + Cp (To — T1) = (9-59)
70 7',
Slika 9.20 - Slobodno eirenje plina nakon otvaranja ventila. Posude su = (Cp CO(To — Tr) = JIM —Tr).
toplinski izolirane od okoline pa nema izmjene topline.
 D. Horoat: Fizika I za FER - Me hanika i toplina Str. 9- 33 Str. 9- 34 9. Toplina i terrnodinarnika

Ako se sjetimo definicije akijabatske konstante K = Cp/Cv, onda gornju diferencijalnu jednadthu rnožemo
integrirati ovako
V2 P2
dp
V ill
f V fp
v, Pi

KlnV v~ = -Inp P~ stodaje (9-65)

v,
pi V" = p2V" =
pV = konst.
V
Zadnja jednakost je jednadžba adijabate i kako je K > 1, krivulje su strmije od hiperbole - izoterme (p1/1 =
Slika 9.21 - Dva od bezbroj
mogueih
putova - procesa izmedu konst.), fto je prikazano na slici 9.22.
a
podetnog P i konnog K stanja idealnog plina

p
• Proces C3 na slici 9.21 (za n = 1 mol idealnog plina);prenesena toplina jednaka je

=
(izobarno) + (izohorno)

Cp(7,2
= f C p dT f Cv dT =_- - TO) ± CV (TO - T2) = (9-60)
ro 7.2
= (C p C V)( T2 - TO) = R(T2 T0 ).

S obzirom da je T2 > TO > 7'1 otito je

AQa 4Qa (9-61)

pa izmijenjena toplina u a i procesu nije ista, iako smo krenuli od istog potetnog i dal do istog
konatnog stanja. V

pV" =c i izoterme pV =c'.

Slika 9.22 - Adijabate
9.6.3 Jednadiba adijabate Iz jednadžbe stanja idealnog plina pV = nRT možemo jednadžbu adijabate napisati i pomothl V i T
parametara, tj. iz
Adijabatski proces slobodnog Airenja plina je.jedan od niza adijabatskih procesa koje je vaino raz- nRT
motriti u termodinamici. Po© sto je d = 0 kod adkjabatskjh procesa, prvi zakon termodinamike kale da je - (nR)TV" = konst. iii
(9-66)
rad izvrAen na ratun unutarnje energije Ato rezultkra.snizenjern temperature, jer smo pokazali daje U = U(T).
= konst.
Plin prolazi kroz (beskonatni) niz ravnotežnih.staaja odredehih jednadžbom stanja idealnog plina, medutim
svalca se dva susjedna stanja razlikuju u sva tr ■ parametra P, V i T. Pogledajmo koju "putanju" opisuje niz dobijemo jednadžbu adijabate u gornjem obliku. Dalje, umjesto volumena možemo iz jednadžbe stanja
stanja u pv ravnini. Dakle, prvi zakon termodinamike daje idealnog plina izraziti tlak p, 3to vodi na tred oblik jednadžbe adijabate

0 = dU + pc117 pi-" T" = konst. (9-67)

(9-62)

no za idealni plina je dU = nCv dT, pa je nCv dT = -P dV i kako pV 9.8.4 Rad idealnog plina u raznim procesima
nRT, dobijemo da je p dV +V dp
nRdT iii Rad je u fizici definiran ovako
dT + dp (9-63)
W=f P • cif; (9-68a)
6to vodi na
Cv p dv pdV = Cv dp
iii a ako uredaj - spremnik - cilindar s klipom (koji se mote micati bez trenja) složimo prema slici 9.23, onda
R gornji izraz, uz p = FIS, izgleda ovako
Cv + R Cv
pdV = _-V dp, pa uz M ayerovu relaciju dobijemo (9-64)
dV
Cp -7"
1 = CV ciP W=ipS dx = f p dV. (9-68b)
 D. Ramat: Fizika I za FER - Mehanika i taplina Str. 95 Str. 9- 96 9. Toplina i terrnodinamika

As
Slika 9.23 - Rad idealnog plina poue6anjem
bolumena cilindra zbog potnicanja klipa. TP
vp Pk V
To je opei izraz za rad koji eemo rabiti u termodinamici. Kako je tlak p opeenito funkcija volumena i Slika 9.25 Rad izvrien izobarnom ekspanzijom idealnog plina.
temperature, rad od p do k moramo ratunati za razlitite ovisnosti, tj. za raztieite promjene stanja idealnog
plina.
Rad izvegen pri izbarnoj ekspanziji jednak je povrtini pravokutnika ispod "krivulje" (pravca) ovisnosti
Rad pri izotermnoj prornjeni stanja idealnog plina Kod izotermne promjene stanja n mola idealnog tlalca p o volumenu V. Na slici su ucrtane i pripadne izoterme potetnog i konaenog stanja.
plina moiemo napisati Rad pri izohornoj prornjeni stanja idealnog plina Kod izohorne - izovolumne promjene stanja n mola
idealnog plina nema promjene volumena dV = 0, pa je i izvrteni rad jednak null
k k k
nR7' dV k
W.ot = f p dV = f f . n RT In V ili, konaeno WI.OV = 0. (9-71)
V 3,
P P (9-69)
Rad pri adijabatskoj prom jeni stanja idealnog plina Kod adijabatske promjene stanja n mola idealnog
Vk plina moiemo napisati
Wi.ot = nRT In —
VP .
'- dV
Wadi = pdV = .1" = nR .1" T T-, (9-72)

i sada moramo uzeti u obzir da se temperatura mijenja po zakonitosti iskazanoj jednadtbarna (9-66,67). Iz
jednadibe (9-66) TV" =konst. diferenciranjem dobijemo
dT + T(n. - 1)V"-2 dV = 0 ili
dT dV (9-73)
= (1 — a)—
V
i to uvrstimo u (9-72)
k
nR fnR
Warn = dT = —(Tk -Tv) i konatno
1 — PC 1 — IS
P (9-74)
R
vp vk V Waal = 1 (Tp — Tk).

Slika 9.24 Rad izvrien izoterrnnom ekspanzijom idealnog plina.

To je izraz za izvr4eni rad pri izotermnoj ekspanziji n molova plina od poi etnog volumena Vp do
konatnog volumena Vk. Rad je pozitivan, s obzirom na prvi zakon termodinamike, pri izotermnoj promjeni
unutarnja se energija ne mijenja, pa je rad izvrAen na osnovu dovedene topline AQ = Wi.oc• Na slici je rad
jednak povrAini ispod krivulje - izoterme. Hladenjem plina, tj. odvodenjem topline plinu bi se smanjivao
volumen, rad bi bio negativan i govorimo o izotermnoj kompresiji.
PV =konst.
Rad pri izobarnoj prornjeni stanja idealnog plina Kod izobarne promjene stanja n mola idealnog lc- 1
TV mkoast
plina moiemo napisati
k k
Tp
Wieob = f p dV = p dV = pVl k iii , konaeno
(9-70) Tk

vp rk V
Wieob = P(Vk Vp).
Slika 9.26 Rad izvrien adijabatskom ekspanzijom idealnog /Ana.
 D. Horvat: Fizika I za FER - Mehanika i toplina Str. 9- 37 Str. 9- 38 9. Toplina i terrnodinamika

Na slici 9.26 prikazane su dvije izoterme koje povezuje adijabata dui koje je izvrkn rad. Treba uotiti Primjer 9.18
da je adijabatskom ekspanzijom izvrkn pozitivan rad za situaciju (na slid) kada je potetna temperatura veta
od konatne, tj. Tp > p
Razmatranja prethodnik odjeljaka vode nas na zakljutak da i rad izvr6en na razne natine (kroz razne
procese) ovisi ne samo o potetnom i konatnom stanju, vet i o procesu kojim je rad izvrkn. Situacija je,
Silica lijevo predstavlja proces u kojcm sudjeluju
dakle analogna onoj s izmjenjenom toplinom, te i ovdje nalazimo opravdanje "crtice" na d u d'W! Na slid
3 mola jednoatomnog idcalnog plina u kruinom
9.27a,b prikazana je slikovito to situacija ovisnosti kolitine izvrknog rada o procesu, a izmedu istih potenih
procesu izmedu dvije izoterme i dvije izohorc.
i konatnih stanja. lzratunajte ukupnu toplinu predanu plinu, ukup
nu toplinu oduzctu plinu, ukupnu izmijenjcnu
37;
toplinu i kocficijcnt iskoriAtcnja q. (To = 400 K)
To

Ys 2Vp

Slika 9.28 uz primjer 9.18

RJE9ENJE Za prijelaz 1-42 izvr9eni rad je

V2
= nR3T0 In v = 3nRT0 In 2.

To je ujedno i toplina Q1,2 izotermno predana plinu na temperaturi 37'0. Za dio 2 —■ 3, izohorna
promjena (dV = 0) znati smanjenje unutarnje energijc uz predaju topline okolini, tj.
Slika 9.27 - Dva od beskonaeno puno proem prevodenja idealnog plina iz
po2etnog P u kona2no K stanje uz izvrieni rad W. dU = I dQ = ncv J dT, ili
Na slici 9.27(a) prikazan je prvo izohorni proces uz stalni volumen V9, zatim izobrani proces do Q2,9 = MCV (TO — 3T0) = — 2mc„To
adijabate i zatim adijabatski proces do konatnog stanja K. Tamnija povr6ina je izvrkni rad. Izmedu istog
potetnog i konatnog stanja na slid 9.27(b) prikazana je prvo izobarna ekspanzija na stalnom tlaku p9 , zatim Za jednoatomni plina je ro = 5/3 i Cv = RI(n. — 1) = 3R/2, pa je predana toplina jednaka Q2,9 =
izovolumno hladenje, izotermna ekspanzija, izhorno hladenje i konatno adijabatska ekspanzija do konatnog —3nRTo. U dijelu procesa 3 -s 4 imamo izotermnu promjenu stanja pri ternu sc na sustavu vr9i rad,
stanja. Tamnija povr6ina - izvaieni rad u torn nizu procesa bitno je razlitita od povr6ine u (a)! koji jc negativan, tj.
BT4) = nRT0 In = —nRT, In 2,

9.7 Kruini termodinamieli procesi. Drugi zakon termodinamike a s obzirom da pri izotermnoj promjeni nema promjcnc unutarnje cncrgije, rad WV, an izvr9i uz predaju
topline Q3 ,4 = Prijclaz 1 -4 4 odgovara prijelazu 2 -4 3 osim &to je poveCanje unutarnje energije
U prethodnom odjeljku istražili smo natine kako idealni p1M u nekom termodinamitkom procesu mole postignuto dovodenjem topline QI,4 tj. QI,4 = +3nRTo.
izvrtiiti rad. Prvi zakon termodinamike omogutava nam da izratunamo i kolitinu prenesene topline koja je
Ukupna predana toplina je
potrebna ill koja se dobije u tim procesima. Posebno je vaino istaknuti da se ti procesi mogu odigravati i
tako da zamijenimo potetno za konatno stanje i obrnuto, odnosno mogute je izvesti proces u jednom smjeru = Q3,4 + Q2,3 = —nRT0 In 2 — 3nRTo
i taj isti proces ponoviti u drugom smjeru i nad se u potetnom poloiaju. Takve procese zovemo reverzibilni = —3.68 x 10° J.
procesi i oni su izuzetno vaini u praktitnim proratunima toplinskih strojeva i toplinskih pumpi koje team
obraditi u ovom odjeljku. a ukupna dovedena toplina je

Qdu = Q1,2 t Q4,, = 3nRT0 In 2 + 3nRT0

9.7.1 Kruitil procesi
= 5.07 x 104 J.
Niz (parcijainih) procesa koje smo obradili navode na ideju da se uzme sustav i da u kruinom procesu,
Bilanca topline je AQ = 2nRT0 In 2 = 1.383 x 10° J.
dovodeti i/ill odvodeei sustavu toplinsku energiju, dobijemo koristan rad, tj. pomotu tzv. toplinskog stroja
iz topline dobijemo rad! Takoder, pomoau rada možemo hladiti sustav ispod temperature okoline pomotu Kocficijent iskorigtenja je ornjcr izmedu dobijenog rada i uloicne (dovedenc) topline, tj.
toplinske pumpe ili hladnjaka. Svakako, ogranitenje na provedbu te ideje daje prvi zakon termodinamike
koji nam odmah, uz pomoo prije priredenih retina za rad idealnog plina u raznim procesima, daje ukupnu IV,k, _ W1(9
— .2 +
bilancu uloiene topline i dobijenog rada ill uloženog rada i izvutene topline. Qdo Q ■ ,2 + Q4,1
21n 2
Pogledajmo sada nekoliko primjera kruinih procesa koje valja vrlo pailjivo prostudirati! — 0.2729 ili 27.3%
3(In 2 + 1)
 D. Norval: Fizika 1 za PER - Mehanika i toplina Sir. 9- 39 Sir. 9- 40 9. Toplina i terrnodsnamska

Silica lijevo predstavlja proccs u kojem sudjeluju

3 mola idcalnog plina u kruinom procesu. PIM
se prvo (1 2) izohorno Wadi s tlalca od 3
TB
atm na standardne uvjete, a zatirn se izobarno
zagrije (2 3). Adijabatskim komprirniranjern V
(3 1) plin se vrati u potetno stanje. Ko-
lika jc ukupna priniljena/predana toplina, a koliki Slika 9.30 uz primjer 9.20
ukupni dobijcni/ulo-tieni rad? (C, = 25 J/rnol K)

Ukupna bilanca toplinc je = 2.19 kJ i ukupni rad je = —5.19 kJ.

Slika 9.29 uz primjer 9.19 6 6

Primjer 9.20 Idealni plin adijabateke konetante is = 1.4 mijenja se u procesu prikamnom no shot 9.30, pri
RJEENJE U totki 2 plin se nalazi na standardnim uvjctima (SU), a to znati da je pa =
demu se u (1) on adijabateki rastede od 110 = 0.61, zatim se u (2) izotermno komprimira i izohomo au u (3)
101 325 Pa=1 atm i Ti = 273K i V1 = 3 • 22.41 = 31/0. 1: toga moierno izratunati ternperaturu
vra6a u podetno stanje a po = 1.8 atm. /zratunajte koliki rad izvrai u torn kruinom procesu.
T1, tj.
pi = nR7', T, = 818.98 K. RJE§ENJE Prvi dio process (1) je adijabatski dui adijabate tija je jednadiba p01/0' = pa(3Va)', pa
jc P B = pu/3", a rad koji izvrti plin je
12 jcdnadibc adijabate koja povezuje totku 1 i 3 imarno

j92 1/,' = po q V3 = 3v° dV

= pdV = poVcr =

gdje adijabatsku konstantu dobijemo iz zadanog molarnog kapaciteta Cp = rcR/(n — 1), tj.
1
= Po v oK 1—
- K-1-11W° = (1 — = 97.286J.
Cp — v va 1
1.498.
C — R
U izoterninom procesu (2) plin je komprimiran i rad je jednak
Molarni lcapacitet Cv dobijemo iz Maycrovc relacijc koja dajc

R dV
Cv = C„ — R = — = 16.69 J/rnol K. W( s ) = pdV = nRTB — = nRTH In(1/3) = — nRTB In 3.
R -1 3vo V

Onda jc V3 = 139.901 i T3 = p2V3 /nR = 568.34 K. Time smo odredili sve totkc u p — V dijagramu, pa
InOierf10 ratunati toplinc i radovc: Tariperaturu TB motiemo izraziti preko odgovarajudeg tlaka i volurnena, jer je pir(3V0)= riRTB, pa jc

[1 —* 21 - tu se prcdaje toplina (Q1,2 < 0), pa je W(2) = —Po Vo3I In 3 = —77.471 J.

Q1,2 = —nCv — T2) = 27.33 kJ. Rad u procesu (3) jednak je null, pa je rad Tito ga je izvr6io plin jednak

W= + W(2) = 19.815 J.
[2 - tu sc prima toplina uz p =konst. i vr2i sc rad. Daklc, Q2,3 > 0 i W2,3 > 0, pa je

Q2,3 = rgCp (T3 — T2) + ( V3 — VI) = 22.15 kJ + 7.37 kJ =

= 29.52 kJ.
6

[3 11 -radi se o adijabatskoj promjeni dQ = 0 i dW = — dU < 0, pa je 9.7.2 Drugi zakon termodinamike

vop ) = nR (T3
Iz gornjih primjera vidimo da u procesu u kojem krenemo od nekog potetnog stanja odredenog s
31 = —12.55 kJ. (pp, Vp,Tp) kroz niz process dodemo do istog stanja, all da je konatna bilanca energije i rada razlitita od
/C — 1
 D. Horvat: Fizika I za FER - Mehanika i toplina Str. 9- 41 Str. 9- 42 9. Toplina i terrnadinamika

nule. Iskustvo s toplinskim strojevima i toplinskim pumpama, odnosno a opeuti termodinamielcim procesima
pokazuje da postoji stroga zakonitost i stroga ogranieenja po kojima se rad mole dobiti iz topline iako prvi
zakon teromdinamike pa energijskoj bilanci (zakonu satuvanja energije) ne hajavljuje" takvo ogranibenje.
Tu strogu zakonitost pretvorbe topline u rad i rada u toplinu (pr)opisuje clfugi zakon termodinamike.
Formulaciju drugog zakona termodinamike potinjemo prisjeeanjem prvog zakona: on kale da se dove-
dena toplina djelomiEno potrobi na pove6anje unutarnje energije sustava kealnog plina), a dio se mole
pretvoriti u (korisni) rad. Dakle, po tom bi zakonu bilo mogude uzeti jedan (veliki, beskonaeni) spremnik
topline i u nekom kružnom procesu (jednom od onih iz gornjih primjera) dubivati rad u toplinskom stroju.
Medutim, upravo to pretvaranje regulira drugi zakon tremodinamike koji, u Ovoj (tzv. Kelvin-Planckovoj)
formulaciji glasi:
Nemoguee je napraviti toplinski stroj koji bi, ponavljajuei korbni proces, svu
Slika 9.92 - Toplinski stroj u kruinom procesu
toplinu iz jednog spremnika pretvorio u rad.
izmedu dva spremnika razlii itih tempennum.
Stroj koji samo uzima toplinu iz spremnika i pretvara je u kružnom Prkesu u rad zove se perpetuum
mobile druge vrstet. Prema tome, "skraeena" verzija drugog zakona termoduUunike glasi: p
Perpetuum mobile druge vrste je nemogue.
Slikovito moiemo to prikazati na slici 9.31.

Proces odvodenja topli0 iz jednog spremnika

S temperature T i njerl° hotpuno pretvaranje u
kruinom procesu toplin9k°1/4 stroja (siva kruinica)
u rad W. Taj proces zabranjen prvim za-
konom termodinamike, energija je satuvana u
procesu. Medutim, taj ruces - perpetuum mo-
bile druge erste - zabrarlAe drugi zakon termod-
inamike! V
Slika 9.91
Slika 9.99 - Carnotov kruini proces.

Na slici 9.31 S predstavlja toplinski spremnik, a sivi krug simbolitki predstavlja toplinski stroj u
kružnom procesu. Prema tome, Mika 9.31 zabranjena je drugim zakonom termodinamike! [1 2] - izotermna promjena: s obzirom da se radi o izotermnom procesu (dT = 0) onda je dU = 0, pa prvi
9.7.3 Carnotov kruini proces zakon termodinamike AQ = AU + AW kaie da be plin, Eireei se i vrEeei rad od 1 do 2, taj rad obaviti
na rabun primljene topline Qi iz toplijeg spremnika temperature T1. Prema tome, prema jednadžbi
Drugi zakon termodinamike nije eliminirao ideju dobivanja korisnog rada u kruinom procesu, veb (9-69)
drugi zakon upueuje Ato treba poduzeti da se to postigne. Jedno rjeienje jeU Vodenje jots jednog spremnika 2 2
topline koji omogubuje (oponatajud rijeEima drugi zakon) toplinski stroj ponavljajudi kružni proces f dQ = f dW = nRT1 in (9- 75)
Q1 =
toplinu iz jednog spremnika pretvorio djelomidno u rad, a djelomidno je precia° drugom spremniku. Svakako,
1 1
drugi spremnik, koji prima toplinu, mora biti na temperaturi niioj od prvog 013r mnilca. Taj dozvoljeni proces
prikazan je na slid 9.32. Jasno je da je W1(12 > 0 i Q1 > 0, tj. dobijen je rad i toplina je uila u sustay.
Postoji vibe provedbi takvog dozvoljenog (moguEeg) kružnog procesa: a posebno je zanimljiv i vaian [2 3] - adijabataka promjena: adijabatski proces znabi da je dQ = 0, a s obzirom da plin vrii rad OW =
Carnotovt kružni proces.
1,1773) > 0, iz prvog zakona termodinamike vidimo da je 1,1773) = —AU1 tj. doElo je do smanjenja
Carnotov kružni proces koji radi na principu slike 9.32, je kruini pfuues s n molova idealnog plina unutarnje energije, ito znaEi da se sustavu - idealnom plinu - smanjila temperatura s T1 na T2.
adijabatske konstante a. Proces se odvija izmedu dvije izoterme i dvije adijfil:%e (prema slid 9.33). IzvrEeni rad pri adijabatskoj promjeni je (prema (9-74))
Pri tome temperatura T1 odgovara temperaturi toplijeg spremnika sa alike 9.32, a T2 odgovara
spremniku S2.
w (a ) = nR
— (T1 — T2). (9-76)
Kruini proces odreden je talcama 1-2-3-4 (na slici) i poEinje u totki ktija je odredena parametrima 23 K 1
(Pi TO• ToElca 2 ima parametre (732, V2, T1), a toEka 3 je odredena s (p3,174, T2) i, konaEno, toElca 4 ima
parametre (p.4,114, T2)• [3 4] - izotermna promjena: promjena unutarnje energije jednaka je nuli, izvrbeni rad dub izoterme temper-
ature T2 je negativan (V4 < V3), tj.
Perpetuum mobile prve vrste je stroj koji narbava prvi zakon termodinaillik - zakon satuvanja energije.
t Nicolas Leonard Sado Carnot (1796-1832) francuski znanstvenik i vojni irOcrkjer koji je postavio znanstvene vi
temelje termodinamike. W(3'),1 = nRT2In — =Q2 (< 0) (9-77)
 D. Harvat: Fizika I za FER - Mehanika i toplina Str. 9 - 43 Str. 9- 44 9. Toplina i termodinamika

i on je izvrgen tako da se plinu smanjuje volumen izotermnom kompresijom, a istovremeno se odvodi

- predaje toplina Q2 hladnijem spremniku temperature T2.
[4 If - adijabatska promjena: izvrgeni rad je negativan
Proccs izvlaeenja topline Q1 iz hladnijeg sprem-
nika SI pornot'u toplinske purnpc u kruinorn pro-
T<T
I 2
= ±4
: RI
— (T2 - ), (9-78) emu i predaja tc topline Q2 = QI toplijem sprem-
niku S2 na temperaturi T2 > T1. Taj pro-
jer je plin adijabatski komprimiran. Prvi zakon termodinamike daje promjenu unutarnje energije ces nijc zabranjcn prvim zakonorn termodinamikc,
medutim, drugi ga zakon zabranjuje!
AU2 = = -111,1°,) > 0 (9-79)

koja je pozitivna, Sto znati da se plin adijabatskom kompresijom grije, sve dok ne postigne temperaturu
potetnog stanja. Slika 9.34
Bilanca rada i topline: ukupni izvrgeni rad jednak je

w= + 1,v°3) + + 14,1; =
= + 11 3' = 461 (> 0) + Q2(< 0) =
V2 v, (9-80)
= nRT1 In + nRT2 In — =
V1 V3
= IQII —1Q21= Q1 — 1Q21.

