ISSN 0032-7271

PREGLED
ČASOPIS ZA DRUŠTVENA PITANJA/PERIODICAL FOR SOCIAL ISSUES

God. LVII, br. 2 (2016.)

Sarajevo, maj/May-august/August 2016

BROJ
NUMBER 2
 ISSN 0032-7271 (Print)

PREGLED
ĉasopis za društvena pitanja

Broj
2

Godina
2016.

Godište
LVII

Sarajevo, maj-august 2016.

PREGLED: ĉasopis za društvena pitanja

Izdavaĉ: Univerzitet u Sarajevu, Obala Kulina bana 7/II, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Za izdavaĉa: prof. dr. Rifat Škrijelj, rektor

Redakcija ĉasopisa:
prof. dr. Merima Ĉaušević
prof. dr. Elvir Ĉizmić
prof. dr. Enes Durmišević
prof. dr. Salih Foĉo
prof. dr. Senadin Lavić
prof. dr. Midhat Mekić
prof. dr. Mirko Pejanović
prof. dr. Hidajet Repovac

MeĊunarodna Redakcija:
prof. dr. Zvonko Kovaĉ, Filozofski fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu (Hrvatska)
prof. dr. Dragan Milanović, Kineziološki fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu (Hrvatska)
prof. dr. Milan Podunavac, Fakultet politiĉkih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija)
prof. dr. Vesna Poţgaj-Hadţi, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)
prof. dr. Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija)
prof. dr. Stanka Setnikar-Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)
prof. dr. Mitja Velikonja, Fakultet društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)
prof. dr. Veselin Vukotić, Fakultet za meĊunarodnu ekonomiju, finansije i biznis Univerziteta Donja Gorica
(Crna Gora)

Glavni i odgovorni urednik:

prof. dr. Senadin Lavić

Sekretar Redakcije:
Fuada Muslić, prof.

Korektura:
Tarik Ćušić, MA

Prijevod:
Mirza Ĉerkez, prof.

DTP:
Fuada Muslić, prof.

Tiraţ:
300 primjeraka

Štampa:
„Štamparija FOJNICA“ d.o.o. Fojnica

Izlazi ĉetveromjeseĉno.

Ĉasopis Pregled je indeksiran u EBSCO Publishingu, INDEX COPERNICUS i CEEOL

meĊunarodnim bazama podataka.
Univerzitetski tele-informatiĉki centar je kreirao i dizajnirao web stranicu ĉasopisa
www.pregled.unsa.ba.

Stavovi izneseni u tekstovima ne odraţavaju nuţno mišljenje Redakcije ĉasopisa.

ISSN 0032-7271 (Print)
ISSN 1986-5244 (Online)
 ISSN 0032-7271 (Print)
ISSN 1986-5244 (Online)

PREGLED
Periodical for Social Issues

No
2

Year
2016

Volume
LVII

Sarajevo, May-August 2016

PREGLED : Periodical for Social Issues

Publisher: University of Sarajevo, 7/II, Obala Kulina bana, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Publisher's Representative: Prof. Dr. Rifat Škrijelj, Rector

Editorial Board:
Prof. Dr. Merima Ĉaušević
Prof. Dr. Elvir Ĉizmić
Prof. Dr. Enes Durmišević
Prof. Dr. Salih Foĉo
Prof. Dr. Senadin Lavić
Prof. Dr. Midhat Mekić
Prof. Dr. Mirko Pejanović
Prof. Dr. Hidajet Repovac

International Editorial Board:

Prof. Dr. Zvonko Kovaĉ, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia)
Prof. Dr. Dragan Milanović, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia)
Prof. Dr. Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia)
Prof. Dr. Vesna Poţgaj-Hadţi, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia)
Prof. Dr. Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia)
Prof. Dr. Stanka Setnikar-Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia)
Prof. Dr. Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia)
Prof. Dr. Veselin Vukotić, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Finances and
Business (Montenegro)

Editor-in-Chief:
Prof. Dr. Senadin Lavić

Editorial Board Secretary:

Fuada Muslić, Eng. Lit. Grad.

Proofreading:
Tarik Ćušić, MA

Translation:
Mirza Ĉerkez, Eng. Lit. Grad.

DTP:
Fuada Muslić, Eng. Lit. Grad.

Press run:
300 copies

Print:
„Štamparija FOJNICA“ d.o.o. Fojnica

Fourth month periodical

Periodical Pregled is indexed in EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS and C.E.E.O.L.

international databases.
Webpage www.pregled.unsa.ba created and designed by the University Tele-Information Center.
The views and opinions expressed in the articles in the Pregled are those of the author(s) and do not
necessarily reflect the views or opinions of the editor, the editorial board or the publisher.

ISSN 0032-7271 (Print)

ISSN 1986-5244 (Online)
 SADRŢAJ / CONTENTS

Ĉlanci / Articles

Dr. sc. Meldijana Arnaut-Haseljić: Prisilni nestanci na podruĉju Sarajeva

1992–1995. / Enforced Disappearance in Sarajevo from 1992 to 1995 …............... 1

Doc. dr. Elmir Sadiković: Evropske integracije i multirazinsko upravljanje /

EU Integrative Processes and Multilevel Management …………………….......... 21

Dr. sc. Beba Ešrefa Rašidović: Izborni predmet informacijske pismenosti

„Biblioteĉko-informacijske baze“ u kurikulumu Fakulteta za kriminalistiku,
kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu / Information Literacy
Elective Course “Library-Information Databases” in the Curriculum of the
Faculty of Criminology and Security Studies, University of Sarajevo.................... 35

Doc. dr. Merima Jašarević: Teorijska promišljanja kulture umjetnosti kao

postmodernistiĉke / Theoretical Rethinking of Culture and Arts in
Postmodernist Terms ………………………………………………………........... 55

Dr. Aida Spahić: Izgradnja povjerenja kao kljuĉni faktor unapreĊenja odnosa
izmeĊu lijeĉnika i pacijenta / Building Trust as a Key Factor of Improving
Doctor - Patient Relationship ………………………………….............................. 77

Mr. sc. Amela Delić: Suoĉavanje s prošlošću u online medijima u Bosni i

Hercegovini / Dealing with the Past in Online Media in
Bosnia and Herzegovina ……………………………………………….............… 91

Pogledi i mišljenja / Views and Opinions

Dr. sc. Selma Delalić: Vanjska politika SAD-a prema Zapadnom Balkanu
poĉetkom 1990-ih / US Foreign Policy towards the Western Balkans in the
Early 1990s ……………………………………………………............................ 105

Mirsad Ĉizmić, MA, i Hamdija Neretljak: Izgradnja pravne drţave u Bosni i

Hercegovini / Developing the Rule of Law in Bosnia and Herzegovina ……...... 119

Mr. sc. Elmida Burina: Thomas Hobbes i utjecaj njegove filozofije na

suverenitet Bosne i Hercegovine / Thomas Hobbes and Influence of his
Philosophy on Sovereignty of Bosnia and Herzegovina………............................ 143
Mr. sc. Bojana Popadić i mr. sc. Bojan Ćorluka: Motivacija za postignućem
i opšti stav o vrijednosti sporta / Achievement Motivation and the General
Attitude towards Sport Values …………………....................................…........ 157

Izlaganja sa nauĉne rasprave o Leksikonu socioloških pojmova

autora prof. dr. Senadina Lavića
(Univerzitet u Sarajevu, 22. 6. 2016. godine) /
Papers Presented at the University of Sarajevo
Discussion on Dr. Senadin Lavić's Lexicon of Sociological Term
(University of Sarajevo, 22 June 2016)

Prof. dr. Salih Foĉo: Leksikon socioloških pojmova autora prof. dr. Senadina
Lavića / Dr. Senadin Lavić's Lexicon of Sociological Terms................................. 179

Akademik dr. Šefket Krcić: Doprinos dr. S. Lavića sociologijskoj

enciklopedistici (Prilog diskusiji o Leksikonu socioloških pojmova, dr. S. Lavića) /
Dr. S. Lavić's Contribution to Sociological Encyclopaedic (Contribution to
discussion on Dr. S. Lavić's Lexicon of Sociological Terms) ............................... 187

Prof. dr. Zlatan Delić: Leksikon socioloških pojmova: „Dvostruka hermeneutika“

i geoepistemologija / Lexicon of Sociological Terms: 'Dual Hermeneutics'
and Geoepistemology ............................................................................................ 193

Mr. sc. Amer Osmić: Senadin Lavić: Leksikon socioloških pojmova / Senadin
Lavić: Lexicon of Sociological Terms ................................................................... 211

Mr. sc. Abdel Alibegović: Izlaganje sa nauĉne rasprave Univerziteta u Sarajevu

o Leksikonu socioloških pojmova autora prof. dr. Senadina Lavića / Paper
Presented at the University of Sarajevo Discussion on Dr. Senadin Lavić's
Lexicon of Sociological Term ................................................................................ 215

Prikazi i osvrti / Reviews and Comments

Prof. dr. Mirko Pejanović: Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije

Evropske unije / Transnational Socialization, Politics and Institutions in EU...... 221

Prof. dr. Senadin Lavić, prof. dr. Zlatan Delić i mr. sc. Amer Osmić: Bosanski
prostor znanja: Bosanski prostori znanja i obrazovanje pojmova o znanju: IzmeĊu
neoliberalne globalizacije i „postkomunistiĉke“ tranzicije / Bosnian Knowledge
Area: Bosnian Knowledge Area and Education on Knowledge Terms - Between
Neoliberal Globalization and “Post-Communist” Transition................................ 233
Dr. sc. Ermin Kuka: Znanstveni doprinos istraţivanju zloĉina genocida
poĉinjenog u Srebrenici jula 1995. godine / Scientific Research Contribution
Crimes of Genocide Committed in Srebrenica, July 1995..................................... 239

Mr. sc. Hikmet Karĉić: Nestanak Tomislava Matanovića: postupak pred

Domom za ljudska prava / The Disappearance of Tomislav Matanović:
The Human Rights Chamber Case......................................................................... 245

Mr. sc. Adisa Busuladţić: Zatoĉenici mita: Osvrt na knjigu Latinke Perović
Dominantna i neţeljena elita: Beleške o intelektualnoj i političkoj eliti
u Srbiji (XX i XXI vek) / Prisoners of Myth: Book Review Dominant and
Unwelcome Elite: Notes on Intellectual and Political Elite in Serbia
(20th and 21st Centuries) by Latinka Perović......................................................... 253

Mr. sc. Muamer Hodţić: Akademik Doleĉek / Academician Doleĉek............... 265

Nihad Odobašić: Mješoviti kriviĉni sudovi / Hybrid Criminal Tribunals............ 269

Upute za autore / Guidelines for Authors .................................................. 275 / 279

Ĉlanci / Articles
Dr. sc. Meldijana Arnaut-Haseljić, nauĉni saradnik / Research Associate
Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i
meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu /
University of Sarajevo Institute for Research of Crimes
against Humanity and International Law

UDK 341.485(497.6 Sarajevo)“1992/1995“

Izvorni nauĉni ĉlanak

PRISILNI NESTANCI NA PODRUĈJU SARAJEVA 1992–1995.1

ENFORCED DISAPPEARANCE IN SARAJEVO

FROM 1992 TO 19952

Sažetak
Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1992–1995) na okupiranim
područjima i gradovima u opsadi, među kojima je i Sarajevo, glavni grad drţave,
izvršeni su, pored zločina protiv mira i sigurnosti čovječanstva, brojni zločini nad
civilima i civilnim stanovništvom. U okviru istraţivanja zločina protiv čovječnosti i
međunarodnog prava od posebnog interesa je pitanje prisilnih nestanaka, uzevši u
obzir činjenicu da je veliki broj prisilno nestalih osoba za kojima se još uvijek traga.
Početkom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu Sarajevo je nasilno podijeljeno
na dva dijela kojima je zajednička činjenica masovno stradanje civilnog stanovništva.
Na području okupiranog dijela grada bile su razmještene vojne formacije JNA i VRS,
gdje su vršeni masovni zločini nad civilnim stanovništvom – zarobljavanje, zatočenje i
ubijanje. Ukupan broj evidentiranih prisilno nestalih osoba u Bosni i Hercegovini za
vrijeme agresije izvršene u periodu 1992–1995. je 34.965. Traga se za još oko 8.000
osoba. Brojne porodice još uvijek nisu ostvarile svoje osnovno humanitarno pravo –
da saznaju istinu o sudbini svojih najmilijih.

Ključne riječi: ţrtve, prisilno nestale osobe, zločin protiv čovječnosti i

međunarodnog prava, agresija, Bosna i Hercegovina, Sarajevo

Summary
During the 1992-1995 Aggression against Bosnia and Herzegovina numerous
crimes against civilians and the civilian population were committed, in addition to
crimes against the peace and security of mankind in the occupied territories and
towns under siege, including the Sarajevo Siege, the capital of the country. Within
the study of crimes against humanity and international law, the question of enforced

1
Istraţivanje realizirano uz finansijsku podršku Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke.
2
The Federal Ministry of Education and Science supported financially this research.

1
disappearances is of particular interest, taking into account the fact that a large
number of forcibly disappeared people who police are still looking for. At the start
of the Aggression against Bosnia and Herzegovina, Sarajevo was violently divided
into two parts with mass starvation of the civilian population as a common
denominator. Military units of the YPA and the VRS were deployed in the occupied
parts of the city, where they carried out massive crimes against the civilian
population - capture, imprisonment and killing. The total number of forcibly
disappeared people in Bosnia and Herzegovina during the 1992-1995 Aggression is
34,965. For another 8,000 people the search is still ongoing. Many families still
deprived of exercising their basic humanitarian law - to know the truth about the
fate of their loved ones.

Keywords: victims, enforced disappearance, crimes against humanity and

international law, aggression, Bosnia and Herzegovina, Sarajevo

Uvod

Ukupan broj evidentiranih prisilno nestalih osoba3 u Bosni i Hercegovini za

vrijeme agresije izvršene u periodu 1992–1995. je 34.965.4 Traga se za još oko
8.000 osoba.5 Do danas na podruĉju Bosne i Hercegovine pronaĊeno je i
ekshumirano više od 24.0006 posmrtnih ostataka iz pojedinaĉnih i masovnih
grobnica prikrivenog lokaliteta koje su sadrţavale tijela ili posmrtne ostatke
nepoznatog identiteta uslijed poĉinjenih zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i
meĊunarodnog prava. Više od 22.0007 ţrtava je identificirano i predato obiteljima
kako bi bile dostojanstveno ukopane. Brojne porodice još uvijek nisu ostvarile
svoje osnovno humanitarno pravo – da saznaju istinu o sudbini svojih najmilijih.

Pitanja prisilno nestalih osoba i potraga za njima predstavljaju izazov ne samo za

njihove porodice nego i za predstavnike organa vlasti, nadleţnih i odgovornih,
odnosno svih involviranih u ovaj proces koji obuhvata potragu za pronalaţenjem

3
Definicija pojma „nestala osoba” u drţavnom Zakonu ukljuĉuje civile i borce koji su nestali tokom oruţanih
sukoba u Bosni i Hercegovini. Osnovni uvjet da se neka osoba smatra nestalom osobom jeste: da porodica
nema nikakvih vijesti o nestalom ĉlanu, da je prijavila nestanak i da o sudbini nestale osobe ne postoje pouzdane
informacije. Da bi se neka osoba smatrala prisilno nestalom, navedena tri uvjeta moraju biti istovremeno
ispunjena.
4
Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
5
Prema podacima MeĊunarodnog komiteta Crvenog kriţa.
6
Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine.
7
Od 34.965 osoba iz neverificiranog CEN-a, metodom DNK-analize identificirano je 13.300 osoba, a
tzv. klasiĉnom metodom 8.235 osoba, što znaĉi da je ukupno identificirano 21.535 nestalih osoba
(prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine).

2
tijela ili posmrtnih ostataka, identifikaciju (pridruţivanjem imena i prezimena, te
datuma i mjesta roĊenja kao i drugih osobnih karakteristika), utvrĊivanje
okolnosti pod kojima su izvršeni prisilni nestanci (oblici i karakteristike zloĉina),
uzrok smrti i mjesto ukopa (privremeno – u pojedinaĉnim, odnosno masovnim
grobnicama ili stalno – evidentirano grobno mjesto sa pripadajućim jasnim
obiljeţjima).

Potraga za prisilno nestalim osobama

Porodice prisilno nestalih osoba su nadu u dobijanje informacija o sudbini svojih

bliţnjih polagali u sluţbene organe koji su osnovani sa ciljem traţenja prisilno
nestalih i/ili vansudski zarobljenih osoba. UvoĊenje prisilno nestalih u
odgovarajuće liste te prikupljanje podataka o okolnostima nestanka i
mogućim lokacijama posmrtnih ostataka bili su zadaci Drţavne komisije za
razmjenu ratnih zarobljenika, koju je osnovala meĊunarodno priznata vlada
RBiH, Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika RS i Komisije za razmjenu
ratnih zarobljenika HZ Herceg-Bosne. Pored ovih komisija i paralelno sa njima,
djelovao je i MeĊunarodni kriviĉni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY/MKSJ), ĉije
su istrage vršene u Bosni i Hercegovini dobrim dijelom obuhvatale i potragu za
prisilno nestalima. Uz entitetske komisije i MeĊunarodni tribunal, na prostoru
BiH djelovala su još brojna tijela, domaća i meĊunarodna koja su u okviru
svojih mandata imala zadatak baviti se pitanjima u vezi sa prisilno nestalim
osobama, kao što je to sluĉaj sa MeĊunarodnim komitetom Crvenog kriţa
(ICRC/MKCK) ili MeĊunarodnom komisijom za nestale osobe
(ICMP/MKNO).

Preduvjet za ostvarivanje napretka podrazumijevao je usklaĊivanje rada svih

strana u Bosni i Hercegovini, te je 1998. donesen prijedlog za osnivanje
Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) koji bi funkcionirao
na nivou cijele drţave. Ovaj prijedlog utemeljen je na inicijativi koju je
pokrenuo Ured visokog predstavnika (OHR) 1997. pod nazivom „Zajedniĉki
proces ekshumacija”. Njime je svim stranama omogućeno vršenje ekshumacija i
pronalazak prisilno nestalih osoba na teritoriju oba entiteta u Bosni i
Hercegovini i Distriktu Brĉko.8

8
U realizaciji postavljenih ciljeva najveći izazov predstavlja nedostatak informacija o skrivenim
lokacijama na kojima su pokopani posmrtni ostaci prisilno nestalih osoba, pri ĉemu dosadašnji pristup
nadleţnih institucija u rješavanju ovog problema karakterizira odsustvo politiĉke volje i višegodišnja
inertnost.

3
Pravna regulativa

Nemoguće je otvarati istrage i procesuirati odgovorne za prisilne nestanke

osoba ukoliko to nije definirano zakonom, odnosno pretoĉeno u zakonsku
odredbu. Tako je usvojen Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine
(2004) kojim se regulira status nestalih osoba ali i odgovornosti relevantnih
organa vlasti i prava porodica nestalih osoba.9

Drţava Bosna i Hercegovina preuzela je odgovornost i ulaţe napore u pravcu

rješavanja pitanja nestalih osoba,10 prije svega uspostavljanjem adekvatne
pravne regulative kao što je usvajanje Zakona o nestalim osobama. Njime su
utvrĊena odreĊena prava11 i obaveze12 kako bi se porodicama13 nestalih u BiH
omogućilo puno konzumiranje prava da znaju14 sudbinu15 svojih ĉlanova.

9
Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, ĉlan 10, osigurava „pod jednakim uvjetima, nezavisno od
toga da li je nestala osoba bila pripadnik oruţanih snaga ili civil, bez bilo kojeg vida diskriminacije, ukljuĉujući
spol, rasu, boju koţe, jezik, vjeroispovijest, politiĉke i druge stavove, nacionalno i socijalno porijeklo,
pripadnost nacionalnoj manjini, imovinski status, dob, mentalnu ili fiziĉku invalidnost, status koji se stjeĉe
roĊenjem ili neki drugi status”, prava za ĉlanove porodica nestalih osoba.
10
Osoba se smatra prisilno nestalom ako porodica nema nikakvih saznanja o nestalom srodniku, ako je
prijavljen nestanak osobe ovlaštenim institucijama i ne postoji pouzdana informacija o sudbini prisilno
nestale osobe.
11
Uvedena je obaveza svih nivoa vlasti Bosne i Hercegovine da uspostave procedure koje će olakšati
objašnjenje okolnosti nestanka i nalaţenje mjesta sahranjivanja nestalih osoba. Da bi pravo ĉlanova
porodica bilo implementirano, imaju pravo zatraţiti sudsko izvršenje i odgovornost relevantnog organa
ili institucije. Osigurana je i pravna mogućnost porodicama prisilno nestalih osoba da, ukoliko
relevantne institucije ne ispunjavaju svoje zakonske obaveze, pokrenu procedure o ţalbama i
zahtijevaju odluĉivanje Ustavnog suda BiH u sluĉaju da im je onemogućeno pravo da znaju. Pravo da
se zna predstavlja pravo ĉlanova porodica nestalih osoba da zatraţe od drţavnih vlasti odgovore u vezi
sa statusom nestale osobe, tj. da li je osoba ţiva ili mrtva i gdje se nalazi. Pravo na informacije je pravo
ĉlanova porodica nestalih osoba da se u svako doba mogu obratiti bh. institucijama na svim nivoima i
zatraţiti odgovore na sva pitanja o procesu traţenja i rješavanja sluĉajeva nestalih osoba (Primjena
Zakona o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, Udruţenje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“,
septembar 2009. godine).
12
„Da bi ovo pravo bilo implementirano, porodice imaju pravo da zatraţe sudsko izvršenje i, kao dio
sudske odluke, naznaku odgovornosti relevantnog organa ili institucije” (Primjena Zakona o nestalim
osobama Bosne i Hercegovine, Udruţenje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“, septembar 2009.
godine).
13
„Zakon propisuje ko ĉini ĉlanove porodice nestale osobe. Tako je propisano da ĉlana porodice
nestale osobe ĉini dijete roĊeno u braku ili izvan njega, usvojeno dijete, kao i pastorak koga je
izdrţavala nestala osoba, braĉni i vanbraĉni partner, roditelji (oĉuh, pomajka), roditelj usvojitelj, sestra
i brat nestale osobe koje je izdrţavala nestala osoba. Zakon je propisao da ĉlan porodice nestale osobe
ima potrebu za izdrţavanjem, ako ne uţiva prava na izdrţavanje kao sto su: prava zasnovana na
socijalnoj pomoći, penzijsko-invalidsko osiguranje, boraĉko-invalidsko osiguranje, prihod od posla,
individualno obavljanje ekonomskih ili nezavisnih aktivnosti i drugi prihod koji se moţe smatrati
izdrţavanjem u skladu s vaţećim zakonodavstvom” (Primjena Zakona o nestalim osobama Bosne i
Hercegovine, Udruţenje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“, septembar 2009. godine).
14
Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, ĉlan 3. (pravo da se zna): Pravo ĉlanova porodice
nestalih osoba je da saznaju za sudbinu nestalih ĉlanova porodice i rodbine, njihovo
boravište/prebivalište, ili, ako su mrtvi, okolnosti, uzrok smrti i mjesto ukopa, ukoliko je takvo mjesto
poznato, i da dobiju posmrtne ostatke.

4
TakoĊer, ovim zakonom se definira status osobe, te se pod prisilno nestalom
osobom neće smatrati ona koja je umrla prirodnom smrću ili uslijed ratnih
djelovanja i ako postoje pouzdane informacije o smrti, tj. informacije zvaniĉnih
organa, te da je poznato mjesto sahranjivanja posmrtnih ostataka. Osoba se
evidentira u ovom statusu sve dok se ne izvrši njeno institucionalno identificiranje
od ovlaštene ustanove. Za one nestale osobe koje nikad nisu registrirane kod
entitetskih tijela ili MeĊunarodnog komiteta Crvenog kriţa, zahtjev za traţenje
nestalih osoba podnosi se Institutu za nestale osobe BiH, pri ĉemu ne postoji
vremensko ograniĉenje za podnošenje zahtjeva za traţenje. Kada se izvrši
identifikacija posmrtnih ostataka i/ili utvrdi identitet prisilno nestale osobe,
ona se briše iz evidencije o prisilno nestalim osobama.

Zakon o nestalim osobama utvrĊuje naĉela za unapreĊenje procesa traţenja,

definiranje samog pojma nestale osobe, naĉin voĊenja centralne evidencije,
ostvarenja socijalnih i drugih prava ĉlanova obitelji nestalih osoba, kao i druga
pitanja koja su povezana sa traţenjem prisilno nestalih osoba. Njegovo donošenje
utemeljeno je na: Konvenciji o spreĉavanju i kaţnjavanju zloĉina genocida
(1948), Ţenevskoj konvenciji I–IV o zaštiti ţrtava rata (1949), dopunskim
protokolima I–II (1977), Evropskoj konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih
sloboda (1950) i 13. dodatnih protokola, Općem okvirnom sporazumu za mir u
Bosni i Hercegovini (aneks 7, ĉl. III i V), Konvenciji o pravima djeteta (1989),
MeĊunarodnom paktu o graĊanskim i politiĉkim pravima, Deklaraciji UN-a o
zaštiti svih osoba od nasilnoga ili prisilnoga nestanka (1992).16 Ovaj zakon pod
nestalom osobom uzima onu koja je prisilno nestala u razdoblju od 30. aprila
1991. do 14. februara 1996, a za koju porodica nema nikakvih vijesti i/ili je
prijavljena na temelju pouzdanih informacija kao nestala osoba (informacija iz
koje se utemeljeno moţe zakljuĉiti da je odreĊena osoba nestala) uslijed oruţanog
sukoba koji se dogodio na teritoriju bivše SFRJ.17 Porodice nestalih osoba imaju
pravo da znaju za sudbinu svojih najbliţih, ili, ako su mrtvi, okolnosti, uzrok smrti
i mjesto ukopa, ukoliko je takvo mjesto poznato, i da dobiju posmrtne ostatke.18
Status nestale osobe prestaje danom identifikacije, te se time zakljuĉuje postupak
traţenja nestale osobe.19 Identificiranom osobom se podrazumijeva ona za koju se
pouzdano utvrdi da pronaĊeni posmrtni ostaci odgovaraju odreĊenoj osobi u
fiziĉkim ili naslijeĊenim ili biološkim karakteristikama ili se nestala osoba pojavi
ţiva. MeĊutim, ukoliko se nestala osoba proglašava umrlom, a njeni posmrtni
ostaci nisu pronaĊeni, postupak traţenja se nastavlja.20
15
Ako su ţivi – njihovo (privremeno) boravište; ako su preminuli – okolnosti i uzrok smrti i mjesto sahrane i
pravo ĉlanova porodice da dobiju posmrtne ostatke nestale osobe.
16
Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, ĉlan 1.
17
Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, ĉlan 2.
18
Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, ĉlan 3.
19
Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, ĉlan 9.
20
Isto.

5
Ovim zakonom reguliraju se i pitanja koja se odnose na status prisilno nestale
osobe, prava ĉlanova porodica prisilno nestalih osoba, evidencija o prisilno
nestalim osobama, nadzor kao i kaznene odredbe.

Prema Konvenciji o zaštiti svih osoba od prisilnog nestanka, ovo je samostalno

kriviĉno djelo.21 U zakonodavstvu Bosne i Hercegovine prisilni nestanci ne
predstavljaju zasebno kriviĉno djelo, nego su ukljuĉeni kao zloĉin protiv
ĉovjeĉnosti u okviru Kriviĉnog zakona, pri ĉemu se takvim djelima smatraju ona
poĉinjena „kao dio širokog ili sistematiĉnog napada usmjerenog bilo protiv kojeg
civilnog stanovništva.”22 Ovaj zakon precizira da se pod prisilnim nestancima
podrazumijeva „hapšenje, pritvaranje ili otimanje osoba, od strane ili s
dopuštenjem, podrškom ili pristankom drţave ili politiĉke organizacije, uz
odbijanje da se prizna takvo lišenje slobode ili da se pruţi informacija o sudbini ili
o mjestu gdje se nalaze takve osobe, s namjerom da se uklone od zaštite zakona
na duţe vrijeme.”23 Prisilni nestanak je, u preĉišćenom tekstu Kriviĉnog zakona
Bosne i Hercegovine, sankcioniran i u okviru Mučenja i drugih oblika surovog i
nečovječnog postupanja.24

21
http://www2.ohchr.org/english/law/disappearance-convention.htm.
22
Kriviĉni zakon Bosne i Hercegovine usvojen od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine 2003.
godine i objavljen u „Sluţbenom listu Bosne i Hercegovine“, 37/03, ĉlan 172, stav 1.
23
Krivični zakon Bosne i Hercegovine, ĉlan 172, stav 2. taĉka (h).
24
„Ĉlan 190a. (1) Sluţbeno lice u institucijama Bosne i Hercegovine ili bilo koje drugo lice koje djeluje u
svojstvu sluţbenog lica u institucijama Bosne i Hercegovine ili po nareĊenju ili na podsticaj ili s izriĉitim ili
prešutnim pristankom sluţbenog lica u institucijama Bosne i Hercegovine, koje drugo lice zatvori, drţi
zatvoreno ili ga na drugi naĉin liši slobode kretanja i pritom odbije da prizna da ga je lišilo slobode ili skriva
informacije o sudbini ili lokaciji tog lica, stavljajući ga tako izvan zaštite zakona, kaznit će se kaznom zatvora od
najmanje osam godina. (2) Kaznom iz stava (1) ovog ĉlana kaznit će se i sluţbeno lice u institucijama Bosne i
Hercegovine koje je naredilo ili podsticalo ili dalo izriĉit pristanak ili znalo i prešutno se saglasilo s poĉinjenjem
kriviĉnog djela iz stava (1) ovog ĉlana. (3) Ko je kao pretpostavljeni znao ili je svjesno zanemario informaciju
da je njemu podreĊeni poĉinilac poĉinio kriviĉno djelo iz stava (1) ovog ĉlana ili da se nalazi pred poĉinjenjem
kriviĉnog djela, a bio je odgovoran i imao kontrolu nad postupcima koji su se odnosili na poĉinjenje kriviĉnog
djela iz stava (1) ovog ĉlana, pa nije preduzeo sve potrebne i razumne mjere u njegovoj moći da sprijeĉi ili
onemogući izvršenje kriviĉnog djela iz stava (1) ovog ĉlana ili da to pitanje preda drţavnim vlastima radi istrage
i kriviĉnog gonjenja, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje osam godina. (4) Ĉinjenica da je neko lice
postupalo po nareĊenju vlade ili nekog njemu nadreĊenog lica ne oslobaĊa ga krivice, ali moţe utjecati na
ublaţavanje kazne ako sud smatra da to interesi praviĉnosti zahtijevaju. Lice koje odbije izvršiti takvo nareĊenje
neće biti kaţnjeno.” Kriviĉni zakon Bosne i Hercegovine (preĉišćeni tekst), „Sluţbeni glasnik Bosne i
Hercegovine”, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10, 47/14, 22/15, 40/15. Na
osnovu ĉlana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine na 11.
sjednici Predstavniĉkog doma, odrţanoj 13. maja 2015. godine, i na 4. sjednici Doma naroda, odrţanoj 18.
maja 2015. godine, usvojila je Zakon o izmjenama i dopunama Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine na
osnovu kojeg je preciznije definirano ovo kriviĉno djelo („Sluţbeni glasnik BiH“, broj 40/15)
(http://www.sluzbenilist.ba/page/akt/ohz4nh78h77HR0EaZKOzE=).

6
Pozicija Sarajeva u agresorskim ciljevima

Oruţana agresija na Bosnu i Hercegovinu predstavljala je operacionalizaciju

velikodrţavnih ideologija, politika i praksa planiranih, kreiranih i voĊenih iz
centara politiĉkih i vojnih moći. Glavni strateški cilj25 bilo je zauzimanje
Sarajeva, glavnog grada, sa pozicioniranim svim drţavnim institucijama. Ideja je
vremenom evaluirala ka podijeli Sarajeva,26 u ono što su nazivali srpskim i
muslimanskim dijelom.27 JNA je planirala glavne pravce djelovanja. Linije fronta
uspostavljene od jedinica JNA oko Sarajeva uglavnom su ostale nepromijenjene
do okonĉanja agresije.28 Opsada29 Sarajeva bila je jedna od najduţih opsada u
historiji modernog ratovanja.

25
Strateške ciljevi srpskog naroda u Bosni i Hercegovini usvojila je Narodna skupština Republike Srpske 12.
maja 1992. godine, a objavljeni su u „Sluţbenom glasniku Republike Srpske“, broj 22, 26. novembra 1993,
str. 866: „Strateški ciljevi, odnosno prioriteti srpskog naroda u Bosni i Hercegovini su: 1. Drţavno
razgraniĉenje od druge dve nacionalne zajednice. 2. Koridor izmeĊu Semberije i Krajine. 3. Uspostavljanje
koridora u dolini reke Drine, odnosno eliminisanje Drine kao granice izmeĊu srpskih drţava. 4.
Uspostavljanje granice na rekama Uni i Neretvi. 5. Podela grada Sarajeva na srpski i muslimanski deo i
uspostavljanje u svakom od delova efektivne drţavne vlasti. 6. Izlaz Republike Srpske na more”; AIIZ inv.
br. 2-4510, „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 22, od 26. novembra 1993, Odluka o strateškim
ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, broj: 02-130/92, od 12. maja 1992. „Druga dva cilja
identifikovani su kao konkretni teritorijalni ciljevi. Peti cilj zagovarao je 'podjelu grada na srpski i
muslimanski dio i uspostavljanje u svakom od dva dijela efektivne drţavne vlasti'. Razjašnjavajući ovaj cilj
skupštini bosanskih Srba, Karadţić je potcrtao vaţnost grada za konaĉni ishod rata: 'Sarajevo nam je
strateški gledano na petom mjestu, ali su borbe u Sarajevu i za Sarajevo i strateški i taktiĉki gledano od
presudne vaţnosti (...). Alija nema drţavu dok mi imamo dio Sarajeva (...). Borbe oko Sarajeva odluĉuju
sudbinu BiH i mi smo to i ranije slutili i o tome smo govorili, ako rata bude, on će poĉeti u Sarajevu i završiti
u Sarajevu” (Donia J. Robert, Izvještaj vještaka, Od izbora do mrtve tačke: geneza opsade Sarajeva
1990–1994, decembar 2006.; u daljnjem tekstu: Donia J. Robert, Izvještaj).
26
„U nekoliko navrata tokom 1991. Karadţić je izrazio ţelju za konfiniranjem ili eliminacijom
sarajevskih Muslimana. Dana 8. septembra Karadţić je u telefonskom razgovoru saopštio srpskom
predsjedniku Slobodanu Miloševiću da se Srbi na podruĉju Sarajeva spremaju da blokiraju grad: „Romanija
mi je javila da se oni spremaju da blokiraju Sarajevo i niko iz Sarajeva izaći neće moći.‟ U razgovoru s
potpredsjednikom SDS-a Nikolom Koljevićem tog istog dana, on je ponovio mogućnost da bi funkcioneri
SDS-a oko Sarajeva mogli da gradu nametnu blokadu: „Oni će odsjeći Sarajevo! Iz Sarajeva neće moći niko
izaći nijednim pravcem. Niti jednim pravcem neće niko moći!‟” (Donia J. Robert, Izvještaj).
27
Donia J. Robert, Izvještaj.
28
„General Milutin Kukanjac izjavio je jednom prilikom nakon svog odlaska iz Sarajeva: 'Ja sam
Mladiću predao teritoriju sa granicama Republike Srpske, a on ju je izgubio'“ (Divjak Jovan, “Prva
faza rata 1992–1993: borba za opstanak i nastanak Armije RBiH”, u: Zbornik radova Rat u Hrvatskoj i
Bosni i Hercegovini 1991–1995 (uredili Magaš, Branka – Ivo Ţanić), Dani, Sarajevo, 1999, str. 185).
29
„Opsada je stanje u kojem oruţane snage drţe u kontinuiranoj izolaciji odreĊeno mjesto, pritom im
onemogućivši komunikaciju s drugim podruĉjima, a obiĉno je popraćena bombardiranjem civilnih
ciljeva, izgladnjivanjem civila, kršenjem niza drugih normi meĊunarodnog humanitarnog prava,
uopćeno govoreći, ĉinjenjem brojnih zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava. Iako, barem u
teoriji, opsada grada, kao vojna taktika, nije izriĉito zabranjena u meĊunarodnom humanitarnom pravu,
haške i ţenevske konvencije, kao i dopunski protokoli donose niz zabrana koje se odnose na 'metode i
sredstva ratovanja'.” (Ĉekić, Smail – Dţevad Termiz, Definicije osnovnih pojmova teorijskog
određenja istraţivanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Institut za istraţivanje
zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 9).

7
Kako su odreĊene jedinice JNA uspostavile linije na ranije pripremljenim
poloţajima u okolici grada, poĉela su neselektivna djelovanja teškom artiljerijom
po samome gradu.30 Tokom opsade grad je bio potpuno odsjeĉen od ostatka
drţave i svijeta kako u fiziĉkom smislu tako i spreĉavanjem dotoka hrane, struje,
plina, vode, lijekova i svih ostalih ţivotnih potrepština. Predloţeno je da se
opsjednutom gradu „uskrate osnovne komunalne usluge i da se za to optuţi
bosanska vlada.”31 Dnevni prosjek broja granata koje su pale na grad je 329
projektila razliĉitih kalibara, što je u konaĉnici rezultiralo sa 50.000 tona
materijala koji je sruĉen na podruĉje grada. Rekord je 22. juli 1993, kada je na
grad palo 3.777 granata.32 Realiziranje zloĉinaĉke nakane briţljivo je planirano,
pripremano i izvedeno od visokih vojnih krugova JNA,33 politiĉkog vrha u
Beogradu i uz svestranu saradnju kolaboracionistiĉkog SDS-a. U pripremi
opsade agresor je uspostavio potpunu kontrolu saobraćajnica koje su vodile ka
gradu,34 uspostavio sistem dotura naoruţanja, municije i ostalih logistiĉkih
potrepština,35 razradio sistem veza te osigurao popunu ljudstva.36

30
„Ako ţelimo da se Muslimani predaju, oko Sarajeva mora da se gusto rasporedi 300 topova, raznih
kalibara, od 'zolja'/ruĉnih raketnih bacaĉa/, 40-60 milimetarskih do 'Orkana'/višecjevnog raketnog bacaĉa/ i
raketa P-65.” (Donia J. Robert, Izvještaj).
31
„Mi nećemo kazati da ćemo uništiti Sarajevo, ne, mi nećemo; mi hoćemo da saĉuvamo Sarajevo, nama
Sarajevo treba. Mi nećemo kazati da ćemo srušiti dalekovod ili vodu iskljuĉiti, ne jer to Ameriku diţe na
noge, ali, gospodo, mi vas molimo sve u redu, e, jednog dana nema vode u cijelom Sarajevu (...).
Prema tome, mi moramo mudro saopštiti svijetu, gaĊali su oni, pogodili dalekovod i nestalo struje,
gaĊali vodovod, nestalo struje tu i tu, vršimo napore i popravljamo, to je ta diplomatija” (Donia J.
Robert, Izvještaj; Šadinlija Mesud, Prsten za glavu aţdaje: Sarajevo u strateškim ciljevima Republike
Srpske 1992–1995, Filozofski fakultet u Sarajevu, Radovi, knjiga XVII/3, str. 361).
32
Bassiouni M. Cherif, Final report of the United Nations Commission of Experts Established Pursuant to
Security Council Resolution 780 (1992), S/1994/674, - Annex VI - part 1/10 Study of the battle and siege of
Sarajevo, 27 May 1994. “3. Frequency of shelling 188. UNPROFOR and city officials indicate that the
daily shelling of the city ranges from 200 to 300 impacts on a quiet day to 800 to 1,000 shell impacts
on an active day. The chronology confirms that the city has been relentlessly shelled. On the days
where a total shelling count was documented, Sarajevo was hit by an average of 329 shell impacts per
day. The range of shelling activity on these days varied from a low of two impacts on both 17 and 18
May 1993 to a high of 3,777 impacts on 22 July 1993.”; Presuda, MeĊunarodni sud pravde u predmetu
„Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore“, paragraf 328; www.historija.ba.
33
„U svom govoru na 50. sjednici Skupštine bosanskih Srba u aprilu 1995. Karadţić se prisjetio
zajedniĉkih napora JNA i SDS-a: „Izvršena je disperzija oruţja zahvaljujući JNA, izvuklo se što se
moglo izvući i rasulo po srpskim prostorima i podijelilo narodu, ali narod je organizovala SDS i
stvorila vojsku.‟ PrerasporeĊivanje oruţja JNA u ruke SDS-a trebalo je obezbijediti vojnu prednost
nacionalistima iz redova bosanskih Srba na poĉetku oruţanog sukoba u aprilu 1992” (Donia J. Robert,
Izvještaj).
34
„Nekoliko govornika potvrdilo je na sjednici Skupštine od 12. maja da je grad već u kliještima
srpskih snaga. Predsjednik SDS-a Karadţić kazao je Skupštini: 'Drţimo sve svoje krajeve, sve opštine,
sva naselja od Sarajeva i drţimo naše neprijatelje, sad moram i mogu da kaţem da drţimo naše
neprijatelje u potpunom okruţenju, tako da im ne moţe da doĊe vojna pomoć, ni u ljudstvu, ni u
naoruţanju.' Trifko Radić, predstavnik zapadnog Sarajeva iz opštine Ilijaš, gdje snage bosanske vlade
nisu uspjele da se probiju u aprilu, mogli su sada da tvrde da su on i njegovi kolege odsjekli grad: Mi
smo spremni. Mi drţimo 50 km okruţenja oko Ilijaša. Mi smo organizovani i ja sam molio TV da doĊe
da snimi kako smo mi organizovani za rat u Ilijašu, kako je organizovana odbrana linije (...). Mi smo
pokrali 32 tone cisterne nafte i benzina. Mi smo presjekli i minirali prugu i nema više dolaska u

8
Privremeno okupirana podruĉja grada i njihovo stanovništvo preţivjeli su
straviĉne golgote. Agresor je na okupiranim teritorijama izvršio brojne zloĉine
protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava. Civili i civilno stanovništva svih
starosnih dobi i spolova, ubijani su, ranjavani, zatvarani u koncentracione logore,
protjerani, muĉeni, fiziĉki i psihiĉki zlostavljani, seksualno zlostavljani, izmeĊu
ostalih podruĉja, i u samom glavnom gradu drţave, Sarajevu, sa gradskim i
prigradskim općinama tadašnje administrativne strukture definirane Statutom
grada iz 1978. U Sarajevu je provedena koordinirana i sistematska37 kampanja
(vojna strategija)38 usmjerena, prevashodno, protiv civila i civilnog stanovništva,
zasnovana na planiranju, pripremi i izvršenju genocida i drugih oblika zloĉina
protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava.39

Prisilno nestale osobe Sarajeva

Da bi se društvo riješilo duhova prošlosti, potrebno je otvoreno i iskreno riješiti

sva pitanja koja opterećuju odnose unutar njega. Tu je, prije svega, rijeĉ o
problemima sistematskog kršenja ljudskih prava. Potrebno je pokrenuti i provesti
ozbiljne istrage o kršenjima ljudskih prava, poduzeti korake koji će sprijeĉiti to
kršenje, osigurati da poĉinioci budu adekvatno kaţnjeni i osigurati reparaciju

Sarajevo. Mi smo minirali i autoput. Sve ćemo uĉiniti da više neprijatelj iz pravca Zenice u Sarajevo
neće doći, a i odozgo ko poĊe, biće gotov” (Donia J. Robert, Izvještaj).
35
Snabdijevanje je vršeno, uglavnom, iz Srbije i iz magacina na prostoru Koran – Pale, kao i iz
skladišta PRETIS-a i kasarni u Lukavici. Pješadijske, artiljerijske i oklopno-mehanizovane jedinice
JNA su, u sadejstvu s petokolonaškim oruţanim formacijama SDS-a, zatvorile „sve prilaze gradu
Sarajevu” (Ĉekić, Smail – Muhamed Šestanović – Merisa Karović – Zilha Mastalić-Košuta, nav. dj.,
Sarajevo, 2010, str. 36).
36
JNA je postavila barikade na kljuĉnim putevima i tako proširila kontrolu nad pristupima gradu. Do
kraja aprila konture blokade Sarajeva većim su dijelom bile odreĊene (Donia J. Robert, Izvještaj).
37
„U kontekstu zloĉina protiv ĉovjeĉnosti, napad mora da bude 'rasprostranjen' ili 'sistematski', ali ne
mora da bude i rasprostranjen i sistematski. Pretresno vijeće podsjeća na dosadašnju praksu
MeĊunarodnog suda, prema kojoj izraz 'rasprostranjen‟ oznaĉava velike razmjere napada i broj osoba koje
su predmet tog napada, dok se izraz 'sistematski' odnosi na organizovan karakter djela nasilja i malu
vjerovatnoću da su ona poĉinjena nasumiĉno” (ICTY, Predmet IT-98-29/1-T, 12. decembar 2007, Hag, Pred
Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Dragomira Miloševića, Presuda, paragraf 925).
38
„ProvoĊena 'vojna strategija' granatiranja i snajperskog djelovanja radi ubijanja i ranjavanja civilnog
stanovništva Sarajeva; da je bila 'koordinirana' i 'dugotrajna'; da su djela o kojima je rijeĉ bila
„rasprostranjena ili sistematska‟, te da su provoĊena od septembra 1992. do augusta 1994.” (ICTY,
Predmet IT-98-29-T, 5. decembar 2003, Hag, Pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Stanislava
Galića, Presuda i mišljenje, paragraf 181).
39
„Na osnovu ĉinjenica sadrţanih u ĉinjeniĉnom dijelu ove presude, Pretresno vijeće konstatuje da su uslovi
iz ĉlana 5. Statuta u ovom sluĉaju zadovoljeni: da je izvršen napad, da je taj napad bio usmjeren protiv bilo
kojeg civilnog stanovništva, te da je rijeĉ o rasprostranjenom ili sistematskom napadu. Pretresno vijeće
nadalje konstatuje da su se kriviĉna djela poĉinjena u Sarajevu tokom perioda na koji se odnosi optuţnica
uklapala u kontekst napada usmjerenog protiv civilnog stanovništva, što su zasigurno znali svi na poloţajima
u Sarajevu i okolici“ (ICTY, Predmet IT-98-29-T, 5. decembar 2003, Hag, Pred Pretresnim vijećem, tuţilac
protiv Stanislava Galića, Presuda i mišljenje, paragraf 598).

9
ţrtvama. U konkretnom kontekstu, neophodno je pozabaviti se pitanjima
prisilno nestalih osoba protiv kojih su primijenjeni svi oblici kršenja ljudskih
prava.

Prema našem istraţivanju,40 komparacijom evidencija MeĊunarodnog komiteta

Crvenog kriţa, Crvenog kriţa Kantona Sarajevo, Instituta za nestale osobe/lica
Bosne i Hercegovine, Federalne komisije za traţenje nestalih osoba,
Operativnog tima Republike Srpske, udruţenja graĊana koja se bave pitanjima
prisilno nestalih osoba, na podruĉju Sarajeva, raĉunajući sve prijeratne
sarajevske općine (Centar, Hadţići, Ilidţa, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari
Grad, Pale, Vogošća, Trnovo), evidentirano je 620 osoba koje još uvijek nisu
pronaĊene i registrirane su kao prisilno nestale osobe.

41
Pregled nestalih osoba Sarajeva po godinama nestanka
Broj prisilno 700

GODINE nestalih 600

osoba
1992. 530 500

1996
1993. 57 400 2004
2009

1994. 19 300 2013

2014

1995. 11 200

Nepoznato 3 100

UKUPNO 620 0
1992 1993 1994 1995 Nepoznato

Iz tabelarnih pokazatelja uoĉavamo da je najveći broj prisilno nestalih osoba

evidentiran tokom 1992. godine. U ovoj godini vršena su najveća osvajanja i
zaposjedanja teritorije na podruĉju cijele Bosne i Hercegovine, pa time i na
podruĉju sarajevskih općina. Uspostavljena je potpuna opsada grada, dok su
pojedini dijelovi sarajevskih općina ili veći dijelovi gusto naseljenih podruĉja
odreĊenih općina privremeno okupirani, a civilno stanovništvo ubijano, zatoĉeno
ili prisilno protjerano. Kako je tok agresije odmicao, tako se i broj prijavljenih
prisilnih nestanaka kontinuirano smanjivao iz godine u godinu. To je povezano
40
Istraţivanje provedeno u periodu 2011–2014. u sklopu izrade doktorske disertacije Politike i prakse
prikrivanja zločina: Studija slučaja: Masovne grobnice na području Sarajeva, kandidatkinje
Meldijane Arnaut-Haseljić. Disertacija je odbranjena na Fakultetu politiĉkih nauka 2. novembra 2015.
41
Podaci predstavljaju analitiĉki objedinjene podatke prikupljene našim istraţivanjem te evidencijama
MeĊunarodnog komiteta Crvenog kriţa, Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine, Operativnog
tima Republike Srpske i općinskih udruţenja, te graĊu o pitanjima prisilno nestalih osoba.

10
sa uspostavljanjem linija razgraniĉenja izmeĊu Armije Republike Bosne i
Hercegovine i Vojske Republike Srpske, koje se, poslije njihovog uspostavljanja
u toku 1992. godine, nisu znaĉajnije pomjerale, te je tako i broj prisilnih
nestanaka bivao umanjen.

Imajući u vidu navedene ĉinjenice te oteţane uvjete lociranja grobnica, što je

posljedica politike i prakse prikrivanja zloĉina, na podruĉju deset općina grada
Sarajeva locirano je i ekshumirano 840 grobnica, od kojeg broja 773
pojedinaĉne grobnice i 69 masovnih grobnica koje sadrţavaju dva i više tijela. Iz
ovih grobnica je ekshumirano i identificirano 893 osoba ili 59,022% od ukupnog
broja evidentiranih prisilno nestalih na podruĉju deset općina grada Sarajeva koji
iznosi 1513 osoba. Ukupan broj prisilno nestalih osoba, onih koje su
identificirane i onih za kojima se još uvijek traga, odnosno ĉija tijela ili
posmrtni ostaci nisu pronaĊeni, po nacionalnoj strukturi42 izgleda ovako:

Broj Procent
Nacionalnost ukupno ukupno
prisilno prisilno prisilno
nestalih osoba nestalih nestalih
osoba osoba
Bošnjak 1147 75,81%
Hrvat 83 5,487%
Srbin 236 15,598%
Albanac 3 0,198%
Ukrajinac 2 0,132%
Bosanac 1 0,066%
Crnogorac 1 0,066%
Jugoslaven 14 0,925%
Šveđanin 1 0,066%
Nepoznato/
25 1,652%
neopredijeljen
UKUPNO 1513 100%

Od ukupnog broja prisilno nestalih osoba sa podruĉja deset općina najveći broj
je pripadnika bošnjaĉke nacionalnosti, 1147 ili 75,81%. Evidentirali smo 236
Srba, što iznosi 15,598%, te 83 Hrvata (5,487%), osoba koje se u popisu
stanovništva iz 1991. godine nisu izjasnile, ili su se izjasnile kao nacionalno
neopredijeljene je 25 (1,652%), Jugoslavena 14 (0,925%), a nacionalnih

42
S obzirom da upotrijebljeni izvori u našem statistiĉko-analitiĉkom istraţivanju nisu obuhvatili podatak o
nacionalnoj pripadnosti evidentiranih osoba, za utvrĊivanje nacionalnosti ţrtava koristili smo popis
stanovništva izvršen neposredno pred raspad SFRJ i otpoĉinjanje agresije na Bosnu i Hercegovinu,
1991. godine. Za svaku pojedinaĉnu ţrtvu smo utvrdili nacionalnu pripadnost onako kako se ona
izjasnila u ovom izvršenom popisu.

11
manjina Albanaca tri (0,198%), Ukrajinca dva (0,132%). Po jedna osoba se
izjasnila kao Bosanac, Crnogorac i ŠveĊanin, što iznosi po 0,066% od ukupnog
broja prisilno nestalih osoba. U procesu identifikacije utvrĊen je identitet za 893
osobe, što predstavlja 59,022% od ukupnog broja prisilno nestalih osoba.

Broj identificiranih osoba po nacionalnoj strukturi

Procent
Broj Procent
Nacionalnost identificiranih u
identificiranih identificiranih
prisilno odnosu na
prisilno prisilno
nestalih osoba ukupan broj
nestalih osoba nestalih osoba
prisilno nestalih
Bošnjaci 739 82,755% 48,843%
Srbi 74 8,287% 4,891%
Hrvati 69 7,726% 4,56%
Albanci 3 0,336% 0,198%
Jugoslaveni 3 0,336% 0,198%
Ukrajinci 2 0,224% 0,132%
Šveđani 1 0,121% 0,066%
Nepoznato 2 0,224% 0,132%
UKUPNO 893 100% 59,022%

Broj identificiranih prisilno nestalih osoba

3 2 2
74 3
1
69

Bošnjaci
Hrvati
Srbi
Albanac
Jugosloven
Ukrajinci
ŠveĊani
739
Nepoznato

Iz ovih grobnica identificirano je 739 Bošnjaka (82,755%), što je od ukupnog

broja prisilno nestalih 48,843%. Hrvata je 69 (7,726%), što je od ukupnog broja
prisilno nestalih 4,56%, dok je Srba 74 ili 7,287%, što je od ukupnog broja
prisilno nestalih 4,891%. Od pripadnika manjinskih nacionalnosti identificirana su
tri Albanca kao i tri Jugoslavena ili 0,336% što je od ukupnog broja prisilno

12
 nestalih 0,198%. Izvršena je identifikacija jedne osobe švedske nacionalnosti
(0,121%) i dvije osobe ĉija nacionalnost nije utvrĊena, što je 0,224% od ukupnog
broja identificiranih ili 0,132% od ukupnog broja prisilno nestalih osoba. Prema
starosnoj strukturi, pregled prisilno nestalih osoba izgleda ovako:

Starosna Ukupan Ukupan Broj Procent

Broj Procent
dob broj procent identificiranih identificiranih
prisilno prisilno
prisilno prisilno prisilno prisilno prisilno
nestalih nestalih
nestalih nestalih nestalih nestalih nestalih
osoba osoba
osoba osoba osoba osoba osoba
Od 0 do 18
26 1,718% 21 2,352% 5 0,806%
godina
Od 18 do
1298 85,79% 753 84,323% 545 87,903%
65 godina
Od 65
godina i 189 12,492% 119 13,325% 70 11,29%
više
UKUPNO 1513 100% 893 100% 620 100%

Ukupan broj prisilno nestale djece je 26 (1,718%); 21 (2,352%) je identificirano, a

petero (0,806%) još uvijek nije pronaĊeno. Osoba sa iznad 65 godina prisilno je
nestalo 189 (12,492%), od kojeg broja je identificirano 119 (13,325%), a za 70
(11,29%) se još uvijek traga. Statistiĉki podaci nam pokazuju da je
najugroţenija kategorija ona koja je radno, vojno i reproduktivno sposobna,
srednje starosne skupine (od 18 do 65 godina starosti), te je ovakvih osoba 1.298
(85,79%) koje su evidentirane kao prisilno nestale. Još uvijek nije pronaĊeno 545

13
 (87,903%) osoba koje se nalaze u ovoj kategoriji, a identificirane su 753
(84,323%) osobe iz ove kategorije. Analizu smo radili i prema spolnoj strukturi
prisilno nestalih osoba.

Spolna struktura prisilno nestalih osoba

Spol Ukupan Procent Broj Procent Broj Procent
prisilno broj prisilno identificiranih identificiranih prisilno prisilno
nestalihprisilno nestalih prisilno prisilno nestalih nestalih
osoba nestalih osoba nestalih nestalih osoba osoba
osoba osoba osoba
Muškarci 1269 83,873% 732 81,971% 537 86,613%
Ţene 244 16,127% 161 18,029% 83 13,387%
UKUPNO 1513 100% 893 100% 620 100%

Od ukupnog broja prisilno nestalih osoba u pojedinaĉnim i masovnim grobnicama

su pronaĊena i ekshumirana tijela 732 muškaraca (81,971%) i 161 ţene
(18,029%). Tijela odnosno posmrtni ostaci 537 muškaraca (86,613%) i 83 ţene
(13,387%) nisu pronaĊena ili identificirana. Ukupan broj prisilno nestalih
muškaraca je 1.269 (83,873%), dok je ţena 244 (16,127%).

Uzimajući u obzir prisilno nestale osobe ĉija tijela odnosno posmrtni ostaci nisu
pronaĊeni, kao i one ĉija je ekshumacija i identifikacija izvršena (iz masovnih
i pojedinaĉnih grobnica), pregled brojnosti prisilno nestalih osoba prema
općinama izgleda ovako:

14
 Prisilno Prisilno UKUPNO
nestale nestale PRISILNO
OPĆINA
osobe identificirane NESTALE
osobe OSOBE
Centar 31 45 76
Ilidţa 46 89 135
Ilijaš 55 93 148
Hadţići 97 109 206
Novi Grad 92 118 210
Novo Sarajevo 74 163 237
Pale 14 16 30
Stari Grad 21 18 39
Vogošća 80 121 201
Trnovo 22 46 68
Sarajevo 88 75 163
UKUPNO 620 893 1513

Od ukupnog broja prisilno nestalih osoba za kojima se traga, 391 ţrtva je

bošnjaĉke, 178 srpske, 15 hrvatske nacionalnosti, Jugoslavena 11, nacionalno
neopredijeljenih (nepoznato) 23, po jedan Bosanac i Crnogorac. Njihovi posmrtni
ostaci nalaze se skriveni u pojedinaĉnim ili masovnim grobnicama. Prema našem
istraţivanju te evidencijama MeĊunarodnog komiteta Crvenog kriţa, Crvenog
kriţa Kantona Sarajevo, Instituta za nestale osobe/lica Bosne i Hercegovine,
Federalne komisije za traţenje nestalih osoba, Operativnog tima Republike Srpske
i udruţenja graĊana koja se bave pitanjima prisilno nestalih osoba, na podruĉju
Sarajeva (deset općina: Centar, Hadţići, Ilidţa, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo,
Pale, Stari Grad, Trnovo, Vogošća) ukupno su evidentirane 1513 osobe kao
prisilno nestale. Neke osobe koje su se nalazile u ovim evidencijama pronaĊene su

15
u pojedinaĉnim grobnicama koje nisu bile adekvatno obiljeţene imenom i
prezimenom, te su tijela koja su se nalazila u njima bila uvedena pod oznakom
NN, ali je izvršena ekshumacija ovih tijela, te utvrĊen identitet osoba. Zbog svega
navedenog još uvijek, dvadeset godina nakon okonĉanja izvršene agresije, 620
osoba koje su u ovakvim okolnostima prisilno nestale sa podruĉja glavnog grada
drţave nije pronaĊeno.

Zakljuĉak

Prisilni nestanci koji su se dogodili u Bosni i Hercegovini direktan su rezultat

izvršenih agresorskih vojnih aktivnosti u periodu od 1992. do 1995. godine.
Najznaĉajniji i najĉešće korišteni oblik zloĉina jeste nasilno odvoĊenje,
zatvaranje, zatoĉenje i likvidiranje civilnog stanovništva. Nad ţrtvama su prije
likvidacije izvršeni brojni oblici zloĉina, kao što su vansudsko zarobljavanje i
zatoĉenje, deportacije, prisilna protjerivanja, silovanja, ranjavanja, fiziĉka
sakaćenja, izgladnjivanja, upotreba zabranjenih metoda i naĉina borbe, te prisilno
nestajanje i prikrivanje masovnih i pojedinaĉnih grobnica, kao i negiranje
izvršenja zloĉina i prikrivanje i spreĉavanje otkrivanja pojedinaĉnih i masovnih
grobnica. Nerijetko su zatoĉeni civili odvoĊeni u nepoznatom pravcu ili u
poznatom kao što je odvoĊenje u „ţivi štit“, odakle se više nikada nisu vratili.
Od tog momenta oni su postajali prisilno nestale osobe. Ovim vansudskim
zatoĉenjima, kojima se krši pravo na pravedno suĊenje, krše se i prava na humano
postupanje, pravo na zaštitu od akata nasilja, pravo zaštite od fiziĉke i mentalne
torture i drugih oblika prinude ali i pravo da o njihovom zarobljavanju i zatoĉenju
budu obaviješteni ĉlanovi njihovih porodica kao i MeĊunarodni komitet Crvenog
kriţa – ICRC. Isto pravo im biva uskraćeno i u sluĉajevima njihovog premještanja
u druga mjesta zatoĉenja koja su najĉešće korištena kako bi se izbjegla
odgovornost za „nestanke“.43 Prisilnim nestancima moţe se pripisati osobina
teških zloĉina zbog kontinuiteta koji ih karakterizira.44 Pored fiziĉkog uništenja,
ovakav oblik zloĉinaĉkog djelovanja prouzrokovao je i snaţan psihološki efekat

43
Ţenevske konvencije zahtijevaju da se svako premještanje ratnih zarobljenika sa jednog
mjesta na drugo obavlja na human naĉin, da se ne dovodi u pitanje sigurnost zarobljenika,
pri ĉemu se traţi od vlasti (obiĉno su to vojne vlasti) koje drţe zarobljenike da saĉine spisak
svih zarobljenika koji se premještaju (što podrazumijeva pravo zarobljenika da imaju
mogućnost da o premještaju obavijeste svoje porodice).
44
„1. Radnje koje predstavljaju prinudne nestanke smatraju se trajnim zloĉinom sve dok
poĉinitelji kriju sudbinu i lokaciju osoba koje su nestale i dok te ĉinjenice ostaju
nerazjašnjene.
2. Kada pravni lijekovi predviĊeni ĉlanom 2. MeĊunarodnog pakta o graĊanskim i
politiĉkim pravima ne budu više djelotvorni, rok zastare koji se odnosi na prinudne nestanke
će prestati teći dok se ti pravni lijekovi ponovno uspostave” (Deklaracija UN-a o zaštiti svih
osoba od prisilnih nestanaka, ĉlan 17).

16
kako na same ţrtve rata (one koji su nasilno odvedeni, a potom prisilno nestali)
tako i na bliţnje koji su dugo tragali za njihovim ostacima, a mnogi tragaju i
danas. Neki od prisilno nestalih pronaĊeni su u masovnim ili pojedinaĉnim
grobnicama, a za nekima se još uvijek traga jer lokacije grobnica u kojima su
zatrpani nisu otkrivene. Pojedinaĉne i masovne likvidacije te protjerivanje
stanovništva nisu bili samo sredstvo agresije nego i njezin osvajaĉki cilj.

Iz statistiĉkih pokazatelja je evidentno da je najugroţenija kategorija

stanovništva bilo ono srednje ţivotne dobi koje se smatra radno, vojno i
reproduktivno sposobnim, što nas upućuje na zakljuĉak da je politika i praksa
agresora bila usmjerena ka onemogućavanju pruţanja otpora u realizaciji
njegovih ciljeva, onemogućavanju opstanka kao i same reprodukcije
stanovništva, što u demografskom razvoju i strukturi (kratkoroĉno i
dugoroĉno) daje posljediĉne efekte.

Na podruĉju Sarajeva, odnosno deset prijeratnih sarajevskih općina, još se u

evidenciji prisilno nestalih osoba nalazi 620 osoba, od toga 389 osoba
(62,742%) su bošnjaĉke nacionalnosti, 179 srpske (28,871%) i 15 hrvatske
nacionalnosti (2,419%), Jugoslavena 11 (1,774%), neopredijeljenih
(nepoznato) 24 (3,871%), jedan Bosanac (0,161%) i jedan Crnogorac
(0,161%).

MeĊu ovim osobama je 70 (11,29%) starijih od 65 godina, dok je malodobnika

pet (0,806%). Nepoznate odnosno neutvrĊene starosne dobi je 13 (2,097%).
Promatrano prema spolnoj strukturi, još se traga za 77 (12,419%) osoba
ţenskog spola.

Prikrivanje zloĉina je zloĉin. Vodeći se ovom logikom, moţemo konstatirati da

postoji kontinuitet vršenja zloĉina i da on traje do danas. A njegovi završeci se niti
naziru, niti mogu pretpostaviti. Podsjetimo na ĉinjenicu da je prikrivanje
osumnjiĉenih za izvršenje ratnih zloĉina kao i prikrivanje njihovih zloĉina
aktualno i da traje. Tek strogim insistiranjem ili, shvatljivije kazano, ucjenama od
onoga što se naziva meĊunarodna zajednica, izvršena su hapšenja najokorjelijih
ratnih zloĉinaca i njihovo dovoĊenje pred lice pravde oslikano u instituciji Haškog
tribunala.

17
Literatura

1. AIIZ inv. br. 2-4510, Sluţbeni glasnik Republike Srpske, broj 22. od 26. novembra
1993, Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, broj: 02-
130/92, od 12. maja 1992.
2. Bassiouni M. Cherif, Final report of the United Nations Commission of Experts
Established Pursuant to Security Council Resolution 780 (1992), S/1994/674, - Annex
VI - part 1/10 Study of the battle and siege of Sarajevo, 27 May 1994.
3. Bosna i Hercegovina, Tuţilaštvo Bosne i Hercegovine, Optuţnica, broj: KT-RZ-
39/05, Sarajevo 22. marta 2006.
4. Bosna i Hercegovina, Tuţilaštvo Bosne i Hercegovine, Optuţnica, broj: KT-RZ-
33/05, Sarajevo 30. decembra 2008.
5. Bosna i Hercegovina, Tuţilaštvo Bosne i Hercegovine, Optuţnica, broj: KT-RZ-
42/05, Sarajevo 4. jula 2006.
6. Bosna i Hercegovina, Tuţilaštvo Bosne i Hercegovine, Optuţnica, Broj: KT-RZ-
155/06, Sarajevo 6. decembra 2007.
7. Ĉekić, Smail – Muhamed Šestanović – Merisa Karović – Zilha Mastalić-Košuta
(2010) Zločini nad djecom Sarajeva u opsadi, Institut za istraţivanje zloĉina
protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
8. Ĉekić, Smail – Termiz Dţevad (2007) Definicije osnovnih pojmova teorijskog
određenja istraţivanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Institut
za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo.
9. Deklaracija UN-a o zaštiti svih osoba od prisilnih nestanaka.
10. Divjak, Jovan (1999) „Prva faza rata 1992–1993: Borba za opstanak i nastanak
Armije RBiH“, u: Zbornik radova Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991–
1995 (uredili Magaš, Branka – Ivo Ţanić), Dani, Sarajevo.
11. Donia, J. Robert (2006) Izvještaj vještaka: Od izbora do mrtve tačke: Geneza
opsade Sarajeva 1990–1994.
12. Dopunski protokol I uz Ţenevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti
ţrtava meĊunarodnih oruţanih sukoba.
13. Drugostepena Presuda Draganu Damjanoviću, broj: X-KRŢ-05/51 od 13. juna 2007,
Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
14. Drugostepena Presuda Momĉilu Mandiću, broj X-KRŢ-05/58 Sarajevo, 1.
septembra 2009.
15. Drugostepena Presuda Radoju Laloviću, broj: S1 1 K 005589 11 Kţk (veza X-
KRŢ-05/59) od 5. jula 2011, Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
16. Drugostepena Presuda Radu Veselinoviću, broj: S1 1 K004648 11 Kri (X-KR-
05/111) od 9. novembra 2011.
17. Drugostepena Presuda Soniboju Škiljeviću, broj: S1 1 K 005589 11 Kţk (veza X-
KRŢ-05/59) od 5. jula 2011.
18. Henckaerts, Jean-Marie – Louise Doswald-Beck (2005) Običajno međunarodno
humanitarno pravo, tom I – Pravila, MeĊunarodni komitet Crvenog kriţa,
Cambridge University Press, Cambridge.
19. http://ckcentarsarajevo.ba/zakon-o-nestalim-osobama.html.
20. http://www.sarajevo.ba/en/stream.php?sta=2&gg=2003&mm=2&kat=134.

18
21. http://www.sluzbenilist.ba/page/akt/ohz4nh78h77HR0EaZKOzE=.
22. http://www2.ohchr.org/english/law/disappearance-convention.htm.
23. ICTY, predmet broj: IT-00-39 i 40/1; ICTY, predmet broj: IT-00-39; ICTY,
predmet broj: IT-02-54; ICTY, predmet broj: IT-03-67; ICTY, predmet broj: IT-
04-81; ICTY, predmet broj: IT-08-91; ICTY, predmet broj: IT-09-92; ICTY,
predmet broj: IT-95-5/18; ICTY, predmet broj: IT-96-20; ICTY, predmet broj:
IT-98-29; ICTY, predmet broj: IT-98-29/1; ICTY, predmet IT-98-29/1-T; ICTY,
predmet IT-98-29-T.
24. Kriviĉni zakon Bosne i Hercegovine (preĉišćeni tekst), „Sluţbeni glasnik Bosne i
Hercegovine”, br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04, 61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10,
47/14, 22/15, 40/15.
25. Kriviĉni zakon Bosne i Hercegovine, „Sluţbeni list Bosne i Hercegovine”,
37/03.
26. Presuda Apelacionog vijeća Veselinu Vlahoviću, broj: S1 1 K 004659 11 KrI,
19. juna 2014, Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
27. Presuda Momčilu Mandiću, broj: X-KR-05/58 od 18. jula 2007, Sud Bosne i
Hercegovine, Sarajevo.
28. Presuda Radu Veselinoviću, broj: X-KR-05/46 od 30. juna 2009, Sud Bosne i
Hercegovine, Sarajevo.
29. Presuda, MeĊunarodni sud pravde u predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije
i Crne Gore, paragraf 328.
30. Primjena Zakona o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, Udruţenje „Vaša
prava Bosne i Hercegovine“, septembar 2009.
31. Prvostepena Presuda Draganu Damjanoviću, broj X-KR-05/51 od 15. decembra
2006, Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
32. Prvostepena Presuda Soniboju Škiljeviću, broj X-KR-05/59 od 16. juna 2010, Sud
Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
33. Prvostepena Presuda Srpku Pustivuku, broj: S1 1 K 003345 10 Kri Sarajevo, 20.
decembra 2012, Sud Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
34. Smajkić, Arif (2008) „Stradanja stanovništva grada Sarajeva u periodu 1992–
1995. godine“, u: Opsada i odbrana Sarajeva 1992–1995, Institut za istraţivanje
zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo.
35. Šadinlija, Mesud (2014) „Prsten za glavu aţdaje: Sarajevo u strateškim ciljevima
Republike Srpske 1992–1995“, Radovi – knjiga XVII/3, Filozofski fakultet,
Sarajevo.
36. www.historija.ba.
37. Zakon o nestalim osobama Bosne i Hercegovine.

19
20
Doc. dr. Elmir Sadiković
Univerzitet u Sarajevu / University of Sarajevo
Fakultet politiĉkih nauka / Faculty of Political Sciences
UDK 327.39

Pregledni nauĉni ĉlanak

EVROPSKE INTEGRACIJE I MULTIRAZINSKO UPRAVLJANJE

EU INTEGRATIVE PROCESSES AND MULTILEVEL

MANAGEMENT

Sažetak
Procesi globalizacije, trţišne liberalizacije i evropskih integracija su u protekle tri
decenije bitno utjecali na promjenu tradicionalne uloge drţave. Nasuprot drţavnom
centralizmu, savremene političke i ekonomske okolnosti uvjetuju posebnu formu
političkog upravljanja koja se – u odnosu na tradicionalno, hijerarhijsko vladanje –
manifestira u različitim oblicima kooperacije i koordinacije različitih razina
teritorijalne organizacije vlasti, od lokalnih zajednica do evropskih institucija.
Uvođenjem supsidijarnosti u Ugovor o Evropskoj uniji 1992. godine, kao temeljnog
načela u podjeli nadleţnosti između različitih razina vlasti, te provedenom
ustavnom decentralizacijom u svim zemljama zapadne Evrope u posljednje tri
decenije, koncept multirazinskog upravljanja je postao vaţan alat za analizu
kompleksnosti odnosa različitih razina teritorijalnog upravljanja.

Ključne riječi: multirazinsko upravljanje, evropske integracije, globalizacija,

nacionalna drţava, drţava blagostanja

Summary
In the past three decades, the processes of globalization, market liberalization and
European integration had significantly changed the traditional role of the state.
Contrary to the state centralism, contemporary political and economic
circumstances produce a specific form of political management, which, compared
to a traditional hierarchical government, manifests in various forms of cooperation
and coordination between different levels of territorial organization of government,
from local communities to the European institutions. With the introduction of the
principle of subsidiarity in the Treaty on European Union in 1992, as a
fundamental principle of the division of powers between different levels of
government, and the constitutional decentralization in all countries of Western
Europe in the last three decades, the concept of the multilevel governance has
become an important tool for an analysis of the complexity of relations between
different levels of territorial management.

