SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET PROMETNIH ZNANOSTI

UTVRĐIVANJE CILJEVA, MJERA I INSTRUMENATA

PROMETNE POLITIKE

SEMINARSKI RAD

Predmet: Ekonomika prometa

Predmetni
nastavnik: Mihaela Bukljaš Skočibušić
Student: Damjan Galinec
JMBAG: 0336003490
Janko Gamilec
JMBAG: 0135251929
Tomislav Gamilec
JMBAG: 0135250498

Zagreb, studeni 2018.

 Sadržaj

1. Uvod...............................................................................................................................................1
2. Prometna politika...........................................................................................................................2
2.1 Vrste prometne politike..........................................................................................................2

3. Ciljevi prometne politike................................................................................................................4

3.1 Načelo povezanosti prometa i ekonomije..............................................................................5

3.2 Načelo usklađenog djelovanja prometnog sustava................................................................5

3.3 Načelo društvene rentabilnosti (učinkovitosti).......................................................................5

3.4 Načelo jedinstvenog prometnog sustava................................................................................5

3.5 Načelo alokacije resursa.........................................................................................................6

3.6 Načelo ravnopravnosti vlasništva...........................................................................................6

3.7 Načelo racionalnog izbora prometne politike.........................................................................6

3.8 Načelo ostvarivosti prometne politike....................................................................................6

4. Mjere prometne politike................................................................................................................7

5. Instrumenti prometne politike.......................................................................................................8
6. Zaključak.........................................................................................................................................9
7. Bibliografija...................................................................................................................................10

1. Uvod
Prometna politika predstavlja skup ekonomskih i političkih akcija društva koje trebaju
osigurati optimalnu strukturu prometnog sustava i njegovo uspješno djelovanje.
Međunarodne institucije donose odluke koje se odnose na sve zemlje i odlučuju o
standardima i zakonima koji vrijede za sve zemlje te se tim postupkom kreira prometna
politika. Prometna politika kao sinteza ciljeva mjera i instrumenata mora biti usuglašena i
uravnotežena sa gospodarskom politikom zemlje u kojoj se provodi.
 2. Prometna politika

Prometna politika se definira kao skup interakcijskih povezanih i znanstveno utemeljenih

aktivnosti, metoda, mjera, akcija, poslova, instrumenata i primjerenih resursa, pomoću kojih
nositelji politike reguliraju i unapređuju dosadašnji razvoj.
Prometna politika u kontekstu društveno-gospodarskih zbivanja uočava se u mjerama
državne intervencije u svim njezinim segmentima. To su intervencije u prilogu izgradnje
građevina prometne infrastrukture te intervencije u tarifnoj i regulativnoj politici. Prikazuje
se da je prometna politika dio globalne gospodarske politike i da njena nekompatibilnost s
gospodarskom politikom ne može biti prisutna u tržišnom gospodarskom sustavu.

2.1 Vrste prometne politike

Vrste prometne politike su:

1. Formalna prometna politika
2. Neformalna prometna politika
3. Aprioristička prometna politika
4. Empirijska prometna politika
5. Direktna prometna politika
6. Indirektna prometna politika
7. Kvalitativna prometna politika
8. Kvantitativna prometna politika

Formlana prometna politika se sastoji od eksplicitnih stavova sadržanih u zakonima koji

se formalno determiniraju kao nacionalni ciljevi mjere i osnove prometne politike. Ta se
prometna politika može izražavati u obliku preporuka, deklaracija i sličnih javnih
dokumenata.

Neformalna prometna politika se temelji na stavovima i općim rješenjima najviših

zakonodavnih tijela. Ona se očituje u načelima sustava vlasništva, javnim i stranim
ulaganjima, ulozi države o razvoju prometa ili nekog određenog segmenta prometa,
određenim beneficijama u prometu, ulazi države u razvoju gospodarskog sustava i slično.
 Aprioristička prometna politika se temelji na teorijskim pretpostavkama koje bi trebale
biti znanstveno utemeljene.

Empirijska prometna politika se temelji na iskustvenim postavkama već provođene

prometne politike i najčešće se kombinira s apriorističkom prometnom politikom.

Direktna prometna politika polazi od postavki najviših zakonodavnih tijela.

Karakteristična je za bivše socijalističke zemlje, odnosno za centralizirana, planska i netržišna
gospodarstva.

Indirektna prometna politika je značajna za zemlje tržišnog gospodarstvenog sustava u

kojima su ekonomska politika i ekonomske aktivnosti strogo odvojene, iako se i u razvijenim
tržišnim gospodarstvima također bilježi utjecaj državne u svim segmentima prometnog
sustava. Utjecaj države proizlazi iz značenja prometa i prometne infrastrukture u formiranju
fizičke osnove društva i njegovog razvoja.