Medutim, V1 i V4 nalaze se na istoj adijabati, kao i V2 i V3. Zmožemo T moiemo napisati (prema (9-66))
opeenito To V„K -I = TbVri , § to za slutaj gornjih parova volumena daje

V2"-1T1 = -1 T2 i -17'2 = , (9-81)

pa dijeljenjem tih relacija dobijemo valan omjer V1 /V2 = V4/V3, gto daje ukupni rad
Slika 9.35 - Toplinska pumpa koja je u skladu s drvgim zakonom termodinamike.
V2 V2
W = nRT, In + nRT2In = nR(T, - T2)In — (9-82)
v, V2

U procesu smo "zaradili" rad W! "Ulolena" je toplina Qt = W = nRT1 In(V2/ VI), a predana toplina Prema tome, slitno kao i ranije, sliku 9.39 zabranjuje drugi zakon! Popravka slijedi na slitan natin
Q2 = nRT2 In(V4 /V3 ) = nRT2 In(v2/v2 ) ili 1Q21 = -nR7'2 In(V2/V1). Omjer "zaradeno/u1oleno" zovemo kao i kod toplinskih strojeva: ukljutuje se vanjski rad W, pa toplinska pumpa radi prema slici 9.35.
koeficijent iskoriJtenja i oznatavamo ga s rj. Pigemo, dakle, uz tic = Toplinska pumpa mole biti inverzni Carnotov proces, gdje se procesi odigravaju u suprotnom smjeru
od onih sa slike 9.33. Koeficijent iskorigtenja Carnotovog procesa definiran u (9-83) zamjenjuje se kod
Dobijeno Had
- - Utrogena toplina toplinske pumpe koeficijentom efikasnosti. Za slutaj toplinske pumpe koja treba dovesti toplinu spremniku
nO Uloieno S2 definiramo koeficijent efikasnosti a ovako
W = IQil -1W = 1Q21 nR(Ti - T2)1n(V2/1/1) -
nR7'1 In(V2/1/1 ) (9-83) Prenesena toplina Q2
Qi Qi Ql = (> 1). (9-89)
UT =
lzvrgeni rad
Tic =, -
1 T1 Ako, medutim ielimo pumpom izvudi toplinu iz spremnika St (a ne grijati 52) onda govorimo o hladnjaku I
koeficijent efikasnosti je jednak
Dobili smo ivažan no vaian rezultat: koeficijent iskorigtenja Car kružnog procesa
kruinog ovisi sumo 0
temperaturi toplog i hladnog spremnika! nN Odvedena toplina
= = Q, (> 1). (9-85)
9.7.9 Toplinska pumpa i hladnjak Rad

Toplinska pumpa je uredaj kojikružnom kruinom procesu i koji prenosi toplinu s jednog mjesta (sprem-
nika) na drugo. Drugi zakon termodinamnike daje okvire za rad toplinske pumpe i on zabranjuje proces sa
slike 9.39, gdje toplinska pumpkružnica) ruinica) izvlati toplinu iz spremnika S, koji je na niZoj temperaturi
T1 i predaje je toplijem spremniku S2 na temperaturi T2, uz T2 > T1 . Drugi zakon termodinamike (u tzv.
Clausiusovoj formulaciji) glasi:
Nemogute je konstruirati toplinsku pumpu kokružnom kruinom procesu izvlatiti
toplinu iz hladnijeg spremnika i predavati je toplijem.
9.7.5 Reverzibilni i lreverzibilni procesi. Carnotov teorem.
Procesi koji su prevodili idealni plin od potetnog do konatnog stanja u Carnotovom kruinom procesu
su bili takvi da je plin u svakom trenutku zadovoljavao svoju jednadibu stanja, tj. to su bili, kako se ponelcad
kaie gotovo ravnotani procesi: plin je infinitezimalnim promjenama parametara stalno bio u ravnotegi -
prolazio ravnotežna vnoteina stanja. Takve procese smo nazvali reverzibilni procesi, pri kojima nema disipacije
energije, vet se sve odigrava prema jednom od ranije opisanih procesa (odjeljak 9.6.9)
 D. Horvat: Fizika I za FER - Mehanika i toplina Sir. 9- 45 Str. 9- 46 9. Toplina i terrnodinarnika

V
Slika 9.36 - Reverzibilni proces (C) i ireverzibilni proces (D) izmedu dva stanja A i B. V

Slika 9.37 - Ottoov kruini proces izmedu dvije adijabate i dvije izohore.

to, proces je ireverzibilan - neobratljiv, ako sustav i njegovu okolinu nakon procesa ne možemo
moiemo
vratiti u potetno stanje. Jednostavan primjer je sklizanje predmeta po hrapavoj podlozi: !coda se predmet
zaustavi, podlozi i njemu je povedana temperatura, tj. povedala se unutarnja energija. Povratak na po Uveli smo oznaku za minimalnu temperaturu T1 E Tm.
je mogul "izvlaienjem" topline i sklizanjem tijela pomodu te topline natrag na potetni položaj.
poloiaj. [2 -/ 3] - izohomo grijanje: OW = 0 i podizanje temperature tj. promjena unutarnje energije AU > 0
Prema slid 9.36 sustav prelazi iz stanja A u stanje B. Dui putanje C sustav (idealni plin npr.) posljedica je izgaranja plinova tj. dovodenja topline AQ koja je jednaka
prolazi kroz niz dobro definiranih stanja i taj je proces reverzibi jer uvijek je mogude na osnovu ranijih
ratuna provesti proces u suprotnom smjeru. Prijelaz duž dui "putanje" D je ireverzibilan, jer stanja nisu dobro AQ = Q2,3 = nCV AT = nCv (T2 - T2) =
(9-87)
definirana, tj. govorimo o nestacionarnim stanjima. nCv (TM - T2),
Carnotov kruini proces je upravo takav idealan proces - reverzibilni proces, a radun koeficijenta
iskoriSten
kružni pokazuje da je od svih reverzibilnih process izmedu istih temperatura T1 i Tx , Carnotov gdje smo uveli oznaku za maksimalnu temperaturu u procesu T3 = TM .
kruini proces upravo najefikasniji, tj. on je efikasniji i od bilo kojeg realnog - ireverzibilnog procesa izmedu [3 4] - adijabatslca ekspanzija: ovdje motor doista radi, tj. "daje snagu" i idealni plina se Siri od V2 = V3 =
istih temperatura. To je tvrdnja Carnotovog teorema koji se dokazuje u teoretalcoj termodinamici, a koji je Vi /r do volumena V4 = . Rad ii73°2 jednak je promjeni unutarnje energije (koja se smanjila), tj.
jedan od fundamentalnih empirijskih zakona prirode!
Efikasnost Carnotovog procesa jednaka je null za T1 = Tx , Sto motemo i odekivati prema drugom WP:41 = -AU = -nCviT = -nCv(T4- T3) =
zakonu termodinamike (spremnici se ne razlikuju, tj. imamo u stvari samo jedan spremnik topline - s (9-88)
.31). Koeficijent iskoriStenja postaje jednak i za T2 = 0. Medutim, kaki ni jedan kruini
kružni proces = nC - T4).
ne mole biti efikasniji od Carnotovogkružnog
kruinog procesa, znati da nije mogude postiii apsolutnu nulu. Prema
tome, postizanje apsolutne nule znadilo bi kr6enje zakona termodinamike! [4 -/ 1] - izohorno hladenje: izgoreni plinovi izlaze van (parametri su im u principu nepoznati), a proces podnje
ponovno uzimanjem goriva temperature Tm u totki 1.
9.7.6 Drugi toplinski reverzibilni kruini procesi
Koeficijent iskoriatenja 4/0 ratunamo kao i prije
Osim Carnotovog kružnog
kruinog procesa za kojeg znamo, na osnovu Carnotovog teorema, da je najefikasniji
(s najvedim koeficijentom iskorigtenja 41), postoje drugi procesi koji su vaini u primjenama. Ovdje demo Rad (41 (4)
W12 4- W3,4 - n CV (T2- T,,,) + nCv (TA4 - T4)
razmotriti sa stanoviSta reverzibilnih kruinih procesa neke od njih. Opisat demo karakteristike tih procesa 7/0 = Utrobena toplina Q2,3 TICV (TM - T2)
unati koeficijente iskori6tenja. (9-89)
T4 - Tm
-1
Ottoov kruini proces Jedan od idealnih - reverzibilnih kružnih kruinih pr e Ottoovt proces. To je u stvari TM - T2
motor automobila - idealni toplinski stroj koji radi u kruinom
kružnom procesu s n molova idealnog plina izmedu
dvije izohore i dvije adijabate, prema slid 9.37. Temperature TM i T4 , te Tm i T2 su na istim adijabatama, tj. vrijedi
Ciklus poeinje u totki 1, !coda u cilindar ulazi mje6avina goriva. Todke imaju koordinate TM =TM
= T2 V2K = T2 i V; = T4 V,' ( 1.1 ) K (9-90a)
1 (PI , TI) , 2 (p2, V2, Tx), 3 -1 ( 93, 172, Ts), 4 -1 (194, T4)
i vrijedi da je TM = T3 > 7'4 > 7'2 > Ti = Tm . Nadalje, uvodi se omjer kompresije r E Vi /V2. gto dalje daje
[1 2] - adijabatska kompresija: dQ = 0 i rad izvr6en na plinu jednak je T2 TM
Tm = r" 14 = (9-90b)
r"-1
Wit°2) = -AQ = -nCv AT = -nCv(T2 - T1) =
(9-86) pa je
= -nCv (T2-Tm).
tlo = 1 - 1/r"- . (9-91)
t Nikolaus August Otto (1832-1891) njerna6ki inienjer koji je 1876. godinc patcntirao motor s unutarnjim Dobili smo vrlo jednostavan rezultat: koeficijent iskoriatenja za Ottoov ciklus ovisi samo o omjeru kompresije
sagorijcvanjcm. r = VI /V2. Najviai praktieni omjer kompersije je oko 10. Za vedi omjer mote dodi do samozapaljenja smjese
 E. floret& Fizika I za FER - Mehanika i toplina Str. 9- 47 Str. 9- 48 9. Toplina i termodinamika

pri procesu 1 - 2, a to se djelomieno regulira oktanskom vrijednoSeu goriva. Za stvarne Otto motore je po [4 - 1] - izohorno hladenje: izgoreni plinovi izlaze van, temperatura pada s T4 na T,n i u 1 ponovno ulazi
od 0.15 do 0.35, tj. od 15%-35%! zrak. Predana toplina Q2 jednaka je Q2 = - T4) = AU (< 0). Jednadibe adijabata daju
Usporedba s Carnotovim procesom je moguea tako da iz adijabatskih odnosa temperatura i volumena

( 172 T2 = Tm r' , V3 = e V1, V2 = 1—

11
=Tm= T4 (9-92) (9-97)
T2 TM TM 1 Tm, P3 = , T4 = p'T,„
napiScrno
T,,, ito daje
rlo = 1 - =1- (9-89') Qi = nCpr'' (p - 1)Tm I Q2 = nCV (1 IP) Tm. (9-98)
2 TM
i ako uzmemo niz temperatura po velitinama od ranije, onda bi rIC bio veei kada bi radio izmedu T,,, i Ty, Ukupna promjena unutarnje energije u jednom cijelom ciklusu (1c) jednaka je nuli, pa je AQI , =
tj. AW1,, Sto daje izraz za koeficijent iskoriitenja rim Dieselovog kružnog procesa
T„, , T„,
TIC = 1 > 1- = 7)0, (9- 93) 1 T3 - T„,
TM T2 1Q21 -1
= - —
u skladu s Carnotovim teoremom. Ql ?C TM -T2
(9-99)
- 1 1 p" - 1
Dieselov kruini proces Veei omjer kompresije postiže se u dizel-stroju, tj. u Dieselovomt kruinom procesu
r.-1 (p - 1)'
- ciklusu, gdje n molova idealnog plina radi u reverzibilnom kružnom procesu izmedu dvije adijabate, izobare
i izohore, prema slici 9.38. 1 ovdje vrijedi: Ty = T3 > T4 > T2 > T1 = pa dobijemo za realistiene vrijednosti r = 18, p = 2 i ro = 1.4 (dvoatomni plin) rip = 0.63 ili 63%.

9.8 Entropija

Entropija je funkcija stanja u termodinamici, Ica° i unutarnja energija (dok su prenesena toplina
AQ d'Q i rad OW d'W funkcije procesa). Entropija S je definirana oval()

AQ d
AS = — iii dS = 'Q (9-100)

i ona je mjera koliko se topline ne mote pretvoriti u korisni rad u toplinskom stroju koji radi u kruinom
procesu.
Za Carnotov reverzibilni kruini proces vrijedi omjer

12i1 = ili Qi = _Q i 7
:4
1
V T1 (9.101)

Slika 9.38 - Dieselov kruini proces izmedu dvije adijabate, izobare i izohore.
i Q2 je toplina "izgubljena" u procesu, predana hladnijem spremniku temperature T2. Prema definiciji
entropije (9-100) sada uvedemo
[1 - 2] - adijabatska kompresija zraka koji je uiao u cilindar u toeki 1: kao i kod Otto-ciklusa adijabatskom Q
/r, tj. poveeana je temperatura s temperature S1 = — (9-102)
kompresijom volumen je smanjen s V1 na V2 =
T1 = T„, na T2, uz T2 > U totki 2 ubrzigano je gorivo! Izvrieni rad je
kao entropiju povezanu s toplinom uvedenom u sustay. Izratunajmo sada ukupnu promjenu entropije u
14(11.2) = -AU = -nCv(T2 - = -nCv(T2 - Tm) (< 0). (9-94) Carnotovom reverzibilnom kruinom procesu, prikazanom na slid 9.33. Prornjena entropije za prijelaz 1 -/ 2
(prema slid 9.33) je St, jednadiba (9-102), a dui puta 2 -> 3 S2 = 0, jer je d'Q = 0 za adijabatski proces.
[2 - 3] - izobarna ekspanzija: izgaranje kao posljedica samozapaljenja poveeava temperaturu s T2 na Ty i Dui 3 -4 4 S3 = Q2 /T2 i ponovno je za 4 -/ 1 S4 = 0. Ukupna promjena entropije u jednom cijelom
plin se Sir' s V2 = 171/r na V3. Ovdje uvodimo i omjer ekspanzije p = V3/V2 > 1. U sustav ulazi Carnotovom ciklusu (1c) je
toplina Q1. Rad i dovedena toplina pri tom procesu su Q1 Q2
OStc = dS = + S3 = +
T1 T2
=
1 Q1 = nCp(TM - T2) (9-95) (9-103)
Wt) = P2(V3 V2) _ _ 1Q21
[3 - 4] - adijabatska ekspanzija: motor "korisno radi" i volumen raste s V3 na V1 . Izvrieni rad jednak je
- T1 T2
negativnoj promjeni unutarnje energije OW = 41/°,,) = -AU (> 0) i plin se hladi s Ty na T4. lzvrieni i kako je = Qi (T2/T1) dobijemo
rad je
(9-96) Q i 1 Ti
14/4) = nCv (TM - T4) -
T2 T1'
T2 (9-104)
t Rudolf Christian Karl von Diesel (1858-1913) njernakki inienjer koji jc 1893. godinc patcntirao dizel-stroj. AS1, = 0.
 D. Horvat: Pisa° I za FER - Mehanika i toplina Sir. 9- 49 Str. 9- 50 9. Toplina i terrnodinarnika

Vrijedi, dakle da je u reverzibilnom kruinom procesu ukupna promjena entropije jednaka nuli, tj. Za podatkc iz primjera dobijerno

AS = 2c,,ds In — 101.53 J/K.

dS = 0, (9-105) ,./7Y
7 2
L.

tj. S je doista funkcija stanja!

To odgovara situaciji kada smo uveli potencijalnu energiju za konzervativne site i kada
smo definirali konzervativen silt kao silo kod koji jc izvrIeni rad po zatvorenoj krivulji
Primjer 9.22 lzraeunajte promjenu entropije pri taljenju 1 kg leda na temperaturi 0°C.
bio jednak nuli! To je znatilo da rad ne ovisi o putu vet` samo o poeetno i konatnom
poloiaju. Nadalje, potcncijalna cncrgija se uvodi kao razlika cncrgija dva polcdaja iii RJE§ENJE Taljenje Leda je reverzibilni proces kod kojeg je temperatura To = 273K konstantna i
stanja i vrijednost potencijalne energiji u nekoj toeki jc proizvoljna, a smisao ima samo promjena entropije je
razlika potencijalnih energija. Sve to isto vrijedi i za funkcija stanja entropiju S!
AS = f '= f 7c n+fied
Valja odmah istaknuti da smo iza relacije (9-104) povukli zakljutak o reverzibilnim procesima, ispus- T j =
tivti pridjev "Carnotov"! To je posljedica toga Ito svaki reverzibilni kruini proces moiemo aproksimirati kao = 1223.4 1/K.
(beskonatni) niz Carnotovih procesa (tj. niz izmjenienih adijabatskih i izotermnih procesa), pa je tvrdnja Procos je moguee vratiti unatrag, tako da se ista ona toplina uzeta iz okolinc (iz toplijeg spremnika)
da vrijedi (9-105) tans i za bilo koji reverzibilni proces! Vidimo, nadalje, da je promjena entropije za adi-
"izvute" iz sustava (vode ternperature 273 K) tako da ga se dovede u toplinski dodir s hladnijim
jabatske procese jednaka nuli, tj. entropija se ne mijenja dui adijabate! Takve procese zovemo izentropski
spremnikom. Toplina 6e (spontano) gotovo ranotetno prelaziti u okolinu (spremnik) i sustav be prela2.iti
procesi. Sada Carnotov proces moiemo prikazati u T – S ravnini, prema slici 9.39.
u poeetno ("smrznuto") stanje! Ukupna promjena entropije (sustav plus spremnik) onto je jednaka
null (u jednorn iii drugom smjeru)!

Prikaz Carnotovog reverzibilnog kruinog procesa

Primjer 9.23 lzraeunajte promjenu entropije I kg vode koju zagrijavamo na plameniku od 10° C do 90° C.
u T — S dijagramu: "ad" stoji za adijabatsku, a
"it" za izotermnu promjenu stanja. Adijabatska RJEENJE Proces se odigrava pri stalnorn tlaku (izobarno), a reverzibilan je, pa je dovedena toplina
promjena stanja jc izentropska, tj. A Sad = 0 vodi jednaka dQ = m„c,,dT. Prornjena entropije je
na isti nein kao Ito jc za izoterninu prornjenu
AU1, = 0 ill za izohornu (ih) promjenu AW1h = 2 2
0. dQ = dT _
OS
T T
S
= In(363/283) = 1042.13 J/K.
Slika 9.59

U slijedeeim primjerima ratunamo promjenu entropije u razlititim situacijama i procesima, a rezultati

to nam pomodi u izvodenju opeih zakljutalca o promjeni entropije i njenoj interpretaciji.
9.8.1 Entropija idealnog plina
Primjer 9.21 lzraCunajte promjenu entropije pri mijetianju I kg vode temperature T1 = 273 K i iste muse
vode all temperature T2 = 373 K. U izraz za entropiju dS = d'Q/T uvrstimo matematitki zapis prvog zakona termodinamike d'Q =
dU + d'W i raeunamo promjenu entropije za prijelaz izmedu stanja 1 i 2, tj.
RJEgENJE Iz opeenite kalorimetrijske jednadibe za tvari 1 i 2 imamo
2 2 2
As = = f Q = di f p T
dV
AQ, = AQ2 tj. (Tf —Ti)= m2c2 (7'2 — T1) odakle je (9-106)
+ rnzc2T2
—
rni ci + rn3c3
Kako je za idealni plin dU = nCv dT i p = nRT/V, dobijemo
Promjena entropije je
Q f 2 _ 22 2
AS = AS1 + AS2 = f + —
J dT + nR J ±
—
AS = rECV j. - dv7 iii
Tr rf (9-107)
= dT + rn2c3 / =
j.
7, 7'2
AS = nCy In(T2 I + nRIn(1/2/VO•

AS = m1 c1 In(Ti IT]) + m2e2In(T1 IT2). To je izraz za opeenitu promjenu entropije idealnog plina izmedu stanja 1 i stanja 2!
 D. Horvat: Fizika 1 za FER - Mehanika i toplina Str. 9- 51 Str. 9- 52 9. Toplina i termodinomika

Adijabatski proces je izcntropski proces (dS = 0 zbog d' Q = 0) pa jc AS2 = = 0. Za izobarnu

prornjenu je dQ = nC,dT, pa jc, prema ratunu za izohornu promjenu

AS3 = ASib = nCv111

T3
Temperature T1 i T3 moierno povezati preko jeduakosti za izobarni proces = Vs/T3 i jednadibe
Slika 9.40 - Dva plina odvojena toplinski propusnom pregradom.
adijabate, tj. p21/' =p11/3" ill
V3 = (P2) 11' `1
pi (1 /F

Primjer 9.24 Dva razWita idealna plina A i B nalaze se u posudi tako da su razdvojeni pregradom koja je pa je za izobarni proces promjena entropije jednaka
propusna (samo) za toplinu. Plinovi su jednoatomni, istih su kolitina tj. nA = nB, a temperature su im na
paean TA i TB. Kolika je promjena entropije kada se uspostavi toplinski raunoteta?
ASH, = nCv In T1-T In2,
RJEENJE Plinovi de izmijcniti late kolitine topline, a kako su obadva jednoatomna, toplinski ka-
paciteti su im isti (vidjeti odjeljak 9.6.2) i koli vcine su istc, pa vrijedi npr. i ukupna promjena entropije je

AQ A = AQB tj. naCv (TA – = naCv(T. – TB) AS = AS1+ AS2 + AS3 = ASH, ASit, = —nCv In 2 +C
n—v In 2 =

gdje smo pretpostavili da je npr. TA > TB , tj. TA > Tk > TB. Odmah dobijerno da je Tk = (TA 1- T13)12. nCp
—nCv In 2 + = nCv In 2 + nCv In 2 =0.
Za prornjenu d'Q kod stalnog volurnena prornjena entropije to biti (za plina A) C p/Cv
7', Ti
Promjene entropije koje Sc dokidaju, za jednoatomni plin (a = 1.4, Cv = RAPE — 1) = 20.785 J/rnol K)
„ T
ASA = f 4 = rACv f— = 7 v in ,, i imaju vrijednost ASIb = 14.407 J/K.
—
TA TA

dQn
ASo = f — = neCv f dT
T.
— = riCv In —
T T TB
TA TB
Primjer 9.28 lzra6unajte promjenu entropije pri slobodnom iirenju I mob jednoatomnog idealnog plina,
Atka 9.20, kada volumen Vo naraste na
a ukupna prornjena entropije je AS = ASA + AS B, tj.
RJE§ENJE Pri slobodnorn kirenju temperatura idelanog plina se ne promijeni. (Kod realnih plinova
AS = Cv In j„ uz Cv = 3R/2 tcrnperatura pada i to se zove Joule-Thomsonov efekt.) Promjena entropije dana je jednadibom (9-
T
l A TS
xx2), a kako je T2 = Ti onda je (za. n = 1) AS = R In 2.
TA 1-TB
AS = 3nR In (> 0).
2 TATS

Valja uotiti da je promjena entropije pozitivna za ireverzibilni proces

9.8.2 Entropija i ireverzibilni procesi

U gornjim primjerima smo pokazali da je promjena entropije za ireverzibilne (ali stacionarne) procese
Primjer 9.25 Jednom molu idealnog plina izohorno se smanji Clair na polovinu potetne vrijednosti, a zatim uvijek pozitivna i da je promjena entropije u reverzibilnom kruinom procesu jednaka null!
se adijabatskom kompresijom tlak poveda na paetnu vrijednost. Izobarnom ekspanzijom plin se vroti u paetno Zanimljivo i vain° je pogledati promjenu entropije za neki proizvoljni, molds i ireverzibilni proces.
stanje. lzraunajte promjenu entropije za pojedine promjene stanja i ukupnu promjenu entropije. lzvrijednite Za ratun OSi rev prema slid 9.36 dui ("razmazanog") puta D moiemo potetno i konatno stanje povezati s
na kroju rezultate za dvoatomni idealni plin. bilo kojim reverzibilnim procesom (putanjom C npr.) i napisati
RJEENJE Iz prvog zakona termodivamike d'Q = dU +pdV vidimo da je izrnijeujena toplina u prvorn
procesu (izohorua - izovolurnna promjena) jednaka prornjeni unutarnje energije dU 6to je povezano s
promjenom temperature (i tlaka). Iz jednadibe stanja idealnog plina pV = nRT dobijerno za izohornu AS'irov = f dS = f dS. (9-108)
prornjenu A/D AIC
= p2 Vi pa je Ti = 2T2 i
T1 T2 2T2 Za reverzibilni kruini proces AS = 0. Tu smo uzeli ukupnu izmjenu topline izmedu sustava i okoline. Ovdje
d' Q = dU = nCv dT. uvodimo uobitajen termin "Svemir" Icao "zbroj" sustava i okoline, tj.
Promjena entropije u torn dijclu proccsa je
Svemir = sustav + okolina
2
T2
as, = as,,fdQ-
= nCv
V f T
dT, = nCv In — = —nCv In 2. i motemo napisati
ASsvemir = 0 (za reverzibilne procese). (9-109)
 D. Horvat: Fizika I za PER Mchanika i !opting Str. 9 - 58 Sir. 9- 54 9. Mplina i icrmodinarnika

Medutim, za realne procese, tj. za ireverzibilne procese, entropija Svemira se poveeava iii PREGLED 9. POGLAVLJA
1. Novi fizikalni pojmovi
ASsvenuc > 0 (za ireverzibilne, realne procese). (9-110)

Gornji zapis promjene entropije Svemira jol je jedan, alternativni zapis drugog zakona termodinamike. Taj
zapis pokazuje u stvari smjer odvijanja procesa u prirodi. Ako npr. pomijelamo vodu i tintu, talcav proces temperatura toplinski dodir toplinska ravnotela
je jednosmjeran (ireverzibilan) i uredeniji sustav (posebno voda, posebno tinta) postaje manje ureden, tj.
toplinski sustav temperatura termometrijsko svojstvo
payees.° se nered u sustavu. Procesi tee poveeanju entropije, odnosno povecanju nereda. Into takvo poyeeanje
nereda je taljenje kristala (primjer 9.22), kada se "uredna" kristalna reketka raspada i sustav prelazi u apsolutna temperatura kelvin trojna totka
"neuredno" gibanje molekula tekueine! toplinsko rastezanje anomalija vode Avogadrov zakon
izotermna promjena izohorna promjena izobarna promjena
Zavrlit demo ovo poglavlje s dvije reeenice koje ostavljamo znatiiehnima da ih eventualno dalje istraie
i saznaju Ato znati toplinska smrt Svemira! Boyle-Mariotteov zakon Gay-Lussacov zakon Charlesov zakon
standardni (normalni) uvjeti univerzalna plinska konstanta Boltzmannova konstanta
Energija Svemira je konstantna!
kalorimetrija specifitni toplinski kapacitet molarni toplinski kapacitet
Entropija Svemira Taste prema maksimumu!
Dulong-Petiteovo pravilo Mayerova relacija fazni dijagram
agregatno stanje latentna toplina konvekcija
radijacija kondukcija toplinska vodliivost
gustota toplinskog toka toplinski otpor unutarnja energija
prvi zakon termodinamike slobodno tirenje adijabatska promjena
krufni proces reverzibilni proces ireverzibilni proces
Carnotov proces Ottoov proces Dieselov proces
Toplinski stroj toplinska pumpa hladnjak
drugi zakon termodinamike entropija Svemir

2. Nove relacije

9
tt = 32 + — c At = atAt £(t) = to(1 + at)
5
5(1) = So(1 + fit) V(t)= Vo (1 + ryt) pV = konst.
V
= konst. V (T) = Vo[l a(T — To)] P— = konst.