Key words: multilevel governance, European integration, globalization of national

state, state of welfare

21
Uvod

Historija Evrope je do druge polovine 20. stoljeća bila obiljeţena stalnim

ratovima i sukobima evropskih drţava i naroda. Teţnja za oĉuvanjem mira i
strah od ekspanzije komunizma su neposredno nakon okonĉanja II svjetskog
rata, 1945. godine, doveli do prvih oblika institucionalne saradnje drţava
zapadne Evrope. Pokreti koji su nakon rata okupili elitu zapadnoevropskih
zemalja u svojim politiĉkim programima izrazili su poĉetna traţenja
jedinstva. U septembru 1946. godine nastaje prva švicarska unija Evrope,
kao prva evropska konfederacija koja je zagovarala Uniju evropskih zemalja
koja bi bila utemeljena na federalnim naĉelima. Evropski savez federalista,
osnovan 1947. godine, zagovarao je koncept integralnog federalizma. Prema
ovoj koncepciji, u novoj evropskoj federaciji bi bio osnovan jedinstven
društveno-politiĉki sistem, a nacionalne drţave su se prema zamišljenom
konceptu trebale odreći dijela svojih suverenih prava. Evropski pokret koji je
postao federacija autonomnih proevropskih organizacija iz razliĉitih
evropskih zemalja odrţao je kongres u Hagu od 7. do 10. maja 1948. godine.
Rezolucija koju je prihvatio kongres isticala je da evropski narodi što prije
moraju osnovati privrednu i politiĉku uniju. Jedinstvena Evropa, koju bi
trebalo stvoriti, bila bi federalna po svom karakteru. Federalistiĉkim
projektima koji su teţili stvaranju jedinstvene federalne cjeline
suprotstavljali su se razliĉiti pokreti koji su nastojali zadrţati potpunu
suverenost nacionalnih drţava. Ovi pokreti su se protivili „federalnoj
Evropi“ i u prvi plan su stavljali potrebu saradnje meĊu zapadnoevropskim
drţavama. Razliĉiti stavovi federalista i unionista su, zapravo, doveli do
prvih oblika institucionalne saradnje evropskih drţava. Iako su evropski
federalisti nacionalnu drţavu smatrali izvorem sveg zla u Evropi, kreatori
nove Evrope, prije svega demokršćani (Robert Schuman, Konrad Adenauer,
Alcide de Gasperi), voĊeni idejom osiguranja mira, u poĉetnoj fazi evropskih
integracija nastojali su izgradnjom supranacionalnih institucija umanjiti
centralnu ulogu nacionalnih drţava. To su uradili prvim institucionalnim
povezivanjem šest zapadnoevropskih drţava u obliku Evropske zajednice za
ugalj i ĉelik 1951. godine. Jean Monet je bio njen prvi predsjednik.

„Prihvatajući Šumanov plan, zemlje ĉlanice su se odluĉile za funkcionalni tip

integracije federativnog karaktera, koji će kasnije rezultirati formiranjem
Evropskog parlamenta i izborom poslanika na osnovu opšteg prava glasa“
(Janjević, 2007: 17). Stvaranjem Evropske zajednice za ugalj i ĉelik formiran
je prvi evropski meĊunarodni mehanizam koji je imao supranacionalna
prava. Proces koji je zapoĉeo potpisivanjem Pariskog ugovora izmeĊu
Francuske, Zapadne Njemaĉke, Italije i zemalja Beneluksa znaĉio je poĉetak
izgradnje Evrope utemeljene na demokratiji i zaštiti ljudskih prava.

22
Ostvareni uspjeh na polju ekonomije je nakon osnivanja Evropske zajednice
za ugalj i ĉelik 1951. godine motivirao evropske lidere da prošire i ojaĉaju
meĊusobnu saradnju. Brojnim ugovorima i reformskim aktima usvojenim u
narednim decenijama uspostavljena je Evropska unija kao jedinstven oblik
supranacionalne organizacije evropskih drţava.

Uporedo sa produbljenjem procesa integracija evropskih drţava tekao je i

proces uspostavljanja zajedniĉkih institucija i proces proširenja Evropske
unije. Institucionalni razvoj Evropske unije je bio uvjetovan potrebom
regulacije i implementacije brojnih zajedniĉkih politika koje su sa drţava
ĉlanica prenesene na Evropsku uniju. Evropska unija je jedinstven primjer
politiĉke i ekonomske regionalne integracije koja je kroz višedecenijski
proces evropskih integracija uspostavila specifiĉan oblik uravnoteţene
strukture nacionalnog i nadnacionalnog suvereniteta.

Multirazinsko upravljanje

Upravljanje uvijek podrazumijeva prostornu dimenziju. Moderna drţava

sastoji se od sloţene mreţe organizacija, koju obiĉno ĉine centralna vlast sa
razliĉitim oblicima upravne decentralizacije na prostoru cijele drţave,
regionalne vlasti i lokalne vlasti. Multirazinsko upravljanje javlja se uvijek
onda kada razliĉiti nivoi vlasti, u saradnji sa zainteresiranim grupama,
oblikuju i provode neku konkretnu politiku. Sloţenost upravljanja posebno
se manifestira u Evropskoj uniji koja dodaje i nadnacionalni nivo postojećim
upravljaĉkim mreţama unutar drţava ĉlanica. I sam teorijski koncept
multirazinskog upravljanja razvio se kao rezultat istraţivanja odnosa izmeĊu
institucija Evropske unije i razliĉitih nivoa uprave u drţavama ĉlanicama
krajem 80-ih godina 20. stoljeća.

Period od 1970. do 1985. godine je bio najteţi period u razvoju Ekonomske

zajednice. Usljed globalne ekonomske krize u 70-im godinama 20. stoljeća
drţave ĉlanice Evropske zajednice su prihvatile projekat uspostavljanja
jedinstvenog unutrašnjeg trţišta. Na inicijativu (Jacquesa Delorsa),
predsjednika Evropske komisije, pokrenuti su pregovori o reformi
osnivaĉkih ugovora koji bi vodili jedinstvenom trţištu, jedinstvenoj valuti i
institucionalnoj reformi Evropske zajednice. Jedinstveni evropski akt iz
1986. godine je najznaĉajniji reformski akt kojim je bitno modificiran
Ugovor o Evropskoj ekonomskoj zajednici iz 1957. godine. Ovim aktom su
uspostavljeni pravni temelji za stvaranje jedinstvenog evropskog trţišta do
1993. godine. Jedinstvenim evropskim aktom znaĉajno su proširene

23
nadleţnosti zajednice u oblasti regionalnog razvoja i utvrĊeni su ciljevi
regionalne politike Evropske zajednice.

Multirazinsko upravljanje (Multi – level governance) kao pojam prvobitno se

javlja u ĉlanku koji je 1992. godine objavio engleski politolog Gary Marks
(Marks, 1992). Logiĉnim metodom indukcije Marks je multirazinsko
upravljanje definirao analizom regionalne politike Evropske zajednice i
strukturnih promjena u Evropskoj zajednici nakon usvajanja Jedinstvenog
evropskog akta 1986. godine. U meĊuvremenu pojam multirazinskog
upravljanja se poĉeo koristiti u širem kontekstu, odnosno kao novi teorijski
pristup ne samo u objašnjenju strukturnih obiljeţja diferencijacije i
organizacije sloţenih, posebno federalnih politiĉkih sistema, nego i kao alat
u analizi politiĉkih procesa i mehanizama horizontalne i vertikalne
koordinacije vršenja vlasti izmeĊu razliĉitih teritorijalnih jedinica.

Koncept multirazinskog upravljanja je u svom poĉetnom razvoju zapravo bio

pokušaj pomirenja dviju, u tom vremenu suprotstavljenih teorija evropskih
integracija, neofunkcionalizma i neorealizma. Ova dva suprotna pristupa u
analizi promjena institucionalnih odnosa razliĉitih aktera teritorijalnog
upravljanja unutar Evropske zajednice su se aktuelizirala u vremenu od
potpisivanja Jedinstvenog evropskog akta 1986. godine, Ugovora o
Evropskoj uniji 1992. godine, do konaĉnog uspostavljanja jedinstvenog
evropskog trţišta 1993. godine. Na jednoj strani, teoretiĉari poput Sandholtza
i Zysmana (1989), koji su zagovarali funkcionalizam i neofunkcionalizam,
impuls jaĉanju evropskih integracija su vidjeli u zajedniĉkom, prije svega,
ekonomskom i socijalnom interesu evropskih drţava. Neofunkcionalisti su
argumentirali da institucionalne i politiĉke promjene u Evropskoj zajednici
potvrĊuju temeljnu neofunkcionalistiĉku hipotezu da institucionalni razvoj
uvijek prati funkcionalni razvoj, odnosno da tehniĉkoj integraciji uvijek
nuţno slijedi politiĉka integracija koja podrazumijeva izgradnju evropskih
institucija sa stvarnom vlašću (Perica, 2006). Jaĉanje nadleţnosti
supranacionalnih evropskih institucija i umreţavanje razliĉitih privrednih,
drţavnih i društvenih aktera (sindikati, nevladine organizacije...) je
nezaustavljiv proces koji kontinuirano umanjuje ulogu nacionalnih drţava u
procesima odluĉivanja. Sa druge strane, prema teoriji neorealizma drţave su
jedinstveni, homogeni i racionalni akteri koji se razlikuju samo po kapacitetu
moći koju posjeduju. Shodno tome, odnosi meĊu drţavama su uvijek
predodreĊeni njihovim nacionalnim interesima. Na tom pristupu neorealisti
su u evropskim integracijama, uprkos sveobuhvatnim strukturnim
promjenama u Evropskoj zajednici krajem 80-ih i poĉetkom 90-ih godina 20.
stoljeća, naglašavali vaţnost nacionalnih drţava i nacionalnih interesa.
Nacionalne vlade i dalje ostaju kljuĉni politiĉki akteri, a supranacionalne

24
evropske institucije, poput Evropske komisije i Evropskog parlamenta,
predstavljaju samo pozornice zastupanja nacionalnih interesa drţava ĉlanica
(Moravcsik, 1991).

Marksov koncept multirazinskog upravljanja je nastao kao rezultat analize

institucionalnog oblikovanja i provoĊenja regionalne politike Evropske unije,
koja je Ugovorom iz Mastrihta 1992. godine ozvaniĉena kao politika
kohezije, odnosno kao jedan od centralnih stupova Evropske unije
(Sadiković, 2014). Marks je zakljuĉio da postoje dvije kljuĉne i jednako
vaţne faze u kreiranju politike regionalnog razvoja Evropske unije. U jednoj
fazi dominira neofunkcionalni, a u drugoj neorealistiĉki pristup. Nacionalne
vlade dogovaraju strateške ciljeve regionalnog razvoja na razini Evropske
unije te visinu i kriterije raspodjele finansijskih sredstava iz strukturnih
fondova. U toj fazi dominantan utjecaj imaju nacionalne drţave, koje se u
ovoj fazi odluĉivanja prevashodno vode svojim interesima i potrebama. Sa
druge strane, provoĊenje politike regionalnog razvoja ukljuĉuje, pored
nacionalnih vlada, brojne druge aktere, poput Evropske komisije, regionalnih
i lokalnih vlasti kao i privatnog sektora. Evolucija kohezijske politike
Evropske unije u programskim okvirima Evropske unije (2000–2006.; 2007–
2012.; 2013–2020) je potvrdila Marksovu tezu. Decentralizacijom
kohezijske (regionalne) politike lokalne i regionalne jedinice postaju sve
aktivniji i vaţniji akteri realizacije ekonomskih i politiĉkih ciljeva Evropske
unije. U Lisabonskoj agendi i strategiji „Evropa 2020“ partnerstvo evropskih
i subnacionalnih teritorijalnih jedinica je definirano kao osnovni princip
provoĊenja politika Evropske unije. Ĉak 80% evropskih programa i politika
će se u finansijskom okviru od 2014. do 2020. godine provoditi na lokalnoj i
regionalnoj razini, odnosno u partnerstvu sa lokalnim i regionalnim vlastima
(Sadiković, 2014).

Nacionalna drţava kao drţava blagostanja

Da bi se shvatio novi politiĉki i ekonomski okvir teritorijalne decentralizacije

upravljanja javnim poslovima u Evropskoj uniji i uvjetima globalizacije,
potrebno je prethodno elaborirati osnovne tendencije u razvoju savremenog
koncepta „drţave – nacije” nakon Francuske burţoaske revolucije 1789.
godine do njene finalne faze koja je znaĉila uspostavljanje drţave
blagostanja u zapadnoj Evropi nakon 1945. godine.
Nacionalna drţava kao oblik politiĉkog organiziranja javlja se u vremenu
nakon Francuske revolucije 1789. godine. Znaĉila je sasvim novi pristup u
definiranju odnosa izmeĊu nacije (naroda) i drţave. Odnos koji se zasnivao

25
na ideji „jedna nacija – jedna drţava” je snaţno utjecao na razvoj politiĉke
ideologije i politiĉkih pokreta modernog nacionalizma i radikalno je
mijenjao politiĉku kartu modernog svijeta tokom 19. i 20. stoljeća. Poĉetak
modernog nacionalizma najjasnije se manifestirao u Ameriĉkoj revoluciji
(1775–1783), koju S. M. Lipset interpretira kao stvaranje prve nacije, a
potom u Francuskoj revoluciji 1789. godine (Lipset, 1974). Ove revolucije,
inspirirane idejama liberalnih politiĉkih mislilaca, stvorile su model za novu
vrstu politiĉkog sistema u kojem su utjelovljene ideje graĊanstva i narodnog
suvereniteta. Poslije Francuske revolucije nacija je postala „prirodna
politiĉka zajednica“ i osnovni princip politiĉke organizacije (Heywood,
2003: 165). Drţave zapadne Evrope su kroz stoljeća uspjele ujediniti i
integrirati njihove teritorije i izgraditi nacije. Izgradnja nacionalne drţave je
obuhvatila funkcionalnu i normativnu društvenu integraciju. Funkcionalna
integracija je podrazumijevala kontrolu drţavne teritorije, uspostavljanje
nacionalnog trţišta, jedinstven poreski sistem i birokratski aparat.
Normativna integracija je predstavljala proces izgradnje zajedniĉkih
vrijednosti, jezika, kulture, jedinstven obrazovni sistem, a ĉesto i eliminaciju
posebnih etniĉkih identiteta (Keating, 2006: 138). Izgradnja unitarnih
nacionalnih drţava i nacionalnih identiteta na ideji narodne suverenosti
zasnivala se na standardizaciji, centralizaciji, hijerarhiji i izvršno-
administrativnoj dominaciji. Subnacionalne teritorijalne jedinice su smatrane
centrifugalnim snagama koje narušavaju drţavno i nacionalno jedinstvo.
Njihova samoupravna autonomija je bila bitno reducirana ili u potpunosti
ukinuta (Dyson, 1984). Proces konstituiranja nacionalnih drţava u zapadnoj
Evropi uglavnom je završen u 19. stoljeću.

Razvoj savremene nacionalne drţave je bio praćen novim pozitivnim

oblicima modernosti, kao što su industrijski kapitalizam i stvaranje
nacionalnih trţišta, uspon industrijske burţoazije, liberalne predstavniĉke
demokratije i moderne javne uprave. Istovremeno, novouspostavljeni sistem
nacionalnih drţava je kroz veliku ekonomsku i politiĉku transformaciju
doveo i do brojnih negativnih pojava, kao što je imperijalizam, ali i do
destruktivnih totalitarnih politiĉkih ideologija fašizma, nacizma, sovjetskog
komunizma, koje su na kraju dovele do dva velika svjetska rata. Proces
izgradnje savremenih nacionalnih drţava je od kraja 19. do polovine 20.
stoljeća zapravo predstavljao prelazak sa neorganiziranoga u organizirani
kapitalizam, koji se nakon 1945. godine u zapadnom svijetu konkretizirao u
drţavi blagostanja (Wagner, 1993).

Drţava blagostanja je dovršila i proces uspostavljanja graĊanstva kao

kljuĉnog obiljeţja izgradnje nacionalnih drţava. U drţavi blagostanja je
pojam politiĉkog graĊanstva nadopunjen pojmom socijalnog graĊanstva koje

26
u liberalnim demokratijama ukljuĉuje i garanciju minimalnih socijalnih i
ekonomskih prava koje drţava ima obavezu osigurati. Kejnzijanski
makroekonomski model bio općeprihvaćen i naglašavao je da drţava ne
samo da moţe već i da treba intervenirati u ekonomskim i društvenim
procesima kako bi se dostigao izvjesni stepen ekonomske, socijalne i
politiĉke jednakosti. Sve drţave blagostanja su imale neka zajedniĉka
obiljeţja koja su u ispunjavanju zagarantiranih socijalnih prava ukljuĉivala i
razliĉite oblike teritorijalne organizacije vlasti, prije svega, regionalne i
lokalne vlasti. Ali, iz aspekta njihovih ustavnih nadleţnosti u kreiranju
ekonomskih i socijalnih politika, subnacionalne lokalne i regionalne vlasti su
više bile instrumenti provoĊenja nacionalnih politika, ĉak i u federalno
ureĊenim drţavama, kao što je Njemaĉka. Skandinavske drţave su u tom
vremenu imale razvijenu lokalnu samoupravu, ali je i njihov autonomni
samoupravni status bio znatno limitiran zakonima centralnih vlasti.
Zanimljivo je stajalište Alana Milwarda, prema kojem je praktiĉno sâm
proces evropskih integracija zapravo „spasio” ili saĉuvao nacionalnu drţavu
kao oblik politiĉkog organiziranja. Nije sluĉajnost da je u zlatnom vremenu
drţave blagostanja (1945–1975) Evropska zajednica bila kljuĉni akter u
kreiranju samo nekoliko politika, kao što je zajedniĉka poljoprivredna
politika (Milward, 2000).

Kriza drţave blagostanja

U vremenu dviju velikih ekonomskih kriza (velika naftna kriza 1973. godine
i svjetska ekonomska kriza 1979. godine) drţava blagostanja sa svojim
birokratskim centralizmom dolazi u krizu. Za Klausa Offea kriza „drţave
blagostanja“ je bila odraz nesposobnosti politiĉko-administrativnog sistema
da sprijeĉi ekonomsku krizu. Prema njegovom stajalištu, tri osnovna resursa
drţave blagostanja: fiskalni resursi, administrativna racionalnost i masovna
lojalnost, imaju svoja jasna ograniĉenja, odnosno daju kontradiktorne efekte.
Tako fiskalni resursi, u obliku prekomjernih drţavnih investicija i
subvencija, derogiraju sistem. Administrativna regulacija nosi izazov
ekspanzije i racionalizacije politiĉko-organizacionih struktura. Sve to
rezultira masovnim nezadovoljstvom i napetošću izmeĊu socijalnih nosilaca
razliĉitih politiĉko-kulturnih obrazaca (Offe, 1999: 53).

Kritika drţave blagostanja razvijala se u kontekstu uspona neoliberalne

ekonomske doktrine koja je praktiĉno realizirana u vremenu vladavine
ameriĉkog predsjednika Ronalda Regana i britanske premijerke Margaret
Thatcher, krajem 70-ih i poĉetkom 80-ih godina 20. stoljeća. Njihova

27
politika zasnivala se na temeljnim postulatima neoliberalizma: promocija
slobodnog trţišta kao glavnog alokativnog mehanizma uz konkurentni trţišni
kapitalizam, privatizacija koja ukljuĉuje i tradicionalne javne sluţbe i usluge,
slobodna trgovina te redukcija javne potrošnje, što je u osnovi znaĉilo
ograniĉen utjecaj vlasti i drţave (Maldini, 2013: 224). Provedene ekonomske
i politiĉke reforme na konceptu neoliberalizma u Sjedinjenim Ameriĉkim
Drţavama i u evropskim drţavama otvorile su pitanje potrebe
decentralizacije, drţavne deregulacije i jaĉanja slobodnog trţišta kao
odgovora na krizu. U tom vremenu vodile su se velike ideološke debate u
zapadnoj Evropi izmeĊu dvaju koncepata: koncepta evropskog socijalnog
modela i anglosaksonskog neoliberalnog modela. Ljeviĉarske i
socijaldemokratske stranke u zapadnoevropskim drţavama su u osnovi
prihvatile koncept neoliberalizma, ali su nastojale oĉuvati tradicionalne
principe drţave blagostanja. Taj proces je postao poznat kao politika „trećeg
puta” – modificiranog modela neoliberalne drţave koji, uz drţavnu
deregulaciju i trţišnu liberalizaciju, ĉuva osnovne vrijednosti drţave
blagostanja (Giddens, 1998). Giddensov koncept „trećeg puta” je imao
posebno veliki utjecaj na politiku devolucije u Velikoj Britaniji u vremenu
premijera Tonyja Blaira.

Iako je proces globalizacije i trţišne neoliberalizacije umanjio suverenitet

nacionalnih drţava kao i kapacitete i mogućnosti evropskih demokratija da
odrţe programe socijalne zaštite i socijalnih prava, ipak su – u odnosu na
Sjedinjene Ameriĉke Drţave – u zemljama zapadne Evrope saĉuvane
tradicionalne vrijednosti drţave blagostanja. Tako se u Švedskoj oko 32%
GDP-a usmjerava na razliĉite programe socijalne zaštite, dok se u
Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama izdvaja tek oko 16% GDP-a. Prema
podacima iz 2003. godine, prosjeĉna cijena rada u Sjedinjenim Ameriĉkim
Drţavama je bila 18 dolara po satu, a u Njemaĉkoj 19 dolara. Istovremeno,
poslodavac u Njemaĉkoj je obavezan na tu cijenu drţavi dati dodatnih 15
dolara za socijalno osiguranje, a u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama tek
oko pet dolara (Crepaz – Steiner, 2007: 321). MeĊutim, usljed mobilnosti
kapitala i investicija (posebno velikih multinacionalnih kompanija), od kojih
zavisi mogućnost drţava da osiguraju dovoljno poreskih prihoda za
finansiranje socijalnih programa, mnogi teoretiĉari smatraju da će mnoge
evropske drţave u budućnosti teško odrţati tradicionalne vrijednosti drţave
blagostanja.

28
Rekonfiguracija drţave i deteritorijalizacija politike

„Kriza vladavine“ nacionalne drţave dovodi do novih integracija i

fragmentacija u zapadnom svijetu koje radikalno mijenjaju tradicionalni
centralizam i autonomiju u sferi odluĉivanja kao i sâm karakter i pojam
teritorijalne drţavnosti (Zuern, 1998: 56). U vremenu globalizacije
centralizirana drţava pokazala se neefikasnom u prilagoĊavanju novim
trendovima u ekonomiji i politici. Procesi demokratizacije u drugoj polovini
20. stoljeća su u velikoj mjeri povezani sa fenomenom renesanse lokalnih i
regionalnih vlasti, koje su vaţan pokazatelj pa i mjera ostvarene demokratije
(Buchanan, 1991: 85). Stoga je decentralizacija i deregulacija javnih poslova
na naĉelu supsidijarnosti predstavljala najefikasniji mehanizam artikulacije
ekonomskih i društvenih procesa u globaliziranom svijetu, u kome
regionalne i lokalne zajednice nuţno preuzimaju poslove koji su se
tradicionalno smatrali iskljuĉivim domenom centralne vlasti. Ekonomski
procesi podiţu moć, snagu, a time i autonomiju regija i lokalnih vlasti.
Drţava je i dalje znaĉajan politiĉki faktor, ali je izgubila mnoge od funkcija
koje je monopolski posjedovala. Lokalne i regionalne vlasti danas nose
veliki teret rješavanja raznovrsnih i teških ekonomskih i socijalnih problema
u razvijenim zemljama zapadne Evrope. Umjesto na drţavi i drţavnom
monopolu, savremena demokratska društva zasnivaju se na obuhvatnom
procesu politiĉkog, ekonomskog i kulturnog povezivanja i koordinacije
društvenih djelovanja na razliĉitim, uţim i širim, niţim i višim nivoima
funkcionalno i teritorijalno organizirane koordinacije u jednom sloţenom i
kompleksnom sistemu socijalne komunikacije (Vujaĉić, 2008: 95).

Moderna nacionalna drţava razvija se u okvirima dvaju paralelnih i

komplementarnih procesa: globalizacije i regionalizacije. Kako istiĉe Daniel
Bell, „nacionalna drţava je postala premala za rješavanje velikih, a prevelika
za rješavanje malih ţivotnih problema“ (Bell, 1987: 2). Globalizacija, kriza
tradicionalnog hijerarhijskog upravljaĉkog modela i regionalizacija vode ka
trostrukoj devoluciji moderne nacionalne drţave (Eissel, 1991: 45).
Tradicionalni hijerarhijski model upravljanja drţavom zasniva se na
autonomnim drţavnim institucijama koje putem pravnog sistema i finansija
upravljaju i koordiniraju politiĉkim i ekonomskim procesima i usmjeravaju
tehnološki i društveni razvoj nacionalnih subsistema sa ciljem postizanja
općeg dobra. Problemi funkcioniranja tradicionalnog hijerarhijskog modela
upravljanja su nastali iz više razloga: nesposobnosti drţavnih institucija da
rješavaju društvene probleme; povećane fragmentacije društvenih subsistema
i društvenih aktera; teţnjama sve većeg broja društvenih i interesnih skupina
da participiraju u donošenju politiĉkih odluka (Kühn, 1999: 35). Da bi se
prilagodile novim okolnostima i izazovima, savremene demokratske drţave

29
su razvile nove koncepte teritorijalne politike odnosno politike upravljanja
društvenim i ekonomskim procesima. Drţave zapadne Evrope su primijenile
razliĉite oblike funkcionalne i teritorijalne autonomije. Teritorijalna politika
savremene nacionalne drţave je multidimenzionalna, ali je odreĊena sa tri
kljuĉna elementa. Prvi se odnosi na kulturnu diferencijaciju i potrebu
oĉuvanja razliĉitih identiteta odnosno „etno-teritorijalnog“ statusa razliĉitih
etniĉkih skupina i nacionalnih manjina koje nemaju nacionalnu drţavu
(MaĊari u Slovaĉkoj, Danci u Njemaĉkoj, Škoti u Velikoj Britaniji, Baskijci i
Katalonci u Španiji itd.). Druga dimenzija teritorijalne politike je
ekonomska. Velike regionalne razlike u ekonomskoj razvijenosti drţava
mogu imati znaĉajne politiĉke posljedice koje se ogledaju u velikim
migracijama stanovništva ili napetostima izmeĊu centra i periferije. Treća
dimenzija teritorijalne politike je politiĉka. Regionalni subjekti, ukljuĉujući
politiĉke stranke, mogu zahtijevati veću teritorijalnu autonomiju, kulturno
priznanje ili druge oblike posebnog statusa u okviru drţavne zajednice.
Institucionalizacija regionalizma u zapadnoevropskim drţavama je u velikoj
mjeri povezana sa zahtjevima regionalistiĉkih pokreta, prije svega, onih koji
svoj program zasnivaju na etniĉkoj osnovi. Strategije teritorijalnog
menadţmenta koje su poduzele zapadnoevropske drţave u drugoj polovini
20. stoljeća, kako bi riješile navedene probleme, ukljuĉivale su sva tri
elementa. One su implementirane na tri razliĉita naĉina. Prvi se ogledao u
uspostavljenju institucionalnih mehanizama putem kojih se zastupaju
regionalni interesi u drţavnoj strukturi. Takvi institucionalni mehanizmi su,
naprimjer, uspostavljeni u Francuskoj, Španiji, Italiji i Velikoj Britaniji, dok
je, naprimjer, u Njemaĉkoj federalni sistem zasnovan na principu
kooperativnog federalizma, odnosno na saradnji centralne vlasti i federalnih
jedinica. U drugom modelu su lokalne i regionalne politiĉke elite ukljuĉene u
proces donošenja vaţnih politiĉkih odluka na drţavnom nivou, posebno u
ekonomskim i kulturnim pitanjima. Treći i najšire primijenjeni oblik
strategije „teritorijalnog menadţmenta“ zasnivao se na decentralizaciji vlasti
kroz regionalizaciju drţavne teritorije i dodjeljivanju odreĊenog stepena
ustavne autonomije regijama (Keating, 2006: 140).

U svim zapadnoevropskim drţavama nacionalna politika regionalizacije je

odgovarala potrebi za identifikacijom sa lokalnim ili regionalnim jedinstvom
i smanjenjem deficita centraliziranog upravljanja ekonomskim i društvenim
procesima. Pritom treba imati u vidu da se današnji evropski regionalizam
ispoljava u razliĉitom društveno-historijskom kontekstu u odnosu na njegove
pojavne oblike u 18. i 19. stoljeću. Ekonomska globalizacija je uzrokovala
krizu nacionalne drţave i uvjetovala potrebu prenošenja dijela drţavnog
suvereniteta i mnogih drţavnih funkcija na druge nivoe vlasti (lokalne,
regionalne ili supranacionalne). Nadalje, jedinstveno evropsko trţište,

30
jedinstveni pravni propisi, zajedniĉka moneta i globalna ekonomska kretanja
postavljaju pitanje budućnosti nacionalne drţave i traţe nove vidove
artikulacije ekonomskih i socijalnih problema i interesa. Oni se efikasnije
rješavaju na lokalnom ili regionalnom nego na drţavnom nivou. Mnogo više
nego u vrijeme kada je drţavni protekcionizam mogao zaštitno djelovati,
prostorna je relevantnost privredne politike sada autonomna odgovornost
regija (Sturm, 1995:11). Kako istiĉe Sneţana ĐorĊević, „kontekst novog
regionalizma nije više nacionalna drţava, već kontinentalna, pa i svjetska
ekonomija i trţište“ (ĐorĊević, 2002: 80). Eric Hobsbawn smatra da će
nacije i nacionalne drţave uskoro postati potrošene historijske kategorije i da
nas zbog toga oĉekuje supranacionalna i infranacionalna budućnost u kojoj
će nacije i nacionalizmi imati minornu ulogu (Hobsbawn, 1993). Prema
stajalištu Henrija Burgmana, Evropa ne moţe preţivjeti velike izazove
budućnosti bez supranacionalne federacije. U isto vrijeme lokalna i
regionalna demokratija, ljudska prava i slobode, samoispunjenje i
participacija mogu biti ostvareni samo primjenom naĉela supsidijarnosti.
Jedinstvena Evropa jedino ima šansu ako ljudima u pitanjima obrazovanja,
kulture, slobode, socijalne sigurnosti, zapošljavanja i razvoja stvori osjećaj
da će im biti teţe bez Evropske zajednice. Evropske politike će od graĊana
biti bolje prihvaćene ako su decentralizirane na lokalni i regionalni nivo. U
takvom modelu Evrope regije nisu samo administrativno-teritorijalne
politiĉke jedinice već temeljni elementi demokratskog i supsidijarnog
politiĉkog ureĊenja (Böttcher, 1999: 26).

Zakljuĉak

Preko 250 godina je nacionalna drţava, kao oblik politiĉke organizacije,

odreĊivala saradnju ili konflikte meĊu narodima Evrope. U globaliziranom
svijetu odnose meĊu drţavama ne obiljeţava samo suverenost već sve više
meĊuovisnost od nadnacionalnih saveza i subnacionalnih elemenata. Pitanje
suverenosti u budućnosti neće se odnositi samo na suverenost nacija već i na
pitanje odnosa izmeĊu centralnih i regionalnih vlasti unutar drţave. Pritom je
nuţno imati na umu i ĉinjenicu da kljuĉni zadatak moderne demokratije nije
refeudalizacija politiĉke sfere i bukvalno onemoćenje centralnih aparata
drţavne uprave. Kako sa stanovišta legitimnosti i efikasnosti upravljanja
ekonomskim i tehnološkim procesima tako i iz ugla zaštite fundamentalnih
ljudskih prava i sloboda, drţava se u mnogim svojim funkcijama i danas
potvrĊuje kao najadekvatniji oblik regulacije i upravljanja društvenim
procesima. Sve to, u principu, govori da se kljuĉni zadatak savremenog
momenta u razvoju demokratskih sistema svodi na uspostavljanje prave

31
ravnoteţe izmeĊu nadleţnosti centralne drţave, s jedne strane, i regionalne i
lokalne autonomije, s druge strane (Komšić, 2008). U svim savremenim
društvima multirazinsko upravljanje predstavlja „pluralistiĉki obrazac
kreiranja i provoĊenja politika u kojima pored razliĉitih razina politiĉke
vlasti uĉestvuju i sve relevantne zainteresirane interesne grupe“ (Hague i
Harrop, 2014: 361). Njegova pozitivna strana je pragmatiĉna preokupiranost
pronalaţenjem rješenja za zajedniĉke probleme. Sa druge strane,
multirazinsko upravljanje istovremeno ukazuje na sporu i kompliciranu
formu politiĉkog procesa u kome se stvara prostor za prekomjeran utjecaj
razliĉitih interesnih grupa koje se opiru demokratskoj kontroli. Dakle, iako je
rijeĉ o modernom terminu kojim se opisuju stvarni odnosi i politiĉki procesi
izmeĊu razliĉitih razina vlasti i drugih aktera u kreiranju i provoĊenju javnih
politika, forma vladavine koju predstavlja multirazinsko upravljanje nije
svakako optimalna.

Literatura

1. Bell, Daniel (1987) „The World and the United States in 2013“, Deadalus:
Journal of the American Academy of Arts and Sciences, 116, No. 3.
2. Böttcher, Winfried (1999) „Four Theses on: Supsidiarity through
Regionalism“, u: Regional Contact, XIII, No. 14.
3. Buchanan, James (1991) „The Economics and the Ethics of the
Contitutional Order“, University of Michigen Press, u: ĐorĊević, Sneţana
(2002) Renesansa lokalne vlasti – uporedni modeli, Fakultet politiĉkih
nauka i Ĉigoja štampa, Beograd.
4. ĐorĊević, Sneţana (2002) Renesansa lokalne vlasti, Fakultet politiĉkih
nauka, Beograd.
5. Dyson, K. H. F. (1980) The State Tradition in Western Europe: A Study of
and Idea an Institution, Martin Robertson, Oxford.
6. Eissel, Dieter (1991) „Disparität oder Konvergenz im 'Europa der
Regionen'“, u: Bullman, Udo (1997) Regionale Modernisierungspolitik –
Nationale und Internationale Perspektiven, Leske und Büdrich, Opladen.
7. Giddens, Anthony (1998) The third way: the renewal of social democracy,
Policy, Cambridge.
8. Hague, Rod – Martin Harrop (2014) Uporedna politika i vladavina – uvod,
Univerzitet u Beogradu, Fakultet politiĉkih nauka, Beograd.
9. Heywood, Andrew (2003) Political Ideologies – an Introducion, Palgrave
Macmillan, New York.
10. Hobsbawn, Eric (1993) Nacije i nacionalizam – program, mit, stvarnost,
Novi liber, Zagreb.
11. Janjević, Miroslav (2007) „Spoljna politika Evropske unije“, Sluţbeni
glasnik, Beograd.

32
12. Joško, Perica (2006) „Politiĉki aspekti proširenja EU“, Pravnik, Vol. 40,
No. 83, Zagreb.
13. Keating, Michael (2006) „Territorial Politics in Europe“, u: Developments
in European Politics, Palgrave Macmillan, New York.
14. Komšić, Jovan (2008) „Decentralizacija i regionalizacija u programima
relevantnih politiĉkih stranaka Srbije“, u: Popov, Aleksandar, ur.,
Decentralizacija u kontekstu novog Ustava Srbije i EU integracija, Centar
za regionalizam, Novi Sad.
15. Kühn, Stefan (1999) Komplementärer Regionalismus, Hans-Böckler
Stiftung, Düsseldorf.
16. Maldini, Pero (2013) „Postkomunizam i postdemokracija: Kriza
demokracije i mjerila demokratiĉnosti“, u: Milardović, AnĊelko – Nikolina
Joţanc, ur., Demokracija i postdemokracija, Panliber, Institut za europske i
globalizacijske studije, Zagreb.
17. Marks, Gary (1992) „Structural Policy in the European Community“, u:
Sbragia, Alberta M., ur., Europolitics: Institutions and Policy-Making in the
„New‟ European Community, Brookings, Washington.
18. Markus, M., L. Crepaz, Jurg Steiner (2007) European Democracies,
Pearson Longman.
19. Moravcsik, Andrew (1991) „Negotiating the Single European Act: National
Interests and Conventional Statecraft in the European Community“,
International Organization, Vol. 45, 651–688.
20. Offe, Claus (1999) Modernost i drţava, Filip Višnjić, Beograd.
21. Lipsetm, S. M. (1974) The First New Nation, Anchor/Doubleday, Gardes
City, NY.
22. Sandholtz, Wayne – John Zysman (1989) „1992: Recasting the European
Bargain“, World Politics, Vol. 41, No. 1, 95–128.
23. Sturm, Ronald (1995) „Regija“, u: Milardović, AnĊelko, ur., Regionalizam
kao europski izazov, Panliber, Osijek.
24. Vujaĉić, Ilija (2008) „Drţava, demokratija i supsidijarnost“, u: Pavlović,
Vukašin, ur., Savremena drţava, Fakultet politiĉkih nauka – Konrad
Adenauer Stftung, Beograd.
25. Wagner, Peter (1993) A Sociology of Modernity: Liberty and Discipline,
Routledge, London.
26. Zuern, Michael (1998) Regieren jenseits Nationalstaates, Suhrkamp,
Frankfurt am Main.

33
34
Dr. sc. Beba Ešrefa Rašidović, viši bibliotekar / Senior Librarian
Voditeljica Biblioteke Fakulteta za kriminalistiku,
kriminologiju i sigurnosne studije / Faculty of Criminalistics,
Criminology and Security Studies Head of Library

UDK 001.102+37.011.33

Pregledni nauĉni ĉlanak

IZBORNI PREDMET INFORMACIJSKE PISMENOSTI

„BIBLIOTEĈKO-INFORMACIJSKE BAZE“
U KURIKULUMU FAKULTETA ZA KRIMINALISTIKU,
KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE STUDIJE
UNIVERZITETA U SARAJEVU

INFORMATION LITERACY ELECTIVE COURSE

“LIBRARY-INFORMATION DATABASES” IN
THE CURRICULUM OF THE FACULTY OF CRIMINOLOGY
AND SECURITY STUDIES, UNIVERSITY OF SARAJEVO

Sažetak
Razvoj informacijskog društva, društva znanja i ekonomije zasnovane na znanju
utjecao je na reforme visokog obrazovanja i uvjetovao nove obrazovne paradigme,
a u skladu s tim i nove modele i načine učenja. Afirmira se konstruktivistički i
konektivistički pristup učenju i aktivno učenje umjesto reprodukcije znanja, pa
značajnije postaje stjecanje manjeg obima trajnih znanja koja će omogućiti
samostalno učenje. Od učenja činjenica vaţnije postaje usvajanje znanja i vještina
koje leţe u temelju procesa učenja odnosno metakompetencija informacijske
pismenosti. Programe informacijske pismenosti u akademskom ali i drugim
obrazovnim okruţenjima mogu osmisliti i implementirati visokoobrazovani
bibliotečko-informacijski stručnjaci s obzirom da su specijalisti za organizaciju i
upravljanje znanjem. Jedan takav program, njegovi sadrţaji, načini izvođenja i
ostvareni ciljevi predstavljeni su u ovom radu.

Kljuĉne rijeĉi: aktivno učenje, stjecanje znanja, metakompetencije informacijske

pismenosti, programi, izborni predmet

Summary
The development of the information society, knowledge society and knowledge-
based economy impact on higher education reform and caused a new educational
paradigm, and in accordance with these, new models and ways of learning. It

35
promotes the constructivist and conectivist approach to learning and active
learning. Instead of reproduction of knowledge it becomes more significant
acquisition of small-scale permanent knowledge that will enable independent
learning. From learning the facts, the more important becomes the adoption of
knowledge and skills that underpin the learning process, i.e. information literacy
meta-competencies. Information literacy programs in academic, but also in other
educational environments, can develop and implement highly educated library-
information professionals given the fact that they are specialist for the organization
and management of knowledge. Such a program, its content, methods of
implementation and achieved goals are presented in this article.

Keywords: active learning, acquiring knowledge, meta-competencies of

information literacy, programs, elective course

Uvod

Principi razvoja visokog obrazovanja u skladu sa stalnim promjenama u

društvu utemeljeni su još 1998. godine u UNESCO-ovoj Svjetskoj
deklaraciji o visokom obrazovanju za 21. stoljeće (World declaration on
higher education for the twenty-first century), prema kojoj visoko
obrazovanje „ukljuĉuje sve vrste studija i naobrazbe što ih pruţaju
univerziteti i druge vrste obrazovnih ustanova koje kompetentni drţavni
organi priznaju kao institucije visokog obrazovanja“ (1998: 1). Deklaracija
konstatira da bez adekvatnih obrazovnih i istraţivaĉkih institucija koje će
stvarati kritiĉnu masu vještih i obrazovanih ljudi niti jedna zemlja ne moţe
raĉunati na unutarnji odrţivi razvoj. Zato se visokoškolske institucije moraju
transformirati u institucije cjeloţivotnog uĉenja u skladu sa uvjerenjem da je
obrazovanje fundament ljudskih prava, demokracije, mira i odrţivog razvoja.
Misija i uloga visokog obrazovanja leţi u sljedećim zadacima: da obrazuje
visokokvalificirane diplomirane studente i odgovorne graĊane za sve
segmente ljudske aktivnosti kroz relevantne kvalifikacije i profesionalnu
naobrazbu koja kombinira visok nivo znanja i vještina u okviru kurseva i
sadrţaja prilagoĊenih sadašnjim i budućim potrebama društva; da pruţa
mogućnosti za cjeloţivotno uĉenje i aktivno uĉešće u društvu; da razvija,
stvara i širi znanje kroz istraţivanja u prirodnim, tehniĉkim, društvenim,
humanistiĉkim znanostima i kreativnoj umjetnosti. UnapreĊenje znanja kroz
istraţivanje je kljuĉna uloga svih sistema visokog obrazovanja koji trebaju
kroz svoje programe promovirati inovacije, interdisciplinarnost i
transdisciplinarnost uz dugoroĉnu orijentaciju na ciljeve i potrebe društva, uz
poštovanje razliĉitosti kultura i zaštitu ţivotne sredine. Relevantnost se u isto
vrijeme odnosi na široko opće obrazovanje i na struĉna specifiĉna znanja uz

36
fokusiranje na vještine i sposobnosti koje će omogućiti pojedincima da se
prilagode novim ţivotnim potrebama i eventualnim promjenama poslova i
zanimanja. Nova paradigma visokog obrazovanja svojim sadrţajima,
metodama i praksom treba osigurati inovativni pristup obrazovanju kroz
kritiĉko promišljanje i kreativnost uz nove pedagoške i didaktiĉke postulate
koji omogućuju stjecanje vještina, kompetencija i sposobnosti za kreativnu i
kritiĉku analizu i nezavisno razmišljanje, gdje kreativnost ukljuĉuje
kombinaciju tradicionalnih znanja i know-how znanja sa razvojem znanosti i
tehnologije. Ovakvi se pedagoški i didaktiĉki zahtjevi moraju odraţavati u
nastavnim planovima i programima svih disciplina.

Promjene u društvu uvjetovane razvojem informacijskog društva, društva

znanja i ekonomije zasnovane na znanju dovele su do reformi unutar visokog
obrazovanja i nove obrazovne paradigme, koja u povratnoj sprezi mijenja
naĉine i modele uĉenja. Veliki broj dostupnih informacija, stalne i brze
promjene i inovacije u svim sferama ţivota uvjetuju osavremenjivanje
sadrţaja uĉenja, pa nuţno i metoda uĉenja. Napušta se tradicionalni model
reprodukcije znanja i u ţiţu stavlja aktivno uĉenje. Umjesto bihevioristiĉke,
prosvjetiteljske pedagogije, afirmira se konstruktivistiĉki i konektivistiĉki
pristup. Ţivotni ciklus informacija i na njima zasnovanog znanja sve je kraći,
pa je znaĉajnije stjecanje manjeg obima trajnih znanja koja će omogućiti
samostalno uĉenje; od uĉenja ĉinjenica vaţnije postaje uĉiti kako uĉiti.
Znanja i vještine koje leţe u temelju procesa uĉenja, stjecanja znanja i
upravljanja znanjem su metakompetencije informacijske pismenosti.
Metakompetencije informacijske pismenosti su zajedniĉke svim disciplinama
i podruĉjima, svim okruţenjima uĉenja i svim nivoima obrazovanja i kljuĉne
su za potpuno obrazovanje u kompleksnom informacijskom okruţenju, jer
omogućuju svakoj osobi da preuzme nadzor nad svojim uĉenjem i stjecanjem
znanja, te tako upravlja osobnim znanjem. Visokoobrazovani biblioteĉko-
informacijski struĉnjaci angaţirani u visokoškolskim bibliotekama kao
komunikacijskim centrima za posredovanje zabiljeţenog znanja, resursima
za podršku znanju i dijelovima industrije znanja, „uĉestvuju u misiji uĉenja
kao edukatori“ (Bennett, 2009: 194) i mogu doprinijeti formalnom
kurikulumu i unaprijediti procese uĉenja, stjecanja znanja i upravljanja
znanjem kroz razvijanje i implementaciju programa informacijske
pismenosti.

37
Izborni predmet „Biblioteĉko-informacijske baze“

Primjer programa informacijske pismenosti razvijenog i implementiranog u

kurikulumu od biblioteĉko-informacijskog struĉnjaka je program izbornog
predmeta „Biblioteĉko-informacijske baze“ Fakulteta za kriminalistiku,
kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu. Ovo je modul
koji po svojoj suštini i sadrţaju predstavlja znanja, sposobnosti i vještine
informacijske pismenosti iako se zove „Biblioteĉko-informacijske baze“.
Ukljuĉen je u kurikulum 2007. godine, ali su ga studenti prvi put odabrali
2010/2011, a potom i 2011/2012. i 2012/2013. akademske godine. Rijeĉ je o
izbornom predmetu na dva od tri odsjeka Fakulteta u ĉetvrtom semestru u
trajanju od 45 sati, koji kroz predavanja i vjeţbe i razliĉite oblike praktiĉne
primjene steĉenih znanja studentima donosi ukupno 3 (ECTS) kredita.
Modul se zasniva na modelu proţimanja komponenti (Rašidović, 2011,
2014), prvom bosanskohercegovaĉkom okvirnom modelu informacijske
pismenosti, ali se u svakoj akademskoj godini nastojao inovirati naĉin
izvedbe.

Biblioteka Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije

Univerziteta u Sarajevu i voditeljica biblioteke je od osnivanja biblioteke
(1994. godine) educirala razliĉite kategorije svojih korisnika pouĉavanjem
pojedinaca ili malih neformalnih grupa studenata prilikom dolaska u
biblioteku kroz informacijski intervju i pretraţivanje klasiĉnih biblioteĉkih
kataloga u potrazi za odgovarajućim izvorima informacija. Prvim
postdiplomskim studijem akademske 2005/2006. godine u okviru modula
„Metodologija“, a na prijedlog biblioteĉko-informacijskog struĉnjaka,
osmišljen je, ponuĊen i realiziran poĉetni programski sadrţaj u trajanju od
ĉetiri školska sata koji je obuhvatao znanja i vještine iz domena pristupa
znanju i umijeću citiranja. Kao rezultat ovih aktivnosti sljedeće akademske
godine, 2007/2008, u nastavni plan i program ukljuĉen je novi izborni
predmet pod nazivom „Biblioteĉko-informacijske baze“. Iako njegov naziv
pokazuje postojanje niza predrasuda u odnosu na koncept informacijske
pismenosti, jer podrazumijeva samo pretraţivanje dostupnih izvora
informacija, modul predstavlja izborni predmet informacijske pismenosti i
realizira se na dva od tri odsjeka Fakulteta (na odsjeku Kriminologija i
odsjeku Sigurnosne studije) u trajanju od 45 sati koji studentima donosi 3
(ECTS) kredita.

Iako je predmet samo izborni, to ne umanjuje gotovo historijsku ĉinjenicu da

je uvršten u formalni kurikulum i da je njegovo izvoĊenje povjereno
biblioteĉko-informacijskom struĉnjaku. Kako je naznaĉeno u nastavnom
programu, svrha modula je pristup znanju i korištenje i pretraţivanje

38
tradicionalnih i savremenih informacijskih resursa kao pretpostavka i
polazište svakog obrazovnog, struĉnog i znanstvenog rada, jer je
informacijska pismenost neizostavna ĉinjenica ţivota i rada u eri eksplozije
informacija, a znanja iz ovoga modula potpora su svim ostalim modulima.
Osnovni cilj modula je upoznavanje studenata sa biblioteĉko-informacijskim
resursima i njihovo osposobljavanje za samostalni pristup i pretraţivanje
raspoloţivih tradicionalnih i elektronskih informacijskih izvora. Modul je
tako koncipiran da su cjeline utvrĊene i definirane, ali se njihov sadrţaj moţe
mijenjati i dopunjavati u skladu sa promjenama koje u meĊuvremenu mogu
nastati u naĉinima uĉenja ili prema ţeljama i potrebama studenata. Teţište je
na vjeţbama i praktiĉnoj primjeni, ali se studenti kroz predavanja trebaju
upoznati i sa teoretskim naznakama pojedinih tema, pa je za poĉetak
predavanja predviĊeno uvoĊenje u pojam informacijske pismenosti, kako bi
se studentima objasnilo šta to znaĉi i šta je, zapravo, konaĉni cilj ovoga
modula i koje su njegove prednosti za one koji ga budu slušali.
Dugogodišnje iskustvo ukazuje na ĉinjenicu da studenti dolaze iz razliĉitih
srednjih škola, sa razliĉitim programima i sa razliĉitim prethodnim znanjima
koja nisu na zavidnom nivou kad je rijeĉ o ovoj materiji, pa je potrebno nešto
reći i o ţivotu informacija, o koliĉini informacija koja se proizvede, o
ţivotnom toku informacija i agentima informacijskih znanosti; predstaviti
razliku izmeĊu informacijske i informatiĉke pismenosti, a zatim objasniti
pojam biblioteke, razliĉite vrste biblioteka po njihovim fondovima, kako bi
se razjasnilo kakvi se, zapravo, sadrţaji u njima primarno mogu naći, kao i
pojam drugih informacijskih agenata za pohranjivanje i pretraţivanje
informacija.

Slijedi poglavlje uvoĊenja u sferu interneta, Worl Wide Weba i mašina za

pretraţivanje, zatim pojam OPAC-a, predstavljanje COBISS-a i drugih
online javno dostupnih kataloga sa vjeţbama pretraţivanja za potrebe
konkretnih zadataka postavljenih u drugim modulima, pomoć u izradi eseja i
seminarskih radova postavljanjem radne bibliografije; predstavljanje
elektronskih recenziranih baza podataka koje su kupljene, ali isto tako i
mnogih besplatnih, a korisnih i opet vjeţbe njihovog pretraţivanja,
formuliranja prirode i opsega informacijske potrebe kao i predstavljanje
raznih portala, stranica sa sadrţajima iz kriminologije, kriminalistike i
sigurnosti, linkova na znaĉajne organizacije, domaće i meĊunarodne, na
izdavaĉe koji objavljuju publikacije sa tematikom iz kriminologije,
kriminalistike i sigurnosnih znanosti. Znaĉajan dio pripada procjeni
pretraţenih izvora i prikupljenih informacija, njihovoj relevantnosti,
istinitosti i vjerodostojnosti i principima koji nam u toj procjeni pomaţu kao
i usvajanju pronaĊenih informacija i njihovom korištenju. TakoĊer je
predviĊeno upoznati studente sa meĊubiblioteĉkom pozajmicom, zatim

39
vrstama publikacija i pojmom bibliografije i njenim znaĉajem, šta je to
registar ili indeks i za šta sluţi, a onda, naravno, cjelina o citiranju i
referenciranju, pojmu citatnih baza i faktora utjecaja, zašto je vaţno citirati,
razliĉitim naĉinima citiranja, dobroj praksi, lošoj praksi i plagijarizmu. Sve
vrijeme trajanja modula predviĊena je bliska saradnja sa studentima i pomoć
kod bilo kojeg segmenta, puno praktiĉnih primjera i prezentacija kao i
maksimalno uĉešće studenata u svakom trenutku.

Ovako koncipiran sadrţaj modula je predstavljao poĉetni silabus, a drţao se

prijedloga i principa ameriĉkih „Standarda informacijske pismenosti za
visoko obrazovanje“ i u vrijeme kada je osmišljen, bio je u skladu sa
tadašnjim mogućnostima i potrebama nastave i uĉenja.
Izborni je predmet prvi put realiziran 2010/2011. akademske godine i to
samo na odsjeku Sigurnosne studije i slušalo ga je ukupno 27 studenata od
kojih su 24 bila redovna. Na prvom satu nastave poslije predstavljanja i
upoznavanja studenti su zamoljeni da na dobrovoljnoj bazi anonimno ispune
pre-test informacijske pismenosti kako bi se procijenila njihova znanja iz
pojedinih segmenata, što bi bio vaţan pokazatelj u kojem pravcu bi se trebala
kretati predavanja i vjeţbe. Pre-test je pokazao praznine u znanju koje su se
nastojale popuniti tokom izvoĊenja nastave. Ideja je bila da se kroz
konkretne teme za seminarske radove iz drugih modula zajedniĉki razmotre
svi standardi informacijske pismenosti u smislu postavljanja istraţivaĉkog
pitanja, definiranja kljuĉnih rijeĉi i sinonima, postavljanja strategije
pretraţivanja, kreiranja radne bibliografije pretraţivanjem biblioteĉko-
bibliografskih sistema kakvi su COBISS, Crolist ili Metel, zatim
pretraţivanja putem traţilica, pretraţivanja recenziranih baza podataka
kojima je u to vrijeme omogućen pristup uz procjenu pronaĊenih izvora, te
pouke o vrstama informacijskih izvora, njihovom adekvatnom korištenju u
smislu autorskih prava, izbjegavanja plagijarizma, citiranja i referenciranja.

Kako je modul u evaluaciji studenata na kraju semestra dobio dobre ocjene,

u akademskoj 2011/2012. godini je izabran i implementiran na oba
predviĊena odsjeka: odsjeku Kriminologija i odsjeku Sigurnosne studije. Na
prvom satu su studenti opet zamoljeni da dobrovoljno anonimno ispune pre-
test informacijske pismenosti kako bi se moglo spoznati šta im predstavlja
nejasnoće i poteškoće. Test je bio isti kao i u prethodnoj generaciji, a ovaj
put ga je popunilo 50 studenata, iako je njihov broj bio veći. Rad u nastavi je
bio oteţan zbog brojnosti studenata, pa se donekle morao promijeniti naĉin
rada. Studenti su sada, kako su tekla predavanja, bili obavezni uraditi
praktiĉno zadaću iz materije koja se izlagala na prethodnim predavanjima u
pisanoj formi u kojoj su trebali napraviti neku vrstu projekta za izradu
seminarskog rada o temi koja im je bila zadana iz drugih modula ili o nekoj

40
temi po slobodnom izboru uz primjenu onih znanja koja su kroz pouku i
vjeţbe stekli. Dakle, nije bilo potrebno pisati rad, nego neku vrstu pripreme
za pisanje rada, odnosno u odnosu na šire koncepte definirati temu rada sa
kljuĉnim istraţivaĉkim pitanjima i radnom bibliografijom, pri ĉemu je
trebalo pronaći po pet relevantnih izvora u biblioteci, na Googleu i u
raspoloţivim bazama podataka uz objašnjenje zašto ih smatraju relevantnim.

Predmet je implementiran i u akademskoj 2012/2013. godini na oba odsjeka,

a ukupan broj studenata je bio preko stotinu, što je utjecalo na naĉin rada i
donijelo odreĊene promjene. Promjene su bile uvjetovane i primjenom
modela proţimanja komponenti, prvog bosanskohercegovaĉkog modela
informacijske pismenosti koji poĉiva na konceptima (concept based) kao i na
alatima (tool based) i u kome se ĉetiri glavne komponente: komponenta
sadrţaja, komponenta vještina, komponenta vrednovanja i
pedagoško/andragoška komponenta, zajedno sa svim svojim elementima
uzajamno proţimaju i povezuju, zavise jedni od drugih i usvajaju se u
uzajamnoj povezanosti i meĊuzavisnosti na naĉin da se opća znanja usvajaju
kroz posebna i obratno, vještine se stjeĉu u odnosu na opća i posebna znanja,
a paralelno se odvija i proces vrednovanja i upotrebe na etiĉan naĉin i po
pravnim propisima. Imanentan je proces i horizontalne i vertikalne
povezanosti izmeĊu svih elemenata modela, koji su neodvojivi jedni od
drugih.

Studenti su i u ovoj generaciji zamoljeni da na dobrovoljnoj bazi anonimno

ispune pre-test informacijske pismenosti za šta nisu bili posebno raspoloţeni
i to je uradilo tek njih 27.
Nakon uvodnih predavanja i razgovora o razvoju informacijskog društva,
obilju informacija koje se nude, informacijskoj pismenosti, šta ona znaĉi i
kakva je njena vrijednost za budući ţivot svake osobe kao pojedinca,
zaposlenika i graĊanina sa svim razliĉitim ulogama u ţivotu, nastojao se
potaknuti dijalog o informacijskom društvu i društvu znanja, o eksploziji
informacija povezanoj sa razvojem tehnologije, na plastiĉan naĉin predstaviti
šta znaĉi ogromna koliĉina informacija koja je postala nesamjerljiva, osobito
razvojem društvenih medija, i kako njome ovladati, te se nastojala razviti
diskusija, izazvati opreĉna mišljenja i njihova argumentacija.

S obzirom na poseban znaĉaj i poimanje informacija u znanstvenim

disciplinama koje se na Fakultetu izuĉavaju, raspravljalo se i o
informacijama kao podlozi svekolikog znanja te o razliĉitim vrstama
informacija vaţnim u razliĉitim segmentima ţivota i rada, kao što je razlika
izmeĊu znanstvenih, struĉnih, komercijalnih informacija i sl., te njihova
upotreba ovisno o prirodi informacijske potrebe. S tim u vezi se govorilo i o

41
nastanku i ţivotnom ciklusu informacija, izvorima informacija, štampanim i
elektronskim, njihovim svojstvima i karakteristikama, po razliĉitim
kriterijima, pohranjivanju i selekciji informacija kroz razne agente
pohranjivanja i selekcije, od biblioteka, muzeja, arhiva do interneta, mašina
za pretraţivanje, baza podataka, kroz razliĉite medije i formate, a sve to kroz
konkretne primjere povezane sa materijom drugih modula koji se izuĉavaju u
ĉetvrtom semestru na oba odsjeka.
Nakon toga se prešlo na definiranje prirode i opsega informacijske potrebe
kroz znanja steĉena iz prethodnih izlaganja s obzirom da suština nije u
pronalaţenju informacija u ograniĉenom broju izvora, nego u odabiru iz
naizgled neograniĉenog mnoštva izvora, a povezano sa znanjima iz
disciplina kao konceptima vaţnim za definiranje upita za pretraţivanje
termina, kljuĉnih rijeĉi, sinonima kao i razliĉitih izvora informacija ovisno o
tome kakve informacije traţimo i za šta su nam potrebne. Definiranje prirode
i opsega informacijske potrebe je procedura izbora iz mnoštva i
podrazumijeva formuliranje istraţivaĉkih pitanja, njihovo suţavanje i
proširivanje, prepoznavanje vrste potrebnih informacija za postavljena
pitanja, problem ili temu, kao i posebnih izvora, formata ili stavova.
Ukazano je na razlike u opsegu informacija kod kratke prezentacije, eseja,
seminarskog rada ili završnog rada, te kako neki zadaci mogu biti završeni
korištenjem apstrakta, rezimea ili pregleda, a drugi zahtijevaju detaljnije i
sveobuhvatnije informacije, za neke je vaţno vrijeme u smislu najsvjeţijih
informacija, a neki podrazumijevaju duţi vremenski period ili ĉak historijski
otklon. Za neke zadatke nam trebaju informacije iz znanstvenih i struĉnih
ĉasopisa i zbornika sa konferencija ili iz zakona i zakonske regulative,
vladinih publikacija, popularnih ĉasopisa i sl. Zadatak moţe zahtijevati
vizuelne izvore (slike, slajdove, mape, karte), numeriĉke izvore (statistike) ili
razliĉite uglove gledanja na isti problem. Paralelno s ovim ukazano je na
razlike izmeĊu knjiga, monografija, ĉasopisa i drugih serijskih publikacija,
objašnjeno je šta je bibliografija i kako korisno moţe posluţiti za
pronalaţenje izvora informacija bez obzira da li je u štampanoj ili
elektronskoj formi i da li se nalazi na kraju nekog informacijskog proizvoda
ili je posebna publikacija nastala po razliĉitim kriterijima za njihovo
kreiranje.

Predoĉen je niz primjera kako koncepti moraju biti promišljeni i kako u

njihovom promišljanju treba krenuti od tercijarnih izvora informacija i
upoznavanja sa nepoznatim pojmovima, preko udţbenika, razliĉitih
bibliografija, indeksa do monografija i ĉlanaka iz ĉasopisa i drugih primarnih
izvora bilo štampanih ili elektronskih kao recentnih znanstvenih informacija.
Istaknut je znaĉaj revidiranja svih ovih procesa s obzirom da
nezadovoljavajući rezultati ali i nova saznanja otvaraju nove vidike,

42
rasvjetljavaju znaĉenja i pomaţu u fokusiranju na one informacije koje su
najrelevantnije za zadovoljenje potrebe za informacijama i koje su razlog
njihovog traţenja. Potraga za informacijama podrazumijeva definiranje
strategija pretraţivanja i njihovog filtriranja upotrebom Booleovih operatora,
kraćenja, kazala, definiranjem viših i niţih rodnih pojmova kako bi se
izbjegao preveliki ili mali broj dobijenih rezultata, primjenom strategija
pretraţivanja u razliĉitim sistemima za pretraţivanje upotrebom razliĉitih
korisniĉkih interfacea i mašina za pretraţivanje sa razliĉitim komandama,
jezicima, protokolima i parametrima pretraţivanja. Predstavljeni su paralelno
klasiĉni i elektronski biblioteĉki katalozi, površinski i duboki web, mašine za
pretraţivanje, direktoriji, recenzirane baze podataka, razliĉiti mediji i osnove
medijske pismenosti, osobito u vezi sa internetom i društvenim mreţama.

Paralelno s tim se stjeĉu znanja i iskustva koja se mogu primijeniti na svako

istraţivanje i svaku informacijsku potrebu u obrazovanju, radu i
svakodnevnom ţivotu za rješavanje postavljenih zadataka. Što su bolja
usvojena znanja iz općih i posebnih znanja, to su bolje definirani elementi
ove komponente, lakše je i brţe pretraţivanje i kraći je i uĉinkovitiji put do
potrebnih informacija, a proces traţenja informacija je zapravo proces
izgradnje znanja od općih polaznih koncepata do sve dubljeg i slojevitijeg
poimanja materije kroz vrednovanje pronaĊenih informacija, što se odvija
paralelno sa svim ranijim aktivnostima, a osobito prilikom izluĉivanja
informacija kao posljedice njihove analize i procjene. Kritiĉko propitkivanje,
analiza i procjena pronaĊenih informacija je podloga i razlog njihovog
izluĉivanja, njihove organizacije i povezivanja u svrhu stvaranja, usvajanja i
predstavljanja novog znanja, a izluĉivanju vrednovanih informacija slijedi
njihova logiĉka organizacija i sinteza, ĉiji rezultat će biti stvaranje novog
informacijskog proizvoda kroz kognitivni proces pretvaranja informacija u
znanje, što podrazumijeva išĉitavanje teksta i odabir glavnih ideja koje se
formuliraju svojim rijeĉima i odabir dijelova teksta koji će biti doslovno
navedeni, a paralelno s tim se biljeţe svi pripadajući elementi izvora
informacija za kasnije referenciranje i sastavljanje bibliografije. Govorilo se i
o informacijskom ĉitanju i vrstama informacijskog ĉitanja i biljeţenja.

Kritiĉko propitkivanje, analiza i procjena pronaĊenih informacija su od

izuzetne vaţnosti u mnoštvu dostupnih izvora informacija, te je ukazano na
razliĉite polazne kriterije za procjenu pouzdanosti, valjanosti, istinitosti i
pravovremenosti izvora informacija i informacija sadrţanih u njima u skladu
sa vrstom izvora informacija kroz autorstvo, argumente i metode, namjeru
izvora, postojanje predrasuda, prevara i manipulacija, ĉime se ušlo i u
podruĉje etiĉkog korištenja i predstavljanja informacija, autorskih prava,
plagiranja, citiranja i referenciranja, otvorenog pristupa i kreativnih

43
zajednica, te odgovornosti za kreiranje svojih i upotrebu tuĊih informacijskih
proizvoda povezanu sa brisanjem granica izmeĊu tvoraca i korisnika
informacija kao i razvijanje svijesti o njihovim mogućim uĉincima i
posljedicama u društvu. Govorilo se o vaţnosti citiranja i referenciranja,
bibliografskom opisu, stilovima citiranja, sastavljanju bibliografije i
plagijarizmu, te se ukazalo da je to stvar osobne odgovornosti i duhovnog
habitusa svake osobe te intelektualnog poštenja.

Vaţna tema je bilo i korištenje i pisanje apstrakta ili saţetka kao posebne
vrste vodiĉa kroz znanstvenu literaturu i znanstvene dokumente ali i kao
naĉina i vjeţbe biljeţenja u saţetoj formi vaţnih ĉinjenica i ideja do kojih se
došlo informacijskim ĉitanjem.

S obzirom da bolonjski naĉin studiranja pretpostavlja samostalno uĉenje i

pisanje mnoštva eseja i seminarskih radova i njihovu prezentaciju i
interpretaciju pred kolegama, a kasnije i izradu završnog rada, smatralo se
vaţnim ukljuĉiti i sadrţaje koji se odnose na akademsko pisanje, IMRAD
strukturu teksta, organizaciju teksta, jasnoću jezika, gramatiĉku ispravnost,
poštovanje gendera, upotrebu politiĉki korektnog jezika, izbjegavanje
govornog diskursa, izbjegavanje Google prevoĊenja, izgled naslovne
stranice, raspored informacija i koliĉine potrebnih informacija na naslovnoj i
koriĉnoj stranici kao i na neke druge standarde izrade radova.

Nastava je bila jednom sedmiĉno u trajanju od tri školska sata, a s obzirom

na brojnost studenata, ideja je bila da studenti proĊu kroz pet razliĉitih
segmenata informacijske pismenosti uz izradu praktiĉnih zadataka u obliku
pet zadaća od definiranja prirode i opsega informacijske potrebe i
postavljanja strukture rada do izbora relevantnih izvora informacija i
sastavljanja bibliografije i pisanja apstrakta. Nastojalo se motivirati studente
na ovakav naĉin rada kako bi nauĉili savladati poteškoće u pisanju radova i
poduzimanju prvih koraka u realiziranju takvih zadataka s obzirom da je
dugogodišnje iskustvo pokazalo da studenti u tome imaju problema. Namjera
nije bila isporuĉivanje definicija i ĉinjenica koje bi studenti trebali zapisivati,
a onda kroz usmeni ili pismeni ispit interpretirati, tako da su predavanja
imala okosnicu kroz PowerPoint prezentaciju, ali je ona bila samo
podsjetnik, te se nastojalo predavanja usmjeriti prema konkretnoj situaciji uz
kreativne improvizacije i poklanjanje više paţnje onome što je manje
poznato i nedovoljno jasno. PowerPoint prezentacije su bile dostupne
studentima preko njihove Facebook-grupe. Nastojala se izbjeći bilo kakva
vrsta formalne provjere znanja, jer su ishodi uĉenja trebali biti konkretni
uĉinci prezentirani kroz ciklus logiĉno povezanih zadataka u pisanoj formi.
Time se realizacija sadrţaja i evaluacija postignuća pribliţila andragoškim

44
principima: u ispitnim uvjetima, koje kontroliraju kako nastavnik tako i
polaznici, testirana je sposobnost primjene saznatog, a ispitna anksioznost
svedena na minimum.

Studenti su mogli birati jedan od pet koncepata iz disciplina koje se

izuĉavaju u okviru drugih modula kao polazni koncept iz kojeg će definirati
svoju temu na koju će se odnositi i svi ostali predviĊeni zadaci. Time je u
cijelosti poštovan problemski pristup u korelaciji meĊu
predmetima/studijskim kolegijima, ĉime je potcrtano koliko informacijska
pismenost proţima svaku drugu akademsku pismenost. Vodilo se raĉuna da
izborni predmet pohaĊaju i polaţu studenti sa dva razliĉita odsjeka, pa su se
polazni koncepti prilagodili, s jedne strane, pitanjima sigurnosnih studija, a s
druge, pitanjima kriminologije. Ti su koncepti bili:

1. mediji i kriminalitet
2. graĊani i sigurnost
3. siromaštvo i trgovina ljudima
4. politika i diplomatija
5. kompjuterski kriminalitet

Od ovih polaznih koncepata studenti su trebali u prvom zadatku definirati

temu suţavanjem i dovoĊenjem u vezu polaznih koncepata uz pomoć
vremenskih, prostornih ili nekih drugih odrednica, postaviti osnovnu
strukturu nekog zamišljenog rada i definirati osnovne pojmove, kljuĉne rijeĉi
i njihove sinonime koji bi im mogli pomoći u potrazi za izvorima informacija
povezanih sa ovom tematikom.

Tako je i na predavanjima definirana jedna polazna tema, jer je zamišljeno

da ona bude vodeća za sve praktiĉne primjere tokom izvoĊenja nastave na
isti naĉin kako to i studenti trebaju uraditi kod kuće.

Drugi zadatak je podrazumijevao konkretnu potragu za izvorima informacija

prema definiranim kljuĉnim rijeĉima i njihovim sinonimima u biblioteĉko-
bibliografskoj bazi podataka i COBISS-sistemu kroz lokalnu bazu biblioteke
Fakulteta, te uzajamnu bazu COBISS BiH1 kao i kroz COBISS.net u nekoj
od uzajamnih baza drugih ukljuĉenih drţava po nekom od vlastitih kriterija.
PredviĊeno je izluĉivanje samo onih izvora informacija koji se najdirektnije
odnose na postavljene upite za pretraţivanje, što je podrazumijevalo
postavljanje odreĊenih strategija pretraţivanja uz upotrebu Booleovih
operatora u smislu suţavanja, filtriranja ili proširivanja zadanih parametara

1
Uzajamna baza je u to vrijeme bila jedinstvena.

45
ili upotrebom viših i niţih generiĉkih pojmova kako bi se došlo do
najrelevantniji izvora informacija koje se nalaze u ovim bazama podataka uz
objašnjenje zašto su relevantni.

Ovome zadatku je prethodilo predstavljanje biblioteĉko-bibliografskih baza,

online dostupnih kataloga biblioteka i informacijskih centara, njihovih
karakteristika uz detaljna uputstva i praktiĉno pretraţivanje na zajedniĉku
zadanu temu uz dobrovoljno uĉešće studenata u konkretnom pretraţivanju i
podsticanje da predlaţu upite, naĉine pretraţivanja, filtriranja i odabira.

Treći se zadatak odnosio na recenzirane baze podataka koje su u to vrijeme

bile dostupne preko web-stranice Fakulteta iza navigacijske oznake za
biblioteku. Tri kljuĉne su bile EBSCO, Emerald i ScienceDirect, te su
studenti upućeni da o svojoj temi i preko postavljenih upita za pretraţivanje
u ovim bazama podataka pronaĊu relevantne izvore informacija kojima
imamo pristup, a da pritom budu zastupljeni ĉlanci iz ĉasopisa, poglavlja iz
knjiga, te knjige sa objašnjenjem zašto su relevantni i adekvatniji od nekih
drugih.
Ĉetvrti zadatak je bilo sastavljanje bibliografije od svih odabranih izvora
informacija o odreĊenoj temi, a prethodilo je upoznavanje sa pojmom
bibliografije u njenom uţem i širem smislu, o znaĉaju kao izvoru
informacija, o bibliografskom opisu i elementima bibliografskog opisa, o
citiranju, referenciranju, autorskim pravima, kreativnoj zajednici i svemu
onome što je povezano sa ovom materijom.

Peti zadatak se odnosio na pisanje apstrakta. Ovaj zadatak je predviĊen za

rad u razredu, a ne kao domaća zadaća, te su studenti dobili tekst od dvije
stranice koji se odnosio na pranje novca kao globalni sigurnosni izazov za
koji su trebali saĉiniti apstrakt, a uz apstrakt su trebali napisati i referencu na
osnovu dostupnih potrebnih elemenata bibliografskog opisa.
Zadaće su donosile odreĊeni broj bodova, maksimalni broj bodova za svaku
zadaću je bio 20, a bodovi su se na kraju sabirali u konaĉni zbir za ocjenu.

Dvadeset studenata je završilo svoje zadatke na ovakav naĉin. Drugi nisu

osvojili dovoljan broj bodova, jer su ili pogrešno shvatali postavljene zadatke
ili podmetali tuĊe vjeţbe i prepisivali tuĊe radove po sistemu copy-paste sa
raznih web-stranica (uglavnom onih koje nude već uraĊene seminarske ili
diplomske radove).

