Lokacije prahistorijskih nalazišta ruda bakra i kalaja u BiH

Admir Agić, Tešanj 2020.

Rezime. Krajem neolita počinje intenzivnije korištenje bakra, a nakon njega i kalaja za proizvodnju alata i
oružja. Na teritoriji sjeverne Bosne poznato je nekoliko oblasti bogatih rudama od kojih se može dobiti
bakar ili kalaj. U ovom radu su analizirani raspoloživi podaci o ležištima bakra i kalaja u BiH a ti podaci su
unešeni na digitalnu kartu.

Ključne riječi: prahistorija, nalazišta, bakar, kalaj, sjeverna Bosna

Uvod. Početak bronzanog doba označen je
promjenama krajem eneolitičkog perioda
(trajanje eneolita je otprilike 1.000 godina), a kao
nastavak te tradicije u centralnoj i jugoistočnoj
Europi (JIE). Ta promjena nije bila toliko praćena
velikim izmjenama i migracijama stanovništva u
JIE kao na sjeveru kontinenta.
Pod uticajem novih migracija i razmjene znanja,
ali i prethodna heterogenost neolitskih
zajednica, te geografske karakteristike zemljišta,
pod uticajem raznih kulturnih regija (karpatske,
egejske, sjeverna pontonska, itd.) dolazi do
formiranja novih centara moći. U centralnom i
zapadnom Balkanu formiraju se kulturni regioni,
sa svojim lokalnim specifičnim razvojem koji se
može pratiti u obradi materijala – posebno
metala.
Na prostoru sjeverne Bosne u ranome eneolitu i
dalje svojim tradicionalnim životom žive
zajednice u arheološkome smislu poznate kao
kasni razvojni ili regionalni nivoi sopotske
kulture, pa se početak eneolita izjednačava s
produženim neolitom. Bronzano doba je
prahistorijsko razdoblje obilježeno masovnijom
upotrebom bronze za izradu oružja, oruđa,
nakita i posuđa. Ovo razdoblje je zastupljeno
bronzanim fibulama koje zamjenjuju predmete
poput igala i dugmadi.
Bronzano doba traje od oko 2.000 do 750 BC, a
dijeli se na rano (2.000 – 1.600 BC), srednje
(1.600 – 1.300 BC) i kasno (1.300 – 750. BC). Rano
bronzano doba obilježeno je seobama i
prodorima sa sjevera i istoka, srednje je bilo
stabilno vrijeme u kojemu je većina naselja
doživila procvat i dalji razvoj, dok je posljednja
faza kasno bronzano doba ponovo obilježena
novim seobama i prodorima sa sjevera i istoka. U
vrijeme ranog bronzanog doba primjetna je
sličnost u kulturama sjeverne Bosne sa onim u
okolinim regionima (istočna Bosna, zapadna
Srbija, Hercegovina, Dalmacija, itd.) ponajprije u
načinu izrade kako metalnih, tako i keramičkih
predmeta (primjena tehnike ubadanja, kao i
tehnike udubljavanja linija prilikom izrade
ornamenata)1.

Pronađeni artifakti. Prema stilskim varijacijama

SLIKA – Karta mogućeg širenja metalurgije u osnovnih tipova keramičkih i metalnih proizvoda
prahistoriji I njen dolazak u BiH iz pravca moguće je izdvojiti više regionalnih kulturnih
jugoistoka – Male Azije skupina koje su postale osnova za uspostavu

1
B. Čović: Ornamentisana keramika ranog bronzanog
doba u tumulima zapadne Srbije i istočne Bosne
(1970.)
etničke strukture stanovništva starijega
željeznog doba. Na mnogim arheološkim
nalazištima iz mlađeg željeznog doba primjetna
je veza sa prethodnim kasnobronzanim dobom.
pronađenih na teritoriji sjeverne Bosne utvrđen
je oblik sjekira karakterističan za pojedine
periode i sličnost tih sjevernobosanskih sjekira sa
onim iz šireg Karpatskog područja.
Kasnobronzane sjekire koje pripadaju periodu
BZD/HaA1 (1.300 - 1.100 BC) su duge i šuplje
sjekire ukrašene rebrima u obliku slova V,
klasične karpatske forme.