(t) = po[l + a(T — To )] PoK

= 8.314 41 J/mol K = 8.314 41 J/mol K
To
1 dQ
pV = nRT pV = NkBT
m dT
AQ = mt ct At AQ = nC At C = Mc
1 (dQ (I
1 Q
cp,v = — — Cp,v = (T
it — Cv =
in \dT p,v
AT
q = hc (71, — T1) (bc = I = caT 4

Q = A AT st IATI Az
R"
Az Ax/AS = AS
= IATI Co
C -= Mc
R. Cv
KR
d'Q = dU W Cv — Cp = K
K-1
 D. Horvag: Fizika I za FER Mehanika i toplina Str. 9- 55 Str. 9- 56 9. Toplina i termodinamika

9.31 Izvedite jednadibu adijabatc. Izvedite izraz za rad idealnog plina pri adijabatskoj prornjcni.
= konst. 9.32 lzvedite izraze za rad idealnog plina u raznim procesima.
= konst. p i a" 7." = konst.
Vk 9.33 Sto su to toplinski strojevi. Opikite kruini proccs!
Wizot = nR7' In - Wirob = p(Vk - V0 ) IVizov =0 9.34 Skicirajtc ncki kruini proms i naznatite kako bike izratunali njegov koeficijent iskoriktenja.
V„
R
(T, - Tk)
Dobijcno Tic = - 1 (221 9.35 Opiaitc Carnotov kruini proces. lzvedite koeficijent iskoriktenja.
Wad, = tic =
Ulozcno C21 9.36 Po t emu je poseban Carnotov kruini proces? Opikite Carnotov tcorem.
Prenescna toplina Odvcdena toplina
Oc = - T2 oz.!, = -- 9.37 Opikite Ottoov kruini proccs i skicirajte kako bistc ratunali koeficijent iskoriktenja.
Izvrkcni rad Rad
9.38 Kako radi Dieselov kruini proces? Pokaiite da je njegov koeficijent iskoriktenja manji od Carnotovog!
, T4 -T„, 1 p" -1
70 = 1 90 = 1 1/r" TR) - 1 9.39 Kako glasi drugi zakon termodinarnike? Opikite tim zakonom zabranjcne procese i kako ih "popravljamo" da
TM - r" -'(p - 1)'
postanu dozvoljenil
1 T3 - Trn AQ
'In =1 K TM AS= dS = 0 9.40 Opikite toplinsku pumpu i hladnjak. Kako se ovdje definira kako dobro uredaj radi?
- T2 ircv 9.41 gto jc entropija? Pokaiite da jc kod Carnotovog kruinog proccsa cntropija funkcija stanja.
AS = rtCv In(T2IT,) + nRIn(V2 1 VI) ASSvemir = 0 SSvernir > 0
9.42 lzratunajte promjenu entropije idealnog plina.
9.43 lzratunajtc promjenu cntropijc pri taljcnju leda i mijc8anju dvije tekuoine. Kakvi su to procesi?
3. Pitanja (sa zvijezdicom su oznatena teta, neobavezna pitanja) 9.44 Opiaitc kada jc promjena cntropijc jednalca null, a kada nije. Kako Sc definira Svcrnir?

9.1 Opiaitc razliku izmcdu rnakroskopskog i mikroskopskog opisa toplinskill proccsa!

9.2 Dcfinirajtc toplinski sustav!
9.3 Sto jc toplinski dodir?
9.4 Kako Sc prcpoznajc toplinska ravnoteia?
9.5 S kojim se paramctrima opisujc toplinski sustav?
9.6 Kako glasi nulti zakon termodinamike?
9.7 Sto jc tcrmornctrijsko svojstvo? Navedite nckc prirnjere!
9.8 Opiaitc plinski terrnornetar pri stalnom volumenu!
9.9 gto jc Seebeckov cfckt?
9.10 Kako sc mjerc ekstremno niske a kako ekstremno visoke temperature?
9.11 Opikite kako se dolazi do temperature apsolutne nule!
9.12 Sto je trojna totka?
9.13 Izveditc zakon lincarnog i volumnog kirenja tijela!
9.14 Objasnitc toptinsko kirenje tijela na mikroskopskoj razini!
9.15 Sto je anomalija vodc. Opikite ju preko volumcna i gusto6e!
6 6 6 6
9.16 Formulirajte tri plinska zakona i napikite odgovarajute izrazc!
9.17 Izvedite jednadibu stanja idealnog plina i izratunajte univerzalnu plinsku konstantu!
9.18 Dcfinirajtc standardnc (norrnalne) uvjete. Kaki) glasi Avogadrov zakon?
9.19 Dcfinirajtc specifitni i molarni toplinski kapacitet.
9.20 Kako glasi Dulong-Petitovo pravilo? Kako klasitna fizika opisuje D-P pravilo?
9.21 Izvcditc Maycrovu rclaciju na dva natina: razrnatrajuoi rad i pomodu prvog zakona terrnodinarnike! Kako se
definira adijabatska konstanta?
9.22 Opiaite fazni dijagram vodc i CO2. lstaknite osnovne razlikc.
9.23 Opiaitc ciklus prijelaza leda u vodcnu paru. Sto su latentnc toplinc? Koliko one iznosc za vodu (red vclitina)?
9.24 Opiaitc natine prijenosa topline. Kako glasi zakon vodcnja toplinc?
9.25 Sto je toplinski otpor? Ilustrirajte "Ohrnov" zakon za sustav od dva toplinska sloja!
9.26 Opiaitc funkcijc stanja i funkcijc proccsa. Kako glasi prvi zakon termodinarnike?
9.27 Opiaitc proces slobodnog kircnja idealnog plina. Koji sc zakljutak izvlati iz tog proccsa?
9.28 Kako sc ponaka rcalni plin pri slobodnorn 8ircnju? Kako sc zove taj cfekt?
9.29 Pokaiite da prijcnos toplinc ovisi o proccsu. Provcditc potpuni ratun.
9.30 Polcaiitc da izvrkeni rad s idealnim plinorn ovisi o proccsu. Provcditc potpuni ratun.
 0
10. MOLEKULARNO KINETIKA TEORIJA PLINOVA

10.1 Uvod 10-1

10.2 Idealni plin u molekularno-kinetiekoj teoriji 10-1
10.3 Tiak idealnog plina. Unutarnja eriergija. Temperatura 10-2
10.4 Toplinski kapaciteti plinova u molekularno-kineti6coj teoriji 10-6
10.5 Molarni kapaciteti krutih tijela 10-8
10.6 Prijenosne (transportne) pojave 10-10
10.7 Maxwellova raspodjela po brziriaina 10-13
Funkcija raspodjele 10-13
Maxwellova raspodjela po brzinama 10-16
Energija aktivacije 10-19
Ratuni karakteristieni velitina 10-19
Maxwell-Boltzrnannova funkcija raspodjele 10-22
10.8 Realni plinovi. Van der Waalsov plin 10-22
Bertholletov phi) 10-24
Virijalni koeficijenti 10-24
Napornena o medumolekularnim silama 10-25
Dodaci poglavlju 10
DP10.1 Izvod Maxwellove raspodjele po brzinama 10-26
DP10.2 R.asprSenje molekula i relativna brzina 10-28
Pregled 10. poglavlja
P10.1 Novi fizikalni pojrnovi 10-31
P10.2 Nove relacije (formule) 10-31
P10.3 Pitanja 10-31
 Str. 6 2 10. Molekularno-ktnetieka teorija plinova

relaksacijc (vidi kasniji odjeljak), a prosjeena duljina puta prijedena izniedu dva sudara cove se stednji
slobodni put (vidi takoder kasniji od jjeljak);
(•) cbogsamo savreno elastienil, sudara vri,jedi zakon 010uvanja kolieine gibanja i zakon oduvanja kinetieke
energije.
10. MOLEKULAR.NO-KINET1aK A TEOR.1.1 A PLINOVA (•) smjerovi brzina su porpinio proicvoljni, pa je xrcrinja brcina pojedine molekule (u sv)nt smjerovima)
,jednaka 21111i.
(•) vrijeme sudara (raspr:senja) canernarivo je u odnosu na vrijeme (slobodnog) gibanja izinedu dva su-
13. prosinca 2001. dara ; tj. u odnosu na vrijeme relaksacije.
(•) sve eestice istog plina imaju istu mast', a srednja gustoda testica se ne rnijenja u vrernenu.
Bealni plinovi ispunjavaju gornje uvjete (te ih molemo tretirati kao idealne plinove) kada je tlak plina
vrlo urali, jer u torn slutaju mo2emo zanemariti medudjelovanje inolekula.
Primjer 6.1 lzraJunaj ntolnu ?I IOSU vode. Koliko molova node inns u 1 kg node? Kolika je masa jedne
molekule vode?
10.1 Uvod RJEOENJE Relativna molarna masa Me vode jednaka je 18, pa je rnolarna masa vode jednaka M
18 g/mot. U m = 1 kg ima n = m/M molova tj. n = 55.6 mola. Masa (jedne) molekule vode je
ovorn demo poglavlju prostudirati mikroskopsku racinu, odnosno pozadinu niza pojava i parametara rem,,, = = 18 • 1.66 x 10-27 kg=2.99 x 10_ 26 kg, a je unificirana atomska jedinica muse
koji se uvode u termodinarniekom razinatranju toplinskih pojava, a koji se taino prihvaeaju kao (mjedjive) Broj molekula Nurn=1g vode dan je preko Avogadrovog broja NA , tj.
fizikalne velieine eiju vrijednost znamo odrediti iz pokusa iii injerenja ali u eiju fizikainu sugtinu tamo ne N = aN A = nNA = 0.056 mol • 6.023 x 1023 /mol
ulaznno. Takvi tipicni parametri su tlak iii temperatura. Prema tome, temperatura iz termodinamnike npr.
u kinetiekoj teoriji nalazi svoje (rnikroskopsko) objaSnjenje. = 3.33 x 1022 .

Temelje molekularno-kinetieke teorije postavio je D. Bernoullit joS" 1738. godine, no njegov je rad bio Masu jedne molekule vode moiemo izratunati i tako da se sjetimo da u 1 molu tvari ima NA

zaboravljen, a kasniji pokuaji u duhu njegovih ideja bili su dugo vremena odbacivani kao nepriltvatIjivi. Ipak, molekula/atoma, a kako 1 mol vode ima 1118511 od 18 g, onda je masa jedne molekule jednaka
konaenu afirnaciju ideja kinetieko-molekularne teorije postigli su Joule, Clausiusi, Maxwell i Boltzmann°, a
nakon njih otkrivene su Bernoullijeve ideje, te je an prilivaten kao osnivat kinetieko-molekularne teorije. rm„ = = 2.99 x 10 23 g.
iv A
Za opis (termodinamiekog) sustava, raniju optu predoddbu zvanu idea/ni plin sada, preina Bernoulliju,
opisujemo kao nakupinu molekula toeno odredenill svojstava, koje se nalace u posudi - spreinniku i koje
4 4
interagiraju tnedusobno i sa stjenkama posude. lz skupa tih pretpostavki o plinu i njegovom inedudjelovanju,
us ranije odredene jednadthe stanja i promjena, mogude je na fundamentalnoj radio) razumjeti cijeli spektar
termodinamitkih procesa, zajedno s parametrirna koji ih opisuju.
10.3 Tlalc idealnog plina. Unutarnja energija. Temperatura

10.2 Idealni plin u molekularno-kinetiamj teoriji plinova

Neka se A° molekula (ili n molova) idealnog plina (gdje,je N = To' NA = NA(T0/14), a NA je Avogadrov
broj i Al je inolna masa) nalaci u posudi - kocki stranice a i neka je masa molekule jednaka nt„, (vidi sliku
Mao (termodinanneki) sustav koji demo racmatrati uzet demo idealni plin koji se sastoji od odredenog 10,1). Ako uoeimo jednu (i-tu) molekulu i razinotrimo komponente njenog gibanja dud osi z, onda je Mena
broja (Inikroskopskih) atoma-molekula, a pretpostavke koje taj plin eine idealnint su slijedede: kolieina gibanja (x komponenta) prije udara u stjenku jednaka t7„, = rn„,r1„ a poslije (elastienog) sudara
(•) volumen molekula/atoma inoiemo canemariti u odnosu us volume!' posude/sprenurika u kojo jj se ,jednaka je = pa ,je iznos prornjene kolieine gibanja (ca i—tu testicu) jednak
nalazi plin;
pp,/, = 2itt„,mii • (10-1)
(•) medudjelovanje eestica zanemarujemo, tj. ako jedna eestica plina inns ukupnu energiju U koja je
opeenito jednaka zbroju kinetieke i potencijahle energije onda je U = Ek, tj. potencijalna energija jed- Gibajudi se brzinom tnolekula udaljenost a (duljinu brida kocke) prijede za vrijeme t, tj. a =
naka jje nuli. Jedine sile koje se javljaju su (impulsne) sile koje (trenutaeno) djeluju prilikorn (savreno) v,/i t. To mat) da de vrijeme izniedu dva sudara u istu stjenku bit) t2 = 2a/m/,, a broj udara u jednoj
elastienih sudara molekula s molekulom odnosno molekula i zidova spremnika. Kao posl,jedica toga, sekundi je b = is/t2 = tt,/i/2a. To znaei da za vrijeme At testica prenese na (istu) stjenku ukupnu kolitinu
molekule se gibaju po isprekidanim pravcirna. Vrentenski razmak izmedu dva sudara cove se vrijeme gibanja Ap, kcja je jednaka
Ap = b. App At = 2rttn,v,ii • At
t Daniel Bernoulli (1700-1782) tvicarski 6zi6ar i matematitar.
At. (10-2)
I Rudolf Julius Emanuel Clausius (1822-1888) njema6ki fizitar.
Ludwig Eduard Boltzmann (1844-1906) austrijski fizitar. a
 D. Fizika I za PER - Melionika i topliria Ste. 6- 3 Sir. 6 - 4 JO. Molckulaeno - kinctieka tcorija plinova

Sve molekule neniaju istu brzinu. pa, unev,Si u obzir pretpostavke o brninaina, maiemo uvesti srednju vri-
jednost kvadrata brzine svill molekula 11 a:— snijeru

(10-7)
= /7 Ev/,.
i=1
Ovdje se valja podsjetiti osnovnill pretpostavki inolekularno-kinetitke reorije in kojih je jjasno da je = 0.
S obnirom na kaotitno gibanje molekula, svi su smjerovi brzina ravnopravni, pa je

= y =7 =7
3 . (10-8)
Sliku 10.1 - ideatra pfin u posudi i elastitni sudari
Zato molemo napisati tlak ovako
molekula plina sa stjenkarna posude.
mm
11= -
v N
i=1 3
(10-9)
N
Sila to molekule 'la stjenku je jednaka vreinenskoj promjeni kolitine gibanja (2. Newtonov aksioin), tj. = • 2 C.ra 17) = —
2N Ek,
31" 2 "' 31(
Op 711 V 2
P m ./t (10-3)
gdje smo uveli srednju kinetitku energiju molekula Ek. Ako gornju jednadZbu
– At – a
2N-
a ukupna sila od svih testica je pV = —Ek. (10-10)
3
i=N
m N
Fr = (10-4) jednadiborn stanja idealnog plina pV = nRT, dobijemo dva izuzetno vaZna rezultata:
poveZemo sjednadžborn

3 2 —
Zbog ranijih pretpostavki o plinu. impu/sna sila testice na stjenku ima specifitan oblik, prema slici 10.2. Ek = — kT T = Ek. (10-11)
3k

Relacije (10-10) i (10-11) opisuju na fundamentalni natin karakter flab i temperature: tlak, odnosno lem-
F
peratura je (u stvari) srednja kinetitka energija molekula, odnosno ternperatura je mjera srednje brzine
molekula. Nadalje, iz izraza (10-9) možemo
moiemo izratunati brzinu gibanja pojedine molekule, totnije. uvodimo
srednju kvadratnu brzinu
Vskb = (10-12a)
i iz (10-9) ona je jednaka

Uskb = 13mkn., (10-12b)

T.
<F> Primjer 10.2 Kolika je srednja kvadratna brzina molekule kisika na sobnoj temperature (20° C)?
J \
6— 12 RJESENJE Masa molekule kisika jc (vidi primjcr 10.1) tn,„ = M,.tn„ = 5.312 x 10725 kg, pa jc srednja
kvadratna brzina jed
Slika 10.2 - impuisne sile kojima djeluje destica plina na
stjenke posude u razrnacima At = t2. Srednja sila takoder je prikazana. t,kb = 478 m/s.
`/ mm
m,

Tlak na stjenku okomitu na smjer osi x .je p= Fr /S, odnosno 4 4

mazE,v2.1, mmE,vx2 It Gledajuei po kornponentama
P = a2 = (10-5)
a3
1 1 1 1 1 1
v2 = – kT – rnmv2 = – kT i –mm v? = –kT
Tri m jer je
iii 2 2 2
rnm vz 1 (10-13)
(10-6) 1 — — — (11 1
P z- – tri„,v2 = – mn.,(q + t,12, + ?JD = – + – + – ) kT.
2 2 2 2 2
 D. florvaL Fizika I za PER Mehanika i toplina .Si,. 6- 5 St,. 6. 6 10. Molckularno-kinetiCka teorija plinova

ciilinur da je za svaki translatorni doprinos kinetitkoj energiji (translacije) doprinos jednak kT/2. Katerno da To znati da dvoatounia inolekula ima ukupno pet stupujeva slobode, pa je i ukupna energija U jednaka
je bnt , j ■ luprinusa tikupnoj (ovdje santo kinetitkoj) energiji jednak broju stupnjeva slobode. tj. broj stupujeva 'Ammon' broju stupnjeva sloboda poinolenoin s eneryijom po stupnju slobode 2kT. tj.
slobode je broj podataka koje moramo znati da bismo potpuno odredili ukuptin energiju. Kod jednoatomne
molekule (plemeniti plinovi npr.) ukupna kinetieka energija ,jednaka je (sanio) kinetitkoj energiji translacije, 5
U2 at. = - kT (10-16)
a za njeno odredenje noranto znati tri komponente brzine (translacije). 2

Mote se innate pakazati poinou jednostavaili kvantno-niehaniCkili ra_zinatranja da rotaciona kineti(:.ka No troatomni odnosno vieatoinni plin postoji doprinos i od rotacije oko a osi, je ukupan broj stupnjeva
energija Eh-" t) = /2 alone irnati najnina vrijednost slobode .jednak test. Sada je ukupna energija (jedne molekule) jednaka

1 . 2

8,
h21 (10-14) U3 -kT = 3kT. ( 10- 17 )
2 2
gdje je ft Planckova konstanta, a 1 jc moment inercije (tromosti). Taj loran dobijemo in UV Bohrovog
It gornjih razmatranja motemo forinulirati teotent o ekvipurticiii citeryije koji je formulirao L. Boltz-
kvaTaltog uvjetu koji ingleda ovako
mann: energija sustava u toplinskoj ravuoteti jednoliko je podijeljena na sve stupnjeve slobode. Za N testica
i i stupnjeva slobode, odnosno n rnolova. uz Nk = nr?, ukupna ,je energija ,jednaka
a = art
,t 2 (71 = 1, 2, 3. )

Tu je uvedena toe. reducirana Planckova konstanta rt. it/27r, a nt je (glavni) kvantni broj a Bohrovom = kT (10-18)
modelu atorna. Kako je kinetKla energija rotacije za neku os oko koje je moment tromosti jednak 1 2
jednaka
gdje je k Boltzmanova konstanta jednaka k = 1.3807 x 10-23 .1/K, a T s je apsolutna temperatura.
EA = 2 /w2
Osim translacione i rotacione energije, atomi vezani u molekulu mogu imati i vibracionu energiju
dobijerno iz L = ia, izraz (10-14). Ako uzinemo da je atom kuglica polumjera R 10-14 in (polumjer (energiju titranja). Na ta,j se natin mogu pojaviti jog dva stupnja slobode koji odgovaraju kinetiekoj en-
jezgre) i ako uzniemo da je inolna masa M = 100 g/inol, onda je masa (jedne) eesticc jednaka en = ergiji titranja (1) i potencijahloj energiji titranja (1). Vibracioni stupnjevi slobode javljaju se kod visokili
M/NA = 1.7 x 10-25 kg. Na je Avogadrov broj. Onda je kinetitka energija rotacije jednaka temperatura T >103 K, pa na tim temperaturania govorirno o unutarnjoj energiji jednakoj
10-15 J. U slutaju molekule plina manje molne mase rotaciona energija bit 6e jot ve&!. Istovremeno
je srednja kineticka energija translacije Ha temperacuri T jednaka eht..r) Ts 2 x 10-23 T J. Oeigledno 7
UT > K --
2 kT. (10-19)
. ) >> 4` ) , tto znaei da na podrutju temperatura gdje su molekule pobudene na translaciju
je E(h'""
jednostavno nema dovoljno energije da as eestica pobudi na rotaciju. Dakle, kod jednoatouniog pinta Na temperaturaina ispod 103 K vibrationi stupnjevi slobode su "stiirznuti" (nisu pobucleni) pa imamo i = 5
nemamo doprinos ukupnoj energiji od energije rotacije! (santo) za dvoatomnu molekulu, tj.
UT<I03K = 2kT. (10-20)

10.4 Toplinski kapaciteti plinova u molekularno kinetiekoj teoriji

Jedna od vrlo vaznih velieina pri razmatranju toplinskill pojava jest toplinski kapacitet odnosno
specifieni ill molarni toplinski kapacitet, koji je vee' ranije definiran u termodinamici, tj.

c„ = 1 (au
57 _1,v (10-21)
Slika 10.3 - Durislatorno gibanje (dvoatomne) TT olekttle (njenog centra
masa - CM) i rotaciju oko dvije osi kroz CM.
Poznavajai, dakle, unutarnju energiju lako izrakunamo eksperimentalno mjerljivu velieinu Cv. Ovdje se
voila sjetiti i Mayerova relacije koja ,je uvedena u termodinamici i koja povezuje razliku molarnih/specifienih
No ako imarno dvoatomnu molekulu, tada se broj stupnjeva slobode pove6ava zbog kinetieke energije toplinskih kapaciteta kod stalnog tlaka odnosno kod stalnog volumena (za jedan mol):
rotacije: dvoatomna molekula mote rotirati oko dvije osi koje su (medusobno) okomite na spojnicu atoma.
Rotacija (vrtnja) oko treee osi (osi z npr.) koja prolazi spojnicom atoma nije pobudena kaosto je to kvan- Cp - Cv = R iii cp - cv = R. (10-22)
111,
titativno poicazano kod jednoatomnih plinova. Prema tome, za kinetikku energiju rotacije (jedne molekule)
imamo dva doprinosa Fizikalna pozadina Mayerove relacije, odnosno nejednakost C-ova opisana je u termodinamici, a predstavl-
E(rat) = 11,2 + 11, j 2
K 2 = 2 v.
(10-15) jena je i na slici 10.4, gdje horizontalni pomak (P -4 K1) odgovara Cr-u, a vertikalni (P -4 K2) Cv-u.
 D. Roma: Fizika I za FER - Alchanika i toplina Str, 6- 7 Str. 6- 8 10. Alolckularno-kineWku tepri)a pltnova

p 4R -2-
CV
3R — V

2R — R

R
T+dT T
T

V 100 1000 /0000 t

Slika 10.4 - Mayerova relacija prikazana u p, V dijagrantu. Slika 10.5 - Ovisnost motarrlog toplinskog kapaciteta (vodika) o temperaturi.
T - translacija, I? - rotacija, V - vibracija.