Na kraju edukacijskog ciklusa uraĊena je evaluacija putem interno

sastavljenog evaluacijskog listića. Studenti su davali opću ocjenu za izborni
predmet i posebne ocjene za sadrţaj i rad predavaĉa. Generalna ocjena

46
predmeta bila je 4,19; ocjena sadrţaja 4,30; a ocjena predavaĉa 4,21.
Primijećena je pozitivna povezanost izmeĊu visine ocjena i redovnog
prisustva i aktivnosti na predavanjima i vjeţbama. Studenti koji su tokom
semestra bili redovno prisutni na predavanjima i vjeţbama visoko su
pozitivno ocijenili sve elemente nastave, za razliku od nešto niţih ocjena
koje su davali studenti s većim brojem izostanaka.

Svi studenti su ocijenili modul i materiju korisnom, osim jednog studenta

koji smatra da predmet nije dovoljno bitan za ovaj fakultet, a prisustvovao je
predavanjima ispod 25%. Svi osim jednog bi predmet preporuĉili kolegama,
pritom ga neki smatraju izuzetno zanimljivim, predavaĉem su svi zadovoljni,
neki izuzetno, a glavna zamjerka je brojnost studenata na predavanjima od
kojih mnogi nisu zainteresirani za rad, te nedostatak tehnologije koja bi
omogućila praktiĉan rad na nastavi. Druga zamjerka od manjeg broja
studenata je što nije bilo parcijalnih ispita sa testovima „na zaokruţivanje“,
jer im se to ĉini bolji naĉin mjerenja znanja od zadaća „koje je mogao i neko
drugi uraditi za njih“. Zanimljiv je komentar koji kaţe da materija djeluje
lagana, a u suštini to uopće nije, te da je informacijska pismenost jednako
vaţna kao i opća pismenost, kao i komentar da je predmet pouĉan i
zanimljiv. Od jednog studenta predavaĉ i kompletan modul su dobili „ĉistu
desetku“.
Unatoĉ ovakvim ocjenama, u izmjenama nastavnog plana i programa koje su
uslijedile u 2013. godini ovaj predmet više nije bio u planu ni kao izborni,
niti je bilo predviĊeno da se studenti upoznaju sa bilo kojim njegovim
segmentom, tako da je ponovo bila moguća samo edukacija u biblioteci kada
se studenti obrate za pomoć i kada ţele biti upućeni u one elemente
informacijske pismenosti koji im se ĉine svrsishodnim.
Zadaće studenata će biti predmet analize koja slijedi.

Analiza pisanih vjeţbi iz predmeta „Biblioteĉko-informacijske baze“

u akademskoj 2012/2013. godini

Koncepcija modula „Biblioteĉko-informacijske baze“, implementiranog u

akademskoj 2012/2013. godini prema modelu proţimanja komponenti, bila
je da nakon svakog segmenta modela studenti urade zadaće u obliku pisanih
vjeţbi na osnovu odabranih polaznih koncepata koji su trebali biti podloga za
sve aktivnosti povezane sa znanjima, sposobnostima, vještinama i navikama
informacijske pismenosti. Jedan takav polazni koncept je definiran na
predavanjima kao primjer i vjeţba svih aktivnosti o kojima se na
predavanjima govorilo i iz teorijskog i iz praktiĉnog aspekta uz uĉešće

47
studenata u izvoĊenju ovih vjeţbi. Tehniĉke mogućnosti nisu dozvoljavale
da se sve vjeţbe završe u razredu, te su studenti trebali uraditi praktiĉne
zadatke kao domaću zadaću.

Studenti su trebali odabrati jedan od pet ponuĊenih polaznih koncepata iz

oblasti koje se izuĉavaju u okviru drugih modula, te u prvom zadatku iz tog
polaznog koncepta definirati temu istraţivanja, istraţivaĉka pitanja, postaviti
osnovnu strukturu rada, te definirati osnovne pojmove, kljuĉne rijeĉi i
njihove sinonime kako bi mogli krenuti u potragu za informacijama i
izvorima informacija relevantnim za odabranu temu. Ideja je bila da,
razmišljajući o mogućoj vezi izmeĊu pojmova u okviru polaznog koncepta,
doĊu do definirane teme i identificiraju istraţivaĉka pitanja, koja će sa svoje
strane odrediti prirodu i opseg informacijske potrebe.
Prvu zadaću je uradilo 46 studenata od kojih je maksimalan broj bodova
ostvarilo samo troje, jer su odabrali polazni koncept, definirali temu
istraţivanja upotrebom odrednica koje su široko postavljene polazne
koncepte suzili i usmjerili na konkretnija istraţivanja, definirali osnovnu
strukturu u skladu sa definiranom temom i istraţivaĉkim pitanjem, te odredili
kljuĉne rijeĉi i sinonime vaţne za istraţivanje informacija i izvora
informacija relevantnih za postavljenu temu. Naprimjer, student je odabrao
polazni koncept „Mediji i kriminalitet“, te definirao temu istraţivanja „Uloga
medija u prevenciji kriminaliteta maloljetnika“ i istraţivaĉka pitanja: „Da li
mediji mogu pospješiti prevenciju kriminaliteta?“, „Na koji naĉin mediji
utjeĉu na pojavu kriminaliteta meĊu maloljetnicima?“, te definirao kljuĉne
rijeĉi: mediji, prevencija kriminaliteta, maloljetnici, maloljetniĉki
kriminalitet, kriminalno ponašanje, kao i sinonime: sredstva javnog
informiranja, suzbijanje kriminaliteta, spreĉavanje kriminaliteta, maloljetna
lica, mladi, maloljetniĉka delinkvencija, devijantno ponašanje. Student je
prezentirao polaznu strukturu rada uvodom u kojem je predvidio definiranje i
konceptualizaciju pojmova „mediji“, „prevencija kriminaliteta“,
„maloljetniĉki kriminalitet“; u glavnom dijelu rada je predvidio prezentirati
neka istraţivanja i znanstvene ĉinjenice povezane sa postavljenim
istraţivaĉkim pitanjima, zakljuĉni dio u kojem je namjeravao pokazati
rezultate i spoznaje do kojih se došlo u glavnom dijelu rada, te bibliografiju
ili popis korištene literature.

Drugi student je odabrao polazni koncept „Siromaštvo i trgovina ljudima“ i

postavio istraţivaĉko pitanje: „Da li je ekonomska kriza zasluţna za veću
stopu trgovine ljudima?“, što je odliĉno postavljeno pitanje, ali prepisuje
definicije siromaštva i trgovine ljudima i objašnjenja u vezi sa ovim
pojmovima sa web-stranice koja nudi uraĊene maturske, seminarske i
diplomske radove, te definira kljuĉne rijeĉi i sinonime koji u suštini ne

48
proizlaze iz zadanog istraţivaĉkog pitanja. Sljedeći student bira iste polazne
koncepte, postavlja pitanja „Šta je siromaštvo, a šta trgovina ljudima?“, kao
istraţivaĉka pitanja, a zatim definira sljedeće kljuĉne rijeĉi za pretraţivanje
informacija povezanih sa postavljenom informacijskom potrebom:
beskućništvo, glad, socijalni problem, sila otmica, kriminal, što nisu ni
istraţivaĉka pitanja, a ni dobro definirane kljuĉne rijeĉi za pronalaţenje
relevantnih informacija za ovaj zadatak.
U jednoj od zadaća student sam definira polazne koncepte „GraĊani i
siromaštvo“, što nije bilo ponuĊeno, a kao istraţivaĉka pitanja navodi: „Šta
je siromaštvo, a šta su graĊani?“, te kljuĉne rijeĉi: graĊani, siromaštvo, te
sinonime: bijeda, sirotinja, starije osobe, društvo, novac.

TakoĊer, jedan od studenata metodom copy-paste „skida“ rad o temi

kompjuterskog kriminaliteta, te u naslovu i kroz cijeli rad piše „kompjuterski
kriminalitet“, a kljuĉne rijeĉi navodi kao: http://www.overklok.net,
http://www.computersandlaw.cjb.net, kompjuterski kriminalitet, prevare na
kompjuteru. Još jedan student bira polazni koncept „Kompjuterski
kriminalitet“, na web-stranici Fakulteta pronalazi prezentaciju predavanja iz
tog predmeta, štampa je i potpisuje kao svoju zadaću.

Od 46 studenata, njih 26 ili 56,52%, ostvarilo je bodove u rasponu od 5 do

20, ovisno o prisutnim elementima vrednovanja, tri studenta su predali
potpuno iste zadaće sa potpuno istim greškama i na istim mjestima, što je
svojevrstan pokušaj podvale, a drugih 17 studenata ili 36,96% nije ostvarilo
niti jedan bod jer su za zadaću predali maturske i seminarske radove sa
odreĊenih web-stranica (kao www.maturskiradovi.net, www.maturski.com);
preuzeli ih metodom copy-paste, odštampali i potpisali.

Drugi zadatak takoĊer se odnosio na postavljena istraţivaĉka pitanja,

definirane kljuĉne rijeĉi za pretraţivanje i prikupljanje relevantnih izvora
informacija, te su studenti u elektronskom katalogu Biblioteke Fakulteta u
lokalnoj COBISS-bazi, uzajamnoj bazi COBISS.BH2 te COBISS-bazi nekih
od ukljuĉenih drţava trebali pronaći izvore informacija relevantne za
odabranu temu i postavljena istraţivaĉka pitanja, pritom primijeniti razliĉite
varijante Booleovih operatora, prezentirati na koji su naĉin došli do
najznaĉajnijih rezultata, a sve u cilju poboljšanja strategija pretraţivanja.
Mogli su odabrati i elektronske dokumente kojima se na ovaj naĉin moţe
pristupiti, te objasniti zašto odabrane izvore smatraju relevantnim.
Ovu su zadaću uradila 43 studenta, te je ovaj put maksimalan broj bodova
dobilo osam studenata. Studentima koji nisu ostvarili bodove u prvoj zadaći

2
Uzajamna baza je u to vrijeme bila jedinstvena.

49
pruţena je šansa da nanovo osmisle svoju zadaću, te urade zajedno prvu i
drugu, tako da je u ovom krugu samo sedam ili 16,28% ostalo bez bodova.

Studenti koji su ostali bez bodova za ovu zadaću su u preporuĉenim

biblioteĉko-bibliografskim bazama podataka unijeli samo upit „kriminalitet“,
dobili veliki broj pogodaka i bez ikakvog odabira odštampali kompletan
listing.

Treća zadaća je podrazumijevala potragu za relevantnim informacijama u

EBSCO-bazi, jer je ovoj bazi preko ID-a i lozinke bilo moguće pristupiti i od
kuće, te su studenti zamoljeni da pronaĊu adekvatne izvore informacija i
objasne zašto ih smatraju relevantnim. Preporuĉena je pretraga u osnovnom i
naprednom pretraţivanju uz korištenje Booleovih operatora, ekspandera i
limitera te tezaurusa kako bi dobili najznaĉajnije rezultate za postavljene
upite te shvatili principe na kojima poĉiva pretraga recenziranih online
znanstvenih baza podataka i kakve mogućnosti pruţa dobro osmišljena
strategija pretraţivanja.

Zadatak je uradio 21 student, od kojih je njih troje ostvarilo po 20 bodova,

ĉetiri studenta su dobila po pet bodova jer su odabrali nekoliko prvih
rezultata sa listinga koji su dobili unošenjem najšireg pojma u osnovnom
pretraţivanju, a ostalih 14 studenata su ostvarili od 10 do 18 bodova, ovisno
o elementima vrednovanja.

Najvaţnije u svemu je bilo to što su studenti kroz ishode uĉenja stekli

kompetencije koje im omogućuju pronalaţenje znaĉajnih informacija i izvora
informacija za izradu radova, pripremanje ispita i stjecanje znanja izvan
traţilica, te svijest da poĉeti realizirati rad o zadanoj temi umnogome
olakšavaju usvojena znanja, sposobnosti, vještine i navike informacijske
pismenosti koje poboljšavaju i unapreĊuju informacijsko ponašanje.
Nekolicina studenata je prije realizacije ovoga zadatka potraţila pomoć
biblioteĉko-informacijskog struĉnjaka koji je predavaĉ na ovom modulu
kako bi razjasnili nedoumice i dobili dodatna objašnjenja, što im je pomoglo
da ostvare bolje rezultate.

U ĉetvrtom zadatku predviĊeno je da studenti od odabranih izvora

informacija saĉine radnu bibliografiju u APA-stilu. Ovo je bio najteţi
zadatak i samo je jedan student ostvario maksimalan broj bodova, jer
studenti teško razumiju elemente bibliografskog opisa, nisu im bliske vrste
izvora informacija i razlike meĊu njima, tako da je uz konsultacije i pomoć
ovu zadaću uspjelo uraditi 20 studenata. Studenti nemaju znanja o tome šta
je knjiga, monografija, serijske publikacije, ĉlanak iz ĉasopisa, poglavlje u

50
knjizi, rad u zborniku radova. Ĉak i kada su upotrijebili mašine za citiranje i
referenciranje te mogućnosti koje nudi Word u svojim aplikacijama za
automatsko referenciranje, nisu svi studenti mogli samostalno uspješno
završiti ovaj zadatak, jer nemaju znanja o razliĉitim vrstama izvora
informacija i ne poznaju elemente koji ih opisuju, bez obzira da li je rijeĉ o
štampanim ili elektronskim izvorima informacija, tako da ih nisu mogli
ispravno unijeti u mašine za citiranje i referenciranje.

Peta zadaća je podrazumijevala pisanje apstrakta i predviĊeno je da se

realizira u razredu. Svaki student je dobio isti uvodni tekst iz ĉlanka „Pranje
novca kao globalni sigurnosni izazov“ sa elementima bibliografskog opisa, te
prazan list papira na kojem je trebalo napisati saţetak sa kljuĉnim rijeĉima i
referencu za ovaj ĉlanak.

Zadatak je uradilo svih 20 studenata uz pomoć predavaĉa i dodatna

pojašnjenja, ali je ĉinjenica da se studenti teško koncentriraju i promišljaju
suštinske stvari, slaba strana im je informacijsko ĉitanje i biljeţenje kljuĉnih
pojmova i ideja, te je u jednom sluĉaju apstrakt bio gotovo iste duţine kao i
sam tekst. Vrlo izraţen problem i u ovom zadatku je bilo pisanje reference.

U toku semestra poslije svakog predavanja i vjeţbi raspravljalo se i o

uraĊenim zadaćama, nastojali su se ponovo objasniti pojmovi koji su većini
predstavljali teškoće, studenti su bili podsticani da postavljaju pitanja i daju
jedni drugima odgovore i komentiraju drugaĉija mišljenja, ali je opći utisak
da nemaju dovoljno hrabrosti da iskaţu ono što misle i argumentiraju
mišljenje, te da im je od svega najvaţnija ocjena.
Moţe se konstatirati da je u populaciji studenata koji su slušali ovaj predmet
u akademskoj 2012/2013. godini njih 20 (ili gotovo polovina), u odnosu na
46 studenata koji su uradili prvu zadaću, usvojilo znanja, sposobnosti i
vještine informacijske pismenosti koje bi trebale poboljšati njihovo
informacijsko ponašanje, olakšati im i uĉiniti uspješnijim izradu budućih
seminarskih radova i završnog rada, te podstaknuti drugaĉije razmišljanje i
drugaĉiji pristup rješavanju zadataka u obrazovanju ali i u svakodnevnom
ţivotu. Kako u konstruktivistiĉkom pristupu uĉenju svaki student sâm
konstruira svoje znanje i snosi odgovornost za vlastito uĉenje i stjecanje
znanja, usvojeni nivo znanja, sposobnosti, vještina i navika informacijske
pismenosti ovisio je o njima samima i njihovim kognitivnim sposobnostima.

Proces uĉenja i usvajanja navika drugaĉijeg informacijskog ponašanja ovisio

je o samim studentima, te je tako njih 20 u konaĉnici savladalo optimalne
korake i, što je znaĉajnije, poĉelo shvatati da je proces mišljenja i
razmišljanja temeljni proces potrage za informacijama i stjecanja znanja, a

51
tehnologija alat koji nam u tome pomaţe. Iako su svi studenti koji su slušali
izborni predmet „Biblioteĉko-informacijske baze“ imali priliku usvojiti
znanja, sposobnosti, vještine i navike odnosno kompetencije informacijske
pismenosti, njih je 20 u konaĉnici demonstriralo usvojena znanja koja su bila
cilj pouĉavanja u zadaćama u kojima su se ove kompetencije opredmetile.

Zakljuĉak

Novi modeli uĉenja zahtijevaju stjecanje i razvijanje kompetencija

informacijske pismenosti, jer one utjeĉu na informacijsko ponašanje
studenata i kvalitetu izrade studentskih radova. Informacijsko ponašanje
studenata u izvršavanju zadataka u obrazovanju podloga su informacijskog
ponašanja diplomiranih studenata u okruţenju radnoga mjesta kao i
informacijskog ponašanja u svim drugim segmentima ţivota i rada u smislu
cjeloţivotnog uĉenja za razliĉite ţivotne uloge svakog pojedinca. Ostvarenje
akademskih postignuća nisu glavni izazovi za sadašnje i buduće generacije
studenata. Glavni izazovi su povezani sa stjecanjem kompetencija potrebnih
za uspješno funkcioniranje u globaliziranom svijetu informacija i
tehnologije, a stjecanje ovakvih kompetencija zapoĉinje u obrazovanju,
osobito visokoškolskom, jer se na osnovu znanja, sposobnosti, vještina i
navika informacijske pismenosti steĉenih u visokom obrazovanju stjeĉu i
odgovarajuće sposobnosti primjenjive u savladavanju sloţenih
nestrukturiranih zadataka radnih mjesta. U skladu sa konstruktivistiĉkom
paradigmom obrazovnih procesa i novim modelima uĉenja u kojima se
vrednuje saradnja, kreativnost, refleksivnost, aktivni angaţman, a povezano
sa tehnološkim promjenama i aplikacijama web 2.0, kompetencije
informacijske pismenosti dobijaju dimenziju metakompetencija uz puno
uĉešće više domena: kognitivnih, metakognitivnih, afektivnih i
bihevioralnih. Sprega izmeĊu procesa uĉenja i razvijanja vještina uĉenja
nuţnih za kontinuirano doţivotno uĉenje i pronalaţenja, lociranja,
identificiranja, prikupljanja, odabira, vrednovanja, analize, sinteze, upotrebe,
razmjene i prenošenja informacija na kojima poĉiva znanje je
multidisciplinarno podruĉje informacijske pismenosti koja bi trebala biti
sastavni dio kurikuluma svih nivoa obrazovanja i svih znanstvenih disciplina
kako na nacionalnom tako i na fakultetskom te na nivou pojedinih predmeta.

52
Literatura

1. Bennet, S. (2009) „Libraries and learning: a history of paradigm change“,

portal Libraries and the Academy, 9 (2), 181–197.
2. „Kljuĉne kompetencije za cjeloţivotno uĉenje: Europski referentni okvir“.
Prevela Zlata Pavić, 1–20. Dostupno na:
www.azoo.hr/images/stories/dokumenti/graanski_odgoj/EK.doc (pristup:
24. 6. 2014).
3. Kurbanoglu, S., E. Grassian, D. Mizrachi, R. Catts, S. Špiranec, ur. (2013)
Worldwide commonalities and challenges in information literacy research
and practice, European Conference on Information Literacy, ECIL 2013,
Istanbul, Turkey, Springer.
4. Lasić-Lazić, J., S. Špiranec, Zorica M. Banek (2012) „Izgubljeni u novim
obrazovnim okruţenjima – pronaĊeni u informacijskom opismenjavanju“,
Medijska istraţivanja, 18 (1), 125–142.
5. Lasić-Lazić, J., ur. (2004) Odabrana poglavlja iz organizacije znanja,
Filozofski fakultet, Zavod za informacijske studije Odsjeka za
informacijske znanosti, Zagreb.
6. Lasić-Lazić, J. (1996) Znanje o znanju, Filozofski fakultet, Zavod za
informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, Zagreb.
7. Rašidović, B. E. (2011) „Informacijska pismenost i visokoškolske
biblioteke – edukacija korisnika: Model Univerziteta u Sarajevu“,
magistarski rad, Filozofski fakultet, Sarajevo.
8. Rašidović, B. E. (2014) „Model proţimanja komponenti u curriculumu
Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta
u Sarajevu“, u: Juni na Uni: informacijska pismenost – cjeloţivotno uĉenje,
zbornik radova, Grafiĉar, Bihać, 54–63.
9. UNESCO (1998) „World declaration on higher education for the twenty-
first century: vision and action“, dostupno na:
http://www.unesco.org/education/educprog/wche/declaration_eng.htm
(pristup: 26. 3. 2014).

53
54
Doc. dr. Merima Jašarević
Univerzitet „Dţemal Bijedić“ u Mostaru /
University „Dţemal Bijedić“ of Mostar
Nastavniĉki fakultet / Faculty of Teaching

UDK 7.036/038.6 + 008 “19“

Pregledni nauĉni ĉlanak

TEORIJSKA PROMIŠLJANJA KULTURE I UMJETNOSTI

KAO POSTMODERNISTIĈKE1

THEORETICAL RETHINKING OF CULTURE AND ARTS

IN POSTMODERNIST TERMS2

Sažetak
Postmodernom nazivamo umjetnost i kulturu koja nastaje odbacivanjem, kritikom
ili korekcijom moderne umjetnosti i kulture. Historiju umjetnosti 20. stoljeća
moţemo podijeliti na dvije „strane“: jedna je apstraktno slikarstvo, a druga ready-
made (kroz dadu, nadrealizam, fluxus, neodadu, pop-art, minimalističku umjetnost i
konceptualnu). Tretirati vrijednost ili značenje umjetničkog djela, također, moţe ići
preko dva pravca: prvi – relativistički (promatrati ga preko konteksta kulture),
drugi – realistički (kako vanjska nuţnost stvara subjekt a i umjetnost).
Gubitak svih kriterija, eklekticizam kao tačka suvremene kulture: reggae muzika i
svjetski poznati brend brze hrane McDonalds; usmrćivanje iluzije svijeta u korist
jednog apsolutno realnog svijeta jeste, u pravom smislu riječi, simulacija.
Za samu umjetnost bolje je da je elitna, da je subverzivna, da je provokativna i da
radi u domeni specijaliziranosti. Veoma je vaţan odnos umjetnost – kultura, što,
naţalost za naše područje bivših jugoslavenskih zemalja, i nije slučaj. U 20. stoljeću
umjetnici inspiraciju crpe upravo iz suštine ljudskog postojanja – traganja za
samopotvrđivanjem, gradeći jedan novi svijet koji na vrlo smisaon način priča o
stvarnosti.

Ključne riječi: postmoderna, antikultura, antiumjetnost, simulacija, tragičnost,

umjetnost 20. st.

1
Pojedini dijelovi teksta su dio magistarskog rada pod naslovom Sociološki ogled o
slikarstvu 20. st. – jedna tragična vizija.
2
Certain parts of the text are excerpt from the MA thesis Sociološki ogled o slikarstvu 20. st.
– jedna tragična vizija (The Sociological View of the 20th Century Painting – A Tragic
Vision).

55
Summary
The arts and culture developed by rejecting, criticizing or correcting the modern
arts and culture is called postmodern. The 20th century‟s art history can be divided
in two “sides” – abstract art at one side and ready-made (via dada, surrealism,
fluxus, neo-dada, pop art, minimalism and conceptual arts) at the other. To work
with value or meaning of an artwork it implies taking two directions – relativist
(treat it through the prism of cultural context) or realistic (how exterior necessity
creates the subject and arts).
The loss of all criteria, eclecticism as a pivot of contemporary culture: reggae
music and a world-renowned fast food brand - McDonald's; killing the illusion of
the world in favor of absolutely real world is in the true sense of the word
simulation.
For the very purpose of art, it is better for it to be elitist - subversive, provocative
and to operate in the field of expertise. The art-culture relationship is very
important, which unfortunately for our area, the former Yugoslav countries, is not
so. The 20th century artists draw inspiration precisely from the nature of human
existence - the search for self, by building a new world that in a very meaningful
way narrates of reality.

Keywords: postmodern arts, anti-culture, anti-art, simulation, tragic quality, 20th ct.
arts

1. Umjesto uvoda

Pojam koji se pojavio sredinom pedesetih godina 20. stoljeća prvenstveno u

arhitekturi, a zatim i u teoriji, ostavio je iza sebe razne dvojbe, pa ĉak i
kontroverze koje su ponukale teoretiĉare da ostave svoj otisak u promišljanju
savremenosti – o promjenama koje su se dešavale u razvijenim savremenim
društvima nakon II svjetskog rata. Karakteristika tih promjena svoj odraz
nalazi u vrhuncu industrijalizma u društvenim, teorijskim i umjetniĉkim
koncepcijama. Oznaka za osjećaj potrošenosti i prevaziĊenosti postojećih
umjetniĉkih izraza i kulturnih modela te oĉigledna sumnja u velike ideje i
mitove civiliziranog društva svoj iskaz pronalazi u postmoderni.

Kada u kontekstu umjetnosti i kulture raspravlja o postmoderni, Miško

Šuvaković, poznati teoretiĉar umjetnosti, zapravo postmodernom naziva
umjetnost i kulturu koja nastaje odbacivanjem, kritikom ili korekcijom
moderne umjetnosti i kulture. Stoga se postmoderna definira sljedećim
karakteristikama, kao: (Šuvaković, M., 1996)

56
 1. antimodernizam umjetnosti ili kulture koji je prema svojim
uvjerenjima, ciljevima, vrijednostima, znaĉenjima, oblicima izraţavanja,
prikazivanja i komuniciranja asimetriĉan, razliĉit od umjetnosti i kulture
modernizma;

2. predmodernizam umjetnosti ili kulture koji je prethodio

historijskom uspostavljanju modernizmom kao megakulturom. Drugaĉije
reĉeno, postmoderna kultura i umjetnost vraćaju se historijskim idealima
izraţavanja, prikazivanja, komuniciranja u helenizmu, kršćanskom svijetu,
baroku, manirizmu, klasicizmu odnosno ranim modernistiĉkim obrascima
kao što su neoklasicizam, romantizam, simbolizam i secesija.

Pak, kada se postmodernom definira kritika modernizma, tj. moderne

umjetnosti i kulture, tada se ona opisuje kao interpretativna i kao imanentno
preovladavanje modernizma (preovladavanje dominantnih modernistiĉkih
dogmi o autonomiji umjetnosti i kulture u odnosu na publiku i kao
anomalija).

Priĉati o korekciji moderne kulture i umjetnosti, a definirati je pojmom

postmoderna, znaĉi govoriti o postmodernoj kao stepenu moderne, a odlike
takvog poimanja su:

1. govoriti o ezoteriĉnoj modernoj – umjetnosti i kulturi kao elitistiĉkoj

produkciji kojima se u postmodernoj suprotstavljaju efekti masovne
kulture i umjetnosti i time se ostvaruje intertekstualno proţimanje
masovne kulture i visoke umjetnosti i kulture;
2. o unapreĊujućoj korekturi projekta moderne, o postmodernoj kao
produţetku moderne sa novim ili drugaĉijim sredstvima kojima se
njeni paradoksi razrješavaju i otvaraju u masovnoj medijskoj
produkciji;
3. hipermodernoj, o modernoj medijskoj ili postsemiotiĉkoj
elektronskoj kulturi koja biva usloţnjena i dovedena do ekstatiĉke
hiperrealnosti simulacijskih predstava;
4. transumjetnost i transkultura kao o prelazni oblici produkcije izmeĊu
modernistiĉke historijski društvene megakulture i još nedefinirane
megakulture budućnosti;
5. o pluralnoj, modernoj/postmodernoj govori se kao nekonzistentnoj i
heterogenoj kulturi (Šuvaković, M. 1996).

Razliĉiti autori na razliĉite naĉine definiraju kraj moderne umjetnosti i

kulture, tako da imamo tri kljuĉne godine: spominje se 1945. godina kada je
baĉena atomska bomba na Hirošimu i Nagasaki; zatim se spominje i 1968.

57
godina koju je obiljeţio slom utopijskih vizija i pobune mladih definirane
kroz razne pokrete i, konaĉno, 1970. godina za neke je kraj moderne, jer se
desila prva engleska kriza koja je ostavila znaĉajne tragove na društvo i
kulturu tog vremena. Šuvaković naglašava kako se ĉesto meĊu autorima
ukazuje granica izmeĊu pojmova postmoderne, koja oznaĉava kulturu, i
postmodernizma, koji oznaĉava stil, pokret, skup tendencija ili epoha u
umjetnosti postmoderne kulture.

TakoĊer, za ovog autora historiju umjetnosti 20. stoljeća moţemo podijeliti

na dvije „strane“, jedna je apstraktno slikarstvo, dok je druga ready-made
(kroz dadu, nadrealizam, fluxus, neodadu, pop-art, minimalistiĉku umjetnost
i konceptualnu). Tretirati vrijednost ili znaĉenje umjetniĉkog djela, takoĊer,
moţe ići preko dva pravca: prvi – relativistiĉki (promatrati ga preko
konteksta kulture), drugi – realistiĉki (kako vanjska nuţnost stvara subjekt a i
umjetnost). „Umetnost danas, ili umetnost 20. veka pravi se pre svega za
specijaliste (...) da u postmodernoj kulturi rešenje visoke elitne moderne
umetnosti postaje oblik masovne kulture. To su dva dominantna modela koji
postoje na internacionalnoj sceni. Kod nas je situacija problematiĉna,
zatvorena je na individualne pokušaje ili na individualni rad kritiĉara, grupa,
umetnika. Ne postoji obiĉan prenos izmeĊu kulture i umetnosti. Da bi se on
stvorio, bilo bi potrebno delovanje kroz medijsko industrijsko shvatanje
uloge muzeja, uloge ĉasopisa i marketinškog prostora u kome bi umetnost
funkcionisala“ (Šuvaković, M).3

U mnogim sluĉajevima, kada je u pitanju postmodernizam, nailazimo na

otpor postmodernista u samom definiranju ovog pojma. Moţemo reći da su
postmodernisti veoma kritiĉni kada su u pitanju nauĉne teorije i empirijske
ĉinjenice. Dosljedno tome, većina postmodernista ne uzima u obzir
koncepcije vremena u smislu evolucije, razvoja ili relativiteta.4
Neke od osnovnih karakteristika promjena, koje su se desile u periodu 1968–
1973. godine, a najĉešće se uzimaju kao godine nastanka i razvoja
postmodernizma, su: u kontekstu internacionalne politike i ekonomije, obje
sfere su se znatno promijenile, taĉnije tzv. balans u moći poprimio je
3
Izvod iz Miškovićevog intervjua iz 1996. godine, objavljenog na internetskoj stranici:
http://www.yurope.com/zines/kosava/arhiva/30/sadrzaj.html; posjećeno 12. 11. 2011.
4
Bilo bi, prema nekim autorima, sasvim uredu napraviti distinkciju izmeĊu pojmova
postmoderna (postmodernity) i postmodernizam (postmodernism). S obzirom da se u ovom
dijelu rada bavimo sociološkim specifiĉnostima društva, nećemo se baviti kontraverzom
definiranja pojma moderna i postmoderna i granicama izmeĊu njih. Cilj nam je dati glavne
teorijske specifiĉnosti unutar 20. i 21. stoljeća koje se tiĉu intelektualne graĊe koja je, pak,
dala svoje prikaze karakteristika društva u kome ţivimo. Dakle, naišli smo na podatke da se
postmoderna moţe definirati kao naziv za period u historiji, dok se postmodernizmom
oznaĉavaju teorije koje su se razvile u objašnjavanju datog perioda.

58
drugaĉije stanje. Mogli bismo reći da se autoritet slomio, od naprednih
konflikata u toku hladnog rata do multipolarnosti – internacionalne situacije
postale su manje predvidljive i više zbunjujuće i nejasne. Dobro su poznati
studentski nemiri za koje se smatra da su u generalnom smislu dali izmjene u
općoj svjesnosti graĊana, najprije u razvijenim zapadnim zemljama, pa zatim
i svugdje drugdje. Naĉinjene su promjene u odbacivanju svega „starog“ i
preuzimanju novog.5 Vaţno je napomenuti da je 1973. god. naftna radikalna
organizacija Petroleum Exporting Countries (OPEC) izazvala svjetski šok
tako što je drastiĉno povećala izvoznu cijenu nafte i time izazvala krizu na
ekonomskom planu u svijetu. Pak u stilovima rada, promjene su bile vrlo
oĉigledne. Duţina radnog dana, radni prostor, komunikacija u radu i sl.
postale su nešto sasvim novo pod utjecajem tehnologije i industrije. Osim što
su se kompanije u ekonomskom smislu preorijentirale s lokalnog ka
globalnom trţištu i tako postale nadnacionalne kompanije, u većini sluĉajeva
takvo trţište zahtijevalo je drastiĉne promjene u organizaciji rada.6 Što se
tiĉe svijeta generalno, promjene su se desile u funkcioniranju samog svijeta.

5
Glavna parola bila je „osloboĊenje“, pod kojom je podrazumijevana sloboda samo za
istomišljenike; najveći neprijatelj mladih pobunjenika nije bio ni fašista ni staljinista, ĉak ni
konzervativac, već liberal sa svojom ogromnom, represivnom trpeljivošću. Pokret je tvrdio
da je „racionalistiĉki“, „drugo prosvjetljenje“, a ima mnogo dokaza o sasvim suprotnom
svojstvu – nekritiĉno prihvatanje mita, odbacivanje historijskog iskustva (historija tako jasno
ocrtava granice revolucionarnih pokreta). Pokret je sve dovodio u pitanje, ali je ispitivanje
njihovih osnovnih uvjerenja predstavljalo tabu. U svojoj ideologiji pokušao je da spoji
nespojive sastojke, naprimjer, utopizam i dekadenciju, slobodu i diktaturu, Markuzeov
jednodimenzionalni pesimizam i Maov revolucionarni optimizam. Oboţavanje nekih heroja
pokreta podsjećalo je na kult pojedinih filmskih zvijezda. Revolucionarni omladinski pokret
bio je suoĉen sa bitnom dilemom – njihov zahtjev za apsolutnom slobodom nije bio u skladu
sa sloţenom politiĉko-ekonomskom realnošću, koja je ograniĉavala slobodu i demokratiju.
Oni nisu bili u sukobu samo sa neokapitalizmom već i sa modernim društvenim sistemima
uopće, jer su u njima bili sadrţani jaki elementi represije. Uprkos radikalnim politiĉkim
zahtjevima, evropski revolucionarni pokret šezdesetih godina motiviran je u osnovi, kao
uostalom i u Americi, kulturnim nezadovoljstvom. Jednako je odbacivao i prazninu masovne
kulture i visokoparne gluposti intelektualne mode. Prema tome, optuţbe koje su protiv
pokreta bile uperene u smislu nedostatka pozitivnog sadrţaja bile su uglavnom
neprimjerene. Pokret je prema svom nadahnuću bio romantiĉarski, a romantiĉarski pokreti
uvijek potjeĉu od raspoloţenja, a ne od programa. U pojedinim sluĉajevima bio je
katalizator općeg nezadovoljstva koje je, izgleda, priroĊeno ljudskom opstanku u dugim
razdobljima mira. Revolucionarni pokret je mogao da izazove „konfrontaciju“ sa sistemom,
a u odreĊenim uvjetima mogao je i da oslabi taj sistem. MeĊutim, ništa zauzvrat nije nudio i
zbog toga je, u krajnjem ishodu, bio osuĊen na propast. U to vrijeme je postojalo uvjerenje
da je to prekretnica poslijeratne evropske historije
(http://www.glassrpske.com/vijest/14/feljton/39373/lat/ISTORIJA-EVROPE-1945-1992-
Studentskih-nemiri-zahvatili-citavu-Evropu.html).
6
Primjer promjena u organizaciji rada je stvaranje razliĉitih organizacijskih podmodela kao
što su: autonomne radne grupe, krugovi kvalitete i sl. „Autonomne radne grupe kao
organizacijski model javljaju se negdje izmeĊu 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća (u vrijeme

59
Kada je u pitanju teorija postmoderne, moţemo reći da ona nije koherentna i
konzistentna, već se unutar ovog diskursa javljaju dva opreĉna pristupa: 1.
pesimistiĉki, konzervativan; 2. optimistiĉki – nastavlja se ideja neprekinutog
društvenog procesa i emancipacije. Neki od istaknutih postmodernista su,
osim spomenutog Lyotarda, Daniel Bell, Fredric Jameson, Jean Baudrillard,
Rosalind E. Krauss, Hal Foster, Cleement Greenberg, Guy Debord i mnogi
drugi.

2. Društveno kao simulacija

U jednom od poznatijih teorijskih razmatranja u vezi s postmodernom, u

svom djelu Postmoderno stanje autor Jean-Francois Lyotard kaţe da
postindustrijsko doba, taĉnije kraj 50-ih godina prošlog stoljeća, kada ga se
promatra iz aspekta znanja, spada u postmodernu. Dakle, Lyotard
postmodernu definira kao stanje znanja u postindustrijskom društvu.
Moderna je, pak, za njega prije forma znanja nego stanje društva, tako da je
postmoderna u tom kontekstu „nepovjerenje u pogledu metanaracije“
odnosno odbacivanje bilo koje forme totalizirajućeg znanja. Ĉinjenica je da
je nakon II svjetskog rata došlo do nagle ekspanzije tehnologije i nauke koje
su inicirale druge društvene promjene. Lyotard je popularizirao postmodernu
kao pojam unoseći unutar svojih promišljanja paradoks, jer je za njega
postmoderna takav odnos prema moderni koji je svjestan svojih aporija i svih
onih problema koje moderna nosi samom sobom.

Moderna kao i postmoderna za njega nije razdoblje nego modus ili misaoni
stav jer je spomenuti autor u svojem diskursu bio protiv historizacije epoha;
kao antihegelovac, postmodernost u Lyotardovom smislu nema veze sa
trendovima u slikarstvu i arhitekturi – on ih sve zapravo smatra
reakcionarnim. Gubitak svih kriterija, eklekticizam kao taĉka suvremene
kulture: reggae muzika i svjetski poznati brend brze hrane McDonalds,
pogubni su za Lyotarda. Iako je ustvrdio da se svi kriteriji gube, pak,
naglasio je da unutar tog gubitka moţe opstati i opstaje samo jedan kriterij
koji se zove novac. Novac je nevidljivi kriterij za uĉinkovitost i istinu; takva

poĉetaka prodora informacijsko-raĉunalnih tehnologija), u okviru socio-tehniĉkog teorijskog

pristupa organizaciji. Najširu primjenu naišle su u automobilskoj industriji. Shema dizajna
za rad autonomnih radnih grupa zahtijeva tehniĉku i socijalnu pripremu. Ĉlanovi grupe
educiraju se tako da svako moţe obavljati sve poslove u okviru jednog integriranog, prije
razlomljenog, radnog procesa. Ĉlanovima grupe se istovremeno daju sve kompetencije za
donošenje odluka oko obavljanja njihova dijela posla“ (Ĉaldarović, 2002: 72).

60
teza je oĉigledna, uzevši u obzir galeriste, likovne kritiĉare i mnoge druge
koji u postmoderni u negativnom smislu uţivaju u takvom stanju, stanju
proizvoljnosti. Lyotard je, naime, u jednu ruku izraţavao optimizam – da
novo društvo karakterizira progres i emancipacija, što se ogleda u sve
znaĉajnijoj ulozi znanja. U kontekstu prijašnjih stanja, starog društva, znanje
i njegova aktivizacija bili su ograniĉeni samo mogućnostima svijesti i kao
takvi bit će prevaziĊeni, jer se znanje mora prilagoĊavati kompjuterskoj
komunikaciji i distribuciji. Sve što se ne bude moglo prevesti na
kompjuterski jezik, smatra Lyotard, bit će prevaziĊeno, pa ĉak i odbaĉeno,
dok će kompjutersko znanje postati osnovna roba na trţištu i osnovna snaga
društva, kao što su to bile proizvodne snage u industrijskom društvu.

Daniel Bell jedini iznosi svoje shvatanje postmoderne meĊu

postindustrijskim autorima, definirajući ovaj pojam kulturnom sferom
društva Zapada, razdvajajući društvenu sferu od ekonomske sfere
predvoĊene, prema njemu, nauĉnom efikasnošću i racionalnošću. U knjizi
The Cultural Contradictions of Capitalism7 (1976) autor spominje
hedonizam (uţivanje i prekomjerna potrošnja)8 kao jednu od karakteristika
kasnog kapitalizma i uviĊa napuštanje tradicionalnih vrijednosti Zapada
zasnovanih na protestantskoj etici i puritanizmu, te je naglasio da iste bivaju
preuzete od kontrakulturnih vrijednosti koje prelaze u dekadenciju. „Svako
ko je pisao knjigu ili ĉlanak u vezi sa postmodernizmom poĉinje sa
ispriĉnicom o nemogućnosti definiranja pojma. To je razumljivo za one koji
ga definiraju, to ne bi bio postmodernizam s obzirom da jeste za one koji
imaju ne definirajući referent za definiranje postmodernizma“ (Bell, D.,
1976: 289). Ustvrdio je, takoĊer, da je postmodernizam u posljednje dvije
dekade postao napad na sve temelje svog znanja: epistemologiju, knjiţevnost
i umjetnost. U oblasti epistemologije to je bilo realno zato što je bilo moguće
biti dio filozofskog razvoja koji je bio centar diskursa: Nietzsche i Heidegger
– napad na tradicionalnu metafiziku, pragmatizam J. Deweya (teorija istine),
antifundamentalizam u analitiĉkoj filozofiji Quina i Goodmana, Wittgestein i
stara slikovna teorija jezika i, naposljetku, R. Rorty i njegova poznata izjava
„da, tamo je svijet, ali naĉini spoznavanja svijeta nisu tamo“.

7
Prema Bellu, kapitalizam se u kulturološkom smislu radije shvata kao mentalitet ili duh
nego kao ekonomski model ili organizacija, a karakteriziraju ga dva lica: a) širenje svijesti u
vezi s novim svjetovima koji su otvoreni za istraţivanje; b) razvijanje individualnosti prije
nego kolektivizma kao relevantnog aktera u smislu historijske ere (Bell, D., 1976: 285).
8
Širenjem kontrakulturnih vrijednosti pod utjecajem sistema kreditiranja (kreditnih kartica)
i od mas-medija i njihove promocije specifiĉnog ţivotnog stila nastaje opće stanje
prekomjerne i nekontrolirane potrošnje graĊana, što je Bell definirao kao hedonizam, a koji
je jedno od obiljeţja ove kulturne epohe – kasnog kapitalizma, taĉnije postmodernizma.

61
Za postmodernizam bismo mogli reći da je to let od filozofije (Foucaulta,
Derride ili Rortyja) do kulturalne historije, retorike ili estetike i negiranja
subverzije univerzalizma i transcendentalnih vrijednosti. „Postoji nekoliko
dimenzija postmodernog osjećanja. Tako umjesto estetskog prihvatanja
ţivota, postmodernizam se u potpunosti postavio instinktivno. Nagon i
uţivanje su postali stvarni i ţivotnoodreĊujući – sve ostalo je neuroza i smrt.
Štaviše, tradicionalni modernizam, bez obzira kako izrazito, donio je te
nagone u mašti unutar oblasti umjetnosti. Bez obzira koliko su bile
demonske i zloĉinaĉke, ove fantazije su izraţavane kroz umjetniĉke forme
(...). Postmodernizam potapa laĊe umjetnosti, raskida ograde i inzistira da je
igra a ne donošenje odluka, naĉin da se stekne znanje. 'DogaĊanje', 'ulica',
'scena' sada su parametri ne samo umjetnosti već i ţivota“ (Bell, D., 1976:
52).

Fredric Jameson (Jameson, F., 1995) postmodernu (kao i Bell) shvata kao
kulturni model savremenih zapadnih društava, ali on umjesto termina
postindustrijsko društvo koristi naziv kasni kapitalizam, takoĊer, dajući nam
periodizaciju kapitalizma koji, prema Jamesonu, ima tri epohe:

1. trţišni kapitalizam koji nastaje i traje u periodu od 1700. god. do

1850. god.; karakteristika ovog perioda je nastanak i rast
industrije;
2. monopolski kapitalizam koji nastaje i traje u periodu do II
svjetskog rata; karakteristika ovog perioda ogleda se u stvaranju
nacionalnih drţava i svjetskog trţišta;
3. kasni kapitalizam definira se u periodu poslije II svjetskog rata,
a glavne su mu karakteristike: stvaranje multinacionalnih i
nadnacionalnih kompanija i postepenog brisanja nacionalnih
granica. Prema Jamesonu, ovaj oblik kapitalizma je njegov
najĉistiji oblik, od bilo kojeg koji mu je prethodio. Fokus sa
ekonomskih odnosa prenosi se na mas-medije, koji su postali
preduvjet ekonomije.

Uloga mas-medija u kasnom kapitalizmu ima kljuĉnu ulogu, jer informacija

nije samo naĉin stjecanja profita nego i glavna roba na trţištu. Kada je u
pitanju kultura, spomenuti autor tvrdi da danas sve postaje kulturom9.
Kultura se širi, taĉnije svjedoci smo kulturne ekspanzije: drţavna moć
9
I Jean Baudrillard ima nešto sliĉno na umu: „ Kada je sve politiĉko, to je kraj politike kao
sudbine, to je poĉetak politike kao kulture i neposredna beda ove politiĉke kulture. Kada sve
postane kulturalno, to je kraj kulture kao sudbine, to je debi kulture kao politiĉke i
neposredna beda ove kulturalne politike. Isto to vaţi za društveno, istoriju, ekonomiju, seks“
(1991B: 48).

62
postaje kultura takoĊer ekonomske vrijednosti. Svakodnevnica i struktura
ljudske psihe, takoĊer, postaju dio kulture. Jameson shvata postmodernu kao
kulturni model, kao posljednju etapu kapitalizma, kao organizaciju društva.
Prema ovom autoru, osnovne karakteristike postmoderne su: nova plitkost
koja se nalazi i u savremenoj teoriji kao i u novoj kulturi predstava,
slabljenje historijata gledajući ga u odnosu spram javne historije ili novih
formi temporalnosti, novi tip osnovnog emocionalnog tona i dubinskih
konstitutivnih odnosa svega toga spram cijele tehnologije, koja je sa svoje
strane nova slika i prilika ekonomskog sistema. Naglašavajući i da nije sva
današnja proizvodnja u razvijenim društvima postmoderna, već da je
postmoderna „polje sila unutar koga se moraju kretati vrlo razliĉite vrste
kulturnih impulsa“ (Jameson, F., 1995: 55). Treba naglasiti da se tako
Jameson zadrţava na pojedinaĉnim fenomenima u arhitekturi, knjiţevnosti i
umjetnosti, ne pokušavajući da se bavi promjenama u normativnim i
vrijednosnim sistemima, ţivotnim stilovima ili odnosima u porodici.

MeĊutim, on, kao i Baudrillard, svojim isticanjem primarne vaţnosti mas-

medija i novih tehnologija odnosno znanja kao i ukazivanjem na širenje
potpuno nove osjećajnosti, ostaje pri kulturnim koordinatama
postindustrijske teorije. „Svijet je, dakle, radikalna iluzija. To je hipoteza kao
svaka druga, ali je ona, kako god se uzme, neizdrţljiva. Da bi se odagnala
treba realizovati svet, dati mu snagu realnosti, po svaku cenu uĉiniti da on
postoji i nešto znaĉi, oduzeti mu sve što ga ĉini tajnim, proizvoljnim,
sluĉajnim, isterati iz njega pojave i izvući iz njega smisao, otrgnuti ga od
predestinacije i na taj naĉin ga vratiti njegovoj svrsi i njegovoj najvećoj
delotvornosti, odvojiti ga od njegove forme i tako ga vratiti njegovoj formuli.
Taj divovski poduhvat deziluzionizacije – doslovno: usmrćivanje iluzije
sveta u korist jednog apsolutno realnog sveta jeste, u pravom smislu reĉi,
simulacija“ (Baudrillard, J., 1998: 26). Karakteristika doba u kojem ţivimo,
zvali ga mi ovako ili onako, prema Baudrillardu jeste svijet simulacije i
simulakruma. Kao nihilista, opravdavajući većinu Nietzscheovih stavova i
sebe svrstavajući u okove postmodernizma, ovaj autor zasigurno ima
nevjerovatna promišljanja. U duhu postmodernizma, ĉesto neadekvatno
izraţen u formi „zguţvanih/nabacanih“ misli, u svojim djelima daje na
poseban naĉin vlastiti doprinos kritici savremenog društva.

Da ţivimo u svijetu simulakruma i simulacije, posve je jasno jer su vrijeme i

prostor u kome ţivimo zaista satkani od reprodukcije predmeta i dogaĊaja
(simulakrum), u vremenu hiperrealnosti koja nije realna, već je realnija od
realnog/realnosti, odnosno stvarnija od stvarnog. Pritom za Baudrillarda
stvarno je ono što je sposobno da se reproducira, dok je hiperrealno ono što
je već reproducirano, ono što perfektno imitira model, tako da su samo

63
vidljive reprodukcije, replike, dok modeli ostaju nevidljivi. Ĉitava struktura
društva je, prema njemu, hiperrealna jer sve ţivotne sfere postaju
reprodukcije modela organizirane u sisteme. U takvom svijetu ne moţe se
doći do eksplozivnih kontradikcija jer je sve kontrolirano i dizajnirano, pri
ĉemu je ĉak onemogućena bilo koja društvena kritika. Mogli bismo ĉak
ustvrditi da, prema Baudrillardu, ţivimo u neprekidnom reality showu (šou
realnosti) gdje je svaki pojedinac virtuelni ready-made10.

Simulacija nije samo predstava neke teritorije, nekog „referencijalnog bića“

ili „neke supstance“, simulacija bi bila proizvodnja pomoću modela, neĉeg
stvarnog ili bez porijekla i stvarnosti – neĉeg nadstvarnog, rekao bi
Baudrillard (1991A). Više nije u pitanju imitacija ili dupliciranje, kao kod
nekih autora, nego je svijet danas u kome ţivimo svijet konstruiran kroz
procese zamjenjivanja stvarnog njegovim znacima, tj. rijeĉ je o operaciji
odvraćanja od svakog stvarnog procesa njegovim operativnim dvojnikom
„metastabilnom, programatorskom, nepogrešivom oznaĉavajućom mašinom
koja nudi sve oznake stvarnog i ostvaruje kratke spojeve svih njegovih
peripetija“ (Baudrillard, J., 1991A: 11). Ta nadstvarnost ne ostavlja prostora
imaginarnom, niti samom razlikovanju stvarnog od imaginarnog. Mjesto
jedino ostaje za simulirano stvaranje tih razlika. Baudrillard izvrsno
konstatira da smo dio svijeta koji se skriva i pretvara da nema ono što ima ili
da se pretvara da ima ono što nema. Mogli bismo na ovu konstataciju dati
primjer novca u današnjem društvu. Ĉinjenica je da je novac pokretaĉ većine
stvari, apsurdno je, ali istinito, da ga mi u suštini i nemamo. Ako je u
razvijenim zapadnim zemljama kao glavno sredstvo plaćanja bankovna
kartica – novac koji nije stvaran, nego samo broj na raĉunu, to znaĉi da
većina nas ima novac kojeg zapravo nema. Ono što, zapravo, ne postoji
stvara opće raspoloţenje graĊana, organizira vlade i sl.

Disneyland je, prema Baudrillardu, kako smo već ranije spomenuli, savršen
model svih vrsta isprepletanih simulakruma. „(...) to je dajdţest ameriĉkog
naĉina ţivota, panegirik ameriĉkih vrijednosti, idealizovana transpozicija
jedne pozitivistiĉke stvarnosti. (...) Diznilend svojim postojanjem, zapravo,
prikriva ĉinjenicu da je 'stvarna' zemlja, 'stvarna' Amerika u stvari, Diznilend
(Baudrillard, J., 1991A: 16). Disneyland je, zapravo, krinka preko koje se

10
Marchel Dushamp, kontraverzni francuski umjetnik, dadaista, koji je ostao upamćen po
pseudonimom R. Mat, poslao je pisoar nazvan Fontana na izloţbu Društva nezavisnih
umjetnika 1917. god, gdje je on sâm bio ĉlan ţirija. Tim postupkom on je izmislio ready-
made umjetnost, koja je krajem 20. st. bila jako popularna. Baudrillard takoĊer koristi ovaj
pojam nalazeći ga u Dushampovom umjetniĉkom iskazu, rekavši da je Dushampov drţaĉ za
flaše izvuĉen iz realnosti od umjetnika, na jednom drugom mjestu (u umjetnosti) i tako
podvio hiperrealnost koja se ne moţe definirati.

64
prikriva ĉinjenica da je prava infantilnost svugdje, a ne da su odrasli svugdje
kao u Disneylandu.11

U današnjosti ljudi se više ne gledaju, ne dodiruju se – distancirani su od

sebe i drugih. Plaćajući ţivot fiktivnim novcem, da ga tako nazovemo,
imajući na sebi savršena odijela – i oni se zapravo proizvode, sami
distancirani ljudi koji liĉe jedni na druge, u kapitalistiĉkim društvima kao
roba, a koja pak kao i svaka druga imaju svoj rok trajanja. Kapital u svakom
sluĉaju zahtijeva da ga prihvatimo kao racionalan ili da ga suzbijamo u ime
racionalnosti, da ga prihvatimo kao moralan i da ga suzbijamo u ime
moralnosti. Zvuĉi li to logiĉno? Biti kapital i suzbijati ga kao takvog?! Da,
logika savremenosti nalaţe da je kapital u svemu i da je kapital osnova
svijeta;12 on moţe djelovati samo kao jedna moralna superstruktura pa svako
ko obnavlja taj javni moral bilo putem zgraţavanja ili podrţavanja zapravo
spontano radi za kapitalistiĉki poredak. Kapital je tu i neće nestati. „Ako su
seks i rad još donedavno bili suprotni termini, danas se oba utapaju u istu
vrstu potrošnje. Nekad je diskurs o istoriji crpeo snagu iz ţestokog
protivljenja diskursu vlasti – danas oni razmenjuju svoje oznake i svoje
scenarije. (...) Uvek se radi o dokazivanju stvarnog putem imaginarnog,
dokazivanju istine putem skandala, dokazivanjem zakona pomoću prekršaja,
dokazivanjem rada putem štrajka, dokazivanjem sistema putem krize i
dokazivanju kapitala putem verifikacije“ (Baudrillard, J., 1991A: 23). Vrlo
fascinantno, kada je u pitanju vlast u diskursu ove priĉe, ona je, prema
Baudrillardu, u stanju izreţirati vlastito ubistvo da bi ponovo našla neki vid
postojanja i zakonitosti.13

Naše doba je karakteristiĉno po histeriji: histeriji proizvodnje, proizvodnje

vrijednosti i robe, proizvodnji sretnog doba politiĉke ekonomije – ta sreća
više ne postoji, usudili bismo reći. Ono što cjelokupno jedno društvo nastoji
da proizvede i da reproducira, to je „vaskrsavanje stvarnog koje mu izmiĉe.
Zato je danas i sama ta 'materijalna proizvodnja' nadstvarna“ (Baudrillard, J.,
1991A: 27). Simulacija je, kao i svaka roba, dio proizvodnje i masovne
potrošnje. Scenario rada postoji samo da bi prikrio da rada zapravo nema.
Dakle, kada je u pitanju sama vlast, nje više i nema, u pitanju je scenario
vlasti kao i scenario obrazovanja. Uvijek je rijeĉ o dokazivanju stvarnog

11
„(...) a upravo infantilnost samih odraslih koji dolaze ovamo da bi ovdje izigravali djecu i
stvarali iluziju o svojoj infantilnosti“ (1991: 17).
12
„Kapital više nije nevidljivo središte koje upravlja naĉinom proizvodnje: njegova
akumulacija širi ga sve do periferije u obliku opipljivih predmeta. Cjelokupno prostranstvo
društva njegov je portret“ (Debord, G., 1992: 57).
13
Kao primjer za ovu tvrdnju Baudrillard navodi situaciju Wattergate (virtualno ubistvo
vlasti), ubistvo predsjednika Kennedyja.

65
putem imaginarnog, dokazivanju istine putem skandala, teatra antiteatrom,
umjetnosti antiumjetnošću i sl. Umjetnost, kultura, politika nemaju smisla!
„Iluzija više nije moguća zato što više nije moguće stvarno“ (Baudrillard, J.,
1991A: 23). Ne postoje više ni mediji u doslovnom smislu. Niĉeg nema i
ništa nema smisla.

Kako smisao naše današnjice moţe biti zaboravljanje? Prema autorima N.

Švob-Đokić i drugima (2005), ovo je doba u kome svi ţivimo, doba „kulture
zaborava“ – brza proizvodnja kulturalnih dobara, njihovo iskorištavanje pa
zatim i zaboravljanje daje dodatni argument da zaista smisla nema. Pitamo se
koja je funkcija knjige i knjiţare ako su i one same sklone masovnoj
produkciji i popularizmu. Koji je smisao knjiţare sa popularnom literaturom
u supermarketima?14 Baudrillard takoĊer spominje zaboravljanje kao
holokaust, jer umjesto pravog mi imamo vještaĉko pamćenje, tj. imamo
memoriju koja ne moţe izazvati prave talase i neka duboka uznemirenja „a
ne pogotovo putem jednog medijuma, koji je i sam hladan, koji isijava
zaborav, odvraćanje i istrebljenje na još sistematiĉniji naĉin, ako je to
moguće, od samih logora: putem televizije“ (1991A: 50). Televizija je,
prema Baudrillardu, medij odvraćanja koji ima za funkciju širenje socijalne
hladnoće, izazivanje dogaĊaja samim svojim prisustvom. DogaĊaji sami po
sebi nemaju smisla ne zato što su beznaĉajni, naprosto, kao i film izgubili su
smisao; strukture društvenih odnosa se izraţavaju preko animacija,
autosugestija, informacija i u osnovici preko medija.

U eseju The Ectasy of Communication15 Baudrillard (2002) konstatira da

smo sami postali, naša tijela i umovi sa slikama televizije, ne subjekti, nego
objekti kao slika koja se prezentira preko ekrana ţiveći u doba „daljinskih
upravljaĉa“, postajući kontrolirani od okoline koja je zapravo jedan daljinski
upravljaĉ. TakoĊer, autor spominje Ronalda Barthesa koji je već nekada
postavio indiciju kada su u pitanju vozaĉi automobila: malo-pomalo logika
„voţnje“ je premještena sa same voţnje do voţnje „kompjutera sa
kotaĉima“. Automobili su sada postale kapsule koje su povezane sa
kontrolama, komandama; automobili su postali tabla sa instrumentima
razvijenim raznim krajolicima, baš kao ekrani televizora. Ono što je
karakteristiĉno za Baudrillarda je to da sada automobili imaju instaliran

14
Nedavno su se u Mostaru u supermarketima Mercator i Interex otvorile „instant“ knjiţare
koje po svom izgledu podsjećaju na pultove koje viĊamo na trţnici, nudeći popularnu
literaturu kao što su djela Paula Coelha, biografije Madonne, autobiografije Vlatke Pokos i
Simone Gotovac.
15
Esej se moţe pronaći u knjizi koju je priredio Hal Foster (2002) pod nazivom The Anthi-
Aestetic. Essays on postmodern culture (New York, New York Press). Naš prevod naziva
ĉlanka je Ekstaza komunikacije.

66
ljudski glas koji spontano govori vozaĉu dajući poţeljne informacije.
Fundamentalni ishod ovakvog auta – auta koji govori – jeste komunikacija
izmeĊu vozaĉa/ice i samog auta, iznenadni test subjektovog prisustva sa
svojim objektom u vidu neprekinutog suoĉavanja. Svaki sistem sâm za sebe
nastoji razviti tzv. „ecological nishe“16 ĉija je esencija razvijati konstantnu
komunikaciju izmeĊu, u ovom našem sluĉaju, automobila i ĉovjeka (u
drugim sistemima to moţe biti razvijanje i odrţavanje komunikacije izmeĊu
kompjutera i ĉovjeka, štednjaka i ĉovjeka i sl.).

Ţivimo u nevjerovatnom vremenu, vremenu hiperrealnosti koja na neki naĉin

podrazumijeva ţivot bez metafizike, metafore ili mentalnog smisla. Danas se
sve bez ikakvog smisla projektira u realnost. Ono što ostaje iza nas nakon
završetka posljednje scene glume i fantazije je „a large useless body,
deserted and condemned“ (veliko beskorisno tijelo, ostavljeno i prokleto)
(Baudrillard, J., 2002: 149). Realnost naših ţivota pojavljuje se kao
beskorisno tijelo; veoma ĉesto se naša tijela prikazuju kroz površnost,
baziĉno kao ekstenzija naše beskorisnosti, jer je sve od danas pitanje mozga,
genetiĉkih kodova koji sami sumiraju, operacionaliziraju definiciju
postojanja.

Ovo naše konzumeristiĉko društvo provodi ţivot u ţivot alijenacije, besmisla

i spektakla. Stvarnost, ĉinjenica da obiĉna, osnovna praksa svakog bića –
jesti, spavati, stanovati, postoji „samo kao zarobljenica u iluzornom
bogatstvu povećanog opstanka, koji je stvarni temelj općenitoga prihvaćanja
iluzije u konzumaciji moderne robe. Stvarni potrošaĉ postaje potrošaĉ iluzija.
Roba je ta iluzija što je zapravo stvarna, a spektakl je njena opća
manifestacija“ (Debord, G., 1992: 56). Zapravo, autor Guy Debord u opisu
našeg vremena pokušao je razviti tezu povezanu sa društvom u kome ţivimo,
a ono je „društvo spektakla“. Spektaklom se moţe nazvati novac kada ga se
promatra samoga, jer je već u njemu ukupnost prakse koja se zamijenila za
ukupnost reprezentacije. „Spektakl nije samo sluga pseudo-prakse, nego je
već u sebi samome pseudo upotreba ţivota“ (1992: 56). Kada se razmisli, i
samo nezadovoljstvo postalo je roba od kada je ekonomsko obilje postalo
sposobno proširiti proizvodnju i obradu takve sirovine, dakle, samog stanja
nezadovoljstva. Prihvatimo li tu tezu da se nalazimo u vrlo nezavidnom
poloţaju besmisla i spektakla, kako to objasniti. Ako je ĉovjek nagonsko
biće, prije svega, emotivno a naše doba je doba emotivne invalidnosti
16
Nismo u stanju doslovno prevesti ovaj pojam, ali moţemo dati objašnjenje. Prema Free
Dictionary (http://encyclopedia.thefreedictionary.com/niche), ovaj termin se odnosi na
opisivanje relacijskih pozicija izmeĊu vrsta. Stavljajući ovaj pojam u kontekst
Baudrillardovog eseja i naše priĉe, on se zapravo odnosi na oznaĉavanje veza, pozicija i
komunikacije raznih sistema sa ĉovjekom.

67
(nedostaje suosjećanja, ljubavi prema drugima, prema sebi), onda moţemo
ustvrditi da nam zapravo i treba simulacija i to ona o kojoj Baudrillard
govori. Simulacija bi bila ekstaza stvarnog, samo treba pogledati televiziju i
vidjeti da se dogaĊaji niţu savršeno u ekstatiĉkoj povezanosti, u vrtoglavim i
stereotipnim dijelovima, nestvarnim i povratnim koji omogućavaju njihovo
besmisleno i neprekidno povezivanje. Istina koja apsorbira svu laţ –
simulacija! Moţda je Kajoa (Callois) bio u pravu konstatirajući da nam je
kultura zapravo igra, takmiĉenje; izraţavanje u igri kocke i vrtoglavice. U
ekstazi je objekt u reklami, u ekstazi je potrošaĉ koji gleda reklamu, sve do
poništenja u ĉisti i prazni oblik ţiga (Baudrillard, J., 1991B).

3. Antikultura i antiumjetnost

Sa modernom umjetnosti javlja se ideja ponovnog poĉetka; javlja se zahtjev

za oblikovanje iz osnove. „Iz procesa samoutemeljenja moderne nastao je
silom prilika referencijalni pluralizam: to je bila stilsko-istorijski nepokorena
ontologija geometrijski elementarnih tijela, kao i ekspresionizam organskog i
kristalnog tijela rasta, istorijski neumrljane pre-forme prirode, kao i
konstruktivizam sa svojom 'mašinskom estetikom'“ (Klotz, H., 1995: 22). U
19. stoljeću stilski pluralizam je nuţna posljedica drţanja formalnih fiksacija
historije umjetnosti; moderna uranja u arhajsko, do samog dna, djelujući
ispod historije svih postupaka i formalnih potencijala ţeleći da istraţi
historijsku nemarljivost biologije, geometrije i mašine. Moderna se
umnoţava u paradigmama lišenih historije, sve dok ta raznolikost ne postane
program i sve dok historijski odnos ponovno postane jedna od mogućnosti:
posljedica toga su eklekticizam i historicizam. „Moderna znaĉi 'estetsko'
(ţivotnoj praksi suprotno) iskustvo koje je izgradio esteticizam i koje se
pretvara u praksu“ (Klotz, H., 1995: 29). Dosadašnji estetski tok moderne
estetike obiljeţen je nekolikim epohalnim studijama, prema Heinrichu
Klotzu (1995): 1. avangardizam (klasiĉna moderna – internacionalni stil), 2.
diktatorski klasicizam reakcije, 3. poslijeratna moderna (50. godine), 4.
„graĊevinski funkcionalizam“ i 5. postmoderna.

Za samu umjetnost, prema Šuvakoviću (Šuvaković, M., 1996), bolje je da je

elitna, da je subverzivna, da je provokativna i da radi u domeni
specijaliziranosti. Veoma je vaţan odnos umjetnost – kultura, što, naţalost za
naše podruĉje, bivših jugoslavenskih zemalja, i nije sluĉaj. Ne postoji
takozvani transfer iz umjetnosti u kulturu koji je jako vaţan. Konceptualna
umjetnost na prelazu iz 60-ih u 70. godine uvodi pojam postmoderne
pokazujući kako se uvodi kritika grinbergijanskog modernizma. Greenberg,

68
ameriĉki kritiĉar umjetnosti, iskljuĉivao je teoriju, kritiku ili bilo kakav
diskurs o umjetnosti iz aspekta prosuĊivanja umjetnosti ukazujući da je
umjetniĉko djelo sublimni gest genijalnog umjetnika. Historijska je
ĉinjenica, kazuje Šuvaković, da se pojam postmodernizam zapravo javlja u
poeziji 50-ih godina i da su mnoge pojave koje su se tada prezentirale kao
takve zapravo bile u sklopu visokog modernizma. Postoji eklektiĉni odgovor
na arhitekturu visokog ameriĉkog i evropskog modernizma. Arhitekti su
uspjeli pokazati zgradu kao jedan simboliĉki tekst, osim što je artefakt
industrijske proizvodnje.

„Već poĉinjemo da bacamo pogled unazad na postmodernu – u prošlost!

Pritom, meĊutim, nećemo saznati šta je zapravo bila postmoderna, zato što je
ona okrivljena za sve i svakoga. Na nju se odnosi cijela nelagodnost jedne
epohe: nostalgija i historicizam, neobaveznost slobodnog i neobuzdanog
hedonizma, pank i ambijentalni dizajn, dekoracija i antiracionalizam, jesu
tamo neki od konstatiranih simptoma postmoderne patologije“ (Klotz, H.,
1995: 3). Postmodernu shvatati kao reviziju moderne znaĉi uvidjeti da su ti
umjetnici teţili da se vrate granice umjetnosti kao i njena funkcija, prema
Klotzu, tvrdeći i to da postmoderna nije bila revolucionarna, već se samo
suprotstavila njenim historijski nastalim zabludama.

Vrlo ĉesto se stjeĉe dojam da su u slikarstvu 20. stoljeća glavne naglašenosti

bile na nedovršenosti djela, upletenosti umjetnika u njegovo djelo unutar
ĉega je onaj koji promatra djelo mogao na neki naĉin uĉestvovati u iskustvu
umjetnika u procesu slikanja. Umjetnik Frank Stella jednom prilikom je
rekao: „Ipak, crtanje bojom u osnovi je karakteristika gotovo cjelokupnog
slikarstva 20. stoljeća. S obzirom na pravac u kojem se moje slikarstvo
kretalo, crtanje je postojalo sve manje neophodno. To je bilo ono što nisam
ţeleo da radim. Nisam hteo da slikam kistom (...). Uvideo sam da ništa nisam
imao da kaţem tim izraţajnim sredstvima. Nisam hteo da pravim varijacije;
nisam hteo da zacrtam stazu, već sam ţeleo da boju izvadim iz konzerve i da
je stavim na platno“ (Klotz, H., 1995: 96).

Nova sredstva masovne komunikacije, film i televizija, kod umjetnika su na

neki naĉin probudili nove, svjeţe ideje o tome kako se dalje baviti
umjetnošću u svojim iskazima. Pop-art je svakako istinski prihvatio realnost
da umjetnost poprima robni karakter, te se umjetniĉko djelo zamišljalo i
ostvarivalo kao svaki drugi proizvod, koji je u svojoj suštini samo objekt.
Umjetnost je u pop-artu došla popriliĉno blizu pojmova marketinga, politike
medija i sl. „Pop-art je vizuelna istinita slika, gigantskih koliĉina, potrošnih
dobara, supermarketa, robne mašinerije, raja i košmara Diznilenda,
ameriĉkog naĉina proizvodnje sa šalom, satirom i dubljim znaĉenjem“

69
(Bihalji-Merin, O., 1974: 148). Umjetnost u svakom sluĉaju postaje jedna
vrsta ozbiljnog biznisa koji zavisi od propagande, trţišta, kritike i investicija
kao merkantilnog posredniĉkog aparata. Utjecaj i nuţnost usmjeravanja
prema prodajnim podruĉjima i umjetniĉkim trţištima utjeĉe na umjetniĉke
proizvode, kao i svaku robu koja zavisi od ponude i potraţnje. U takvoj
situaciji javlja se i umjetnost koji neki nazivaju antiumjetnosti. Umjetnost
kao stav, umjetnost kao stejtment – ispad. Jedan od takvih umjetniĉkih izraza
je hepening – ĉin stvaranja umjetnosti otvoreno; zbivanje iz ĉinjenica i
improvizacije. No, već je od 19. stoljeća bilo jasno da će tehnika itekako
imati utjecaja na umjetniĉku tradiciju.

Upravo je umjetnost, s estetske strane, dozvolila ono što se u ţivotu estetski

nije moglo podnijeti. Umjetnost je u sebe pozajmila trivijalno da bi
omogućila da opet trijumfira predmet, da priĉa, da prezentira. Za ovaj stav
najbolje nam u prilog ide djelo Andyja Warhola Cambell soup,17 koje je
posjedovalo dubinu koja je bila neophodna da se predmet ponovno vrati u
igru, tj. na umjetniĉku scenu. Ta banalnost djela je samo djelo na neki naĉin
oplemenila. Suština tog Warholovog rada, koji je printan u izuzetno puno
primjeraka, ni manje ni više pokazalo je društvenu sliku koja nije ništa drugo
do društvo koje je sadrţano od instant proizvoda do instant ţivota samih.
Umjetnik Roy Lichtenstein je sâm svoja djela sastavljao od već postojećih
reprodukcija. Tako je tvorio reprodukcije reproduciranog, preko ĉitavog
platna – stip, ne zbog iluzije prirode, već zaustavljanja pred medijskim
umnoţavanjem. Njegova djela odišu vrlo mehaniĉki, a prihvaćena su kao
estetski predmet. Pop-art se ticao tema tadašnjeg vremena i ne sumnjajući da
će upravo ti radovi i njima sliĉni ostati u fokusu vremena do danas. Ova
djela, ovog stila unutar umjetnosti 20. stoljeća ĉine oĉiglednu, reproduciranu,
stilsku, mehaniĉku hladnoću koja je onemogućila svaki umjetniĉki potpis.

„U drugoj polovini dvadesetog veka ĉoveĉanstvo ponovo stoji, iako na višem

nivou svesti, pred otvorenim i nesavladivim vidicima u najmanje prostore
materije i vasione. Otuda su rezonance i snovi u umetnosti donekle analogni
onima iz ranih epoha. Suĉeljena s duhovno još nesavladivim
makrokosmosom i mikrokosmosom, ĉovekova vizija pribegava nekoj vrsti
mitskog tumaĉenja iako formulisanog pojmovima moderne fizike i znacima
moderne umetnosti“ (Bihalji–Merin, O., 1962).

17
Cambell soup je zapravo naziv proizvoda na tadašnjem ameriĉkom trţištu; proizvoda koji
je u suštini industrijski obraĊen i pakovan u aluminijske tegle koje su masovno prodavane u
supermarketima diljem zemlje. Dakle, gotov, instant proizvod za brzu pripremu.