Kvalitativna prometna politika se temelji na promjenama određenih strukturnih odnosa

postojećega prometnog sustava. Takve promjene mogu biti nacionalizacija ili privatizacija
nekog prometnog podsustava, formiranje ekonomske integracije i uvođenje zajedničke
prometne politike (npr. unutar EU). Gotovo je nemoguće definirati kvalitativnu bez
kvantitativne prometne politike i obrnuto. Ona predstavlja dugoročnu politiku.

Kvantitativna prometna politika pretpostavlja tekuću prilagodbu stalnim promjenama,

ostavljajući strukturu i organizaciju ekonomije.
 3. Ciljevi prometne politike
Determiniranje prometne politike obuhvaća dva važna međusobno povezana postupka:
1. Definiranje i predlaganje ciljeva
2. Izbor ciljeva i određivanje njihovih prioriteta

Postupku definiranja i predlaganja ciljeva prethode primijenjena i razvojna istraživanja

interdisciplinarnih i multidisciplinarnih ekspertnih timova u suradnji s političkim
organizacijama i njihovim tijelima. Pritom treba voditi računa o prirodnim, gospodarskim,
prometnim, ljudskim i ostalim resursima, te mogućnostima njihova korištenja u budućnosti
kao i o međunarodnom položaju određene zemlje i njezinom položaju u tranzitnom
prometu.
Izbor ciljeva i određivanja njihovih prioriteta predstavlja rezultat političkog procesa koji
određuju čimbenici kao što su društveno-ekonomska situacija u određenoj državi i okruženju
i procedura donošenja dokumenata o prometnoj politici.

Bitne pretpostavke za utvrđivanje ciljeva prometne politike su:

1. Stupanj razvoja tehnike, tehnologije i organizacije prometa, stupanj ekonomske
razvijenosti i razvijenost prometnog prava pojedinih podsustava prometa, kao i
cjelokupnog prometnog sustava i njegovog učinka na gospodarstvo.
2. Ekonomske mogućnosti države u financiranju investicijskih projekata pojedinih
prometnih podsustava
3. Međusobni odnos prometne ponude i prometne potražnje na nacionalnom i
međunarodnom prometnom tržištu
Iz toga proizlazi da su dva najvažnija razloga za utvrđivanje prometne politike, stvaranje
pouzdane osnove za izradbu i izbor primjerene razvojne prometne politike uz utvrđivanje
znanstveno utemeljenih kriterija za postavljanje alternativnih mjera, akcija, instrumenata te
simuliranje rezultata za ostvarenje prihvaćene prometne politike.
Realizaciju ciljeva prometne politike se temelji na odgovarajućim načelima, odnosno
kriterijima kojima se utvrđuju osnovna pravila djelovanja prometnog sustava i ponašanja
nositelja prometne politike.
3.1 Načelo povezanosti prometa i ekonomije

Osnova načela povezanosti prometa i ekonomije je interakcijska povezanost prometnih i

proizvodnih djelatnosti, koja se izražava odnosom glavnih ekonomskih agregata kao što su:
društveni prozivod, investicije, zaposlenost, osobna potrošnja stanovništva, te glavnih
parametara prometnog sustava kao što su veličina i struktura infrastrukture i prometne
suprastrukture te prijevoznih, prijenosnih i prekrcajnih učinaka.

3.2 Načelo usklađenog djelovanja prometnog sustava

Predstavlja osnovu za reguliranje odnosa između brojnih nositelja prometne djelatnosti

na tržištu prometnih usluga i brojnih aktivnih sudionika u cjelokupnom prometnom sustavu.

3.3 Načelo društvene rentabilnosti (učinkovitosti)

Temelj tog načela proizlazi iz činjenice da je promet kapitalno intenzivna djelatnost s

mnogim učincima. Promet zahtjeva velika investicijska sredstva i dugi rok eksploatacije,
posebno na područje krupne infrastrukture, a svojim djelovanjem implicira mnoge izravne i
posredne, ekonomske i neekonomske, negativne i pozitivne učinke. Iz toga proizlazi razlog
primjene načela društvene unosnosti.

3.4 Načelo jedinstvenog prometnog sustava

Temelji se na teoriji te na činjenici da je prometni sustav jedinstven, složen, dinamički,

tehnički, tehnološki, organizacijski, ekonomski i pravni sustav, čiji su dijelovi i elementi
interakcijski čvrsto povezani.
3.5 Načelo alokacije resursa.