Jasno je da ce za "horizontalan" prijela2 trebati vise energije ,jer se pri tome vrti i rad, pa je i Cp vedi!
Promjena temperature je ista u oba smjera i jednaka je dT. 100K biti pobudeni sarno translacijski stupnjevi slobode (Cv — 3R/2) a izmedu 1001< i 1000K pobudeni
Ako sada uzinerno opeenit izraz za unutarnju energiju izrwženu preko broja stupnjeva slobode (10-18) su i rotacijski stupnjevi slobode. Iznad 1000I< javljaju se doprinosi i vibracijskih stupnjeva slobode, pa ,je
(za jedan mol plina), odmah dobijemo, deriviranjern unutarnje energi,je po temperaturi, da je (uz Nk = nR) Cv = 7R/2.
Ekstrapolacija ovdje danih razmatranja vodi na"pravu" teoriju - kvantnu teoriju, koja zalnijeva rafini-
Cv = IR i C p = (1 + R, (10-23) ran matematieki aparat ali i potpuno novi fizikalno-filozofijski pristup razmatranju mikroskopske strukture
2
tvari i medudjelovanja.
pa je adijabatska konstanta K Cp/Cv onda jednaka

2
n =1 7. (10-24)
Broj stupnjeva CV K =
slobode i P/mol KI 1 + 2/i
Jednostavan ratun daje (vidi i tablicu 6.1)
3 4R = 12.47 1.667
jednoatomni plin : 5 z R = 20.79 1.400
6 3/? = 24.95 1.333
Cp = - R Cv = — R K1 = 1.667
2 2 7 iR= 29.11 1.286
dvoatonini plin :
Tablica 10.1 - Teoretske vrijednosti molarnih kapaciteta
7 (10-25)
Cp = —R Cv = — R K2=1.400 Cv i adijabatskih konstanti K za razlitite brojeve stupn-
2 2 jeva slobode i. Te vrijednosti valja usporediti s eksperi-
troatomni plin : mentalnim vrijednostima iz tablice 10.2. kao i s vrijed-
nostima iz tablice 5.
s
Cp = — R. Cv = 3R K3 = 1.333.
2

Usporedba s eksperimentalnim vrijednostima (tablica 10.2) daje uglavnom izvrsno slaganje s gornjim
teoretskim rezultatom! Odstupanje eksperimentalnih rezultata od teoretskih vrijednosti pokazuje, medutirn,
da valja oprezno prihvaeati rezultate ovdje opisane klasierre teorije plinova. Sasvim ,je .jasno da predocltha
atoma plina kao kuglice koja se elastieno sudara sa svojim susjedima itd. predstavlja pojednostavljenje koje
sigurno ne moie opisati niz fundarnentalnih procesa na mikroskopskoj razini. Takva silica ne opisati
ovisnost toplinskog kapaciteta o temperaturi, kao §to je to (za vodik) prikazano na slici 10.5. Kvalitativno
moZ..erno razumjeti sliku 10.5 tako da ocijenimo energiju potrebnu za pobudenje pojedinih stupnjeva slobode.
Prema slici (eija je apscisa prikazana u logaritarnskom injerilu) .jasno je da ee na ternperaturama ispod
10.5 Molarni kapaciteti krutih tijela
Od ranije znamo da je za kruta tijela razlika izmedu (specifienih) toplinskih kapaciteta pri stalnom
tlaku i stalnom volumenu vrlo mala i da toplinski kapaciteti aproksimativno slijede Dulong-Petitovo pravilo
na temperaturama bliskim sobnoj temperaturi (vidi sliku 10.6). Da bismo u kinetieko molekularnoj teoriji
plinova dobili izraz za toplinski kapacitet moramo opisati unutarnju energiju krutog tijela. Za razliku od
 D. It oz vat. l'AzzA-Az I zu PEI? - M chart tku i toplizzu Stz. 6. 9 .St r. 6- III I0. Mulekularno-kinetieka teorija phnuvu

Plin Brnj Mol. kapacitet Adijubatska Inner. Toplinski kapaci tut

amnia CS 1.1/111.11q 6
Metal Sobna temp. (300 K) Niska temp. (25 K)
Ar 1 12.47 1.667
.1/g1K J/mol K .1/g K .1/uml K
He 1 12.47 1.667
112 2 20.30 1.403 Al 0.904 24.4 0.0175 0.473
11 CI 2 21.39 1.400 Ag 0.235 25.3 0.0287 3.100
N2 2 20.64 1.401 Au 0.129 25.4 0.0263 5.18
Or 2 21.10 1.396 Cu 0.387 24.6 0.016 1.00
Cl2 2 24.82 1.355 Fe 0.450 25.1 0.0075 0.42
CO2 3 28,26 1.300 Pb 0.128 26.5 0.0681 14.1
Sn 0.222 26.3 0.058 6.9
Tablica 10.2 - Eksperimentalne vrijeclnosti topfivakd ka-
paciteta i adijabatskih konstanti plinova. Te rezultate valja Tablica 10.3a - Eksperimentathe vrijednosti tupliuskih ka-
usporediti s teoretskim vrijednustima iz tablice 10.1. paciteta metala na sobnoj ternperaturi (D-P pravilo) i na
niskoj ternperaturi T 3 ponaanje),Vidi i tablicu 10.3b.

idealnog Mina, ovdje ne rno-,1eltro zanemariti medudjelovanje molekula, odnosno, uroramo u okviru nekog C
modela krutog tijela izraeunati ukupnu (kinetieku i potencijalnu) energiju.
3R
Kruto (kristalno) tijelo predstavljamo kao skup harmoniekill oscilatora, tj. atorni su smjeSteni unutar
D-P
pravilnih struktura i one titraju odredenint (vlastitim) frekvencijama oko ravnoteinih poloaja u kristalnoj
reSeci. Pri tome je kinetieka energija dana preko tri doprinosa, ti.

1 , .
Et; = = -in (1/' + 1/ 2 + V,2 ), (10-26a)
2 2 " -
7.3
pa na taj naein kintieka energija doprinosi s tri stupnja slobode ukupnoj unutarnoj energiji tijela.. Poten-
cijalna energija harmoniekog oscilatora u jednoj dimenziji je Ey = kx2 /2, a ukupna potencijalna energija
jednaka je
1 2 1 2 2 2 T
E2 -kr = - k(x + y + ), (10-261))
2 2
Sliku 10.6 - Molurni toplinski kapacitet krutog tijela
pa still brojem tri doprinosi i potencijalna energija ukupnorn broju stupnjeva slobode. Prema tome, za
jednu molekulu imarno
, 3 + 3 ,„„
uri = -IC] , (10-27a)
2 ee pravo rijeSenje problems valjati potraliti u kvantnoj teoriji evrstog tijela, koja ee dati pravo ponaSanje
a za n inolova, odnosno N eestica ukupna unutarnja energija s jednalca je molarnog toplinskog kapaciteta - C pada s treeom potencijom (apsolutne) temperature T. tj. C T 3.

U = 3N kT = 3n1?T; (10-27b)
10.6 Prijenosne (transportne) pojave
t.cr odmah vodi na molarni toplinski kapacitet (za jedan mot)
Razmatranje plina kao nakupine rnolekula eija su svojstva odredena prerna zahtjevirna idealnog plina
at/ dovelo .je do objaknjenje temperature i tlalca preko mikroskopskilt svojstava pojedine molekule i poopeenja
C -= = 31?, (10.28) till svojstava na sve molekule, usrednjenjem preko svih njih. Ovdje eemo pa4ivije istra2iti dirtarniku gibanja
OT
pojedine molekule Sto ee, nakon poopeenja na cijeli plin voditi na objanjenje pojava poput Sirenja rnirisa,
Sto je upravo Dulong-Petitovo (D-P) pravilo! Eksperintentalna krivulja, redutim, pokazuje porra.;anje mo- obja§njenje toplinske vodljivosti, viskoznosti, difuzije ltd. Te pojave zajednitki zoverno prijenosne, odnosno,
larnog toplinskog kapaciteta na niskint temperaturama koje se drastieno razlikuje od (ove) teorije, tj. od D-P transportne pojave. Takoder bi se u okviru tog istraiivanja moglo objasniti i odvijanja kernijskili reakcija
pravila: krivulja pada na nulu za T 0, §to ova (klasiena) teorija krutog tijela ne rnr:de objasniti. Ponovno poput H2 +12 --12H itd.
 D. Norval. Piziku t zo PER. - Mehanau i toplina Stn. 6- 11 Str. 6- 12 10. Molckularito-kiiictir'ku tconija pliriova

Nruta T C Tablica 10.36 - Toplinski kapacitcti

tvar [K) krutih tvari na (rclativno) visokim tern-
2R
peraturama. Svc tvari vrlo dobro shjede
Al 400 3.05 R.
Dulong-Petiteovo pravilo, no to prestaje
Au 300 2.99 R
biti tako na niskim temperaturarno gdjc C
Jod 240 3.09 R
pada kao T 3 . PonaAanje C-a na Mskim
Pb 300 3.09 R
temperaturama objaSujava samo kvantna
Fosfor 300 2.96 R
fizika. (Vidi i tablicu 10.3a.) Slika 10.8 - Urlarn i presjek
Ag 400 3.06 R

(v. jednadCbu (10-121)) i primjer 10.1) u vremenu t = ls. Ako unutar volumena Tina N molekula. onda
"na.Aa" molekula doCivi N surlara u 1 = 1 s. Znati da izmedu dva sudara prole r = 1 s/N vremena, tj.
Razrnotrimo sada gibanje istovrsnih molekula !Ana). Molekule se gibaju slobodno (po pravcitna) 1S 1 1
izmedu dva savrgeno elastiena sudara. prelim slier 10.7. Nadalje, uzet demo da se giba samo "naS'a" molekula, T= = (10-30)
prito ppia (v .1s) pNovskb
dok druge miruju.
Pri tome uzimamo da se "naga" molekula giba sredujorn kvadratnom brzinom V.kb = N.7 2 (dok druge
molekule miruju). Vrijerne r zvano je vrijeme relaksacije i ono je dano gornjom formulorn. Ta je formula
nepotpuna ,jer ne uzima u obzir gibanje i drugih molekula. Ako izratunamo relativnu brzinu molekula (iz
Maxwellove raspodjele - vidi kasniji odjeljak i dodatak poglavlju 10) onda je formula za vrijeme relaksacije
,jednalca
1
= (10-31)
1./pNatii
je srednja brzina molekula, pN je gustoda molekula, broj molekula u 1 in3 , a o je udarni presjek,
definiran ranije.
Inverzna vrijednost vremena relaksacije jednaka je broju sudara u sekundi, odnosno frekvenciji sudara
ko,ja je jednaka
vr = Ifio-TpN. (10-32)
Slika 10.7 - Slobodno gibanje molekula plina
izmedu dva savrgeno elastiena sudara. Za vrijeme r eestica se giba slobodno (,o proven - slika 10.7), a udaljenost koju prijede izmedu dva
sudara (za vrijeme 7) cove se srednji slobodni j ut koji je jednak

Srednja udaljenost izmedu dva sudara zove se srednji slobodni put. Do sudara molekula dolazi kada 1
e = (10-33)
se one nalaze "preblizu", a to je odredeno njihovom velieinom i razmakorn: kada se molekula giba ona 1./p Na
"prebrisuje" valjak polumjera baze 2R, gdje je R polum,jer molekule (kuglice), a molekule de se sudariti ako
su razmaci izmedu njihovih sredigta manji od 211, odnosno ako se srediAta nalaze unutar valjka polumjera Gornji rezultat je kvalitativno jer kaCe da je razinak koji prijede eestica plina bez sudara obrnuto
baze 2R (vidi sliku 10.8). proporcionalan gustodi eestica i udarnom presjeku.

Unutar valjka volumena V, nalazi se N molekula, tj. Primjer 6.3 Izrajunajte srednji slobodni put molekule duhka na temperaturi 20' C i pri tlaku od 1 atm, to
frekvenciju sudara. Polurnjer molekule neka je 2 x 10-1° m. (Tlak od 1 atm jednak je tlaku na standardnim
N = PN • VO = PN e • SB = pN • P(2R)2 7 uvjetirna tj. 101 325 Pa.
(10-29)
= PN 67 E17
RJEENJE Uz pretpostavku da. jc plin idealan moSemo izratunati gustodu broja molekula pN, tj. in
pV = nRT = NkT dobijemo
gdje smo, uz gustodu destica p N uveli i udarni presjek, odnosno povrbinu baze valjka op = (2R)2 71- unutar
koje dolazi do sudara testica. je volumen koji prebri§e molekula gibajudi se srednjorn kvadratnom brzinom N p 101325Pa
V kT 1.38 x 10-24 3/K ... 293 K
To jc poscbniji slueaj od onog gdjc bi se, prelim gornjoj napomeni, gibale npr. molekule vodika i joda. 2.5 x 1025 /m5.
 Os I as FEB. - Mclranika i toplirtu Str. 6 - /3 St, 6 - 14 10. Molekularno- ki7tr.tieku teorija pfinova

Ouda je srednji slobodni put jednak

1
= — 2.25 x 10 — m.
A,Nct

Srednju kvadratnu brzinu izratunamo iz (10-126)

30'
coo, = = 510.9 in/s,

pa je frekvencija sudara

= — = 2.27 x 109 Hz,

e

sto znati da se rnolekule sudaraju, pri gornjirn (tipitnim) uvjetima oko 2 ruilijarde puta u sekundi! 05 25 5Q c 75 100 Bodovi
B
shk. 10.9 - Graf-Lai prikaz podataka (histogram) uz primjer 10.4

10.7 Maxwellova raspodjela po brzinama

Na najjednostavniji natin srednju ocjenu T3 (srednji broj bodova) izratunali bismo tako
da izraeunamo ukupan zbroj bodova i podijelimo s ukupnim brojem studenata N. Dakle
Do sada snro pri razmatranju svojstava plina u molekularrro-kinetitkoj teoriji uzirnali uvijek srednju
brzinu iii srednju kvadratnu brzinu gibanja molekula. S obzirom na pretpostavke o idealnorn plinu, za F E, B, 1 1 72
0 _ 76
otekivati je da molekule plina mogu irnati cijeli raspon iznosa brzina "na raspolaganju", od rule do, forrnalno, E, 71, 218 —a
beskonatnosti. Ovdje Zelimo istraZiti kako se raspodjeljuju molekule po brzinama, t,j. koliki broj molekula
irna brzinu unutar nekog intervala brzina (izmedu 500 m/s i 501 m/s, npr.). Dakle, ini traZlino funkciju Medutim, ITIOieM0 uvesti funkciju raspodjele f(B) npr. koja govori koliko studenata boa odreden broj
raspodjele po brzinama. bodova, tj. kako su bodovi raspodijeljeni po studentima. Nadaljc, to funkcija raspodjele za odredenu
vrijednost broja bodova Bi kale kolika je vjerojatnost da ex nasumee odabran student imati taj broj
Funkcija raspodjele Za razurnijevanje pojma funkcije raspodjele razmotrimo slijedea primjer. bodova. Pomotu funkcije raspodjele, gornji raeun postaje

Primjer 10.4 Kontrolnoj zadaei (iz fizike) pristupilo je 218 studenata. Za potpuna iii djelontiena Tjeknja j=21

dobivalo se po 5 bodova, s tim da je niuksimaini broj bodova utogao biti 100. Postignuti rezultati dani su B = E B,f (Bt)— 100 • 4 + 95 • 2 + 90 • 6 +
N
= 53.76.
tablici. liraeunajte srednju ocjenu (srednji broj bodova), srednju kvadratnu ocjenu, najvjerojatniju ocjenu i
srednje k-vadratno odstupanje (standardnu devijaciju) i standardmi devijaciju artirnetieke sredine. Srednju kvadratnu ocjenu mogli bismo izradunati ponovno na dva natina: direktno ratunajuti srednju
vrijednost zbroja kvadrata broja bodova

B
—-2- _ 1002 + 952 +902 +
3 286.24,
Broj Broj Bro) Broj Broj
N
Broj
stud. bodova stud. bodova stud. bodova in tega sada izratunamo srednu kvadratnu ocjenu

4 100 14 65 8 30
2 95 20 60 6 25 B.k = VET = 57.33.
6 90 30 55 8 20
8 85 28 50 4 15 Vidirno neznatnu razliku izmedu srednjeg kvadratnog broja bodova B ,k i srednjeg broja bodova B.
10
Pomotu funkcije raspodjele gornji ratun postaje
12 80 20 45 2
2 75 16 40 0 5
16 70 10 35 2 0 B,k = E f (13, )13; = 57.33.

Tablica us primjer 10.5, Resultati kolokvija

To nam pokazuje univerzalnost funkcije raspodjele pri raOunima srednjih vrijednosti.
 D. /lomat: Fizika I za FEB. - Mehanika i toplina Sir. 6- 15 Sir. 6- 16 10. Molckularno•kinetiaa tearlya ,Iirt ova

Standardnu devijacuu broja bodova ora izraZunanto prema izrazu Standardna devijacija prikazuje odstupanje (devijaciju) od srednje vrijednosti. Jasno je npr. da je rezult at
(prema gornjem printjern) kaila svill 280 studenata postigne 50 bodova (od 100 mogueih) sasvim razheit ml
an = / B2 - T32 = 19.90. situacije kada bi polovica srudenata imala 0 bodova, a druga polovica 100. Srednja vrijednost broja bodova
ista .je u oba slueaja, a standardna devijacija de pokazati da u drugom slueaju postoji veliko odstupanje od
Standardna devijacija pokazuje koliko jako rezultati odstupaju od srednje vrijednosti. Gornji raCun prosjeka, dok ga u prvom neee
lako bismo napisali porrioa ranijib izraza a funkcijom raspodjele! Diskretnu varijahlu - broj bodova, zamijenit de u nizu slueajeva kontinuirana varijabla x ("7 = v 11
Standardna devijacija artmcwhe svcdme ass jednaka je naaent slIta(u), pn gortije lQrlsuIe vise neee imati zbrajanje preko diskretnilt vrijednosti vet= "zbrajanje"
preko kontinutuna vrijednosti. tj. Mint eettio integriranje preko podrueja vrijednosti 1 varijable. Dakle.
au
ens = - 0.09,
Vn(rr — 1) E = 1 —› f (x) 1. (10-39)
a relativna pogregka dana .je ovako

= San s Ta jednakost ujedno kale da .je ukupna vjerojatnosr . jednaka 1, s obzirom da funkcija raspodjele f (x0) daje
= 100 = 0.5%.
vjerojat !lost da se Oat vari varijabla xrr . Ukupan broj N jednak je

N= n(7) dx (10-40)

Iz primjera valja uotiti daje broj bodova rasporeden "u koracima" po 5, tj. ka2erno da je taj broj diskretne. a srednja vrijednost velieine (varijable) x je
Za razliku od broja bodova, brzine se mijenjaju kontinuirano. Zato de i funkcija raspodjele brzina biti
neprekinuta i glatka funkcija brzine, ill , totnije, iznosa brzine or 117.
= f x ./(x)dx. (10-41)
Opda svojstva funkcije raspodjele Ms) diskretne (ne-kontinuirane) varijable s od N objekata jest

Srednja kvadratna vrijednost varijable x je

E/i(s)=1=E-.
--i n J=N,
-r
N =t
=r
(10-35) I = f r 2 f (x) dx uz

=E siL • (10-42)

Vrijednost funkcije raspodjele Ms) za i = io kale kolika je vjerojatnost da de se realizirati varijabla

Jasno je da je zbroj vrijednosti funkcije raspodjele preko cijelog niza vrijednosti jednak 1, gto kale da je
Standardna devijacija i dalje je dana izrazorn (10-38) gdje se sada za njen ratun rabe formule (10-41) i
ukupna vjerojatnost jednaka 1 (tj. 100%). Oplenito, za neku funkciju g(s) diskretne varijable si srednja je
(10-42).
vrijednost dana ovako
Maxwellova raspodjela po brzinama Razmotrirno sada n rnolova idealnog plina u posudi volurnena V,
g(s) = E g(s,)f,(s), (10-36) koji se nalazi na nekoj temperaturi T i pri tlaku p. Zelimo istraiiti, ako ima N testica plina , kakva je funkcija
i=i
raspodjele po brzinama, tj. koliko de eestica (od ukupnog broja N) imati brzinu izmedu npr. brzine v1 i
pa ako je npr. g(s) = .92, onda je srednja vrijednost kvadrata s jednaka brzine v2 = v1 + Dv. Valja se sjetiti da eestice u idealnom plinu sudjeluju (samo) u savr.aeno elastienim
sudarima, kroz koje one rnogu poprimiti brzine od nule do velikih vrijednosti. Takoder, oeekujemo da de se
eestice po brzinama grupirati oko neke srednje brzine koju demo odrediti iz funkcije raspodjele, prelim izrazu
=E s;fi(s). (10-37) 10-41.
Maxwell je 1859. godine pokazao da se molekule plina po brzinama rasporeduju prema funkciji
Standardna devijacija za varijablu s je raspodjele N(v) koja je dana ovako (vidi dodatak poglavlju 10 za izvod te formule)

]1/ 2 dN,, = N(v„ vv , u„)(117 = dv, = Ae-'(''°.+11■,+14) (11. dv,„ dv .

a, = E(s, _ 7)2 fi(s) iii (10-43)
.=i (10-38)
Znaeenje te funkcije je slijedede: aria daje broj testica eije se brzine nalaze izmedu v i 'yr i +
a = - 52 ) 1 /2 . i v, i v0 + dv.. Poznavanje forrnalne funkcionalne zavisnosti funkcije raspodjele o brzini dN,, ostavlja
 D. llorTut: Piziku I zu FER Mckunika i topliva Str. 6- 17 Str. 6- 18 10. Molekularno-kinctiaka teoriya ptinova

za sada neodredenim dvije konstante .4 i Zbrajanie” (integracija) po svim brzinarna daje ukupan broj
vest ica N u volunlenu 1'. tj.