70
Tragedija postojanja naše egzistencije (a o kojoj su mnogi umjetnici govorili,
osim dakako teoretiĉara) ogleda se, izmeĊu ostalog, u tragedijama Aušvica i
Hirošime,18 za koje umjetnici/ce imaju neku vrstu talenta za simboliĉkim
predstavljanjem suštine stvari. U 20. stoljeću umjetnici inspiraciju crpe
upravo iz suštine ljudskog postojanja – traganja za samopotvrĊivanjem,
gradeći jedan novi svijet koji na vrlo smisaon naĉin priĉa o stvarnosti.
Umjetnici su bili ogorĉeni, s jedne strane, totalitaristiĉkim reţimima,
ratovima, mrţnjom, dok sa druge, ĉovjekom kao bićem koji postaje ni manje
ni više ista mašina nad kojom upravlja. Mnogi umjetnici su ostali zapanjeni
kapitalizmom kao sistemom koji mijenja prirodu ĉovjeka u potpunosti,
nagovještavajući svojim slikama kolika je tragedija biti ĉovjekom koji unutar
takvog sistema nema ništa osim forme u kojoj se predstavlja. Kapitalistiĉki
sistem je itekako ostavio umjetnost zateĉenu novim vrijednostima, oblicima
organiziranja i ţivota uopće. U djelima moderne umjetnosti naroĉito je
izraţen jedan novi pojam vremena i prostora; umjetnost je uvijek naslućivala
još neprotumaĉene veze u prirodi, u njenim djelima je i „anticipirana i
suština naše epohe – ujedinjavanja sveta“ (Bihalji-Merin, O., 1962). Na neki
naĉin moderna umjetnost bi se mogla prikazati kroz nekoliko vaţnih
tematskih okvira kojima su se umjetnici bavili: buĊenje arhaiĉnosti i
povratak primitivnim kulturama, metafore ljudskog lika (amorfno i
arhaiĉno), nesvjesno i svjesno (psihoanalitiĉko bavljenje umjetnošću),
individualno – kolektivno (umjetniĉko djelo u odnosu na mase, industrijsko
doba), rastvaranje oblika (poezija i stvarnost, sloboda tonaliteta, put u
apstraktno), probijanje vizuelne barijere (antiumjetnost, dekonstruktivizam u
umjetnosti, antislikarstvo).

18
Pa i u posljednjem nesretnom ratu na bivšim jugoslavenskim podruĉjima i u sklopu toga,
poznata umjetnica Marina Abramović pravi umjetniĉki izraz kao odgovor na tu tragediju. Na
web-stranici profil.hr stoji da je angaţman Marine Abramović u ovim radovima pokušaj
konfrontiranja jaza izmeĊu nade i destrukcije sa ukljuĉenim heroizmom, ljudskom toplotom,
humanošću u skoro nepodnošljivoj statiĉkoj situaciju. Jedan od primjera je kada je Marina
na maloj pozornici njujorškog teatra dovukla tonu ili više ţivotinjskih kostiju (kosti od
goveda), svjeţih iz industrijske prerade, sa kojima je vršila tjelesnu interakciju (grlila je
kosti); na fotografijama sa tog performansa koje su naĉinjene ĉini se osjećaj enormne tuge
kako Marina zgrĉeno sjedi na kostima uprljana krvlju pognute glave s jednom kosti meĊu
rukama. Ono što se nama ĉini, a ne bismo to povezali s Balkanom ili konkretno
Srebrenicom, koja je bila mnogo krvavija od same Marinine scene u toku performansa, jeste
da ĉovjek kao kreacija Boga (prema monoteistiĉkom shvatanju) ubija sve što Bog u suštini
jeste. Nestajanje ĉovjeka kao intelektualnog bića, kao duhovne konture, nestao je i Bog-
ljubav. Po nekima nepodnošljivo brutalni radovi ove umjetnice, ipak, diraju um koji se moţe
zapitati i doći do zakljuĉka da ĉovjek nije ništa drugaĉiji od hladne mašine, sklopa dijelova
sa sprţenim hardverom koji je zablokirao za sva vremena.

71
 4. Umjesto zakljuĉka

Na pitanja kao što su ĉovjekovo roĊenje, smrt, vjeĉita traganja za smislom,

odgovorima na pitanja ko smo zapravo, koja nam je uloga u svijetu, društvu,
ukazanje velikih napora ka matematiĉkim proraĉunima – ka znanosti,
analizirajući raciju, funkciju tijela i pronalazeći sebe u raznim odnosima,
doticajima sa drugima – javlja se jedan od pokušaja odgovora na takva i
sliĉna pitanja. Ĉovjek, da li iz straha ili iz puke dosade ili zbog nemogućnosti
drugaĉijeg izriĉaja, uzima boju kao jedan od naĉina da bi istakao ideju o
tome šta je svijet, ko je on, da bi lakše preţivio, da ne bi umro prazan, od
pukog preţivljavanja.

„Da li postoje neke 'posebne' socijalne determinante koje se tiĉu samo

likovne umjetnosti i da li likovna umjetnost sama za sebe moţe da mijenja
društvenu stvarnost? Da li je slikarstvo iskljuĉivo kao u ogledalu zaustavljeni
trenutak, samo puki odraz stvarnosti? Ono je sud o svijetu, pohvala i pokuda
njegovim ludostima, panegirik, ili pak, kritika njegovih ideologija, a prije
svega estetska svijest o svijetu koji jeste i kakav jeste. Uz sve to estetsko je
upleteno u društveno i društveno u estetsko na svojevrstan i likovnoj
umjetnosti pripadajući naĉin, samoproizvodeći sasvim posebnu, ekskluzivnu
stvarnost koja ima svoj jezik, naĉin saopćavanja i 'posvjetovljenja' estetske
svijesti, svoje tehnike i materijale bez kojih bi, takoĊer, bila nemoguća.
Ĉovjeku je bio potreban takav naĉin oliĉavanja stvarnosti da bi pokazao da je
njegovo viĊenje i shvatanje svijeta jaĉe od ogledala, da je u stanju prodrijeti
iza onog što ĉula samo vide kroz odraz, do same suštine stvari i da njegova
svijest daleko premašuje instinktivno djelanje“ (Repovac, H., 2006: 66).

U razvoju likovne umjetnosti nastajanje i nestajanje stilova izazivali su

posebne sociološke napore u analizama tih fenomena, pa nastanak modernog
(a i postmodernog) slikarstva u jednu ruku i nije iznenaĊenje. Razvoj nauke,
tehnologije, razvitak mas-medija i njihov sve veći utjecaj na ĉovjekov ţivot,
zatim, odnosi meĊu ljudima koji bivaju, blago reĉeno, ogoljeni, ohlaĊeni od
onog ljudskog, sve smo više obuhvaćeni pukim prenošenjem informacija,
sve više „grabimo“ za novcem, statusom u društvu; ĉovjekova okupiranost
teritorijem, vladanjem i ţeljom za moći, odvajanje ĉovjeka od prirode,
ovladavanje njome dovelo je do napuštanja svega lijepoga u umjetnosti,
napuštanja romantiĉnih iskaza do prikazivanja niĉega o niĉemu, davanja
sasvim bezazlenim stvarima umjetniĉki status – sve to što je civilizacijski
razvoj društva doprinio, uveliko je imalo odraza na razvoj i umjetnosti same.
Moramo naglasiti to da specifiĉnost modernog slikarstva jeste njegova
bespredmetnost; moderno slikarstvo je „pobjeglo“ od ţivota, apstrahiralo je,
vratilo se sebi i svom biću.

72
Stil kao vanjska fasada estetske i društvene svijesti nadvladava vrijeme i
prostor, transformirajući se u duh jedne epohe i biva vrelo, kako navodi prof.
dr. Hidajet Repovac, inspiracija, podraţavanja, mode, raĊanja novih
umjetniĉkih ideja i sl. Stil raĊa i profilira publiku, kao što i ona uzdiţe njega;
i upravo ta interakcija reflektira jedan od najvaţnijih aspekata socijabilnosti
umjetnosti. „Likovni izraz unutar globalnog stila ona je njegova komponenta
preko koje se iskazuju i socijalne ambivalencije i sukobi umjetnosti i društva,
ali i onaj suptilni smiraj u kojemu preko kolorita i tehnika, preko estetskih
nazora, duh nalazi svoje stanište“ (Repovac, H., 2003: 69).

Umjetnost jeste jedna kompleksnost raznih momenata i vidova. Treba znati

da u svemu tome umjetniĉka istina je raznolika i ĉesto je bivana povezivana
sa realnošću. Pa tako, ako pod umjetnošću mislimo na odraţavanje realnosti,
tada ćemo joj oduzeti cjelokupni njen smisao. Umjetniĉko djelo moţe
itekako djelovati irealno, ali pritom moţe biti istinito. Naprimjer, u djelu
Edwarda Kienholza Drţavna bolnica nailazimo na konturu tijela na kojoj je
instalirana obiĉna posuda umjesto glave u kojoj se nalaze zlatne ribice.
Povezujući umjetniĉku istinu sa realnošću, nailazimo na to da je ovo
umjetniĉko djelo neistinito zato što nije realno. No, mogli bismo konstatirati
da je umjetniĉka istina ideja koja na svojevrstan, osebujan naĉin prenosi
unutrašnja previranja umjetnika i njegov odnos, stav prema svijetu oko sebe.
Umjetnost nekada moţda jeste bila puko prezentiranje (kopiranje) realnosti,
svijeta na platno, ali danas to nije. U sklopu moderne umjetnosti
distanciranje od predmetnosti izazvalo je nerazumijevanje većine ljudi.
Komunikacija klasiĉnih djela umjetnosti prema uţivaocima izazivala je
prividno razumijevanje, jer je preteţno prezentirala objekte koji su bili
poznati većini ljudi, dok moderna umjetnost, baveći se sobom, u jednu ruku
oteţala je tu komunikaciju izmeĊu djela i uţivalaca, budući je zahtijevala
jednu vrstu intuitivnog reagiranja, što većini jeste predstavljalo problem.
Samim tim, moderna umjetnost se više pribliţila nauci, kritiĉkom i
analitiĉkom promatranju svijeta, sve više je stvarala jedan novi svijet.

Koliko imamo umjetniĉkih dijela, toliko imamo i umjetniĉkih istina. Znamo

da nema objektivne istine, ali isto tako ĉovjek bez istine ne moţe. Sociološki
gledano, razvojem ĉovjeka i njegovog djelovanja on je donekle uspio stvoriti
sebi odreĊena objašnjenja samo da ne bi umro ni od ĉega, jer, kako navodi
Tine Hribar, istina o istini je raspor izmeĊu bića i prisutnosti (prisebnosti),
spona ĉovjeka sa svojom vlastitom istinom, koja predstavlja ništa. Istina o
istini – nema istine. Ali ĉovjek ne moţe ţivjeti ni bez ĉega i u njemu je da
traga, da traţi, da se iskazuje ne bi li došao do vjeĉnog, apsolutnog odgovora.

73
Ne bi bilo suvišno spomenuti Pabla Picassa, koji je oko 1930. godine
ustvrdio da je za njega slika suma jedne destrukcije i da sve što mu se sviĊa
on, zapravo, stavlja u sliku, bilo da je to ţena, tijelo ţene, bicikl ili krug – sve
to predstavlja forme koje, kad se postave u samu sliku pomoću boje, odaju
ideju titranja ţivota samih (ţivota te ţene, tijela ţene i sl.) objekata koje se
nalaze na slici. „Prije je slika bila suma dodataka, moje slike su sume
destrukcije; kad završim sliku – ja je mislim i na kraju ništa ne nedostaje;
crveno što sam maknuo s jednog mjesta pojavi se negdje drugo. Bilo bi
dobro fotografski saĉuvati ne etape nego metamorfozu slike. Moguće je da
neko tako moţe sjediniti i otkriti put u mozgu koji materijalizira san. (...)
Postoji jedna ĉudna stvar, a to je da se prva verzija slike u konaĉnici ne
mijenja uprkos raznim pojavljivanjima – ona se ne mijenja (Harrison, C., P.
Wood, ur., 2003: 508).19
Misao koja prati nastanak slike nije unaprijed odreĊena, takoĊer je ustvrdio
Picasso; ona se mijenja dok nastaje, kada je slika gotova i ona (misao)
mijenja se u odnosu na onog ko sliku promatra i sa kojeg stanja uma.20 Slika
ţivi ţivot kao ţiva kreatura, koja je pod utjecajem promjena koje djeluju na
nas, pa i na sliku samu. Jedina slika, prema ovom slikaru, jeste apstraktna
slika, pa prema tome jedina umjetnost jeste apstraktno slikarstvo. „Nosim se
sa slikom kao što se nosim sa ostalim stvarima u ţivotu. Slikam prozor kao i
što gledam kroz prozor. U slikarstvu kao i u ţivotu, moraš se ponašati
direktno, dakako da slika ima svoje konvencije i da u skladu s njima
esencijalno i misliš. (...) Umjetnik je spremište svakojakih emocija, emocija
neba, zemlje, papira... Zato ne smijemo biti skloni diskriminiranju bilo
emocija ili drugih stvari, ono ĉega se emocije tiĉu u tome nema klasnih
razlika. Emocije moramo uzimati gdje ih nalazimo – osim u vlastitim
djelima. Imam horor prema kopiranju samoga sebe. (...) Slikar slika da iskrca
iz sebe osjećanja i vizije; ljudi se pak veţu za slike da bi prekrili vlastitu
golotinju. (...) Slika se na svom putu, uništava postavljanjem na zid; slika
uvijek ima odreĊeno znaĉenje, barem za onoga koju je naslikao. Ĉim se
donese i stavi na zid, ona zauzima drugo znaĉenje i, što se tiĉe same slike,
ona je gotova. (...) Umjetnost nije pravilo prikazivanja ljepote već instinkt i
mozak koji je iznad svakog pravila prikazivanja ljepote (kanona)“ (Harrison,
C., P. Wood, ur., 2003: 509).

19
Citati koji se spominju pronaĊeni su u knjizi Art in theory 1900-2000: An Antology of
Changing Ideas i slobodnog su prevoda s obzirom da je knjiga ureĊena i objavljena na
engleskom jeziku.
20
Moramo naglasiti da je Picasso, kao i većina njegovih kolega slikara, bio protiv
razumijevanja slikarstva. Sâm Picasso je jasno postavio pitanja u kojima tematizira ĉovjekov
otpor shvatanju i razumijevanju, npr., banalnih stvari, kao što su ptice koje lete nebom,
cvijeće koje cvate, pa prema tome postavio je stav da se ni slikarstvo ne mora razumjeti
rekavši: „Ljudi koji razumijevaju slikarstvo najĉešće laju na pogrešno drvo.“

74
Literatura

1. Baudrillard, J. (1991A) Simulakrum i simulacija, IP Svetovi, Novi

Sad.
2. Baudrillard, J. (1991B) Fatalne strategije, Knjiţevna zajednica Novog
Sada, Novi Sad.
3. Baudrillard, J. (1998) Savršen zločin, Ĉigoja štampa, Beograd.
4. Bell, D. (1976) The Cultural Contradictions of Capitalism, Basic
Books, New York.
5. Bihalji-Merin, O. (1955) Savremena nemačka umetnost, Nolit,
Beograd.
6. Bihalji-Merin, O. (1974) Jedinstvo sveta u viziji umetnosti, Nolit,
Beograd.
7. Ĉaldarović, Lj. J. (2002) Industrijska sociologija, Tehniĉko
veleuĉilište, Zagreb.
8. Debord, G. (1992) Društvo spektakla, Bastard biblioteka, Beograd.
9. Foster, H. (2002) The Anti-Aestetic essays on postmoderculture, The
New Press, New York.
10. Foster, H., ur. (2004) Art since 1900: Modernism, Antimodernism,
Postmodernism, Thames&Hudson, London.
11. Greenberg, C. (1979) Art and Culture: critical essays, Indiana
University Press.
12. Harrison, C., ur. (2003) Art in Theory 1900-2000: An Anthology of
Changing Ideas, Blackwell Publishing.
13. Jameson, F. (1990) Postmodernism or the Cultural Logic of Late
Capitalism, Verso, London.
14. Jameson, F. (1995) Postmodernizam u kasnom kapitalizmu, Art press,
Beograd.
15. Klotz, H. (1995) Umetnost u 20. veku: Moderna: Postmoderna:
Druga moderna, Svetovi, Novi Sad.
16. Lyotard J. F. (2005) Postmoderno stanje: Izvještaj o znanju, Ibis
grafika, Zagreb.
17. Repovac, H. (2003) Sociologija simboličke kulture, Magistrat,
Sarajevo.
18. Šuvaković, M. (1996) Filozofske igre teatra, Prometej, Novi Sad.
19. Šuvaković, M. (1999) Pojmovnik moderne i postmoderne likovne
umetnosti posle 1950, Srpska akademija nauka i umetnosti – Prometej,
Beograd – Novi Sad.
20. Švob-Đokić, N. i dr. (2008) Kultura zaborava, Jesenski i Turk,
Zagreb.

75
76
Dr. sc. Aida Spahić
Konsultant na projektu „Jadranski model odrţive
mobilnosti u oblasti zdravstvene zaštite” /
Adriatic Model for Sustainable Mobility
in the Health & Care Sector project consultant
Federalno ministarstvo zdravstva / Federal Ministry of Healthcare

UDK 614.253

Pregledni nauĉni ĉlanak

IZGRADNJA POVJERENJA KAO KLJUĈNI FAKTOR

UNAPREĐENJA ODNOSA IZMEĐU LIJEĈNIKA I PACIJENTA

BUILDING TRUST AS A KEY FACTOR OF IMPROVING

DOCTOR - PATIENT RELATIONSHIP

Sažetak
Cilj ovog članka je da se – uzimajući u obzir relevantnu literaturu koja obrađuje
temu odnosa između liječnika i pacijenta, zatim savremene uvjete ţivota i rada
medicinskih djelatnika, rastući interes javnosti za provođenje zakonodavstva u
oblasti prava pacijenata, o čemu svjedoče brojni sadrţaji u elektronskim medijima
– istraţe osnovne prepreke koje stoje na putu unapređenja ovog odnosa i ponude
smjernice za djelovanje kako na institucionalnom tako i na individualnom planu.
Analiziraju se različiti modeli odnosa između liječnika i pacijenta, zatim osnovni
izazovi ovog odnosa u svjetlu informacionih tehnologija, sistema organiziranja
zdravstvene zaštite i programa edukacije medicinskog profila, uzimajući u obzir
bosanskohercegovački kontekst. U zaključku se naglašava kako su vještine
komunikacije i odgovarajući stepen profesionalnosti, koji se gradi ne samo u toku
dugogodišnje medicinske prakse već mnogo ranije u procesu obrazovanja, ključni
za izgrađivanje odgovarajućeg stepen povjerenja sa pacijentom od kojeg u najvećoj
mjeri zavisi ishod liječenja. Smjernice za djelovanje moraju biti fokusirane na
jačanje moralne dimenzije medicinske profesije i vraćanje njenog integriteta u
očima javnosti, putem obnavljanja narušenog povjerenja na kojem se bazira odnos
između liječnika i pacijenta.

Ključne riječi: odnos liječnik – pacijent, humanističke discipline, medicinske

greške, obrazovanje, medicinska etika

Summary
Taking into consideration the relevant literature that deals with doctor-patient
relationship, modern conditions of life and work of medical proffesionals, the

77
growing public interest in the implementation of Law on patients' rights, as
evidenced by numerous articles in the electronic media, this article is aimed on
exploring the basic obstacles for improving this relationship and offer guidelines
for action both at institutional, and individual levels. It analyzes the different
models of doctor-patient relationship, the main challenges of this relationship in
light of the information technology, health care organization and education
programs of medical profile, taking into account the Bosnian context. Conclusion
emphasises that communication skills and an appropriate level of professionalism
are built not only on many years of medical practice but earlier in the educational
process itself. The outcome of treatment largely depends on building an appropriate
level of trust between doctor and patient. The guidelines for action must be focused
on strengthening the moral dimension of the medical profession and restore its
integrity in the eyes of public, by restoring confidence, the doctor-patient
relationship is based on.

Key words: doctor-patient relationship, humanistic disciplines, medical errors,

education, medical ethics

Uvod

Zahvaljujući programima prevencije infektivnih oboljenja te inovacijama u

medicini, došlo je do znaĉajnog poboljšanja kvaliteta ţivota te produţenja
trajanja prosjeĉnog ljudskog vijeka u razvijenim zemljama svijeta. MeĊutim,
ubrzani razvoj tehnologija i komercijalizacija zdravstvenog sektora
rezultirali su takoĊer i dehumanizacijom medicinske prakse. Koncept
dehumanizacije u medicini zapoĉeo je u 18. vijeku otkrićem stetoskopa koji
je omogućio doktorima da slušaju otkucaje srca sa distance. Jedno od
znaĉajnih pitanja medicinske etike danas je usmjereno na razumijevanje
prirode odnosa izmeĊu lijeĉnika i pacijenta. Vijekovima prihvaćeno
uvjerenje da ukupan kvalitet ţivota pacijenta zavisi od njegovog odnosa sa
doktorom, u savremenim uvjetima više nije primjenjivo. Danas je taj odnos
posredovan razvojem tehnologija, promijenjenim odnosom strukture
zdravstvenog sistema i uvjeta u kojima se obavlja lijeĉniĉka praksa, što
stavlja lijeĉnika u poziciju pruţaoca taĉne informacije o zdravstvenom stanju
pacijenta i predlagaĉa mogućih opcija lijeĉenja u ograniĉenom vremenu koje
mu ne dozvoljava uspostavljanje dubljeg odnosa sa pacijentom koji treba da
bude baziran na razvijanju empatije.

Iako je, za razliku od antiĉke medicine, moderna medicina mnogo više

bazirana na dokazima, broj smrtnih sluĉajeva usljed medicinskih pogrešaka

78
nije zanemariv. Statistiĉki podaci u SAD-u pokazuju da su treći vodeći uzrok
smrtnosti upravo medicinske pogreške. Naţalost, to se najĉešće dešava zbog
toga što doktori uopće ne poznaju svoje pacijente.

Sve veći izazovi s kojima se suoĉavaju lijeĉnici, a koji proizlaze iz

savremene medicinske prakse, doveli su do potrebe integracije disciplina kao
što su: bioetika, medicinska etika, narativna medicina, medicinska
sociologija itd., u kurikulume medicinskih fakulteta širom svijeta.

U edukaciji studenata medicine društvene i humanistiĉke nauke imaju za cilj

da unaprijede znanja budućih doktora te da ih osposobe kako bi bili
profesionalci koji posjeduju komunikacijske vještine, empatiju, sposobnost
donošenja odluka zasnovanih na poznavanju etiĉkih principa itd. Ove
discipline takoĊer imaju za cilj da unaprijede vještine budućih doktora koje
će ih osposobiti za brojne izazove koji proizlaze iz današnjih uvjeta ţivota i
rada u medicinskoj praksi.

Od devedesetih godina prošlog vijeka medicinska etika uvrštena je u

nastavne programe medicinskih fakulteta širom svijeta s ciljem upoznavanja
studenata medicine i ostalih fakulteta medicinske orijentacije sa
fundamentalnim znanjima iz oblasti humanistiĉkih i društvenih nauka, kako
bi bili u stanju da afirmiraju svoje liĉne i profesionalne moralne kvalitete i
primjenjivali svoja znanja u kliniĉkoj praksi.

Cilj ovog ĉlanka je da se – uzimajući u obzir relevantnu literaturu koja

obraĊuje temu odnosa izmeĊu lijeĉnika i pacijenta, zatim savremene uvjete
ţivota i rada medicinskih djelatnika, rastući interes javnosti za provoĊenje
zakonodavstva u oblasti prava pacijenata, o ĉemu svjedoĉe brojni sadrţaji u
elektronskim medijima – istraţe osnovne prepreke koje stoje na putu
unapreĊenja ovog odnosa i ponude smjernice za djelovanje kako na
institucionalnom tako i na individualnom planu.

Modeli odnosa izmeĊu lijeĉnika i pacijenta

Najraniji oblik odnosa izmeĊu lijeĉnika i pacijenta, tzv. paternalizam,

karakterizira slijepo povjerenje u lijeĉnika kao vrhunskog poznavaoca svoje
struke koji se u svom radu rukovodi poštivanjem osnovnih principa
medicinske etike kako bi djelovao u interesu pacijenta.

79
U doba Hipokrata doktor nije bio samo osoba koja posjeduje znanja iz
medicine nego je on bio i filozof i svećenik. U to vrijeme filozofija, religija i
medicina su bile jedna cjelina. U liĉnosti doktora su bila sjedinjena sva ta
znanja.

Komercijalizacijom sektora medicine, rastućim neprofesionalizmom

lijeĉnika koji je rezultirao povećanim brojem lijeĉniĉkih grešaka,
paternalizam polahko poĉinje da slabi. U literaturi druge polovine
dvadesetog vijeka ĉesto se mogu naći komiĉne opaske na raĉun lijeĉniĉke
prakse. Anthony De Mello u svojoj knjizi „Damari“ u satiriĉnom duhu
odliĉno ilustrira stupanj razvoja paternalizma u medicini druge polovine
dvadesetog vijeka:

„Doktor se nagnuo nad nepomiĉnim tijelom na krevetu, a zatim objavio: 'Ţao

mi je što vam moram saopćiti, ali vaš suprug definitivno se preselio u bolji
svijet.' Beţivotno tijelo oglasilo se slabašnim protestom: 'Nije istina, još sam
ţiv.' 'Šuti više', rekla mu je ţena. 'Doktor zna bolje od tebe.'“

Od devedesetih godina prošlog vijeka do danas napretkom bioetike paţnja se

sve više posvećuje autonomiji pacijenta, ĉime se odgovornost za lijeĉenje
prenosi na pacijenta. U Deklaraciji o zdravstvenoj zaštiti orijentiranoj na
pacijenta, koju je objavila MeĊunarodna alijansa organizacija pacijenata,
navodi se da zdravstvena zaštita mora biti bazirana na sljedećih pet principa:

1. poštovanje – pacijenti imaju fundamentalno pravo na zdravstvenu

zaštitu koja odgovara njihovim jedinstvenim potrebama,
preferencijama i vrijednostima, poštujući njihovu autonomiju i
nezavisnost;
2. izbor i osnaţivanje – pacijenti imaju prava i sposobnosti da
uĉestvuju, u skladu sa svojim kapacitetima, kao partneri u donošenju
odluka koje utjeĉu na njihov ţivot;
3. uĉešće pacijenata u kreiranju zdravstvenih politika – pacijenti i
njihove organizacije zasluţuju da imaju odgovornost za kreiranje
zdravstvenih i socijalnih politika kroz uĉešće u svim nivoima
donošenja odluka koje bi trebale biti kreirane na naĉin da je pacijent
u fokusu;
4. pristup i podrška – pacijenti moraju imati pristup uslugama
zdravstvene zaštite, što ukljuĉuje pristup sigurnim, kvalitetnim i
odgovarajućim uslugama, lijeĉenju, preventivnoj njezi i promotivnim
aktivnostima;
5. informiranost – taĉne, relevantne i jasne informacije su esencijalne
kako bi pacijenti bili u mogućnosti da donose odluke o naĉinu

80
 lijeĉenja. Informacija mora biti prezentirana na odgovarajući naĉin, u
skladu sa osnovnim principima zdravstvene pismenosti, uzimajući u
obzir zdravstveno stanje, jezik, dob, nivo razumijevanja, kulturu itd.

Dok u paternalizmu lijeĉnik preuzima odgovornost da, koristeći se svojim

struĉnim znanjima, ĉini ono što je u najboljem interesu pacijenta, odnos u
kojem se poštuje autonomija pacijenta bazira se na priznavanju sposobnosti
pacijenta da je on sâm odgovoran za donošenje odluka o svom zdravlju i
ţivotu.

Ne postoji realna potreba za strogim odvajanjem paternalizma od modela

zasnovanog na poštivanju autonomije pacijenta, niti ima potrebe za
preferiranjem jednog u odnosu na drugi (Devettere, 2000). To, zapravo, u
praksi nije niti moguće, budući da je svaki pojedinaĉan odnos izmeĊu
lijeĉnika i pacijenta specifiĉan i niti jedan nije strogo paternalistiĉki ili strogo
orijentiran na pacijenta, već sadrţi elemente i jednog i drugog.
„Paternalistiĉki koncept i koncept autonomije pacijenta su dva ekstrema koja
ne nalaze svoje mjesto u realnoj kliniĉkoj praksi“ (T. Turner-Warwick,
1994).

Treći model odnosa izmeĊu lijeĉnika i pacijenta u kojem je izbalansiran

proces donošenja odluka zasniva se na zajedniĉkom donošenju odluka nakon
što je lijeĉnik upoznao pacijenta o svim mogućim aspektima i ishodima
lijeĉenja pruţajući mu struĉni savjet. Ovo je odnos u kome niti je lijeĉnik
apsolutni autoritet koji donosi odluku u ime pacijenta, niti je samo tehniĉko
lice sa diplomom medicine (Sullivan, 2001). On je za svog pacijenta mudar
prijatelj i briţan partner na putovanju prema izljeĉenju (Chin, 2002).

Faktori koji utjeĉu na izgradnju odnosa lijeĉnik – pacijent

 Društveni kontekst / zdravstvena politika

Najvaţnije pitanje sa kojim se suoĉavaju zdravstveni sistemi širom svijeta,

ukljuĉujući i Bosnu i Hercegovinu, jeste na koji naĉin reforme u zdravstvu u
pravcu implementacije Povelje o pravima pacijenata utjeĉu na kvalitet
zdravstvene zaštite. Odgovor na ovo pitanje je dijelom dat u zanimljivom
tekstu koji je objavila Carolyn Y. Johnson na web-portalu Washington Posta.
Autorica se osvrće na rezultate analize grupe nauĉnika, lijeĉnika i
matematiĉara u kojoj je primjenom modela „zatvorske dileme“, jednog od
najpoznatijih modela iz teorije igara, analiziran odnos doktor – pacijent

81
(Đulbegović et al., 2015). Ova analiza je pokazala da su pogrešne odluke
lijeĉnika u procesu lijeĉenja uzrokovane konfliktom interesa u kojem se
nalazi ljekar u odnosu na pacijenta.

Klasiĉni primjer zatvorske dileme izgleda ovako: Dva pljaĉkaša banke se

nalaze u zatvoru i svaki od njih je u iskušenju da krivicu prebaci na
sauĉesnika i da na taj naĉin sebi osigura slobodu. Ukoliko se opredijele za
šutnju, obojica će dobiti manju kaznu. Ako jedan od njih optuţi drugoga, on
će biti osloboĊen, dok će njegov sauĉesnik ostati u pritvoru. Najsebiĉniji
izbor bi bila izdaja. MeĊutim, ukoliko se oba zloĉinca opredijele za izdaju,
ĉeka ih dugogodišnja zatvorska kazna.

U navedenom istraţivanju (Đulbegović et al., 2015) o odnosu lijeĉnika i

pacijenta postavljena je sljedeća dilema: pacijent traţi opijate za ublaţavanje
bolova. Sasvim je moguće da pacijent osjeća stvarne bolove, ali takoĊer
postoji vjerovatnoća da pacijent ţeli obmanuti doktora. Pod pretpostavkom
da pacijent osjeća stvarne bolove, racionalan izbor doktora će biti da ga
lijeĉi. Ĉak iako pacijent nema stvarne bolove, u interesu doktora će biti da ga
lijeĉi jer će ga u suprotnom pacijent ocijeniti negativno u evaluacijskoj
anketi, što će utjecati na gubitak njegove profesionalne reputacije i,
konsekventno tome, smanjenjem prihoda. Zbog svega navedenog, doktor će
se opredijeliti za prepisivanje traţenog recepta, bez obzira da li je lijek
pacijentu potreban ili ne. Pacijent koji je već razvio ovisnost o traţenom
lijeku motiviran je zadovoljavanjem iskljuĉivo svojih sebiĉnih i kratkoroĉnih
potreba, ne razmišljajući o tome da dugoroĉna upotreba opijata moţe štetiti
njegovom zdravlju, što za posljedicu ima i negativan utjecaj na društvenu
zajednicu.

Najnovije reforme u zdravstvenoj zaštiti u zemljama širom svijeta usmjerene

su na smanjenje troškova zdravstvene zaštite, unapreĊenje kvaliteta zdravlja
te poštivanje autonomije pacijenta, što ĉesto stavlja interese pacijenata i
doktora u konflikt. Ako uzmemo u obzir rezultate spomenutog istraţivanja
grupe nauĉnika, koji sugeriraju da „pogrešne odluke“, dakle, odluke koje
nisu u interesu pacijenta, ĉine 42% doktorskog konsultantskog vremena,
evidentno je da su potrebne organizacijske promjene koje će reducirati ovaj
konflikt interesa.

Reformski pravci koji su usmjereni na racionaliziranje troškova prisiljavaju

doktore da na svakom koraku u procesu lijeĉenja uzimaju u obzir troškove,
što lijeĉnike stavlja u vrlo nezavidnu poziciju podijeljene lojalnosti
(Đulbegović, 2015). Njihova obaveza je da rade ono što je u najboljem
interesu pacijenta te da doprinose efikasnom racionalnom trošenju resursa u

82
zdravstvu. Ovo je naroĉito evidentno u SAD-u s obzirom da su tamo najveći
troškovi zdravstvene zaštite po glavi stanovnika.

 Utjecaj informacionih tehnologija

Savremena medicina, ĉija je osnovna karakteristika da se postavljanje

dijagnoze temelji na dokazima, podrazumijeva svakodnevno evidentiranje
ogromne koliĉine podataka. Kako bi te informacije bile lahko dostupne,
neophodno ih je prikupljati, evidentirati i arhivirati na adekvatan naĉin, što je
praktiĉno nemoguće bez upotrebe savremenih informacionih tehnologija.
Najveći izazov za odnos izmeĊu lijeĉnika i pacijenta ogleda se u primjeni
telemedicine koja postaje sastavni dio zdravstvene zaštite. U ovakvom
odnosu interakcija izmeĊu lijeĉnika i pacijenta je posredovana
informacionim tehnologijama. To moţe dovesti do unapreĊenja saradnje
izmeĊu pacijenata i pruţalaca zdravstvene zaštite ali i do osjećaja otuĊenosti
pacijenata od lijeĉnika koji sada imaju mogućnost da vrše virtualne posjete
svojih pacijenata. Pacijentima je omogućeno da pristupe svojim
zdravstvenim kartonima neovisno o tome koliko lijeĉnika moraju da posjete.
Telemedicina za ljekare predstavlja veoma vaţan segment pruţanja usluga,
naroĉito na zapadu gdje se rad ljekara vrednuje na osnovu procjene njihove
efikasnosti i zadovoljstva pacijenata uslugama koje pruţaju.

 Vrijeme provedeno sa pacijentom

Nedostatak vremena koje lijeĉnik posvećuje pacijentu jedan je od najvećih

uzroĉnika lijeĉniĉkih grešaka. Nije teško pretpostaviti da, kada nekolicina
lijeĉnika mora pregledati veliki broj pacijenata, izuzetno upitan je kvalitet
vremena koji im stoji na raspolaganju. Kratko vrijeme provedeno sa
pacijentom ne dozvoljava lijeĉniku da razmotri sve relevantne podatke
neophodne za postavljanje dijagnoze, kao što su porodiĉna historija bolesti,
znakovi stresa, sklonost alergijama, zdravstvene navike itd. U ĉlanku
objavljenom 2013. godine (The Journal of the American Medical
Association (JAMA), 56 procenata dijagnostiĉkih grešaka dešava se usljed
grešaka u donošenju odluka koje su nastale kao direktni rezultat
neadekvatnog prikupljanja podataka o pacijentu i ukljuĉivanja njegove
medicinske historije u dijagnozu. Kada je rijeĉ o vremenu, daleko je vaţniji
kvalitet provedenog vremena izmeĊu lijeĉnika i pacijenta u procesu
konsultacije nego njegov kvantitet (Schattner, 2009). Pacijenti najĉešće
procjenjuju kvalitet odnosa sa svojim lijeĉnikom na osnovu toga koliko
paţljivo ga lijeĉnik sluša, uzima u obzir ono što mu govori o svojim

83
tegobama i pristupa njegovom zdravstvenom problemu sa ozbiljnošću.
Kvalitet se, takoĊer, mjeri na osnovu toga koliko temeljito doktor objašnjava
pacijentu dijagnozu i moguće naĉine lijeĉenja te koliko doktor ukljuĉuje
pacijenta u donošenje odluka o njegovom zdravlju.

 Informiranost pacijenta

Prije ere informacionih tehnologija znanje iz medicine posjedovali su

iskljuĉivo doktori. Uloga pacijenta sastojala se u slušanju onoga što doktor
govori i iznošenju svojih zdravstvenih problema. MeĊutim, internet je
otvorio vrata informacijama kao nikada ranije. Postoji bezbroj web-stranica
koje sadrţe detaljne informacije o razliĉitim zdravstvenim stanjima.
Savremeni pacijent koji koristi informacione tehnologije nema samo pristup
osnovnim informacijama iz oblasti medicine, nego on ima pristup najnovijim
dostignućima u medicini, razliĉitim pristupima lijeĉenja koji su raspoloţivi u
svijetu, tako da moţe izvršiti inteligentan izbor. On dolazi u ordinaciju kod
svog porodiĉnog lijeĉnika sa odreĊenim pretpostavkama koje je formirao na
bazi prikupljenih informacija sa interneta. Sve više pacijenata dolazi kod
doktora sa unaprijed uspostavljenim internetskim dijagnozama i
mogućnostima lijeĉenja, postavljajući pritom zahtjeve svom lijeĉniku, bili
oni opravdani ili ne. Oni ţele iskoristiti svoje zakonom garantirano pravo da
aktivno uĉestvuju u odluĉivanju o naĉinu lijeĉenja, te da budu informirani o
svemu što je povezano sa njihovim zdravstvenim stanjem. UvoĊenjem
informacionih tehnologija u medicinsku praksu pojavio se izvjestan otpor
doktora i drugih zdravstvenih djelatnika prema promjenama koje proizlaze iz
promjene odnosa izmeĊu lijeĉnika i pacijenta. Doktori su uglavnom pruţali
otpor jer su smatrali da su informacije koje se nalaze na internetu
nepouzdane, jer nisu ţeljeli da se prilagoĊavaju novim tehnologijama
smatrajući ih gubitkom vremena, zatim, zato što su drţali do toga da se na taj
naĉin otuĊuju od pacijenta, jer su informiranog pacijenta doţivljavali kao
problematiĉnog itd. MeĊutim, u zapadnim zemljama lijeĉnici su vremenom
shvatili korisnost informacionih tehnologija u medicinskoj praksi. Njihova
uloga sastoji se u tome da svojom struĉnošću pomaţu pacijentima da se
snaĊu u moru informacija koje se nude na internetu te da im pomognu da
razumiju svoje zdravstvene probleme. Prije samo nekoliko decenija odluke o
lijeĉenju padale su iskljuĉivo na teret lijeĉnika i temeljile su se na liĉnim
iskustvima, kliniĉkim sluĉajevima i izvještajima koji su bili raspoloţivi u
ograniĉenoj mjeri. Danas je informacija dostupna svakome, što u svakom
sluĉaju olakšava proces donošenja odluka.

84
  Profesionalizam i lijeĉniĉka etika

Termini „profesija“ i „profesionalac“ potjeĉu od latinskog izraza „professio“,

što znaĉi „javno priznavanje“. Profesija je društvena grupa koja javno
objavljuje na koji naĉin su njeni ĉlanovi duţni da obavljaju svoje aktivnosti
te podlijeţu sankcijama društva ukoliko ne ispunjavaju svoje duţnosti ili ih
zloupotrebljavaju. Profesija je društvena grupa od javnog interesa od koje
društvo oĉekuje postizanje znaĉajnih društvenih ciljeva. Profesija obiĉno
izdaje etiĉki kodeks kojim se propisuju standardi ponašanja njenih ĉlanova.
Osnovna obiljeţja profesije su: kompetencija u odreĊenim specijaliziranim
znanjima i vještinama, specifiĉne obaveze i odgovornosti prema društvu,
pravo na obuĉavanje, certificiranje, sankcioniranje i iskljuĉivanje svojih
ĉlanova u sluĉaju povrede profesije.

Profesionalizam u medicini podrazumijeva nastojanje da se usvoje stavovi,

ponašanja i vještine koje podrazumijevaju sljedeće:

- altruizam – lijeĉnik se obavezuje da će djelovati u najboljem interesu

pacijenta;
- odgovornost – lijeĉnik je odgovoran svojim pacijentima, društvu i
svojoj profesiji;
- izvrsnost – lijeĉnik se obavezuje na cjeloţivotno uĉenje;
- duţnost – lijeĉnik uvijek mora biti na raspolaganju te biti posvećen
svojoj sluţbi u okviru profesije i društvene zajednice;
- ĉast i integritet – lijeĉnici moraju uvijek biti praviĉni, istinoljubivi i
iskreni prema pacijentima i svojoj profesiji;
- poštovanje prema pacijentima – lijeĉnik mora poštovati pacijenta i
njegovu porodicu, ostale lijeĉnike i ĉlanove lijeĉniĉkog tima, studente
i ostale kolege.

Profesionalizam u medicini je podruĉje koje se nalazi pod budnim okom

paţnje ne samo doktora i njihovih udruţenja nego i medija i javnosti u
cjelini. Imajući u vidu isprepletenost medicinske etike i profesionalizma u
medicine, nemoguće je razmatrati bilo koje etiĉko pitanje bez uzimanja u
obzir profesionalizma u medicini.

Povjerenje, odanost i poštenje su osnove za dobar odnos izmeĊu lijeĉnika i

pacijenta i profesionalizam u medicinskoj praksi. Primjenjivanje ovih
vrijednosti u svakodnevnoj praksi predstavlja izazov za doktore, budući da
doktor uvijek mora djelovati u najboljem interesu pacijenta. Doktori moraju
voditi raĉuna o tome da budu iskreni u komunikaciji sa pacijentima i
njihovom porodicom. MeĊutim, vještine komunikacije kojima doktor

85
raspolaţe ponekad nisu dovoljne u odreĊenim situacijama. Iako su doktori
obuĉeni da paţljivo slušaju pacijente, moţe doći do povećanja rizika od
neotkrivanja ozbiljnih zdravstvenih problema ukoliko se pacijent osjeća
neugodno dok razgovara sa doktorom. Pacijentu bi trebalo posvetiti dovoljno
vremena kako bi opisao razloge svoje posjete.

Najveći izazov u odnosu izmeĊu lijeĉnika i pacijenta koji je ĉesto

prouzrokovan nedostatkom profesionalizma jeste nastajanje konflikta izmeĊu
doktora i pacijenata. Konflikti mogu nastati usljed razliĉitih izvora, kao što
su neadekvatno i prijeteće ponašanje pacijenta, neutemeljeno i nerealno
oĉekivanje rezultata lijeĉenja, neadekvatne informacije koje je pruţio
pacijent. S druge strane, nedostatak komunikacije sa pacijentom, kašnjenje,
nedovoljna informiranost, oholost te površnost mogu dovesti lijeĉnika do
konflikta sa pacijentom. Odgovornost doktora kao profesionalca je da
upravlja konfliktom na naĉin da demonstrira suosjećanje i poštovanje prema
pacijentu. U većini sluĉajeva doktori će ţeljeti da razriješe konfliktnu
situaciju pokušavajući da razumiju razloge neadekvatnog ponašanja
pacijenta.

Profesionalizam koji je inkorporiran u odnos izmeĊu medicine i društva

predstavlja temelj za uspostavljanje povjerenja na relaciji doktor – pacijent.
S obzirom da oblast medicine zahtijeva visok stupanj integriteta,
kompetencija i etiĉkih standarda koji se odnose na sve aktere u procesu
pruţanja zdravstvenih usluga, u obrazovni program studenata medicine na
univerzitetima širom svijeta uvode se humanistiĉke i etiĉke komponente
zdravstvene zaštite s ciljem integriranja etiĉkih principa u kliniĉku praksu.

Iako postoji saglasnost da je ova disciplina neophodna u edukaciji studenata

medicinskih fakulteta, još uvijek meĊu edukatorima iz oblasti medicinske
etike ne postoji konsenzus o sadrţaju, obimu i naĉinu poduĉavanja ovog
nastavnog predmeta. Medicinski etiĉari iz SAD-a su ustanovili osnovne
kratkoroĉne ciljeve edukacije iz oblasti medicinske etike. Jedna od kljuĉnih
preporuka za edukaciju u ovoj oblasti (Tomorow‟s Doctors, 2009) jeste da
budući lijeĉnici moraju usvojiti ponašanja i moralne stavove koji su kljuĉni
za njegov budući odnos prema pacijentima, kolegama i društvu u cjelini.
Koncept edukacije u oblasti medicinske etike koji ne ukljuĉuje formiranje
ovakvih vrijednosti kod studenata medicine najvjerovatnije neće dovesti do
ostvarenja svojih primarnih ciljeva.

86
Bh. kontekst

Sudeći prema rezultatima nekolicine studija o kvalitetu zdravstvene zaštite

kojima je bilo obuhvaćeno anketiranje graĊana o njihovom zadovoljstvu
uslugama zdravstvenom zaštitom, moţe se izvesti zakljuĉak da su graĊani u
Bosni i Hercegovini relativno zadovoljni pruţanjem zdravstvenih usluga na
primarnom nivou zdravstvene zaštite kada je u pitanju kvalitet zaštite i
dostupnost usluga.1 MeĊutim, u anketi koja je provedena u okviru projekta
evaluacije reformi u oblasti primarne zdravstvene zaštite znatan broj
ispitanika je izjavio da ih njihov porodiĉni lijeĉnik ne poznaje dovoljno. U
većim sredinama prisutan je i veći pritisak na lijeĉnike porodiĉne medicine, a
procedura zakazivanja termina i ĉekanja traje nešto duţe nego u manjim
sredinama.

MeĊutim, dok procesi reforme u oblasti primarne zdravstvene zaštite

napreduju, kliniĉki centri i bolnice se suoĉavaju sa nedovoljnim i
neadekvatnim finansiranjem, odlaskom struĉnog kadra i porastom broja tuţbi
zbog neprofesionalnog odnosa prema pacijentu i nesavjesnog lijeĉenja.

U posljednje vrijeme u medijima se ĉesto moţe ĉitati o brojnim sluĉajevima

nesavjesnog lijeĉenja. Prema podacima Visokog sudskog i tuţilaĉkog vijeća
(VSTV), u Bosni i Hercegovini je od 2011. do 2013. podneseno 56 prijava
protiv nesavjesnog lijeĉenja, izdato 27 naredbi o provoĊenju istrage te
podignuto sedam tuţbi.

U priruĉniku „Sistem ţalbi“2, koji je pripremila Agencija za akreditaciju

zdravstvenih usluga, navodi se da je iskustvo zdravstvenih profesionalaca i
pravnika pokazalo da se većina pacijenata ţali i spori zbog osjećaja
frustriranosti. „Ako ne dobiju odgovarajuće objašnjenje za neţeljeni incident
koji im se desio ili se desio njihovoj porodici, ţalba i tuţba su posljednje
sredstvo. Iskustva pokazuju da problemi u komunikaciji leţe u pozadini
većine ţalbi i u dobrom dijelu sudskih sluĉajeva. Naime, pacijenti
zdravstveni sistem sagledavaju u istom svjetlu kao i druge davaoce usluga, s
tom razlikom što zahtijevaju veću odgovornost u pruţanju medicinskih
usluga“ (AKAZ).

1
Studije koje su provodile nevladine organizacije te studije evaluacije koje je provodio
Zavod za javno zdravstvo FBiH (CPCD 2013, XY 2015, Zavod za javno zdravstvo, 2010).
2
Priruĉnik dostupan u elektronskoj formi na stranici Agencije za akreditaciju zdravstvenih
usluga (www.akaz.ba).

87
U većini tekstova o sluĉajevima lijeĉniĉke pogreške objavljenih u medijima,3
kao razloge pokretanja sudskog postupka porodice ţrtava uglavnom istiĉu da
ih je najviše pogodio „neljudski odnos nekih ljekara“.

Što se tiĉe obrazovnih programa iz oblasti humanistiĉkih nauka, tek

devedesetih godina dvadesetog vijeka poĉinju da se u kurikulume
medicinskih fakulteta uvode predmeti kao što su sociologija medicine,
medicinska etika, etika zdravstvene njege, bioetika itd. MeĊutim, ovi
programi su, naţalost, na većini fakulteta u Bosni i Hercegovini uglavnom
zastupljeni u prvom semestru prve godine studija, što je nedovoljno za
stjecanje znanja iz ovih oblasti te formiranje moralnih kvaliteta budućih
doktora. U susjednoj, Republici Hrvatskoj humanistiĉke nauke ukljuĉene su
ne samo horizontalno nego i vertikalno u kurikulume medicinskih fakulteta,
tako da studenti od prve do šeste godine studija imaju priliku da obraĊuju
razliĉite teme iz domena humanistiĉkih nauka ĉije usvajanje utjeĉe na
kvalitet njihovog obrazovanja i razvoja njihovih moralnih osobina.

Zakljuĉci

Imajući u vidu da pacijent nije samo skup simptoma prezentiran u

laboratorijskim testovima i medicinskoj dokumentaciji nego ĉovjek od krvi i
mesa sa specifiĉnom iskustvima, vjerovanjima, obiĉajima, navikama koje
oblikuju njegov odnos prema ţivotu, konsultacija predstavlja najvaţniji dio
relacije izmeĊu lijeĉnika i pacijenta i od nje u najvećoj mjeri zavisi u kojem
pravcu će se ovaj odnos razvijati.

Ukoliko lijeĉnik ne posjeduje odgovarajuće vještine komunikacije i

odgovarajući stepen profesionalnosti koji se gradi ne samo u toku
dugogodišnje prakse već mnogo ranije u procesu obrazovanja, vrlo je
vjerovatno da neće uspjeti izgraditi odgovarajući stepen povjerenja sa
pacijentom koji je, kako su brojna istraţivanja pokazala, kljuĉan u procesu
lijeĉenja.
Neophodne su promjene kako na institucionalnom tako i na individualnom
planu u ĉijem će fokusu biti obnavljanje narušenog povjerenja na kojem se
bazira odnos izmeĊu lijeĉnika i pacijenta. Na taj naĉin će medicinska
profesija ojaĉati moralnu dimenziju svoje uloge u društvu.

3
Opširnije u tekstu „Slagalica smrti“ objavljenom na web-portalu
www.balkans.aljazeera.net.

88
Adekvatni programi edukacije su kljuĉan ulazni faktor za jaĉanje odnosa
lijeĉnik – pacijent. Priroda odnosa izmeĊu lijeĉnika i pacijenta bi trebala biti
revidirana u programima edukacije lijeĉnika i drugih medicinskih profila.

Teme iz oblasti humanistiĉkih disciplina i društvenih nauka na fakultetima

medicinske orijentacije ne bi trebale biti zastupljene samo horizontalno nego
i vertikalno. Time će se omogućiti kontinuirano stjecanje znanja i usvajanje
vještina neophodnih za unapreĊenja odnosa izmeĊu lijeĉnika i pacijenta.

Literatura

1. Australian Medical Association Council of Doctors-in-Training, New

Zealand Medical Association Doctors-in-Training Council, New Zealand
Medical Students' Association, Australian Medical Students' Association,
„Social Medical and the Medical Profession: A guide to online
professionalism for medical practitioners and medical students“, 2010,
http://ama.com.au/socialmedia.
2. Chin, J. J. (2002) „Doctor-patient Relationship: from Medical Paternalism
to Enhanced Autonomy“, Singapore Med J, Vol 43(3).
3. De Melo, A. (2005) Damari, Lom.
4. Devettere, R. J. (2000) „Practical decision making in health care ethics:
Cases and Concepts“, 2nd Edition, Georgetown University Press,
Washington, DC.
5. Đulbegovic, B., I. Hozo, J. Ioannidis (2015) „Modern health care as a game
theory problem“, Eur J Clin Invest, 45(1), 1–12.
6. General Medical Council. Tomorrow‟s Doctors. Outcomes and standards
for undergraduate medical education, 2009,
http://www.gmcuk.org/Tomorrow_s_Doctors_1214.pdf_48905759.pdf.
https://www.washingtonpost.com/news/wonk/wp/2015/09/16/how-the-
doctor-patient-relationship-has-become-a-prisoners-dilemma/.
7. International Alliance of Patients‟ Organizations (2006) „Declaration on
Patient-Centred Healthcare“, www.patientsorganizations.org/declaration.
8. International Alliance of Patients‟ Organizations (2012) „Patient-Centred
Healthcare Indicators Review“, www.patientsorganizations.org.
9. „Is There Still a Place for 'Paternalistic' Doctors?“, Arthur L. Caplan – H.
Barron, http://www.medscape.com/viewarticle/827006#vp_1.
10. Johnson, Y. C. „How the doctor-patient relationship has become a
prisoner‟s dilemma“.
11. Mendoza, D. M., S. G. Smith, M. M. Eder, J. Hickner (2011) „The Seventh
Element of Quality: The Doctor-Patient Relationship“, Family Medicine,
43(2).
12. Miles, S. H., L. W. Lane, J. Bickel, R. M. Walker, C. K. Cassel (1989)
„Medical ethics education: coming of age“, Acad Med.

89
13. Monitoring lokalnih usluga: OCD, graĊani i lokalne vlasti zajedno do boljih
usluga, CPCD izvještaji,
http://www.cpcd.ba/bs/reference/monitoring_lokalnih_usluga_ocd_gra_ani
_i_lokalne_vlasti_zajedno_do_boljih_usluga.html.
14. Mulić-Softić, S. „Slagalica smrti“,
http://balkans.aljazeera.net/vijesti/slagalica-smrti.
15. Muškarci i primarna zdravstvena zaštita, Asocijacija XY, septembar 2015,
http://www.xy.com.ba/uploads/attachment/attachmentfile/7d92c6bee88e8e3
9508b791a8bc6d436.pdf.
16. Putting Humanity and the Humanities Back Into Medicine, Allen Frances,
Professor Emeritus, Duke University, http://www.huffingtonpost.com/allen-
frances/putting-humanities-back-into-medicine_b_7887136.html.
17. Ramesh, K. (2007) „Start sensitising medical students“, Indian J Med
Ethics, 4:25, (PubMed).
18. RiĊanović – Nuhić „Sistem ţalbi u zdravstvenim ustanovama“, AKAZ,
http://www.akaz.ba/Fokus/Zalbe/Dokumenti/sistemi_zalbi_zr_mn.pdf.
19. Schattner, A. (2009) „The silent dimension: expressing humanism in each
medical encounter“, Arch Intern Med, 169.
20. Sullivan, R. J., L. W. Menapace, R. M. White (2001) „Truth telling and
patient diagnosis“, J Med Ethics 27.
21. Truog, R. (2012) „Patients and doctors – The evolution of a relationship“,
New England Journal of Medicine, Vol. 355, no. 7, 583–584.
22. Turner-Warwick, D. M. (1994) „Paternalism versus patient autonomy“,
Journal of the Royal Society of Medicine Supplement, No. 22, Volume 87.

90
Mr. sc. Amela Delić
Univerzitet u Tuzli / University of Tuzla
Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy

UDK 004.738:94(497.6)

Struĉni ĉlanak

SUOĈAVANJE S PROŠLOŠĆU U ONLINE MEDIJIMA

U BOSNI I HERCEGOVINI

DEALING WITH THE PAST IN ONLINE MEDIA

IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak
U članku analiziramo vaţnost medija u procesu suočavanja s prošlošću, te
prevazilaţenju kulturne traume koja egzistira u prostoru nakon konfliktnih
događaja do njihove simboličke reprezentacije. Najprije razmatramo ulogu
tradicionalnih medija u širenju atmosfere straha i netrpeljivosti pred raspad bivše
Jugoslavije, a potom i način na koji se sa sjenkama prošlosti nose novi, online
mediji. Analiziramo pitanja iz konfliktne prošlosti Bosne i Hercegovine oko kojih
postoji najviše neslaganja. Ko su krivci, a ko ţrtve u proteklom ratu? Kakva je
uloga medija u prenošenju konkurentnih viđenja prošlosti? Je li borba za medije
ustvari borba za kontrolu značenja prošlosti? Na ova pitanja odgovore smo
pokušali pronaći u šestomjesečnom istraţivanju dvanaest web-portala u Bosni i
Hercegovini. Biljeţili smo koliko su online mediji upućeni na prošlost i koliko se na
relevantan, sistematičan i odgovoran način bave temama traumatičnog perioda.
Zaključujemo da se teme koje se tiču traumatičnih ratnih događaja obrađuju u
medijima na isti način kao i sva dnevnopolitička zbivanja. Ključna prednost
interneta u odnosu na tradicionalne medije, koja se ogleda u interaktivnosti, nije
naišla na prihvatanje u bosanskohercegovačkom društvu koje još uvijek preferira
komunikaciju bez feedbacka, neosjetljivu na potrebe i mišljenja drugih. Od ukupno
3441 (7,011%) vijesti u vezi sa ratom na dvanaest portala u periodu od šest
mjeseci, samo 46 (0,095%) njih odnosilo se na vaţnost suočavanja s prošlošću i
pomirenja. World Wide Web pruţio je ogromne mogućnosti za napredak
komunikacije. No, odlučujući faktor za razvoj i dalje je socijalni, ekonomski i
kulturni kontekst u kojem se medij javlja.

Ključne riječi: online mediji, rat, suočavanje s prošlošću, kultura sjećanja, trauma

91
Summary
The aim of this article is the analysis of the importance of the media in the process
of facing the past, overcoming cultural trauma that exists in the area after conflicts
and their symbolic representation. First, it examines the role of traditional media in
spreading the atmosphere of fear and intolerance before disintegration of
Yugoslavia, and then the way in which the new media deals with the shadows of the
past. The questions on which there is the most disagreement, regarding the past
conflicts in Bosnia and Herzegovina, are analyzed. Who are the perpetrators and
the victims of the last war? What is the role of media in conveying the competing
visions of the past? Is a struggle for media actually struggle for the control of the
meaning of the past? The survey to find the answers to these questions was
conducted throughout six-month period and it includes the analysis of twelve web
portals in Bosnia and Herzegovina. It is analyzed how the media refers to the past,
and how relevant, systematic and responsible way of dealing with topics of
traumatic period is. The conclusion is that the topics related to traumatic war
events are presented in the media in the same way as other daily political news.
The key advantage of the Internet over traditional media, which is reflected in
interactivity, has not yet been accepted in BiH society which still prefers to
communicate without feedback, insensitive to the needs and opinions of others. In
total of 3441 (7.011%) news related to the war on twelve websites in the period of
six months, only 46 (0.095%) of them were related to the importance of dealing with
the past and reconciliation. The World Wide Web has created tremendous
opportunities for improving communication, but deciding factor for development is
still social, economic and cultural context in which the media exists.

Key words: online media, war, dealing with the past, the culture of memory,
trauma.

Uvod

Dvadeset godina nakon raspada Jugoslavije u društvu je prisutno negiranje

poĉinjenih zloĉina, ignoriranje tuĊih ţrtava, bola i neprihvatanje istine. Ovo
je još uvijek dominantna komunikacijska praksa u javnoj i politiĉkoj sferi.
Mediji su u prošlosti poticali na zloĉine i u velikom broju sluĉajeva utjecali
na njihove razmjere, a danas sluţe kao sredstva za njihovo pravdanje. U ratu
je pod ekonomskim i politiĉkim pritiskom, a nekad i voljom samih novinara,
najprije stradala istina. Danas nas samo istina moţe dovesti do suoĉavanja s
ratnom prošlošću. World Wide Web medij je koji pruţa nove mogućnosti za
suoĉavanje s prošlošću, demokratiĉniji je i više usmjeren ka korisniku.
„Globito memorijsko polje“ (Reading, 2011) obiluje razliĉitim tumaĉenjima
prošlosti. Novinari kao „agenti sjećanja“ (Zandberg, 2010) kreiraju agendu
onih tumaĉenja koja će zaokupljati našu paţnju i, dok neka sjećanja dobijaju

92
primat u odnosu na druga, mnoštvo alternativnih sjećanja na prošlost ne
doţivi svoju medijsku prezentaciju. Mogućnosti koje online mediji nude
prosumeru nisu prepoznate ni iskorištene u Bosni i Hercegovini. Borba za
medije ustvari je borba za kontrolu znaĉenja prošlosti. Situacija se dodatno
usloţnjava zbog multinacionalnog karaktera bh. društva. Tri najbrojnija
naroda, koja su prije dvadeset godina izašla iz konflikta, ne tumaĉe prošlost
na isti naĉin. Frejmovi koje koriste da objasne sadašnjost izviru iz suprotnih
tumaĉenja prošlosti. Na toj taĉki stao je proces suoĉavanja s prošlošću, a
mediji zaista samo potvrĊuju već postojeće stavove u društvu. Ovakav odnos
prema prošlosti udaljava nas od ideje suţivota, a svaki kolektiv gradi vlastitu
kulturu sjećanja, odnosno „svaki kolektiv piše svoje vlastite novine“ (Roeh,
prema Zandberg, 2010).

Odnos medija i politiĉkih reţima 90-ih

Medijski prostor Jugoslavije prvi se našao pod politiĉkom okupacijom. U

Srbiji Slobodan Milošević a u Hrvatskoj Franjo TuĊman uvode u medije
mitove, retoriku podjele, narcizam malih razlika i ideju o nemogućnosti
zajedniĉkog ţivota. Mjesto profesionalnog zauzelo je patriotsko novinarstvo,
a patriotizam se postepeno pretvarao u nekontrolirani nacionalizam koji je
eskalirao u medijskoj prezentaciji stvarnosti. Iako mediji zaista podlijeţu
ekonomskim i politiĉkim pritiscima, pa i vlastitim ukalupljenim viĊenjima
svijeta, njihov odnos prema rastućem nacionalizmu u Jugoslaviji predstavlja
jednu od najtamnijih epizoda u historiji novinarstva. Iz nekad „ĉetvrte
vlasti“, „sedme sile“, „pasa ĉuvara“, mediji su se skoro preko noći
transformirali u „pse mezimce vlasti“ (termin Larryja Sabata) i tako odbacili
šansu da kao opozicija smanje tenzije koje su devedesetih prešle u oruţane
sukobe. Pojedini novinari bili su vatreniji zagovornici zloĉina i mrţnje i od
samih politiĉkih voĊa, a najeklatantniji primjer je novinar Risto Đogo s
televizije Pala.1 Zajedniĉka karakteristika tadašnjih medijskih izvještaja su
ĉesti apeli na emocije, sataniziranje neprijatelja, pripisivanje krivice za
historijske neuspjehe i tragedije drugoj strani, isticanje stvarnih i površnih
razlika umjesto sliĉnosti, pristrasno pristupanje izvještavanju o vlastitim
zloĉinima s ciljem njihovog umanjivanja, nenavoĊenje demantija i
zloupotreba religije u politiĉke svrhe. Nerazriješeni konflikti iz prošlosti
doţivjeli su svoju reinkarnaciju u likovima koji su najprije putem medija
uništili ideju „bratstva i jedinstva“ na kojoj je nastala Jugoslavija, stvarajući

1
Risto Đogo je u dnevniku televizije Pala ismijavao vjerske obiĉaje muslimana, Bosnu i
Hercegovinu metaforiĉno nazivao „findţan drţavom“, tvrdio kako je masakr na Markalama
insceniran.

93
preduvjete da ona bude i teritorijalno podijeljena. Poĉelo je sijanjem straha
od drugih, tj. onih s kojima se do juĉer ţivjelo u zajedniĉkoj drţavi. Potom se
na Kosovu polju stvara ideja o spasitelju, voĊi koji zna šta da radi i kako da
zaštiti narod od tih neprijateljski raspoloţenih i opasnih „drugih“. „Milošević
se spustio iz neba helikopterom u raspoloţenu masu. Kamere su bile
fokusirane na taj njegov dolazak. Na neki neodreĊen naĉin komentator je
smjestio Miloševića u središte srpskog vjekovnog mita o caru Lazaru, heroju
i ţrtvi Kosovskog boja. Taĉno prije šeststo godina, na ovom istom mjestu,
car Lazar je izabrao nebesko kraljevstvo nad zemaljskim i slavu u smrti
umjesto ţivota u porazu – govorio je glas sa ekrana. Ostaci cara Lazara,
poginulog u tom boju, nošeni su mjesec dana ranije u procesiji praćenoj
neviĊenom medijskom pompom kroz gotovo sva podruĉja nastanjena Srbima
u kojima će kasnije izbiti rat“ (Milošević, prema Kurspahić, 2003).
Podvrgavanje medija strogoj kontroli politiĉke elite ali i dobrovoljno
angaţiranje novinara za interese „nacije“ nije samo specifikum predratne
Srbije. Prema analizi Kurspahića, dolaskom na vlast Franje TuĊmana u maju
1990. svi ugledni mediji – poput magazina „Start“, nedjeljnika „Danas“,
„Veĉernjeg lista“, „Slobodne Dalmacije“, „Vjesnika“ – polahko prelaze u
reţimske medije (Kurspahić, 2003). Time su i Hrvatska i Srbija dobile nove
nacionalne idole i voĊe. Situacija u Bosni i Hercegovini je pred poĉetak
agresije bila drugaĉija u odnosu na Srbiju i Hrvatsku, no klima povjerenja i
nade da će otcjepljenje proći bez fiziĉkog konflikta mijenjala se pojavom
televizije Pale, novina „Zmaj od Bosne“, listova „Ljiljan“ i „Bošnjak“. Na
površinu su isplivala sva sukobljena mišljenja, sjećanja i planovi za
budućnost. Ratovi su okonĉani još prije dvadeset godina, ali medijska
tumaĉenja ostala su podijeljena.

Situacija na polju suoĉavanja s prošlošću nije bolja ni u novomedijskoj

ekologiji. I web-portali koji pripadaju jednoj novoj digitalnoj generaciji nisu
utjecali na promjenu odnosa prema prošlosti. Preuzimajući dominantne
narative tradicionalnih medija, novi su upali u zamku „tapkanja u mjestu“ u
odnosu spram traumatiĉne prošlosti. Naprimjer, samo u jednom danu (8. 5.
2014) web-portali u Bosni i Hercegovini pisali su o tri vaţne godišnjice. Prva
je objavljena na portalu novina „Dnevni avaz“. Rijeĉ je o 22. godišnjici
stradanja civila bošnjaĉke nacionalnosti u Bosni i Hercegovini. Portal
www.nezavisne.com prenio je vijest o obiljeţavanju 22. godišnjice stradanja
Srba u Odţaku u hrvatskim i bošnjaĉkim logorima. Portal www.poskok.info
pisao je o obiljeţavanju 22. godišnjice od prisilnog iseljavanja vojvoĊanskih
Hrvata. Nijedan web-portal nije spomenuo sva tri obiljeţena dogaĊaja. Na
suĊenju za ratne zloĉine Radovanu Karadţiću nekadašnji novinar Radija
Sanskog Mosta Mihajlo Orlović, a današnji novinar RTRS-a, odrekao se svih
svojih ratnih tekstova jer je tada, kako kaţe, vladala „ratna propaganda“.

94
„Sve što sam objavio tokom rata je pod znakom pitanja“, rekao je
odgovarajući na tuţioĉeva pitanja i dodao da su urednici prepravljali njegove
tekstove i dodavali razne „epitete“ (SENSE, 6. 2. 2014).

Suprotstavljena tumaĉenja prošlosti u online medijima:

ţrtva, poĉinitelj, trauma

Socijalni kapital, bez kojeg nema ni nacija, ni zajedniĉkog sjećanja, ĉine –

prema Renanu – „herojska prošlost, veliki ljudi, slava“ (Assmann, 2011). Da
bi se oformila zajedniĉka kultura sjećanja u višenacionalnoj zajednici kakva
je Bosna i Hercegovina, potrebno je usaglasiti viĊenja prošlosti. U
vladajućem diskursu postoje tri naziva za rat u Bosni i Hercegovini. Svaka
od opcija ima svoje pobjednike i gubitnike. Identitet naroda je zasnovan na
svijesti o ţrtvama. MeĊutim, to što se ĉini da su sva tri sukobljena naroda
ustvari poraţena istim ratom ne osigurava zajedniĉku sliku prošlosti, već
nameće imperativ sjećanja i obavezuje na iskupljenje u budućnosti. Analiza
medijske reprezentacije prošlosti u online sferi pokazala je da nema
općeprihvaćenog odgovora na pitanje ko su ţrtve rata u Bosni i Hercegovini.
Nesaglasnost oko odgovora na ovo pitanje ogleda se u ignoriranju i negiranju
tuĊih ţrtava, ĉime se vrši sistematsko uništavanje sjećanja – mnemocid.

Ţrtve ratova u bivšoj Jugoslaviji nisu predstavljene na isti naĉin. Postoji

razlika u odnosu spram ţrtava ovisno od toga da li su bile civilne ili vojne
ţrtve rata te o ĉijim ţrtvama mediji pišu. Dok vojne ţrtve rata imaju status
svetaca, jer su svoj ţivot zaloţili za domovinu, na civilne ţrtve rata gleda se
samo sa saosjećanjem, ne i ponosom. Ovaj dihotomni odnos spram ţrtava
primjetan je u svim medijima. Neslaganje je pak evidentno u identificiranju
ubijenih kao ţrtava.

Spremnost medija da se, uprkos politiĉkim pritiscima, suoĉe s prošlošću,

ogleda se i u naĉinu na koji se odnose prema ţrtvama. Taj odnos moţe biti
zasnovan na „glorificiranju, osporavanju ili ignoriranju“ (Mahmutović,
2013).

Za razliku od ţrtve, biti poĉinilac znaĉi priznati svoj moralni pad, priznati
zloĉin nad realno slabim i nespremnim. Evidentni su pokušaji distanciranja
od vlastitih zloĉina kod svih nekad zaraćenih strana u Bosni i Hercegovini.
Poĉinioce okolina izolira, njihova djela su neprihvatljiva. Dok smo mogli da
govorimo o „ponosu na patnje, ne moţemo govoriti o ponosu na krivicu“
(Assmann, 2011).

95
Sjećanje kolektiva gradi se oko zajedniĉkog vremena i mjesta, grupe i
istaknutih pojedinaca. Ove figure sjećanja nisu usaglašena meĊu narodima u
Bosni i Hercegovini. Postoje znaĉajna neslaganja, pa ĉak i potpuno suprotni
stavovi o nultim ĉasovima iz prošlosti. Dok se, naprimjer, 9. januar u
Republici Srpskoj uz slavlje obiljeţava kao dan ovog entiteta, u Federaciji
Bosne i Hercegovine ovaj dan se tumaĉi kao sraman poĉetak genocida nad
nesrpskim stanovništvom u Republici Srpskoj. Mjesta velikih zloĉina i
stradanja, kakva je Srebrenica, drugaĉije su kodirana u sjećanju naroda
Bosne i Hercegovine. Uvaţavajući stvarne razlike grupa u Bosni i
Hercegovini, uoĉavamo da se u društvu (i medijima) istiĉu i mnoge razlike
koje nisu od stvarne vaţnosti (tzv. narcizam malih razlika). U pokušajima da
se izvrši nasilno distanciranje od „drugih“, ĉesto se poseţe za neistinama,
mitovima i govorom mrţnje u medijima. Podjele meĊu grupama pojaĉava i
postojanje više vaţnih pojedinaca, tzv. „oĉeva nacije“ ili voĊa. Nerijetko se
uz isto ime vezuju razliĉita znaĉenja. Onaj koji je za jedne borac za prava tog
naroda, heroj i oslobodilac, za druge je zloĉinac (eklatantni primjeri su Ratko
Mladić, Naser Orić). Ponekad referiranje na vaţne pojedince ide i dalje u
prošlost, pa tako ĉesto slušamo o liĉnostima iz perioda Austro-Ugarske ili
Osmanskog carstva. Da poentiramo, „moglo bi se ustvrditi da veliku
prijetnju miru predstavlja zbliţavanje preko davno umrlih predaka“
(Vlaisavljević, 2007).

Iz gore spomenutog oĉigledno je da je u Bosni i Hercegovini društvo

doţivjelo i još uvijek proţivljava kulturnu traumu. Ona se ogleda u
nedostatku empatije, ignoriranju ili negiranju tuĊe patnje, odnosno
ostavljanjem drugih da „pate sami“ (Alexander, 2003). To nije svojstveno
samo Bosni i Hercegovini, ako se prisjetimo da ni holokaust nije odmah
predstavljen onakvim kakvim ga danas znamo. Potrebno je vrijeme da
trauma iz mentalne sfere bude simboliĉki uvedena u diskurs. Mi se nalazimo
u tom procesu kodiranja traume i borbe za kontroliranjem znaĉenja prošlosti.
Više razliĉitih tumaĉenja, priĉa, isprepletenih sa liĉnim i grupnim interesima,
bore se za prevlast u bh. društvu. A mediji su upravo u fokusu paţnje zbog
svoje uloge davanja legitimiteta tim tumaĉenjima i postavljanjem istih na
dnevni red. U online medijima moţemo „skoĉiti“ sa jednoga na drugo
tumaĉenje prošlosti, što zorno svjedoĉi o vaţnosti koju mediji imaju za sve
ove konkurentne vizije prošlosti.

Mediji su neizostavan akter „spirale signifikacije“ (termin J. Alexandera).

Iako je medijski imperativ biti aktuelan i pisati (govoriti) o novostima, te
novosti su uglavnom povezane sa dogaĊajima koji su im prethodili i koji
pripadaju podruĉju prošlosti. Prošlost se stalno aktuelizira:

96
  objašnjavanjem dogaĊaja širim kontekstom2 (tzv.
pseudoaktuelizacijom dogaĊaja),
 prisjećanjem dogaĊaja znaĉajnih za publiku,
 reklamama koje nas podsjećaju na prošlost i izazivaju nostalgiju,
 stereotipizacijom, tj. kvalificiranjem dogaĊaja na osnovu prethodnih
iskustava.

