ANTROPOLOGIJA I RAZVOJ-RAMDAS LAMB

U Madhyi Pradesh-vikas- termin koji vlada prevodi kao razvoj dok nešto različito ga prevode
ljudi iz plemena. Za njih to znači pristup vodi i zalihama iz šume o kojima ovisi njihov
opstanak. Za državu to znači isto ali u svrhu njihove prodaje i zarade od toga. Pritom
zanemarujući čovjeka iz plemena i njegove potrebe. Antropologija i sve vrste razvoja u
srednjoj Indiji su povezani već od početka 20.st. Istraživanja pojedinih istraživača pomogla su
vladi da shvati način života ljudi koji žive tu i također prirodnih bogatstava koja se tu nalaze.
Mnogi antropolozi su koristili svoje znanje da pomognu ljudima iz plemena zaštititi svoja
prava od države.

O MADHYI PRADESH

Nalazi se u centru indije-znači doslovno srednja zemlja-u sredini,..površine 120 000 kvadrata.
Pola površine se koristi za agrikulturu,no ovise o sezoni monsuna što im ograničava sezonu i
vrstu nasada.30 posto zemlje je pod šumom i tu žive ljudi iz plemena. Najranije zabilježen
spomen zemlje je još iz Budina doba ,prije 2500 godina.1956 postaje samostalna sa Bhopalom
kao glavnim gradom. Broji oko 75 000 000 stanovnika. Kroz stoljeća mnoštvo je raznih
grupa, dinastija, lutalica došlo na ove područje iz drugih država te se tu mogu naći skoro sve
indijske etničke i jezične grupe i religijske tradicije.tu se također nalaze najbrojnije plemenske
skupine od kojih je najbrojnija Bhil and the Gond. Najčešće govoreni jezik je Hindu. MP je
miks urbanog i ruralnog,plemenskog i neplemenskog. s vremenom su tu razvili različite
kulturni i religijski običaji i prakse i većina ih živi u međusobnoj harmoniji.

KOLONIJALNA ANTROPOLOGIJA

Istraživači antropolozi su se većinom zanimali za život neke aspekte života adivasa-

pripadnika plemena. Prvi etnografski rad već u 18 st. publikacija dnevnik kraljevske
azijatskog društva, s početka 19 st. U kojem su se objavljivali etnografski radovi. Istraživanja
o Indiji su dominirala. Kad su Britanci uspostavili kontrolu nad cijelom zemljom polovicom
19 st, kolonijalna administracija je počela prikupljati podatke o svim aspektima ljudi koji
nastanjuju tu zemlju. To je zahtijevalo puno posla i strpljenja ali malo stvarne brige ili
poštovanja za lude koje se proučava. Podaci i način ove interpretacije je ovisio o tome tko je
skuplja u Indiji su to bili razne misionarske organizacije ili istraživači koji rade za istočno
indijsku kompaniju. Za njih su to bili primitivni ljudi sa nerazumljivom religijom. To se
vidjelo u njihovim radovima. Primjer za ovo je bio jedan od prvih etnografa koji je skupljao
podatke u indiji, Walter Hamilton,1820.razlog zašto su oni pisali na taj način o indiji jest jer
su htjeli steći kontrolu nad njom.1871.-e osnovan je Kraljevski antropološki institut Velike
Britanije i irske, i počeo je izdavati Indian Antikvarijat. Fokusirao se na običaje,
rituale,festivale. Kroz 19.st sav rad etnografski o plemenima se prilazio iz europske
perspektive,tak oda su ignorirali ona pitanja koja njih nisu zanimala ili im bila od interesa.

Prva opširnija etnografska studija o središnjoj indiji je sastavljena početkom 20. st.-robert
vane russell i asistent povjerenik Rai Bahadur Hira Lal. Ta publikacije se zvala- Plemena i
kaste centralnih provincija indije. ovaj rad je išao u prilog kolonijalnim službenicima u
centralnoj indiji. Ova knjiga pruža nam uvid u svijet plemenskih zajednica i život te regije.

RAZVIJANJE AUTOHTONE ANTROPOLOGIJE

Početkom 20. st u ovoj regiji se razvijaju deseci kvalitetnih istraživača zaslužnih za razvoj
etnografije ..PRIMEJRI KOJI SU TO BILI.

SARAT CHANDRA ROY-značajan za razvoj antropologije u središnjoj indiji. Bitna mu

perspektiva autohtonosti. Pokrenuo časopis Čovjek u Indiji.-pisati o indijskom pristupu
antropologiji. Pomagao adavisima da steknu autonomiju.

Važan za razvoj jedinstvene indijske antropologije jest Nirmal Kumar Bose. Smatrao je
antropologiju načinom razumijevanja i služenja ljudima te način povezivanja s a indijskom
kulturom i korijenima.