1 =N=Af / dv y (10-44)

a radin srednje vrijednosti brzine ,joS je jedan uvjet koji odreduje konstante i vs, pa je funkcija riN„ u
1:artezijevini komponentama brzine dana ovako

rn
dA'„ = N(v,, v, ) dey dv, = (2 ) 312 e--"` (`'> +' +' ) / 2k7' do, clo y do,
(10-45)
= N f (v,,o y ,1),) du., du, du, . 4
V
L'InnoZiak de, do, do, molerno shvatiti kao diferencijalni element volutnena dl.'„ u Kartezijevont prostoru Slika 10.10 - Maxwellove funkcije raspodjele po brzinarna za
brzina. Ako pr9jedento na iznos brzine v = Vt92, + (9,2, + onda taj isti element volumena molenio napisati razlieite vrijednosti temperature.
sfernim koordinatama ovako
dl,"„ = = sin 0 dO cic5u2 du, (10-46)
gdje je dfl diferencijalni element prostornog kuta (u prostoru brzine v) = 47. IzraZenu preko iznosa
brzine, funkciju raspodjele r/N„ ino2ento napisati ovako Temperatura ulazi u funkciju raspodjele kao dodatni parametar i za razlieite vrijednosti temperature
funkcija raspodjele je prikazana na slici 10.10.

dAT„(v) = N(v) dv = 47N ( ÷

27 ki,T ) 32 e-m"' / 2'T v2 dv Eksperimentalni uredaj kojim se mote odrediti raspodjela testica po brzinarna prikazan je na slici
(10-97) 10.11. Iz poznate kutne brzine w more se uz poznatu kutnu razliku izmedu dvije pukotine na rotirajudin
N f(v) e2 de, diskoviina, odrediti brzina testica koje izadu iz ped P i kolintirane (ustnjerene) pukotinama (kolimatorixna)
gdje je f (v) funkcija gustoe'e vjerojatnosti, odnosno to je Maxwellova funkcija raspodjele po brzinarna K dodu, progavS1 kroz dvije pukotine na rotoru I?, do detektora D. Detektor broji Festive odredene brzine.
Zatim se promijeni kutna brzina (ili kut tnedu zarezima) i rnjerenje se ponovi. Rezultati u potpunosti slijede
=
nt 3 /2 c.a/
2
12k
krivulju prikazanu na slici 10.10.
(10-98)
27kT
Primjer 6.5 Koliki moat biti kut izmedu ketaea na rotoru R (permit, surer 10.11) aka se icli propustiti ST1Op
Ta funkcija ima svojstvo funkcije raspodjele uvedene ranije (vidi (10-35)), tj. eestica brzine 400 rn/s? Kotaei as okre6u stalnorn brzinom od 4800 okr./Tain, a razmak izmedu kotaea je
60 cm.
SC

(v)d 3v = 47 f f (11)v 2 du = Tr. f dNy = 1, (10-49)

f
pa
dNv
dw = — = f (v) • d3o = f (v) • 47 v2
N f dw = 1 (10-50)

predstavlja vjerojattiost da eestica ima brzinu u rasponu v, v + dv (v E [0, +co)). Funkcija raspodjele f po
Kartezijevim komponentama brzina dana je ovako

f(v,v5,)) 4 ) 3/2 e -air,!Hr:+,?)/zrr

( 27T (10-51)
Slika 10.11 - Skica uredaja za eksperimentalno utvrdivanje raspodjele
eestica po brzinarna.
gdje je sada npr. v, E (-DO, +DO).
Za slut'aj rotacionog gibanja molekule momenta tromosti I, broj molekula koje imaju kutnu brzinu
izmedu w i w + jednak je
RJEENJE Cestica prijede razinak d izmedu dva kotadt za vrijerne td, koje je jednako

dArw = 47N (-1) 3/2 w2e-1w2/2krdw (10-47b)

2kT
ir td =
V
 D. Horpat. Flzika I za FEI? Alchanika i toplina Str. 6- 19 Str. 6- 20 10. Molckularno-k/l,dtka trotdja phnova

Za to or vrijelneinora zakremai rotor Ca kut a da hi ('estica mogla prai kroz drug.: morez, tj. lutegrali sit tz.r. Caussovog tips i u.jiliove su vrijednosti dare u tablici 10.4. l'rvi integral je integral neparne
funkcije po simetrienom podrueju. pa je on jednak null. Prelim tome ii. = 0. To je. narartio, od rattije
td, pa je
o = Li- poznat rezultat ovdje provjeren potrioh, izvedene funkcije raspodjele.
d a
odnosno naderno na slitan satin, pomoen tablice 10.4:
'11 Srednju vrijednost (inosa) brzine
LLIti
Cr = -
v • e—n,,/2k7' • •r2 dv
Uvrttavanjem podataka dobijemo _<•0 >= v f (v) dv = 47r 312 f
(27rnk'T )
96r (10-53)
(t = — = 43.20° -= 43°12'.
2 (2kT 2kT ) 1/2
— —) /2 1.13 (—
Nil In

Energija aktivacije Kemijske reakcije se odvijaju vrlo eesto u otopinama Jr kojima sit brzine molekula
ras.poredene prema N.taxwellovoj raspodjeli. Do kemijske reakcije /e loci samo ako molekule ititant dovoljno
kinetitke energije koja rnora biti visa od 711.inint(2171C energije crane entlyija aktivacrje, a koja .le karakteristiena
ca. pojedinu reakciju. Ia prakse je poznato da ee se reakcija odvijati brie ako je temperatura (otopine) vita,
Nv
a iz slike 10.12 vidljivo je i ob jjalnjenje: ako je ternperatura vita, krivulja raspodjele pomiee se nadesno, a to
znati da ima vile molekula s energijorn vedom od energije a.ktivacije, pa tako him vile molekula koje stupaju
u kemijsku reakciju. (Broj tilt rnolekula prikazan je povrlinom ispod krivulje u podrutju apscise veee od
energije aktivacije!)
e -b v2
Nv

v. V

Slika 10.13 - Maxwellova funkcija raspodjele po brzinatna. Prikazane su

i maksimaina srednja v i srednja kvadratna vsK brzina.

Za srednju vrijednost kvadrata brzine Ino.emo ponoviti gorn.ji ratun uz v v2 , lto, uz drugu vrijednost
integrala vodi na izraz za srednju kvadratnu brzinu izvedenu ranije, tj.

(2kT 1/2
vekn = v =
2
2 rn )
Slika 10.12 - Maxwellova funkcija raspodjele po brzinarria (10-54)
- uz objalnjenje energije aktivacije. 2kT)I/2
vAb = 1.22 (-

RaEuni IcarakteristiEnih velkina Poznavajuei funkciju raspodjele f (v) odnos-no funkciju dN„, rnolemo Ovdje jje zanindjivo iz funkcije raspodjele izratunati najvjerojatniju brzinu v,,,, tj. brzinu za koju funkcija
prema ranijem razmatranju primjera 10.1 izratunati srednje vrijednosti funkcija brzine. raspodjele ima maksimurn:
Srednju vrijednost neke komponente brzine, npr. moiemo izratunati na slijedeei satin
dv
— f (v) = 0 = —(v 2 ikT =0
Da —=< >= f f (v„ v,„ v)dv dv
(10-55)
2kT
(10-52) Urn = —
rn
= dN,, rn 3/2 f —rn,,!/zer dv, f f e — m(`'■,+`'! ) /2kT dvy dv,
j N 2akT)
Prema tome izrnedu tri karakteristiene brzine postoji ovakav odnos
 V. florvut: Pizika I zu FER Mehunika toplina Sir. 6. 21 Sir. 6 - 22 10. Alolekularno-kinetiaka teorija phnova

oo
Tablica integrala I„ = .I x"c -"' (Is
o
najvjerojatnija brzina: sredija brzina: srednja kv. brzina:
it Vrijednost integrala
s (kT) l/' IET (kT) I/2 kT /2
= - — 0 ( )'l2
\, Tit I IT 111 )
1
2
kT I / 2 (10-56)
= 1 - ,/ kT ) 1 / = 1.13 f (—) = 1.224 (E) 1/2
111 itt ) lit 2 I(,
" 7 ) 112
3 i
7,7
t (,., .) 1/2
'Urn <v < Vskb dl 4
:17 : Vs kb = 1 : 1.13: 1.22. 5 ,÷7
2n-1-1 —VT-r
Za raeun prosjeene vrijednosti kinetieke energije u npr. x -sinjeru piIemo
1-3. 5.., Z-1) ( : ) I/ 2
2n

Tablica 10.4: Vrijednosti cestih inte-

= I E(v)f(1,,„v,,v,; )dv.,clvy cluz = I —2 f (10-54a)
grala kod Maxwellove raspodjele

i pomo6u integrala iz tablice 10.6 lako dobijetno

Maxwell-Boltzmannova funkcija raspodjele

EK1 = 2kT, (10-54b)
Rezultat zamjene varijabli v -4 Ek doveo je do funkcije raspodjele po (kinetitkoj) energiji (translacije).
Odmali se name& pitanje, kako se taj rezultat mote poopeiti na ukupnu energiju, tj. na situaciju kada medu
u skladu s teoremom o ekviparticiji energije. Za ratun srednje vrijednosti ukupne kinetieke ene ne
molekulama plina djeluje neka (konzervativna) sila, pa molekule posjeduju i potencijalnu energiju (a ne samo
molekule, dobro je prijeei s varijable v na varijablu E, a pri tome se Inolemo rukovoditi opeim pravilom kako kinetieku kao Ito je to bio do sada slueaj za idealni plin).
napraviti zamjenu varijabli kod funkcija raspodjele: U situaciji kada je prisutna i potencijalna energija Muzwell-Boltztriaratova raspodjelu zadriava tzv.
(•) Valja pronaei matematieku vezu izmedu stare i nove varijable (npr. E = mv2 /2); Boltzrnartnov faktor e-E/k7. , medutim, normalizacioni faktor je razlitit, a i znatenje funkcije raspodjele valja
(•) Valja diferencirati gornju jednadžbu
jednadibu i dobiti vezu izmedu diferencijala (npr. dE = myth, reformulirati. Naime, funkcija raspodjele
ritTE
2. civ);
IMB dE = AN/Te-E/kT riE (10-57
(•) Valja supstituirati novu varijablu (prelim prvoj totki) i njen diferencijal (prema drugoj totki).
Dakle, za rueun srednje vrijednosti kinetieke energije imamo daje vjerojatnost da eestica plina ima energiju izmedu E i E + dE. Konstanta nornializacije opeenito ee
ovisiti o rnnogo faktora poput gusto& i temperature.
1 dEk
Ek = -mv2 ; dEk = my dv; civ - •
2 y2treEk
(10-55)
10.9 Realni plinovi "^- 49-4( C1-‘,..LAN
(Ek)dEk - 1 Vr'ke E. /kT dEk
Vir(kT)3
le, pretpostavki o idealnom plinu izveli stno niz vainih
važnih odnosa koji su razotkrili vezu makroskopskih
Potnoeu to funkcije raspodjele lako unamo parametara i inikroprocesa u plinu, odnosno medu njegovirn molekulama. rnedutim, napuste neke
Etc ,
pretpostavke idealnog plina, pokusi pokazuju da "lijepe" parabole p = A/V u p - V dijagramu, poprimaju
sasvirn drugaeiji oblik, prema slici 10.9.
2 e-"/kT Ek3/2 dEk. (10-56a) Nadalje, javljaju se
U tom podrueju vile ne moiemo
možemozanemariti volumen molekula plina.
.171-( kT)3 medudjelovanja molekula plina ali i stjenki i molekula, pa i medudjelovanje moramo ugraditi u jednadibu
(realnog) plina. Te je popravke ugradio u plinsku jednadžbu
jednadibu van der Waalst tj.
Gornji integral moleino svesti na poznati oblik ako uvederno novu varijablu y = Vrk".. Rezultat je takoder
V —■ V - rabw (10-58)
poznat od ranije:
Ek t=- 2kT (10-56b) t Johan Diderik van der Waals (1837-1923) nisoseniski fisitar. Nobclova nagrada 1910. godine.
 D 11”7-110. Fxzlka I Meltartaa i loplm a Sir. 6- Si,'. 6. 24 11L Moickulamio • 1, itch/ Let I e'll111(1 7,117101'll

PIM T„. [K] p, [atm) 1, Hl/mol] p,1',/RT,

He 5.3 2.26 57.7 0.300
Ne 44.5 25.9 41.6 0.296
Ar 151.0 48.0 75.2 0.291
Kr 210.6 54.2 92.0 0.290
Xe 290.0 57.9 120,2 0.293
H2 33 12.8 65.0 0.304
N-2 126.0 33.5 90.0 0.292
02 154.3 49.7 74.4 0.292
V SO2 430.0 77.7 123.0 0.271
CH, 190.6 45.8 98.8 0.290
V
Met. alkohol 513.1 78.7 117.5 0.221
Slika 10.1.4 - p - V dijagranr realnog plina. Et. alkohol 516.0 63.1 167.0 0.250
Et. alkohol 516.0 63.1 167.0 0.250
Aceton 508.0 47.0 216.0 0.243

Tablica 10.5 KritiCni parametri plinova

gdje je n broj molova, a brc je (za sada) nepoznata konstanta koju valja odrediti iz eksperimenta za dani
plin. Takoder je uveo popravku zbog medudjelovanja ovako

n'are
p p+ (10-59)
V
livrttenje gornjih izraza u van der Waalsovu jednad2,u daje
pa van der Waalsova jednadiba stanja realnog plina izgleda ovako
L, + 3 (1',1 (1. T
)lc 31 (10-66)
+ n' aw ) (V - nbw) = rIRT. (10-60) ) T,
V2 [ p,

Pozitivne velitine (konstante) aw i bn,, tzv. virijalni koeficijenti odredit to se na osnovu .jednadZbe stanja
Bertholletov plint Na shear' natin kako je to utinio van der \Vaals, Berthollet je modificirao jednadZbu
realnog plina u okolini tzv. kritiene take u kojoj oznatujerno parametre stanja plina ovako
stanja idealnog plina na slijedeei nacin, dobiti Bertholletovu jednadibu stanja realnog plina
p, V, T p,,V,, T, (10-61)
r/
++2273., ) (17 - nbB) = nRT. (10-67)
i to velitine odreduju se iz eksperimenta.
Na osnovu ponatanja realnog plina na izotermi (T,) koja prolazi kritienom toekom (prerna slier 10.9), Iz istih uvjetnih jednad2,bi mogu se dobiti Bertholletove konstante ap i by:
vrijede dvije uvjetne jednadtbe
V,
aP - o 82P - o (10-62) aB = 30,V,2 T„, (10-68)
av av2
jer je kritiena toeka za izot
jednadžbueka infieksije. Bertholletova jednadZba gotovo jednako dobro opisuje realni plin kao van der Waalsova jednad2ba
Van der Waalsovu jednadibu za 1 mol plina motemo napisati i ovako
Virijalni koeficijenti Opeenito se jednadZba stanja plina 'note razviti u red ovako
RT aw
P (10-63) PV n 2
V - bw - 1+ B(T) v
n C(T) (11)2 + T (T) ( T) + (10-69)
nRT V
pa uvjetne jednadZbe (u kritrenoj toeki) postaju
gdje koeficijente razvoja B(T), C(T), zoverno virijalni koeficijenti i opcenito, ovine o temperaturi.
ap _ RT, 2aw 82 p 2RT, 6aw 0 Raspisivanja van der Waalsove jednadThe stanja realnog plina vodi, usporedivanjern, na slijedeeu vezu izrnedu
-= (10-64)
av , v., - bw + V,3 0 I8v2 „ - - kw V4 • virijalnih koeficijenata i van der Waalsovih konstanti

RjeAenja gornjih jednadžbi

jednadibi za van der Waalsove konstante su B(T) = bw - 7±;., C(T) =14. (10-70)

bw = aw = 3p V2 . (10-65) / Claude Louis Graf you Bertliollet (1748-1822) irancuski kerniear.

 D. 00,at: Pizika I za FEB. - Mehattika i toptitat Str. 6. 25 Str. - 26 Dodaci 10. poglavlju

Dakte. drugi viri. jalui koeficijent ovdje ue ovisi o temperaturi! Slieno za Bert holletov plin dobijerno

au
B(T) = on - C(T) = 6 21, (10-71)
RV

Nljerenja pokazuju da Bertholletovi koeficijenti belje opisuju B(T) mega van der 1Vaalsove konstante. DODACI 10. POGLAVLJU

GOrld1111 su prikazirna samo skicirani neki pokul;aji opisa roaluili plinova. Apr. tzv. Dietcrici-jcva
jedrladiba slanja realnog Ono izgleda onako

pe naD/V RT - iib„) = nRT (10-72)

li Baettie-Thidgernan-ova jednadiba stanja realnag plina

PV ( Iicnn old0 n 2 1,13,3130 nAo mums

1+ (10-73)
nRT VT') ( V V2 RTV 1 V

gdje su konstante ann, bnmenn, Ao i Bo odredene iz eksperimenata za velik broj plinova, posebno za vaZne
situacije visokih Lemperatura i visokill tlakova (pri kernijskim reakcijama sinteza neorganskih i organskih Dodatak 10.1Izvod Maxwellove funkcije raspodjele po brzinama
spojeva, izgaranju plinova raketnih all i obienill rnotora, ltd).

Napomena o medumolekularnirn silama U razinatranju veza medu molekulama javljaju se razni tipovi
ruedudjelovanja. Jedna vrlo slaba sila je tzv. van der Waalsova silo koja se javlja zato IIto rnolekule imaju
dipolni moment (vidi poglavlje o elektrienirn pojavama u Fizici I), tj. molekula se mole zarnisliti kao ob,jekt
sastavljen od dvije nakupine medusobno razrnaknutih nakupina suprotnih elektrienih naboja. Elektrostatsko
polje E takve dipolne molekule opada s treeom potencijom udaljenosti 1/r3 ), a potenci,jalna energi,ja
dva dipola proporcionalna je s kvadratom polja (E) 2 (vidi poglavlje 4), tj. E p 1/r6 . Iz potencijalne
energije dobije se (deriviranjem po r sila koja je proporcionalna s 1/r7 . To je van der Waalsova sila,
a medumolekularna veza je van dar Waalsova veza. Eenrgija ,je, prema tome, proporcionalna s 1/r6 =
(1/r3 )(1/r3 ) = I/V2 , tj. upravo onako kao Ito se javlja u van der Waalsovoj jednadlbi za realni plin.
(Dimenzija uninoka pV je upravo A/L2 T -2, Ito odgovara dirnenziji energije odnosno jedinici
Razinotrimo N molekula idealnog plina u sprenmiku volumena V i na temperaturi T. S obzirom na
kaotieno gibanje molekula, svi su smjerovi brzina jednakovrijedni, a iznosi brzina, s obziroin na savrleno
elastiene sudare koji se odigravaju innerly molekula, poprirna,ju vrijednosti izmedu rule i, praktitki,
beskonaeno. Ovdje nas zanirna pronaei raspodjelu molekula po brzinama, tj. len= odrediti bro,j molekula
dN„„ koje imaju (iznos) brzine izrnee/u v i v + do. Vjerojatnost da molekula ima brzinu u gornjern rasponu
ne mole ovisiti o komponentama brzine vim , vy , v,, odnosno Icalemo da su komponente brzine statistitki
nezavisne. Nelca je funkcija raspodjele za komponentu jednaka f (v), tj.
(11V„. = (v,)(11);, (DP10- 1.1)
i d/V,, je upravo bro,j molekula koje irnaju x-kornponentu brzine v, izmedu v, i v, + dv,. Ista funkcija
raspodjele opisuje vy i v, komponente brzine. To znati da ce funkcija raspodjele za proizvoljno gibanje
molekule biti jednaka
= f (v.r) (tut • l(vy) dvw • (v,)(1v, (DP10-I.2)
No kako funkcija raspodjele ne mole ovisiti o smjeru (vee o iznosu) brzine, unrnolak f (v,)f (vv ) f (v,) molerno
mipisati kao jednu funkciju ko,ja ovisi santo o iznosu brzine v2 , t.j.

(v:,)f (vy ) f (v,..) = F(v2 )F(1.,! + v y2 + v?) (DP10-1.3)

sada cilj odrediti oblik funkcije f (u2 ). Ovdje, dakle, slijedi ru n rnaternatiekih koraka povrerneno
.je
zaeinjeuill fizikalnini zahtjevima.
Ako stavimo da su dvije komponente brzine jednake null = 0 = v,), onda dobijemo jednakost

f (vD[f(0)12 =F(u!) , (DP10-I 4)

pa je
F(v! + vi2„ + = f(.1) + + v!.)Lf (0)]2 , (DP10-1.5)
kada to uvrstimo u (DP10-1.3), dobijeino

f (v!) f (1),2„).f (vD = f (v! + vy + vD11(0)12 (DP10-1.6)

 D. Horvat: Fizika I za FER - Wyman i toptina Str. 6- 27 Str. 6 - 28 Dodact Tog/ay/7u

Logaritmiranjem gornje jednadibe dobijerno sto daje az poinoe tablice 10.4

+ 'a?) + 21n f (0), (DP10-1 7) I /2 I /2

f(v!) + In f + In f (vD = In f (v2 + l/2
q = 0113 /2 \ '/2
tr 2 (1 3 ) (DP10-1.10)
i ako uvedemo pokrata = In f paryijahain derviranjem goride jednakosti po yr dobijerno
1
ecl(a2r ) = et'(v.2, + ov2 + cD, (DP10-1 Sa) 2a

a deriviranje gornje jednakosti po a daje nalu, tj. Usporedba s (DP10-1.13) daje vrijednost konstante al

0 = ct,"(v1 + vv2 + vD. (DP10-1.814 rn

a, = (DP10-1.17)
kT
Dakle, druga derivacija funkcije q(v2 ) jednaka je nuli. To znati da funkciju inolerno prikazati kao linearnu
tj. pa imaino konaeni oblik Maxwellove funkcije raspodjele po brzinama Kartezijevim komponentaina)
funkciju varijable
cl/(eD = In f (v2 ) = ao - a1 ur. (DP10-1.9)
ra )3/2 0 7., '+■ ,'+ ■ ,' 25T (DP10-1.1S)
Negativni predznak ispred linearilog dat) opravdan je odinali malo Antilogaritiniranjern clobijemo I (1,,)1(7) 01(0,) (l'o do y = (— - dr,
2trkT
oblik funkcije f (vD
.1.( v1) = (DP10-1.10)
Za funkciju raspodjele vrijedi
Odmah je jasno da predznak ispred a1 flora biti negativan jer bin protivrican funkcija raspodjele za velike
(beskonatne) brzine postala beskonatna, to ne bi rnogla zadovoljiti uvjet vjerojatnosti, tj. da integral preko
cijelog raspona varijable mora biti jednak jedinici!
f f (v,)f (vy )f (v,) dvr dry dv, = 1, (DP10-1.19)

pa izraz pod integralom predstavlja gusto6u vjerojatnosti nalaZenja testice unutar volumena df.T. pod-
Cijeli gornji ratan moiemo ponoviti za druge dvije komponente brzine, pa dobijemo uvrgtavanjem u jelu brzina po iznosu moramo prijeei iz Kartezijevih komponenti brzina na iznos brzine v = \/ti + vv +
(DP10-1.3) Sada ,je volumen dc7 jednak
fo„Df(t,v2)f(v2ie3a0e-,,,o,!+,,,-H,,°). (DP10-1.11)
d14, = v2 dv sin Bo dcb,, = v2 (Iv d121,. (DP10-1.20)
Dvije za sada nepoznate konstante ac, i a1 moiemo odrediti iz dva uvjeta od kojih jedan predstavlja ratan
Funkcija raspodjele f ne ovisi o kutovirna, pa po moiemo integrirati po cijelom prostornom kutu, pa
ukupnog broja testica, tj.
dobijerno funkciju raspodjele pa brzinarna

f = N =f f (v!)f (vD f(v!) dvx dvv dv,

(DP10-1.12)
f(v)dv=4a ( ra )
2trkT
3/2 -mt,'/2kT v2 dv.
(DP10-1.20)
= 03rd f dux f 0-'"41v f

pomoen tablice 10.4, gornje integrale molerno jednostavno izvrijedniti, pa dobijerno da je ukupan broj eestica
jednak Dodatak 10.2 Raspr§enje molekula i relativna brzina
3/2
71
N e3 a° ill e3" c7 )312
N (L (DP10-1.13)
a,
Konstantu a, moiemo
možemo odrediti samo tako da uvedemo neki nezavisno izraeunati, od ranij epoznati rezultat.
Ovdje eerno razrnotriti savrkno elastieni sudar dvije rnolekule plina. Molekule irnaju mace nl1 i rri2
Tu ee poslutiti srednja kvadratna brzina izvedena na potetku ovog poglavlja, iz kinematike i dinamike gibanja
i giba,ju se brzinama i 62 , u odnosu na mirni sustay. To je poopeenje situacije koju smo itnali kada srno
molekula plina, tj.
kT razrnatrali prijenosne pojave gdje smo gledali gibanje samo ,jedne, "nak" molekule, dok su druge mirovale.
= 2v2 = . (DP10-1.14) Vjerojatnost da prva molekula ima brzinu t7, i da druga ima brzinu 172 jednaka ,je urnnosku vjerojat-
Taj rezultat moiemo sada izratunati pomoeu funkcije raspodjele, tj. nosti, tj.
d'w, , 2 = d'W (1102
( no )3 / 2 e dvi nt2 ) 3 /2 e - rri,t, j/2kT dye (DP10-2.1)
„71.Aq v2x f (v,) dux f f(vv)dv, f f (v) .27rkT 2trkT

OC
(DP10-1.15) Za dvije testice inokino definirati pololaj centra mase (CM) na uobita jell naein

= ((,) 3 f vxe
a f e a dvv f e a dv 7,
c NI rn1 + 77/27=2
Int + 7//2
(DP10-2.2)
 D. Ilorvat: Fizika I Sir. 6 29 Str. 6- 110 Doducz 10. pogluvlju
F ISH - 1.,:e1,171.n.(1 i .011.lila

Deriviranjein gorrjeg izraza po vreinenu dobijenlo brainu centra muse. Dakle, poinoeu braina 311.2 UVO(IiI110 Na taj naein snlo iaraeunali srednju vrijednost relativne braille gibalIja dvije testice iste inase preko srednje
ratan/TOL brZ1Till 311,.1 i bl'ZIILIA centin muse Vero brzine dobijone poinoeu Maxwellove raspodjele po brainaina. Tu je, dakle, porijeklo faktora f u formulaina
(10-30) i (10-31).
MCC! + 102 02 (DP10-2 3)
17i-ei = 171 -172; gcio =
101 + "12
1:inetieku energiju sustava od to dvije esttce i nozeino napisati ponioeu braille Jcio, ti.

