Obligaciono pravo – posebni dio

Doc.dr.Meliha Frndić Imamović

27.04.2017.
 Obrađene tematske jedinice

Ugovor o posluzi
• Pojam
• Odnos sa drugim ugovorima obligacionog prava
• Karakteristike ugovora
• Bitni elementi ugovora
• Obaveze ugovornih strana
• Prestanak ugovora o posluzi
 Ugovor o posluzi (commodatum)
U bivšoj SFRJ ovaj ugovor je bio regulisan kao realan
ugovor. Međutim daljnjim razvojem nauke predaja
predmeta ugovora je predstavljala obavezu
poslugodavca i tako je svrstan u konsenzualne
ugovore.
Niti kasnije nije bio regulisan ZOO-om kao imenovani
ugovor, jer je u vrijeme donošenja ZOO na području
bivše SFRJ postojala podjela nadležnosti između
države i njenih republika.
Tako su i ugovor o poklonu i posluzi izostavljeni iz
ZOO i njihovo regulisanje prepušteno državi BiH, koja
je ugovor regulisala na osnovu postojećih pravnih
pravila.
Pojam
Ugovor o posluzi je takav ugovor kojim se
obavezuje jedno lice (poslugodavac) da će
predati drugom licu (poslugoprimcu)
privremeno i bez naknade određenu stvar na
korištenje, a poslugoprimac se obavezuje, po
proteku toga vremena, vratiti poslugodavcu istu
stvar.
 Odnos ugovora o posluzi sa drugim
ugovorima

• Ugovor o posluzi je sličan ugovorima o

zajmu i zakupu jer svi oni spadaju u grupu
ugovora koji za predmet imaju korištenje i
nakon određenog vremena vraćanje tuđe
stvari.
• Ugovor o posluzi se razlikuje od ugovora o
zakupu po tome što je ugovor o posluzi
dobročin, a ugovor o zakupu teretan ugovor.
• Ugovor o posluzi se razlikuje od ugovora o
zajmu po tome što poslugodavac dobija stvar
na poslugu, a ne u vlasništvo kao
zajmoprimac. Zajmoprimac vraća stvari
određene po rodu, a poslugoprimac istu
stvar koja je data u poslugu
• Ugovor o poklonu je sličan ugovoru o
posluzi, jer su oba ugovora dobročini pravni
poslovi, ali se razlikuju što se na osnovu
poklona stiče vlasništvo, a na osnovu ugovora
o posluzi samo pravo korištenja stvari.
• Ugovor o posluzi je sličan ugovoru o ostavi,
jer se i poslugoprimac i ostavoprimac
obavezuju nakon isteka ugovora, vratiti
predmet ugovora, dok se razlikuju po tome
što ostavoprimac nema pravo upotrebe stvari.
Ostava može biti teretna ili dobročina, dok je
posluga uvijek dobročina.
 Karakteristike ugovora
Prema klasičnom shvatanju posluga je realan
ugovor i jednostrano obavezan (prava su
ustanovljena na strani poslugodavca, a obaveze
na strani poslugoprimca).
Prema savremenom shvatanju ugovor o posluzi
je:
• Konsenzualan (nastaje saglasnosšću volja);
• Dvostrano obavezan (postoji obaveza
predaje i vraćanja stvari);
• Dobročin (za upotrebu stvari poslugoprimac ne
daje naknadu);
• Kauzalan (prepoznatljiv je cilj obavezivanja za
treća lica);
• Trajan ugovor (korištenje stvari date na poslugu
traje duži vremenski period).
 Bitni elementi ugovora
Bitni elementi su:
• predmet posluge i
• vrijeme trajanja posluge
Predmet posluge je određena stvar koju
poslugoprimac ima pravo korisititi određeno
vrijeme bez ikakve naknade.
Ona mora ispunjavati sve opšte uslove koji se traže
da bi ta stvar mogla biti predmetom pravnog posla,
što znači da mora biti u prometu, da stvar mora
biti moguća i određena te postojeća stvar, a ne
buduća stvar.
Predmet posluge može biti eventualno buduća
stvar, ako se radi o konsenzualnom ugovoru.
Predmet posluge su najčešće nepotrošne stvari
(alat, životinja, automobil i sl.)
Ipak mogu biti i potrošne, ali se mora
ugovoriti da se vrate iste one stvari koje su date
na poslugu, jer u drugom slučaju nećemo imati
ugovor o posluzi.
Vrijeme trajanja posluge je period na koji je
ugovor o posluzi zaključen i u kojem
poslugoprimac može da stvar upotrebljava.
Vrijeme trajanja posluge se utvrđuje ugovorom,
tako što će se u ugovoru navesti da posluga
traje do određenog datuma ili događaja i
slično, a ako vrijeme trajanja posluge nije
ugovoreno, onda se isto određuje prema cilju
odnosno svrsi koju su stranke htjele
ugovorom da postignu.
Ako vrijeme posluge nije ugovorom utvrđeno
niti se može utvrditi prema svrsi ugovora, tada
poslugodavac može zahtjevati vraćanje
predmeta u svako doba.
 Obaveze poslugodavca