Pojavom novih medija naša upućenost na prošlost još više raste. Youtube
nam omogućava da sa cijelim svijetom podijelimo svoja znaĉajna iskustva, a
i da sami budemo dio neĉije prošlosti, tako što ćemo je ponovo virtuelno
proţivljavati. Društvene mreţe prikazuju nam povijest osobe od njene
prijave na mreţu do danas. Osoba nam svoj ţivot iznosi kroz statuse, videe,
fotografije. Ponekad ĉak nije ni potrebno upoznati osobu jer profil govori za
nju. Iskustva iz prošlosti osoba nam više ne mora priĉati sama, moţemo ih
analizirati posjetom profila koji nam nudi prošlost bilo kada i bilo gdje.
Postoje ĉak i opcije koje nam nude kratki pregled našeg boravka u
virtuelnom svijetu ili nam prikazuju uspomenu godine. Na taj naĉin masovni
mediji nam onemogućavaju zaborav i nameću imperativ sjećanja i onda kada
to ne ţelimo i ne traţimo. Mediji nisu samo posrednik izmeĊu javnosti i
konkurentnih vizija prošlosti, i oni sami grade jednu posebnu sliku prošlih
dešavanja koja se bori sa ostalim. Novinari su „agenti sjećanja“ (Zandberg,
2010), a prošlost tumaĉe neminovno subjektivno, opterećeni, kao i svi drugi
ljudi, predrasudama, stereotipima, predtipiziranim slikama stvarnosti.
Podjela na komunikatora i recipijenta u online medijima više nije relevantna.
Publika više nije pasivni producent masovnih sadrţaja. Ove tzv. prosumere
moći ćemo smatrati nekom vrstom „mobilnih svjedoka“ (Reading, 2011).
Zahvaljujući „3A paradigmi“3 (Bal, 1997), i publika moţe svjedoĉiti o
vaţnim dogaĊajima, biti producent medijskih sadrţaja i svojim tumaĉenjima
prošlosti konkurirati mainsteam tumaĉenjima.
Naklonjenost jednom u odnosu na drugo tumaĉenje prošlosti u online
medijima moţe se prepoznati u:

- podjelama rubrika na portalima po entitetima ili gradovima koji se

smatraju glavnim, ĉime se uoĉavaju preferencije prema
velikodrţavnim ideologijama, podjelama ili jedinstvu (npr. Sarajevo,
Banja Luka, Mostar);

2
Edy J. razlikuje historijski kontekst i analogiju sa historijom kao dvije metode kojima se
novinari sluţe pri upotrebi prošlosti za objašnjavanje sadašnjih dogaĊaja.
3
Paradigmu 3A razvio je Fransis Bal govoreći o moći novih medija. 3A ustvari znaĉi da bilo
ko (anyone), bilo kada (anytime) i bilo gdje (anywhere) moţe pristupiti sadrţaju medija.

97
 - komentatorima ĉiji nicknameovi ne ostavljaju priliku za „ĉistu“
komunikaciju, bez stereotipa i predrasuda, nicknameovi kojima se
pojedinac odriĉe liĉnog u korist grupnog identiteta (Srbin, Bošnjak,
Hrvat, Turĉin, imena ratnih optuţenika i osuĊenika, nacionalnih
heroja i sliĉno);
- fotografijama lidera koje smatramo svojim (najĉešće u situacijama
kad koriste neki kohezivni element kolektivnog identiteta – tri prsta,
rukovanje s neprijateljem koji ovisno od pogleda moţe biti zvaniĉnik
Rusije, Turske ili Njemaĉke, pored zastave ili spomen-obiljeţja i sl.);
- prioritetima objavljivanja vijesti (koji se na portalima jasno razlikuju
i najbolje su vidljivi kad su u pitanju teme o ratnoj prošlosti);
- izboru kolumnista (od odnosa kolumniste prema kolektivnom
identitetu ovisi najĉešće njegova podobnost u pisanju za portal);
- vijestima iz svijeta (negdje je dominantna priĉa o ratu u Ukrajini,
negdje o sirijskim izbjeglicama, negdje IDIL i dr.).

Online mediji nude obilje informacija, povezali su ljude i pruţaju šansu da se

prevaziĊu mentalne i geografske granice. Konvergencijom ranijih medija
web omogućava suoĉavanje s prošlošću kroz sliku, autentiĉne videozapise,
praćenje suĊenja, pregledanje propuštenih sadrţaja s TV-a, opširan
bekgraund svakog dogaĊaja (s obzirom na prostorno neograniĉene
mogućnosti weba u odnosu na novine, radio ili TV), iznošenje vlastitog
mišljenja o svakom dogaĊaju iz prošlosti direktnim komentiranjem vijesti,
blogom, vlastitim web-sajtom, videouratkom. Osamljujući se na webu,
pojedinac nije više iskljuĉivo pod kulturnim pritiskom sredine kojoj pripada.
Online mediji nude i imaju potencijal za suoĉavanje s prošlošću, no zadatak
je ĉovjeka da taj potencijal koristi u prave svrhe.

Rezultati analize informativnih web-portala u Bosni i Hercegovini

Istraţivanjem koje je trajalo šest mjeseci obuhvaćeno je deset informativnih

portala u Bosni i Hercegovini: www.radiosarajevo.ba, www.klix.ba,
www.glassrpske.ba, www.poskok.info, www.nezavisne.com, www.avaz.ba,
www.oslobodjenje.ba, www.hercegovina.info, www.buka.com,
www.pressrs.ba, i dva portala agencija specijaliziranih za izvještavanje o
dešavanjima u Hagu, BIRN i SENSE.

98
 Tabela 1. Polugodišnji prikaz zastupljenosti tema u vezi s ratnom prošlošću u
periodu od 15. 12. 2013. do 15. 6. 2014. godine
Portal Broj % Broj % Relevantno %
objavljenih vijesti u za
vijesti vezi sa suoĉavanje s
ratom prošlošću4

Radiosarajevo.ba 9222 19,05 294 8,54 6 13,04

Klix.ba 6809 14,06 487 14,15 9 19,56
Glassrpske.ba 4541 9,38 165 4,80 0 0
Poskok.info 2663 5,50 100 2,90 10 21,74
Nezavisne.com 2970 6,13 328 9,53 2 4,35
Avaz.ba 6015 12,42 470 13,66 1 2,17
Oslobodjenje.ba 4624 9,55 322 9,36 5 10,87
Hercegovina.info 3243 6,70 75 2,18 0 0
Buka.com 2114 4,37 25 0,73 4 8,70
Pressrs.ba 5281 10,90 259 7,53 7 15,22
BIRN 780 1,61 766 22,26 2 4,35
SENSE 160 0,33 150 4,36 0 0
∑ 48422 3441 46

Konaĉni rezultat polugodišnjeg istraţivanja je poraţavajući kada je u pitanju

suoĉavanje s prošlošću. Od ukupno 3441 vijesti koja se odnosila na rat na 12
portala u Bosni i Hercegovini, samo njih 46 bilo je relevantno za temu
suoĉavanja s prošlošću. Najviše takvih vijesti objavio je portal poskok.info i
to 10 (21,74%) relevantnih tema. Drugi je portal klix.ba sa devet relevantnih
vijesti (19,56%). Slijedi portal radiosarajevo.ba sa šest relevantnih vijesti
(13,04%). Za njim je opet portal pressrs.ba sa ukupno sedam vijesti
(15,22%). Ukupno pet relevantnih tema (10,87%) objavio je portal
oslobodjenje.ba. Sljedeći je portal buka.ba sa ukupno ĉetiri teme u vezi sa
suoĉavanjem s ratnom prošlošću (8,70%). Portal nezavisne.com i mreţa
BIRN objavili su po dvije vijesti relevantne za temu kazivanja istine
(4,35%). Iza njih je avaz.ba sa samo jednom relevantnom temom.
Hercegovina.info, glassrpske.ba i mreţa SENSE nisu objavili nijednu
relevantnu vijest.

4
Pod temama relevantnim za suoĉavanje s prošlošću mislimo na one vijesti u kojima se
govori o odnosu prema prošlosti, problemima u procesu prevazilaţenja traume, pomirenju.

99
 Grafikon 1. Polugodišnji prikaz zastupljenosti tema u vezi s ratnom prošlošću i
kazivanjem istine

P E R I O D O D 1 5 . 1 2 . 2 0 1 3 . D O 1 5 . 0 6 . 2 0 14 .
GODINE
45000

40000

35000

30000

25000

20000

15000

10000

5000

Pri prezentiranju vijesti u vezi s traumatiĉnom prošlošću primijetili smo

sljedeće:

O ratnoj prošlosti portali pišu onda kada se pojavi novost zbog koje se tema
mora aktuelizirati, kakav je sluĉaj sa hapšenjima optuţenih za ratne zloĉine,
obiljeţavanjem stradanja, pobjeda odnosno komemoracijama. Vijesti sa
ovakvim temama ne zauzimaju istaknuta mjesta na portalima i ne ostaju
dugo upamćene.

Na razliĉitim portalima razliĉiti su pogledi na ţrtve i poĉinioce zloĉina.

Prisutno je negiranje zloĉina i neprihvatanje ţrtava.

100
Ekshumacije su teme koje zbog prirode procesa ekshumiranja zauzimaju više
medijskog prostora u odnosu na druge o ratnoj prošlosti. U praćenom
periodu aktuelne su bile ekshumacije iz masovne grobnice Tomašica, te su
vijesti o istim svakodnevno punile web-portale.

Suoĉavanje s ratnom prošlošću na web-portalima pojavljuje se kao

posljedica izvještavanja o dogaĊajima na kojima se govorilo o ovoj temi
(sastanci intelektualaca, inicijative nevladinih organizacija). Iz perioda
istraţivanja aktuelne su bile sjednice Kruga 99 i Helsinškog odbora za
ljudska prava u RS.

Ţanr u kojem se najĉešće govori o dogaĊajima u vezi s ratnom prošlošću su

kolumne, komentari i intervjui. Inicijativa za pokretanje teme pripada malom
broju novinara i analitiĉara koji se iste dotaknu u svojim izjavama (u ovom
periodu aktuelni su intervjui sa Snjeţanom Kordić, Dubravkom Ugrešić).

Na portalima je u periodu od šest mjeseci objavljeno samo jedno istraţivanje

o odnosu javnosti prema problemu suoĉavanja s ratnom prošlošću. Ni
uraĊeno istraţivanje nisu prenijeli svi praćeni portali. Naime, buka.com je
17. 12. 2013. u ĉlanku naziva GraĊani BiH smatraju da je pomirenje kljuĉno
za budućnost Bosne i Hercegovine objavila rezultate istraţivanja
Univerziteta u Edinburghu i Centra za religijsko istraţivanje, prema kojem
75% graĊana (uzorak ispitanika iznosio je 2.600 osoba) misli da bi ozbiljni
pokušaji da se izgrade procesi pomirenja i povjerenja imali utjecaj na
budućnost BiH. Nijedan drugi portal ĉak nije preuzeo ni ovu gotovu vijest ni
podatke koje su ponudili autori istraţivanja.
Sporadiĉno se na portalima mogu pronaći teme o obrazovanju i suoĉavanju s
ratnom prošlošću. Najĉešće se, ipak, suoĉavanje s prošlošću pojavljuje kao
posljedica incidentalnih situacija u, npr., dvije škole pod jednim krovom, a
rjeĊe kao tema pokrenuta radi analiziranja stanja društva u odnosu prema
prošlosti.

Zakljuĉak

Razvoj novih medija u Bosni i Hercegovini brţi je u odnosu na razvoj

društva u kojem su se pojavili. Kultura i tehnologija meĊusobno se
proţimaju, dopunjavaju i uvjetuju. Tehnologija se uvijek koristi u skladu sa
kulturnim kontekstom u kojem se pojavljuje. Ona pruţa mnoštvo
mogućnosti, ali politika ih ograniĉava. Naše istraţivanje o naĉinu na koji se
društvo kroz online medije u Bosni i Hercegovini suoĉava s prošlošću

101
pokazalo je da, uprkos tehnologiji, društvo nije uspjelo da se riješi starih
predrasuda, stereotipa, mitova, zabluda i strahova. World Wide Web pruţio
je ogromne mogućnosti za napredak komunikacije, no odluĉujući faktor za
razvoj i dalje je socijalni, ekonomski i kulturni kontekst u kojem se medij
javlja. Online mediji prevazišli su ograniĉenja prostora, vremena i
diseminativnog komuniciranja, ali društvo u Bosni i Hercegovini ni dvadeset
godina nakon rata nije spremno da se suoĉi s prošlošću. Ova nespremnost
ogleda se u nekorištenju mogućnosti novih medija i prenošenjem
mitomanske i nedemokratiĉne komunikacije iz offline u online sferu. Ovakav
naĉin komunikacije u društvu posljedica je iste takve politiĉke komunikacije.
Tako je nespremnost društva za kazivanje istine, kao najbolji naĉin za
suoĉavanje s prošlošću, rezultat nedostatka politiĉke volje za prihvatanjem i
javnim kazivanjem ĉinjenica.

Literatura

1. Assmann, A. (2011) Duga senka prošlosti, Biblioteka XX vek, Beograd.

2. Assmann, J. (2008) Kulturno pamćenje (pismo, sjećanje i politički identitet
u ranim visokim kulturama), Vrijeme – Nam, Zenica – Tuzla.
3. Balle, F. (1997) Moć medija, Clio, Beograd.
4. Grupa autora (1997) Rat je počeo na Maksimiru, Media centar, Beograd.
5. Kuljić, T. (2006) Kultura sećanja: teorijska objašnjenja upotrebe prošlosti,
Ĉigoja štampa, Beograd.
6. Kurspahić, K. (2003) Zločin u 19:30, Media centar, Sarajevo.
7. Mahmutović, M. (2013) „Medijska konstrukcija kolektivnih sjećanja:
Tretman prošlosti u polju novinarstva, s osvrtom na postdejtonsku Bosnu i
Hercegovinu“, online dostupno na:
https://www.academia.edu/6005536/Medijska_konstrukcija_kolektivnih_sj
e%C4%87anja_tretman_pro%C5%A1losti_u_polju_novinarstva_s_osvrtom
_na_postdejtonsku_BiH, 14. 11. 2014.
8. Mazowiecki, T. (2007) Izvještaji 1992–1995, Univerzitet u Tuzli, Tuzla.
9. Pavlović, M. D. (1988) Olako obećana brzina, Globus, Zagreb.
10. Reading, A. (2012) „Globital Time: Time in the Global digital Age“, online
dostupno na:
<https://www.academia.edu/11927424/Globital_Time_Time_in_the_Global
_digital_Age>, 12. 9. 2014.
11. Ugrešić, D. (1996) Kultura laţi, Biblioteka Bastard, Zagreb.
12. Vlaisavljević, U. (2007) Rat kao najveći kulturni događaj – ka semiotici
etnonacionalizma, Biblioteka „RazmeĊa“, Sarajevo.
13. Zandberg, E. (2010) „ The right to tell the (right) story: journalism,
authority and memory“, online dostupno na:
http://www.netanya.ac.il/Lecturers/DocLib1/The-right-to-tell-the-story.pdf,
7. 12. 2015.

102
Pogledi i mišljenja / Views and Opinions

103
104
Dr. sc. Selma Delalić
Drţavna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) /
State Investigation and Protection Agency (SIPA)
Ameriĉki univerzitet u Bosni i Hercegovini /
American University in Bosnia and Herzegovina

UDK 327(73:497)“199“

VANJSKA POLITIKA SAD-a PREMA ZAPADNOM BALKANU

POĈETKOM 1990-ih

US FOREIGN POLICY TOWARDS THE WESTERN BALKANS

IN THE EARLY 1990s

Sažetak
Vanjsku politiku SAD-a prema Zapadnom Balkanu od početka devedesetih
karakteriziraju nesigurnost, neodlučnost, kontradikcije i kontroverze. Rat u BiH
desio se u trenutku kada su SAD bile u potrazi za misijom u svijetu bez Sovjetskog
saveza i ulogom u posthladnoratovskom svijetu. U okolnostima odsustva vitalnog
nacionalnog interesa i jasne američke strategije na Zapadnom Balkanu početkom
1990-ih, administracija Georgea W. Busha odlučila je da se ne miješa u rat u BiH
kao, prema njihovom mišljenju, potencijalni Vijetnam i balkanski građanski rat u
strateški marginalnom regionu. Također, pozivi na humanitarnu akciju na Kosovu
su nailazili na jednake kritike i u Pentagonu i u američkom Kongresu. Odluka
američkih zvaničnika da upotrijebe vojnu silu, kako bi okončali rat u BiH, došla je
tek nakon dramatičnih promjena u političkoj poziciji Clintonove administracije te
izmjeni vojne situacije na terenu. Iako je intervencijom SAD-a zaustavljeno etničko
čišćenje Albanaca na Kosovu, te premda je američka intervencija u BiH bila
najveća međunarodna humanitarna intervencija ikada provedena, njen angaţman
je ipak bio nešto više od pukog altruizma, s obzirom da se na probleme u BiH
gledalo i u kontekstu vlastite nacionalne sigurnosti i američkih finansijskih interesa.

Ključne riječi: vanjska politika, Sjedinjene Američke Drţave, Zapadni Balkan,

Bosna i Hercegovina, Kosovo, William J. Clinton

Summary
US foreign policy towards the Western Balkans from the early 1990s has been
characterised by uncertainty, indecisiveness, contradiction, and controversy. The
war in BiH broke out at the time when America was in the quest of mission in the
world without the Soviet Union and the role in the post-Cold War world. In the
circumstances lacking vital national interest as well as clear American strategy in
the Western Balkans, in early nineteen nineties, George W. Bush Administration
decided not to get involved in the war in BiH as, in their opinion, potential Vietnam

105
and Balkan civil war in a strategic marginal region. Likewise, appeals for
humanitarian action in Kosovo were met with equal critics both in the Pentagon
and the US Congress. The decision of the US officials to use military force, in order
to end the war in BiH, was made only after dramatic changes in the political
position of the Clinton Administration, and the change of the military situation on
the ground. Even though the US intervention stopped ethnic cleansing of Albanians
in Kosovo, and although American intervention in BiH was the biggest
international humanitarian intervention ever conducted, the US involvement was
still something more than mere altruism, due to the fact that the problems in BiH
were also observed in the context of the American national security as well as the
financial interests.

Keywords: Foreign policy, United States of America, Western Balkans, Bosnia and
Herzegovina, Kosovo, William J. Clinton.

Uvod
Geopolitiĉki znaĉaj Zapadnog Balkana

Geografski smješten izmeĊu Istoka i Zapada ali i drugih evropskih regija,

Zapadni Balkan pet stoljeća bio je podruĉje sudara tektonskih ploĉa interesa i
utjecaja carskih evropskih sila. Svaku naciju na Balkanu, u nekom vremenu
u njenoj historiji, podrţavala je jedna od evropskih sila, a te historijske veze
donekle su relevantne i danas. Prvenstveno su Austro-Ugarsko carstvo,
Rusija i Osmanlijsko carstvo ali i carska Njemaĉka, Francuska i Velika
Britanija smatrali nuţnim zaštititi svoje interese na ovom podruĉju.

Upravo je nestabilnost na Zapadnom Balkanu utjecala na formiranje novih

politiĉkih pristupa nekoliko sila, koje imaju tradiciju odnosa sa ovim
podruĉjem. Njemaĉka, Velika Britanija, Francuska, Sjedinjene Ameriĉke
Drţave te Rusija nastoje iznaći uporišta za unapreĊenje svojih interesa ali i
za vraćanje svojih nekadašnjih pozicija. Ratovi u bivšoj Jugoslaviji za
Moskvu kao i Sjedinjene Drţave bili su motiv za prvu ozbiljnu debatu o
vanjskoj politici i nacionalnim interesima u postbipolarnim meĊunarodnim
odnosima.1 Stoga Zapadni Balkan, iako ne pripada njihovoj primarnoj zoni
interesa, ipak, ima vaţno mjesto u geopolitiĉkom i geostrateškom
promišljanju i politici velikih svjetskih sila.

1
Guskova, Jelena (1996) Evolucija ruske spoljne politike na Balkanu u devedesetim
godinama dvadesetog veka, Institut za meĊunarodnu politiku i privredu, str. 67–135.

106
Glavni dio
Rat u Bosni i Hercegovini i tromost meĊunarodne zajednice

Nakon raspada SFRJ na pet suverenih drţava tokom 1991. i 1992. godine
(Bosnu i Hercegovinu, Makedoniju, SR Jugoslaviju, Hrvatsku i Sloveniju),
Bosna i Hercegovina a krajem 1990-ih i Kosovo postali su glavna meta
geopolitiĉkih aspiracija meĊunarodne zajednice na Zapadnom Balkanu.
Gotovo od samog poĉetka rat u Bosni i Hercegovini bio je u središtu paţnje
UN-a, OSCE-a, EEZ-e, NATO-a, WEU, Arapske lige i drugih organizacija.
Glavnu ulogu u rješavanju krize inicijalno je imao UN, koji je upotrijebio
gotovo cijeli niz instrumenata predviĊenih njegovim poveljama, ukljuĉujući
politiĉke, diplomatske, ekonomske i druge akcije.2

Potom je Evropska zajednica pokušala diplomatskim putem zaustaviti rat u

BiH jednako bezuspješnim, meĊunarodnim mirovnim konferencijama. To je
trajalo sve do poĉetka 1994. godine, kada je administracija SAD-a na ĉelu sa
tadašnjim predsjednikom Billom Clintonom poduzela diplomatsku akciju za
rješavanje bosanskog pitanja, koja je rezultirala uspostavljanjem Federacije
Bosne i Hercegovine, Vašingtonskim sporazumom od 31. 3. 1994. godine i
naredne godine Dejtonskim sporazumom, koji je potpisan 21. 11. 1995.
godine u Parizu. Uprkos višegodišnjim nastojanjima meĊunarodne zajednice,
brutalni ĉetverogodišnji rat u Bosni i Hercegovini završen je nakon snaţnog
diplomatskog angaţmana Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava.

Powellova doktrina i oklijevanje Sjedinjenih Ameriĉkih Drţava

Analize ameriĉke intervencije na Zapadnom Balkanu umotane su u

kontroverzu. Uloga politike je, ĉini se, bila od odluĉujućeg znaĉaja – od
inicijalnih imperativa Clintonove administracije da se aktivno ukljuĉi u
bosansko pitanje do oklijevanja SAD-a da pošalju kopnene trupe na
Kosovo.3 U ratovima u Bosni i na Kosovu ameriĉki zvaniĉnici su bili
podijeljeni na one koji su vjerovali da Sjedinjene Drţave imaju moralnu
obavezu da zaustave ubijanje u zemljama Zapadnog Balkana i one koji nisu

2
Voblenko, V. V. (2001) „Multinational Peacekeeping Operations in the Balkans: Past and
Present“, Military Thought, str. 25–67.
3
Redd, Steven B. (2005) „The Influence of Advisers and Decision Strategies on Foreign
Policy Choices: President Clinton's Decision to Use Force in Kosovo“, International Studies
Perspectives, Blackwell Publishing, Oxford. Cviic, Christopher (1991) Remaking the
Balkans, Pinter Publishers, London.

107
bili spremni da se Amerika stavi u ulogu policajca u sluĉaju evropskih
problema. Dalje, ameriĉke koncepcije nacionalnih interesa bile su
predmetom znaĉajne transformacije nakon završetka hladnog rata. Ameriĉko
djelovanje na Zapadnom Balkanu predstavljalo je vaţno poglavlje u
ameriĉkoj potrazi za misijom u svijetu bez Sovjetskog saveza, što je
rezultiralo znaĉajnim implikacijama na odnose SAD-a sa Zapadnom i
Istoĉnom Evropom.4

Pored toga, odsustvo jasnog vitalnog nacionalnog interesa kompliciralo je

opravdanje za slanje Amerikanaca u nesigurno podruĉje. Samo moralno
humanitarno opravdanje bilo je nekonzistentno sa ranijom ameriĉkom
praksom i nije pruţalo snaţno opravdanje za ukljuĉivanje u takve operacije.
Naime, prema Powellovoj doktrini o upotrebi vojne sile, koja je formalno
uobliĉena i kodificirana nakon rata u Vijetnamu i dodatno osnaţena
zlokobnom intervencijom ameriĉkih snaga u Bejrutu 1983. godine, ameriĉke
vojne snage se ne bi trebale koristiti ukoliko Ameriĉka vlada nema jasan
politiĉki cilj, ukoliko nije spremna da upotrijebi znaĉajne snage da bi
postigla pobjedu i ukoliko već nije precizirala prihvatljivu izlaznu strategiju.5

Hegemonija ove doktrine ĉini mogućnost korištenja vojne sile za

unapreĊenje ameriĉke vanjske politike ekstremno rigidnom. Korištenje sile
je sve ili ništa i lišava politiĉke lidere fleksibilnosti korištenja ograniĉene i
definirane sile za postizanje lokaliziranih i partikularnih ciljeva. Rigidnost
koju je Powellova doktrina institucionalizirala u samom srcu ameriĉke
vanjske politike podstakla je nastanak podjednako rigidne koncepcije
ameriĉkih nacionalnih interesa i diskursa vanjske politike. Sukobi poput rata
u Bosni su ili ukljuĉivali ameriĉke nacionalne interese ili ne. Sukob je bio ili
jednostavan sluĉaj meĊunarodne agresije od velike drţave protiv manje
(analogija Kuvajta) ili kompleksni i nesavladiv graĊanski rat (analogija
Libana ili Sjeverne Irske).

Pod predsjedavanjem generala Colina Powella,6 Generalštab ameriĉke vojske

donio je odluku da raspad Jugoslavije i kasniji rat u Bosni ne ukljuĉuje
ozbiljne ameriĉke nacionalne interese, što je bilo u skladu sa preovlaĊujućim
geopolitiĉkim promišljanjem Bushove administracije, posebno drţavnog
sekretara Jamesa Bakera, koji je duhovito primijetio da „mi nemamo konja

4
Geshkoff, Theodore I. (1940) Balkan Union: A Road to Peace in Southeastern Europe,
Columbia University Press, New York, str. 78–90.
5
Pratt, J. W., A History of United States Foreign Policy (više izdanja).
6
Posljednji vojni angaţman Collina Powella od 1. oktobra 1989. do 30. septembra 1993. je
kao 12. predsjedavajući zdruţenog Generalštaba ameriĉke vojske, što je bila najviša vojna
pozicija u Ministarstvu odbrane SAD-a.

108
za ovu trku“.7 Powell i gotovo sve njegove kolege su zakljuĉili da je
Jugoslavija potencijalni Vijetnam, vojna moĉvara koja nije zasluţila
ameriĉki angaţman.

Kako je Powell opaţao, „ameriĉki politiĉari su skloni da uvedu ameriĉko

prisustvo u problematiĉna mjesta bez definirane misije, kao simbol, a ne kao
dio strategije nacionalne sigurnosti.“8 Za vrijeme srpsko-hrvatskog rata 1991.
godine, dok su srpske snage usmjeravale artiljerijska oruţja ka Dubrovniku,
tadašnji zapovjednik ameriĉkih zraĉnih snaga, general Tony McPeak, snaţno
je zagovarao zraĉne napade. MeĊutim, Powell i vrhovni zapovjednik
savezniĉkih NATO-snaga, general John Galvin (vrhovni zapovjednik
savezniĉkih snaga je uvijek Amerikanac), odbacio je tvrdnje McPeaka i
odbio da intervenira. U svom prikazu ameriĉkog vojnog promišljanja u to
vrijeme, Halberstam navodi Galvinovo razmišljanje u kojem centralno
mjesto zauzima metafora moĉvare:

„Poput Powella, on (Galvin) je vjerovao (...) da ne moţete staviti samo prst

(...) ukoliko stavite prst u sluĉaju Dubrovnika, neizbjeţno će vam uzeti ruku,
a kada vam ode ruka, i ostatak tijela moţe biti povuĉen. Ukoliko se
ukljuĉimo, ko će stati uz nas? Koliko daleko će naši saveznici ići? Gdje je
Kongres i gdje će mediji biti?“9

U ovom zakljuĉivanju ne postoji stvarna analiza rata u Bosni. Metafora

predodreĊuje sukob. Ameriĉko vojno rukovodstvo, koristeći rezonovanje
poput Galvinovog, snaţno se borilo da izbjegne intervenciju u ratu u Bosni.
Kada su otkriveni koncentracioni logori bosanskih Srba u augustu 1992. i
kada je većini bilo jasno da su bosanski Srbi umiješani u ratne zloĉine nad
Bošnjacima, Powell je snaţno argumentirao unutar administracije da se
ameriĉka vojska ne bi trebala miješati u ono što je on predstavio kao
balkanski graĊanski rat: „U Bosni se susrećemo sa zamršenim etniĉkim
sukobom ĉiji korijeni seţu hiljadu godina unatrag. Upotreba ograniĉene
vojne sile ga ne bi riješila.“10 Sliĉno ovom promišljanju, za predsjednika
Georgea W. Busha rat u BiH bio je „krvna osveta i kompleksni, zamršeni

7
Citirano u: Halberstam, David (2001) War in a time of peace: Bush, Clinton, and the
Generals, Scribner, New York, str. 46.
8
Powell, Colin (1995) My American Journey, Ballantine, New York, str. 581.
9
Halberstam, str. 38–39.
10
Powell, Colin (1992) „Why Generals Get Nervous“, New York Times, New York, str.
559.

109
sukob izmeĊu balkanskih naroda oko stoljećima starog feuda i drevnih
animoziteta.“11

Ova priĉa je bila oĉigledno i dokazano netaĉna, ali su Pentagon i Bushova

administracija insistirali na njoj jer je bila u sluţbi njihovih interesa
neuplitanja u bosansko pitanje u izbornoj godini i ne dozvoljavajući
ameriĉkoj vojsci da bude uvuĉena u rat u, kako su to oni konstruirali,
strateški marginalnom regionu.12

Bushova administracija nije se osvrtala na jugoslavenske ratove. Njen

osnovni – i ispravan – diplomatski kalkulus je bio taj da samo vojna sila
moţe sprijeĉiti ambicije Miloševića i TuĊmana. Njen osnovni – i neispravan
– politiĉki kalkulus je bio da se takva intervencija nikada ne bi mogla prodati
ameriĉkom narodu.13 Ovakva procjena bila je zasjenjena odluĉnošću
predsjednika Busha da ne pokuša. Ukljuĉivanje u rješavanje bosanskog
pitanja nije smatrao ameriĉkim interesom, a njegovi evropski saveznici samo
su pojaĉavali njegov skepticizam. Umjesto toga Bushova administracija je
tretirala Bosnu kao humanitarnu noćnu moru u srcu Evrope. Suština je bila
da bi cijena u ţrtvama bila ogromna i da se neophodna podrška ameriĉkog
naroda onom stepenu sile, koji je bio neophodan u sluĉaju Bosne, nikada ne
bi mogla dobiti, niti zadrţati.

Clintonova administracija i zaokret ameriĉke vanjske politike

Slabost politike Bushove administracije prema ratu u Bosni i Hercegovini

postalo je znaĉajno pitanje za vrijeme ameriĉkih predsjedniĉkih izbora.
Clinton je u predizbornoj kampanji obećao sasvim drugaĉiju politiku.
Optuţivao je da je Bushova administracija bila nemoralna zbog toga što je
okrenula leĊa nasilju i kršenju osnovnih ljudskih prava, pozivajući

11
Bush, George, H. W (1992) „Remarks and an Exchange with Reporters on Departure from
Colorado Springs“, Public Papers of the Presidents: George Bush, US Government Printing
House, Washington, str. 67.
12
Rieff, David (1995) Slaughterhouse: Bosnia and the Failure of the West, Simon and
Schuster, New York, str. 160–230. Bildt, Carl (1999) Peace Journey: The Struggle for
Peace in Bosnia, Weidenfeld and Nicholson, London.
13
O‟Tuathail, Gearoid (2005) „The Frustrations of Geopolitics and the Pleasure of War:
Behind Enemy Lines and American Geopolitical Culture“, Geopolitics, Routledge, Taylor &
Francis Inc, London, str. 356–377. Kegly, C. W. Jr., E. R. Witkopf, American Foreign
Policy: Pattern and Process, Wadsworth Company, Belmont.

110
predsjednika Busha da pokaţe stvarno voĊstvo.14 Kandidat Clinton je
pobijedio na predsjedniĉkim izborima u Americi 1992. godine, a u
memorandumu koji je 13. januara 1993. Holbrooke uputio Warrenu
Christopheru i Tonyju Lakeu, sedam dana prije nego što će Clinton preuzeti
poloţaj, izmeĊu ostalog, stoji: „Bosna će biti kljuĉni test za ameriĉku
politiku u Evropi. Stoga moramo uspjeti bilo šta da pokušamo.
Administracija ne moţe sebi priuštiti da poĉne ili sa meĊunarodnom
katastrofom ili da zapadne u škripac. Vjerujem da je, uprkos teškoćama i
opasnostima, nedjelovanje ili nastavak Bushove politike u Bosni od
Clintonove administracije najmanje poţeljan kurs. Kontinuirano
nedjelovanje nosi sa sobom dugoroĉne rizike koji mogu biti razorni za
ameriĉko-evropske odnose, oslabiti NATO, povećati napetost u Grĉkoj i
Turskoj i izazvati pomutnju u Moskvi (...).“15

MeĊutim, pozivi ameriĉkog predsjednika Clintona na okonĉanje etniĉkog

ĉišćena u Bosni nailazili su na podjednako glasne kritike republikanaca u
Kongresu, koji su se plašili da ameriĉke trupe ne zaglibe u beskrajnu
moĉvaru u ovom dijelu svijeta. Isto tako, pozivi na efikasnu humanitarnu
akciju na Kosovu su nailazili na kritike kako u Pentagonu tako i u Kongresu,
zbog straha od dodatnih ţrtava u regionu, koji nije bio krucijalan za ameriĉke
nacionalne interese.16 Odluka ameriĉkih zvaniĉnika da upotrijebe vojnu silu
kako bi okonĉali rat došla je tek nakon dramatiĉnih promjena u politiĉkoj
poziciji Clintonove administracije te izmjeni vojne situacije na terenu.
Amerika je u meĊuvremenu promijenila stav prema pregovaranju sa
bosanskim Srbima od pristupa „uzmi ili ostavi“ 1994, kada se Kontakt grupa
pod ameriĉkim voĊstvom suprotstavila konfederaciji bosanskih Srba sa
Srbijom, do spremnosti na pregovore sa bosanskim Srbima o ovim pitanjima
1995. godine. Pobjeda Republikanske stranke na izborima za Kongres u
novembru 1994. godine i otvorena podrška kljuĉnih republikanskih
kongresnih lidera podizanju embarga na oruţje podstakli su Clintonovu

14
Banks, William C., Jeffrey D. Straussman (1999) „A New Imperial Presidency? Insights
from U.S. Involvement in Bosnia“, Political Science Quarterly, The Academy of Political
Science, New York. Kokta, Robert M. (2003) „Sharing Risks, Burdens and Benefits:
American Foreign Policy in the Balkans in the 1990s“, Southeast European and Black Sea
Studies, Published by Frank Cass, London.
15
Holbrooke, Richard (1998) Završiti rat, Šahinpašić, Sarajevo, str. 48. i 49.
16
Banks, William C., Jeffrey D. Straussman (1999) „A New Imperial Presidency? Insights
from U.S. Involvement in Bosnia“, Political Science Quarterly, The Academy of Political
Science, New York.

111
administraciju da djeluje prije nego što Bosna postane pitanje predsjedniĉke
kampanje na ameriĉkim predsjedniĉkim izborima 1996. godine.17

Rat se mogao završiti u maju 1993. da je predsjednik Clinton ispunio svoje

obećanje iz predizborne kampanje i ukinuo embargo na oruţje Bosancima te
izvršio zraĉne udare na Srbe. U to vrijeme Clinton je poslao drţavnog
sekretara Warrena Christophera da ispita mišljenje Evropljana o zraĉnim
udarima i podizanju embarga na oruţje. Ali Christopher je dobio instrukcije
da se konsultira, a ono što je ĉuo bilo je protivljenje i zabrinutost za evropske
vojnike u sastavu UN-snaga za zaštitu (UNPROFOR), nesklonost ka
navodnoj ameriĉkoj aroganciji i upozorenja da bi se NATO mogao raspasti.18
Za vrijeme brifinga dan nakon povratka Christopher je rekao Clintonu da su
„podizanje embarga i udari na Srbe još uvijek odrţivi, ali da će to zahtijevati
pristup sirove sile koji će jasno Evropljanima reći da je Amerika ĉvrsto
odluĉila da krene naprijed sa preferiranom opcijom i da oĉekuje od njih da ih
podrţe.“19

Drţavni sekretar Warren Christopher nije imao punu podršku Pentagona

kada je Evropljanima predloţio zraĉne udare u Bosni u proljeće 1993. Kao
što je britanski diplomata David Owen napisao u svojim memoarima Balkan
Odyssey (Balkanska odiseja), ono što je zdruţeni Generalštab „ţelio da
izbjegne po svaku cijenu jeste da pošalje ameriĉke kopnene trupe u Bosnu i
Hercegovinu, bilo da implementiraju sporazum ili da ga nametnu.“20

Neuspjeh NATO-ovih zraĉnih napada u novembru 1994. godine na bosanske

Srbe uvjerio je ameriĉke visoke zvaniĉnike da sila moţe biti upotrijebljena
jedino kao podrška politiĉkom rješenju sukoba, što je pred SAD stavilo
zahtjev da ponovo otvore pregovore.21

Tek u augustu 1995, kada je donesena odluka da se krene sa Holbrookeovom

shuttle diplomatijom, Washington se već opredijelio za vojno prisustvo u

17
Hames, Tim (1999) The Clinton Presidency: The first term, 1992-1996, Foreign policy,
Basingstoke. Bardos, Gordon N. (2007) „Notes from the Balkans“, The National Interest,
The Nixon Center, Washington.
18
Christopher, Warren (1998) „In the stream of history: shaping foreign policy for a New
era“, Stanford University Press, Palto Alo, Stanford.
19
Isto, str. 54.
20
Citirano u: Worth, Robert (1998) „Clinton's Warriors The Interventionists“, World Policy
Yournal, Spring, str. 92.
21
Kavalski, Emilian (2005) „The Balkans after Iraq: Iraq after the Balkans: Who's Next?“,
Perspectives on European Politics and Society, Koninklijke Brill, Leiden. Burg, Steven L.
(1998) The War in Bosnia and Herzegovina: ethnic conflict and international intervention,
Armonk, M. E. Sharpe, New York.

112
Bosni, a da toga nije bio u potpunosti svjestan. Studija o Bosni i Hercegovini
State Departmenta potvrĊuje da su najistaknutiji zvaniĉnici vanjske politike,
vjerovatno i sam predsjednik, bili iznenaĊeni kada su u junu 1995. godine
saznali da će ameriĉke trupe uskoro biti na putu za Bosnu, svidjelo se to
administraciji ili ne. Zabuna je proistekla iz ranije predsjedniĉke odluke da,
ukoliko situacija na terenu postane toliko haotiĉna, sprijeĉi UNPROFOR –
bespomoćnu UN-ovu mirovnu misiju koja je već bila u Bosni – da
funkcionira, NATO će intervenirati kako bi pomogao plavim šljemovima da
se povuku. Clintonova administracija je potvrdila ovu opredijeljenost krajem
1994. i NATO-ovi vojni planeri su otpoĉeli da rade na operativnom planu
40104, koji je zagovarao angaţiranje 20.000 ameriĉkih vojnika u sastavu
snaga za evakuaciju koje su se sastojale od 60.000 ljudi. 22

Kako je impotentnost UN-ovih mirovnih snaga svakim danom postajala sve

oĉiglednija, jedini naĉin na koji je Washington mogao preduprijediti misiju
povlaĉenja na koju se obavezala jeste da natjera strane da sklope mir – bolja
opcija, ali opcija koja je još uvijek zahtijevala slanje ameriĉkih trupa u
Bosnu.

Ono što je jedan Clintonov savjetnik nazvao „najteţom odlukom

Clintonovog mandata – da pošalje trupe u Bosnu“23 – donesena je a da niko
toga nije bio svjestan. Ratna situacija se svakim danom pogoršavala. Srpski
masakri hiljade Bošnjaka u julu 1995. u UN-ovim zaštićenim zonama
Srebrenici i Ţepi – što je predstavljalo najteţe ratne zloĉine u Evropi od
vremena nacista – sramotu UNPROFOR-a uĉinili su potpunom.

Evropske zemlje, ĉije su se snage nalazile u sastavu UNPROFOR-a, poĉele

su upozoravati da će uskoro povući svoje trupe, što bi pokrenulo ono što su
ameriĉki najviši zvaniĉnici nazivali „mašina sudnjeg dana“24 – intervencija
potaknuta poniţenjem. Nekoliko visokih zvaniĉnika, ukljuĉujući ameriĉku
ambasadoricu pri UN-u Madeleine K. Albright i savjetnika za nacionalnu
sigurnost Anthony Lake, poĉeli su isticati da su ameriĉke trupe ionako na
putu za Bosnu i da bi administracija trebala nastojati da implementira uspjeh,
a ne ratificira neuspjeh. Clintonov tim za vanjsku politiku, sada predvoĊen
militaristiĉkom Madeleine Albright, utemeljio je „Clintonovu doktrinu
ograniĉene intervencije u mjestima poput Bosne, Haitija, Makedonije i

22
Freedman, Lawrence (1995) „Why the West Failed“, Foreign Policy, br. 94; Glenny,
Misha (1996) „The Fall of Yugoslavia“, Harmondsworth, Penguin; Hurd, Douglas (1997)
„Searching for Peace: A Century of Peace Diplomacy“, Little Brown and Co, London.
23
Citirano u: Hames, Tim (1999) The Clinton Presidency: The first term, 1992-1996,
Foreign policy, Basingstoke, str. 76.
24
Isto, str. 94.

113
Ruande.“25 PredvoĊeni uglavnom Lakeom i osobljem Vijeća za nacionalnu
sigurnost, visoki zvaniĉnici su ostatak ljeta proveli u ţurbi kako da saĉine
plan. U augustu je poĉela Holbrookeova misija.

Zakljuĉak

Na neki naĉin Clintonova administracija najviše liĉi ranijoj administraciji

republikanskog realiste Richarda M. Nixona. Nixon je pobijedio na izborima
1968. tvrdeći da ima tajni plan da okonĉa rat u Vijetnamu. Clinton je takoĊer
obećao okonĉanje rata u Bosni osuĊujući politiku Busha i Bakera.26 Uprkos
stalnim upozorenjima o ograniĉenjima sile, oklijevanju Evrope i nedostatku
ameriĉkog interesa u bivšoj Jugoslaviji, administracija je konaĉno
intervenirala. Ameriĉko djelovanje je bilo motivirano zabrinutošću za
odrţavanje vlastitog kredibiliteta, osiguranje koherentnosti NATO-snaga i
djelovanje u skladu sa politiĉkim interesima kod kuće. Jedan od argumenata
za ukljuĉivanje ameriĉke administracije u rat u BiH bio je taj da će ameriĉki
angaţman sluţiti većim ameriĉkim strateškim interesima.27

Charles C. Krulak, naĉelnik Korpusa marinaca devedesetih godina, isticao je

potrebu uklanjanja prijetnji prije nego one prerastu u istinsku opasnost,
tvrdeći da „SAD i svijet ne smiju dopustiti da kriza preraste u prijetnju
vitalnim interesima SAD-a i ostatka svijeta.“28 TakoĊer, naglasio je da
„angaţman ameriĉkih vojnih snaga u cijelom svijetu, pa i u Bosni i
Hercegovini, sluţi i finansijskom interesu – ostavljajući otvorena trţišta za
ameriĉku trgovinu – ali takoĊer ohrabruje i unapreĊuje demokratiju.“29

Sljedeći interes bio je budućnost zapadnog savezništva: prolongiranje rata u

BiH i nesuglasice meĊu saveznicima bili su otrovni za samo savezništvo, a

25
Butfoy, Andrew (2006) „The Rise and Fall of Missile Diplomacy? President Clinton and
the 'Revolution in military affairs' in Retrospect“, Australian Journal of Politics and History,
Blackwell Publishing, Boston, str. 11.
26
Nation, R. Craig (2003) War in the Balkans 1991-2002, Strategic Studies Institute,
Pennsylvania. Hames, Tim (1999) The Clinton Presidency: The first term, 1992-1996,
Foreign policy, Basingstoke. Worth, Robert (1998) „Clinton's Warriors The
Interventionists“, World Policy Yournal, Spring.
27
Za više informacija vidi: Foreign Policy (2000) „Clinton's Foreign Policy“, Carnegie
Endowment for International Peace, Washington.
28
Citirano u: Worth, Robert (1998) „Clinton's Warriors The Interventionists“, World Policy
Yournal, Spring, str. 4.
29
Isto, str. 7.

114
nekoherentnost zapadne politike, koja je rezultat toga, bila je otrovna za
kredibilitet NATO-a.30

Ipak, ne smijemo zaboraviti da je intervencija Sjedinjenih Drţava u BiH i na

Kosovu bila najveća meĊunarodna humanitarna intervencija koja je ikada
provedena, iako je Clinton krizu na Kosovu posmatrao ne samo kao
humanitarni izazov i vanjskopolitiĉki problem nego i kao „neobiĉnu i
izvanrednu prijetnju nacionalnoj sigurnosti (...) Sjedinjenih Drţava“.31

Clintonova administracija u praksi je postupila u skladu sa onim što je

zagovarala, kada je predvodila vojne intervencije (mada zakašnjelo) kako bi
zaustavila etniĉko ĉišćenje u Bosni i na Kosovu. Takozvana Clintonova
doktrina – prema kojoj će Sjedinjene Drţave i njeni saveznici intervenirati
tamo gdje to bude potrebno da bi sprijeĉile genocid i druge humanitarne
katastrofe – predstavlja smjelo odstupanje od naĉela hladnog rata da samo
uski strateški interesi mogu opravdati vojni angaţman u inostranstvu.32

Moţe se reći da ameriĉka intervencija u Bosni i Hercegovini predstavlja

najznaĉajnije dostignuće predsjednika Billa Clintona u Evropi. Ironiĉno,
njegovoj akciji suprotstavljala se većina njegovih politiĉkih savjetnika.
Štaviše, istraţivanje javnog mnijenja u to vrijeme je pokazalo da je
Clintonovu odluku da intervenira podrţavalo samo 36% ameriĉke javnosti,
koja je oĉekivala velike ameriĉke ţrtve. Kako se ispostavilo, ta oĉekivanja su
bila pogrešna. Više od deset godina nakon potpisivanja Dejtona niti jedan
ameriĉki ni NATO-vojnik nije stradao u neprijateljskoj akciji u Bosni i
Hercegovini.33

30
Fouskas, Vassilis (2003) „The European Dream“, DEBATES, Journal of Southern Europe
and the Balkans, Carfax Publishing, Taylor and Francis Group, London, str. 40-87. Joseph,
Edward P. (2005) „Back to the Balkans“, Foreign Affairs, Council on Foreign Relations,
New York.
31
Clinton, Bill (1998) „Izvršni nalog 13088“ (Bijela kuća, 10. 6. 1998).
32
Foreign Policy (2000) „Clinton's Foreign Policy“, Carnegie Endowment for International
Peace, Washington. Bardos, Gordon N. (2007) „Notes from the Balkans“, The National
Interest, The Nixon Center, Washington, str. 112.
33
Curtiss, Richard H. (2005) „Bosnia Ten Years Later“, Washington Report on Middle East
Affairs, Washington, str. 44–45,

115
Literatura

1. Banks, William C., Jeffrey D. Straussman (1999) „A New Imperial

Presidency? Insights from U.S. Involvement in Bosnia“, Political Science
Quarterly, The Academy of Political Science, New York.
2. Bardos, Gordon N. (2007) „Notes from the Balkans“, The National Interest,
The Nixon Center, Washington.
3. Bass, Warren (1998) „The Triage of Dayton“, Foreign Affairs, Council on
Foreign Relations, New York.
4. Bildt, Carl (1999) Peace Journey: The Struggle for Peace in Bosnia,
Weidenfeld and Nicholson, London.
5. Burg, Steven L. (1998) The War in Bosnia and Herzegovina: ethnic conflict
and international intervention, Armonk, M. E. Sharpe, New York.
6. Bush, George, H. W (1992) „Remarks and an Exchange with Reporters on
Departure from Colorado Springs“, Public Papers of the Presidents: George
Bush, US Government Printing House, Washington.
7. Butfoy, Andrew (2006) „The Rise and Fall of Missile Diplomacy?
President Clinton and the 'Revolution in military affairs' in Retrospect“,
Australian Journal of Politics and History, Blackwell Publishing, Boston.
8. Christopher, Warren (1996) „Advancing U.S. – Russia effort for peace in
Bosnia“, US Department of State Dispatch, Washington.
9. Christopher, Warren (1998) „In the stream of history: shaping foreign
policy for a New era“, Stanford University Press, Palto Alo, Stanford.
10. Clark, Wesley K. (2001) „Waging Modern War“, Public Affairs, Jackson,
Cambridge.
11. Clinton, William J. (1996) „Letter to Congressional leaders on Bosnia“,
Weekly Compilation of Presidential Documents, Washington.
12. Clinton, Bill (1998) „Izvršni nalog 13088“ (Bijela kuća, 10. 6. 1998).
13. Clinton, Bill (2004) Moj ţivot, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004.
14. Cviic, Christopher (1991) Remaking the Balkans, Pinter Publishers,
London.
15. Ĉehulić, Lidija (2001) „Clintonova vanjskopolitiĉka strategija i novi
svjetski poredak“, pogovor: Radovan Vukadinović, Politiĉka kultura,
Zagreb.
16. Dawisha, Karen (1997) „Politics, power, and the struggle for democracy in
South-East Europe“, Cambridge University Press, Cambridge.
17. Foreign Policy (2000) „Clinton's Foreign Policy“, Carnegie Endowment for
International Peace, Washington.
18. Fouskas, Vassilis (2003) „The European Dream“, DEBATES, Journal of
Southern Europe and the Balkans, Carfax Publishing, Taylor and Francis
Group, London.
19. Freedman, Lawrence (1995) „Why the West Failed“, Foreign Policy, br. 94;
Glenny, Misha (1996) „The Fall of Yugoslavia“, Harmondsworth, Penguin;
Hurd, Douglas (1997) „Searching for Peace: A Century of Peace
Diplomacy“, Little Brown and Co, London.

116
20. Geshkoff, Theodore I. (1940) Balkan Union: A Road to Peace in
Southeastern Europe, Columbia University Press, New York.
21. Guskova, Jelena (1996) Evolucija ruske spoljne politike na Balkanu u
devedesetim godinama dvadesetog veka, Institut za meĊunarodnu politiku i
privredu.
22. Halberstam, David (2001) War in a time of peace: Bush, Clinton, and the
Generals, Scribner, New York.
23. Hames, Tim (1999) The Clinton Presidency: The first term, 1992-1996,
Foreign policy, Basingstoke.
24. Harden, B., i J. M. Broder (2002) „Clinton's Aims: Win the War, Keep the
U.S. Voters Content“, New York Times.
25. Holbrooke, Richard (1998) Završiti rat, Šahinpašić, Sarajevo.
26. Hurd, Douglas (1997) „Searching for Peace: A Century of Peace
Diplomacy“, London, Little Brown and Co.
27. Joseph, Edward P. (2005) „Back to the Balkans“, Foreign Affairs, Council
on Foreign Relations, New York.
28. Kavalski, Emilian (2005) „The Balkans after Iraq: Iraq after the Balkans:
Who's Next?“, Perspectives on European Politics and Society, Koninklijke
Brill, Leiden.
29. Kegly, C. W. Jr., E. R. Witkopf, American Foreign Policy: Pattern and
Process, Wadsworth Company, Belmont.
30. Kennan, George (1997) „Diplomacy without Diplomats“, Foreign Affairs,
Council on Foreign Relations, New York.
31. Kennedy, Paul (1999) Uspon i pad velikih sila, CID, Podgorica.
32. Kokta, Robert M. (2003) „Sharing Risks, Burdens and Benefits: American
Foreign Policy in the Balkans in the 1990s“, Southeast European and Black
Sea Studies, Published by Frank Cass, London.
33. Lehne, Stefan (2004) „Has the 'Hour of Europe' come at last?“, Batt, The
Western.
34. Nation, R. Craig (2003) War in the Balkans 1991-2002, Strategic Studies
Institute, Pennsylvania.
35. O'Tuathail, Gearoid (2005) „The Frustrations of Geopolitics and the
Pleasure of War: Behind Enemy Lines and American Geopolitical Culture“,
Geopolitics, Routledge, Taylor & Francis Inc, London.
36. Owen, David (1995) Balkan Odyssey, Book Harcourt Brace & Company,
cop., New York.
37. Powell, Colin (1992) „Why Generals Get Nervous“, New York Times, New
York.
38. Powell, Colin (1995) My American Journey, Ballantine, New York.
39. Power, Samantha (2002) A Problem from hell: America and the age of
genocide, Basic Books, New York.
40. Pratt, J. W., A History of United States Foreign Policy (više izdanja).
41. Rathfelder, Erich (2000) Rat u Bosni i Hercegovini: Reportaţe i zapisi,
Durieux, Zagreb.

117
42. Redd, Steven B. (2005) „The Influence of Advisers and Decision Strategies
on Foreign Policy Choices: President Clinton's Decision to Use Force in
Kosovo“, International Studies Perspectives, Blackwell Publishing, Oxford.
43. Rieff, David (1995) Slaughterhouse: Bosnia and the Failure of the West,
Simon and Schuster, New York.
44. Rozen, Laura Kay (1996) „Keeping Bosnia whole: Why the world cares“,
Christian Science Monitor.
45. Voblenko, V. V. (2001) „Multinational Peacekeeping Operations in the
Balkans: Past and Present“, Military Thought.
46. Woodward, Susan L. (1995) Balkan tragedy: chaos and dissolution after
the cold war, The Brookings Institution, Washington.
47. Worth, Robert (1998) „Clinton's Warriors The Interventionists“, World
Policy Yournal, Spring.

118
Mirsad Ĉizmić, MA
Internacionalni univerzitet Burch / International Burch University
Hamdija Neretljak, dipl. kriminalist / Grad. Criminologist
Interplay-playland, doo Sarajevo

UDK 342.1(497.6)

IZGRADNJA PRAVNE DRŢAVE U

BOSNI I HERCEGOVINI

DEVELOPING THE RULE OF LAW IN

BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak
Kada se govori o pojmu pravne drţave, najčešće se misli na onu drţavu u kojoj se
općenito poštuju ustavne slobode i prava čovjeka i građanina, u kojoj se poštuje
načelo ustavnosti i zakonitosti, u kojoj su sudovi nezavisni od utjecaja drugih nivoa
vlasti i političkih struktura, drţavu u kojoj djeluje podjela vlasti, te u kojoj su svi
nosioci drţavnih funkcija politički i pravno odgovorni – za takvu drţavu se kaţe da
je pravna drţava. Rad je podijeljen u tri dijela. Prvi dio rada govori općenito o
drţavi i pravu, gdje ćemo definirati pojam drţave, pojam prava, pravnu drţavu i
vladavinu prava. Drugi dio posvećen je demokratskoj pravnoj drţavi. Treći dio
rada referira o Bosni i Hercegovini kao pravnoj drţavi u okviru čega govorimo o
drţavnopravnom uređenju Bosne i Hercegovine, ustavnim obiljeţjima entiteta,
zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, ljudskim pravima i političkoj krizi u Bosni i
Hercegovini. Nakon toga slijede zaključna razmatranja.

Ključne riječi: drţava, pravo, pravna drţava, suverenitet drţave, ljudska prava,
demokratija, Bosna i Hercegovina

Summary
When we talk about the concept of the Rule of Law, it usually refers to a state where
constitutional rights and freedoms of man and citizen are generally observed, which
in addition, respects the principles of constitutionality and legality, in which the
courts are independent from the influence of other levels of government and
political structures, the state in which it operates separation of power, and in which
all holders of government functions are politically and legally responsible-for such
a state is said to have embraced the rule of law. The paper is divided into three
parts. The first part of the paper discusses general State and Law, where we define
the concept of the state, the concept of rights, and the rule of law. The second part
is devoted to the democratic constitutional state. The third part of the paper
discusses Bosnia and Herzegovina as a state of law within which we talk about the

119
state-legal order of Bosnia and Herzegovina, constitutional features of the entity,
the legislative and executive authorities, human rights and political crisis in Bosnia
and Herzegovina. This is followed by the concluding remarks.

Keywords: government, law, rule of law, state sovereignty, human rights,

democracy, Bosnia and Herzegovina.

Uvod

Drţava je klasna tvorevina i kao organizacioni oblik povezana je sa

stepenom razvoja ljudskog društva koji nazivamo civilizacijom. Bliţe
reĉeno, drţava je nastala onda kada se sa ĉisto naturalne privrede prešlo na
robnonovĉanu privredu. Pravo je sistem društvenih normi koje reguliraju
društveni ţivot i razvoj, a time aktivno utjeĉu ne samo na uĉvršćivanje i
zaštitu osnovnih društvenih odnosa nego i na njihovu stagnaciju, mijenjanje
pa i svjesno razvijanje viših društvenih i politiĉkih formi. Pravna drţava je
ona u kojoj se općenito poštuju ustavne slobode i prava ĉovjeka i graĊanina,
u kojoj se poštuje naĉelo ustavnosti i zakonitosti, u kojoj su sudovi nezavisni
i u kojoj djeluje podjela vlasti, te u kojoj su svi nosioci drţavnih funkcija
politiĉki i pravno odgovorni – za takvu drţavu se kaţe da je pravna drţava,
tj. drţava gdje sve sluţbene osobe djeluju samo na temelju pravnih normi, a
ne samovoljno, i gdje je veoma ograniĉeno diskreciono odluĉivanje.

1. O drţavi i pravu

Drţava je politiĉka zajednica onih koji vladaju i onih kojima se vlada,

ureĊena na osnovi pravila koja prihvataju (svojevoljno ili pod prinudom) svi
ĉlanovi.1 U širem znaĉenju, drţava je posebnim sistemom pravila (pravom)
ureĊena društvena organizacija sa monopolom fiziĉke prinude koja odreĊeno
stanovništvo na odreĊenom teritoriju drţi pod suverenom vlašću (vlast, moć
upravljanja, odnos izmeĊu lica gdje postoji nadreĊenost i podreĊenost), sa
ciljem da u datom društvu odrţi postojeći naĉin proizvodnje i politiĉke
odnose koji su u interesu vladajuće klase. U uţem smislu, pod pojmom
drţave podrazumijeva se drţavna organizacija ili drţavni aparat. Drţavna
organizacija je hijerarhijski ustrojen i pravom organiziran sistem organa koji
1
Visković, N. (1997) Drţava i pravo, drugo i izmijenjeno izdanje, Centar za dopisno
obrazovanje, Birotehnika, Zagreb, str. 21.

120
raspolaţe monopolom za fiziĉku prinudu i moći stvaranja pravila ponašanja.
Drţava je jedna od društvenih organizacija koja ne postoji iznad društva,
nego predstavlja njegov sastavni dio. Dakle, drţava je posrednik izmeĊu
ĉovjeka i ĉovjekove slobode.2 Drţava je organizacija koja raspolaţe
monopolom za fiziĉku prinudu odnosno suverenom vlašću i koja sluţi za
odrţavanje onog naĉina proizvodnje koji je u interesu vladajuće klase.3 Bliţe
reĉeno, drţava je nastala onda kada se sa ĉisto naturalne privrede prešlo na
robnonovĉanu privredu. Drţavi je neposredno prethodila prvobitna
zajednica. U prvobitnoj zajednici ljudi su bili povezani u rodovske i
plemenske organizacije u okviru kojih je bila priliĉno razvijena naturalna
privreda. Plemenska organizacija poĉivala je na jaĉanju moći ratnika, koji su
se u uvjetima sve ĉešćih ratnih sukoba izmeĊu plemena bogatili i pretvarali u
posebnu privilegiranu klasu – klasu bogatih. Ova podjela na bogate i
siromašne i uvoĊenje novĉanih elemenata u do tada iskljuĉivo naturalnu
privredu primorala je klasu bogatih da stvore takav oblik organizacije
društva u kome bi njihove privilegije bile oĉuvane. Ova novostvorena
organizacija koja je imala zadatak da putem sile štiti interese klase na vlasti
jeste drţava.4 U društvu, pored drţave, mogu postojati i druge organizacije
koje vrše vlast. MeĊutim, drţava se od njih razlikuje prema tome što je njeno
vršenje vlasti obezbijeĊeno aparatom za prinudu koji je najjaĉi u datom
društvu.

Druge organizacije koje u okvirima drţave vrše vlast ili prinudu obiĉno ova
ovlaštenja crpe iz vrhovne drţavne vlasti i tada su to organizacije priznate od
drţave i prava. Moguće je da postoje i takve grupe i organizacije koje vrše
vlast i primjenjuju prinudu koja je u suprotnosti sa interesima drţave,
odnosno uperena protiv nje. Takve organizacije su protivpravne i drţava
zabranjuje i suzbija njihov rad svojim aparatom za prinudu. Da bi mogla
funkcionirati, drţava mora raspolagati aparatom prinude koji je najjaĉi u
datom društvu, dakle, monopolom fiziĉke prinude, od ĉega u krajnjoj liniji
zavisi i opstanak same drţave kao takve. Postojanje drţave je ĉinjeniĉno
pitanje i odreĊena klasa samo je dotle na vlasti dok posjeduje takav aparat za
fiziĉku prinudu, koji je jaĉi od svih drugih u društvu. Onog trenutka kada
neka druga klasa uspije da utvrdi i uĉvrsti svoj monopol fiziĉke prinude,
njena vlast ujedno postaje drţavna vlast. Nova klasa koja zauzima vlast
utvrĊuje i novi naĉin proizvodnje koji najbolje odgovara njenim klasnim
interesima. Svoju vlast drţava vrši putem svojih organa. Organi drţavne
2
Marx, K., F. Engels (1971) Dela, tom 3, preveli Lj. Tadić i S. Bošnjak, Institut za
izuĉavanje radniĉkog pokreta, Izdavaĉko preduzeće Prosveta, Beograd, str. 130.
3
Lukić, R. (1995) Uvod u pravo, Sluţbeni list SRJ, Beograd, str. 63.
4
Fakultet za mediteranske poslovne studije Tivat, link: www.fms-tivat.me/, datum pristupa:
6. 9. 2013.

121
vlasti dijele se na civilne i oruţane. Ovi drugi imaju zadatak da primjenjuju
prinudu, kada se za to ukaţe potreba. Najpoznatiji i najmoćniji oruţani
organi drţavne vlasti svake drţave jesu vojska i policija, a posebno vojska
kao najmasovnija oruţana sila. Civilni drţavni organi dijele se na
zakonodavne, upravno-izvršne i sudske.5 Pravo je poredak društvenih normi,
zaštićenih mogućnošću primjene drţavnog nasilja, kome je cilj da volju
vladajućih društvenih klasa izrazi kroz zakonsku formu i da zaštiti njihove
osnovne ekonomske, politiĉke i ideološke interese, te da u njihovu korist
riješi klasni konflikt koji bi bez svoje organizirane prinudne regulacije doveo
u pitanje opstanak samog društva.6 Pravo, kao poseban oblik društvenih
normi, nije postojalo prije drţave. Pojavljujući se u historiji zajedno s
drţavom, pravo je nastalo ne kao proizvod drţave nego kao njezin sastavni
dio. Unutarnji element drţave i prava ĉini njihova unutarnja funkcija – i
drţava i pravo sluţe za odrţavanje onog naĉina proizvodnje koji je u interesu
vladajuće klase i koji se ne bi mogao odrţati kada drţava i pravo ne bi
raspolagali monopolom za fiziĉku prinudu – svojim vanjskim elementom.7

Koje sve sfere društvenih odnosa, koliko i na koji naĉin pokriva pravo, ovisi
o stepenu društvenog razvoja te društvenog i politiĉkog ureĊenja pojedine
zemlje. Pravo je, dakle, sredstvo za reguliranje onih društvenih odnosa za
koje postoji nuţnost da se reguliraju drţavnom silom, jer se inaĉe ne mogu
regulirati onako kako ide u korist vladajuće klase. Najvaţniji takvi odnosi
jesu ekonomski i politiĉki, a ponekad i drugi. Krajnji cilj prava pri tom
reguliranju jeste uvijek da se, posredno ili neposredno, obezbijedi onaj naĉin
proizvodnje koji ide u korist vladajuće klase.8 Antiĉka i novovjekovna
tradicija oduvijek su pravo razumjele kao sredstvo politiĉke moći mudrih,
boljih i jakih i to onda kada se pravo reklamiralo kao dobrovoljno
ograniĉenje moći dobrih, plemenitih i jakih te naroda i njegove politiĉke
elite.9

Stvar konvencije, uzajamnog dogovora, nije ĉinjenica da izvjesne društvene

norme imaju drţavnu sankciju – to je ĉinjenica, koja je, kao i svaka
ĉinjenica, nezavisna od konvencije. Ali je pitanje konvencije hoćemo li mi te
norme nazvati pravom ili ćemo taj naziv koristiti i za neke druge norme.
Bitno je da li postoje norme koje sankcionira drţava i norme koje ona ne
sankcionira i bitno je zašto postoje jedne i druge, a nije bitno kako ćemo te

5
Ibid.
6
Muhić, F. (1998) Teorija drţave i prava, Magistrat, Sarajevo, str. 219.
7
Lukić, R. (1995) Uvod u pravo, Sluţbeni list SRJ, Beograd, str. 63.
8
Lukić, R. (1964) Teorija drţave i prava, Savremena administracija, Beograd, str. 17–53.
9
Rodin, D. (2006) „Demokracija nije vladavina naroda niti vladanje narodom“, Politiĉka
misao, Vol. XLIII, Zagreb, str. 5.

122
razne vrste normi nazvati. Naziv je stvar konvencije, zaista. Pri postavljanju
normi ĉovjek se, dakle, kreće izmeĊu spontanog poretka, koji ne ţeli, i
idealnog, koji ţeli, ali ga ne moţe dostići, te postavlja normativan poredak,
koji je minimum kojim se moţe zadovoljiti. Sve se norme dijele u dvije
velike grupe: u tzv. tehniĉke norme i u društvene norme u uţem smislu rijeĉi.
Tehniĉke norme su norme koje propisuju naĉin ponašanja ĉovjeka uglavnom
prema prirodi. Društvene norme u uţem smislu rijeĉi, pak, jesu norme koje
propisuju naĉin ponašanja ĉovjeka prema ostalim ĉlanovima društva. Stoga
se one mogu nazvati društvenim zapovijestima ili propisima. Tehniĉke
norme zato po pravilu nemaju nikakvu sankciju. Društvene norme, pak, po
pravilu, imaju sankciju i to najĉešće negativnu, tj. za njihov prekršaj na
prekršioca se primjenjuje neka prinuda, nanosi mu se neko zlo. Tehniĉke
norme se mogu takoĊer pretvoriti u društvene norme.10 Ostaje da se pravom
nazovu jedino one norme koje sankcionira drţava svojom fiziĉkom
prinudom. Ne moraju sve norme sadrţane u takvim aktima biti pravne ako
nemaju suštinske i vanjske potrebne osobine. Ne odreĊuje se karakter jedne
norme karakterom akta u kome se ona nalazi, jer se upravo karakter tog akta
odreĊuje karakterom normi koje u njemu preteţu. Definicija koja vezuje
pravo za drţavnu prinudu ne glasi da je pravna norma samo ona norma koja
se uvijek ili u većini sluĉajeva izvršava prinudom nego da je pravna norma
ona norma koja se, u sluĉaju neizvršavanja, izvršava drţavnom prinudom.11

1.1. Pravna drţava i vladavina prava

Pravna drţava je sklop odreĊenih institucija proizvodnje i primjene prava

kao i kvalitete samog sustava pravnih normi.12 To je drţava u kojoj se
općenito poštuju ustavne slobode i prava ĉovjeka i graĊanina, u kojoj se
poštuje naĉelo ustavnosti i zakonitosti, u kojoj su sudovi nezavisni i u kojoj
djeluje podjela vlasti, te u kojoj su svi nosioci drţavnih funkcija politiĉki i
pravno odgovorni – za takvu drţavu se kaţe da je pravna drţava, tj. drţava
gdje sve sluţbene osobe djeluju samo na temelju pravnih normi, a ne
samovoljno, i gdje je veoma ograniĉeno diskreciono odluĉivanje. Osnovno
naĉelo pravne drţave je zapravo to da sva pravna pravila koja su donesena i
koja su na snazi imaju podjednako djelovanje kako za one koji upravljaju

10
Lukić, R. (1964) Teorija drţave i prava, Savremena administracija, Beograd, str. 17–53.
11
Ibid.
12
Zakošek, N. (1997) „Pravna drţava i demokracija u postsocijalizmu“, Politiĉka misao,
Vol. XXXIV, Zagreb, str. 80.

123
tako i za one kojima se upravlja.13 Pojam pravne drţave (Rechtsstaat)
pojavljuje se u Njemaĉkoj 1813. godine. Zamisao pravne drţave koja se, na
naslijeĊu njemaĉke liberalno usmjerene filozofije te pod utjecajima iz
Francuske i uz poznavanje doktrine rule of law, pojavljuje u juţnonjemaĉkim
zemljama, zapravo je najbliţa zahtjevu za uvoĊenjem pravne jednakosti i
ustavnosti, ali na naĉin koji ne bi izazvao asocijacije na ozloglašenu
Francusku revoluciju. U ondašnjim politiĉkim okolnostima i rasporedu
društvene i politiĉke moći zamisao pravne drţave nudi umjereno liberalnu i
kompromisnu osnovu unutarnjeg ustavnog ureĊenja u kojem bi vlast bila
podijeljena izmeĊu (dotada apsolutistiĉkih) vladara i parlamenata u kojima bi
graĊanska klasa zadobila razmjerno znaĉajan utjecaj. To bi bila osnova na
koju bi se putem zakonodavne djelatnosti parlamenata i naĉela odgovornosti
vlade uspostavilo ograniĉenje izvršne vlasti i nadzor nad radom upravnih
organa.14 Jedan od osnovnih zadataka pravne drţave je dosljedno poštivanje
ustavom zagarantiranih ljudskih prava i sloboda. Ljudska prava nisu otkriće
novijeg doba, jer su prisutna u ţivotu ĉovjeka od formiranja prvih
civilizacija. Svaki ĉovjek posjeduje neotuĊiva prava koja svi drugi ĉlanovi
društva moraju poštovati.15 U ĉlanu 1. Opće deklaracije o ljudskim pravima
stoji da se sva ljudska bića raĊaju slobodna i jednaka u dostojanstvu i
pravima, te da su obdarena razumom i sviješću i da treba jedan prema
drugom da postupaju u duhu bratstva.16

Doktrina vladavine prava (rule of law) uobliĉava se tokom XVIII i XIX

stoljeća u anglosaksonskom okruţju koje još od konca XVII stoljeća
karakterizira pravno neograniĉena vlast parlamenta ali i njegova faktiĉna
ograniĉenost. Ta ograniĉenost proistiĉe iz samoograniĉenja parlamenta (što
je rezultat funkcioniranja stranaĉkog sistema te stabilne i uravnoteţene
društvene strukture u Engleskoj) i ĉinjenice da se volja parlamenta moţe
izraziti jedino saglasnošću obaju domova i krune. K tome, ograniĉenje
parlamenta i vladavina prava uvjetovani su i poloţajem engleskih sudova s
obzirom na prihvaćeno shvatanje da je pravo samo ona norma koju
primjenjuju sudovi, a engleski sudovi već su se davno prije modernog
razdoblja izborili za svoju neovisnost.17

13
Alijević, M. (2010) „Pravna drţava: ideal ili stvarnost“, Sinergija – VI nauĉni skup,
Bijeljina, str. 471.
14
Ĉepulo, D. (2001) Vladavina prava i pravna drţava: Europska i hrvatska pravna tradicija
i suvremeni izazovi, Pravni fakultet, Zagreb, str. 23–87.
15
Opća deklaracija o ljudskim pravima, link: www.ffzg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf, datum
pristupa: 6. 9. 2013.
16
Ibid.
17
Ĉepulo, D. (2001) Vladavina prava i pravna drţava: Europska i hrvatska pravna tradicija
i suvremeni izazovi, Pravni fakultet, Zagreb, str. 23–87.