EK/cm
(1161
ut2 )''--rbu (DP10-2.4)

Poinoeu gore uvedenili brzina Inoleino napisati ab rosi kinettail, outi rgija eestica 1 i 2, t,j. (pisano bee faktora
1/2)
ni072 +10262 'a
(MI ± '02)"1.1 ? (Tni +
ne -I- 112
( 7 /11 171 + in2 11'2) 2 zni rn2(fq + fr.; - 25.1372)
1/61 + 112 (DP10-2.5)

= + /112) + rti2f52) 2 + 11/i /112 _ g2 )2

i"I 11E2 ?in] + 1/12
CNI
= MfP
gdje sin° uveli ukupnu masu 3-1 i reduciranu m use µ ovako

1111162
1
Al = 111 +1/12 (DP10-2.6)
+ 112 p mu, 1112

iaraien pr eko novill braina moratno izraeunati jakobijan transforrnacije

Za ratun vjerojatnosti dw1,2 iaražen
preina standardnoin izrazu
(13.71 • d132 = I9jd''iciu • vro. (DP10-2.7)

Jakobijan raeunanio ovako

act au 112
1
a11„, aye, Till +11-12
= = 1. (DP10-2.8)
802 7112
1
avre , 711 + '1112

Sada ino'/,etrio u noviln varijablaina vjerojatnost napisati ovako

3/2
) 3/2 M 1,1 d'l7C M
da' l \27rkT ( 2rrkT ) e (DP10-2.9)
= dwr,i • dwcm.
Ako su !rime eestica iste (kao Sto 5100 pretpostaviii u prvoin dijelu raarnatratija prijenosnih pojava), onda je
p= m/2 i = 2m, pa je
dwrei =
_ ) 3/2 e -,“'r./ 41T diTrei. (DP10-2.10)
4 /rIcT)
Sada nioleino izraeunati srednju vrijednost relativne brzine:
4 4

Tri ) 3 /2
7rel = I dWrel 'Orel = I vrele -mu,,,/ 41T„?ei dvr od12,,
47kT 4 4 4 4
(DP10-2.11)
= 3/2 1140 e -No,,,/elkir dere,
( --T—)
47kT 4 4

=
 U. 110,ut: 1 zn 1-W11. - Mchana.u. i l /ma SI, - 110‘10, Ill. poglery1p,

PREGLED 10. POGLAVLJA
1. Novi fizikalni pojmovi
srednja kvadratna brzina
prijenosne pojave
srednji slobodni put
diskretna varijabla
2. Nove relacije
ekviparticija energije
vrijeme relaksacije
funkcija raspodjele
kontinuirana varijabla
10.32 IC* uvjctc zadovoljava .jednaciZba stanja realnog plina a kritienoj
10.33 NapiSite jednadbu stanja van der Waalsovog realnog
10.34 Izvedite izraze za van der Waalsove konstante no- i preko paramerara u krititnoj totki.
stupanj slobode 10.35 NapiSite jeduadthu stasis Bertholletovog plina i usporedite je s van der Waalsovim
frekvencija sudara 10.36
standardna devijacija 10.33 Sto Jr frekvencija sudara. Kolika je tipiena frekvencija sudara molekula plina?
realni plin 10.33 Sto je frekvencija sudara. Kolika je tipiena frekvencija sudara molckula plina?
10.33 Sto je frekvencija sudara. Kolika je tipiena frekvencija sudara molekula plina?
10.12 • Izvedi elektrieno polio dipola!

to
N = NA, nlrn
114 AI -
2N - 3kT
pV = 3 Ek U = -NkT ,,s1th =

2
= 1 Cv C, 1 n
2
1 1
= v, = V-2.ar,ps E-
Ni2V,scr; N,/ 2p a

3. Pitanja (sa zvijezdicom su oznatena tefa, neobavezna pitanja)

10.1 Usporedite termodinamiku i molekularno-kinctitku teoriju plinova.

10.2 OpiAite svojstva idealnog plina.
10.3 Izvedite izraz za tlak idealnog plina.
10.4 Opigite impuLsne silo.
10.5 Kako je definirana srednja kinetitka energija?
10.6 Opitite vezu apsolutne temperature i srednje kinetitke energije.
10.7 Sto je srednja kvadratna brzina?
10.8 Sto je stupanj slobode.
10.9 Formulirajte teorem o ekviparticiji energije.
10.10 Opi6ite postupak ratuna broja stupnjeva slobode jednoatomnog, dvoatomnog i vi6eatomnog idealnog
10.11 Za6to pojedini stupnjevi slobode ostaju "smrznuti"?
10.12 Opgite temperaturnu ovisnost toplinskog kapaciteta vodika.
10.13 Iz Mayerove relacije izvedite izraze za toplinske kapacitete u ovisnosti o broju stupnjeva slobode.
10.14 Objasnite adijabatsku konstantu preko broja stupnjeva slobode.
10.15 Objasnite kako se javlja Dulong-Petitovo pravilo u kinetitko-molekularnoj teoriji.
10.16 Sto je udarni presjek?
10.17 Sto je srednji slobodni put? Izvedite formulu za srednji slobodni put.
10.18 Sto je vrijeme relaksacije? Izvedite formulu za vrijeme relaksacije.
10.19 Sto je frekvencija sudara. Kolika je tipiena frekvencija sudara molekula plina?
10.20 Sto je to diskretna a Ato kontinuirana varijabla?
10.21 Sto je funkcija raspodjele?
10.22 Sto je standardna devijacija? Napigitc njen matematitki zapis.
10.23 Opi6ite kako se moAe pokusom dobiti rasporcd pc, brzinama molekula idealnog
10.30 Uz koje popravke idealni plin "postaje" realan?
10.31 Nacrtajte p - V dijagram realnog plina i opigite krititnu totku.
 DODACI

[D1] Derivacija i integral D1-1 D1-9

[D21 Vektori D2-1 D2-19

[D3] Trigonometrijske funkcije D3-1 D3-6

[D4] Eksponencijalna i logaritamslca funkcija D4.1 D4-6

[D5] Prirodne konstante i broji•ani podaci D5-1 D5-2

 Sir. DI - 2 Dodatak DI- Derivacija i integral

DODATAK Dl. DERIVACIJA I INTEGRAL

11.
to t
Slika D1.1 Uz definiciju derivacije

U ovom dodatku dati eemo kratki pregled diferencijalnog i integralnog ratuna uz niz primjera iz
kinematike i dinamike, gdje se i prvi puta susreee derivacija kroz problem uvodenja (prave - trenutne) brzine.
RJE§ENJE Elongacija tijela je x(t) = Ao sin(wt + 0) a brzina je

Derivacija d d
v(t) = — x(t) = — (A0 sin(cdt + 0)) = flow cos(cdt + 0) (D1-4)
Definicija srednje brzine dt dt

= (D1-1) (Iskoristili smo einjenicu da je derivacije funkcije sinus jednaka cosinus (vidi Tablicu D1.1).) Brzina je (opet)
At funkcija vremena t. Valja se sjetiti da su amplituda Ao , (Icruina) frekvencija w i faza poznate (zadane)
govori o omjeru prijedenog puta i vremena potrebnog da se prijede taj put. To vrijeme mote znatiti vremenski konstante. Ako je npr. = or/2 (tijelo je u poeetnom trenutku maksimalno udaljeno od položaja ravnotete)
razmak od jednog sata (pri putovanju automobilom npr.) ill desetak sekundi (pri utrci atletitara) ltd. iar
nu io je w = 27. 8-1 (tj. titrajno vrijeme T = 1 s), onda vidimo da je brzina u potetnom trenutku jednaka
Postavlja se pitanje koliku brzinu promatrani objekt tiju brzinu mjerimo ima u jednom odredenom trenutku,
u trenutku prolaska kroz kritanje iii dolaska na cilj. Odgovor na to pitanje daje nam trenutna ill prava brzina. v(0) = 24{)w cos(cd • 0 +
Naime, to je brzina koju tijelo ima u jednom trenutku, u jednom malom djelieu vremena, na jednom malom 77
(D1-5)
djelieu puta. Da bismo opisali takav mall vremenski interval uvodimo matematitki simbol limesa - graniene = 2irAo cos - = 0,
2
vrijednosti, tj. pitemo
a nakon npr. t = 0.25 s je
gprava, trenutna $ = li M L‘2. = (D1-2) v(0.25) = Ao 2ir cos(2ir • + ;)
A t -,0 At dt (D1-6)
gdje smo uveli oznaku vremenske derivacije pomoeu totke iznad velitine koju deriviramo. Katemo da je = Ao ,
brzina prva derivacija puta po uremenu. tj. brzina je maksimalnog iznosa, a tijelo se giba u negativnom smjeru osi x.
Na sfitan natin smo definirali pram akceleraciju kao prvu derivaciju brzine po vrernenu. No kako jc Akceleraciju odredimo kao (prvu) derivaciju brzine po vremenu
brzina ujedno derivacija puta po vrernenu onda je
d d
a(t) = — v(t) = — (Aocd cos(cdt + 0)) = -Aoco2 sin(cot + 0), (D1-7a)
dv d (dx) d2 x dt dt
a= 7i dt ) = dt 2 odnosno kao drugu derivaciju puta po vremenu
tj. uvodimo drugu dcrivaciju i kaiemo da je akccicracija druga dcrivacija puta po vrernenu. Na isti 2
natin dcfiniranc su i vie derivacije. a(t) = x(t) = — (d1 = ±
d2 (A0 sin(cot + 0)), (D -7b)
dt2 dt dt d
Ako grafitki prikatemo ovisnost x o t (dakle, nezavisna varijabla t dolazi na apscisu, a x na ordinatu),
Ito vodi do gornjeg rezultata u (D1-7a).
onda možemo vidjeti da je omjer eiu stvari koeficijent smjera k tangente povueene u toeki krivulje (to, x(to ))

4 4
k = dl (D1-3)
dt t=to
Primjer 2 Razmotrimo stazu, brzinu i akceleraciju kod tzv. kosog hica.
Pri tome nam x(t) predstavlja funkcionalnu ovisnost puta o vremenu (vidjeti npr. izraz (1-8b), ili x(t) = RlEgENJE Kosi hitac dobijemo kada tijelo (materijalnu totku) bacimo pod (zadanim) kutom a, potetnom
Aa sin(wt + 0)). S obzirom da je prva derivacija (opeenito) ponovno funkcija od t, to znati da je i brzina brzinom iznosa vo u polju ete. Tijelo izvodi sloieno
složeno gibanje koje j tama opisano jed-
jed-
funkcija vremena. naclibama za x (horizontalna udaljenost) i y (vertikalna udaljenost - visina):
naclžbama

x(t) = (vo cos a) •

Primjer 1 Valja izmiunati brzinu i akceleraciju tijela koje harrnoniiki titra dui osi x amplitudom Ao i (D1-8)
(krutnom) /rekvencijom w. Y(t) = (vo sin cz) • t - 2 t2 .
 D. Horvat: Firtka I za FBI? Str. DI - 3 Str. DI - 4 Dodatak DI- Derivacija i integral

Brzinu u smjeru osi x dobijemo derivacijom x-a po vremenu Tablica D1.1 Derivacije nekih elementarnih funkcija

d d d
v‘(t) = — x(t) = vo cos a,
dt
(D1-9a) — (konst.) = 0 — (e") = naxa("-1)
dx dx
d a
tj. v‘ovdje ne ovisi o vremenu (imarno jednoliko gibanje po pravcu u horizontalnom srnjeru). Brzina u — (e") = ae" A (In ax) = -
dx dx x
smjeru osi y je d
d (sin ax) = a cos ax — (cos ax) = -asinax
v y (t) = — y(t) = yo sin a - gt, (D1-9b) dx
dt
d ,
tj. imarno u potetku jednoliko usporeno gibanje u vertikalnom smjeru, a nakon fto tijelo dostigne maksi- (tg ax) - dx kvx) =
dx cos' ax
malnu visinu, ono se zaustavi (u vertikalnom srnjeru samo) i zatim se giba jednoliko ubrzano (slobodni pad).
Akceleracija je u horizontalnom smjeru jednaka nuli, tj.
Pravila deriviranja Vrlo je esto ebno derivirati zbroj iii umnoiak funkcija. Ovdje dajemo n
d ravila deriviranja najCeSeih kombinacija funkcija:
a(t) = — (v‘(t)) = — (no cos a) = — (constanta) = 0, (D1-10a)
dt dt dt 1. Derivacija umnoeka konstante i funkeije
a u vertikalnom srnjeru je d d
d [k • Pt)] = k • — f (t). (D1-12)
ay(t) = — (vy(t)) = -g, (D 1-10b) dt dt
dt
Npr.
teia d = mg' = -mg3, koja ga usporava. Ako izrazimo t iz prve jednadibe
tj. na tijelo djeluje sila teža jednadžbe u (D1-8)
d
i uvrstimo ga u drugu, dobijemo krivulju koja opisuje kosi hitac, dakle ovisnost y o x: ( Ao cos wt) = Ao • — (cos wt)
dt dt
--= -Aow sin wt.
y(x) = x•tga g x2
2v,3 cost a (D1-11) 2. Derivacija zbroja iii razlike funkcija
= -Bx2 + Ax,
d
— (f(t) ± g(t)) —f (t)± —g(t). (D1-13)
gdje je A = tg a i B = g/ 2vo cost a. Vidimo da je krivulja po kojoj se giba tijelo parabola, "okrenuta prema dt dt dt
dolje" i prolazi kroz ishodiAte.
Npr.
(A0 sin 12.at + Bo cos 137rt) = 12/rAo cos 12/rt - 137rBo sin 137rt.
dt
3. Derivacija umnoeka funkcija
Na osnovi definicije derivacije (D1-2) možemo
moiemo izvesti derivacije razlititih funkcija. Derivacije funkcija
od x dane su u tablici D1.1.
f (t)) g(t)h(t) + f (t) ( g(t)) h(t) + f (t)g(t) ( h(t)) . (D1-14)
dt If(t)g(t)h(t)1 = ( dt Wi dt

Npr.
dt [(Ape-6' ) (cos 12/rt)] = [a (A0e-ot)1 cos 12/rt + Aoe-6t ad (cos 127rt)
= -AOC" cos 12/rt - Aoe-6` 12/r sin 127rt.
Derivacija slofene funkcije
dg dh
(D1-15)
dt 1/(g(h(t)))1 = df dt
Npr.
No d(e`" At ) d(cos At) (At)
[Noe° at -
dt d(cos At) d(At) dt
= Noe" At ( — 1) • sin At . A.

Primjena derivacije Deriviranje nam omogueuje da izraaunamo brzinu ako je dana zavisnost puta o we-
menu, ill da nademo akceleraciju ako znamo brzinu iii zavisnost vremenu. Geometrijski, derivacija
nam omogueuje nalaZenje tangente u nekoj totki krivulje. Ova zadnja Cinjenica vodi nas na daljnju prim-
jenu derivacije: naime, ako je koeficijent smjera tangente k iz (D1-3) jednak null, tj. kada je kut Ato ga
 D. Horvat: Fizika I za FEll St,. DI - 5 Str. DI - 6 Dadatak DI-- Derivacija i integral

zatvara tangenta s pozitivnom poluosi apscise jednak nuli ("tangenta je horizontalna"), onda funkcija na tom Gornji red zove se Taylorov red za funkciju f(t) u okolini take to. Za poseban slueaj kada je to = 0 red se
mjestu (to) ima iii (lokalni) minimumu iii (lokalni) maksimum. Dakle, nužan uvjet za ekstrem (minimum ili zove Maclaurinov. Valja napomenuti da treba istražiti konvergenciju reda za razvoj oko pojedinih vrijednosti
maksimum) je funkcije eiji razvoj u red se promatra.
dx
k = 0 = tga = (D1-16)
dt t=to' Prirnjer Valja nazi Maclaurinov razvoj funkcije f (t) = e-at COSWt.
pa se problem nalaženja ekstrema svodi na nalaženje rje§enjajednaclžbe i(to ) = 0, tj. tražimo onaj to za koji
ikezava prva derivacija. Da Ii se radi o minimumu iii maksimumu, govori nam drugs derivacija
IDE§ENJE Prema gornjoj formuli ra?unamo prvo derivacije funkcije i izvrijednjujemo ih u t = 0:
, >0 u to je minimum
x(to) Sl < 0 (D1-17) le-60 = _6e-dt
u to je maksimum. cfit =
dt )
(e _61) = 62 e-dt _
ddd2 (e-611 - 62 (D1-24)
dt 2 cris2 = -63
Prim,jer 3 Promotrimo funkciju y = f (x) iz primjera 2 o kosom hicu. Pomoeu e odredite maksi-
mum funkcije y = f (x). (e dt) _63e-6t t3
dt 3
jednadžbe kosog hica (D1-11) deriviranje y po x dobijemo:
RJEhENJE Iz jednadibe
i to isto napravimo za funkciju cos wt:
dy
cE = tga - vo cos2 a x. (D1-18)
d
- (cos wt) = -w sin wt (cos wtlt=0 = 0
Izjednatival prvu derivaciju s nulom dobijemo vrijednost varijable x za koju ikezava prva derivacija. dt dt
Oznatimo taj x s xr„.x lako dobijemo iz (D1-18): d2 c/2
— (cos wt) = -w2 cos wt (cos wth=, = -w2 (D1-25)
dt2 t2
vo sin 2a d3
(D1-19) (cos wt) = w3 sin wt (cos wths.„ = 0
2g dt
Na tom mjestu funkcija y = f(x) ima ekstrem. Odgovarajuaa vrijednost funkcije za zoo.. je Uvrstimo te izraze u formulu za razvoj funkcije u Maclaurinov red i dobijemo razvoj

, v3 sin g a
Yrnax = 1/(Zmax) = (D1-20) (t) cos = (1 at + (a2tr + (a3tr +
2g
(1 (60 2 (6t)4
Da se doista radi o maksimumu vidimo odmah iz druge derivacije funkcije f(x): (D1-26)
2!
d2y 002 - (wt)2 (6t)(wt)3 (603
< 0. (D1-21) = 1 at +
d.z2 - v3 cos2 2! 2! 3!
Time su odredene koordinate maksimuma parabola koja opisuje kosi hitac u situaciji kada je zanemaren
otpor zraka. Domet kosog hica dvostrukoj udaljenosti Vrijeme leta ti odredi se iz jednadžbe
jednadibe
horizontalne komponente gibanja ( u smjeru osi

2 • xmax = (vo cos a) • to. (D1-22) U tablici D1.2 dani su neki najeeSee potrebni razvoji funkcija u Maclaurinov red.

Tayl Maclaurinov) red Pomoau derivacije moiemo možemoistraiiti ponaSanje funkcije oko neke vrijednosti
nezavisne varijable (t npr.) ako znamo vrijednost funkcije u nekoj d totki (to npr.) i moiemo
možemo izraeunati
derivacije te funkcije i izvrijedniti ih u toj drugoj totki.
Neka je J(t) neprekidna funkcija u okolini totke to . Onda vrijednost funkcije u toad t moiemo možemo
izratunati ovako
[d 1 [ 2
f(t) = f (to ) + -P t)] (t - to) + - — f(t)] (t - to ) 2
1! dt t=to 2! dt2 t=f o
r
1 c/3
i(t - to)3 +
(D1-23)
{clt-31(t)1 t-to
 D. Norval: Fizika 1 za FER Sir. DI - 7 Str. DI - 8 Dodatak DI- Derivacija i integral

Tablica D1.2 Razvoji u red potencija

(idt) 3 (5
wt)
sin idt = idt ... (konv. za svaki x);
3! +5!
(wt)2 (wt) 4 PO'
cosidt = 1 - (konv. za svaki x);
2! + 4! 6!
(wt
e = 1 + wt + (wt) 2 + )3 + .. (konv. za svaki x);
! .
(wt)2 (wt)3 (wt) ^
In(1 + (art) = wt + (konv. za -1 < x < 1;)
2 3 4
(1 + wt)P = 1 + p • (wt) + P(132, 1) (wt) 2
Mika D1.2 Odredeni integral funkcije g(t)
p(p - 1)(p - 2)
+ (cdt)3 + ... (konv. za Ix! < 1.)
3!