ANTROPOLOGIJA NAKON NEOVISNOSTI

Nakon nezavisnosti 1947..opći smjer razvoja autohtone antropologije u središnjoj indiji je bio
razvijen,inspirirano Ghandijem i pokretom za slobodu. Ti razni istraživači,sociolozi koji su
istraživali za vladu postajali su svjesniji negativnog utjecaja vlade na život plemenskih ljudi.
Mnogi od njih su se borili za veća prava i autonomiju ovih ljudi. Na tom području postoje i
visoke isntituacije gdje su se antropolozi i ostali koji su radili etnografska istraživanja
školovali: prvo NA DONaCIJU JEDNOG ČOVJEKA-SVEUČILIŠTE SAUGAR 1946,5
učenje antropologiJE je dodano je u kurikulum i centar je postao važan za proučavanje
plemenskih i ruralnih studija sljedećih pola stoljeća. profesor S.C. DUBE je 1957. postao
glavni na odjelu za antropologiju i najzaslužniji za veliku posvećenost proučavanju
plemenskih ljudi. Kritika Rusella i Hiru Lala,pogotovo vjerodostojnost podataka koji su
prikupili. Na ovaj način on potiče i razvija kritički pristup kod svojih studenata i cijelog
odijela. Drugo sveučilište je ono osnovano 1964-Pandit Ravishankar Shukla u gradu Raipuru.
1970 osnovano je Bhopal sveučilište. Posebno se naglašavalo rad na sociologija i socijalna
antropologija.

PROUČAVANJE KASTA

Posljednji kolonijalni ustav Indije se zvao: akt vlade indije iz 1935-sadrži listu pod kastinskih
grupa(jatis) koji su na dnu društvene hijerarhije. Popularniji termin je za njih Harijan. 1950.u
ustavu neovisn indije nalazimo listu plemena da bi se klasificirale te grupe koje čine pleme.
Obje ove grupacije se smatraju marginaliziramo te im je potrebna pomoć vlade. Fokus
istraživači bio je usredotočen na adivasi,u cilju da nauče o njima i da im pomognu. Što se tiče
manjka studija o ovim kastama koje su marginalizirane,nedostatak finacija od države.dk se za
istraživanje plemena daje dosta. Također istraživači koji istražuju su većinom iz visokih kasta
te oni pokazuju neku rezerviranost spram kontakta sa ovim na dnu. Većinom se oslanjanju na
klasične tekstove,na podatke drugih, a najmanje na upitnike i podatke koje bi sami skupili
koje bi zahtijevali kontakt sa tim ljudima. Stoga,ovakva istraživanja ne zahtijevaju puno
terenskog rada ili ne uopće. Nažalost ovakav pristup je čest u autohtonoj antropologiji indije.
PRIMJER: M.N. Srinivas jedan od najutjecajnijih soc. Antropologa druge polovice 20,.st. u
svom djelu- Zapamćeno selo. Iako je istraživanje proveo na svim višim kastama ista je
rezultate primijenio ina ove niže,Harjane. Također zanemaruje ove na dnu. Profesor Bhawana
Muhkerjee također smatra da glavni razlog manjka zanimanja za istraživanja kasta sa dna
društvene ljestvice jest barijere među kastama, predrasude,te politički faktori. Radovi o
kastama u državi-Kaste i srodstvo u centralnoj indiji-1960..brit antropologa-ADRIAN C
MAYERA. Ovaj rad je rezultat rada na terenu sredinom 50 –ih i daje nam uvid u život
ruralnih ljudi,ali je glavni interes na više klase. Dok je sa nižim kastama imao jako malo
kontakta.4 godine kasnije pojavljuje se od K.C mathura-Kaste i rituali u selu Malwa. On je
bio iz visoke kaste i profesor antropologije i istraživao je visoke kaste , regije MP. Nije uspio
u kontekstualiziranju situacije, naročito o hinduizmu…od tada jako malo članaka i radova o
kastama. Mnogi su radovi bili napisani od strane kršćanskih misionara. Početkom u 19 st.
Jedan od najstarijih-Djeca Harija iz 1951..stephana fuchsa. Fokus rada je hindu kastinska
grupa Nimar balahis. Još jedan njegov rad se izdvaja-Na dnu indijskog društva. iz 1981.gdje
piše odaje prikaz generalizirani o Harijanima u državi. Priznaje da nije većinom točno i da su
podaci nesigurni. Ipak,cilj ovih misionarskih radova je bila ipak konverzija na kršćanstvo
PROUČAVANJE PLEMENA

Rana autohtona etnografija svoj je zanimanja od početka okrenula prema plemenskim

