PERFEKCIONIST NIJE NAGRAĐEN!

Ne budimo perfekcionisti!
Student Neil Armour je ušao u dvoranu zakasnivši čak 20 minuta na pismeni ispit iz predmeta Marketinška
komunikacija. Isprika je upalila, preuzeo je list s pet pitanja, pročitao i olakšano odahnuo. Stilovi života i
kupnja, novost kao činitelj povećane prodaje... sve je znao. Ali, za rad je ostalo svega 40 minuta. Krenuo je
na prvo pitanje i pisao sve što je znao.
Vrijeme je proticalo ludo i uskoro je morao odlučiti: odgovarati na sva pitanja opširno, do u detalje, ili na
svako pitanje odogovoriti samo s desetak točnih i jezgrovitih rečenica, što bi u ovakvom cajtnostu vjerojatno
stigao. Ako potpuno riješi dva od pet pitanja dobit će dvojku ili neprolazak, a odgovori li koncizno i
konkretno na svih pet pitanja može "pasti" i više od trojke. Znao je da će i profesor tako razmišljati. Siguran
u sebe, odlučio se. Odgovorio je na svih pet pitanja, jezgrovito, kratko. Često je i inače sebi znao reći:
„Rješenje problema leži u jezgri problema. Jezgru treba pronaći, „uokviriti je" i baciti se na posao svim
znanjem i marom."
Neil i samo još jedan kolega dobili su iz ispita odličan.
Neil je izbjegao zamku da se pretjerano bavi samo jednim pitanjem, na uštrb drugih koja su bila također na
dnevnom radu. Nije si dopustio da bude „perfekcionist".
Perfekcionizam je nepotreban rad kad je posao već dovoljno dobro dovršen. Profesionalno je štetan jer
odvlači pažnju od važnih akcija, zahtijeva energiju koje potom nema za nešto drugo, troši vrijeme u situaciji
kad je poslovna brzina presudna za opstanak, troši rad i ostalo bez odgovarajuće protunagrade.
Postoji razlika je između težnje za perfekcijom i težnje za odlično obavljenim poslom koju treba znati
razlikovati. Težnja odličnom i/ili boljem izvršenju poslu pozitivna je i po psiholozima spada u najvišu razinu
čovjekovih potreba stručno nazvanu „potrebom postignuća". Taj visoki čovjekov motiv pokreće ljude na
mnoga izvanredna djela. No, sa perfekcionizmom nije tako. Tu su dodatni napor i akcija suvišni. Dakle, kad
se obavi ono najbitnije, poslu je možda kraj, pogotovu u menadžerovom slučaju.
No, i ovdje ima neki „ali".
Neke se poslove mora izvesti baš do kraja, baš „100% po propisu". To imamo u slučaju odnosa prodavača
prema kupcu te kvaliteti robe i usluge koje isporučuje. Ne vrijedi tu uzrečica: „Dobro je kad je približno
dobro". Isporuka kupcu mora biti savršena, k tome učestalo bolja i nova. Tu se nikad ne smije rabiti slogan
nepotrebna perfekcija. Postoje i druge životne situacije kad se stvar mora izvesti baš do kraja. Pojedinost
koja nije obavljena može ugroziti cijeli posao. Takvo ignoriranje dijela posla poznajemo kao površnost i
neprofesionalnost.
Dakle, perfekcionizam je nepotrebni rad koji više odnosi nego donosi.
Čemu laštiti dovoljno sjajan parket!                                               G.T.