Integral Otito je da se pri tome raCunu eini velika pogre§ka ako je podjela "gruba" tj. ako smo interval integracije
lntegriranje motemo shvatiti Ica() inverznu operaciju deriviranju, tj. rijeSiti problem integriranja podijelili na malo intervala. lzraz (D1-30) postaje toeniji Sto je podjela finija (At ; -■ 0) i Sto ima vie intervals
funkcije g(x) (N co), tj.
i=N

f g(x)dx (D1-27) P = lim Eg (ti)At

N—000 i=1
znaCi odrediti onu funkciju f (x) Cija je derivacija jednaka funkciji g(x). Npr. ako moramo odrediti (D1-29')

I g(t)dt.

f g(t) dt = f (2At + Bw sin wt)dt (D1-28a)

Pomo& tzv. Newton-Leibnitzove formule molemo uspostaviti vezu izmedu odredenog i neodredenog
znaCi da moramo odrediti f(t) tako da je g(t) = et f(t), a to konkretno ovdje znaCi da je integrala. Nelca je f(t) primitivna funkcija funkcije g(t), tj.

f g(t) dt = f (t) = - B cos wt + C jer je

(D1-28b)
I g(t)dz = (t) + C (D1-31)

d
— fit) = g(t) = 2At + fiwsin wt. onda osnovni teorem integralnog raduria daje
dt

Funkciju f (t) zovemo primitivnom funkcijom funkcije g(t) ili neodredeni integral funkcije g(t) ili antiderivacija.
Funkciju g(t) zovemo integrand iii podintegralna funkcija, a Icatemo da "funkciju g(t) integriramo po t". Vaino
je uoCiti da pri rjeSavanju gornjeg problema konstanta C ostaje neodredena, tj. rje§enje gornjeg neodredenog
I g(t) dt = f(t)
a
[f (t)1; f (6) f (a)' (D1-32)

integrala je i funkcija At e - B coswt, medutim, funkcija f(t) je najopeenitije rjeAenje. PoCetni uvjeti koji
nekom matematiCkom problemu daju fizikalni karakter odreduju konstantu C, koju zovemo integraciona
konstanta. Primjer 4 lzradunati potencijalnu energiju tijela na opruzi konstante k kada se opruga rastegne od
ravnoteinog poloiaja do amplitude A.
Odredeni integral neprekidne funkcije g(t) u granicama t 7 i ts mote se opisati kao povrSina P omedena
krivuljom g(t) i osi t to vertikalnim pravcima t1 i ts, kao na slici D1.2, a pile se ovako
RJEENJE Rad izvilen protiv site opruge Fo (x) = -kx je

A A
P = f g(t)dt. (Dl-29) x2 A 1
W= f kxdx=k f xdx=k•— = — kg
2 o 2

Tu povrAinu motemo poku§ati izratunati kao zbroj povrtina N pravokutnika Cija je npr. jedna stranica g(4), Dobijeni rezultat je potencijalna energija tijela E.
a druga je dutina At i na osi t dobijena dijeljenjem intervala integracije [t, , ts j na N dijelova, tj.

i=N
4 4
P= E g(lo)b. (D1-30)
Niže su u tablici D1.3 dani neki integrali elementarnih funkcija.
 D. Horvai: Fizika I za FER Sir. DI 9

z n+1
Ixn dx = n+1
+C
1
I x
=Inx+C

f e" dx = lean + C
(a +dxbx)2 = b(a + bx) C a

f Inx dx =(x In ax) — x + C

1
f Nidx = —2 x2 /2 + C
3

f sin ax clx = — cos a x + C

a
x sin 2ax
f cos ax dx = 1sin ax + C
xsin 2ax
I sine ax dx —
2 4a
+C cost ax dx —
2 + 4a
+ C.
 Str. D2 - 2 Dodatak D2- Vektori

DODATAK D2: VEKTORI

Slika D2.2 - Zbrajanje vektora pomodu pravila paralelograma

Za dva vektora Fir i P2 kaiemo da su kolinearni (iii linearno zavisni) ako postaje skalari A1 i A2 takvi da
D 2 .1 Vekt orska algebra vrijedi
Fizikalne velitine kao temperatura, masa, vrijeme iii energija u potpunosti su odredene kada im odred- Al P1 + A2 P2 = 0 (D2-3)
imo mjerni broj, tj. iznos. To su aka/arms velidine, dakle velieine koje su odredene svojim iznosom. Medutim,
Vektore moiemo prikazati najbolje tako da uvedemo koordinatni sustav u ravnini odnosno u prostoru.
kada Icalemo da se gibamo (vozimo) brzinom od 30 km/h, nismo u potpunosti opisali situaciju: nismo kazali
Kartezijev koordinatni sustav je pravokutni sustav cije su osi oznatene (u prostoru) s (x,y,z), odnosno u
gdje aemo se naei nakon jednog sata, jer nismo kazali u kojem eerno se smjeru gibati. Kalemo da je brzina
ravnini s (x, y). Pogledajmo prvo prikaz vektora u ravnini (slika D2.3).
odredena ne samo iznosom (30 km/h) vee i smjerom. Takvu velitinu zovemo vektor iii vektorska velidina: to
je velitina koja je odredena iznosom i smjerom, a tipieni vektori su sila, brzina, pomak, itd. Neka je toeka A u (x, y) ravnini odredena koordinatama Y9), a u prostoru (x, y, z) odredena
koordinatama (XAIYA,ZA). Onda vektor koji povezuje ishodigte i totku A zovemo radijusvektor totke A i
oznatimo ga s Vektor moiemo prikazati porno& njegovih komponenata (x9, YA1ZA) tako da uvedemo
jedinitne vektore u smjeru osi x, y i z tj. i (z), 3 (y) i . Sada vektor moiemo
možemo napisati ovako (u tri
-; dimenzije - u prostoru)
FA = ZA•i + VA • 3 + ZA • k. (D2-9)
AB

Slika D2.1 - Prikaz vektora - usmjerene duiine

prikazujemo dužinama
duiinama kojima dodajemo strelicu koja pokazuje smjer vektora (slika D2.1), pa
usmjerena duiina AB postaje vektor koju najteke oznatavamo malim slovom i strelicom iznad slova
= a iii masno otisnutim slovom = a. Mi 6emo rabiti oznake vektora sa strelicom iznad slova.
Iznos vektora d oznatavamo ovako j7 i to je pozitivna skalarna velitina, odnosno pozitivni sk
može biti jednak null, ako je vektor nul-vektor). Vrlo testo za iznos vektora u fizici
(broj). (iznos moie
napiaemo jednostavno a.
Vektori se mogu medusobno zb oduzimati i mnoiiti
množiti natina), to mnoiiti
množitislcalarom (bro- Slika D2.3 - Prikaz radijusvektora u ravnini
jem).
Zbrajanje vektora definirano je pravilom paralelograma (prema slid (D2.2), a pravilo oduzimanja
vektora dobijemo iz pravila zbrajanja, tj. iz 5+ I," = c dobijemo razliku vektora d = — b prema istoj slici za Iz Pitagorinog pouelca lako dobijemo iznos (duljinu) vektora:
zbrajanje vektora.
IF9 = Vx2A + yA = rA (u ravnini)
Mnoienje
Množenje vektora skalarom a svodi se na uvodenje vektora istog smjera ali iznosa jednakog A . (D2-5)
možemo uvesti jedinidni vektor a ("lcapica" na slovu je oznaka jedinienog vektora) koji odgovar
Na taj nein moiemo (u prostoru.)
množenjem vektora d reciprotnim iznosom vektora dobijemo vektor eija je duljina
a. Naime, mnoienjem 1 , 9 = V12,4 + yA + z 2A = rA
jednaka 1: Kartezijeve komponente vektora VA) u ravnini moiemo izraziti preko ravninskih polarnih koordi-
1 (D2-1)
a=a• i lal = la • ,1.1 1 = Idl • =1 nata (alternative Kartezijevim koo poloiaja totke u ravnini) (p,0):
a za prikaz položaja
Ial 161
Na ta možemo rikazati kao umnoiak
svaki vektor m umnožak njegovog jedinienog vektora i njegovog iznosa xq = p • cos 0 Y A = P sin ¢ gdje je
(D2-6a)
tg =*
x 4- a p = rA = Vx2A + y2A .
=a• (D2-2)
 D. Horva Fizika / za PER Sir. D2- 3 Sir. D2- 4 Dodatak 1)2- Vsktori

U prostoru u ci/indrieMm koordinatama (p, 0, z) je RJEIENJE Ovdje nam je ostavljeno da sami odredimo poloXaj i arijentaciju koordinatnog sustava. Ishodilte
sustava metnemo "u tijelo", a osi demo orijentirati tako da se os x poklopi sa silom P, je nuXno
xA = p cos (5 yA = p sin zA = zA gdje je napomenuti da fizikalni rezultat ne ovisi o izboru koordinatnog sustava (polo2aju ishodiSta i orijentaciji osi).
(D2-6b) "Fizikalni rezultat" ovdje znadi da je iznos i smjer rezultante nezavisan o izboru koordinatnog sustava. Dakle
tgeP = zli=
1 a p = rA = Vx2A + y2A + z2A ,
osi možemo orijentirati i tako da je, npr. os x u smjeru site F2 , ili negdje izmedu, itd. Dakle, mica je
a u sfernim koordinatama (r, 0, 0)
F, = + 3F, /, i • 50N + . ON.
x A = r sin cos (P VA = r sin sin zA = r cos Ogdje je
x 2A + y2A (D2-6c) (U daljem demo pisanju ponekad izostaviti jedinicu N!) Onda je (vidi sliku D2.4)
yA
tg0 , r = Vx2A + y2A + z2A , a tgO — •
xA zA
P2 = iF2/2 3F2h, = —iF2 sin 30° + j F2 cos 30°
Veze jedinienih vektora u cilindridnim koordinatama i Kartezijevim koordinatama dane su ovako
,r3-
= sin cos + cos 8 CO8 — sin duiS _ii•2 • - + r 2 '
2
j sin sin Of + cos sin ± COS c64 = (-30i + 301'3.3) N.
k = cos Of — sin 96
i obratno Rezultanta /7 je onda jednalca

= sin cos Oi + sin sin 03 + cos Ok

= P1 P2 = (F11 F2/y)i (F115 + F210)
= cos cos oi + cos sin — sin sk
= Rj. + Ry3
(16 = — sin (Pi + cos cp3.
= (20i + 300-3) N,

a njen je iznos
Prinijer 1 U ravnini je zadan vektor = 5i — 7j. Odredite njegove Kartezijeve kompanente, njegov iznos i
kut koji vektor zatvara a osi x. R=~R'~= ✓ +Rr= 1/5155N.
RJEIENJE Komponente vektora 17 su u = 5 i uy = —7. Njegov iznos je It71 = ,/52 + (-7)2 = 74. Kako je
t/ = 1171ms q5 i uy = sin (P, onda je tg = —7/5, pa je 0 = arctg(-7/5) = —0.9505 = —57°27'44". Kut koji vektor zatvara s + osi x je

20-
tg = Rv = = 0.3674 = 21°3'06".
9
Zbrajanje vektora se sada svodi na zbrajanje odgovarajudih komponenata, tj. ako je FA = Ai ± VA;
i B = xyi YB), onda je + Fa = i(XA + 13) + j(YA + y13). Poopdenje na tri dimenzije je odigledno! Ako zadržimo smjerove sila i P2 kao na slici D2.4, onda je drugi "praktidni" izbor orijentacije osi
dan na slici D2.5.
Prinijer 2 lzraettnajte rezultantnu silo na tijelo na koje djeluje silo F, iznosa 50 N i sila P2 iznosa 60 N,
a kut to ga zatvaraju site je 120°.

Slika D2.4 - Uz primjer 2 Slika D2.5 - Uz primjer 2 - drugi izbor orijentacije osi
 D. Horvat: Fizika I za FER Ser. D2- 5 S tr. D2 - 6 Dodatak D2- Vektort

Prema Slici D2.5 je P2 = (60i') N, a P2 = (-25i' – 25/3-3)N, dakle sasvirn novi brojevi. Rezultanta je Ako izrazimo vektore u njihovim Kartezijevim komponentama (koordinatama), npr.

= + P2 = ( -35i' – 254P) N, = F.i + Fy; + F.k i = x ai + YA (D2-13)

zA
takoder novi brojevi! Medutim, iznos rezultante je
onda skalarni produkt vektora dobijemo tako da pomnožimo "svakog sa svakim". Pri tome odmah vidimo
da vrijedi
= 0-35)2 + (-2542 = i•i= i.3=o i•k= o
tj. rezultat isti! ToCnim crtanjem rezultante u prvom i drugom izboru koordinatnog sustava dobili bismo 3.3=1 3. = o (D2-14)
isti vektor R u odnosu na vektore i F2! To je, dakle ono, u jednostavnom prikazu, gto zovemo "neovisnost k = 1
fizikalnih rezultata o izboru koordinatnog sustava"!
pa skalarni produkt vektora F i PA postaje vrlo jednostavan
6 6
P • FA = F. • XA Fy • YA + F, ZA, (D2-15)
Mnoienje vektora skalarom odredeno je množenjem skalara i komponenata (u ravnini)
tj. skalarni je produkt dva vektora jednak zbroju umnaalca istih komponenti. Slcalami produkt vektora "sa
rA = i(A xa) + 3(A • yA). (D2-7) samim sobom" je
= 1.pI2
(D2-16)
Vektor PA mo2emo prikazati kao umnožak jedinienog vektora i i iznosa vektora, tj. PA = r= • +-A =
a jedinieni vektor (u ravnini) je dan pornodu kuta ¢ i jedinitnih vektora i i j: lz gornjeg zapisa skalarnog produkta lako mo2erno odrediti kut izmedu vektora F i PA. Naime, s jedne
je strane skalarni produkt dan izrazorn (D2-11), a s druge strane izrazom (D2-15). Izjednatavanjem tih izraza
r" A = i cos ¢ + j sin 0; VA I = Vcos2 + sin' ¢ = 1. dobijemo
(D2-8)
cos( z P / FA) =
Poopdenje na tri dimenzije je jednostavno: vektor F prikazujerno ovako IFI I PA I
F. • x + Fs, • y -I- (D2-17)
ZA
f = + F53 + (D2-9)
V F1 + FL? + F; + y2A z2A
gdje je k jedinieni vektor u smjeru osi z. lznos P je Skalarnirn produktom lako mažm° odrediti kutove (a, fi, -r) koje vektor zatvara s koordinatnim osima

= F = JF2+ + (D2-10) P
cos = =—
1F1
IP!
a kutovi (a, (i, -r) koje vektor f zatvara s koordinatnim osima su dani preko njihovih kosinusa, tj.
P• Fy
cosp = = (D2-18)
cos ex = F. cos 0 = — i cos ry = —• IF' iFl
IPI
cosry = — =
ifl IF'
Mnoienje vektora - skalarni umnoiak Umnožak vektora s vektorom definiran je na dva natina: jedan
pa vektor F možemo onda napisati pomodu tik kuteva ovako
umnožak se zove skalarni umnoiak (produkt) i rezultat tog množenja je skalar, a drugi je vektorski umnafak
i rezultat je ponovno vektor!
= F • (i cos + 3cosfi+ k cos -.). (D2-19)
Skalarm produkt dva vektora P i P definiran je ovako:

P = cos(Z P
tj. jednak je umnogku iznosa vektora i kosinusa kuta izmedu njih. Ako su dva vektora okomita alto je njihov
skalarni umnožak jednak null. Svojstva skalarnog produkta vektora
totku izmedu vektora, medutim, ponekad je pilemo zbog preglednosti)
5-E=E-5 ci(6+0=a•E+a.e,
a, • (Ai)) = An. • = ma • E),
a•6 = 0 ako i samo ako je
5*- = 1 51 ' 1(71 cos = 1512 = a2.
(D2-11)
Primjer 3 Tijelo se gibs u smjeru vektom P = — 33 + 4k) a na njega djeluje silo F = + 33 — k) N.
(a) Pod kojim kutem 9 u odnosu na smjer gibanja djeluje silo? (b) Koliki je iznos stile? (c) Koje kuteve 8
i su slijedeaa (nije nužno pisati
koordinatnim osima zatvara silo ? (d) Napiiite jedini6ni vektor f.
RJE§ENJE (a) Iz formule (D2-17) dobijemo kut izmedu vektora
cos(L / = cos 9 = — 9,--
(D2-12) 406
9 = arccos = 116°31'47".
406 J
 St, 1)2. 7 SO 1)2- 8 Ihnlatak or i
1). Norval: Pizika I za 1,231

(b) Iznos site trebao je za izratunavanje kosinusa kuta, tj. IFI = V171 N. (c) Iz formule (D2-18) imamo Jedinieni vektori Kartezijevih koordinata zadovoljavaju

ixi=0 "ix3=ic ixk=-3

= arccos F = 57o 41 18
IFI jxi—ic .9x3.0 3xk=i. (D2-22)

= arccos = 36°41'57" kx3=---i kxic=c)

Sada molemo direktno retuned vektorski produkt dva vektora tako da ponovno mnoZimo "svakog sa svakim".
arccos = 143°18'03".
Dobijemo
F X FA = (F5ZA FaA)i. (F a XA - F.ZA)3 + (FXYA F52A)1C. (D2-23)
(d) J vektor r je prema (D2-1) jednak
možemo zgodnije, pomoeu determinante napisati ovako
To moiemo
77 2i — 3j + 4k
i j k
VD-
( 229 ) 3 ( 329) + ( 429 )
FxPA = F F5 F (D2-24)
ZA VA ZA
k
=i • cos(6eir55") —3 .cos(56o08'44”) + k • cos(42°01'52"). i ako razvijemo determinantu po elementima prvog retka, dobijemo slijedeee
2
Lako je pokazati da je doista jedinieni vektor
Px Fig = •
.F;
+j .
I; F F F5
(D2-25)
VA ZA ZA ZA ZA VA
=( 3 ) 2 ( 4 _1
vvD-) \0§) \ 07 2 — tto daje toeno (D2-23), jer se subdeterminante (2 x 2) ratunaju npr. ovako

F F.
ZA ZA
= F s • ZA - Fy • ZA • (D2-26)

umnoialc vektora P
Mnoienje vektora - vektorski umnoiak Vektorski umnožalc pikmo ovako (sjetimo se,
Prim.jer 4 Moment site M oko take A jednak je vektorskom produktu site i vektora udatjenosti hvatigta
rezultat je ponovno vektor, recimo fa): M = P x PA, a raeunamo tako da odredimo iznos vektora M i njegov site od take A. Ako je = 6j + 5k) N i 77 = (3i + 2j – 7k) m, izratunajte vektor momenta site M.
smjer. Iznos iii duljina vektora M je Koliki je iznos momenta site? Koliki je kut 8 izmedu JP?
RJEgENJE Prema formulama za skalarni produkt imamo (ne pikmo svuda jedinice zbog jednostavnosti
r
IMI = I i.177A . sin(CP/PA). (D2-20)
zapisa)
PA. 3 k
Smjer vektora AI je odreden jedinienim vektorom ft, koji je okomit na ravninu u kojoj lete vektori
A? = x 7r= 4 –6 5
Njegov smjer odredujemo "pravilom desne ruke": desnu ruku stavimo na ravninu u kojoj lek F i PA. Prsti
desne ruke idu od prvog vektora u vektorskom produktu (to je u nakm slutaju F) prema drugom (PA ). Palac 3 2 –7
pokazuje smjer vektora il, odnosno smjer vektora M. = (32i+ 433 + 26k) Nm.
Iznos momenta site M je
IMI = 60Nm.
Iz definicije vektorskog produkta je

ifif = IPH,1 • sin = NFF7 • N/62- • sin 0,

Slika D2.6 - Uz definiciju vektorskog produkta pa je

sine — IMI iii

N/7-
7'7 • 1/6 -
Iz definicije vektorskog produkta (D2-20) mole se vidjeti da vektorski produkt ima slijededa svojstva
9 = 59°33'52".
x 6= —6 x d (antikomutacija), ei x d = 0,
(D2-21)
x = 0 alto je d 11 g.
 D. Throat: Fizika 1 za FER Str. D2- 9 Str. D2- 10 Dodatak D2- Vektori

MjeAoviti umnotak Za skalarni umnoiak vektoradi vektora r'=gxe vrijedi D2.2 Vektorska analiza

a„ a, a„
0 •r= a"• ( - x6)= b., by b., (D2-27)
Komponente vektora su, opeenito, funkcije koordinata. To znati da se mote postaviti prirodno pitanje,
Co e„
kako se to kornponente mijenjaju ako se (infinitetimalno) mijenjaju koordinate. Odgovor je dan pomodu niza
lz svojstva detertninanti slijedi da se rezultat neee promijeniti ako vektori ciklicki zamijene rnjesta, tj. pravila vektorske analize. Ta se pravila neposredno izvode iz pravila matematieke analize funkcija vie
varijabli.
x = a(a x = Re x d). (D2-28) Deriviranje vektora Neka je zadan vektor svojim komponentama u prostoru (u Kartezijevim,
i sfernim) komponentama
Za dvostruki vektorski produkt vrijedi
A. = z)i + + il(x,y,z)k (Kart.)
x x = g(a • — e(a • g), (D2-29a) = A y (p, z) + Ao (p, z) + A ,(p, z) (cilindr.) (02-30)

a kako je vektorski produkt antikomutativan, imamo A= 8, el)) i + Am (r, 8, (0) (1; + Ae(r, 8, (0) e (sfer.)

(a x (;) x e = Rd • 6) - • al. (02-29b)

4 4 4 4

Slika D2.7 - Koordinatni sustavi u prostoru

Onda je derivacija vektora As obzirom na promjenu bilo koje od varijabli dana (parcijalnom) derivaci-
jom pojedinih komponenata vektora, npr. "derivacija po x"

-4 = -5 (x ,y , z)i + + --a;A„(x,y,z)k. (D2-31)

dx

Osim gornje, "obiene" derivacije vrlo se test() pojavljuje "usmjerena derivacija", koja je izratena vektorskim
operatororn nabla V.
Pojam operata-a je vrlo test u rnatematici (i fizici): on oznaaava da taj operator djeluje najteke na
ono to mu slijedi s desna. Operator je, npr. derivacija po vremenu logaritmiranje log itd.

U Kartezijevim koordinatama vektorski operator nabla je

- - a -8 (D2-32)
V — + — +k
ax 8y 8z
 D. Norval: Fizika / za FER Str. D2 - 11 Sir. D2 - 12 Dodatak D2 Vaktori

Taj operator mote djelovati na neku vektorsku funkciju poput gornjeg vektora A ili na neku skalarnu funkciju Sferne koordinate
4)(x, y, z) koja ovisi o tri prostorne koordinate. Rezultat djelovanja vektorskog operatora ovisi o objektu na .„ 1 34) i5 1 (94) -
koji djeluje. Naime, kao vektor on mote djelovati na skalarnu funkciju - to djelovanje onda zovemo gradijent Gradijent: V4) =
ar r 39' 4- rsine 0 4'
skalarne funkcije grad 4> i rezultat tog djelovanja je vektor. No kao vektorski operator, nabla mote djelovati 1 a(r2 A,) 1 aA0 1 aoine Ao
(osim 3to derivira funkciju) tako da se skalarno iii vektorski pomnoti s vektorskom funkcijom A npr. Rezultat Divergencija: VA –
r2 ar r sin e ao r sin e ae
skalarnog mnotenja (i deriviranja) zovemo divergencija vektorske funkcije divA E VA i to je skalarna funkcija. 1 r a(sine A0 ailoi 7,
Rezultat vektorskog mnotenja zovemo rotacija vektorske funkcije V x A =rot A i to je ponovno vektorska Rotacija: VxA=
r sin ae ao
funkcija.t Takoder se nabla mote skalarno pomnotiti sama sa sobom tj. V • V = A, a rezultat je novi operator
r aA, a(r A0 )]
zvan Laplasov operator A ili laplasijan. r sin am or (D2-35a)
Kartezijeve koordinate + 1 r a frAo) aA,
r ar ae
34),a4).
Gradijent: vq, = i+
ax ay az 1 02
v = aA0 + aA, Laplasijan: A = 1 a (,2 a
Divergencija: 779-- ( dr) r2 sine e ao2
ax ay 4- az
1 a i(s7 ea)
v x = (aA= _aA„) i (aA0 +
Rotacija: (D2-33a) r2 sin eaen ae)
ay az ) lax – ax ) 1
(3A, Element duljine: de = i= dr + fr sin MX + era
11 Ox ay )
02 a2
Element povraine: dS = r2 sine de (D2-35b)
a2
Laplasijan: = Element volumena: dV = r2 sine dr de d0.
oxz-- + az 2
Operator nabla mote djelovati na kombinacije vektorskih i skalarnih funkcija odnosno mote vikstruko
djelovati na neku kombinaciju skalarnih i vektorskih funkcija. Slijedi niz korisnih teorema koji opisuju takvo
Element duljine: dt= idx + jdy + icdz djelovanje operatora nabla
Element povraine: dS = dx dy ili dS = dxdz hi dS= dy dz (D2-33b)
Element volumena: dV = dx dy dz V (fi (r) + f2 (r)) = V fi (r) + Vf2(r) • cf f(vA)+ (v.f)•
V(Ai + A2) = VA' (r) + A2(r) VX (f A)= f(V X A) + (Vf) x A; (D2-36a)
Cilindriene koordinate
v x(A,+ A.2) = X A1 + V A2 Ax (V x A) = 2V(A2 ) – (A• V)A
34) 1 (94).. 34) k
Gradijent: + — v • (A, x A2) = A2 • (v x – A, • (v x if2)
ap p 04) Oz
Divergencija:
v = 13(pA p) + 1 aA0 v x A) = A(v x A) – if(v x
pap p 80 + az v x (A X = A(VA) — Ei(VA) + (AV)A — (AV )A (D2-36b)
( l aA,_8Am1 raA p
Rotacija: Vx A = V(A• A) = .v)/c +(A.v)A + x (V X A) + if X (V X A)
ip ao ax P az ap (D2-34a)
= A(V • A) + A(V • A) + (A X V) X A+ (if X V) X
+ 1 ra(pAo ) dzip i
P op oil) J k v(v f) = (V • V)f = (Xf V x V xii= V(V • –
(D2-36c)
v(v x = 0 v x (fVf) =0
1 a ( a) 1 02 02
Laplasijan: +——+
r ar r ar r2 302 az2

Integralni teoremi Neka je A(x, y, z) vektorska funkcija Kartezijevih koordinata, a di= idx + jdy + icdz
Element duljine: fidp + pd0 + izdz
cif = • - Linijski integral
Element povraine: dS = pdp (10 ilidS = pd0dz iii dS = dp dz (D2-34b) Linijski integral vektorske funkcije A po putanji C koja je odredena potetnom totkom a i konatnom
Element volumena: dV = pdp dz totkom 6 dan je ovako

dir= f AAx + f Av dy + / A=dz (D2-37)

t U engleakoj literaturi rotacija vektorskog polja pie se i curl f
 I). Horvat: Nizikn 1 za PIM Sir. 1)2- IS Str. D2- 14 Dodatak D2- Vektori

Ako je A = V f, gdje je f skalarna funkcija koordinata, onda je U Kartezijevim koordinatama

- integral po otvorenoj krivulji
A• di = f(Az dx + dy + 1 dz)
c
f V f• di - nezavisan o krivulji (D2-38a)
= f (—ay— —) dy dz + f — –a--) dz dx
a (D2-43)
.s,_ .
- integral po zatvorenoj krivulji
± r aAv
Vf = 0. (D2-38b) dx dy.
j ax ay
• - Povr5inski integral
.5s-5 je ravnina paralelna x - y ravnini!
Pri raeunanju povrMnskog integrala javlja se vektor povrMne S koji je definiran kao umnožak
umnoiak iznosa
povrtine S i jedinitnog vektora koji je okomit na povrginu i "gleda" prema van ako je povrgina s - Teorem o gradijentu skalarnog polja:
zatvorena. Dakle, S -=- S • ft, iii dS -= dS • it.
- Tok skalarnog polja

a
f V V (r) V(b) - V(a). (D2-44)

P= (rig =i f dy dz + f dx dz + k f dx dy (D2-39a)

gdje je npr. ravnina paralelna s ravninom x - y, itd.