SLIKA - Bronzani mač pronađen u Tesnju, BiH
Jedan primjer su i bogati grobni nalazi mačeva iz
kasnobronzanog doba prisutni u ranoželjeznim
kneževskim grobovima, dok su svi ostali
pronađeni nalazi iz ranoželjeznog doba, mogu se
protumačiti kao način prenošenja vlasti sa jednog
kneza na njegovog nasljednika (dokaz socijalnog
kontinuiteta zajednice/naselja). Ti kasnobronzani
mačevi su uglavnom lokalnog tipa (Kostel, Tešanj
i Veliki Mošunj)2.
Nešto kasnije u periodu HaA2/HaB1 (1.000 - 800
BC) pronađene sjevernobosanske sjekire su sa
ravnim oštricama i ukrasom u obliku slova Y
definisane kao lokalne forme, netipične za
Karpatsko područije. Nakon toga, u periodu HaB3
(800 - 750 BC) javljaju se male neukrašene sjekire
koje su ponovo tipične lokalne forme.

SLIKA - Šuplja sjekira iz naselja Jamakovića

Gradina kod Ključa, fotografija M. Gavranović

Svi ostali metalni predmeti izrađeni su od željeza

a samo mačevi od bronze. Prvi alat načinjen od
bakra je vjerovatno bila sjekira, zajedno sa
iglama, bodežima i vrhovima koplja, koja se do
tada izrađivala od kamena, prvenstveno
rožnjaka. Novi materijal je u svemu prednjačio
nad starim. Čim su tadašnje zajednice ovladale
tehnikom obrade bakarnih ruda, kamene sjekire
su postepeno zamjenjene sa bakarnim.

U bronzanom dobu obrada rude i dodavanje

primjesa arsena ili kalaja u procesu izrade, sjekira SLIKA – Bronzanodobni mačevi pronađeni u
se dodatno usavršavaju. Analizom artifakata istočnoj Srbiji