124
Kao najznaĉajnije opće odrednice rule of law moglo bi se navesti naĉelo
ograniĉene vlade legitimirane upravo ograniĉenom svrhom svoga
konstituiranja, osnovne liĉne i politiĉke slobode i prava, neutralizacija
mogućnosti uzurpacije politiĉke vlasti (dioba vlasti) uz imperativ
nezavisnosti sudske vlasti. U drţavi u kojoj ne bi bili ispunjeni ti zahtjevi –
osim u sluĉaju sadrţajno i vremenski ograniĉenih izuzetaka vezanih uz
izvanredne okolnosti – ne bi postojala vladavina prava bez obzira na moguću
pravno korektnu izvedenost takve regulative. Postupno utvrĊivanje liberalnih
dosega ustavnosti do razine neupitnosti u XX stoljeću i istovremeno
narastanje znaĉenja problema socijalne drţave dovest će u doktrini rule of
law do pomicanja teţišta s parlamenta prema sudovima kao i prema
razvijenijem osjećaju za socijalna pitanja – ali bez bitnijih izmjena toga
koncepta.18

1.2. Demokratska pravna drţava

Veza izmeĊu demokratije kao sistema i slobodnih graĊanskih izbora je

neraskidiva. Prema Arendu Lijphartu, izborni sistem je suštinski element
predstavniĉke demokratije.19 Demokratija funkcionira kao jedno osjećanje.
Liĉno osjećanje onih sa dna drţavne hijerarhije je vaţnije nego osjećanje
onih što sistem ima da opsluţuje i onih prava i dobara što treba da stvore.20
Izborni sistemi su jedan od suštinskih elemenata oblikovanja demokratske
politiĉke prakse. U svakom demokratskom ustavu nalazi se izjava –
formulirana na ovaj ili onaj naĉin – da drţavna vlast proizlazi od naroda i da
je narod nosilac suvereniteta. Prema tome, drţavna vlast je demokratski
legitimirana samo onda ako je na slobodnim izborima dobila podršku naroda.
Glavni politiĉki akteri u demokratskom politiĉkom sistemu su stranke, koje u
predstavniĉkoj demokraciji nastupaju kao primarni mehanizmi posredovanja
„tvorbe kolektivne politiĉke volje“, „agregacije i artikulacije interesa“ i
selekcije politiĉkog vodstva.21 Stoga je izlaganje o izborima bespredmetno
poĉeti bez izlaganja o demokratiji i suverenitetu.

18
Ibid.
19
Lijphart, A. (1994) „Electoral Systems and party systems, a study of twenty seven
democracies, 1945–1990“, Oxford University Press, str 1.
20
Muratović, R. (2008) Moć i nemoć drţave blagostanja, Institut za istraţivanje zloĉina
protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, Sarajevo, str. 106.
21
Zakošek, N. (1997) „Pravna drţava i demokracija u postsocijalizmu“, Politiĉka misao,
Vol. XXXIV, Zagreb, str. 79.

125
 1.3. Suverenitet drţave

Suverenitet je veoma sloţen pojam, koji je prošao kroz razliĉite faze razvoja
i razliĉita tumaĉenja, ali je u kontekstu demokratije i izbornog sistema
najznaĉajnija definicija suvereniteta. Pojam suverenosti oznaĉava
transepohalni projekt preobrazbe moći u vlast posredstvom prava,
podvrgavajući je zakonima.22 Pored shvatanja suvereniteta kao samostalnosti
drţave u odnosu na druge, postoji i unutarnje shvatanje, daleko znaĉajnije za
samu demokraciju. Prema tom shvatanju, suverenitet je „najviša vlast u
drţavi koja je odgovorna za stanovništvo i teritoriju i koja je sposobna da
kreira pravni poredak i da sankcionira nepoštivanje propisanih normi
ponašanja.“23 Rijeĉ „suverenitet“ ili „suverenost“ potjeĉe od latinske rijeĉi
„supremus“ koja znaĉi najviši, vrhovni.24 I u starofrancuskom se javlja rijeĉ
„sovrain“ sa istim znaĉenjem. Ovaj termin danas je općeprihvaćen u
evropskim jezicima, a kod nas se uporedo i ravnopravno upotrebljavaju
termini suverenitet i suverenost. Da bi akt konstituiranja jedne drţavne vlasti
bio potpun, on mora da bude suveren.25 Termin suverenitet koristi se da bi se
oznaĉio neki subjekt koji je vrhovni u svom domenu. To zapravo znaĉi da je
subjekt koji je suveren nezavisan od drugih subjekata, a da su oni u odnosu
na njega niţi i prema tome zavisni. Primijenjen na drţavnu vlast, pojam
suvereniteta izaziva velike nesporazume, prije svega zbog sloţenosti samog
pojma budući da se kroz suverenitet prelamaju fundamentalni problemi
drţave i društva. Ukratko, nastanak, razvoj i koncepcija suvereniteta blisko
su povezani sa nastankom i razvojem drţave. Suverenost je, dakle, pravni
odraz jedne ĉinjenice – monopola fiziĉke sile koji znaĉi relativnu
neograniĉenost.26 Prema mišljenju nekih teoretiĉara, suverenitet definiran u
smislu iskljuĉive vlasti i kontrole nad teritorijom i ljudima nastanjenim na
njoj jeste pojava koja prati sve oblike ţivota grupa, plemena itd. Razlikuje se
suverenost drţave od suverenosti u drţavi. Pravni nosilac suverenosti je
drţava shvaćena kao poseban pravni subjekt, a pravni vršilac suverenosti
moţe biti kralj ili parlament ili drugi drţavni organi, što je odreĊeno
pozitivnim propisima svake drţave. Najĉešće se smatra da suverenitet drţave
obuhvata sljedeća tri elementa: nezavisnost drţavne vlasti, nadmoć drţavne
vlasti, pravna neograniĉenost drţavne vlasti, tj. puna sloboda u donošenju i

22
Lavić, D. (2005) „Suverena drţava – temeljni pravnopolitiĉki projekt moderne“, Politiĉka
misao, Vol. XLII, Zagreb, str. 39.
23
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevo, str. 173.
24
Isto, 171.
25
Muhić, F. (1998) Teorija drţave i prava, Magistrat, Sarajevo, str. 67.
26
Lukić, R. (1995) Uvod u pravo, Sluţbeni list SRJ, Beograd, str. 45.

126
primjeni prava.27 Postoje shvatanja koja dovode u pitanje pravnu prirodu
suvereniteta budući da se subjekt koji se odreĊuje kao suveren stavlja van
okvira prava ili izvan njega. Neki osporavaju suverenitet u meĊunarodnoj
zajednici zbog ĉinjenice da se u njoj suverenitet jedne zemlje sukobljava sa
suverenitetima drugih zemalja koje su pravno jednake, a stvarno nejednake.
Suverena drţava je epohalni politiĉki novum, jer je prva organizacija
politiĉke vlasti u povijesti koja samoograniĉava svoju moć da bi osigurala
osobnu sigurnost i neovisnost pojedinca, njegovo pravo na raspolaganje
sobom.28 Pojam suverenosti shvaćen u smislu savremenog meĊunarodnog
prava definiran je principom suverene jednakosti drţava u Deklaraciji o
osnovnim principima meĊunarodnog prava o prijateljskim odnosima i
saradnji drţava u skladu sa Poveljom UN-a koju je Generalna skupština UN-
a usvojila rezolucijom 2625/XXV 24. oktobra 1970. Suverenitet predstavlja,
zapravo, poštovanje sloboda i prava ĉovjeka kao pojedinca, prava koja mu
sama po sebi pripadaju, a nisu mu dodijeljena od vlasti. Ta prava
ograniĉavaju samu vlast, koja ne smije da djeluje na naĉin koji bi ugrozio
pojedinca. Na ovom shvatanju temelji se i samo ustavno pravo. Ljudi ne
vladaju pomoću suvereniteta, niti se suverenitetu pokoravaju.29 Suverenitet je
moguće realizirati u demokratskim zemljama, prema ustavnoj teoriji i
odredbama ustava. Uĉešće naroda moţe se ostvariti na dva naĉina:
neposrednom demokratijom i predstavniĉkom demokratijom. U većini
ustavnih sistema ova dva oblika ostvarivanja suvereniteta naroda se
kombiniraju, a pritom je više zastupljena predstavniĉka demokratija.

1.4. Podjela/dioba vlasti

Podjela vlasti ima organizaciono-tehniĉko znaĉenje. Ona upućuje na

ĉinjenicu da jedno lice, ili jedan organ, ne moţe samo vršiti vlast, nego da
mora postojati podjela koja je tim sloţenija i razuĊenija što je drţava veća i
razvijenija.30 U politiĉkoj nauci termin „podjela vlasti“ koristi se obiĉno kao
sinonim za federalizam.31 Nauka o podjeli vlasti podrazumijeva
27
Ibid.
28
Lavić, D. (2005) „Suverena drţava – temeljni pravnopolitiĉki projekt moderne“, Politiĉka
misao, Vol. XLII, Zagreb, str. 41.
29
Hinsley, F. H. (1989) Sovereignty, Cambridge University Press, August Cesarec d.o.o.,
Zagreb, str. 9.
30
Muhić, F. (1998) Teorija drţave i prava, Magistrat, Sarajevo str. 190.
31
Lijphart, A. (1999) Patterns of Democracy: Government Forms and Performance in
Thirty-Six Countries, Copyright by Yale University, New Haven – London; prevele A.
Kneţević V. Golubin (2003): Modeli demokratije: Oblici i uĉinak vlade u trideset šest
zemalja, Sluţbeni list SCG, Beograd, str. 201.

127
tradicionalnu, „horizontalnu diobu vlasti”, ali pored toga, paralelno se
uspostavlja i nauka o „vertikalnoj diobi vlasti”, koja dospijeva do modernog
federalizma (i konfederalizma) i u najnovije vrijeme, do aktuelnih nastojanja
konstituiranja svojevrsnih nadnacionalnih zajednica (Evropska unija je
najbolji primjer za to). Naĉela i teoriju danas općenito prihvaćene verzije
diobe vlasti prvi je cjelovito oblikovao Montesquieu (1689–1755). Njegov
model podjele vlasti na „zakonodavnu, izvršnu i sudsku” nije oštra podjela
izmeĊu triju grana drţavne vlasti, već je to meĊusobna saradnja i uzajamni
nadzor jednog tijela ili vlasti nad drugim, da bi se ograniĉivali, radi oĉuvanja
politiĉkih sloboda graĊana. Prema Montesquieuu, najopasnije je da sva
najviša vlast bude koncentrirana u istome tijelu, u rukama iste osobe.32 Ĉini
se, dakle, potrebnim da se u modernim demokratskim politiĉkim sistemima,
zasnovanim na trţišnim ekonomskim sistemima slobodnog poduzetništva i
privatnog vlasništva, u diobu vlasti inkorporira i monetarna vlast, kao
samostalan ogranak vlasti koja ponekad ima i veći utjecaj u nacionalnoj
ekonomiji od izvršne vlasti. Ukratko, „trodijelna” je podjela vlasti u
modernim politiĉkim i ekonomskim sistemima prevladana. Monetarna vlast,
institucionalizirana u centralnoj banci, postala je „ĉetvrta taĉka
demokratskog politiĉkog sistema”. Teorija podjele vlasti sadrţi, dakle, dva
bitna demokratska elementa: ograniĉavanje nosilaca jedne od druge vlasti i
zaštitu sloboda i prava pojedinca.33 Ustavnopravni poloţaj nezavisne
monetarne vlasti, nacionalne centralne banke, nezaobilazan je u razmatranju
razvitka demokratizacije na modernim naĉelima podjele vlasti. Princip
podjele vlasti postao je osnovna demokratska tekovina graĊanske misli i
prakse.34 Model moderne diobe vlasti (zakonodavne, izvršne, monetarne,
sudske i ustavnog suda) morao bi uspostaviti meĊusobnu ravnoteţu i
uzajamnu kontrolu svih dijelova vlasti na osnovama demokratskih
standarda.35 Vanjski akteri ne mogu potaknuti demokratizaciju i dovesti do
stabilnih politiĉkih poredaka ako snaţni unutarnji politiĉki akteri ne
„upravljaju“ elementima drţavnosti i modernizacije, te nuţno dolazi do
protektorata koji ograniĉava suverenost nacionalne drţave i koji najĉešće
dugoroĉno predstavlja nestabilan reţim.36

32
Radošević, D. (2001) „Politiĉka demokratizacija i neovisnost Centralne banke u
Hrvatskoj“, Ekonomski institut, Zagreb, str. 29–56.
33
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevu, str. 219.
34
Ibid.
35
Radošević, D. (2001) „Politiĉka demokratizacija i neovisnost Centralne banke u
Hrvatskoj“, Ekonomski institut, Zagreb, str. 29–56.
36
Ibid.

128
 2. Bosna i Hercegovina kao pravna drţava

Brojni su principi koje je potrebno kumulativno ispuniti da bi se jedna drţava

nazvala pravnom. BiH je na dobrom putu da jednog dana postane pravna
drţava, ali to još uvijek nije. Razlog tome nisu samo aktuelni problemi, kao
npr. ĉinjenica da Bosna i Hercegovina još uvijek nije uspjela da formira
jedinstveni pravosudni sistem, a bez kojeg nije moguće zamisliti postojanje
pravne drţave. Bosna i Hercegovina još uvijek trpi negativne posljedice
tranzicije i to je jedan od glavnih razloga koji koĉi njen napredak.

2.1. Drţavnopravno ureĊenje Bosne i Hercegovine

U toku svih ratnih godina pojavljivale su se povremene inicijative svjetskih

sila sa ciljem spreĉavanja i zaustavljanja krvoprolića. MeĊutim, evropske
mirovne inicijative nisu se pokazale uspješnim i stradanje se nastavljalo. To
je potaklo SAD da se ukljuĉe. Nakon niza neuspjelih inicijativa, predsjednik
Klinton 5. oktobra 1995. godine objavljuje prekid vatre u trajanju od
šezdeset dana, sa namjerom da se taj period iskoristi za pregovore i pokušaj
iznalaţenja zajedniĉkog rješenja za zainteresirane strane.37 Planirani
pregovori poĉinju prvog novembra u zraĉnoj bazi blizu Dejtona, u SAD-u.
Delegacija BiH u multinacionalnom sastavu, delegacija RH i delegacija SRJ,
te ameriĉki zvaniĉnici kao posrednici, nakon niza – za medije zatvorenih
pregovora – potpisuju Dejtonski mirovni sporazum. U Dejtonu (Ohio, SAD),
dominanto iz praktiĉno-politiĉkih, utilitarno-pragmatiĉkih, pa tek onda (ako
uopće) iz razloga pravne prirode, prihvaćen je koncept „meĊunarodnopravne
liĉnosti“ Federacije BiH i Republike Srpske.38 Definira se linija
razgraniĉenja entiteta. Na slici 1. vidimo teritorijalnu situaciju neposredno
pred potpisivanje Dejtonskog sporazuma i linije razgraniĉenja entiteta koje
su njime nastale. Sporazum je parafiran 21. novembra 1995. godine u
Dejtonu, a potpisan 14. decembra iste godine u Parizu. Potpisali su ga tri
predstavnika delegacija (Izetbegović, Milošević, TuĊman), a svaka zemlja
posjeduje originalne dokumente sa ove konferencije.39 Dejtonski sporazum
je kompleksan i maksimalno uravnoteţen meĊunarodni sporazum i nije se
odredio prema kljuĉnom pitanju uzroka i karaktera rata u BiH.40 Njega nije

37
Kurtćehajić, S. (2007) Politički sistem Bosne i Hercegovine, Magistrat, Sarajevo, str. 167.
38
Seizović, Z. (2008) Međunarodno javno pravo, zbirka eseja, Univerzitet u Zenici, Zenica,
str. 22.
39
Pejanović, M. (1996) Politički razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu,
TKD Šahinpašić, Sarajevo, str. 17.
40
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevo, str. 106.

129
moguće parcijalno mijenjati, a da se ne dovede u pitanje njegova cjelovita
arhitektura. On je napravljen sa namjerom da bude u cijelosti implementiran
i da se Bosna i Hercegovina, prema njegovom sadrţaju, uspostavi sa svim
svojim funkcijama kao normalna evropska drţava. Dosadašnja
implementacija Dejtonskog sporazuma, uz sve slabosti i nedostatke koji su iz
njega generirani, pokazuje da su se već desile krupne promjene i da je
dobrim dijelom modificirano ustavno ureĊenje BiH.41 Drţavnopravno
ureĊenje Bosne i Hercegovine temelji se na njenom suverenitetu,
teritorijalnoj cjelovitosti i politiĉkoj nezavisnosti, što su osnove za koje
postoji historijski kontinuitet, a na koje se poziva i Ustav Bosne i
Hercegovine. Bosna i Hercegovina podijeljena je na dva entiteta – Federaciju
BiH i Republiku Srpsku, te Distrikt Brĉko koji ne potpada pod teritorij
nijedne od ovih jedinica. Federacija Bosne i Hercegovine, koja zauzima 51%
teritorije, podijeljena je na deset kantona koji se smatraju federalnim
jedinicama u okviru ovog entiteta. Republika Srpska organizirana je na
unitarnom principu. Iako se o karakteru i poloţaju entiteta stalno poteţu
pitanja, ĉinjenica je da postoji suprematija drţave u odnosu na entitete, da
postoji visok stepen autonomije entiteta te participacija entiteta u
ostvarivanju nadleţnosti drţave.42 Ustav prihvata princip podjele vlasti na
zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Nosilac zakonodavne vlasti je Parlamentarna
skupština BiH, koja ima neposredni izborni legitimitet, a organi izvršne
vlasti su: Predsjedništvo BiH, takoĊer sa neposrednim izbornim
legitimitetom, i Vijeće ministara. Sudska funkcija nije izvedena na
zadovoljavajući naĉin, te se razliĉite institucije smatraju nosiocima nekih
dijelova te vlasti (Ustavni sud BiH, Sud BiH, Tuţilaštvo BiH,
Pravobranilaštva BiH i Institucija ombudsmena BiH). Vaţno je napomenuti
da su sve navedene institucije na drţavnom nivou, na nivou cijele Bosne i
Hercegovine, što pokazuje njen legitimitet kao drţave u odnosu na entitete.

2.2. Ustavna obiljeţja entiteta u Bosni i Hercegovini

Dejtonska odnosno (post)dejtonska BiH potvrĊuje se kao darvinistiĉko-

spenserovska realija, kao mehaniĉko sabiranje dvaju entiteta ĉiji zbir ne nudi
liberalno-demokratsku drţavu, već potvrĊuje trijumf sile: naše (dejtonsko)
iskustvo iskovano je u ognju rata.43 Entiteti u Bosni i Hercegovini –
Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska – ustavnopravno imaju
status federalnih jedinica u okviru drţave Bosne i Hercegovine, ali nemaju
41
Isto, str. 107.
42
Isto, str. 254.
43
Ćurak, N. (2011) Izvještaj iz periferne zemlje: Gramatika geopolitike, Fakultet politiĉkih
nauka Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, str. 27.

130
status drţava ĉlanica.44 Entiteti nemaju status drţava i moraju poštivati
teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine. Entiteti kao kreacija
unutarnjeg prava nemaju status drţave u meĊunarodnom pravu.45 Entiteti
imaju svoje ustave i pravo na samoorganizaciju. Ustavi entiteta moraju biti u
skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud Bosne i Hercegovine
ovlašten je da ukine ustavne, zakonske i druge odredbe koje nisu u
saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine. UreĊenje entiteta mora se
zasnovati na demokratskim principima, oba entiteta moraju osigurati najviši
nivo meĊunarodno priznatih ljudskih sloboda i prava.46 Entiteti su obavezni
da garantiraju pravnu sigurnost i punu zaštitu svim svojim graĊanima. Odnos
entiteta i institucija Bosne i Hercegovine zasniva se na principu
kooperativnog federalizma. UreĊenje entiteta mora se zasnivati na
demokratskim principima, mora se osigurati vladavina prava i legitimitet
institucija mora se zasnivati na slobodnim, fer i demokratskim izborima.47
Zakoni Bosne i Hercegovine provode se na cijeloj teritoriji i nadreĊeni su
drugim propisima entiteta. Organizacija vlasti u entitetima je rasporeĊena na
principu podjele vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, samo što se na
jednom nivou vlasti (Predstavniĉki dom Parlamenta Federacije BiH i
Narodna skupština Republike Srpske) predstavnici biraju neposredno, a na
drugom posredno (Dom naroda Parlamenta Federacije BiH i Vijeće naroda
Republike Srpske). Federacija Bosne i Hercegovine sama ima sloţenu
strukturu, sastoji se od deset jedinica-kantona sa jednakim pravima i
odgovornostima. Kantoni imaju znaĉajne nadleţnosti, visok stepen
autonomije. Ustav Republike Srpske poslije stupanja na snagu Ustava Bosne
i Hercegovine više puta je izmijenjen. MeĊutim, i nakon usaglašavanja neke
kljuĉne odredbe Ustava Republike Srpske ostale su neusaglašene sa Ustavom
Bosne i Hercegovine.

2.3. Zakonodavna i izvršna vlast u Bosni i Hercegovini

Zakonodavnu vlast na nivou BiH vrši Parlamentarna skupština BiH.

Parlamentarna skupština BiH sastoji se iz dva doma: Predstavniĉkog doma i
Doma naroda. Predstavniĉki dom ima 42 poslanika koji se biraju direktno na
općim izborima i to: 28 poslanika iz FBiH i 14 poslanika iz RS.
Predstavniĉki dom Parlamentarne skupštine BiH ima stalne komisije

44
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevo, str. 262.
45
Ibid.
46
Ustav Bosne i Hercegovine, OHR, Sarajevo, ĉlan 2, taĉka 1.
47
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevo, str. 262.

131
(Ustavnopravna komisija, Komisija za ljudska prava, imigraciju, izbjeglice i
azil, Komisija za vanjske poslove, Komisija za vanjsku trgovinu i carine,
Komisija za finansije i budţet, Administrativna komisija, Komisija za
saobraćaj i komunikacije i Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova
u BiH), zatim privremene komisije i zajedniĉke komisije (Zajedniĉka
komisija za evropske integracije i Zajedniĉka bezbjednosno-obavještajna
komisija za nadzor nad radom Obavještajno-bezbjednosne agencije BiH).48
Dom naroda ima 15 delegata (5 Srba, 5 Hrvata i 5 Bošnjaka) i oni se biraju
posredno, tj. iz entitetskih skupština. Dom naroda ima stalne komisije
(Ustavno-pravna komisija, Komisija za vanjsku trgovinsku politiku i
Komisija za finansijske i administrativne poslove) te privremene i zajedniĉke
komisije (sa Predstavniĉkim domom). Komisije Parlamentarne skupštine
BiH daju svoja mišljenja, podnose prijedloge i izvještaje domovima koji su
ih formirali. Komisije odluĉuju o pitanjima koje im domovi prenesu u
nadleţnost, ali im domovi ne mogu prenijeti nadleţnost za usvajanje
zakona.49 Izvršnu vlast na nivou BiH vrše Predsjedništvo BiH i Vijeće
ministara. Predsjedništvo BiH sastoji se od tri ĉlana, jednog Srbina koji se
bira sa teritorije RS, te jednog Hrvata i jednog Bošnjaka koji se biraju sa
teritorije FBiH. Mandat ĉlanovima Predsjedništva BiH traje ĉetiri godine, a
biraju se na općim izborima, putem direktnog glasanja. Predsjedništvo BiH
ima funkciju kolektivnog šefa drţave, tj. vodi vanjsku politiku BiH, imenuje
ambasadore i druge meĊunarodne predstavnike BiH, izvršava odluke
Parlamentarne skupštine BiH. Pored toga, Predsjedništvo BiH imenuje
predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. Konaĉno, Predsjedništvo BiH ima
nadleţnosti u vezi sa oruţanim snagama, tj. vrši funkciju civilnog
komandanta oruţanih snaga u BiH kroz tzv. Stalni komitet za vojna pitanja.50
Vijeće ministara je organ izvršne vlasti BiH. Vijeće ministara ima svog
predsjedavajućeg i ministre. Predsjedništvo BiH imenuje predsjedavajućeg
Vijeća ministara, a njegov kabinet, tj. ministre, bira Parlamentarna skupština
BiH. Trenutno, Vijeće ministara ima devet ministarstava. Mandat Vijeća
ministara traje ĉetiri godine. Iako predstavniĉki dom potvrĊuje imenovanje
predsjedavajućeg i ĉlanove Vijeća ministara, ono mora uţivati podršku obaju
domova Parlamentarne skupštine.51 Sastav Vijeća ministara odraţava

48
Transparency International BiH (2005) Bosna i Hercegovina: Procedure usvajanja i
izmjene zakona i propisa.
49
Ibid.
50
Ibid.
51
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevo, str. 323.

132
trenutnu parlamentarnu većinu. Vijeće ministara za svoj rad odgovara
Parlamentarnoj skupštini BiH.52

2.4. Sudstvo u Bosni i Hercegovini

PravosuĊe je jedna od funkcija drţavne vlasti koja autoritetom drţave

primjenjuje pravo na konkretne sluĉajeve, odnosno u konkretnim sporovima
konaĉno utvrĊuje šta je pravo.53

Nezavisnost sudstva je posljedica velike demokratske tekovine podjele vlasti

i neophodni je preduvjet pravne drţave.54 Karakteristike ustavnopravnog
okvira onemogućavaju i funkcioniranje pravosuĊa u skladu sa demokratskim
principima i vladavinom prava. Vladavina prava, izmeĊu ostalog, kao
osnovni preduvjet za uspješno funkcioniranje demokratskog društva,
podrazumijeva nezavisnost pravosuĊa i zaštitu ljudskih prava. Ljudska prava
i podvoĊenje svih akata drţave pod opće norme ĉine ono što je znano kao
vladavina prava.55 Nijedna drţava koja nema nezavisno pravosuĊe nije u
stanju zagarantirati osnovna prava pojedinca i zaštititi ga od proizvoljnosti
vlasti. Relevantni meĊunarodni standardi nalaţu da u domaćem sistemu
nezavisnost pravosuĊa mora biti zagarantirana na najvišem nivou, dakle, u
samom ustavu.

Kao osnovni aspekt garancije nezavisnosti pravosuĊa podrazumijeva se

nezavisnost od zakonodavne i izvršne vlasti, u mjeri u kojoj to dozvoljava
priroda pravnog sistema i pravna tradicija pojedinih drţava. Pored naĉina
imenovanja sudija, na nezavisnost pravosuĊa direktno utjeĉe i sistem
finansiranja pravosudnih institucija. Iako je u većini zemalja finansiranje
pravosuĊa kao i drugih drţavnih institucija, podloţno politiĉkoj odluci,
neophodno je zadrţati nezavisnost sudstva u što većoj mjeri.56 Postojanje
nezavisnog i nepristrasnog sudstva srţ je svakog pravosudnog sistema koji
52
Transparency International BiH (2005) Bosna i Hercegovina: Procedure usvajanja i
izmjene zakona i
53
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevo, str. 341.
54
Osnovni ciljevi SPS-a: link: http://www.sps-ks.org/programsps/strana_1.html, datum
pristupa: 30. 11. 2013. godine, str. 3.
55
Nojman, F. (2002) The Rule of Law: Political Theory and the Legal System in Modern
Society; preveo S. Divjak: Vladavina prava: Politička teorija i pravni sistem u modernom
društvu, „Filip Višnjić“, Beograd, str. 24.
56
Opservatorij ljudskih prava u BiH, link: www.ljudskaprava.ba/problemi-ustavno-pravnog-
okvira-u-bih-i-njegove-neprimjene/, datum pristupa: 10. 9. 2013. godine

133
garantira zaštitu ljudskih prava u skladu sa meĊunarodnim standardima
zaštite ljudskih prava. Jedno od osnovnih naĉela svake demokratske drţave
je načelo nezavisnosti suda, a koje znaĉi slobodu suda da bez utjecaja i
pritiska izvršne ili zakonodavne vlasti kao i stranaka u postupku donese
sudsku odluku.57 U BiH postoje osnovne pretpostavke za ostvarivanje
nezavisnosti pravosuĊa, ali nedostaje demokratski ambijent. Iako se
nezavisnost pravosuĊa ne spominje eksplicitno u Ustavu BiH, cjelokupni
ustavni koncept upućuje na to. Tako se 15 najznaĉajnijih meĊunarodnih
dokumenata o ljudskim pravima navedenih u aneksu 1. na Ustav BiH
neposredno primjenjuje, a opća pravila meĊunarodnog prava predstavljaju
obavezujući izvor ustavnog prava. Nezavisnost pravosuĊa je zagarantirana
ĉlanom II Ustava, koji se bavi ljudskim pravima i temeljnim slobodama,
ukljuĉujući, posebno, Evropsku konvenciju o zaštiti ljudskih prava i
temeljnih sloboda koja se neposredno primjenjuje i koja ima prioritet u
odnosu na domaće zakone. MeĊutim, u Bosni i Hercegovini još uvijek
postoje mnoge prepreke na putu ka jaĉanju nezavisnosti pravosuĊa i
uspostavljanju boljeg mehanizma zaštite ljudskih prava. Najkrupnije
prepreke poštivanju ljudskih prava su, prema mišljenju ombudsmena za
ljudska prava, u tome što vlasti u BiH ombudsmene i njihove izvještaje
doţivljavaju kao napad na drţavu, „ograniĉavanje njihovog suvereniteta“.58
Problemi koji su istaknuti u prethodnom tekstu u vezi sa funkcioniranjem
zakonodavne i izvršne vlasti prisutni su i u kontekstu pravosuĊa. Naime,
pored nedostataka u samom ustavnom okviru, ni pri implementaciji
relevantnih odredbi ne ide se u prilog zaštiti ljudskih prava svih graĊana, već
se prednost daje kolektivnim i teritorijalnim interesima. U prilog navedenom
govori i Izvještaj Evropske komisije o napretku BiH u 2011. godini, u kojem
se konstatira da u BiH još nije osigurana nezavisnost pravosudnog sistema,
što i dalje predstavlja razlog za ozbiljnu zabrinutost, a kao jedan od kljuĉnih
izazova za pravilno funkcioniranje sveukupnog pravosudnog sistema
istaknuta je njegova sloţenost do koje dolazi usljed postojanja ĉetiriju
odvojenih pravosudnih sistema.

Uspostavljanje Visokog sudskog i tuţilaĉkog vijeća BiH (VSTV), koje je,

izmeĊu ostalog, nadleţno za izbor sudija i tuţilaca i disciplinske postupke
protiv njih, u znatnoj mjeri je doprinijelo nezavisnosti pravosuĊa u BiH.
Time je izbor sudija i tuţilaca stavljen u nadleţnost nezavisnog tijela
regrutiranog iz pravosudnih i drţavnih institucija, a kriteriji za vršenje
57
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevo, str. 342.
58
Kazić, V. (2005) „Ostvarivanje i zaštita ljudskih prava u BiH kroz praksu prava
Ombudsmena i Doma za ljudska prava“, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Split,
str. 51.

134
sudske funkcije su jednaki za sudije odnosno tuţioce u BiH.59 Iako se istiĉu
odreĊeni problemi u vezi sa strukturom i funkcioniranjem VSTV-a, najveći
broj primjedbi u tom pogledu je neosnovan i predstavlja pokušaj odreĊenih
politiĉkih krugova da ponište pozitivne rezultate dosadašnje reforme koja je
za cilj imala uspostavu nezavisnog i efikasnog pravosuĊa. Prije svega, traţi
se uspostavljanje visokog sudskog i tuţilaĉkog vijeća na nivou entiteta, pri
ĉemu bi se nadleţnost VSTV-a BiH ograniĉila na Sud i Tuţilaštvo BiH. Kao
glavni argument za ovu inicijativu navodi se stav da je pravosuĊe u
iskljuĉivoj nadleţnosti entiteta. Ovo ne samo da predstavlja pogrešnu i
restriktivnu interpretaciju Ustava BiH već i zanemaruje ĉinjenicu da su
entiteti dali saglasnost za uspostavljanje VSTV-a na drţavnom nivou u
skladu sa ĉlanom III taĉka 5. Ustava BiH. Dalje, pokušaj vraćanja
nadleţnosti u oblasti pravosuĊa na entitetski nivo vidljiv je iz nacrta novog
Zakona o sudovima Republike Srpske, kojim se odreĊena zakonom utvrĊena
ovlaštenja VSTV-a pokušavaju prenijeti na Ministarstvo pravde RS. Time se
ozbiljno narušava sistem koji pruţa minimum garancija za zaštitu neovisnog
i efikasnog pravosuĊa, umjesto da se radi na njegovom usavršavanju.60

2.5. Bosna i Hercegovina i ljudska prava

Osnovna karakteristika ljudskih sloboda i prava je da su ona individualna,

odnosno da pripadaju svakom ĉovjeku kao pojedincu.61 MeĊutim, prema
izvještaju Helsinškog komiteta u BiH u 2005. godini se desilo masivno i
masovno kršenje ljudskih prava. Drţava BiH u 2005. godini prema ljudskim
pravima poĉela se ozbiljnije odnositi iz razloga što je jedan od uvjeta
prikljuĉenja BiH u Evropsku uniju i poštivanje ljudskih prava. Raseljene
osobe i izbjeglice u velikom procentu su vraćene u prijeratne domove, ali ne
u onoj mjeri u kojoj bi to trebalo biti. MeĊutim, razlozima moţe se navesti i
slaba ekonomska situacija u mjestima gdje se trebaju vratiti, neizgraĊeno
meĊusobno povjerenje, nezainteresiranost nadleţnih organa za njihovo
vraćanje. Sve ovo stvara jednu lošu sliku BiH u pogledu poštivanja
Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Drţava BiH, odnosno njene
institucije, trebala bi povesti raĉuna o provoĊenju zakona u praksi o
manjinama još iz 2003. godine. Bosna i Hercegovina je 2002. godine,
postavši ĉlanica Savjeta Evrope, preuzela obavezu da izmijeni Izborno
59
Opservatorij ljudskih prava u BiH, link: www.ljudskaprava.ba/problemi-ustavno-pravnog-
okvira-u-bih-i-njegove-neprimjene/, datum pristupa: 10. 9. 2013. godine
60
Ibid.
61
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevo, str. 111.

135
zakonodavstvo koje diskriminira pripadnike nacionalnih manjina u Bosni i
Hercegovini i drugih koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih
naroda, time što im se uskraćuje pravo da budu birani u odreĊene drţavne
organe. Bosna i Hercegovina je ovu reformu trebala izmijeniti uz pomoć
Venecijanske komisije koja je u svom Izvještaju iz 2005. godine izrazila
potrebu za izmjenom Ustava Bosne i Hercegovine. Osim pitanja
diskriminacije pripadnika nacionalnih manjina otvara se i pitanje
diskriminacije pripadnika konstitutivnih naroda u odnosu na mjesto boravka,
pri ĉemu je i kandidiranje i glasanje strogo odreĊeno entitetskom linijom i
nacionalnom pripadnošću.

Najznaĉajnija presuda Evropskog suda za ljudska prava koja je do sada

donesena protiv Bosne i Hercegovine jeste presuda u sluĉaju „Sejdić i Finci“
protiv BiH (presuda Velikog vijeća Suda od 22. 12. 2009. godine). Ova
presuda, koja zadire u srţ ustavnopravnog ureĊenja BiH i obavezuje na
njegovu izmjenu, ujedno predstavlja i prvu presudu u kojoj je Sud utvrdio
povredu ĉl. 1. Protokola br. 12. U predmetnom sluĉaju aplikanti, drţavljani
BiH, g. Dervo Sejdić i g. Jakob Finci, ţalili su se da im je uslijed relevantnih
odredaba Ustava BiH i Izbornog zakona BiH onemogućeno da se kandidiraju
za pozicije delegata u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i na
izborima za ĉlana Predsjedništva BiH zbog njihovog romskog i jevrejskog
porijekla. Dervo Sejdić i Jakob Finci, drţavljani Bosne i Hercegovine, 3. jula
odnosno 18. augusta 2006. godine podnijeli su tuţbu zbog nemogućnosti da
se kao predstavnici romske odnosno jevrejske nacionalne manjine
kandidiraju za ĉlanove Doma naroda Bosne i Hercegovine i ĉlana
Predsjedništva Bosne i Hercegovine na osnovu odredaba ĉlana IV i V Ustava
Bosne i Hercegovine, koji predviĊa da se u ove drţavne organe mogu
kandidirati samo pripadnici bošnjaĉkog, srpskog i hrvatskog naroda.

U ĉlanu 2. Ustava Bosne i Hercegovine garantiraju se osnovna ljudska prava

i slobode, navodi se direktna primjena Evropske konvencije o ljudskim
pravima i prioritet Konvencije nad ostalim zakonima. Ĉlanom 2. drţavnog
Ustava BiH i oba entiteta će osigurati najviši nivo meĊunarodno priznatih
ljudskih prava i osnovnih sloboda.62 Sejdić i Finci su se pred Evropskim
sudom za ljudska prava pozvali na kršenje ĉlana 14.63 Evropske konvencije o

62
Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Fakultet za
javnu upravu, Sarajevo, str. 395.
63
Ĉlan 14. Zabrana diskriminacije: Uţivanje prava i sloboda predviĊenih ovom
konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja
koţe, jezik, vjeroispovijest, politiĉko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo,
sveza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, roĊenje ili drugi status.

136
ljudskim pravima u vezi sa ĉlanom 3. Protokola 1.64 Prema mišljenju Suda,
ne postoji razumno ni objektivno opravdanje na snazi postojećih odredaba
kojim se ĉini diskriminacija, te je Sud zakljuĉio, sa 14 glasova „za“ i 3
„protiv“, da je time prekršen ĉlan 14. zajedno sa ĉlanom 3. Protokola 1. koji
garantira pravo na slobodne izbore.

Sud je našao primjenu ĉlana 3. Protokola 1. koji se odnosi na pravo na

slobodne izbore prilikom biranja zakonodavnih tijela. Sud je zakljuĉio da
karakter zakonodavnog tijela treba tumaĉiti u širem kontekstu i u skladu sa
ustavnim ureĊenjem svake drţave. Sud je, takoĊer, naglasio da je
razlikovanje po osnovu neĉijeg etniĉkog porijekla posebno teţak oblik rasne
diskriminacije koja zahtijeva naroĉitu paţnju i angaţiranje drţavnih organa u
njenom spreĉavanju. Sud je uzeo u obzir specifiĉne društvene i politiĉke
okolnosti u kojima je donesen

Ustav Bosne i Hercegovine kao dio Dejtonskog mirovnog sporazuma i

ciljeve koji su se tim Ustavom ţeljeli postići odnosno prekid sukoba na
teritoriji Bosne i Hercegovine. Sud uzima u obzir pozitivne dogaĊaje u Bosni
i Hercegovini, kao što su ĉlanstvo u Savjetu Evrope 2002. godine,
partnerstvo u NATO-u od 2006. godine, potpisivanje Sporazuma o
stabilizaciji i pridruţivanju sa Evropskom unijom 2008. godine, izbor Bosne
i Hercegovine za ĉlana Savjeta bezbjednosti UN-a i usvajanja odreĊenih
izmjena Ustava Bosne i Hercegovine od Parlamentarne skupštine, što
svjedoĉi o uspostavljanju politiĉke stabilnosti u tom regionu. Ova presuda u
kojoj je utvrĊena sistemska ustavna diskriminaciju svih osoba koje se ne
izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda obavezuje vlasti BiH da, u
cilju otklanjanja utvrĊene povrede prava u odnosu na aplikante, a ujedno i u
odnosu na sve osobe u sliĉnoj situaciji, izvrše izmjene odredaba Ustava i
Izbornog zakona BiH na naĉin da se pojedincima koji se ne izjašnjavaju kao
pripadnici konstitutivnih naroda u BiH omogući da se kandidiraju za ĉlana
Predsjedništva BiH i za delegate u Domu naroda Parlamentarne skupštine
BiH.

Kada je rijeĉ o izvršavanju presude „Sejdić i Finci“ protiv BiH, moglo bi se

reći da su vlasti BiH sa deklariranom spremnošću da izvrše ovu presudu
priliĉno brzo saĉinile akcioni plan koji je predviĊao vrlo kratke rokove za
kompleksan zadatak izmjene Ustava i Izbornog zakona prije odrţavanja
općih izbora u BiH. Naime, Vijeće ministara BiH je u marta 2010. usvojilo
64
Ĉlan 3. Pravo na slobodne izbore:
Visoke strane ugovornice se obavezuju da u primjerenim vremenskim razmacima odrţavaju
slobodne izbore s tajnim glasanjem, pod uvjetima koji osiguravaju slobodno izraţavanje
mišljenja naroda pri izboru zakonodavnih tijela.

137
akcioni plan za izvršavanje ove presude shodno kojem je formirana radna
grupa koja je zaduţena za pripremu prijedloga amandmana na Ustav BiH i
usklaĊivanje Izbornog zakona sa utvrĊenim amandmanima. MeĊutim, ova
radna grupa do danas nije poluĉila nikakve konkretne rezultate.

2.6. Politiĉka kriza u Bosni i Hercegovini

Bosnu i Hercegovinu u 2012. godini obiljeţila je eskalacija politiĉke,

privredne i socijalne krize, a takvo stanje će se nastaviti sve dok ta zemlja ne
dobije vlast koja će biti odgovornija od sadašnje, ocjena je Helsinškog
komiteta (HK) Bosne i Hercegovine sadrţana u godišnjem izvještaju o stanju
ljudskih prava u toj zemlji. U izvještaju, koji je predstavljen u Sarajevu,
HKBiH je ocijenio kako Bosna i Hercegovina još uvijek nije pravna drţava i
daleko je od onoga što podrazumijeva demokratski ureĊeno društvo koje
poštuje ljudska prava i slobode.65
Za lidere kljuĉnih politiĉkih stranaka u Bosni i Hercegovini ocijenjeno je
kako se ignorantno odnose prema javnosti i obavezama koje su javno
preuzeli, a kao drastiĉan primjer navedeno je njihovo odbijanje da provedu
presudu Evropskog suda za ljudska prava iz 2009. godine u predmetu „Sejdić
i Finci“, kojom je ocijenjeno da Bosna i Hercegovina krši prava pripadnika
nacionalnih manjina, jer im ne dopušta kandidiranje za ĉlanove
Predsjedništva Bosne i Hercegovine i za delegate u Domu naroda
Parlamentarne skupštine BiH. Ustav Bosne i Hercegovine, kao temeljni
dokument drţave, tako je i dalje izvor diskriminacije njenih graĊana.66
„Svima su puna usta reformi, korištenje mnoţine, govori o parcijalnom
pristupu, razliĉitim reformama svega i svaĉega. Nama je potrebna reforma,
tj. cjelovito reformiranje privrednog sistema u svim njegovim aspektima te,
zajedno sa njim, sistema socijalne zaštite. Drugim rijeĉima, to je pristupanje
EU, tj. stjecanje kandidature i pregovora o izmjenama svih zakona. Za tu
reformu ne mora se ĉekati kandidatski status i bez toga se moţemo uskladiti
sa EU standardima uz, naravno, poštovanje specifiĉnosti BiH. Kljuĉno je
pitanje koncepcijskog polazišta, osnove reforme. Oĉigledni krah
neoliberalizma, 'trţišnog fundamentalizma' u svjetskim razmjerima, tj. kriza
globalizacije na njemu zasnovana, mora biti nauĉena lekcija. Dakle, bh.
reforma mora biti izvan i protiv matrice neoliberalizma. Sa druge strane,
mora biti van logike parcijalnog 'gašenja poţara' tamo gdje izbiju te izvan
površnih, uveliko pretjeranih procjena o našim glavnim potencijalima i

65
AlJazeera Balkans, link: www.balkans.aljazeera.net/vijesti/helsinski-komitet-bih-nije-
pravna-drzava, datum pristupa: 9. 9. 2013. godine
66
Ibid.

138
prednostima. Anegdotski reĉeno, treba prestati misliti o ĉarobnim štapićima
kao što je traţenje nafte koja će nas spasiti. Ovdje je moguće izloţiti samo
moguću koncepcijsku osnovu, ugaone taĉke cjeline reforme. Fokusiranje na
realni sektor, preciznije, na industriju ('reindustrijalizacija'). To istovremeno
znaĉi razvoj njene konkurentnosti, prije svega, radikalno unapreĊenje
poslovnog ambijenta i podršku tehnološkom razvoju. Otvoreno je pitanje
modela fiksnog kursa i Centralne banke kao currency boarda, tj. odustajanje
od aktivne monetarne politike za male zemlje u tranziciji. Ne ulazeći u
analize razloga za ili protiv, oĉigledno je da je vrijednost KM precijenjena
(što odgovara uvoznom lobiju, a smanjuje konkurentnost našeg izvoza) i da
KM treba devalvirati u odnosu na EUR. Naravno, to treba biti praćeno
nizom, sistemom drugih mjera jer izolirana devalvacija daje samo
kratkoroĉne efekte. Generalno rezanje potrošnje (što je pogrešan model
izlaza iz krize u EU) nije rješenje. Treba promijeniti strukturu potrošnje –
javnu potrošnju, posebno administraciju, znaĉajno smanjiti, a investicionu
potrošnju znaĉajno povećati. Time se ne omogućuje samo povećanje
zaposlenosti već i promjena njene strukture kroz 'tranziciju' neproduktivno
zaposlenih u javnom sektoru u produktivno zapošljavanje u industriji. Naše
trţište treba otvoriti domaćim proizvoĊaĉima, prije svega, u poljoprivredi,
što znaĉi zamjenu carinske zaštite svim oblicima bescarinske zaštite;
oduzimanje onoga što je ostalo poslije pljaĉkaške privatizacije, kada se
pljaĉka i korupcija utvrde u pravosudnom sistemu i pokušaj revitalizacije tih
privrednih subjekata. Razvoj sistema socijalne zaštite ka sistemu socijalnog
ukljuĉivanja, aktivirajući socijalno ugroţene i manjinske kategorije
stanovništva.“67

Zakljuĉak

Bosna i Hercegovina zaostaje sa obavezama na poljima vladavine prava i

reformi, pa joj se šanse na putu ka Evropskoj uniji smanjuju umjesto da
rastu. Bosna i Hercegovina je podijeljena drţava i društvo, vlada opća
korupcija, ekonomska situacija je katastrofalna, nema slobode medija, a
politiĉari i dalje pribjegavaju zapaljivoj retorici sukobljavanja.
Drţavnopravno ureĊenje Bosne i Hercegovine temelji se na njenom
suverenitetu, teritorijalnoj cjelovitosti i politiĉkoj nezavisnosti, što su osnove
za koje postoji historijski kontinuitet, a na koje se poziva i Ustav Bosne i
67
Papić, Ţ., S. Cenić, V. Hadţović, T. Dmitrović (2013) Politička, ekonomska i socijalna
kriza u BiH 2012/2013.: Put ka novim politikama, Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju
(IBHI), Sarajevo, str. 14, dostupno na:
https://www.google.ba/?gws_rd=cr&ei=WsyVUsTGA6f_ygPI44GwDQ#q=politi%C4%8D
ka+kriza+u+bih.

139
Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine predstavlja aneks IV Dejtonskog
mirovnog sporazuma sklopljenog 1995. godine u cilju prestanka ratnih
djelovanja na prostoru Bosne i Hercegovine i uspostavljanja stabilnosti u tom
regionu. Njime je ustanovljena struktura vlasti, zasnovana na ravnoteţi snaga
Hrvata, Bošnjaka i Srba, koji su Ustavom proglašeni konstitutivnim
narodima i time im je dato iskljuĉivo pravo kandidature za Dom naroda i
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine. Time se direktno narušava biraĉko
pravo pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini i drugih koji se
ne izjašnjavaju kao pripadnici konstitutivnih naroda. MeĊutim, kada
govorimo o poloţaju nacionalnih manjima u Bosni i Hercegovini, ne
moţemo a da ne spomenemo još uvijek aktuelni sluĉaj „Sejdić i Finci“.
Izborni sistem kao takav favorizira etniĉku zastupljenost. Tako etniĉke grupe
glasaju za svoje stranke kao jedine svoje zaštitnike. To je posljedica kako
odredbe Ustava koja predviĊa nacionalnu zastupljenost u institucijama tako i
ĉinjenice da sistem nema efikasnih instrumenata kojima bi se obezbijedila
sigurnost pripadnika pojedinih etniĉkih grupa. Da bi se izvršile odreĊene
promjene u postojećem Izbornom zakonu, trebalo bi mijenjati sve ustave –
Ustav Bosne i Hercegovine, entitetske ustave i kantonalne ustave u
Federaciji. Svi ovi ustavi, kao i izborno zakonodavstvo, preferiraju
nacionalno izjašnjavanje i tako podstiĉu homogenizaciju na etniĉkoj osnovi.
Bosna i Hercegovina i dalje zaostaje za zemljama regiona. Ono što BiH
najviše treba je opseţna reforma, tj. reformiranje cjelokupnog privrednog
sistema u svim njegovim aspektima te, zajedno sa njim, sistema socijalne
zaštite. Sve dok se na politiĉkoj sceni u BiH ne riješi spomenuti sluĉaj
„Sejdić i Finci“, napredak će tapkati u mjestu, s obzirom da se ne moţe
razmišljati o nekim evropskim standardima dok se ne riješi pitanje
diskriminacije u samoj srţi jedne pravne drţave, a to je ustav. Ono što je
najbitnije, pored rješavanja presude „Sejdić i Finci“, jeste da se u svakom
smislu trebaju jaĉati drţavne institucije, jer samim tim jaĉa se i drţava, gdje
se dolazi do veće snage same drţave, ĉime bi se mogle otkloniti sve barijere
na putu jaĉanja BiH kao pravne drţave. U vezi s jaĉanjem drţavnih
institucija, veliku potporu treba dati sudovima u BiH, a prije svega Sudu
BiH, te zabraniti bilo kakav vid politiĉkih i drugih napada na ove institucije,
s obzirom da je zaštitni znak svake pravne drţave nezavisno pravosuĊe.

140
Literatura

1. Alijević, M. (2010): „Pravna drţava: ideal ili stvarnost“, Sinergija – VI

nauĉni skup, Bijeljina.
2. AlJazeera Balkans, link: www.balkans.aljazeera.net/vijesti/helsinski-
komitet-bih-nije-pravna-drzava.
3. Ĉepulo, D. (2001) Vladavina prava i pravna drţava: Europska i hrvatska
pravna tradicija i suvremeni izazovi, Pravni fakultet, Zagreb.
4. Ćurak, N. (2011) Izvještaj iz periferne zemlje: Gramatika geopolitike,
Fakultet politiĉkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
5. Fakultet za mediteranske poslovne studije Tivat, link: www.fms-
tivat.me/predavanja1god/Poslovno_pravo_do_I_kolokvijuma.pdf.
6. Hinsley, F. H. (1989) Sovereignty, Cambridge University Press, August
Cesarec d.o.o., Zagreb.
7. Kazić, V. (1997) „Ostvarivanje i zaštita ljudskih prava u BiH kroz praksu
prava Ombudsmena i Doma za ljudska prava“, Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Splitu, Split.
8. Kurtćehajić, S. (2007) Politički sistem Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
9. Lavić, D. (2005) „Suverena drţava: Temeljni pravnopolitiĉki projekt
moderne“, Politiĉka misao, Vol. XLII, Zagreb.
10. Lijphart, A. (1994) „Electoral Systems and party systems, a study of twenty
seven democracies, 1945-1990“, Oxford University Press.
11. Lijphart, A. (1999) Patterns of Democracy: Gavernment Forms and
Performance in Thirty-Six Countries, Copyright by Yale University, New
Haven – London; prevele A. Kneţević V. Golubin (2003): Modeli
demokratije: Oblici i uĉinak vlade u trideset šest zemalja, Sluţbeni list
SCG, Beograd.
12. Lukić, R. (1964) Teorija drţave i prava, Savremena administracija,
Beograd.
13. Lukić, R. (1995) Uvod u pravo, Sluţbeni list SRJ, Beograd.
14. Marx, K., F. Engels (1971) Dela, tom 3, preveli Lj. Tadić i S. Bošnjak,
Institut za izuĉavanje radniĉkog pokreta, Izdavaĉko preduzeće Prosveta,
Beograd.
15. Muhić, F. (1998) Teorija drţave i prava, Magistrat, Sarajevo.
16. Muratović, R. (2008) Moć i nemoć drţave blagostanja, Institut za
istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, Sarajevo.
17. Nojman, F. (1986) The Rule of Law: Political Theory and the Legal System
in Modern Society; preveo S. Divjak: Vladavina prava: Politička teorija i
pravni sistem u modernom društvu, „Filip Višnjić“, Beograd
18. Opća deklaracija o ljudskim pravima, link: www.ffzg.hr/hre-
edc/Deklaracijaljp.pdf.
19. Opservatorij ljudskih prava u BiH, link: www.ljudskaprava.ba/problemi-
ustavno-pravnog-okvira-u-bih-i-njegove-neprimjene/.
20. Osnovni ciljevi SPS-a: link: http://www.sps-
ks.org/programsps/strana_1.html.

141
21. Papić, Ţ., S. Cenić, V. Hadţović, T. Dmitrović (2013) Politička, ekonomska
i socijalna kriza u BiH 2012/2013.: Put ka novim politikama, Inicijativa za
bolju i humaniju inkluziju (IBHI), Sarajevo, dostupno na:
https://www.google.ba/?gws_rd.
22. Pejanović, M. (1996) Politički razvitak Bosne i Hercegovine u
postdejtonskom periodu, TKD Šahinpašić, Sarajevo.
23. Politička, ekonomska i socijalna kriza u BiH 2012/2013.: Put ka novim
politikama, Inicijativa za bolju i humaniju inkluziju (IBHI), link:
https://www.google.ba/?gws_rd=cr&ei=WsyVUsTGA6f_ygPI44GwDQ#q
=politi%C4%8Dka+kriza+u+bih.
24. Radošević, D. (2001) „Politiĉka demokratizacija i neovisnost Centralne
banke u Hrvatskoj“, Ekonomski institut, Zagreb.
25. Rodin, D. (2006) „Demokracija nije vladavina naroda niti vladanje
narodom“, Politiĉka misao, Vol. XLIII, Zagreb.
26. Seizović, Z. (2008) Međunarodno javno pravo, zbirka eseja, Univerzitet u
Zenici, Zenica.
27. Transparency International BiH (2005) Bosna i Hercegovina: Procedure
usvajanja i izmjene zakona i propisa.
28. Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje,
Fakultet za javnu upravu, Sarajevo.
29. Ustav Bosne i Hercegovine.
30. Visković, N. (1997) Drţava i pravo, drugo i izmijenjeno izdanje, Centar za
dopisno obrazovanje, Birotehnika, Zagreb.
31. Zakošek, N. (1997) „Pravna drţava i demokracija u postsocijalizmu“,
Politiĉka misao, Vol. XXXIV, Zagreb.

142
Mr. sc. Elmida Burina
Fond za rekonstrukciju i razvoj, Ţeneva /
The Reconstruction and Development Fund, Geneve

UDK 1 Hobbes T. : 321.011(497.6)

THOMAS HOBBES I UTJECAJ NJEGOVE FILOZOFIJE NA

SUVERENITET BOSNE I HERCEGOVINE

THOMAS HOBBES AND INFLUENCE OF HIS PHILOSOPHY ON

SOVEREIGNTY OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Sažetak
Thomas Hobbes je svojom filozofijom razvio materijalistu kao i vrlo pesimističnu
filozofiju koja nije pronašla svoje mjesto u njegovom vremenu, ali je kasnije imala
kontinuirani utjecaj na zapadne političke misli. Njegov „Leviathan“ predstavlja
sumornu sliku ljudskih bića u prirodnom stanju, gdje je ţivot „gadan, brutalan i
kratak“, a strah od nasilne smrti je glavni motiv koji potiče ljude da stvaraju drţavu
i predaju svoja prirodna prava apsolutnom autoritetu suverena.
Rezultatima istraţivanja ovog članka nastojala se afirmirati svjesnost o postojanju i
shvatanju Hobbesove filozofije, njegove vizije suverena te utjecaja međunarodnog
Leviathana na Bosnu i Hercegovinu. U članku su detaljno izloţena najvaţnija
obiljeţja Hobbesove percepcije autoriteta i teorije upravljanja, prezentirani su
njegovi argumenti za postojanje apsolutnog suverena, ukratko je istraţen
međunarodni Leviathan i njegov utjecaj na suverenitet Bosne i Hercegovine.
Također, u članku je predstavljena trenutna situacija Bosne i Hercegovine kao
primjer čovječanstva u Hobbesovom stanju prirode, gdje stanovnici Bosne i
Hercegovine proţivljavaju nenasilni rat i ţive u strahu od mogućeg oruţanog
sukoba.

Ključne riječi: Hobbes, suveren, Bosna i Hercegovina, vladar

Summary
Thomas Hobbes with his philosophy created materialist as well as very pessimistic
philosophical approach which didn‟t find its place in that time, but later on had a
continuous influence on western political thoughts. His Leviathan portrays gloomy
picture of human beings in their natural state where the life is “nasty, brutal, and
short”, and a fear of violent death is the main incentive that drives people to create
a state and surrender their natural rights to an absolute authority of sovereign.
Primary mission in researching this article has been to raise awareness about
existence and comprehension of Hobbes‟s philosophy, his vision of sovereign, along
with sway of international Leviathan on Bosnia and Herzegovina. The most
important concepts of Hobbes's perception of authority and theory of governing are
presented in this article, as well as his arguments for existence of absolute
sovereign. In short, there is an analysis of international Leviathan and its influence

143
on sovereignty of Bosnia and Herzegovina. Also, the article presents the current
situation of Bosnia and Herzegovina as a prime example of humanity in Hobbes
state of nature where the citizens of Bosnia and Herzegovina are experiencing
nonviolent war and continue to live in fear of another arms conflict.

Key words: Hobbes, Sovereign, Bosnia and Herzegovina, Ruler.

Uvod

Iako je ostavio neizbrisiv utjecaj na politiĉke misli, njegova ideja da su ljudi

sebiĉni i brutalni, i njegove misli o ulozi vlade istraţuju se i danas. U vrijeme
njegovog ţivota rad mu se osporavao. Danas njegova filozofija ostavlja
znaĉajan utjecaj na zapadnu filozofiju, politiku i meĊunarodne odnose.

Ĉlanak prvo objašnjava Hobbesovu percepciju autoriteta, njegovu teoriju

upravljanja, te predstavlja njegove argumente za postojanje apsolutnog
suverena. Zbog svoje vaţnosti kao i uloge u prošlosti ali i u budućnosti,
posebno kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, prouĉavanje efekata
Hobbesove filozofije na Bosnu i Hercegovinu predstavlja neiscrpan izvor
istraţivanja. Prema tome, zadatak ovog ĉlanka je da se istraţe aktualni
fenomeni o utjecaju i efektima filozofije Thomasa Hobbesa na Bosnu i
Hercegovinu. U skladu sa razmatranom problematikom, postavljena je
temeljna hipoteza: I pored mnogih kritika, filozofija Thomasa Hobbesa
kontinuirano izaziva interes i intrige, a posebno u današnjoj svjetskoj politici,
gdje pronalazi svoju primjenu i utjecaj, što je oĉigledno na primjeru Bosne i
Hercegovine.

Rezultati istraţivanja ovog ĉlanka imaju cilj da doprinesu spoznaji o utjecaju

i efektima filozofije Thomasa Hobbesa na Bosnu i Hercegovinu, odnosno da
daju doprinos širenju znanja o utjecaju njegove vizije suverena na Bosnu i
Hercegovinu.

Hobbesova percepcija autoriteta

Kao apsolutist, Hobbes je tvrdio da suveren ima apsolutnu vlast. Ipak, treba
postaviti pitanje: šta to znaĉi i koji su njegovi argumenti za apsolutizam? U
18. poglavlju Leviathana on definira prava vladara i duţnosti subjekata, te ih
dijeli u dvije kategorije:

144
 1. one koje se odnose na revolucionarne promjene i
2. one koje se odnose na redovno poslovanje drţave.

Prema njegovom mišljenju, to je upravo kombinacija stavova onih koji drţe

kljuĉni dio vladajuće klase u Engleskoj koju su doveli do graĊanskog rata.
Neki od njih su, naprimjer, mislili da mogu imati drţavu tako što će
ograniĉiti svoje ovlasti kod podizanja poreza, jer će tu moć ostaviti za
Parlament.

Hobbes suverena identificira na dva naĉina, te društvo, osoba ili tijelo

suvereno vlada kada:

1. dobije pravo upravljanja kroz društveni ugovor,

2. ima tri „oznake“ suvereniteta: kontrolu vojske, sposobnost
prikupljanja novca i kontrolu vjerskih doktrina (Hobbes, 1651).

Jasno je da se ova dva naĉina mogu razdvojiti, tako da se nekome kome nije
dato pravo upravljanja društvom na temelju ugovora mogu oduzeti tri bitna
prava suvereniteta, što – prema Hobbesu – predstavlja upravo ono što se
dogodilo u graĊanskom ratu. U njegovom djelu Behemoth jasno se moţe
vidjeti razlika izmeĊu de facto i de iure suverena koji odgovaraju prvom i
drugom naĉinu identifikacije suverena. Primjer: kada je kralj Charles I
zarobljen, ostao je de iure suveren, dok je vojska bila de facto suveren.

Dakle, on suverenost ili summa potestas poistovjećuje sa apsolutnom moći

suverena, tijela ili osobe, koji vlada neograniĉeno, raspolaţe autoritetom i
silom u svim pitanjima, dok vlast pripada Leviathanu, ili smrtnom bogu,
moćnijem od obiĉnog ĉovjeka, kome je sve dopušteno, a ljudi putem
sporazuma ili ugovora prenose svoju volju i liĉnu moć na njega, odnosno
neki autoritet ili zajedniĉku instituciju vlasti.

Hobbesova teorija upravljanja

U knjizi De Cive, objavljenoj 1647. godine, Thomas Hobbes jasno izraţava

liĉno uvjerenje u svoju poziciju kao autora i zaĉetnika politiĉkih nauka, ĉime
kreira idejni okvir racionalizacije politiĉkog ponašanja, te stvara „nove nauke
– politiĉke nauke“ (Hobbes, 1839b). Svoje istraţivanje civilnih vlasti je
poĉeo ispitivanjem ljudskog bića kao prirodne i društvene ţivotinje te
definiranjem porijekla, generacije i oblika. Mislio je da se sve treba
posmatrati i shvatati kroz uzroke nastanka. Ovakva analogija, protiv

145
tradicionalne organske i teološke koncepcije drţave, postaje Hobbesu
odgovarajuća i neizbjeţna. GraĊanski sukob je doveo do razdvajanja
savremene engleske drţave iz 17. stoljeća, ukazujući mu da sankcije koje
drţe zajednicu niti su trajne, niti prirodne (Reik, 1977).

Prije svega, namjeravao je da stvori nepristrasne teorijske nauke o vladanju,

naglašavajući prioritet istine iznad retorike ili propagande (Reik, 1977).
Svoju paţnju fokusira na osnovne principe, a ne na mijenjanje institucija ili
oblika vlasti. Leviathan se stoga moţe shvatiti kao politiĉko stvorenje ili
osoba koja moţe pokazati svoje aristokratske, republikanske, monarhijske ili
ĉak demokratske funkcije (Reik, 1977).

Hobbesov prvi argument u korist doktrine apsolutnog suvereniteta u suštini

predstavlja argument protiv pravih razloga koji predstavljaju viziju i srce
njegove moralne i politiĉke filozofije. Njegova doktrina apsolutnog
suvereniteta potiĉe prvenstveno od negacije ove doktrine i gotovo sve što se
moţe otkriti o pojmu suvereniteta moţe se naći u njegovoj negaciji ovog
argumenta. Argument koji vodi ka njegovom zakljuĉku je od suštinskog
znaĉaja za suverena, a to je „da bude apsolutan i da ima efikasnu provedbu
ili prisilu moći“. On donosi zakone, jedini je zakonodavac, uspostavlja pravo
vlasništva koje ne moţe biti ugroţeno od drugih, vrši sudsku vlast i
zapovijeda vojskom i policijom itd.

On se, prvenstveno, bavi osnovnim problemima ljudskog ţivota u zajednici i

ponašanjem iz koga proizlaze konflikti, što dovodi do djelovanja pojedinaca
koji su obiĉno suprotstavljeni. On navodi da će, ukoliko se svakom
pojedincu omogući sloboda praćenja svoje savjesti zbog razliĉitih savjesti
svakog pojedinca, bez ograniĉenja ili discipline, mir i harmonija u zajednici
biti kratkog daha zbog sklonosti ka neslaganju te opasnosti od graĊanske
neposlušnosti (Hart, 1994).

Prema Hobbesu, problemi stvoreni od ljudi koji ţive u graĊanskom društvu

ne samo da proizlaze iz sukoba interesa ili strasti već i iz razliĉitih savjesti i
neobuzdanog ostvarivanja individualnih presuda koje ĉine zajedniĉko
djelovanje vrlo neizvjesnim ili gotovo nemogućim. U situacijama gdje je
nemoguće ostvariti jednoglasnu volju i dogovor i gdje se ne moţe utvrditi
zajedniĉka politika, Hobbes smatra da postoji potreba za stvaranjem i
prihvatanjem vještaĉke volje ili vještaĉke osobe, jer je suverena moć
neophodna da se drţava efikasno predstavlja.
Ovo predstavlja taĉku od kritiĉne vaţnosti za politiĉku filozofiju Hobbesa,
jer se prije svega bavi problemima zajednice i jedinstvom te izgradnjom
takvog jedinstva unutar zajednice kao i mogućnošću zajedniĉkog djelovanja,

146
što predstavlja proizvod tog jedinstva. Odsustvo jednoglasnosti u donošenju
odluka i nerješivost problema sukoba interesa frustrira i govori protiv
prirodnog jedinstva, što u sluĉaju otvorenog sukoba ugroţava ţivote i
dobrobit subjekata (Ewin, 1991). Ukoliko subjekti društva ţele uţivati miran
i skladan zajedniĉki ţivot unutar civilnog društva, zajedniĉko djelovanje
postaje veoma vaţno, bez obzira na razliĉite pojedinaĉne projekte i
neslaganja. Civilno društvo i politiĉka zajednica moraju imati jasno definiran
i nedvosmislen postupak odluĉivanja koji moţe dovesti do odreĊene odluke,
a u konaĉnici i pokrenuti zajedniĉko djelovanje, bez obzira na divergenciju
savjesti i nedostatak jedinstva. Ovo predstavlja ţarište Hobbesove
zabrinutosti i predstavlja kljuĉ njegovog koncepta suvereniteta (Ewin, 1991).

Ĉlanovi koji su agresivno i ratoborno posvećeni svojim interesima ili

samoodrţanju ne moraju nuţno predstavljati glavnu prijetnju miru i
harmoniji u zajednici, dok oni koji su inaĉe iskreni, inteligentni i pristojni
mogu predstavljati veću opasnost za civilnu stabilnost, jer smatraju da imaju
pravo na svojoj strani i mogu biti još uporniji u borbi za svoje ţelje i
negiranje legitimnih zahtjeva drugih. Iz tog razloga mogu biti manje skloni
zajedniĉkim akcijama, jer smatraju da oni predstavljaju poziciju ĉija savjest
neće dozvoliti predaju. Oni ĉesto ĉine ozbiljniju prijetnju ne zato što su u
osnovi neprijatni i brutalni nego zato što su sigurni da su oni ĉuvari istine,
stoga upravo oni ĉesto postaju najveća prijetnja miru i harmoniji u zajednici.
Hobbes je pokazao svoju svjesnost ovog aspekta ljudskog stanja, tj. ljudskih
bića kao aktivnih uĉesnika u civilnom društvu, pa to smatra kao jedan od
najozbiljnijih praktiĉnih problema, traţeći rješenje od onih koji su odgovorni
za civilno vladanje i vladavinu zakona (Ewin, 1991).

Osnovna tvrdnja Hobbesa je da svako pozivanje na istinu predstavlja

potpuno neadekvatnu osnovu za rješavanje sporova, jer ako se sporovi vode
o tome šta je istina, onda je istina u suštini neuvjerljiva i sama sebe
poništava. U idealnoj situaciji brigu za istinom treba prihvatiti kao princip
koji upravlja, što neće, uspješno ili mirno, riješiti sporove u uvjetima u
kojima su ljudi zauzeli ĉvrste i nepomirljive pozicije, što predstavlja put do
meĊusobnih sukoba i fiziĉkog nasilja odnosno ratnog stanja. Istina nema
jasno prepoznatljive oznake, što onemogućava njenu identifikaciju bez
dvosmislenosti ili nesigurnosti.

Vještaĉka istina dovodi javni nivo rasuĊivanja iznad rasuĊivanja koja imaju
samo privatni karakter. Dakle, vještaĉka istina efikasno izbjegava one
probleme koji proizlaze iz privatnih rasuĊivanja. Hobbes sasvim jasno
naglašava da procedura donošenja odluka i arbitar moraju biti izabrani
sporazumno, na fer i razumnoj osnovi. Od samog postupka, ili arbitra, ne

147
smije se unaprijed zahtijevati da proizvede ispravan odgovor, jer suveren ne
pruţa vrstu sigurnosti potrebnu za osiguranje da će se njegova presuda uvijek
poklopiti sa istinom. Suveren ili arbitar moţe napraviti grešku, ali presude u
posebnim okolnostima donose se „ne zato što je to suverenova privatna
kazna nego zato što je to odredio Suveren, što predstavlja Zakon“ (Hobbes,
1651).
Hobbes u svakom sluĉaju ne iskljuĉuje neslaganje u potpunosti, a naglašava
da svaka odluka suverena mora biti fer i pravedna, te kada je odluka
donesena, postaje obavezujuća i aktivna graĊanska neposlušnost nakon toga
je zabranjena. Privatno rasuĊivanje pojedinaca moţe se ne slagati sa
odlukom, mogu je smatrati pogrešnom ili da je u suprotnosti sa najboljim
interesima zajednice; ali, treba naglasiti da postoji ugovorna obaveza
povinovanja, ili će se suoĉiti sa posljedicama kazne snage koju suveren
posjeduje.

Hobbesovi argumenti za postojanje apsolutnog suverena

Hobbes prihvata prirodno hipotetiĉko stanje ĉovjeka kao stanje u kojem

postoji kontinuirani meĊusobni sukob i nasilje, jer svaki ĉovjek ţeli saĉuvati
svoj ţivot i imovinu od pljaĉke drugih, tj. stanje rata svih protiv svih. Jedini
lijek za to stanje Hobbes vidi u iskorjenjivanju ljudskih karakteristika u
prirodnom stanju, što podrţava koncept apsolutnog suvereniteta kao
neophodnog i dovoljnog uvjeta za formiranje istinske politiĉke unije
(Hampton, 1986). On savjetuje da, ako postoji moć koja je ograniĉena na mirnu
i harmoniĉnu zajednicu, onda ta moć mora biti ograniĉena od još veće snage.
Tvrdi da će potraga za najvišom moći u zajednici, što predstavlja suverenovu
snagu, dovesti do ostvarenja kada se doĊe do apsolutne moći koja efikasno
ograniĉava sve ostale, ali koja je neograniĉena u svojim pravima. U suštini,
Hobbes tvrdi da vlada postoji samo imenovanjem institucije ili vladara sa
apsolutnom vlašću i sa moćima koje efikasno nadilaze sve druge i nad
kojima nema ţalbe.

Njegov argument temelji se na tome da civilno društvo moţe biti istinski

ujedinjeno samo kada drţava ima jednu vlast sa jednim donosiocem odluke
nakon koje se subjekt ne moţe ţaliti. Tvrdnja da Hobbes moţda griješi jer ne
prepoznaje da donosilac konaĉne odluke ne mora biti jedno ljudsko biće
nego da to moţe biti grupa donosilaca odluka, kao što je parlament sa jasnim
pravilima ili zakonima, ne stoji jer – prema Hamptonu – Hobbes u svojim
politiĉkim spisima eksplicitno ne povezuje podijeljeni suverenitet ili vladu sa
ljudskim vladarom koji je ustavom ograniĉen na zakone koji su terminus
ultimus.

148
Hobbes pretpostavlja da ljudsko neslaganje sve proţima i da su subjekti
zajednice nesposobni za postizanje jedinstvenog tumaĉenja ustava, pa će im
stoga biti potrebno tumaĉenje ustava. To znaĉi da će presudilac efektivno
postati suveren i da će on imati moć donošenja konaĉne obavezujuće odluke.
TakoĊer, tvrdi, da ako je presudilac podreĊen višem autoritetu, onda će taj
organ uĉinkovito postati suveren.

Oni koji su se zalagali za vladu sa suverenitetom podijeljenim izmeĊu

razliĉitih grupa, od Hobbesa dobijaju sljedeći odgovor: „Zašto treba dijeliti
moć Zajednice, osim da ju se raspusti; jer moći podijeljene meĊusobno
uništavaju jedni druge“ (Hobbes, 1651).