- Tok vektorskog polja

= if • dg, =f dy dz + f dx dz + fA, dx dy. (D2-39b)

• - Gaussov teorem iii teorem o diveryenciji vektorskog polja A: skalarni tok vektorskog polja A kroz * 4
zatvorenu povr§inu S jednak je volumnom integralu (preko volumena odredenog poveSinom S) diver-
gencije vektorskog polja tj. integralu od VA:
4 4 4 4
A•d. = f (V A) • dV. (D2-40)

Zatvorena povertina s
Volumen v
4 4
U Kartezijevim koordinatama

i A•dg= f dy dz + f dx dz +s._,f
.s._,
dx dy

D2-41)
= f aiL a + ) dx dy dz.
ax a Ay az

• - Stokesov teorem iii teorem o rotaciji vektorskog poljacirkulacija (strujanje) vektorskog polja oko
zatvorene krivulje C jednaka je integralu (preko povrtine odredene krivuljom C) rotacije vektorskog
polja tj. integralu od V x

(D2-42)

Zatvorena krivulja C
PovItina s
 Str. 1)3 - 2 1)odatak 1)3 Trig onornctriyikc funkcije

DODATAK D3: TRIGONOMETRIJSKE FUNKCIJE

Rica D3.2 - 'Prigonometrijska kružnica i funkcije sinus i cosinus

U ovom dodatku demo dati kratki pregled trigonometrijskih odnosa u pravokutnom i kosokutnom
trokutu i na geometrijskoj kruinici. Takoder demo dati niz trigonometrijskih identiteta kao i razvoj funkcija Za funkcije zbroja i razlike kutova odnosno zbroja i razlike funkcija vrijedi
u Taylorov red. Vise demo se koncentrirati na funkcije sinus i cosinus, a manje a tangens i cotangens.
Definirati i opisati demo i inverzne funkcije trigonometrijskim funkcijama. sin(o ± 0) = sin a cos 0 ± cos a sin 0
(D3-4)
cos(a ± (i) = cos a cos /3 sin a sin 0
Trigonometrijske funkcije u pravokutnom trokutu
U pravokutnom trokutu 1.4BC na slid D3.1, sa stranicama a, b (katete) i c (hipotenuza) definiramo
sin a ± sin 0 = 2 • sin (a 219) COS ( a 2 11
trigonometripke funkcije
b sin 0 a cs
o 0 (brp-5)
sin 3 = cos = a tg/3 = = ctg/3 = (D3-1) cos h + cos = 2 • cos ( a +
2 19 ) cos ( a —
2 19 )
a cos 0 b = si n /3
cos a — cos (i = —2 • sin ( a °) sin (a
219)
Za funkcije dvostrukog i polovitnog kuta vrijedi
2tga
sin 2a = 2 sin a cos a =
1 + tg2 a
cos 2a = cost a — sin2 a = 2 cost a — 1 = 1 — 2 sin2 a
2tga t n.a = V1 — cos a (brp-6)
tg2a =
1 — tg2a 52 1 + cos a
a sin a = 1 V1 — cos a a = 41 + cos a
cos
Silica D3.1 - Pravokutni trokut - uz definiciju trigonometrijskih funkcija 2 2 2 2

Iz definicija na trigonometrijskoj kruZnici lako vidimo da je funkcija sinus neparna a cosinus parna:
Iz definicije trigonometrijskih funkcija i Pitagorinog poutIca izlaze slijededi identiteti sin( — x) — sin x cos( — x) = cos x (brp-7)
sine x + cos2 x = 1 tgx • ctgx = 1 Nadalje, funkcija y(x) = sin x je perioditka s periodom 27. Naime, funkcija je perioditka ako je y(x) = y(x+
(D3-2) T), a T se naziva period funkcije. Funkcija sinus je ogranitena maksimalnom vrijednoteu +1 i minimalnom
sin x — , tgx
V1 + tg2 x vrijednoSeu —1. Njen je graf dan na slid D3.3.
Funkcija y(x) = cos x razlikuje se od funkcije sinus za fazu (kut) 7/2, tj. graf funkcije cos x dobijemo
od grafa funkcije sinus tako da "premjestimo" ishodiSte koordinatnog sustava za 7/2, pa funkcija cosinus
Trigonometrijske funkcije na trigonometrijskoj kruinici "kreeen od maksimalne vrijednosti +1 za x = 0 i pada na nulu za x = 7/2, itd.
Na trigonometrijskoj krutnici (jedinitnoj krutnici sa srediStem u ishodiStu koordinatnog sustava) sinus Funkcija tangens je perioditka s periodom a, kao i funkcija cotangens.
kuta je ordinata totke u kojoj drugi krak kuta sijete trigonometrijsku kružnicu (prvi krak kuta je os x).
Cosinus je apscisa totke u kojoj drugi krak kuta sijete trigonometrijsku krutnicu.
Kosokutan trokut
Time je poopeena definicija trigonometrijskih funkcija na kutove vede od 7/2. Tako dolazimo do slijedeeih
U kosokutnom trokutu sa slike brp.4 vrijedi sinusov poutak
veza
sin(a ± 7/2) = ± cos a cos(a ± 7 /2) = sin a sin a = sin 0 = sin y
(D3-3) (brp-8)
sin(a ± = sin a cos(a ± = sin a
 D. Norval: Fiziku I zu FER Str. D3 - .9 Str. D3- 4 Dodotak D3- Trigonornetrijske funkcije

sin(x)

pa dobijenio da je
1 1
cos x = - (e'' + e') sin x = - (e'' - (D3-14)
2 2i

Inverzne trigonometrijske Funkcije

Razmotrirno funkciju y(x) = sin x na intervalu [Air, fir]. Podrutje vrijednosti funkcije je interval
na osi y.
Slika D3.3 - Ftinkcija y(x) = sin x
sin(z)

a
Slika D3.5 - Graf funkcije y(x = sin x na intervalu
Slika D3.4 - Kosokutan trokut

Inverzna funkcija funkcije sinus

y(x) = arcsin x (D3-15a)
i cosinusov poutak
a2 = b2 + c2 - 2bc cos ima, prema tome, podrutje definicije [-1,1], a podrutje vrijednosti [-fir, Prema tome vrijedi
(D3-9)
b2 = c2 + a2 — 2ac cos
arcsin(sin 0) = 9 za -err < 9 < lir
f (D3-15b)
Za mali kut x (u radijanima) vrijede aproksimativni izrazi: sin(arcsin x) = x za - 1 < x < 1.

1
sin xx - -x3 ... cos x^ 1 - -x2 ..
6 2
(D3-10) arcsin(x)
1 , 1 1
tgx x + -x- • • ctgx 2 — 3x
3
a razvoji u redove su:
1 1 1
sin x = x - - + - x- - -x7 +
3! 5! 7!
1 1 1
COS = 1 — — x2 + - - - + . .
2! 41x4 6! (D3-11)
1 , 2 17 7
tgx = x + - x- + x- + +
3 15 315x'
1 1 1 , 2
ctgx = - - x - x- + — + Slika D3.6 - Graf funkcije y(x) = arcsin
3 45 945x-
Kako za eksponencijalnu funkciju (vidi dodatak o eksponencijalnoj i Iogaritamskoj funkciji) vrijedi

1 1 1 Neke vrijednosti funkcije arcsin su

a' = 1 + - + - + - + (D3-12)
21x2 3!x3 4!
1 1
možemo uz zamjenu x ix (i je imaginarna jedinica i = dobiti Eulerovu formula arcsin 1 = - zr arcsin( -1) = - zr arcsin 0 = 0
2 (D3-16)
1 1 1 1
= cos x f i sin x, (D3-13) arcsin - = - zr arcsin( - N/) = - 71
1 zr arcsin( - 0) = -1r.
6 2 3
 D. Norma: Fizika I za FER Str. 1)3- 5 Sty. 1)3- 6 Dodatak 1)3 Vri,ronnincirijAkc funkcije

PoSto je funkcija sin x neparna, neparna je i inverzna funkcija arcsin: arcsin(-x) = - arcsin x.
1
Inverzna funkcija funkcije cos x je arccosx. Neke vrijednosti funkcije arccosx su arctg 0 = 0 arctg I = — 7r arctg 4 = -13- ir
1
1 1 1 1
arctg (- V3) arctg (- v3) = 6 7T arctg (-1) = - IT .
arccos 1 = 0 arccos(-1) = IT arccos 0 = ff -3" 3
(D3-17)
1
arccos1 = 57T arccos(2 V) = 1 IT arccos(- =
* * * *
Funkcija y(x) = arccos x prikazana je na slid D3.7

arccos(x)

Slika D3.7 - Graf funkcije y(x) = arccosx

Dvije korisne relacije s funkcijom arccos su

1
arccos x + arccos(-x) = ff arcsin x + arccos = - 7T. (D3-18)
2
Prema tome vidimo da je funkcija arccosx ve6 odredena kada je definirana funkcija arcsin x.
Inverzna funkcija funkcije tangens je

y(x) = arctgx (D3-19)

i prikazana je na slici D3.8.

arctg(x)

Slika D3.8 - Graf funkcije y(x) = arctgx

Vidimo da je
1 1
limco arctgx = IT lim arctgx = - - 7, (D3-20)
x - co 2
a neke vrijednosti funkcije y(x) = arctg x su
 Str. D4 - 2 Dodatak Ekvonencijalna i logaritarnska funkcija

onda motemo pomotu derivacije izratunati kako se strmo to funkcija penje. To nam omogutuje formula (vidi
dodatak 4)
f l (r) = iim h(x + h) — f(x) = h 2h 11-
lima 2h
. 1
(D4-5)
DODATAK D4:
LOGARITAMSKA I EKSPONENCIJALNA FUNKCIJA i ako redom ratunamo h (recimo 0.5, 0.25, 0.125, itd.) dobijemo otprilike da je

fi(x) 0.7 • 2', (D4-6a)

Sto uzeto u x = 0 daje koeficijent smjera tangente (nagib krivulje) u ishodibtu

11 (0) 0.7. (D4-6b)

Ako sada uzmemo drugu funkciju f 2 (x) = 3' i ponovimo postupak, dodemo do slijedeteg rezultata

Uvod 3h — 1
f2(x) = 3' lima 1.1 • 3'
U fizici, u težnji da opibeino promatrana pojave kvantitativno i uz odredenu dozu apstrakcije h (D4-7)
matematielci prikaiemo ponabanje jedne fizikalne velitine u ovisnosti o drugoj (ili drugima), nailazimo na f;(0) 1.1.
razlitite matematitke veze medu fizikalnim velitinama. Jedna vrlo testa veza jest eksponencijalna ovisnost
jedne fizikalne velitine o drugoj. Zato u ovom dodatku telimo skicirati eksponencijalnu i (njoj inverznu) Vidimo da negdje izmedu broja (baze) 2 i broja 3 postoji neki broj , nazovimo ga e, za koji vrijedi da je, uz
logaritamsku funkciju.
Bez ulaženja u stroge macematitke definicije, motemo kazati da je funkcija (matematitko) pravilo -
uputa, po kojem jednoj velitini - nezavisnoj varijabli, pridrutujemo drugu velitinu - vrijednost funkcije. To f(x) = e' = f (x) = e' lim e h h, 1 - 1 e' (D4-8)
onda pitemo ovako
x H f(x) ill Gornja relacija je definicija broja e, tj.
(D4-1)
x H y = f(x), eh 1
lim (D4-9)
gdje je x nezavisna varijabla, a (x) je funkcija, dalcle, "recept" po kojem vrAimo pridrutivanje. Funkcija h-o0 h
mote biti zadana (najtebee, posebno u fizici) formulom, tablitno i grafitki. Broj e koji zovemo baza prirodnog logaritma (vidjet aemo kasnije tato) je definiran i limesom
Ako je funkcija zadan tabli6no iii grafitki, najeckc sc ipak ic1 nati odgovarajaa formula
koja opisujc vczu izmcdu x i f (x). Zato pristupamo opisivanju parova totaka (21, f (xi)) 1 "
e= lim (1 + —) (vidi tablicu D4.1). (D4-10)
formulom. Taj sc postupak zove prilagodba krivulje todkama, a ratunska mctoda na n—oco n
kojoj jc baziran taj postupak zove sc metoda najmanjih kvadrata.
Primjeri funkcija zadanih formularna su Ako napravimo tablicu izratunatu pomoeu cltepnog kalkulatora, vidimo da vrijednost e ide prema broju

f(x) = 2x + 1 linearna funkcija e = 2.718 281 828. (D4-11)

t H v(t) = vo + at primjer iz fizike
f (x) = 2x2 + 3x — 1 kvadratna funkcija
(D4-2)
t H s(t) = so + va t + 2 primjer iz fizike
2t
x H f (x) = 4 cos x trigonometrijska funkcija n e = 1im„....(1 + 1/n)"
t H x(t) = Ao cosPt + 0) primjer iz fizike. itd. 1 2.000 000 000
10 2.593 742 460
50 2.691 588 029
Eksponencijalna funkcija Ako je nezavisna varijabla u eksponentu realnog broja koji je yeti od nule a 2.704 813 829
100
razlitit od 1, tj. ako je 2.716 923 932
1 000
y = f(x) = e (a > 0, a 1, a E (D4-3)
10 000 2.718 145 927
onda govorimo o eksponencijalnoj funkciji. 1 000 000 2.718 280 469
Grafove funkcija danas lako crtamo jer nam cliepna ratunala omogutavaju brzo ratunanje vrijednosti 109 2.718 281 827
funkcija f(x) za zadani x. Zato ako pogledamo funkciju (vibe ne pigemo simbol ")
Tablica D4.1 Ratun broja e
fi (x) = 2', (D4-4)
 D. Horvat: Flzika I za FER St, 1)4- 3 Str. D4 - 4 Dodatak D4 - Eksponencijalna i logaritamska furacija

Slika D.4.3 - Graf funkcije e • sin x

Slika D4.1 - Grafovi funkcija e' i

(11) Razvoj u Maclaurinov red

f(x) = e3 f(0) = 1
f(x) = /(0) = 1
f"(x) = e no) = 1 (D4-14)

x2 x3 x4
es = 1+x+- +3i + —+
2!

Za x = 1 dobijemo (ako zbrojimo 12 Clanova) e = 2.718 281.

(12) Grani&le vrijednosti
e3
— +co za x +pc
Slika D.4.2 - Graf funkcije e-32 x" (D4-15)
xn • e -3 -■ 0 za x +co.

Logaritamska funkcija Funkcija y = e3 je rastuea funkcija i ima svoju inverznu funkciju, ijaje jednadžba
Svojstva eksponencijalne funkcije
x = el'. (D4-16)
(1) e3 je uvijek pozitivna funkcija;
(2) e3 je uvijek rastuoa funkcija; Po definiciji, logaritam broja x je eksponent kojim treba potencirati bazu (e) da se dobije logaritmand, tj.
(3)e 0 za x - co i e3 -■ +co za x +co;
log, x = y, (D4-17)
(4) e3 <1 za x < 0, = 1, e3 > 1 za x > 0;
(5) e3 • ev = e3+v; a uobitajeno je za bazu e umjesto log pisati In, tj.
(6) e3 : el' = e3-1" = e3 /ev;
(7) e-3 = 1/e3; (e3 )v = el"; y = In x q ev = x. (D4-18)
(8) Grafovi funkcija e3 , e-3, e-32 i e-3 • sin x dani su na slikama D4.1-3.
(9) Derivacija Svojstva logaritamske funkcije
df(x) = (1) In x ima podrueje definicije (dozvoljene vrijednosti x) za x > 0;
f(x) =
dx (2) lnx< 0,za 0 <x< 1;
(D4-12)
f (x) = dg(x) (3) In 1 = 0
f(x) = ev(.)
dx e dx
(4) lnx > 0 za x > 1;
(10) Integracija (5) ln e = 1
(6) In x je rastuea funkcija;
f eA3 dx = -1eA3 + C. (D4-13) (7) In(x • y) = In x + In y; In(x/y) = In x - In y;
 D. Norval: Fizika I za FER Str. D4 - 5 Str. D4 - 6 Dodatak D4- Eksponencijalna i logardamska funkcija

(13) Graniene vrijednosti

In x
>0 za x —> +cc
x'
xn
—> +oo za x —> +oc
In x
xn • In x —> 0 za x —> 0 (x > 0)
1
cc za x —> 0 (x > 0).
xn In x

Slika 144 - Graf funkcije In x

(8) ln(0) = v • ln u; In(1/x) = — ln x;

(9) Graf funkcije In x dan je na slid D4.4
(10) Derivacija
df(x) A
f( x ) In(Ax) dx x
(x) = g'(x)
(D4-19)
f(x) = In(g(x)) dx g(x)

(11) Integracija

du 1
u = In x; dv = 1; = —; v = x
f Inxdx = dx dx x
(D4-20)
=x•Inx— f (1)xdx

= x Inx—x+C.

(12) Razvoj u red - funkciju In x ne motemo razviti u Maclaurinov red jer ona nije definirana u x = 0. No
smijemo razviti funkciju f (x) = In(1 + x). Dakle

f(x) = ln(1 + x) f(0) = In 1 = 0

f' (x) = 1 t(0) = 1

1+x

f "(x) = f"(0) = —1 (D4-21)

(1 + x)2
2
f'"(x) — f (0) = 2
(1 + x)3

pa je
1 1 1
In(1 + x) = x — — x2 + — x3 — — el + . . .
2 3 4 (D4-22)
za — 1 < x < 1.
 Str. 1)5 2 Dodatak 1)5 - Prirodym km-ohmic i bruj(!ani podaci

D5.2 Prirodne konstante

DODATAK D5: Konstanta Simbol Vrijednost

PRIRODNE KONSTANTE. BROJCANI PODACI
Brzina svjetlosti c 2.998 x 108 m/s
Elementarni naboj e 1.602 x 10-'9 C
Gravitaciona konstanta 6.672 x 10-I1 m3 kg-1
Atomska jedinica mase u = masa(12 C)/12 1.661 x 10-27 kg
u = masa(12 C)/12 931.502 MeV/c2
Masa elektrona m, 9.109 x 10-3' kg
me 0.511 MeV/c2
Masa protona m, 1.673 x 10-27 kg
mp 938.280 MeV/c2
D5.1 Neki vainiji broRani podaci i odnosi Omjer masa my /m, my/me 1836.153
Masa neutrona mp 1.675 x 10-27 kg
Masa vodikovog atoma m' H 1.0087 u
Masa helijevog atoma 771'He 4.0026 u
VeRina Simbol BroRana vrijednost
Omjer naboja i mase elektrona e/me 1.759 x 1011 C/kg
Planckova konstanta h 6.626 x 10-34 J • s
Polumjer Zemlje Rz 6378.14 km
"Reducirana" Planckova konst. h= 1.055 x 10-34 J • s
Masa Zemlje Mz 5.974 x 1024 kg
Avogadrov broj NA 6.022 x 1023 mol -1
Udaljenost Sunce Zemlja D 1.496 x 1011 km
Masa Sunca Boltzmannova konstanta k 1.381 x 10-23 J/K
Ms 1.989 x 1030 kg
Stefan-Boltzmannova konst. a 5.671 x 10-8 W/m2 •K4
Ubrzanje sile tee 9 9.8067 ms2
Brzina zvuka u zraku (0°) Univerzalna plinska konstanta R 8.314 J/mol•K
331 m/s
Gusto& suhog zraka (0°) Molarni volument V„,/0 22.4 e
Psr 1.29 kg/m3
Srednja gustoea Zemlje 5.52 kg/m3 Bohrov polumjer rB 5.292 x 10-11 m
Pz
Rydbergova konstanta R 1.097 x 107 m -' Permitivnost vakuuma Eo 8.854 x 10-72 C2 /N • m2
Elektron-volt eV 1 eV = 1.6022 x 10-'9 J 1/47r60 8.99 x 109 kg • m3 /82 • C2
Rydbergova energija E0 13.6058 eV Permeabilnost vakuuma PO 47r x 10-7 T • m/A
Atmosfera atm 1 atm = 1.013 x 105 Pa Univerzalna plinska konstanta R 8.314 J/mol•K
Bohrov magneton 9.274 J/T
Konjska snaga KS 1 Ks = 0.746 kW

(
 LITERATURA

[1] P. Ku'Ale, Mehanika i toplina, Skolska knjiga, Zagreb, 1991.

[2] V. Hent-Bartolie i P. KuliSie, Valovi i optika, Skolska knjiga, Zagreb, 1991.

[3] J. B. Marion, Physics and The Physical Universe, 3. izdanje, John Wiley & Sons, New York, 1980.

[4] J. B. Marion, Physics in The Modern World, 2. izdanje, Academic Press, New York, 1981.

[5] R. A. Serway, Physics for Scientists and Engineers, 2. izdanje, Saunders College Publ., Philadelphia,
1986.

[6] K. B. Krauskopf i A. Beiser, The Physical Universe, 5. izdanje, McGraw Hill, New York, 1986.

[7] D. Horvat, Fizika - odabrana poglavlja, Hinus, Zagreb, 1999.

[8) S. Gartenhaus, Physics - Basic Principles, Holt, Rinehart and Winston, New York, 1977.

[9] S. Wolfram, Mathematica - A System for Doing Mathematics by Computer, Addison-Wesley Pub.
Comp., Redwood City, 1988.

[10] D. C. Giancoli, Physics for Scientists and Engineers with Modern Physics, Prentice Hall Int., Englewood
Cliffs, 1988.

[11] P. M. Fishbane, S. Gasiorowicz i S. T. Thornton, Physics for Scientists and Engineers, progireno izdanje,
Prentice Hall Int., Englewood Cliffs, 1993.

[12] D. Halliday, R. Resnick i J. Walker, Fundamental of Physics - Extended with Modern Physics, 4. izdanje,
John Wiley & Sons, New York, 1993.

[13] S. L. Glashow, From Alchemy to Quarks, Brooks/Cole Publ. Comp., Pacific Grove, 1993.

[14] J. W. Rohlf, Modern Physics - from ct to Z°, John Wiley & Sons, New York, 1994.