Obaveze poslugodavca su:

1. Predaja stvari
2. Odgovornost za štetu
3. Naknada troškova
• Predaja stvari
Poslugodavac ima prvenstvenu obavezu da preda
stvar poslugoprimcu i to u vrijeme i na mjestu
kako je ugovoreno, a ako nije ugovoreno, onda
prema prirodi i cilju ugovora. Predaja stvari može
biti faktička predaja iz ruke u ruku, a i
simbolična, kao na primjer predaja ključeva od
automobila. Isto tako moguća je i predaja tzv.
kratkom rukom (traditio brevi manu) u slučaju
kada se predmet posluge već nalazi kod
poslugoprimca po nekom pravnom osnovu (npr.
ugovor o zakupu), pa sada poslugoprimac nastavlja
da koristi stvar, ali ne na osnovu zakupa, već
posluge.
• Odgovornost za štetu snosi poslugodavac i to u
slučaju kada predmet posluge nije predao
poslugoprimcu u ugovoreno vrijeme. On se u
pogledu predaje stvari javlja kao dužnik. Ukoliko
stvar ima određenih materijalnih ili pravnih
nedostataka, poslugoprimac ne može od
poslugodavca zahtijevati zamjenu stvari ili
otklanjanje nedostataka ili raskid ugovora, jer se
radi o dobročinom pravnom poslu. Izuzetak je da
je poslugoprimac usljed toga pretrpio neku štetu.
• Naknadu troškova vanrednog održavanja stvari
snosi poslugodavac jer je on vlasnik stvari, a
redovnih troškova poslugoprimac.
 Obaveze poslugoprimca

Obaveze poslugoprimca su:

1. Čuvanje i upotreba stvari
2. Troškovi održavanja stvari
3. Vraćanje stvari.
1. Čuvanje i upotreba stvari
Poslugoprimac je dužan stvar upotrebljavati sa
pažnjom dobrog domaćina i čuvati supstancu
stvari koja mu je predata na poslugu. On stoga
neće odgovarati za normalno i uobičajeno
trošenje stvari koje nastaje usljed redovne
upotrebe stvari.
On ne odgovara ni za slučajnu propast stvari,
jer nije vlasnik stvari koja je data u poslugu.
Bez saglasnosti poslugodavca, poslugoprimac
ne može stvar dati trećem licu na korištenje.
2. Troškovi održavanja stvari
Poslugoprimac je dužan da redovno održava
stvar koja mu je data na upotrebu i to u onom
stanju kakva mu je predata.
Ako je predmet ugovora životinja, tada je
poslugoprimac dužan u okviru obaveze
održavanja stvari životinju redovno hraniti
i liječiti.
Ako poslugoprimac izgubi posuđenu stvar,
dužan je nadoknaditi poslugodavcu njenu
vrijednost.
3. Vraćanje stvari
Poslugoprimac ima i obavezu da stvar vrati nakon
isteka ugovora o posluzi, a ako vrijeme trajanja
ugovora nije određeno, onda saglasno cilju zbog
kojeg je stvar data u poslugu.
Vraćanje stvari se obavlja saglasno ugovoru, a ako
nema odredbe o vremenu i mjestu vraćanja, stvar se
vraća u mjestu prebivališta (sjedišta) poslugodavca.
 Prestanak ugovora
Ugovor, kao i ostali ugovori, može prestati
otkazom (jednostranom izjavom volje) i
poslugodavac može zahtijevati da mu
poslugoprimac vrati stvar:
• Ako poslugoprimac ne čuva predmet ugovora
kao dobar domaćin;
• Ne koristi stvar onako kako je ugovoreno ili
u skladu sa namjenom stvari,
• Kada je poslugoprimac stvar dao trećim
licima, a bez odobrenja poslugodavca.
Obavezna literatura:
 1. Abedin Bikić, Obligaciono pravo-posebni dio,
Sarajevo, 2005.
 2. Zakon o obligacionim odnosima, "Službeni list
RBiH", br. 2/92, 13/93 i 13/94, "Službene novine
Federacije BiH", br. 29/03.