To se načelo odnosi na tri glavna područja:

1. alokacija resursa za cjelokupni prometni sustav
2. alokacija resursa po glavnim prometnim podsustavima, tj. granama prometnog
sustava
3. alokacija troškova po korisnicima prometnih usluga
U postupku odlučivanja o alokaciji ekonomskih resursa trebaju sudjelovati interdisciplinarni i
multidisciplinarni timovi eksperata jer je pretpostavka utvrđenog načela izgradnje
konzistentne prometne politike.

3.6 Načelo ravnopravnosti vlasništva

U pitanju je načelo koje određuje da sve vrste vlasništva (a to mogu biti državno,
privatno, društveno i mješovito) trebaju sadržavati identične pravne, ekonomske i druge
uvjete i mogućnosti poslovanja i razvoja prometne djelatnosti.

3.7 Načelo racionalnog izbora prometne politike

Takvo načelo pretpostavlja primijenjena i razvojna istraživanja koja provode

interdisciplinarni i multidisciplinarni timovi uz primjenu brojnih znanstvenih metoda, kojima
je svrha i cilj izbor prometne politike koja minimizira odstupanje od optimalnog razvoja i
funkcioniranja prometnog sustava.

3.8 Načelo ostvarivosti prometne politike

To načelo pretpostavlja određivanje okvira i dosega prometne politike koji osigurava

cjelovito ostvarenje postavljenih ciljeva.
 4. Mjere prometne politike
Mjere prometne politike su one kojima država nastoji djelovati na nositelje prometne
politike u svrhu uspostavljanja optimalnog djelovanja prometnog sustava u određenom
vremenskom razdoblju.
Mjere se dijele u dvije glavne skupine:
1. Mjere kojima država pokušava ograničiti apsolutno djelovanje tržišnog
mehanizma, odnosno pružiti zaštitu od pretjerane konkurencijem, pretjeranog
monopolizma, diskriminacije i sl.
2. Mjere kojima država nastoji potaknuti sudionike prometnog procesa te nositelje
prometne politike na racionalno korištenje prijevoznih kapaciteta, efikasno
podmirenje trasportnih potreba, zaštitu korisnika transportne usluge, očuvanje
okoliša i sl.

U mjere prometne politike spadaju:

 Regulacija
 Deregulacija
 Liberalizacija
 Tarifna politika i politika cijena
 Investicijska politika
 Politika subvencioniranja i kompenzacije pojedinih
oblika prometnih djelatnosti
 Privatizacija
 Protekcionistička politika
 Kooperacijske mjere
 5. Instrumenti prometne politike

Instrumenti prometne politike slični su po svojim karakteristikama instrumentima

ekonomske politike ako se razmatraju kao sredstva realizacije određenog cilja. Njihova
specifičnost proizlazi iz raznovrsnosti oblika prometa odnosno podsustava prometa, te
osobitosti tehnike, tehnologije i organizacije rada i sredstva koji se u njima pojavljuju. Svrha
donošenja tih instrumenata je njihovo djelovanje na cjelokupni prometni sustav ili jedan
njihov segment odnosno podsustav prometa.
Skupine instrumenata prometne politike:
 Instrumenti politike regulacije koji određuju tehničke standarde, kontrolu regulacije u
prometu i slično
 Instrumenti politike cijena koji se odnose na oporezivanje, cijene korištenja pristojbe i
slično
 Instrumenti investicijske politike koji obuhvaćaju izgradnju novih prometnica, luka i
pristaništa, novih robno-transportnih centara, prometnih terminala i slično
 Instrumenti organizacijske politike koji predstavljaju sustav upravljanja unutar svih
podsustava prometa
 Instrumenti koji utječu na ponašanje korisnika prijevozne službe,a odnose se na
prihvaćanje novog stava prema javnom prijevozu, poticanje proizvodnje i upotrebu
ekološki prihvatljivih prometnih sredstva
6. Zaključak

Prometna politika je bitna za razvoj i usmjeravanje svih prometnih grana. Služi za

koordinaciju razvoja prometa, regulaciju i usmjeravanje prema boljem razvoju koji je u
interesu države i stanovništva. Značenje prometa danas je izrazito veliko te je prometna
politika izuzetno bitna. Prometna politika djeluje na globalnoj razini i mora težiti ostvarenju
isplaniranih projekata,a učinkovitost će prvenstveno ovisiti o usklađenosti i sposobnosti za
realizaciju ciljeva, instrumenata i mjera.
 7. Bibliografija
[1] Ž. R. M. J. Mihaela Bukljaš Skočibušić, Ekonomika prometa, Zagreb, 2011.
[2] T. P. Damir Šimulčik, Ekonomika prometnog sustava, Zagreb, 2000..