Danas Bosna i Hercegovina predstavlja primjer Hobbesove tvrdnje da je ono

što uništava ovaj oblik ustavnog ureĊenja ustvari nemogućnost dogovora u
vezi sa tumaĉenjem ili izvršenjem moralnih pravila ili naĉela, bez obzira na
njihov karakter. Prema njegovim rijeĉima, dva su razloga zbog kojih će se
takva zajednica odvojiti:

1. prvi predstavlja priznanje da ljudi, iskljuĉivo voĊeni ili motivirani

egocentriĉnim i sebiĉnim namjerama, neće odjednom izgubiti te
namjere. Naprotiv, moţe se oĉekivati da prošire svoje bogatstvo i
nadleţnosti i to ne nuţno jer ţele više snage, nego zato što će im
pruţiti odreĊenu zaštitu od drugih, što će u konaĉnici dovesti do rata;
2. konaĉno, Hobbes odbacuje one koji tvrde da moć vladara moţe biti
ograniĉena ugovorom izmeĊu suverena i naroda. On tvrdi da će to
samo neminovno dovesti do nereda i rata, a sigurno neće dovesti do
mirnog reda i dobre vlade (Hobbes, 1651). Hobbes je shvatio da,
ukoliko ugovorni odnos postoji izmeĊu suverena i njegovih podanika,
postaje neophodno uspostaviti više zakone koji će regulirati postupke
vladara, a gdje će subjekti onda imati pravo tumaĉenja ili kontrole.
MeĊutim, time nije moguće garantirati uniformnost sporazuma u
odreĊivanju uĉinka suverena, da li ili ne postupa u skladu sa
ciljevima i zadacima propisno ovlaštenim od subjekata. Nemogućnost
dogovora će neminovno dovesti do svaĊe i sukoba, a prema
njegovom mišljenju i do ratovanja.

MeĊunarodni Leviathan i suverenitet Bosne i Hercegovine

S obzirom da je još uvijek daleko od ispunjenja potrebnih minimalnih

standarda za pristup uniji zemalja liberalne demokratije, a osim što ima
nedostatak osnovnih kapaciteta, Bosna i Hercegovina ima ograniĉenje

149
drţavnog suvereniteta. Ona je zemlja pod meĊunarodnim nadzorom, a visoki
predstavnik za Bosnu i Hercegovinu je meĊunarodni administrator koji
posjeduje široke ovlasti kako bi se osiguralo poštivanje Općeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Ovlasti koje on posjeduje su iste
one koje Thomas Hobbes navodi da suveren treba posjedovati kako bi
suvereno vladao. Pored toga, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu je
takoĊer i predstavnik EU-a, koji je imenovan od EU-a, a s ovakvom
njegovom ulogom Bosna i Hercegovina je postala de facto protektorat EU-a
ili njezin Leviathan.

Imenovani visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ima moć da nametne

zakone i smjenjuje izabrane zvaniĉnike kao i drţavne sluţbenike, što znaĉi
da suveren u liku visokog predstavnika ima veću direktnu kontrolu nad
Bosnom i Hercegovinom od same Bosne i Hercegovine.

Slika 1. Interni i eksterni suverenitet: Bosna i Hercegovina vs. zemlje

liberalne demokratije EU

Interni suverenitet

DA NE

Zemlje
liberalne Bosna i
Eksterni suverenitet

DA
demokratije Hercegovina
EU

NE / /

Do kraja 2007. godine snaţna meĊunarodna podrška Uredu visokog

predstavnika u Bosni u Hercegovini, kao suverenu u Bosni i Hercegovini,
stavila je pod kontrolu secesionistiĉke teţnje bosanskih Hrvata i bosanskih

150
Srba. Ured visokog predstavnika, pozicioniran kao strani Leviathan u Bosni i
Hercegovini, ne samo da je pomagao obnovu krhkih centralnih institucija
drţave nego ih je i štitio od politiĉkih, pravnih i administrativnih izazova
onih koji su se protivili takvim naporima. Iako se povremeno oslanjao na
podršku meĊunarodnog vojnog prisustva, zaštita drţave je prvenstveno bila
diplomatske prirode. I, zaista, uz pomoć EU i NATO integracionog procesa,
te sankcija koje su provodile EU i SAD, meĊunarodni Leviathan je odrţavao
svoje djelovanje u Bosni i Hercegovini. Do 2007. godine, kontrolirajući
nenasilne ratove koji su se vodili u Bosni i Hercegovini, njezin visoki
predstavnik je intervenirao na dnevnoj bazi i to uklanjanjem zvaniĉnika i
nametanjem finansijskih sankcija politiĉkim strankama i nametanjem
zakonodavstva.

Do tada je meĊunarodni Leviathan, u liku OHR-a, vodio nešto što je

izgledalo kao efikasna i sveobuhvatna diplomatska borba protiv
„pobunjenika“. MeĊutim, stvari su se promijenile, pa je uprkos nastaloj snazi
i stabilnosti ĉitav proces doveden do ruba kolapsa. Do 2007. godine
Republika Srpska je uspješno provodila nenasilnu kampanju koja će danas
dovesti do parcijalnog kolapsa autoriteta visokog predstavnika, pa se
postavlja pitanje: „Kako je to moguće?!“

Odgovor na ovo pitanje leţi u nekoliko ĉinjenica.

Prvo, stanje u Bosni i Hercegovini ukazuje na to da je meĊunarodni

Leviathan zaduţen ne samo za implementaciju mirovnog procesa nakon
završetka oruţanog sukoba nego je i upravljao nenasilnim ratom koji se i
danas vodi. Dok je uspješno okonĉala oruţane sukobe, meĊunarodna
intervencija u Bosni i Hercegovini nije ugasila sukobe u potpunosti, jer i
nenasilni ratovi predstavljaju intenzivne oblike sukoba vlasti kroz
parlamente, ministarstva, medije i sudove. Iako se danas bivše strane u
sukobu u Bosni i Hercegovini bore prvenstveno nenasilnim sredstvima, one
odrţavaju posebno blizak odnos s nasiljem i to u mjeri u kojoj njihova
kretanja mogu poremetiti krhki mir.

Drugo, kada meĊunarodni Leviathan intervenira u cilju uspostavljanja

kapaciteta drţave, radi zaštite graĊana, te intervencije neminovno remete
pozicije i interese stranaka koje obavljaju funkcije vlasti u zemlji, a koje
vode svoj nenasilni rat i ne dozvoljavaju obnovu parlamenata, sudova i
policijskih snaga. Dok je bio ukljuĉen u „izgradnju drţave“, „izgradnju
kapaciteta“ i dok je pruţao „tehniĉku pomoć“, meĊunarodni Leviathan je
utjecao na nenasilne sukobe u Bosni i Hercegovini. To je osnovni razlog

151
zašto grupe koje se bore za urušavanje drţave i drţavnih institucija napadaju
strance dok pokušavaju obnoviti razliĉite institucije Bosne i Hercegovine.
Neutralizirajući kapacitet za nasilje, grupe koje se bore za uništenje Bosne i
Hercegovine mogu i dalje traţiti i osporavati moć meĊunarodnog
Leviathana.

Ĉovjeĉanstvo u Hobbesovom stanju prirode ili pribliţavanje

objektivnim ciljevima liberalne demokratije u Bosni i Hercegovini

Kako Hobbes tvrdi da je ĉovjek po prirodi egoistiĉan, što predstavlja prototip

modernog homo oeconomicusa, a budući da on egzistira meĊu drugim
ljudima, svojim konkurentima, to dovodi do konstantnog potencijala za
sukobe. Istina je da razum vodi ljude ka shvatanju da iz zajedniĉke saradnje
pojedinac moţe da profitira, ali prema Hobbesu, razum ne moţe prevazići
vlastito samoljublje koje kreira sukob, pa navodi:

„Svi su ljudi po prirodi obdareni naoĉarima za uvećavanje (to su njihove

strasti i samoljublje) kroz koje se i svako malo plaćanje priĉinjava kao velik
namet, ali su lišeni onih dalekovidnih naoĉara (naime, moralne i graĊanske
nauke) da bi izdaleka vidjeli nevolje koje se nadvijaju nad njima i koje se ne
mogu izbjeći bez takvih plaćanja.“ (Hobbes, 1651)

Kao rezultat, graĊanski poredak je uvijek krhak, a civilni sukobi su uvijek

neposredni, što je Hobbes osjećao u svoje vrijeme u okolnostima engleskog
graĊanskog rata, a što je danas situacija i u Bosni i Hercegovini. Ovakva
krhkost društva dovodi ljude do potrebe uspostavljanja institucije suverena,
ĉije zakone slušaju svi ljudi ne jer je to razumno nego iz straha:

„Konaĉni uzrok, cilj ili namjera ljudi (koji po prirodi vole slobodu i vlast nad
drugima), kod uvoĊenja ograniĉenja nad samima sobom (a tako ih vidimo u
drţavama) jest to da smjeraju prema vlastitom odrţanju, a time i
zadovoljnijem ţivotu. To znaĉi, prema izbavljenju iz bijednih uvjeta rata,
koji nuţno slijedi iz ljudskih prirodnih strasti, kad ne postoji nikakva vidljiva
sila da ih drţi u strahu i da ih kroz strah od kazne obaveţe na izvršavanje
ugovora i poštovanje zakona (...).“ (Hobbes, 1651)

Samo brutalni strah od suverena moţe neutralizirati grube i brutalne impulse

samoljublja svakog ĉovjeka, pa tako, prema Hobbesu, vladavina prava
podrazumijeva samo poslušnost suverenu, a zakon se jednostavno poštuje
kako bi se oĉuvao mir. Bez obzira na oblik suverene institucije, ne treba

152
suditi prema tome koliko predstavnik upravlja, nego koliko dobro odrţava
mir, jer je „moć u svim oblicima dovoljno savršena da zaštiti one kojima se
vlada“ (Hobbes, 1651). Niko ne moţe prosvjedovati protiv suverena kojeg je
izabrala većina, jer ugovorom ili sporazumom nije on vezan, već oni kojima
se vlada.

Da li Hobbesova filozofija pruţa osnov za autokratske ovlasti meĊunarodnih

misija? Da li graĊani drţave kao što je Bosna i Hercegovina predstavljaju
ĉovjeĉanstvo u Hobbesovom stanju prirode, gdje suverena treba suditi prema
poslušnosti svojih podanika i efikasnosti kojom umiruje društvo? Ovo su
pitanja na koja treba odgovoriti.

Posmatrajući Bosnu i Hercegovinu u godinama od rata do danas, moţe se

reći da je meĊunarodni Leviathan postigao svoju svrhu, te u postkonfliktnim
zemljama Hobbesova filozofija treba predstavljati temelj na kome
meĊunarodne misije trebaju pomoći u izgradnji postkonfliktnih zemalja kao
što je Bosna i Hercegovina. Naţalost, uz pomoć nenasilnog rata koji grupe
vode protiv institucija Bosne i Hercegovine ali i meĊunarodnog Leviathana,
posao izgradnje institucija i kapaciteta drţave ostaje nedovršen, a
meĊunarodni Leviathan gubi svoju svrhu.

Danas mnogi graĊani Bosne i Hercegovine ţive u strahu od sukoba i zaista

predstavljaju ĉovjeĉanstvo u Hobbesovom stanju prirode, ali njihov suveren
u liku meĊunarodnog Leviathana ne obavlja svoju funkciju. On treba završiti
posao koji je zapoĉeo, okonĉati nenasilni rat koji se i danas vodi u Bosni i
Hercegovini te pomoći pribliţavanju Bosne i Hercegovine zemljama
liberalne demokratije, a ne odrţavajući status quo i pasivno posmatrajući
situaciju u Bosni i Hercegovini.

Dakle, osim ako se vjeruje da se teorija ljudske prirode odnosi samo na

graĊane drţava, kao što je Bosna i Hercegovina, postoji obaveza za trajnim
prihvatanjem Hobbesove teorije drţave i kao argument za autoritarnost u
razvijenim, demokratskim zemljama. Prema Hobbesu, trebalo bi vjerovati da
su Amerikanci, Francuzi i Englezi stvorenja meĊu kojima postoji društvena
harmonija, dok su graĊani Bosne i Hercegovine ĉlanovi Hobbesovog
ĉovjeĉanstva, za koje je sporazum samo pakt i kojima je zbog toga potrebna
„zajedniĉka sila da ih drţi u strahu i da njihovo djelovanje upravlja prema
zajedniĉkoj koristi“ (Hobbes, 1651). Ova razlika, bez obzira na svoju
odvratnost, ne potiĉe od Hobbesa, jer prema njemu je cijelo ĉovjeĉanstvo u
istoj neprilici. Dakle, postavlja se pitanje da li ovakvo djelovanje
meĊunarodnog Leviathana ima za cilj trajno prihvatanje Hobbesove teorije

153
drţave u Bosni i Hercegovini, gdje će meĊunarodni Leviathan samo imati
funkciju oĉuvanja mira, ali ne i izgradnje drţave i njenog suvereniteta.

Ĉinjenica je da politiĉka filozofija Hobbesa ne predstavlja temelj liberalne

demokratije u Evropi i SAD-u, pa se postavlja pitanje: „Kako ova filozofija
moţe predstavljati temelj drţave Bosne i Hercegovine koja traţi
demokratizaciju i razvoj?“

Zakljuĉak

Prema Hobbesu, ljudska bića su samo fiziĉki objekti, sofisticirane mašine

ĉije se funkcije i aktivnosti mogu opisati i objasniti u ĉisto mehanistiĉkom
smislu. Prema njemu se ĉak i razmišljanje treba shvatiti kao primjer fiziĉkog
rada ljudskog tijela. U nemogućnosti da se oslanjaju na svoje pojedinaĉne
moći, u nastojanju da osiguraju sredstva za ţivot i zadovoljstvo, ljudska bića
se udruţuju i formiraju zajednice. Dakle, zajednica u cjelini utjelovljuje
mreţu povezanih ugovora i osigurava najviši oblik društvene organizacije, a
prema Hobbesovom viĊenju, formiranje zajednice stvara novu osobu kojoj se
sve odgovornosti za društveni poredak i javno blagostanje trebaju povjeriti.
Naravno, neko mora donositi odluke u ime zajednice, a ta osoba će biti
suveren koji treba biti autokrata.

Iako je razvio materijalistu i vrlo pesimistiĉnu filozofiju koja nije prihvaćena

tokom njegovog ţivota, mnogo godina kasnije je imala kontinuirani utjecaj
na zapadne politiĉke misli, a preko britanske politike utjecala je i na
kreiranje slike svijeta.

Bosna i Hercegovina, kao postkonfliktna zemlja, od završetka oruţanih

sukoba ima svog Leviathana koji je u razliĉitim vremenskim periodima
razliĉito djelovao. Vrhunac djelovanja je bio u periodu od okonĉanja
oruţanih sukoba do 2007. godine, kada je OHR u liku meĊunarodnog
Leviathana odrţavao mir ali i pomagao izgradnju suvereniteta Bosne i
Hercegovine. Nakon 2007. godine njegovo djelovanje znaĉajno se smanjilo,
ali posao izgradnje suvereniteta Bosne i Hercegovine do 2007. godine nije u
potpunosti završen, jer su ostali neoruţani sukobi koji se i danas vode meĊu
nekada zaraćenim stranama u Bosni i Hercegovini. Iako obavlja svoju
funkciju oĉuvanja mira, OHR ne predstavlja Leviathana u potpunosti u
skladu sa Hobbesovom filozofijom, jer i nenasilni rat predstavlja rat koji
usporava napredak drţave Bosne i Hercegovine.
Dakle, iako Bosna i Hercegovina predstavlja miran dio ĉovjeĉanstva, mnogi
njeni graĊani ţive u strahu od rata i zaista predstavljaju ĉovjeĉanstvo u

154
Hobbesovom stanju prirode. Okonĉanje rata, kako nasilnog tako i
nenasilnog, predstavlja osnovnu misiju meĊunarodnog Leviathana, što treba
pomoći pribliţavanju Bosne i Hercegovine zemljama liberalne demokratije,
a dopuštajući i posmatrajući voĊenje nenasilnog rata. Leviathan u Bosni i
Hercegovini samo odrţava status quo, što nije u interesu niti jednog
graĊanina Bosne i Hercegovine.

Dok meĊunarodna zajednica ima moć poništenja odluka organa

uspostavljenih Ustavom Bosne i Hercegovine, obratna situacija ne postoji.
Ovakva situacija izaziva napetost u zemlji i godinama odrţava tako stanje.
Bosna i Hercegovina treba promjene u vidu politiĉke redefinicije ili jedne
zajedniĉke definicije drţave od svih njenih graĊana, kao i stvaranje politiĉke
volje iz koje bi mogli proizaći zakoni, organi i odluke u interesu svih
graĊana. Pored toga, ukidanje dvojstva graĊani-nacije predstavlja osnovni
uzrok destrukcije Bosne i Hercegovine, a bosanskohercegovaĉki Leviathan,
saţet u liku i djelu OHR-a, treba podrţati jaĉanje suvereniteta Bosne i
Hercegovine, općeg ekonomskog stanja, stanja ljudskih prava i sloboda, a
prestati brinuti o tome da li se poštuje jedan od poĉetka nametnuti, nelegalni
i nelegitimni sporazum.

Literatura

1. Ewin, R. E. (1991) Virtues and Rights: The Moral Philosophy of Thomas

Hobbes, Westview Press, Boulder.
2. Hampton, J. (1986) Hobbes and the Social Contract Tradition, Cambridge
University Press, New York.
3. Hart, H. L. A. (1994) The Concept of Law, Second Edition, Clarendon
Press, Oxford.
4. Hobbes, T. (1651) Leviathan, London.
5. Hobbes, T. (1839) The English Works of Thomas Hobbes of Malmesbury, J.
Bohn, London.
6. Reik, Miriam M. (1977) The Golden Lands of Thomas Hobbes, The Royal
Institute of Philosophy, Detroit.

155
156
Mr. sc. Bojana Popadić
Mr. sc. Bojan Ćorluka
Univerzitet u Istoĉnom Sarajevu / University of East Sarajevo
Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy

UDK 796.01:159.9

MOTIVACIJA ZA POSTIGNUĆEM I OPŠTI STAV

O VRIJEDNOSTI SPORTA

ACHIEVEMENT MOTIVATION AND THE GENERAL

ATTITUDE TOWARDS SPORT VALUES

Sažetak
Rad se bavi istraţivanjem odnosa motivacije za postignućem i opšteg stava o
vrijednosti sporta kod sportista (košarkaša, fudbalera i odbojkaša). Na osnovu
rezultata smo utvrdili distribuciju opšteg stava o vrijednosti sporta te relacije
između motivacije za postignućem i opšteg stava o vrijednosti sporta. Ispitanici koji
imaju izraţen motiv postignuća imaju pozitivan opšti stav, spremni su da ulaţu
dodatne napore kako bi unaprijedili stanje stvari u sportu, teţe da ostvare
postavljene, jasno precizirane i dovoljno visoke ciljeve.
Primijetili smo da motivacija za postignućem igra veliku ulogu u stavu o vrijednosti
sporta. Kad je u pitanju motivacija za postignućem, vaţno je znati da za osobe koje
imaju tendencije ka takmičenju i/ili postizanju cilja, ali nisu razvile osobine da budu
uporne, istrajne i orijentisane ka planiranju, vrlo vjerovatno neće biti uspješne, a s
tim treba da budu upoznati i treneri i psiholozi koji pripremaju sportiste.
Razvoj i zadovoljenje motiva za postignućem kroz sportske aktivnosti omogućuje
zadovoljenje niza drugih motiva koji su bitni za realizaciju ličnih potreba, a samim
tim i na angaţman u sportu i za opšti pozitivan stav o vrijednosti sporta.

Ključne riječi: motivacija za postignućem, opšti stav o vrijednosti sporta

Summary
This paper deals with the research of relations between achievement motivation and
the general attitude towards sport values in case of sportsmen (basketball, football
and volleyball players). On the basis of the results, we have determined the
distribution of the general attitude towards sport values, as well as the relation
between achievement motivation and the general attitude towards sport values.
Examinees with bold achievement motivation have positive general attitude, they

157
are ready to strive efforts in order to improve their sports results, and they tend to
achieve the set, clearly defined and high enough goals.
We have noticed that achievement motivation has an important role in the attitude
towards sport values. When it comes to achievement motivation, it is very important
to know that persons with tendencies towards competition and/or achieving the goal
probably would not be successful without developed characteristic of being
determined, patient and oriented towards planning. Both psychologists and trainers
in the process of sportsmen preparation should be familiar with this fact.
The development and fulfilment of acheivment motives through sport activities
provide filfilment of many other motives important for relasiation of personal needs,
and the engagement in sport and the general postive attitude towards sport vaules.

Key words: achievement motivation, general attitude towards sport values

Uvod

Prepoznavanje indikatora koji doprinose razvoju sporta predstavlja izuzetno

bitne momente za sveobuhvatni napredak u toj oblasti. Na osnovu njih
moţemo utvrditi koliko su sportisti angaţovani, procijeniti efikasnost, da li
motivacija ĉini da se postiţu bolji uspjesi i da li motivacija utiĉe na stav o
stanju stvari u sportu, koliko sport utiĉe na formiranje stila ţivota, kontrolu i
regulaciju emocija, uticaj anksioznosti na burnout efekat (emocionalna
pregorjelost) ili „staleness“ (pretjeranost, „potrošenost“), postoji li „Fer-
plej“. Fer-plej ne oznaĉava samo poštovanje dogovorenih pravila igre; taj
pojam mnogo više upućuje na drţanje sportiste: poštovanje protivnika i
oĉuvanje psihiĉkog i fiziĉkog dostojanstva. Mentalne vještine i psihološke
pripreme sportista su od izuzetnog znaĉaja za postizanje vrhunskih rezultata
u sportu.
U ovom kompleksnom istraţivanju ispitivali smo odnos motivacije za
postignućem kao znaĉajnog aspekta opšteg stava sportista o vrijednosti
sporta. Prije odabira nekog sporta vaţan je odnos prema toj vrsti sporta, ali i
stavu o sportu uopšte, kao i odnosu prema stvarima i pojavama u ĉijem je
okrilju zanimanje sportiste. Opšti stav o vrijednosti sporta je determinisan
nizom faktora koji utiĉu na zadovoljstvo opštim stvarima i pojavama,
spremnost da se dodatno angaţuje u sportu te opštim stavom o vrijednosti
sporta.
Sagledavanje pokazatelja koji odreĊuju takve stavove trebalo bi da omogući
razumijevanje stanja stvari u sportu, ĉijim uvidom bi se omogućilo
usmjeravanje naše buduće aktivnosti u sportu.

158
Pojmovna odreĊenja

Radi jasnijeg i preciznijeg tumaĉenja i shvatanja pojmova i konstrukata

ukratko će biti objašnjena njihova priroda i suština te teorijska podloga.

Stavovi

Stavovi i socijalni motivi pokreću na aktivnost i omogućavaju sagledavanje

ljudskog ponašanja. Stavovi uvijek obuhvataju tri komponente: kognitivnu,
afektivnu i konativnu. Kognitivnu komponentu stava ĉine shvatanja i
saznanja o objektima prema kojima postoji stav. Uz znanje se vezuje i
vrednovanje, tj. ocjena o tome da li je nešto dobro ili loše, korisno ili štetno,
te zakljuĉujemo da – osim znanja – kognitivna komponenta stava ukljuĉuje i
sudove i vrijednosti. Afektivna komponenta stava ukljuĉuje osjećanja u vezi
sa objektom prema kojem imamo stav (neke osobe, objekti ili situacije nam
se sviĊaju ili ne sviĊaju, prijatne su nam ili neprijatne). Konativna
komponenta se sastoji u tendenciji da se uĉini nešto u odnosu na objekat
stava, te da se pristupi konkretnoj akciji u vezi sa tim objektom. Pozitivan
stav utiĉe da se razvijaju aktivnosti na razvijanju pojava, a negativan na
suzbijanju.

Stavovi u velikoj mjeri utiĉu na postupke ljudi te pomoću njih moţemo

predviĊati ponašanje ljudi na osnovu utvrĊivanja njihovog stava o nekom
postupku. Stavovi se relativno lako mogu objektivno mjeriti, jednostavnije
nego motivi, te su zbog toga stavovi najlakši put za razumijevanje
motivacije. Mjereći stavove, dolazimo do motiva koji su znaĉajni za
razumijevanje ljudskih postupaka.

Kada se govori o razlikama meĊu stavovima prema nekom objektu, treba

navesti dimenzije stavova. Navodi se sedam takvih dimenzija i to:

– direkcija stava: podrazumijeva pozitivan ili negativan odnos prema

objektu;
– sloţenost stava: obuhvata kognitivnu (koliĉinu i vrstu znanja o objektu),
afektivnu (emocije prema objektu) i konativnu komponentu (spremnost da se
uĉini nešto u odnosu na objekat);
– ekstremnost: stepen pristajanja uz neki stav;
– usklaĊenost: podrazumijeva podudaranje kako u valenciji pozitivnog ili
negativnog odnosa tako i u stepenu valencije tri komponente stava;
– dosljednost stava: ogleda se u tome u kojoj mjeri se stavovi primjenjuju na
sve sluĉajeve gdje ih je moguće primijeniti;

159
– snaga stava: predstavlja otpornost stava prema pojedincima koji se
suprotstavljaju stavu;
– otvorenost: oznaĉava spremnost pojedinca da otvoreno ispolјi svoj stav
(Rot, 2003).

Stavovi se formiraju i mijenjaju tokom socijalizacije. Oni se usvajaju

socijalnim uĉenjem. Posljedica su prethodnog iskustva koje utiĉe na
ponašanje u vidu stvorenih dispozicija ili unutrašnjih reakcija na stimuluse.
Stavovi utiĉu na sve mentalne funkcije (pamćenje, mišljenje, opaţanje,
emocionalne reakcije, suĊenje i motivaciju).

Kao bitan faktor koji utiĉe na formiranje stavova sportista moţe se uzeti
motivacija koja predstavlja ukupnost procesa koji nas pokreću na odreĊene
aktivnosti radi postizanja nekog cilja. Neki od najvaţnijih faktora motivacije
su uspjeh, saradnja, nagrada, takmiĉenje, mogućnost odluĉivanja,
zadovoljstvo pojedinca u odnosu na kolektiv, mogućnost napredovanja,
zarada itd.

Postoji niz opštih i posebnih faktora koji utiĉu na formiranje stavova. Prvu
grupu faktora saĉinjavaju opšti, univerzalni faktori koji utiĉu na ukupna
dešavanja u društvu. Uticaj ovih faktora je posredan i moţe se ustanoviti
samo kada se stavovi posmatraju duţe vrijeme i na široj populaciji. Drugu
grupu faktora ĉine opštenitiji ĉinioci koji neposredno djeluju na ponašanje
(pripadnost nekoj grupi, informisanost o objektima ili idejama, aktuelne
potrebe itd.). Ovi faktori neposredno djeluju i omogućavaju da konkretnije
ustanovimo uzroke postojanja odreĊenih stavova. Treću grupu stavova
saĉinjavaju mnogobrojni specifiĉni uslovi u kojima se u toku duţeg ili
kraćeg vremena pojedinac nalazi (izloţenost uticaju sredstava masovnih
komunikacija ili naĉinu njihovog organizovanja). Ovim faktorima se
posvećuje posebna paţnja jer utiĉu na formiranje i mijenjanje socijalnih
stavova (Rot, 2002).

Grupna pripadnost se uzima kao faktor formiranja socijalnih stavova. Velike

i male grupe karakterišu odreĊena uvjerenja, vrijednosti, norme, stavovi i
mišljenja. Uticaj na formiranje grupa moţe da se vrši na tri naĉina:

– grupa utiĉe na izbor informacija (one informacije koje su u skladu sa

shvatanjima grupe i koje se šire kroz grupu);
– naglašavanje vrijednosti za koje se grupa zalaţe;
– socijalna podrška koju pruţa grupa. Grupa vrši pritisak da stavovi budu
uniformni i da se svi ĉlanovi pridrţavaju tih stavova jer će u protivnom biti
sankcionisani oni koji takve stavove ne budu ispolјavali.

160
Prema Rotu (2002), male grupe (porodica, prijatelji, sportski klubovi, radne
jedinice itd.) imaju najznaĉajniji uticaj na formiranje stavova posebno kada
su takve grupe referentne za pojedince, tj. kada pojedinac prihvata
vrijednosti te grupe i poistovjećuje sa njom.

Kao osnov ovog istraţivanja oslonićemo se na funkcionalnu teoriju stavova.

Prema Rotu (2002), u funkcionalnosti stavova za zadovoljenje razliĉitih
motiva leţi kljuĉ za objašnjenje procesa formiranja i mijenjanja stavova.
Funkcionalisti smatraju da nisu toliko vaţni kognitivni procesi i kognitivni
elementi i njihova usklaĊenost koliko motivacioni momenti i smisao stava
kao i korist od njega.

Vrijednosne orijentacije

Vrijednosne orijentacije predstavljaju psihološke dimenzije koje obuhvataju

opšte vrijednosti u sklopu liĉnosti koje ga trajno i intenzivno pokreću na
aktivnost s ciljem ostvarivanja postavljenih ciljeva. One ukljuĉuju veći broj
stavova i imaju za cilj da liĉnost pokreću i usmjeravaju na odreĊeni oblik
ponašanja.

Vrijednosti koje su usmjerene na socijalno znaĉajne ciljeve su one ĉije

ostvarivanje podrazumijeva interakciju sa drugim ljudima i ostvarivanje
socijalnog uticaja. Neki od njih su: uticajnost, popularnost, saznavanje,
saradnja, pomaganje, pravednost. Vrijednosti se mogu odnositi kako na
specifiĉne ciljeve kojima pojedinac teţi tako i na konkretne pojave koje
pojedinac smatra poţeljnim. Smatra se da je za pojam vrijednosti najvaţnija
ideja o poţeljnom.

Vrijednosti su veoma kompleksan i razvojan opšteljudski fenomen koji

karakteriše i društvo i ĉovjeka, a izrastaju iz jedinstva društvene i liĉne
prakse. Prisutne su u svim oblastima i oblicima reprodukcije ljudskog ţivota.
U zavisnosti od oblasti ili drugog kriterijuma, vrijednosti mogu biti:
ekonomske, ideološke, politiĉke, pravne, kulturne, moralne, umjetniĉke itd.

Da bismo utvrdili osnovna odreĊenja vrijednosti, moramo poći od odreĊenih

shvatanja svijeta i ĉovjeka i to u odnosu ĉovjeka prema svijetu iz kojeg se
razvijaju vrijednosti. Najbolji uvid u pojmovnu problematiku ćemo ostvariti
polazeći od filozofskih problema kao najkompleksnijih i najracionalnijih,
kroz teorijska shvatanja svijeta, ĉovjeka i smisla postojanja ĉovjeka u svijetu
u ĉijim je okvirima i vrijednosni odnos ĉovjeka prema svijetu i samom sebi.

161
Klasifikacije vrijednosti su sloţene i raznovrsne. Najĉešće se klasifikuju na:
fundamentalne i instrumentalne, pojedinaĉne, posebne i opšte; niţe, srednje i
više; materijalne i duhovne; hedonistiĉke, utilitarne, vitalne, društvene,
moralne, estetske i saznajne; individualne i grupne (klasne, nacionalne,
vjerske, profesionalne, slojne, rasne); egzistencijalne, sigurnosne, razvojne;
socijalne i liĉne; opšteljudske (univerzalne), parcijalne.

Definicija koju su dali Rot i Havelka (1973) još se najĉešće koristi u

literaturi, a oni definišu vrijednosti „kao trajan izrazito pozitivan odnos
prema odreĊenim objektima koje ocjenjujemo kao vaţne i za ĉije ostvarenje
postoji izraţeno liĉno angaţovanje“. Ovdje treba naglasiti da su stavovi
opštenitiji od vrijednosti i da su manje vezani uz odreĊene pojave ili grupu
pojava. Iz ovoga se moţe zakljuĉiti da vrijednosti predstavljaju i stil
ţivljenja, a ne samo objekte kojima se u ţivotu teţi.

Vrijednosni sistemi predstavljaju naj opštenitije sisteme jer obuhvataju

najšire oblasti, pojave, pojmove. Rezultat su ĉovjekovog nastojanja da bitna
saznanja, aktivnosti, sredstva rasporedi na što ĉvršći, adekvatniji i
cjelishodniji naĉin. U vrijednosnim sistemima pojavljuju se osnovni
elementi: vrijednosti, potrebe, ciljevi i sredstva. Iz potreba proizlaze ciljevi, a
iz njih zajedno vrijednosti i sredstva. Vrijednosti proţimaju sve dimenzije
ţivota liĉnosti (biološku, društvenu, materijalnu, duhovnu), ali su u
psihiĉkom ţivotu najizraţenije. To posebno vaţi za saznajnu, emotivnu i
motivaciono-volјnu dimenziju psihiĉkog ţivota. Za prouĉavanje vrijednosti u
psihiĉkoj dimenziji znaĉajna je cjelokupna struktura i razvoj liĉnosti.
Vrijednosti izrastaju iz društvene i liĉne prakse i bitne su za razvoj i
usmjeravanje liĉnosti.

Prema Šušnjiću (1982: 110), ljudi ne moraju biti svjesni svog pogleda na
svijet, ali obiĉno se ponašaju kao da su ga svjesni. Pogled na svijet ne mora
da se uĉi; on se usvaja iz duha vremena kao nesvjesni vodiĉ u mišljenju,
vjerovanju i vrednovanju. Pogled na svijet sadrţi odgovore na pitanje ko
sam, gdje sam, kamo sam se uputio, zašto i ĉemu ţivim itd. On nije istina
već naĉelo svih posebnih istina i kljuĉ za njihovo razumijevanje i
vrednovanje. Na osnovu prethodno reĉenog moţe se zakljuĉiti da pogled na
svijet nosi jedan smisao postojanja i vrednovanja ţivota te bi posebno
interesantno bilo dovesti u vezu stavove sportista sa njihovim pogledima na
svijet.

Prema Radinu (Radin, 2001), neosporno je da vrijednosti imaju veliku

usmjeravajuću funkciju u pogledu ponašanja. Osim što utiĉu na zauzimanje
stavova nasuprot relevantnim društvenim problemima, one djeluju na samog

162
pojedinca jer ga podstiĉu u sudovima i odlukama, pomaţu mu u nastojanju
da racionalizuje i oblikuje stavove i mišljenja, olakšavaju mu komunikaciju s
drugima te predstavljaju vaţna uporišta u njegovom shvatanju društvene
okoline. Upravo zbog mogućnosti kohezivnosti, grupne povezanosti i
odrţavanja zajednice te razvoja novih ideja koje bi doprinijele razvoju
društva i pojedinca, od velikog je znaĉaja osvrnuti se na vrijednosti
posmatrane sa gledišta sportista. Na osnovu navedenog uoĉava se vaţnost
ispitivanja stavova sportista o vrijednosti sporta jer je oĉigledna vaţnost
sporta kao jedne od odrednica psihološke i socijalne kategorije.

Motivacija

Pojedinac veliki broj motiva razvija kroz proces socijalnog uĉenja. Pojedini
motivi obiĉno se ne javljaju izolovano već se povezuju u sloţene
motivacione cjeline i sisteme znaĉajne bilo za biološki opstanak jedinke bilo
za prednost njenog socijalnog ţivota. Kada je u pitanju sportsko
angaţovanje, posebno se znaĉajnim smatra podjela na unutrašnje i spolјašnje
motive. Unutrašnji motivi su oni ĉiji su pokretaĉi u nama samima, u našem
organizmu ili u liĉnosti i zadovoljavaju se samo aktivnošću koju su
pokrenuli, te samo uĉestvovanje u izvoĊenju aktivnosti dovodi do
zadovoljstva, ispolјavanja kreativnog odnosa, potvrĊivanja sposobnosti,
osjećanja liĉne vrijednosti itd. Nasuprot unutrašnjim motivima, spolјašnji
motivi su eksterno podstaknuti i ne zadovoljavaju se toliko samim
angaţovanjem koliko rezultatima i nagradom koja se postiţe (DunĊerović,
1996).

Teorije motivacije objašnjavaju uzroke i procese pokretanja angaţovanja

kako u svakodnevnim poslovima tako i u sportu. Postoje sadrţinske i
procesne teorije motivacije. Sadrţinske teorije govore o sadrţajima i vrstama
motiva te polaze od pretpostavke da je najbitnije znati koji su to faktori koji
ĉovjeka motivišu da radi. Ako znamo šta ga pokreće da se angaţuje, tada
moţemo uticati na njegovo ponašanje. Procesne teorije motivacije
prouĉavaju procese motivacije, te govore o tome kakvi su mehanizmi
donošenja odluka, kakav je proces donošenja odluke da u nekoj situaciji
nešto uradimo. Ako nam angaţman u nekoj situaciji omogući da postignemo
ţeljeni cilj, onda ćemo se i angaţovati. U tom smislu je naša aktivnost
instrument za postizanje ţeljene aktivnosti (isto).
Prema funkciji koju imaju u ljudskom ponašanju, svi motivi se dijele na
organske i socijalne. Prvi se zasnivaju na tjelesnim, a drugi na psihiĉkim
potrebama. Za socijalne motive je karakteristiĉno da se mogu zadovoljiti

163
iskljuĉivo putem interakcije sa drugima, te da predstavljaju dinamiĉke snage
društvenog ponašanja (DunĊerović, 1996). Socijalni motivi se mogu
podijeliti u dvije grupe (Rot, 2002):

1) motiv usmjeren na obezbjeĊenje liĉne egzistencije i afirmacije: motiv

borbenosti, motiv sigurnosti, motiv za sticanjem, motiv za
priznanjem i liĉnom afirmacijom, motiv za samoostvarenjem, motiv
za postignućem;
2) motivi usmjereni na povezanost sa drugim ljudima: gregarni motiv
(potreba da se bude vezan za neku grupu), potreba za afektivnom
vezanošću (potreba da se voli i da se bude voljen), motiv zavisnosti
(potreba za podrškom i prihvatanjem), altruistiĉki motiv (motiv da se
drugima pomaţe).

Samo ukljuĉivanje i izvoĊenje sportskih aktivnosti predstavlja ĉinilac razvoja

sportske motivacije u uţem smislu, kao relativno trajnih dispozicija liĉnosti
koje predstavljaju i neposredne pokretaĉe za daljnje sportske aktivnosti.
Baveći se sportom, pojedinac zadovoljava niz liĉnih potreba (da komunicira i
da se druţi, da ima ugled i da se osjeća srećnim i zadovoljnim), tako da
bavljenje sportom moţe vrijednosnu orijentaciju pojedinca prema sportu
„podići“ na nivo liĉne vrijednosti. Razvitak motivacije zavisiće od toga kako
će pojedinac doţivljavati svoju sportsku aktivnost, kako će reagovati na
uspjehe i neuspjehe, pohvale i kritike, takmiĉenja i sliĉno, a sve to zavisi od
njegovih interesovanja, sposobnosti, teţnji ka napredovanju i usavršavanju te
stremljenju ka uspjehu (DunĊerović, 1996).

Motiv za postignućem je meĊu motivima najsistematiĉnije istraţivan. NaĊeni

su za njega posebni postupci utvrĊivanja postojanja i mjerenja njegovog
intenziteta. Ovaj motiv spada u socijalne motive usmjeren na obezbjeĊivanje
liĉne egzistencije i afirmacije. Mek Klilend (Mc Clelland, 1968) definisao je
potrebu za postignućem kao teţnju pojedinca da se takmiĉi sa nekim od
standarda izuzetne uspješnosti. Pretpostavljao je da motiv za postignućem
dolazi do izraţaja u velikom broju razliĉitih aktivnosti ljudi. Razvija se kroz
socijalnu interakciju i ima veliki udio u postizanju uspjeha. Osobe kod kojih
je razvijen ovaj motiv imaju karakteristiĉan odnos prema poslu:

– preferiraju zadatke u kojima sami preuzimaju odgovornosti,

– postavljaju sebi umjerene i jasno formulisane ciljeve,
– znaĉajno im je da dobiju povratnu informaciju o tome koliko su uspješni,
– teţe da planiraju na duţi rok,
– novac doţivljavaju više kao mjeru uspješnosti,
– za njihovo samopoštovanje od izuzetnog znaĉaja je postizanje uspjeha.

164
Na postojanje ovog motiva prvi je ukazao Mari 1938. godine, koji meĊu
dvadeset osnovnih potreba koje, prema njegovom mišljenju, postavljaju
osnovne pokretaĉke snage aktivnosti ljudi ubraja i potrebu za postignućem.
OdreĊuje je kao dosta sloţenu potrebu koja se manifestuje u ţelji da se
postigne nešto što je teško ostvariti, da se ovlada i manipuliše ljudima,
stvarima i idejama; da se savladaju prepreke i dostigne nešto što se cijeni; da
se takmiĉi sa drugima i da se istakne pred drugima, da se druge nadvise; da
se ulaţe dugo ponavlјani napor da bi se ostvarilo nešto što je teško. Iz ovog
Marijevog odreĊenja proizlazi da potreba za postignućem ima dosta
zajedniĉkog sa većim brojem motiva kao što su motiv borbenosti, motiv za
prestiţem, motiv za samopotvrĊivanjem, motiv za dominacijom.

Potreba za postignućem odnosi se na dostizanje ili premašivanje odreĊenog

standarda kvaliteta. Orijentacija na veće sportske rezultate najizraţenija je
kod vrhunskih sportista ĉiji su ciljevi visok plasman na nacionalnim,
evropskim i svjetskim prvenstvima. Veće izglede za razvoj ovog motiva
imaće sportisti sa odreĊenim personalnim dispozicijama kao što su
perceptivno-motorne i mentalne sposobnosti, veća spretnost koja je
neophodna za odreĊenu vrstu sporta, uviĊanje bitnih detalja koje donose
uspjeh, te kad postoje odgovarajući stavovi i percepcija o onome što rade.

Od velikog znaĉaja je da sportisti imaju realnu sliku o sebi i drugima, da

imaju vlastitu elaboraciju o onome što hoće, da su spremni na rizik,
emocionalno uravnoteţeni, uporni i odgovorni. Posebno je znaĉajna
personalna moć sportiste da sebi postavi ostvarlјive cilјeve, da svoje
aspiracije odmjeri prema svojim mogućnostima i realnosti postojeće situacije
(DunĊerović, 1996). Situacija postignuća uklјuĉuje proces vrednovanja
ishoda neĉije aktivnosti u odnosu na odreĊeni standard.

Ako se u okviru sportskog angaţovanja razvoj i zadovolјavanje motiva

postignuća zasnivaju na socijalno poţelјnim vrijednostima, tada taj motiv
postaje instrument za javlјanje i zadovolјavanje niza drugih motiva (za
prevazilaţenje postojećih standarda, za proširivanje znanja i vještina, za
druţenje, kreativnošću) koji su bitni za realizaciju liĉnih potencijala i
samoaktualizacije liĉnosti. Motivišuće faktore pojedinca dijelimo na faktore
kompetencije (sposobnost, struĉnost, iskustvo) i faktore liĉnosti (stavovi i
vrijednosne orijentacije, unutrašnja orijentacija na postignuće,
samopouzdanje).

Drugaĉije negoli kod instinkata ili nagona, od motiva za postignućem se ne

oĉekuje da takoreći sam od sebe postane aktivan i nametlјiv. Pretpostavlјa se
da osoba na temelјu prijašnjeg iskustva razvija opšte pretpostavke o uspjehu

165
i odreĊena oĉekivanja i moţe na dalјnji razvoj gledati s više sigurnosti ili pak
zabrinutije, te u tome moţe emotivno manje ili više sudjelovati (Rheinberg,
2004).

Priroda uticaja faktora liĉnosti, kao što su kompetencije i vrednovanje,

zavisiće ne samo od njihove interakcije sa socijalno-psihološkim faktorima
(faktori društva i faktori sportske organizacije) nego i od njihove meĊusobne
interakcije, pa i od interakcije unutar svake ove grupacije liĉnih obiljeţja.
Ako, npr., pojedinac loše vrednuje stil ponašanja trenera, loše će vrednovati i
njegovu struĉnost, sugestije i predloţena rješenja i neće se dovolјno truditi da
ih realizuje. Sportista će u zavisnosti od doţivlјavanja stvari i pojava u svojoj
socijalnoj sredini (u klubu i društvu), te u skladu sa doţivlјajem svojih
sposobnosti, uspostaviti sistem cilјeva i ocijeniti koliko se vrijedi angaţovati,
a sve to će odrediti intenzitet njegovog motiva sportskog postignuća.

Ciljevi postignuća:

1. kompetitivnost (procjena vlastitih sposobnosti u odnosu na druge,

procjena napora uloţenog u takmiĉenje, procjena napora kojeg je uloţio
protivnik);
2. sportska vještina (procjena trenutaĉnog postignuća u odnosu na ranija
postignuća, procjena napora);
3. socijalno odobravanje (procjena napora).

Atkinson (1957) je razradio izuzetno dobar model koji je poznat kao model
preuzimanja rizika. U situaciji ako se pretpostavi da je neko u situaciji u
kojoj treba odabrati zadatke razliĉite teţine koje postavlja kao cilј za svoje
aktivnosti, ono što osoba izabere oznaĉava se kao teţina zadatka. Ako oni
koji su uvjereni u postizanje uspjeha postavlјaju realistiĉne cilјeve, tada oni
prije vide kako ishod neke radnje zavisi od napora i kako se kao poslјedica
vjeţbanja povećava vlastita sposobnost. To povlaĉi da se uspjesi pripisuju
vlastitoj sposobnosti naprotiv vremenski varijabilnim ĉiniocima, posebno
nedostatku uloţenog napora.

Metod
Problem istraţivanja

Osnovni predmet ovog istraţivanja je sagledavanje prirode (smjera i

intenziteta) opšteg stava sportista o vrijednosti sporta te ispitivanje relacija
izmeĊu motivacije za postignućem i opšteg stava o vrijednosti sporta. U
okviru ovog istraţivanja opšti stav o vrijednosti sporta ćemo posebno

166
analizirati kroz tri komponente stavova (kognitivnu, afektivnu i konativnu).
Kognitivna komponenta opšteg stava bi se odnosila na znanja o objektima
prema kojima postoji odreĊeni stav. To moţe biti usko znanje koje nam
omogućava da razlikujemo jednu pojavu od drugih, ali moţe biti i cio sistem
saznanja. Afektivna komponenta podrazumijeva zadovolјstvo sportista
situacijom u sportu. Konativna komponenta stava o vrijednosti sporta
odnosila bi se na spremnost za dodatno angaţovanje kako bi unaprijedili
stanje stvari u sportu kojim se bave. U okviru socijalno-statusnih obiljeţja u
ovom istraţivanju ćemo analizirati vrstu sporta i materijalne prilike. U
okviru psiholoških karakteristika sportista, analiziraćemo motiv sportskog
postignuća i posebno percepciju instruktivnog stila ponašanja trenera.

Definisanje varijabli

Zavisne varijable: stavovi o vrijednosti sporta ispitani kroz kognitivnu,

afektivnu i konativnu komponentu opšteg stava
Nezavisne varijable: motiv postignuća, vrsta sporta (odbojka, košarka,
fudbal)

Instrumenti istraţivanja

Skala za ispitivanje stavova o vrijednosti sporta konstruisana je za potrebe

istraţivanja. UtvrĊene su metrijske karakteristike. Pouzdanost je utvrĊena
pomoću alfa Kronbah koeficijenta (Cronbach alpha) i iznosi 0.8465.
Diskriminativnost je utvrĊena postupkom „unutrašnje homogenosti testa“,
odabrane su tvrdnje sa korelacijom 0.30 i veće, dok su one sa korelacijom
0.29 i manjom eliminisane. U konaĉnoj verziji skala ima 28 stavki, 17 koje
se odnose na kognitivnu, pet na afektivnu i šest na konativnu komponentu
stava, od kojih je 25 formulisano pozitivno, a tri negativno. Veći rezultati na
skali pokazuju pozitivniji opšti stav, a manji na negativniji stav.

Skala za ispitivanje motiva postignuća preuzeta je od prof. dr. Jasne

Bajraktarević. Iako je ova skala preuzeta u potpunosti, za ovo istraţivanje
provjerene su metrijske karakteristike skale kako bi se rezultati mogli
koristiti za neophodna uopštavanja. Pouzdanost je utvrĊena pomoću alfa
Kronbah koeficijenta (Cronbach alpha) i iznosi 0.7672. Diskriminativnost je
utvrĊena postupkom „unutrašnje homogenosti testa“ i odabrane su tvrdnje sa
korelacijom 0.30 i veće, dok su one sa korelacijom 0.29 i manjom
eliminisane. U konaĉnoj verziji skala ima 15 stavki, od kojih su 13

167
formulisane pozitivno, a dvije negativno. Veći rezultati na skali pokazuju
veći stepen motiva postignuća, a manji pokazuju niţi stepen.

Uzorak ispitanika

Uzorak ĉine 162 ispitanika i to 76 fudbalera, 32 košarkaša i 54 odbojkaša, s

tim što je 141 pripadnik muškog, a 21 ţenskog pola. Ispitivanjem je
obuhvaćeno ĉetrnaest klubova (šest fudbalskih, ĉetiri odbojkaška i ĉetiri
košarkaška).

Analiza rezultata
Distribucija rezultata stavova sportista o vrijednosti sporta

U ovom dijelu istraţivanja prikazaćemo i tumaĉiti dobijene rezultate,

interpretirati ih i izvesti odgovarajuće zakljuĉke. Prvo ćemo predstaviti
distribuciju kognitivne komponente opšteg stava koja se odnosi na saznanja i
shvatanja te sudove o vrijednosti sporta. Nakon toga predstavićemo
distribuciju afektivne komponente stava koja se odnosi na zadovoljstvo
opštim stvarima i pojavama u sportu te distribuciju konativne komponente
stava koja se odnosi na spremnost sportista da se angaţuje dodatno. Zatim
ćemo ispitati prirodu povezanosti izmeĊu pojedinih komponenti opšteg stava
o vrijednosti sporta i motivacije te percepcije stila ponašanja trenera. Na
kraju ćemo ispitati relacije socijalno-statusnih karakteristika i posmatranih
komponenti opšteg stava.

Tabela 1: Frekvencije i procenti odgovora na skali kognitivne komponente

opšteg stava o vrijednosti sporta
Uopšte se ne slaţem

Uglavnom se ne slaţem

Neodluĉan sam

Uglavnom se slaţem

Potpuno se slaţem

Tvrdnje AS

Da se ja pitam, svako mjesto 1 3 9 30 119

bi imalo sportsku dvoranu. 4.62 .62% 1.85% 5.56% 18.52% 73.46%

168
Ţelio bih da se moja djeca 5 4 7 15 131
bave sportom. 4.62 3.09% 2.47% 4.32% 9.26% 80.86%
Sport doprinosi 4 5 2 35 116
psihofiziĉkom unapreĊenju 4.57 2.47% 3.09% 1.23% 21.60% 71.60%
zdravlja.
Bavljenje sportom 3 3 14 53 89
omogućava postizanje 1.85% 1.85% 8.64% 32.72% 54.94%
4.37
uspješne komunikacije i
saradnje sa drugima.
Bavljenje sportom spašava 1 7 15 51 88
omladinu od društveno 4.35 .62% 4.32% 9.26% 31.48% 54.32%
nepoţeljnog ponašanja.
Svaka škola bi trebala da ima 4 10 10 44 94
svoj sportski klub. 4.32 2.47% 6.17% 6.17% 27.16% 58.02%

Kroz sport postiţemo viši 2 3 18 64 75

nivo zadovoljstva nego kroz 4.28 1.23% 1.85% 11.11% 39.51% 46.30%
druge aktivnosti.
Kroz sportske aktivnosti 1 10 18 77 56
razvijaju se sposobnosti .62% 6.17% 11.11% 47.53% 34.57%
4.09
neophodne za postizanje
uspjeha u ţivotu.
Sportisti uţivaju veliki ugled
u društvu. 3.95 5 13 23 65 56
3.09% 8.02% 14.20% 40.12% 34.57%
Bavljenje sportom omogućuje 5 9 31 71 46
sticanje pozitivnog iskustva o 3.89 3.09% 5.56% 19.14% 43.83% 28.40%
drugim kulturama.
Bavljenje sportom 8 8 39 61 46
3.80
omogućava kontrolu agresije. 4.94% 4.94% 24.07% 37.65% 28.40%
Bavljenje sportom omogućuje 12 37 35 57 26
sticanje materijalne 3.27 7.41% 22.84% 21.60% 32.10% 16.05%
sigurnosti.
Bavljenje sportom 39 26 34 36 27
onemogućava napredovanje u 3.09 24.07% 16.05% 20.99% 22.22% 16.67%
obrazovanju.
U našem društvu postoje 27 51 26 38 20
dobri programi razvoja 2.83 16.67% 31.48% 16.05% 23.46% 12.35%
interesovanja za sport.
Finansijska ulaganja naše 49 46 31 21 15
drţave su usmjerena ka 2.43 30.25% 28.40% 19.14% 12.96% 9.26%
sportu.
U našem društvu se ništa ne 11 19 44 33 55
radi na promociji sporta. 2.37 6.79% 11.73% 27.16% 20.37% 33.95%

Karijera sportiste je uglavnom 4 7 30 56 65

1.94
neizvjesna. 2.47% 4.32% 18.52% 34.57% 40.12%

169
Analizirajući podatke iz tabele 2 trebamo skrenuti paţnju na 1, 13. i 17.
ajtem koji su i uvezani. Na prvi ajtem je 71,60% ispitanika navelo da se
potpuno slaţe sa tvrdnjom da sport doprinosi psihofiziĉkom zdravlju
sportista. Na 13. ajtem koji glasi: „Da se ja pitam, svako mjesto bi imalo
sportsku dvoranu“, njih 73,46% je navelo da se potpuno slaţe, te na 17.
ajtem koji se odnosi na ţelјu sportista da se njihova djeca bave sportom, ĉak
je 80,86% ispitanika navelo da se potpuno slaţe sa navedenom tvrdnjom.

Interesantno je navesti 3. ajtem koji se odnosi na tvrdnju da sport spašava

omladinu od društveno nepoţelјnog ponašanja na koji je odgovorilo da se
potpuno slaţe njih 54,32%, a samo 0,62% ispitanika je navelo da se uopšte
ne slaţe sa navedenom tvrdnjom. Ajtem 6 koji se odnosi na tvrdnju da se
kroz sportske aktivnosti razvijaju sposobnosti neophodne za postizanje
uspjeha u ţivotu uglavnom je pozitivno ocijenjen. Naime 47,53% ispitanika
je navelo da se uglavnom slaţe i 34,57% da se potpuno slaţe, a samo 0,62%
je onih ispitanika koji se uopšte ne slaţu sa navedenom tvrdnjom.

Kako je u teorijskom dijelu i naglašeno, zadovoljstvo opštim stvarima i

pojavama u sportu potrebno je analizirati kroz afektivnu komponentu stava
sportista prema pojavama koje su vezane za uslove u kojima treniraju, opštu
situaciju u klubu, odnos prema saigraĉima itd.

Tabela 2: Frekvencija i procenti odgovora na skali afektivne komponente

opšteg stava o vrijednosti sporta
Uopšte Potpuno
Nisam Svejedno Zadovoljan
Tvrdnje AS nisam sam
zadovoljan mi je sam
zadovoljan zadovoljan
Odnosom 6 10 16 59 71
saigraĉa 4.10 3.70% 6.27% 9.98% 36.42% 43. 83%
prema tebi
Trenerom 7 8 18 65 64
4.06 4.32% 4.94% 11.11% 40.12% 39.51%

Vlastitim 8 19 20 75 40
uspjehom u 4.94% 11.73% 12.35% 46.30% 24.79%
3.74
klubu

Opštom 16 28 19 75 24
situacijom u 3.39 9.98% 17.38% 11.73% 46.30% 14.81%
klubu
Uslovima 15 39 23 58 27
treninga i 9.36% 24.17% 14.20% 35.80% 16.77%
3.27
mogućnostima
usavršavanja

170
 Na osnovu tabele 3 moţemo vidjeti da su ispitanici pribliţno ujednaĉeni
prema stavovima o zadovoljstvu stvarima i pojavama u sportu, moţe se
vidjeti da su ispitanici nešto više zadovoljni nego nezadovoljni stvarima u
sportu. 31,48% nije zadovoljno situacijom u sportu, 32,72% ispitanika su bili
neodluĉni, a 35,80% je onih koji su zadovoljni. Vjerujemo da je i u ovom
sluĉaju eksperimentalni faktor „strah od širenja glasina“ uticao na odabir
pozitivnih stavova, a i pretpostavka konformistiĉkoj orijentaciji. U većini
sluĉajeva sportisti prave idealizovanu sliku kluba te procenat pozitivnih
odgovora na ajteme koji odraţavaju stepen zadovoljstva ne pokazuje stvarnu
sliku stanja. U tabeli 4 moţemo zapaziti da je 80,25% onih ispitanika koji su
zadovoljni odnosom saigraĉa, što se moţe uzeti kao realna slika stvari.
79,63% ispitanika je navelo da je zadovoljno trenerom, što moţe potvrditi
našu pretpostavku da sportisti smatraju da je veoma riziĉno iznositi mišljenje
plašeći se da bi trener mogao imati uvid u rezultate ankete.

Polazeći od prethodne pretpostavke o zadovoljstvu stanjem stvari u sportu,

za oĉekivati je da će postojati negativna povezanost izmeĊu afektivne i
konativne komponente jer nas i nauka i praksa upućuju na oĉekivanje da će
se više ljudi angaţovati da mijenjaju stvari i pojave kojima nisu, nego stvari i
pojave kojima jesu zadovoljni. MeĊutim, u ovom istraţivanju koje je vezano
za psihologiju sporta treba imati u vidu motiv sportskog postignuća i odnos
prema sportu. Trenutno zadovoljstvo i sobom i stanjem u klubu nije
odrednica koja se moţe uzeti kao dovoljna da se prepusti pasivnosti.

Tabela 3: Frekvencije i procenti odgovora na skali konativne komponente

opšteg stava o vrijednosti sporta
Uopšte Uglavnom I jesam i Uglavnom Sasvim sam
nisam nisam nisam sam spreman/na
Tvrdnje AS
spreman/na spreman/na spreman/na spreman/na

Dodatno pruţanje 4 6 18 48 86
pomoći kolegama 2.57% 3.70% 11.11% 29.63% 53.19%
kako bi ovladali
4.27
potrebnim
sportskim
vještinama
Priprema termin- 7 4 19 58 74
plana treninga, 4.32% 2.47% 11.73% 35.80% 45.68%
4.16
pravila ponašanja
u klubu
Razvoj saradnje 2 9 32 53 66
meĊu 1.23% 5.56% 19.75% 32.72% 40.74%
4.06
košarkaškim
klubovima

171
Priprema 9 10 23 43 77
programa za 5.56% 6.17% 14.29% 26.54% 47.53%
4.04
ukljuĉivanje
mladih u košarci
Liĉno 6 11 26 61 58
ukljuĉivanje u 3.70% 6.89% 16.05% 37.75% 35.80%
razne oblike
dodatne
edukacije
3.95
(seminari, tribine,
studijska
putovanja) koji
su vezani za
razvoj košarke
Stvaranje realnije 17 28 67 50
slike u svojoj 0 10.59% 17.38% 41.46% 30.96%
sredini o
3.93
prednostima
košarke i o
situaciji u košarci

Analizirajući podatke u tabeli 6, vidimo da su na sve ajteme ispitanici davali

odgovore koji upućuju na spremnost za dodatne aktivnosti. 73,55%
ispitanika je dalo odgovor da su spremni na liĉno ukljuĉivanje u razne oblike
dodatne edukacije (seminari, tribine, studijska putovanja) koji su vezani za
razvoj sporta, 81,48% za pripremu termin-plana treninga, pravila ponašanja u
klubu, a najveći procenat pozitivnih odgovora 82,82% je dat na tvrdnju:
Dodatno pruţanje pomoći kolegama kako bi ovladali potrebnim sportskim
vještinama. Interesantno je spomenuti da je u prethodnoj distribuciji bilo
izrazito zadovoljstvo saigraĉima, 80,25%, što govori u prilog dobrim
odnosima u grupi.

172
 Tabela 4: Korelacija mjera motiva postignuća sa mjerama
opšteg stava o vrijednosti sporta

postignuća
Motiv

vrijednosti s
Opšti stav o

komponenta
Kognitivna

komponenta
Afektivna

komponenta
Konativna
Spearman's rho Motiv 1 .578(**) .594(**) .337(**) .351(**)
postignuća

Opšti stav 1 .880(**) .712(**) .672(**)

Kognitivna 1 .436(**) .390(**)

komponenta

Afektivna 1 .455(**)
komponenta

Konativna 1
komponenta

* p< .05 ** p<.01

Na osnovu rezultata u tabeli vidi se da postoji statistiĉki znaĉajna visoka

pozitivna povezanost izmeĊu nivoa motiva za postignućem i opšteg stava o
vrijednosti sporta. Uzeli smo Koenov kriterijum za visinu povezanosti i vidi
se da se sa 99% sigurnosti mogu tvrditi dobijeni rezultati, jer dobijeni
koeficijent korelacije iznosi 0.578. Korelacija izmeĊu kognitivne
komponente opšteg stava i motiva za postignućem je visoko pozitivna, iznosi
0.594 i znaĉajna je na nivou 0.01, što znaĉi da sportisti koji imaju veći nivo
motivacije za postignućem imaju i pozitivnije mišljenje o stanju stvari u
sportu. Korelacija mjera motiva postignuća sa mjerama afektivne
komponente opšteg stava je srednje jaĉine, iznosi 0.337 i znaĉajna je na
nivou 0.01, te isto tako korelacija motiva postignuća sa konativnom
komponentom opšteg stava srednje je jaĉine, iznosi 0.351, što moţe da se
tvrdi sa 99% sigurnosti.

173
 Tabela 5: Relacije između vrste sporta i opšteg stava o vrijednosti sporta

Vrsta sporta N Mean Rank

fudbal 76 78.05
košarka 32 67.47
odbojka 54 94.67
Total 162

Chi-Square; 7.535, df; 2, p;0.023

Na osnovu rezultata Kruskal-Volisovog testa koji je primijenjen kao

neparametrijski postupak za poreĊenje rezultata neprekidne promjenjive,
ovdje motiva za postignućem za tri ili više grupa, ovdje vrsta sportova, moţe
se zakljuĉiti sa 95% sigurnosti da postoji statistiĉki znaĉajna razlika u
opštem stavu o vrijednosti sporta kod raznih vrsta sportista, a po vrijednosti
ranga se vidi da najveća vrijednost pripada odbojkašima.

Završna razmatranja i zakljuĉci

Podaci koje smo dobili pokazuju izrazit stepen prisustva motiva postignuća
meĊu sportistima. Od motiva za postignućem zavise kognitivna, konativna i
afektivna komponenta stava kao i opšti stav o vrijednosti sporta. Ispitanici
koji imaju izraţen motiv postignuća imaju pozitivan opšti stav, spremni su da
ulaţu dodatne napore kako bi unaprijedili stanje stvari u sportu, a s tim u
vezi se moţe uzeti i afektivni odnos prema sportu. Naime, oni koji imaju
visok motiv postignuća teţe da ostvare postavljene, jasno precizirane i
dovoljno visoke ciljeve.
Na osnovu dobijenih rezultata moţemo zakljuĉiti sljedeće:

Primijetili smo da motivacija za postignućem igra veliku ulogu u stavu o

vrijednosti sporta te smatramo da bi psiholozi i ostala struĉna lica trebala
više raditi sa sportistima na podizanju stepena motivacije za postignućem
koji se odnosi na intenzivno vjeţbanje, kontinuirano postavljanje visokih
ciljeva i istrajnost, što su pretpostavke za uspjeh. Trebalo bi raditi i sa
trenerima da bismo stvorili klimu za vrhunske rezultate u sportu.

Ako uzmemo u obzir da se motiv za postignućem odnosi na dostizanje ili

premašivanje odreĊenog standarda kvaliteta kao i orijentaciju na veće

174
sportske rezultate ĉiji su ciljevi visok plasman na nacionalnim, evropskim i
svjetskim prvenstvima, veće izglede za razvoj ovog motiva imaće sportisti sa
odreĊenim personalnim dispozicijama kao što su perceptivno-motorne i
mentalne sposobnosti, veća spretnost koja je neophodna za odreĊenu vrstu
sporta, uviĊanje bitnih detalja koje donose uspjeh, te kad postoje
odgovarajući stavovi i percepcija o onome što rade.

Literatura

1. Bajraktarević, J. (2004) Tajne uspjeha u sportu, Prosperitet D. D. za

izdavaĉku djelatnost, Sarajevo.
2. BanĊur, V., N. Potkonjak (1999) Metodologija pedagogije, Savez
pedagoških društava Jugoslavije, Beograd.
3. DunĊerović, R. (1996) Psihologija sporta, Fakultet fiziĉke kulture, Novi
Sad.
4. Elliot, A. J., S. C. Dweck (2005) Handbook of competition and motivation,
The Guilford Press, New York.
5. Havelka, N. (1995) „Vrednosne orijentacije uĉenika i njihova oĉekivanja od
budućeg zanimanja“, Psihološka istraţivanja 7, Institut za psihologiju,
Beograd.
6. Havelka, N., B. Kuzmanović, D. Popadić (2004) Metode i tehnike socijalno
psiholoških istraţivanja, Centar za primenjenu psihologiju, Beograd.
7. Krneta, D. (2005) Socijalna psihologija, Fakultet za poslovni inţenjering i
menadţment, Banja Luka.
8. McClelland, D. C., J. W. Atkinson, R. A. Clark, E. L. Lowell (1953) The
Achievemen tmotive, Appleton-Century-Crofts, inc., New York.
9. Morris, T., J. Summers (2003) „Sport Psychology: Theory, applications and
issues, 2nd. ed., Wiley, Brisbane.
10. Olport, G. (1969) „Sklop i razvoj liĉnosti“, Kultura, Beograd.
11. Pantić, D. (1977) „Vrednosti i ideološke orijentacije društvenih slojeva“, u:
Popović, M. i drugi, Društveni slojevi i društvena svest, Centar za
sociološka istraţivanja Instituta društvenih nauka, Beograd.
12. Rheinberg, F. (2004) Motivacija, Naklada Slap, Zagreb.
13. Rot, N. (1990) Opšta psihologija, Zavod za udţbenike i nastavna sredstva
Srbije, Beograd.
14. Rot, N. (2002) Osnovi socijalne psihologije, Zavod za udţbenike i nastavna
sredstva, Beograd.
15. Zvonarević, M. (1976) Socijalna psihologija, Školska knjiga, Zagreb.

175
176
 Izlaganja sa nauĉne rasprave o
Leksikonu socioloških pojmova
autora prof. dr. Senadina Lavića
(Univerzitet u Sarajevu, 22. 6. 2016. godine) /
Papers Presented at the University of Sarajevo
Discussion on Dr. S. Lavić's
Lexicon of Sociological Term
(University of Sarajevo, 22 June 2016)

177
178
Prof. dr. Salih Foĉo
Univerzitet u Sarajevu / University of Sarajevo
Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy

LEKSIKON SOCIOLOŠKIH POJMOVA AUTORA

PROF. DR. SENADINA LAVIĆA

DR. SENADIN LAVIĆ'S LEXICON OF SOCIOLOGICAL TERMS

Kada sam podrobnije pogledao Leksikon socioloških pojmova, shvatio sam

da je rijeĉ o kapitalnom djelu sociološke literature u Bosni i Hercegovini. Tu
svoju ocjenu temeljim na ĉinjenici da je sociologija na prostorima Bosne i
Hercegovine marginalizirana, potisnuta i zamagljena, odnosno njena suština i
društveno znaĉenje. Kako u bivšoj Jugoslaviji tako i u vrijeme burnih
dogaĊaja na prostorima BiH sociologija se nije bitnije bavila društvom,
njegovim totalitetom i subjektima. Kao eksperiment promjena sociolozima je
bosanskohercegovaĉko društvo moglo biti neiscrpni prostor za validne
teorije i istraţivanja koja su bitno mijenjala same društvene odnose i
društvenu sferu. MeĊutim, nadmoć politike nad naukom potvrdila je svoje
znaĉenje. Umjesto da se politiĉke ideje i postupci temelje na validnim
empirijskim istraţivanjima, politika i politiĉke elite su svoje ideje plasirale
nauštrb potrebe i društva i ĉovjeka. Takvo nasilje politike dovelo je do
velikih tragiĉnih dogaĊanja i za ĉovjeka i za sistem ali i za društvo. Danas se
moţe govoriti o razdrobljenom društvu, o obespravljenom i nemoćnom
ĉovjeku, o nadmoći politike na javnu sferu i društvene odnose. Ta društvena
i politiĉka protivrjeĉnost je najvidljivija kroz demokratske izbore koji su
odrţani krajem 1990. godine, kada su se graĊani / glasaĉi opredijelili za
demokratizaciju društva i demonopolitizaciju politike. Nasuprot tim idejama
nastupilo je stanje beznaĊa, rata i uništavanja tekovina koje su civilizacijske i
koje su bile vodilja demokratskih tokova krajem devedesetih godina, kada se
rušio socijalizam i kao poredak i kao tip vlasti i kada se raspadala
drţavnopravna tvorevina, tj. Jugoslavija.

Kao akademska disciplina sociologija se nikada nije dovoljno razvila niti

osamostalila u odnosu na druge duhovne nauke. TakoĊer, društveno nije
valorizirana jer se stalno susreće sa monopolom politike politiĉkih elita na
prostor spoznaje društva, na prostor ovladavanja društvenim procesima, bez
argumentacije i stvarnih društvenih procesa. Upravo tu vidimo znaĉajnu
protivrjeĉnost da graĊani jedno misle, da se drugaĉije izjašnjavaju i na

179
izborima opredjeljuju, da nemaju povjerenje u svoje predstavnike, pa time ni
u sistem pa time ni u tip vlasti koji se realizira kao otuĊena sfera od
ĉovjekovih potreba i interesa graĊana ili, populistiĉki reĉeno, naroda. To je,
zapravo, kvadratura kruga u kojoj sistem djeluje za sebe, koji je neosjetljiv
za potrebe i interese graĊana i koji postaje najĉešće svrha samom sebi.
GraĊani imaju svoj kôd koji je u simbiozi onog što jeste i onog za što su
stvarno graĊani zainteresirani. U tom procesu se nalazi moć politike i nemoć
ĉovjeka, ekonomska i socijalna stagnacija, monopolizacija i nepovjerenje u
izabrane predstavnike, nemoć vlasti i nadmoć neformalnih centara nasuprot
institucionalnom poretku i nominalnoj vlasti. Današnja ali davnašnja slika
bosanskohercegovaĉkog društva je neiscrpan prostor za sociološka
istraţivanja i spoznaje, kao da se na tom prostoru odvija planirani
eksperiment promjena na gore i iskoraci iz postojećeg. Taj prostor nije od
sociologije iskorišten i sociološke analize skoro da su marginalne ili
nezapaţene. Razlozi za to su mnogostruki. Najvaţniji je svakako u ĉinjenici
da mi, kao društvo, ne raspolaţemo dovoljnim ili zadovoljavajućim brojem
sociologa i njihovih istraţivanja. Na prostorima BiH ne postoji nijedan
institut za sociološka istraţivanja. Sva istraţivanja, pogotovo empirijska, bila
su kratkog ili odreĊenog dometa i sa rezultatima usmjerenim na marginalne
društvene procese ili stanja. Sȃm društveni sistem je preideologiziran i
prenapuĉen protivrjeĉnostima koje su u socijalizmu bile na razini moći rada i
vladajućeg establišmenta, tj. suprotnost klasa i „avangardnosti politiĉkih
elita“. U novom društvenom, takozvanom demokratskom poretku sukob je
premješten na nacionalnu interpolaciju i kolektivno predstavljanje i
zastupanje, traţenje zasebnosti nasuprot progresu i vrijednostima koje su
zajedniĉke i narodu i naciji i ĉovjeku kao pojedincu.

Sliĉna društvena konfuzija i društvena kriza je rodila sociologiju, kako je to

sȃm njen osnivaĉ Comte ustvrdio. Ona nastaje u vremenu velikih
industrijskih promjena kada postaje potreba da se promjene u društvu
razumiju i spoznaju. Te promjene nisu bile u stanju objasniti do tada
razvijene nauke. Bila je sve veća podjela rada, specijalizacija, razvoj tehnike
i snaţne promjene društvenih odnosa i procesa; traţilo se da se obrazuje
posebna nauka koja će razumjeti ĉovjeka u novim uvjetima i njegovoj novoj
društvenoj sredini. Raskid sa tradicionalizmom, izazov novog, otuĊenost i
ĉovjeka i prostora postaju teme koje zaokupljaju ne samo nauku već i
društvenu praksu.

Sociologija se razvija iz univerzalistiĉkog tipa obrazovanja, dakle,

razumijevanja ekonomskih, socijalnih, pravnih, kulturnih i jeziĉkih obrazaca
koji bitno oblikuju prirodnu ali i društvenu sredinu ĉovjeka. Sasvim prirodna
je spoznaja da je ĉovjek uspio ovladati prirodom, ali nije uspio ovladati

180
vlastitom prirodom, koja se sastojala u novom okruţenju, novim društvenim
odnosima, promjenama u naĉinu rada i ţivota, zadovoljavanju svojih
socijalnih i materijalnih potreba. Na globalnoj, tj. široj razini susreće se sa
sukobom klasa i društvenih sistema i njihovim potiranjima, reformama i
transformacijama ili znaĉajnijim promjenama. Zbog toga bismo mogli reći
da se ljudsko društvo razlikuje od svih drugih prirodnih tvorevina, tj. odnos
individue i društva odvija se u znaku sve veće autonomije pojedinca, njegove
otuĊenosti, ovisnosti od institucija i društvenih struktura, te raznim oblicima
manipulacije od sistema i poretka i sve moćnijeg drţavnog i društvenog
sistema koji stoji nasuprot njemu.