2
B. Čović: Ornamentisana keramika ranog bronzanog
doba u tumulima zapadne Srbije i istočne Bosne
(1970.)
Razvoj bronzanih mačeva započinje
proizvodnjom noževa i bodeža. Prvi do sada
otkriveni mačevi sežu daleko u prošlost.
Najstariji, do sada pronađeni, mačevi, vode
porjeklo iz Anatolije (Melid/Arslantepe, Turska),
oko 3.300 BC. Ovi kratki mačevi (maksimalne
dužine oko 60 cm) izrađeni su od bronze sa
primjesama arsena3. Arsen je i prva primjesa koja
se dodavala bakru da bi se dobio jači i otporniji
materijal od običnog bakra. Arsen je u prirodi
pomješan sa bakrom u nalazištima u obliku ruda
bakra što je vjerovatno dovele do ideje mješanja
metal za dobijanje novih kvalitetnijih legura4.
SLIKA – Bronzani vrh koplja iz Batkovića kod
Bijeljina
Rude bakra sa arsenom su: arsenopyrite FeAsS,
enargite Cu3AsS4, olivenite Cu2(AsO4)OH,
tennantite Cu12As4S13, malachite Cu2(OH)2CO3
i azurite Cu3(OH)2(CO3)2. Do sada najranije
pronađene legure bakra sa arsenom su artifakti
iz 5. stoljeća BC (5.000 BC) na Yahyatepe u Iranu,
a kao takav koristio se sve do željeznog doba5.
Najraniji tragovi proizvodnje bronze sa arsenom
u Europi su pronađeni u sjevernoj Italiju u oblasti
eneolotskih kultura Remedello i Rinaldone (2.800
do 2.200 BC)6.
Osim bakra, balkanski kovači, trebali su i kalaj za
kovanje bronze. Na prostoru balkanskog
poluostrva u prošlosti postojalo je nekoliko (do
sada otkrivenih) nalazišta kalaja koji su korišteni
u prošlost. Prva ruda eksplatisana za proizvodnju
kalaje je bio kasiterit – kalajni oksid (SnO2).
3 5
M. Frangipane and others: The collapse of the 4th millennium
centralised system at Arslantepe and the far-reaching changes in
3rd millennium societies (2010.)
4 6
P. Budd i B.S. Ottoway: Eneolithic Arsenical copper – chance or
choice? (1995.)
On se mogao pronaći bez kopanja u aluvijalnim
nanosima i uz obale rijeka. Osim tih izvora
balkanski kovači su se snadbjevali i kalajem sa
susjednog italijanskog poluostrva. Jedan od
poznatijih rudnika je onaj u Monte Valerio,
Toskana, Italija.
Analizom 52 bronzana artifakta otkrivena na
prostoru Balkana, došlo se do otkrića da je kalaj,
korišten za dobijanje bronze u kasnom
bronzanom dobu, sa više različitih lokacija.
Analizom je potvrđeno da je velik broj brozanih
artifakata sa teritorije Srbije u sebi sadrži kalaj
koji je lokalnog porjekla iz nalazišta zapadne
Srbije (rudnici planine Cer). Manji dio analiziranih
artifakata pokazuje da je porjeklo kalaja u njima
iz zapadne Rumunije7.
Korištenje bakra i bronze. Interes za korištenjem
metala za izradu raznih alata i ukrasa seže u
duboku prošlost. Jedan od prvih metala koji su
prahistorijska društva značajnije iskorištavali je
bio bakar. Do sada je dokazano da je bakar
korišten još u neolitu.
SLIKA – Izgled rude bakra
Nakon ovog metala, u bakarno doba (eneolit),
pronađeni su dokazi obrade i korištenje zlata,
srebra i olova, a kasnije u bronzanom dobu kalaja
i željeza, a u željeznom dobu žive.
C.P. Thornton and others: On pins and needles: tracing the
evolution of copper-based alloying at Tepe Yahya, Iran, via ICP-MS
analysis of Common-place items (2002)
E.R. Eaton: Early metallurgy in Italy (1980.)
7
A.H Mason and others: Tin isotope characterization of bronze
artifacts of the central Balkans (2016.)
U BiH najveći rudnik zlata je bio u Bakovićima kod
Fojnice, a u Varešu rudnik bakra i željeza (VMS
tip). Još od ranog neolita razne grupe na Balkanu,
pa tako i u sjevernoj Bosni koriste samorodni
bakar prvenstveno za izradu nakita.
SLIKA – Izgled istopljnog kalaja
Na području sjeverne Bosne bakar se najčešće
nalazio u vidu samorodnog bakra, halkopirita,
kovelina, tetraedrita, halkozina, azurita i dr. U
ranom eneolitu najkorištenije su bile oksidne
rude bakra (kuprit, tenorit), za razliku od
sulfatnih, kao i samorodni bakar.
SLIKA – Izgled rude arsena - arsenopyrite
Prije pojave vučedolske kulture obrada bakra na
području Karpatske kotline već je poznavala
obradu elementarnog bakra kovanjem, spoznaju
da se bakar tali i oblikuje kovanjem, te lijevanje
8
Durman (1983.)
bakra u jednodijelnim kalupima tehnikom „cire
perdue“ što znači da se za svaki izliveni predmet
morao izraditi njegov prototip u vosku.
Novost u kasnom eneolitiku je pojava dvodijelnih
kalupa, što omogućuje da se jednim prototipom
napravi više kalupa istovremeno. To je značilo
pojavu serijske proizvodnje dvodijelnih kalupa,
odnosno serijsku proizvodnju bakrenih
predmeta8.
Ležišta bakarne rude u sjevernoj Bosni prisutna
su u Ljubiji, Tesliću, dolina rijeke Krivaje, planine
Čavci kod Prnjavora, Sočkovac kod Gračanice,
Novigrad, Sanski most (Bronzani majdan), Crna
rijeka na Kozari. Istraživanja obavljena u BiH
ukazivala su na postojanje više stotina nalazišta
rude bakra.
Osim monometalne rude, postoji i više formi
ruda oksida (kuprit, tenorit), sulfida (halkopirit,
kovelin i halkozin), sulfata (tetraedrit, bornonit,
enargit, stanine, kubanit), te često karbonata
(malahit i azurit). Može se izdvojiti oko 20
različitih pojava ili tipova nalazišta rude bakra.
SLIKA – Izgled troske sa bronzanodobnog
nalazišta u sjevernoj Bosni
Karta nalazišta i zaključak. U nastavku teksta data je grafička rekonstrukcija nalazišta na osnovu
raspoloživih podataka, kako u BiH, tako i u sjevernoj bosni na posebnoj karti. Crvenom bojom prikazana su
nalazišta bakra, dok su plavom bojom prikazana nalazišta kalaja. Analiza postojećeg stanja geneze, te
morfoloških i privrednih tipova nalazišta bakra u BiH navodi na sljedeći zaključak da ovakav položaj rudnih
resursa omogućio je bosanskim prahistorijskim rudarima i kovačima povoljan položaj u vađenju,
proizvodnji i izradi prvo bakarnih, pa onda i bronzanih predmeta. Glavne rezerve se dovode u vezu s
trijasnim područjem u blizini Vareša i Prozora, dijabaz-porfirnim i vulkanogeno-sedimentnim područjima u
zoni planina Kozara-Ozren-Konjuh. Osim toga, ne treba se zanemariti metalogenezno područje Konjuh-
Krivaja-Teslić-Čavka.

SLIKA – Karta nalazišta bakra (crvena boja) i kalaja (plava boja) u BiH