zajednicama. a ta regija ima najraznovrsnije populaciju u zemlji i stoga je bila plodno tlo za
ovakva istraživanja od kojih je mnoštvo bilo od strane državnih agencija i odsjeka. Agencija
koja se usmjerila na ekonomsku stranu plemenskih zemlja jest Plemensko istraživanje i
institut za dobrobit. Kasnije nazvan institut za istraživanje plemena.73 počinje izdavat
publikacije koje su postale važne za sva novija etnografska istraživanja. kroz naredna
desetljeća mnoštvo drugih centara i program je osnovano za istraživanje zajednica adivasi.
Mnogi istraživači koji se obvezuju etnografske proučavanje počeli su cijeniti i
različitost,složenost i jedinstvenost različitih kulturnih zajednica i ekoloških područja. To se
vidi iz njihova pisanja o tim ljudima i mjestima. Često se u tekstovima upozoravana na razne
opasnosti koje prijeti tim plemenima i mjestima u kojima žive ako se nastavi iskorištavanje
prirodnih i ljudskih resursa. Primjer je rad DEBNATA Ekologija i plemenski rituali ,kako
etnografski rad može imati važnu ulogu u tome da vlade počne razumijevati i mijenjati
pristup prema problemima plemena. Njegovi članci-antropologija plemenske religioznosti iz
2006 pokazuje važnost etnografskog istraživanja za Odjel za šum u državi. Također pokazuje
i empatiju prema ljudima u plemenima. Istraživači su osim problema vezanih uz upliv vlade
također proučavali i jezik, običaje, vjerovanja vjerske prakse, tradicije i društvene i
ekonomske strukture. Većina tih istraživanja se pojavi u akademskim časopisima. Iako
istražuju skoro sve aspekte njihovih života,detaljno to rade, istraživači ta istraživanja nisu
uspjeli donijeti široj publici i vlada oskudica takvih radova stranih izdavača u Indiji. Razlog
tome je što je većina radova napisana na Hindiju,te također manjak stranih istraživača u regiji
koji bi privukli strane izdavače. Neki autori koji su izdali i knjige o plemenskom životu-T.B.
NAIK,S.K. TIWARI, D. DEBNATH. Izdvojio bih knjigu B.H.MEHTA-GONDI S
VISORAVNI centralne Indije-iz 1984,daje nam dobar uvid u život i kulturu ljudi tog doba.
Popularan je među studentima i istraživačima. Još jedna monografija-Korkusi s PLanina
Vindhya je napisana nakon intenzivnih kontakata sa članovima plemena kroz desetljeća.
Jedan od onih koji e borio protiv vladinih programa a za ljude i zaštitu njihove zemlje i što
bolju služenje vlade tim ljudima, jest B. D. SHARMA. Knjige-razvoj plemena iz 1976. Treba
izdvojit neke časopise koji se bave etnografijom-čovjek u indiji,indijski antropolog,društvo i
kultura. Časopis antropološkog istraživanja u indiji. U zadnjih 20 godina to su-antropolog i
međunarodni časopis ruralnih studija te studije o plemenima…također tu se piše nešto i o
kastama, Purvagraha,vanyajati,sarvahara.
RAZVOJ U KRIVOM SMJERU: PRIMJER

Kontroverzni državni razvojni projekt je razvoj dolina NARMADA.. počeo je 1987..htjeli

napravit preko 3 000 brana uz rijeku Narmadu. Cilj je bio stvarati električnu energiju te
natopiti isušene dijelove zemlje. Privuklo je pažnju brojnih istraživača i potaklo pisanje
mnogih etnografskih radova. Postalo je jasno da će se brojne šume,sela,plemena uništiti uz
nikakvu naknadu. To je produbilo jaz među antropolozima i vladom koja ih je financirala u
istraživanjima. Procjene su bile da će više od milion ljudi biti ugroženo ovim projektom. To je
rezultiralo u brojnim radovima,člancima,web stranicama i iz toga je proizašlo dosta
kvalitetnih radova. Te je potaklo zanimanje kod ljudi za antropologiju,i kod plemenske
mladeži.

ZAKLJUČAK

Etnografsko istraživanje se razvilo primarno kao sredstvo za veću kontrolu koloniziranih

subjekata. Dolaskom i razvitkom autohtone antropologije mijenjaju se i ciljevi ovih radova,sa
željom da se nauči, pomogne. To je rezultiralo mnogim radovima o životu adivasi zajednica.
Neka istraživanja su služila za osobne ,privatne interese te državne. Antropolozi su svjesni
problema kad se miješaju državni interesi ljudi koji tu žive.za državu ovi ljudi iz plemena
trebaju svoju bogatu zemlju učiniti dostupnom a oni sami više pridonijeti ekonomskoj
produktivnosti zemlje. Način života smatra se kontraproduktivnim za državne planove i
programe. neki etnografski radovi su služili za širenje državne propagande dok su dugi
istraživači u svojim radovima tražili načine kako pomoći ovim ljudima i donijeti im korist.
Etnografski radovi su pridonijeli i većoj svjesnosti ovih problema u širem društvu i potrebom
za društvenu pravdu ovih plemenskih zajednica. Zahvaljujući istraživačima puno je problema
otkriveno,naglašeno,..a to ej potaklo i brojene državne programe pomoći. Na mnogo načina
antropolozi u MP stoje na čelu onih koji traže načine i razvijaju strategije za utjecanje na
živote adivasia. Na taj način mogu utjecati na neke odluke vlade nešto učini da pomogne
ovim ljudima. Jer ti ljudi su vrijedni poštovanja kao autonomna bića i zajednice. Svaki razvoj
i u regiji treba biti u dogovoru s njima, uzimajući u obzir njihove potrebe,želje, i životni stil a
ne smatrati ih samo preprekama na putu ostvarenja kapitalističkih ciljeva