Sociologija se razvija kao akademska ali i primijenjena znanost i to na svim

nivoima i u svim sferama društva. Kao akademska disciplina ostaje na
univerzalistiĉkom tipu razumijevanja društva i globalizacijskih odnosa, a u
primijenjenom smislu postaje profesija za koju industrijska i postindustrijska
društva traţe da se njene spoznaje materijaliziraju i u praksi primjenjuju. U
svom nastojanju, afirmaciji i razvoju sociologija je osvijetlila mnogobrojne
društvene procese. Mnogo je pomogla racionalnom i efikasnom društvenom
djelu. Mogli bismo s pravom kazati da je uspjela objasniti totalitet društvenih
odnosa i zbivanja u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. Ukazala je na
glavne društvene snage, na aktere promjena, prirodu i karakter rada i
stjecanja viška vrijednosti te njeno raspolaganje. Znaĉajno je osvijetlila
prirodu i karakter društvene moći, subjekte koji njome raspolaţu te ulogu i
poziciju drţava, sistema i njihove strukture u obrazovanju i funkcioniranju.

Sociologija nije tehniĉka nego, prije svega, humanistiĉka nauka jer se

ljudsko društvo razlikuje od svih drugih prirodnih tvorevina. Ona, zapravo,
razumijeva ĉovjeka kako u prirodnom stanju tako i u spletu društvenih
odnosa. Sociologija ne ţeli da ima moć i monopol nad spoznajom, ona teţi
da ukaţe na stanje i poloţaj ĉovjeka u društvu, te da ukaţe na nuţnost i
mogućnost promjena tog stanja. Upravo se tu zbiva susret ili sukob
sociologije sa vladajućom klasom ili vladajućom politikom. Kao i svaka
nauka, sociologija teţi monopolu svog djelovanja i izuĉavanja. Politiĉke elite
/ vlasti teţe svom monopolu nad društvenom stvarnošću. Zato bismo mogli
kazati da je sociologija odreĊena društveno-historijskim politiĉkim
kontekstom. Kada je rijeĉ o Bosni i Hercegovini, društveni kontekst njenog
razvoja odreĊen je dominantnim promjenama koje su se odvijale u 20.
stoljeću na ovim prostorima.

Ono po ĉemu se razlikuje predmet i sadrţaj interesiranja sociologije i

dominacije politiĉkih elita ogleda se kroz jezik i naĉin gledanja na društvene
procese i ĉovjekovo okruţenje. Politika sebe smatra apsolutno mjerodavnom

181
za društvenu analizu, a sociologija nastoji razumjeti stvarne uzroke i
posljedice stanja društva i pozicije ĉovjeka, pri ĉemu se razotkriva i sama bit
politiĉkog djelovanja. U tom kontekstu sociološke opservacije i sociolozi se
nerijetko denunciraju kao disidenti ili radikalni kritiĉari.

Sociologija se prvi put pojavila u nastavnom procesu 1906. godine na

Pravnom fakultetu u Zagrebu, a zatim i na Pravnom fakultetu u Beogradu. U
okviru pravnog fakulteta je stekla status akademske discipline izmeĊu dvaju
svjetskih ratova. Interesantno je da se ona nije nalazila na filozofskim
fakultetima gdje se smješta poslije Drugog svjetskog rata, taĉnije poĉetkom
60-ih godina 20. stoljeća. Razloge za to treba traţiti u ĉinjenici da su se na
filozofskim fakultetima razvijale srodne društvene discipline. Sociologija se
razumijevala kao pozitivna nauka za koju je vladajuća struktura smatrala da
ima svoje jako uporište. „Pravni fakulteti kao tradicionalna uporišta
vladajućeg drţavnog i društvenog poretka odškrinuli su vrata sociologiji, jer
se od nje oĉekuje nov 'teorijski' doprinos odbrani graĊanskog društva od
naleta revolucionarnih pokreta, njihovih ideologija i 'nenauĉnih teorija'.“1
Josip Ţupanov i Ţeljko Šporer u tekstu Profesija sociolog s pravom
konstatiraju da je i u Jugoslaviji pojava sociologije povezana sa krizom
graĊanskog društva, pojavom revolucionarnih pokreta i potrebom
znanstvenog objašnjavanja tih fenomena.

Kada je rijeĉ o Bosni i Hercegovini, sociologija je takoĊer povezana sa

revolucionarnim pokretima i znaĉajnim društvenim promjenama i sistema i
poredaka, prije svega raspadom osmanske vladavine i dolaskom
austrougarske vladavine i konstelacije društvenih odnosa u Bosni i
Hercegovini kao novoj drţavnoj i pravnoj tvorevini. Najsnaţniji izraz
sociološkog promatranja društvenih fenomena i problema
bosanskohercegovaĉkog društva, bolje reći, tranzicije od starog otomanskog
ka novom proevropskom modelu društvenog i drţavnog ureĊenja ogleda se
kroz ĉasopise Putokaz i Behar te intelektualne krugove koji se školuju u
Beĉu, Beogradu i Zagrebu.

Po završetku Drugog svjetskog rata moţe se govoriti o renesansi sociologije.

Tome je svakako doprinio poredak koji je nastao i afirmirao osnove
dijalektiĉkog historijskog materijalizma, koji je afirmirao Marksove,
Engelsove i Lenjinove stavove. Prekretnicu u posebnoj afirmaciji sociologije
ĉine 60-te godine 20. stoljeća i sukobi u razumijevanju poretka i pokreta

1
Mitrović, Milan (1982) Jugoslovenska predratna sociologija, Istraţivaĉko-izdavaĉki centar
SSO Srbije, Beograd, str. 120.

182
izmeĊu Jugoslavije i SSSR-a. Taj sukob je doprinio da se filozofija uzdigne
iz marksistiĉkog dogmatizma u kritiĉko promatranje društvene stvarnosti.
Taj teorijski praktiĉni rascjep doveo je do konstituiranja sociologije kao
zasebne discipline na filozofskim fakultetima, a ne u okviru stare tradicije na
pravnim fakultetima. Dakle, teorijska orijentacija sociologije determinirana
je društvenim kontekstom u kojem je bilo nuţno odbaciti staljinistiĉke
varijante društvenog sistema ili tada vladajuće stavove prema društvenim
naukama. U toj konstelaciji sociologija se smješta uz filozofiju, etnologiju,
psihologiju i druge discipline koje odbacuju dogmatizam i kritiĉki
promatraju društvo, poredak, sistem ali i poziciju ĉovjeka u njoj. U tom
periodu nastaje i posebna interpretacija pa i podjela na marksistiĉku
sociologiju i graĊansku sociologiju. Dakle, nastoji se na neki naĉin pokazati
razlika u gledištima na prirodni karakter vodećih snaga ili politiĉkih elita i
njihovu osnovu egzistencije.

Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu sociologija se uvodi kao zaseban

predmet 1964. godine, a od 1967. godine poĉinje djelovati Odsjek za
filozofiju i sociologiju, gdje se sociologija afirmira kao zasebna nauĉna i
nastavna disciplina.

60-ih godina sociologija se uvodi kao nastavni predmet u srednje škole,

gimnazije, prve godine fakulteta. Taj period razumijevanja društva i
afirmacije sociologije kao nauke pa i sociologa kao profesije traje do 70-ih
godina 20. stoljeća. U tom periodu ona je angaţirano analizirala poloţaj
pojedinaca, društvenih grupa i društvenog totaliteta. Na globalnom nivou
osnovna ideja je bila klasna borba koja neminovno vodi u revoluciju i
promjenu društvenog poretka.

70-ih godina dolazi do znaĉajnijeg potiskivanja sociologije iz srednjih škola i

fakulteta. Sociologija gubi društvenu i politiĉku podršku, a primat preuzima
marksistiĉka interpretacija totaliteta društvenih odnosa. Tako marksizam
postaje kritika graĊanskog društva i kritika politiĉke ekonomije, iz ĉega se
izvodi imanentnost marksizma kao kritiĉke i revolucionarne teorije. U
srednje škole se uvodi marksizam kao novi predmet ili predmet teorija i
praksa socijalističkog samoupravljanja. Posljedica takvog odnosa jeste da
sociologija gubi primat na nauĉnost i kritiĉko promatranje društva. Od
sociologije se oĉekivala marksistiĉka interpretacija društva, a ne kritika
društva. Utjecaj sociologije u obrazovnim institucijama se smanjuje, što ne
znaĉi da se ne osjeća njena potreba za istraţivanja društvenog stanja i
društvenih procesa i same sfere institucionalizacije društva. Sociologija se,
dakle, na neki naĉin stalno nalazila u odbrambenoj poziciji u odnosu na
društvenu okolinu.

183
Protivrjeĉnosti jugoslavenskog ali, prije svega, bosanskohercegovaĉkog
društva slabljenjem marksistiĉke ideologije te sve prisutnija neophodnost za
nauĉnom i struĉnom analizom društvenih procesa i odnosa vraćaju potrebu
za sociologijom kako u obrazovnom tako i u društvenom procesu. Od 80-ih
do 90-ih godina 20. stoljeća sociologija postaje dominantna kao nauka i kao
profesija. Taj period bismo mogli okarakterizirati kao stvaralaĉki razvoj
sociologije i sve veće njeno društveno uvaţavanje kao nauke, neovisno o
gledištu i monopolu politike. Od 90-ih do 2000. godine sociologija ponovo
postaje predmet osporavanja i eliminiranja iz nastavnog procesa i društvenog
ţivota. Na neki naĉin mogli bismo reći da se historija ponavlja; sociologija
se supstituira novim predmetima kao što su građansko i demokratsko
obrazovanje, obrazovanje za demokratiju i ljudska prava, kultura dijaloga,
kultura religija i sl. Kao akademska disciplina se na većini društvenih
fakulteta potiskuje, prije svega na ekonomskim i pravnim fakultetima pod
izgovorom bolonjske racionalizacije i potrebe za „upotrebljivim“ znanjima i
vještinama.

Za sociologijom postoji velika potreba i danas, u vrijeme krize ili tranzicije

bosanskohercegovaĉkog društva. S pravom se kaţe da ţivimo u vrijeme
promjena. Svakodnevni ţivot ljudi trpi dramatiĉne promjene kao i sȃm
ekonomski poredak. Promjene su potrebne i oĉigledne većini graĊana ali i
struĉnim promatraĉima. One se odvijaju dinamiĉno, sa mnogobrojnim
posljedicama. Danas se s pravom moţe konstatirati da siromašni postaju još
siromašniji, ekonomske nejednakosti se uvećavaju, nestaje ekonomska
sigurnost, nezaposlenost nije više skrivena već vidljiva i skoro nepodnošljiva
za izdrţljivost socijalnog sistema. Korupcija nije skrivena već javna, od
pojedinca do vlada. Te promjene su neminovne u novim društvenim
odnosima u kojima promjene diktiraju razvijene zemlje i one koje su
povezane sa novim tehnikama i tehnologijama koje mijenjaju stanja u
društvima i drţavama usprkos otporima i nekim mjerama koje poduzimaju
vladajuće elite. Te spoznaje promjena strukture jednog društva moţe
uoĉavati i bitno interpretirati sociologija. Politiĉke elite projiciraju stanje, ali
dinamika promjena ne zavisi od njihove volje i moći već od društvenih
zakonitosti koje su mnogo dublje i trajnije od politiĉkih ideja i njenih
nositelja.

U tom kontekstu razobliĉavanje stanja sociologije, njenog društvenog

znaĉaja te potrebe razumijevanja sistema i ĉovjeka, tj. društva u kome se oni
u odreĊenom trenutku nalaze, dala je knjiga (Keith Doubt) Kejta Dabta
Sociologija, jedna od dvije knjige ove vrste.

184
Drugo pitanje je nuţno jasno razgraniĉiti sociološku spoznaju. Ona je, prije
svega, nauĉna i društvena. Sociologija ne ţeli politiĉku moć ili bilo kakvu
ideologiju; to je sfera politike i politiĉkih elita. Sama društva koja razumiju
sebe na osnovu validnih nauĉnih socioloških spoznaja znaju kuda ţele ići i
kako stvarati povoljniji ambijent za ĉovjeka i njegovo okruţenje.

Dok god postoji pragmatika politike, postojat će i humanizam ĉovjeka i

njegovog ambijenta. U tome je sociologija nezamjenjiva, bez obzira na moć
politike i institucionalna osporavanja neophodnosti postojanja sociologije.

Druga knjiga o kontinuitetu razumijevanja sociologije i njenih kategorija

jeste Leksikon socioloških pojmova. On u svojoj obimnosti daje skoro sve
relevantne kategorije sociološkog mišljenja i djelovanja, daje kompaktno svu
sociološku relevanciju za razumijevanje nauke i afirmaciju sociologije u
novim društvenim uvjetima i turbulentnim tranzicijskim procesima. Ova
enciklopedijska knjiga je u razvijenim zemljama rezultat dugogodišnjeg rada
odreĊenih instituta, a kod nas se usudio jedan mlad ĉovjek da dȃ nemjerljiv
doprinos jednoj nauci koja pripada svima onima koji se bave razumijevanjem
društva i društvenih procesa.

185
186
Akademik dr. Šefket Krcić
Univerzitet u Novom Pazaru / State University of Novi Pazar
Univerzitet u Tuzli / University of Tuzla

DOPRINOS DR. S. LAVIĆA

SOCIOLOGIJSKOJ ENCIKLOPEDISTICI
(Prilog diskusiji o „Leksikonu socioloških pojmova“, dr. S. Lavića)

DR. S. LAVIĆ'S CONTRIBUTION TO

SOCIOLOGICAL ENCYCLOPAEDIC
(Contribution to discussion on
Dr. S. Lavić's Lexicon of Sociological Terms)

„Znanost je zanemarila opće i zagubila se u moru pojedinačnog,

usmjerena je na sporedne teme – određena pojedinačnim interesima
vojnih, ekonomskih, multinacionalnih kompanija. Univerzitet je
pojednostavljen, pretvoren u prostu polugu kapitalističkog sistema. Ali,
šta se dešava s akademskom zajednicom, intelektualcima, ljudima od
pera ‟u vremenu satelita‟, u doba interneta, socijalnih mreţa, blogova,
nadobudnih komentatora, elektronske pošte, pretraţivača, Vikipedija-
znanja, ovisnost je od čavrljanja i brbljanja...“
Dr. S. Lavić

Najprije, najljepše se zahvaljujem Rektoratu Univerziteta u Sarajevu na

ljubaznom pozivu da sudjelujem u radu ove kolegijalne rasprave, okruglom
hastalu, a u povodu objavljivanja Leksikona socioloških pojmova, u izdanju
Fakulteta politiĉkih nauka u Sarajevu. Smatram da je sasvim primjereno da
se organiziraju ovakvi skupovi i rasprave kojima se daje znaĉaj objavljenom
znanstvenom djelu, u ovom sluĉaju, veoma bitnom za razvoj društvenih i
humanistiĉkih znanosti, kojima se svjedoĉi da je autor, bez obzira na njegovu
mladost i kreaciju, ovim djelom obiljeţava pet decenija ţivota i tri decenije
kreativnog istraţivaĉkog rada. Takvi datumi obavezuju i medije, posebne
ĉasopise, da na prvim stranicama svojih glasila registriraju i objavljuju
struĉne analize sa ovih skupova.

Lavićeva misao iz tekuće periodike koju sam uzeo za moto ovog rada
ukazuje na njegovu specifiĉnu kulturno-kritiĉku dimenziju, na koju on ima
pravo. MeĊutim, reći nešto o djelu koje je povod današnjeg našeg susreta
jeste suprotna pozicija, a to je pokušaj da se u znanosti pokaţe profesor i
istraţivaĉ kao perfekcionist.
187
Dakle, paţljivo sam pratio diskusije uvaţenih kolega iz Sarajeva i Tuzle koji
su izvršili analitiĉku recepciju ovog veoma interesantnog djela za potrebe
studiranja ne samo općih već i posebnih sociologija u Bosni i Hercegovini i
regionu. Vrlo su interesantno i argumentirano kolege prezentirale domete
Lavićevog istraţivaĉkog postupka, koji je proizvod njegovog znanja i
zapaţenog iskustva na širem prostoru, ne samo u Bosni i Hercegovini već u
mnogim evropskim zemljama, što je presudno da se formira misao sinteze iz
oblasti sociologijskih znanosti.

Dalje u izlaganju nastojat ću da se ne ponavljam i da ukaţem na neke

posebnosti koje karakteriziraju Lavićev leksikografski i enciklopedijski
postupak.

Laviće1 Leksikon socioloških pojmova (Sarajevo, 2014) daje nam jednu

široku enciklopedijsku sociologijsku vertikalu od Prušĉaka (1544–1615) do
danas. To je znak da je sociologija kao znanost mnogo starija u odnosu na to
kako je prikazuje zapadna misao, koja za osnivaĉa sociologije smatra Ogista
Konta,2 mada i prije Konta imamo razvijenu društvenu misao, posebno u
1
Saţeto slovo o autoru Leksikona: Prof. dr. Senadin Lavić roĊen je 13. jula 1965. godine
u Konjicu. U rodnom gradu je završio odliĉnim uspjehom osnovnu školu i gimnaziju. Na
Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu je 1985. zapoĉeo a 1989. diplomirao na
studijima filozofije i sociologije .Postdiplomske studije iz oblasti sociologije i metodologije
završio je 1999. (magistarski rad Adornova kritika suvremenog društva) na Univerzitetu u
Sarajevu, na kojem je i doktorirao 2003. godine s temom Racionalnost, jezik i zajednica. Na
Univerzitetu u Sarajevu je angaţiran kao asistent od 1997. godine, a nakon doktoriranja
biran je u zvanje docenta. U zvanje vanrednog profesora na Fakultetu politiĉkih nauka
izabran je 2008. godine. Prošao je kroz sva izborna univerzitetska zvanja. Na Fakultetu
politiĉkih nauka predaje predmete: Osnove metodologije društvenih nauka, Metode i tehnike
u sociološkim istraţivanjima, Metodologija političkih istraţivanja, Metodologija
komunikoloških istraţivanja, Metodologija socioloških istraţivanja, Sociologija migracija,
Empirijsko socijalno istraţivanje. Do sada je objavio dvije knjige Pluralistička racionalnost
(Sarajevo, 2004) i Između periferije i centra (Sarajevo, 2006) te brojne nauĉne i struĉne
radove u zemlji i inozemstvu. Glavni je urednik univerzitetskog ĉasopisa Pregled, ĉlan
redakcije ĉasopisa „Godišnjak” BZK Preporod. Sudjelovao je na više znanstvenih i struĉnih
konferencija, simpozija i kongresa (Bosna i Hercegovina, Njemaĉka, Austrija, Hrvatska,
Turska). Studijski boravak u Njemaĉkoj realizirao je 2000. godine na Univerzitetu u Bonnu
(Seminar für Logik und Grundlagenforschung). Za vrijeme studijskog boravka u Austriji
2001. godine (Univerzitet u Grazu) na Institutu za filozofiju proveo je višemjeseĉno
istraţivanje savremenih tokova u teoriji i metodologiji društvenih znanosti. Trenutno obavlja
funkciju voditelja masterskog studija na Fakultetu politiĉkih nauka. Gostujući je profesor na
Univerzitetu u Tuzli, na Odsjeku za filozofiju, sociologiju i novinarstvo. Predsjednik je BZK
Preporod Bosne i Hercegovine, ĉlan Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99” u
Sarajevu.
2
Ogist Kont (1798–1857), francuski filozof, sociolog i matematiĉar, jedan od osnivaĉa
filozofije pozitivizma i znanosti o društvu – sociologije. Ţelio je da reformira znanost,
filozofiju i religiju tako da odgovaraju „pozitivnom stadiju” razvoja društvo, jer je smatrao

188
znanstvenom opusu Ibn Halduna3 (1332–1406), istaknutog islamskog
mislioca, koji je istraţivao strukturu i dinamiku arapskog društva.

Kolega dr. S. Lavić, sa filozofsko-socioloških pozicija, vrlo uspješno

promišlja epistemološke i logiĉko-metodološke probleme u savremenom
mišljenju. Ovaj neumorni istraţivaĉ je napravio kapitalno djelo Leksikon
socioloških pojmova, koje svojom sintezom zavreĊuje paţnju istraţivaĉa.
Njegovo znanstveno polje interesiranja jeste metodologija, shvaćena kao
kritiĉko-istraţivaĉka svijest u znanstvenim istraţivanjima, koja teorijskim i
empirijskim istraţivaĉima omogućava razliĉite strateške pristupe problemu
istraţivanja. No, pored metodologije, Lavić istraţuje i polje recentne
društveno-znanstvene fenomenologije te sociologiju migracija i socijalnu
epistemologiju.

Primarno Lavićevo znanstveno-sociologijsko filozofsko polje interesiranja je

metodologija shvaćena kao kvantitativna i kvalitativna analiza društvenih
fenomena. Pored metodologije u ovom istraţivaĉkom projektu, on znaĉajan
prostor posvećuje istraţivanjima iz oblasti društveno-znanstvenoga (socio-
politikološkog diskursa) kao i fenomenologije kulturnih studija te socijalne
gnoseologije i epistemologije u doticajima sa pravcima suvremene filozofije,
posebno obraćajući paţnju na probleme jezika i racionalnosti te leksikologije
(sveobuhvatan rjeĉnik filozofskih pojmova), leksikon socioloških pojmova,
zatim, termine iz oblasti onomastiĉkih studija, s akcentom na
antroponimijske probleme i definitivno skreće paţnju tumaĉenjem pojedinih
bošnjaĉkih prezimena.

Kao istraţivaĉ, dr. Senadin Lavić je veoma kritiĉki usmjeren prema raznim
pojavama u društvu, posebno se specijalizirao za praćenje nastave na
univerzitetima u Bosni i Hercegovini. Sudjelovao je na brojnim
znanstvenoistraţivaĉkim aktivnostima sa studentima i sa drugim
istraţivaĉkim timovima. Uĉestvovao je u radu znanstvenih skupova koji su
posvećeni perspektivama znanosti, obrazovanja, razvitka
bosanskohercegovaĉkog društva i drţave Bosne i Hercegovine u cjelini, što
je presudno utjecalo da sakupi veliki broj sociologijskih odrednica iz svake
bosanske sredine i okruţenja. Kao sociolog i fenomenolog kulture, Lavić je

da su „teološki” i „metafiziĉki” stadiji „historijski zastarjeli”. Djela: „Kurs pozitivne

filozofije”, „Rasprava o cjelini pozitivizma”, „Sistem pozitivne politike”, „Pozitivistiĉki
katehizam”.
3
Ibn Haldun (1332–1406), roĊen je u Tunisu, istaknuti je islamski mislilac, jedan od
utemeljivaĉa filozofije društva i filozofije historije odnosno sociologije. Na naš jezik je
prevedeno njegovo ĉuveno djelo Mukadima koje je tumaĉeno od više istraţivaĉa, pa se s
pravom moţe smatrati da je upravo on utemeljitelj sociologije.

189
metodološki okrenut principima kulture mira i vrijednostima pluralistiĉke
racionalnosti koja predstavlja temelj ţivota u sredinama i regijama koje ţive
u razlikama. Poziciju socijalnog konstruktivizma veoma uspješno elaborira i
vrši interpretaciju brojnih društveno-povijesnih dogaĊaja koji su presudno
utjecali na razvoj drţave Bosne i Hercegovine. Posebno se u Leksikonu
sociologijskih pojmova zaloţio za aktivnu interpretaciju društvenih
fenomena i procesa u bosanskohercegovaĉkom društvu i traţenju njenog
mjesta u okviru Evropske zajednice naroda.

Prof. dr. Senadin Lavić se ovim djelom dokazao kao izvrstan sastavljaĉ
struĉnog Leksikona sociologijskih pojmova i na taj naĉin dao znaĉajan
doprinos valjanoj sintezi sociologijskih fenomena. Svakako, njegovo
prouĉavanje pojmova u ovom djelu dato je abecednim redom. Njegov
poseban doprinos jeste davanje tumaĉenja razliĉitih pojmova iz društvenih i
humanistiĉkih znanosti, te obrada brojnih liĉnosti kroz historiju koje su
znanstveno doprinijele razvoju teorijske sociologije, kao i preko 50 posebnih
sociologija, kao što su: „Sociologija kulture”, „Sociologija umjetnosti”,
„Politiĉka sociologija”, „Sociologija migracija”, „Sociologija rada”,
„Sociologija saznanja”, „Sociologije univerziteta” i sl.

Svakako, nama nije za cilj da ovdje do kraja iscrpimo sve sadrţaje strukture
ovog kultnog djela, ali autoru bih za naredno izdanje preporuĉio da obradi
nekoliko liĉnosti iz oblasti sociologijskih i humanistiĉkih znanosti, kao i
filozofije, izmeĊu ostalih, akademika dr. Ferida Muhića, akademika dr.
Envera Halilovića, dr. Aleksandra Todorivića, dr. Đura Šušnjića i druge
istraţivaĉe ĉija misao nadilazi naše vrijeme.

Na kraju, zacijelo, kolega dr. Senadin Lavić je svojim ukupnim

sociologijskim, metodološkim, filozofskim i kulturološkim angaţmanom
zavrijedio rijeĉi kolegijalne pohvale za pregalaĉki kreativan rad. Usudio bi
se, konstatirati, da je Lavićev Leksikon socioloških pojmova svojevrsna
sinteza duha koju nisu uspjeli da završe tako poznati sociolozi poput Maksa
Vebera, Ţorţa Gurviĉa, jer oni ipak nisu uspjeli da djelima Suvremeni poziv
sociologije, Privreda i društvo i dr. naprave takvu znanstvenu sociologijsku
sintezu, kao što je to uĉinio Lavić na konkretnoj paradigmi Leksikona
socioloških pojmova. Zato ovo djelo sa novom dopunom i predgovorom i
pogovorom treba objaviti ponovo i kao takvo treba biti zastupljeno na
svakom našem univerzitetu i u svakoj ozbiljnijoj biblioteci. Najzad, kolegi
Laviću ţelim da nastavi uspješan stvaralaĉki rad, jer on ima kapaciteta da
nadvisi plejadu stvaralaca iz Konjica koji su predvodili legendarni pisac i
karikaturista Zulfikar Zuko Dţumhur i estetiĉar dr. Kasim Prohić. Ovo
izlaganje ţelim završiti jednom njegovom upozoravajućom reminiscencijom

190
koja je upućena brojnim istraţivaĉima. Ĉujte je: “... Netaĉni podaci su postali
sadrţaj brojnih udţbenika i knjiga iz kojih uĉe mladi ljudi u osnovnim i
srednjim školama. Iz njih su izbaĉene bitne ĉinjenice, skriveni i vaţni
dogaĊaji, ignorirani i bitni ljudi. To je polazna stepenica našeg rasula, a
posebno racionalnog odnosa prema svijetu. Na taj naĉin proizvodimo
neznalice i prevarante, svi sudjelujemo u neznanju”, upozorio je S. Lavić. On
to i moţe, jer je objavio znaĉajno djelo iz svijeta sociologije kao najopćije
društvene znanosti koja se bavi promišljanjem društvenih fenomena u
njihovom totalitetu.

Hvala na paţnji!

191
192
Prof. dr. Zlatan Delić
Univerzitet u Tuzli / University of Tuzla
Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy

LEKSIKON SOCIOLOŠKIH POJMOVA:

„DVOSTRUKA HERMENEUTIKA“ I GEOEPISTEMOLOGIJA

LEXICON OF SOCIOLOGICAL TERMS:

'DUAL HERMENEUTICS' AND GEOEPISTEMOLOGY

Umjesto uvoda

Globalne, regionalne i lokalne okolnosti (institucionalne, politiĉke i

ideološke), a koje nisu naklonjene bosanskohercegovaĉkim interpretacijama
društvene stvarnosti u kojoj ţivimo, utjecale su na prepoznavanje potrebe
konceptualnih i terminoloških reinterpretacija onoga što su sociolozi u
ranijim periodima – prije nastupanja posljednjeg desetljeća 20. stoljeća –
nazivali „društvenom stvarnošću“. Nova društvena stvarnost koju su
znanstvenici u društvenim znanostima trebali objašnjavati postala je
obiljeţena simultanim procesima neoliberalne globalizacije i postratne,
postsocijalistiĉke, ekonomske i politiĉke (sada već višedecenijske) tranzicije
iz socijalistiĉkog reţima znanja u kapitalistiĉki reţim znanja. Dinamiĉan,
pluralistiĉki, multiparadigmatski i otvoreni pristup, koji je primijenjen
prilikom objašnjenja znaĉenja osnovnih socioloških pojmova (terminologije)
sabranih u ovom Leksikonu, ne odraţava samo specifiĉnost postmoderne
diskurzivne situacije u kojoj su se zatekle društvene znanosti (sociologija,
ekonomija, politiĉke znanosti, znanosti o sigurnosti itd.) u drugoj dekadi 21.
stoljeća nego i većinu objašnjenja diskurzivnih promjena koje su nakon
2000. nastupile, tj. predstavlja specifiĉan izraz jednog fluidnog, teško
imenljivog, globalnog, istovremeno i „tranzicijskog“ vremena, za koje se
moţe reći da ga obiljeţava neka vrsta osjećanja „sveopće razdrobljenosti tla“
(Foucault). Razoĉarenje Evropom ponovo ulazi u modu,1 na niz
nepredvidivih, nepredstavljivih naĉina.

Leksikon socioloških pojmova Senadina Lavića (i saradnika) sadrţi osamsto

pedeset jednu stranicu teksta. Moţe se ĉitati kao priliĉno pregledan
leksikografski uvod u sociološku terminologiju. Pruţa mogućnost

1
Vidjeti: Lorenso, E. (2011) Razočarana Evropa: Prilozi za jednu evropsku mitologiju,
Mediterran, Novi Sad.

193
upoznavanja sa velikim brojem supsocioloških disciplina: sociologijom
znanja, sociologijom medicine, sociologijom knjiţevnosti, sociologijom
konflikta, sociologijom masovnih komunikacija, sociologijom nasilja,
sociologijom razvoja, sociologijom naselja, sociologijom prava,
sociologijom politike, sociologijom morala, sociologijom muzike,
sociologijom medija, sociologijom religije, sociologijom tijela, ekonomskom
sociologijom, sociologijom filma, sociologijom ţivotnog stila, sociologijom
konflikta, sociologijom izbora, sociologijom grada, sociologijom igre,
sociologijom elita, sociologijom društvenih pokreta, sociologijom
demokratije, sociologijom genocida, sociologijom emocija, sociologijom
rata, sociologijom arhitekture. Neke supdiscipline nisu intematizirane i njih
će biti potrebno ukljuĉiti, npr., digitalnu sociologiju, sociologiju
informacijskog društva i cyber kulture, sociologiju etniciteta, sociologiju
okruţenja, sociologiju nogometnog navijanja, sociologiju ideologije,
historijsku sociologiju itd. Ukazano je na izuzetno veliki obrazovni, kulturni
i emancipatorski znaĉaj koji ima izuĉavanje sociologije u svim sistemima
znanja. Znaĉaj sociologije raste u vrijeme društvenih i orijentacijskih kriza.
Vrijeme ekonomske i politiĉke tranzicije, u kome se bosanskohercegovaĉko
društvo i drţava nalaze (već vrlo dugo), iziskuje potrebu da se sociologija
izuĉava u svim srednjim školama i na fakultetima, o ĉemu je govorio
profesor Salih Foĉo.2

Znaĉaj Leksikona za demokratizaciju bosanskohercegovaĉkog društva

Sociologija je i kritiĉka znanost koja preispituje znaĉenja termina koje

upotrebljavamo. Postavlja se stoga pitanje koja je uloga obrazovanja
pojmova u obrazovanju naših slika svijeta, u obrazovanju nas samih kao
ljudskih bića. Znaĉenje pojmova nije samorazumljivo. Nema
neproblematiĉnih znaĉenja. Kako se u postnormalnom svijetu obrazuju
teorije, pojmovi, koncepti, znanja? Kako se vrše evaluacije? Kako se
obrazlaţu znanstvena objašnjenja? Ko odluĉuje o tome koje su teme
zanimljive i društveno korisne za istraţivanje? Na temelju ĉega se, recimo,
kada se pozivamo na postojeće prakse, opravdavaju same te prakse (u
situacijama kada se vrijednosno imenuju kao „dobre prakse)? Mnoga
metodološka pitanja danas se zanemaruju, naroĉito na ekonomskim i
pravnim fakultetima, zbog ĉinjenice da postoji snaţna tendencija da se
znanost potĉini „logici trţišta“ a ne da sluţi ljudima. Istovremeno, kriza
(ne)funkcioniranja bosanskohercegovaĉkih institucija postala je više nego

2
Vidjeti: Foĉo, S. (2005) Ogledi o tranziciji, Zenica.

194
dramatiĉna. Takvo stanje negativno se odraţava na percepciju sigurnosti i
javno zdravlje graĊana kao i na ukupno stanje socijalnog kapitala. Mnogi
mladi ljudi medicinske struke ali i drugi pojedinci i pojedinke odlaze u
inostranstvo u potrazi za boljim ţivotom. Nedostatak otpora
bosanskohercegovaĉke javnosti prema dvodecenijskom, udruţenom
djelovanju trţišnog fundamentalizma, liderokracije i etniĉkog
fundamentalizma predstavlja zanimljiv fenomen. Ono što nazivamo
društvenom stvarnošću nije nešto samorazumljivo nego je ograniĉeno i to,
prije svega, granicama naše spoznaje, odnosno granicama spoznaje oblika
društvenosti, koje susrećemo u našem svakodnevnom ţivotu s drugima.
Budući da se društvo neprestano mijenja, terminologija, vokabular i
metodologija pomoću koje opisujemo transformirajući karakter naše fluidne
društvenosti podloţna je promjenama i preispitivanju njenog znaĉenja. Ono
što nazivamo društvom u drugim kontekstima moţe biti opisano i na
drugaĉiji naĉin. Znaĉenje zavisi i od konteksta samog istraţivaĉa, dakle, od
konteksta u kojem on provodi istraţivanje, ali istovremeno zavisi i od
konteksta u kojem se pojavljuje odreĊeni društveni fenomen za koji
smatramo da moţe biti sociološki interesantan. Sociologija, dakle, tek uz
pomoć prethodno razraĊenih teorijskih koncepcija, tek uz pomoć pojmova,
kategorija i terminologije moţe u praksi (na terenu) istraţivati društveni
svijet. Bavljenje istraţivanjem društvenog svijeta i pretpostavlja i zahtijeva
slobodu kao pretpostavku istraţivanja tog svijeta i kao pretpostavku
razumijevanja naĉina na koji se razumije znaĉenje slobode u tom svijetu.
Nije moguće ponuditi nijedan pouzdan dokaz koji bi nas mogao uvjeriti da
društvena stvarnost ne moţe biti i drugaĉija od stvarnosti koja trenutno
postoji.

Terminološko identificiranje odreĊene društvene stvarnosti i utvrĊivanje

pojmova uz pomoć kojih o njoj govorimo ili pišemo uvijek pretpostavlja
teorijsko, konceptualno, diskurzivno postojanje neke razlike. Razlika se
pojavljuje kao granica koja iznutra ograniĉava mogućnost poimanja
univerzalnog znaĉenja stvarnosti kao nepromjenljive i zauvijek date. Ovdje
nije rijeĉ o nekoj metafizici objekta, niti o metafizici subjekta koji zajedno
saĉinjavaju stvarnost. Kada govorimo o društvenoj stvarnosti i ljudskom
djelovanju – kao osnovnom predmetu izuĉavanja svih društvenih znanosti –
uvijek je rijeĉ o poretku znakova, diskursa. Diskursi su ustvari diskurzivne
strukture koje ukazuju na svoje vlastite granice. Ĉim neku društvenu pojavu
ili proces nazovemo jednim imenom, mi smo tu pojavu ili proces ograniĉili
jer ih nismo nazvali nekim drugim imenom. Ograniĉenje i sloboda uzajamno
se iskljuĉuju, osim kada sloboda samu sebe ograniĉava radi mogućnosti
postojanja neke druge slobode, te je promišljanje i istraţivanje granica
izmeĊu slobode i neslobode najveći društveni izazov. Sociološki diskurs

195
kruţi unutar i van onoga ĉime se bavi i tako restrukturira predmet svog
interesa, odnosno ono što nazivamo društvom. U sociologiju je ugraĊena
višeznaĉnosti koja se ogleda u tome da sociologija nikad ne uspijeva postići
trajnu paradigmatsku saglasnost ponajviše stoga što je poput ljekara
„uronjena“ u boleštinu koju mora dijagnosticirati. Ona mora otkriti bolest
koju njezini znakovi iskrivljuju i skrivaju. Krenimo, recimo, od sluĉajno
izabrane stranice 202. gdje se nalaze: epistemologija, esencijalizam,
eskapizam, esnafski teferiĉ, establišment, etatizam, etika, etniĉka grupa,
etniĉko ĉišćenje, etnocentrizam, etnocid, etnogeneza, etnologija religije,
etnografija, etnokoreologija, etnokorupcija, etnolog, etnologija religije,
etnomuzikologija, etnonacija, etnonim, etnopolitika, EUFOR, eugenika,
evrocentrizam, Evropa itd. Kako prouĉavati geoepistemologiju i sociologiju
genocida ili pak masovne (na sljedeći naĉin jukstaponirane) fenomene, kao
što su (str. 441–445): masovna grobnica, masovna kultura, masovne
komunikacije, masovni mediji itd.? Na 101. stranici nalaze se sljedeće
odrednice znaĉajne za kontekstualizaciju onoga što u nedostatku
adekvatnijeg izraza moţemo nazvati geoepistemologija: borba, bosanska
autonomija, bosanska dijaspora, bosanski duh, bosanski film, bosanski
franjevci, bosanski identitet, bosanski srednjovjekovni vladari itd.

Vrijednosti bosanskohercegovaĉkog društva su univerzalne, kosmopolitske.

Bosanskohercegovaĉko društvo je graĊansko društvo. Dokaz za tu tvrdnju
nalazim u ĉinjenici da bosanskohercegovaĉko društvo nije likvidirano ni
nakon 25 godina permanentnog nasilja, ratnog i ovog poslijeratnog, koje
traje već 21 godinu. Bosanskohercegovaĉke univerzalne vrijednosti, koje
ujedno oznaĉavaju i konture i mogućnosti uspostavljanja i obrazovanja
bosanskih prostora znanja, prepoznate su kao vrijednosti kulture mira,
civilnosti, graĊanstva i zajedniĉkog ţivota. Kriza poimanja i zamišljanja
Evrope oteţava, meĊutim, borbu za kosmopolitsku Bosnu. GraĊanstvo, 3 kao
politiĉki princip, ne smije biti dovedeno u pitanje; ideju graĊanstva potrebno
je promišljati, obrazovati kao ideje i kao univerzalnu vrijednost u imaginariju
primarnih vrijednosti koje treba imati u vidu kada tragamo za
epistemološkim i moralnim oporavkom bosanskohercegovaĉkih društvenih
znanosti i istraţivanja. Pred naletima neofašizma, populizma, primitivizma i
eskapizma moguće je boriti se samo idejama. Obrazovanje zato predstavlja
teren za borbu na ţivot i smrt. Kartografiji nestajanja,4 praznom mjestu
univerzalnosti, potrebno je suprotstaviti osviještenost, novu kartografiju

3
Vidjeti, recimo: Vasiljević, J. (2016) Antropologija građanstva, Mediterran, Novi Sad.
4
Vidjeti: Prošić, S. (2016) Kartografija nestajanja: Diseminacija granica i misao
postglobalizma, Mediterran, Novi Sad.

196
znanja, novu racionalnost i novu solidarnost. Aporije multikulturalizma5 na
evropskom tlu nije moguće razumjeti, niti adekvatno promišljati bez
refleksije, bez dvadesetpetogodišnjeg iskustva otpora i nenasilne borbe
protiv onih koji bi ţeljeli da Bosna išĉezne sa karte svijeta.

Leksikon nastaje u specifiĉnom geoepistemološkom i geolingvistiĉkom

„okruţenju“. Rijeĉ o djelu koje spada u sekundarnu literaturu. Takva vrsta
literature osigurava onima koji studiraju i drugim znanstvenicima u oblasti
društvenih nauka da se informiraju o semantiĉkim i kontekstualnim
pozicijama pojmovlja jedne znanosti. Na taj naĉin se razvija svijest o tome
da je vokabular jedne znanosti dinamiĉan i da podlijeţe promjenama, te da je
preko njega vidljivo ono Weberovo Entzauberung der Welt, „rašĉaravanje“
svijeta u kojem ţivimo (str. 7–8). Diskurzivna fluidnost ĉvrstih društvenih i
politiĉkih kategorija – poput drţave, nacije, geografije, tla – zahtijeva
ozbiljne programe rada u društvenim znanostima. Sociolozi imaju obavezu i
zadatak iznalaţenja dobrih naĉina moderiranja razgovora izmeĊu
znanstvenika koji polaze od razliĉitih uvjerenja. Leksikon ima u vidu potrebu
ubrzanog razvoja bosanskohercegovaĉke infrastrukture, znanosti. Ali
prošlost razvoja filozofskog i sociološkog mišljenja ne smije biti potisnuta;
sudovi o pojedinim perspektivama, školama, strujanjima i orijentacijama ne
mogu biti validni bez prethodne, kritiĉke analize naslijeĊa razliĉitih tradicija,
zapadnih i nezapadnih. Zato Leksikon zadrţava vezu sa intelektualnim
korijenima sociologije, sa skoro zaboravljenim vremenom klasika. Naime,
klasici su u svojim radovima, bez obzira na teškoće s kojima su bili suoĉeni,
primjenjivali kritiĉku perspektivu. Nisu pojednostavljivali stvari tako što bi
vještaĉki razdvajali ekonomske, politiĉke, moralne, religijske i druge
dimenzije društva. Oni su ih kritiĉki povezivali. Obrazovali su širu sliku
problema kojim su se bavili. Tragali su za dubljim, skrivenim mehanizmima
razvoja društvenosti. Njihovi radovi relevantni su i danas. Uvidi o birokraciji
Maxa Webera, o anomiji E. Durkheima, o otuđenju H. Marcusea i tako dalje
mogu pomoći i danas. Ti uvidi mogu pomoći da u drugaĉijem svjetlu
sagledamo „ţalosno“ stanje pretjerane specijalizacije društvenih znanosti
danas na našim fakultetima.6

5
Vidjeti, npr.: Lošonc, Alpar, Dragan Prole, prir. (2012) Aporije multikulturalizma,
Mediterran, Novi Sad.
6
Postoje paradoksalni primjeri loše prakse apliciranja trenda sve veće i veće specijalizacije:
ĉesto se, ĉak i od loše imenovanih tema za seminarske radove, „izmišljaju“ nazivi predmeta.
Zato je vaţna jeziĉka i kritiĉka analiza diskursa odnosno stalni kritiĉki i refleksivni nadzor
nad praksama društvene upotrebe i zloupotrebe terminologije u sve neizvjesnijim
povijesnim, znanstvenotehniĉkih i ideološkim okolnostima.

197
Znaĉenje tematiziranih pojmova interpretirano je s obzirom na potrebu
nadilaţenja epistemološkog redukcionizma, metodološkog monizma i
dogmatizma. Konstrukcionistiĉka višeznaĉnost leksike u 20. stoljeću
objašnjena je iz razliĉitih teorijskih perspektiva. Neoliberalna globalizacija
svijeta proizvodi nove ekonomske nejednakosti, zdravstvene i sigurnosne
rizike te ekološke katastrofe. Saradnici su, u svojim pojedinaĉnim prilozima,
kada su prikazivali najvaţnije dimenzije sloţenih i otvorenih problema
današnjeg društvenog univerzuma, slijedili pravilo da u nedostatku jasnih
znanstvenih ĉinjenica o odreĊenom istraţivaĉkom problemu izraze makar
najvaţnije dileme. Jedna od takvih, moţda, dalekoseţnih dilema odnosila se
na signifikantnu, globalnu krizu vrijednosnih orijentacija. Pitanje je koje će
vrijednosti upravljati u sadašnjosti koja je pred nama i u budućnosti. O toj
temi raspravljano je i u kontekstu mnogostruko interpretiranih kontroverzi o
institucionalnoj dominaciji diskursa nove ekonomije znanja. Ekonomska
znanost u mnogim situacijama ima monopol na odluĉivanje o tome ko
odluĉuje o tome šta je znanje, a ko zna šta treba odluĉiti u vrijeme kriza. U
mnogim pojedinaĉnim i posebnim situacijama pojedini istraţivaĉi priznaju
da znanost nije vrijednosno neutralna. Danas se ne skrivaju mnoge
epistemološki nejasne situacije u kojima se znanost poziva na odgovornost
jer je kriza društva, pa ĉak i kriza znanosti, postala višeslojna. Treba imati u
vidu da su svi pojmovi interpretirani u vrijeme dramatiĉne ekonomske,
politiĉke, orijentacijske i aksiološke krize društvenih znanosti. Ta kriza
direktno pogaĊa sociologiju kao „znanost društva“.7

Jean-Luc Nancy postavlja sljedeću dijagnozu: „više nema nikakvog sveta

imajući uvidu ĉinjenicu da je naše doba izgubilo moć teorijske ili
kulturološke sinteze, pa ĉak i formiranja bilo kakve predstave o svetu. Svi ti
pojmovi izgubili su smisao zajedno sa smislom sveta. Referentne taĉke su
ukinute zajedno sa vrednosnim lestvicama koje su na njima poĉivale. Ono
što odlikuje današnjicu to je, prema Nensiju, gubitak sposobnosti da se
svetska dešavanja osmisle, da se sagledaju iz neke dugoroĉnije perspektive.
Na taj naĉin, celovita predstava o svetu je iscrpljena. Ta nesposobnost
ostvarivanja sintetiĉkog pogleda na sadašnjost i budućnost ĉoveĉanstva
proistiĉe iz same prirode globalizacije koja sistematski razara svet
zamenjujući ga veštaĉkom, digitalizovanom replikom.“8 Dvostruka
hermeneutika odvija se u diskurzivnim prostorima razlikovanja (1) diskursa
o stvarnosti i (b) same stvarnosti (realiteta) na koju se ti diskursi odnose, bilo
da ono što nazivamo stvarnošću diskursi ţele reprezentirati ili samo
konstruirati kao ono što je stvarno: „Tehniĉki jezik i teorijske propozicije

7
Luhmann, N. (2001) „Znanost društva“, Politiĉka kultura, Zagreb.
8
Prošić, S., isto, str. 33–34.

198
prirodnih znanosti izolirani su od svijeta kojim se bave zato što taj svijet ne
ulazi u dijalog s njima. Društvena teorija, meĊutim, ne moţe biti izolirana od
svog 'svijeta objekata' koji je svijet subjekata.“9

Većina socioloških pojmova, koji se nalaze u Leksikonu, opisana je na

temelju normativnog i metodološkog preferiranja multiparadigmatski
uvjetovane pluralističke racionalnosti i u kontekstu izraţavanja društvene i
obrazovne potrebe za racionalnim razumijevanjem savremenih promjena iz
perspektive mijenjajućeg karaktera bosanskohercegovaĉkog društva, imajući
do odreĊene mjere u vidu, koliko je to bilo moguće, regionalne i globalne
procese. Objašnjenja znaĉenja konkretnih socioloških pojmova nastala su na
temelju individualnih istraţivaĉkih i teorijsko-interpretativnih preferencija
pojedinih autora. Širi pojmovni sklopovi ponekad su nastajali na temelju
neophodnosti objedinjavanja ili reinterpretacije ideja pojedinih autora koji su
pisali o konkretnim sociološkim temama kojima je, takoĊer, bilo moguće
pristupiti i drugaĉije nego što je to uĉinjeno na ovom mjestu. U završnim
fazama pisanja pojedini su prilozi do odreĊene mjere prilagoĊavani
strukturnoj cjelini postojećeg izgleda Leksikona, koji će trebati doraĊivati u
skladu sa znanstvenim, obrazovnim, institucionalnim, razvojnim i drugim
pragmatiĉkim potrebama bosanskohercegovaĉkog društva i drţave. Autori
koji su detaljno obradili pojedine teme pisali su polazeći od razliĉitih
teorijskih ishodišta da bi se naglasila diferencirajuća uloga sociologije u
društvu i otvorenost društvenih znanosti prema razliĉitim metodama i
pristupima. Izraţena je i znaĉajna kompatibilnost meĊu razliĉitim
istraţivaĉkim orijentacijama. Kompatibilnost pojedinaĉnih vrijednosnih
orijentacija, sadrţanih u razumijevanju transformacije pojedinih podsistema
društva, proizlazi iz zajedniĉkog preferiranja kulture mira, odnosno iz
jedinstvene vrijednosne orijentacije usmjerene ka praktiĉnom uvaţavanju
miroljubivog razvoja bosanskohercegovaĉkog društva i drţave u
regionalnom i globalnom kontekstu. Implicitno insistiranje na
emancipatorskom znaĉaju epistemologije ljudskih prava i prava na razliku
proizlazi iz normativno-orijentacijske usmjerenosti ka civilnoj, graĊanskoj,
civiliziranoj reintegraciji bosanskohercegovaĉkog društva i drţave na
principima uvaţavanja individualnih prava na privatnu svojinu kao i na
principima društvene odgovornosti i socijalne pravde, a obrazloţene je u
višestruko otvorenom kontekstu sekularne, relacione, dijalogizirajuće i
kritiĉki usmjerene društvene znanosti koja nema samo jedan izvor niti jednog
osnivaĉa nego predstavlja javno odnosno zajedniĉko dobro cijelog
ĉovjeĉanstva. U Leksikonu svoje mjesto nalaze savremene sociološke teorije,

9
Giddens, A. (1982) „Hermeneutics and Social Theory“, u: Profiles and Critiques in Social
Theory, Bekley, CA, University of California Press, str. 13.

199
savremene paradigme i novije metodologije znanosti i istraţivanja
primjerena potrebama odrţivog razvoja u 21. stoljeću, kao i mnoga
transdisciplinarna znanja o društvenom, ekonomskom i politiĉkom ţivotu
ĉovjeka. Ta su znanja kodificirana u razliĉitim disciplinarnim i
subdisciplinarnim podruĉjima i ograncima sociologije, filozofije i drugim
bliskim oblastima. Pojmovi, izrazi, natuknice ili neki klasiĉni i postmoderni
termini koji prividno ili stvarno izlaze izvan uskih okvira (u društvenim
znanostima i ekonomici razvoja ĉesto hegemonijski nametnutog
prirodnoznanstvenog naturalizma), kao i neke kompleksnije,
postpozitivistiĉke interpretacije pojedinih termina (pojmova) koji su
ukljuĉeni u ovaj Leksikon – predstavljaju specifiĉan izraz doba u kome
ţivimo. Sociolozi znaju da za to doba, odnosno za ovo naše doba, ne postoji
jedinstven termin, naziv, ime. Diskurzivna „borba“ za „znaĉenje“, odnosno
borba za „odgonetanje znaĉenja“ razliĉitih društvenih tendencija,
transformacija, pokreta ideja, ljudi i grupa, kao i borba za odgonetanje
znaĉenja termina koje upotrebljavamo u našem društvenom ţivotu i
komunikaciji da bismo opisali te tendencije i transformacije do sada poznatih
oblika društvenosti – nikada ne moţe biti unaprijed osigurana. Znaĉenje
naizgled samorazumljivog pojma „politika“ najĉešće se uzima „zdravo za
gotovo“ kao i znaĉenje opskurne rijeĉ „entitet“. Ali kako ćemo, bez
studiranja sociološke literature, razumjeti sintagme kao što su: „politika
razlike“, „politika straha“, „politika sjećanja“. Politika se, kolokvijalno,
najĉešće razumijeva kao „aparat drţave“, kao instrumentalna politika
stranaĉke borbe i „podmetanja“, kao nešto „pokvareno“. Ona se prepoznaje
kao isprazno „stranaĉko prepucavanje“, kao predizborna ili postizborna
borba za sastavljanje razliĉitih razina (nivoa) vlasti u definiranim okvirima.
Skoro nikada se ne propituju uvjeti politike, pa ĉak ni znaĉenje okvira. Ali
izbjegavanje postavljanja pitanja za studiranje znaĉenja politike u 21.
stoljeću ne moţe biti dobar poĉetak.

Prema razlikovanju koje je predloţio Jacques Ranciere, ono političko

predstavlja slobodu javnog djelovanja izvan svoĊenja na instrumentalnu
politiku stranaka i aparata drţave.10 Nasuprot tome, politikom, a moţemo reći
i „politikanstvom znaka“, s predznakom broja tri, oznaĉava se prostor
unaprijed zadanih granica izmeĊu kontingencije djelovanja i suverenosti
moći drţave i njenih institucija. „Politiĉko predstavljanje“ u aparatu drţave
sa etniĉki definiranim strankama i transparlamentarno djelujućim trojstvom
(od)metnute liderokracije, kroz fraktalizirane institucije nametnute nam u
Daytonu, oĉito ne iscrpljuje (nego samo decenijama blokira) smisao onog
politiĉkog, kao i smisao politiĉkog djelovanja na terenu, gdje se povijest – uz

10
Paić, Ţ. (2015) Totalitarizam, Drugi smjer, Zagreb, str. 31.

200
pomoć djelatne ideologije stvaranja etniĉki ĉistih drţava i etniĉki ĉistih
teritorija i uz pomoć nasilne aplikacije projekta „humanog preseljavanja
naroda“ – prema rijeĉima Borisa Budena, pretvorila u „forenziĉki leš“ koji
moţe posluţiti još samo sudovima u sudskim procesima povezanim sa
genocidom i sa transgraniĉnim normaliziranjem nenormalne prakse
„glasovanja mrtvaca“.

„Pitanje identiteta“, u takozvanom „regionu“, još uvijek izgleda kao goruće

pitanje, mada su pojedini sociolozi iz okruţenja, poput profesora Ĉolovića,
prema vlastitom priznanju, definitivno digli ruke od te teme.11 Kada je rijeĉ o
temama koje se odnose na razliĉite politike i razliĉite ili vrlo sliĉne logike
identiteta, onda treba priznati da u teorijama (ni „oznaĉitelj“, ni ono
„oznaĉeno“) nisu jednostavni izrazi, mada su politiĉari „na terenu“
„uspješno“ razvili vlastite strategije borbe za resurse, najĉešće bez uvida u
dublju kompleksnost i posljedice dvodecenijske zloupotrebe pojedinih
„politika identiteta“. „Pojedini termini analizirani su, stoga, u kontekstu
bosanskih, graniĉnih prostora znanja, u kontekstu graniĉne
geoepistemologije, graniĉne ontologije nasilja.“12 Obrazovanje pojmova o
društvenom svijetu odvija se u blizini „dvostruke hermeneutike“ i u
višestruko rašĉlanjenim kontekstima u kojima se dogaĊa strukturalna
transformacija samih ciljeva društvenih znanosti. Naime, znanost se sve više
komercijalizira i instrumentalizira. Baveći se temama kojima se bavi i
Leksikon, moguće je postaviti niz pitanja.

Da li je u našem „ulubljenom svijetu“13 uopće moguće provesti

rekonstrukciju politiĉke epistemologije kao „avetinjske stvarnosti narativne
politike“? Da li se, recimo, ideja obrazovanja pojmova na temeljima
kvantificiranja kvaliteta, pa i progresivistiĉka ideja o obrazovanju pojmova
poput „izvrsnosti“, „kvaliteta“, „zadovoljstva“ i sliĉno (moţda iznenada),
moţe zateći na klizavom terenu: u višestrukoj komunikacijskoj krizi, krizi
eksternog evaluiranja, krizi autoreferencijalnog samoevaluiranja?14
Istovremeno, ţivimo i u doba antiumjetnosti15, vizualne antiestetike u
kolapsu kritike.

11
Usp.: Ĉolović, I. (2014) Rastanak sa identitetom, Biblioteka XX vek, Beograd.
12
Postoji i dodatna potreba da se kritiĉki resemantizira društveni znaĉaj sociologije znanja i
znaĉaj diskurzivne analize u vrijeme vladavine kulture smrti, cinizma, neoliberalizma,
militarizma, primitivizma predznaka.
13
Eko, U. (2016) Pape Satàn Aleppe: Hronike fluidnog društva, Geopoetika, Novi Sad,
str. 12.
14
I to samim time što izgleda oĉito da ţivimo i u vrijeme cinizma marketinga, nakon „smrti
rijeĉi“ i nakon „smrti umjetnosti“.
15
Petrović, S. (2016) Estetika u doba antiumetnosti, Dereta, Beograd.

201
„Geoepistemologija je više dogaĊaj, pre lokalni nego širih razmera.“ 16 U
blizini takvog pristupa kartografiji svijeta takoĊer je moguće reći da dogaĊaji
širih razmjera, o kojima treba govoriti na drugom mjestu, ontološki
posmatrano, mogu predstavljati čiste, nulte, neizrecive „dogaĊaje“.
Razmotrimo za trenutak termin genocid. Gledajući iz Bosne, izgleda da se
genocid dogaĊa samo na graniĉnim, razgraniĉavajućim prostorima nultog
„stvaranja“ etniĉki ĉistih kultura. Ono što nazivamo etniĉki ĉistom kulturom
usmjereno je na stvaranje etniĉki ĉistih (oĉišćenih) prostora. Zadaća znanosti
i znanstvenika jeste odgovornost prema budućim naraštajima, rad na
programima i praksama stvaranja kulture mira. Sociološka analiza znaĉenja
pojmova, koje svakodnevno upotrebljavamo, a koja je poduzeta i u
Leksikonu, moţe nam pomoći da bolje razumijemo društvene i simboliĉke
interakcije i ono što ih determinira, da bolje razumijemo njihova znaĉenja, da
pokušamo razumjeti svijet oko sebe i da aktivnim radom, zalaganjem,
slijeĊenjem pravila civiliziranog ponašanja i ophoĊenja pronaĊemo naše
ljudsko mjesto u svijetu. Pojmovi su povezani sa mišljenjem, a mišljenje sa
djelovanjem i ponašanjem, odnosno sa društvenim praksama i odluĉivanjem
o tome da li (da nešto) ĉinimo ili pak da (to) nikako ili nipošto ne ĉinimo.

Ljudi daju nazive pojavama, procesima i dogaĊajima. Tako nastaje

specifiĉna sociološka terminologija, diskursi, diskurzivni poreci, reţimi
znanja. Uz pomoć diskursa, posebnog sistema jeziĉkih znakova, moguće je
te pojave, procese i dogaĊaje identificirati, opisati ili prizvati u sjećanje. Na
taj naĉin oblikujemo, obrazujemo odnosno konstruiramo odreĊene slike
stvarnosti. Te slike nisu sama stvarnost nego njene konstrukcije. U teorijama
predstavljanja (reprezentacije) ĉesto se kaţe da naše slike, predstave koje
imamo o stvarnosti, zapravo, odraţavaju ili reprezentiraju samu stvarnost.
Istodobno, postoji uvjerenje da je ono što nazivamo stvarnošću do odreĊene
mjere oblikovano već u jeziku, terminologijom koju upotrebljavamo
prilikom opisa i rekonstrukcije stvarnosti.

Mogli bismo reći da izrazi kao moderno, postmoderno, globalno,

postglobalno, informacijsko, tranzicijsko te postgenocidno samo djelimiĉno
naznaĉavaju pojedine aspekte savremene društvene stvarnosti koja je postala
izrazito kompleksna i doslovno reĉeno nesaopćiva. Ono što, povodom
razgovora o znaĉaju i znaĉenju Leksikona socioloških pojmova, nazivamo
kompleksnom društvenom stvarnošću ne predstavlja, meĊutim, jasnu
sintagmu. Zato je potrebno imati u vidu (1) teorijsku kompleksnost

16
Marinković, D., D. Ristić (2016) Ogled iz geoepistemologije: Prostor – prakse – moć,
Mediterran, Novi Sad, str. 12.

202
sociološke znanosti i (2) stvarnu kompleksnost njenog predmeta (a to je
društveni ţivot ĉovjeka u vremenu i prostoru), kako bismo stalno iznova
razvijali svijest o vaţnosti obrazovanja pojmova u kojima se opisuju sloţene
veze i korelacije izmeĊu (a) pojedinih socioloških pristupa i (b) konkretnih
dimenzija društvene stvarnosti koje se istraţuju u tim pristupim, a koje su
povezane i sa drugim, isto toliko kompleksnim dimenzijama stvarnosti. Na
temelju kritiĉkog preispitivanja sintagme savremena društvena stvarnost
moţemo se uvjeriti da sȃm izraz savremenost pretpostavlja vrijeme, odnosno
ukljuĉuje oznaku ili dimenziju vremenosti.

Svaka nova generacija iznova se mora socijalizirati i (uvijek iznova) uĉiti

ţivjeti sa drugima. I nijedna generacija ne zapoĉinje ţivjeti iz nekog
apsolutnog poĉetka, iz neke nulte taĉke smisla. Ali ono što nazivamo
obrazovanjem, logikom obrazovanja, politikom obrazovanja ili naprosto
obrazovanjem pojmova, u nekom institucionalnom kontekstu podloţno je
sporenju. Šta zapravo znaĉi biti ljudsko biće u razliĉitim kontekstima,
ulogama, situacijama, iskušenjima i tako dalje? Tragati za odgovorom na ta
pitanja znaĉilo bi suoĉiti se sa mnogim kompleksnim procesima i mnogim
razliĉitim „logikama“ koje se nalaze pod utjecajem tehnologije, trţišta,
ideologija, patologija i sliĉno. Te promjene toliko su dramatiĉne da
znanstvenici iz razliĉitih oblasti smatraju da smo zakoraĉili u „postnormalno
doba“: fluidno, teško imenljivo doba epohalne krize razumijevanja našeg
društvenog svijeta. Ta kriza je višestruka i višedimenzionalna. Teorijske
matrice tumaĉenja globalne, regionalne i lokalne dinamike nisu dostatne za
dijagnozu sadašnjosti koja se oĉituje kao raspad.

Od Husserla do Stiglitza i natrag

Leksikon o kojem govorimo nastaje, dakle, u opasnim, simboliĉki

koloniziranim vremenima prepunim simboliĉkog i stvarnog nasilja, u
vrijeme bujanja nasilnih ideologija, kada mnoge rijeĉi poprimaju sasvim
suprotna znaĉenja, utjeĉući tako na fundamentalne promjene u ţivotu
mnogih pojedinaca i društva u cjelini. Leksikom vjerovatno nastaje i s
obzirom na dva vremena, koja su razdvojena globalno znaĉajnim ratom
protiv Republike Bosne i Hercegovine – ali bez obzira što nastaje s obzirom
na povezanost tih dvaju vremena, on ne pripada nijednom od njih, nego je, u
aksiološkom smislu, okrenut prema budućnosti kao našoj zajedniĉkoj
„budućoj prošlosti“. Nijedno vrijeme nije moguće transcendirati, nadmašiti,
zanemariti, ukinuti, ĉak ni prošlo. Leksikon je nastajao u stvarnom vremenu,
kao vremenu stvarne, simboliĉke, institucionalne i obrazovne dominacije
nove ekonomije znanja (kao nove ideologije) kojoj je dodijeljeno

203
epistemološko i ontološko prvenstvo u odnosu na sva druga znanja i iskustva
svijeta. Sociologija je izbaĉena iz mnogih srednjih škola. Preko noći je
izbrisana iz planova i programa mnogih fakulteta, da bi isti ti fakulteti mogli
izmišljati nepostojeće predmete. Izgovor za taj ĉin glasio je da nama ne treba
nikakva teorija. „Nama“ treba praksa. „Nama“ treba prilagođavanje
potrebama trţišta. „Nama“ treba više prakse. Nama ne trebaju sociološka
istraţivanja o tome šta nama ustvari treba. Nama će „trţište“ reći šta nama
treba. Nama će „slobodno trţište“ reći šta trebamo podrazumijevati pod
obrazovanjem pojmova o tome šta je trţište. Nama će slobodno trţište reći
šta je sloboda.

Poznato je da je Husserl prije poĉetka Drugog svjetskog rata, dok je drţao

predavanja u Beĉu, 10. maja 1935. godine, o temi „Filozofija u krizi
evropskog ĉovjeĉanstva“, govorio o duhovnom telosu Evrope, u smislu
beskonačne ideje koja hrani duhovno obzorje čovječanstva. S obzirom na to
da je taj duhovni telos Evrope neraskidivo vezan za ideju uma i filozofije,
krizu u koju je zapalo ĉovjeĉanstvo on tumaĉi kao „poraz racionalizma“.
Rijeĉ je o epohalnom trenutku u kojem se ĉitava moderna racionalnost
preobraća u svoju suprotnost. „'Evropa je bolesna' – upozorava filozof u
samo predveĉerje Drugog svetskog rata. Te sudbonosne reĉi imaju poseban
smisao jer predskazuju pomraĉenje evropske civilizacije: 'Kriza evropske
egzistencije ima samo dva ishoda: ili dekadencija Evrope koja okreće leĊa
svom sopstvenom vitalnom i racionalnom smislu, pad u mrţnju duha i u
varvarstvo ili renesansa Evrope iz duha filozofije, zahvaljujući herojstvu uma
koji definitivno prevazilazi naturalizam.' 'Evropa je bolesna' – uzvikuje
Huserl, kao da predoseća skori kraj. Ali filozof taj pokliĉ ne vezuje za
sopstvenu sudbinu, već za krizu same Evrope: 'Die europäischen Nationen
sind krank, Europa selbst ist, sagt man, in einer Krisis.' (...) Za stanje u
kojem se Evropa našla Huserl optuţuje naturalizam, koji je ĉoveka sveo na
predmet prouĉavanja pozitivistiĉkih nauka i otvorio vrata postvarenju samog
duha. Naturalizam je za njega zaborav ĉoveka. O kakvom je zaboravu reĉ?
Napredak pozitivnih nauka u drugoj polovini XIX i poĉetkom XX veka,
zasnovan na prouĉavanju ĉinjenica, potisnuo je pitanje presudno za
ĉoveĉanstvo. Tako je Huserl krizu evropskog duha shvatio kao krizu
vrednosti do koje je dovelo slepo veliĉanje scijentizma i pozitivizma.
'Preokret javnog vrednovanja bio je neizbeţan, naroĉito posle rata, i on se
kod mladih generacija pretvarao u neprijateljsko raspoloţenje: Ovakva nauka
nam u našoj ţivotnoj ugroţenosti nema šta da kaţe. Ova nauka principijelno
iskljuĉuje upravo ona pitanja koja su od gorućeg znaĉaja za ĉoveka,
izloţenog najsudbonosnijim prevratima u našim zlosrećnim vremenima:
pitanja o smislu ili besmislenosti ĉitave ove ljudske egzistencije.' U prevlasti

204
pozitivizma celokupna stvarnost svedena je na prirodu.17 Danas smo suoĉeni
sa 'praznim mestom' univerzalnosti – izraz kojim Ernesto Laklau oznaĉava
uzmicanje univerzalnosti pred prodorom partikularnih interesa.“18

Sliĉnu dijagnozu prije nekoliko mjeseci – imajući u vidu ekonomsku krizu –

postavio je i nobelovac Joseph E. Stiglitz: „Evropa, kolevka prosvetiteljstva,
rodno mesto moderne nauke, zapala je u krizu. Globalna finansijska kriza iz
2008. godine neprimetno se pretvorila u 'evropsku krizu' 2010. (...) Šta se
dogodilo? Zar ne bi trebalo, s napretkom ekonomske nauke, da bolje
razumemo kako se vodi privreda? (...) Sada znamo da nejednakost utiĉe na
ekonomski uĉinak, tako da se ova pitanja ne mogu i ne smiju prosto
ignorisati. Nejednakost utiĉe i na to kako naše demokratije i naša društva
funkcionišu. MeĊutim, mislim da bi nejednakost trebala da nas se tiĉe, ne
samo zbog ovih posledica: u pitanju su i suštinski moralni problemi (...)
Prema tome, iako je ova knjiga usmerena na centralno pitanje evra, njen
opseg daleko je širi: pokazati kako ĉak i dobronamerni koraci ka ekonomskoj
integraciji mogu da se izjalove kada sumnjive ekonomske doktrine, odreĊene
više ideologijom i interesima nego dokazima i ekonomskom naukom,
oblikuju politiku (...) Ekonomija treba da bude sredstvo za ostvarenje cilja,
dobrobiti za pojedince i društvo (...) Ali mislim da je oĉigledno kako je sve
krenulo naopako. Sredstva su postala ciljevi za sebe; krajnji ciljevi su
ugroţeni. Evropa je izgubila kompas. Ovo lutanje, meĊutim, nije iskljuĉivo
evropska pojava. Ono se preĉesto dogaĊalo u mnogim delovima sveta: to je
bezmalo globalna bolest našeg doba.“19
Odavde bismo mogli zakljuĉiti da je kriza, o kojoj je govorio Husserl,
prerasla u nešto više od krize: kolaps vrijednosnih orijentacija. Prema tome,
društvene znanosti nalaze se u geoepistemološkom i orijentacijskom kolapsu.
Suoĉavaju se sa vlastitim slomom (krizom samopoimanja) od trenutka kada
su prestale preispitivati prirodu interakcija izmeĊu (1) vlastitog znanja i (2)

17
„Pozitivizam, koji iskljuĉuje vrednosne sudove iz svojih razmatranja, ljudsko svodi na
mehaniĉko. Tako se vrhunski racionalizam praktiĉno pretvara u iracionalizam (...).
Huserlova analiza baca novo svetlo na sadašnju krizu, koju karakteriše zalazak univerzalnih
vrednosti koje su bile u osnovi moderne epohe. Šta je ostalo od ideala Francuske graĊanske
revolucije? Namerno ovde istiĉem termin građanska, a ne burţoaska, jer je ona, uprkos
marksistiĉkim, kao i savremenim kritikama te iste revolucije sa stanovišta ancien regimea,
utrla put graĊanskoj tradiciji i celokupnom evropskom demokratskom nasleĊu. Gde je danas
uporište principa jednakosti, bratstva i slobode? Univerzalnost tih principa je ponovo
dovedena u pitanje.“
18
Više o tome u: Prošić, S. (2016) Kartografija nestajanja: Diseminacija granica i misao
postglobalizma, Mediterran, Novi Sad, str. 28–30.
19
Stiglic Dţ. (2016) Evro: Kako zajednička valuta ugroţava budućnost evra, Akademska
knjiga, Novi Sad, str. 16, 21.

205
društva – zajedničkog predmetnog područja (svih) društvenih znanost.20 Ali
ako se raspala racionalna slika svijeta, onda se postavlja kljuĉno pitanje:
kako uopće moţemo razumijevati ljudska bića i njihovu ulogu u svijetu
djelanja, trajanja?

Znanstvenim pitanjima trebaju se, prije svega, baviti znanstvenici i

znanstveno obrazovana javnost. Obrazovana javnost, zajedno sa
znanstvenicima koji preispituju rezultate znanstvenih istraţivanja,
predstavlja jedini izvor epistemološkog autoriteta u društvima u kojima se
relacija znanost – društvo – ostali svijet preispituje iskljuĉivo metodama
znanosti i uz pomoć istraţivanja koja su utemeljena u etici
znanstvenoistraţivaĉkog rada. Francuski sociolog Alain Touraine u djelu
Postindustrijsko društvo tvrdi da: „Sociologija nije mogla postojati prije no
što su se društva mogla smatrati proizvodom svoga djelovanja. Njen
nastanak ukida podreĊenost društvenih ĉinjenica ostalim vrstama analiza:
religioznim, pravnim i ekonomskim. Sociologija, objašnjenjem društvenog
sistema i odnosâ, tako zamjenjuje interpretacije koje su prijašnja društva
davala o svojoj organizaciji i razvoju. Njen je napredak vezan za spoznaju
društva o njihovoj povijesnosti i njihovim društvenim odnosima. Ona je tako
sredstvo inovacije i osloboĊenja.“21 Ali u Bosni i Hercegovini ne postoje
drţavne institucije koje bi se bavile racionalnim planiranjem znanosti,
istraţivanja i društvenog razvoja. Normaliziran je divlji kapitalizam.
Normalizirana je laţna etnomatematiĉka demokratija. Normalizirana je
institucionalna diskriminacija. Diskriminacija je višedecenijska i proizvodi
neofašistiĉke uĉinke. Neofašistiĉki karakter obrazovnih i odgojnih politika
proizlazi iz institucionalno nametnute i normalizirane segregacije djece po
principu „dvije škole pod istim krovom“. Društvene i humanistiĉke znanosti
postale su plijen palanaĉki definiranih obrazovnih politika i praksi
„znalaĉkog širenja neznanja“. Ekonomski, politiĉki, ekološki i demografski
kolaps bosanskohercegovaĉkog društva postao je oĉigledan. Devastacija
bosanskohercegovaĉke prirodne sredine i destrukcija bosanskohercegovaĉke
drţave ne smiju se više prikrivati. Bosanskohercegovaĉke društvene znanosti
nalaze se u rasulu. Visoko obrazovanje u Bosni i Hercegovini ne bavi se
obrazovanjem pojmova o razmjerima katastrofe u koju smo dovedeni kao
poslijeratno društvo u tranziciji. Visoko obrazovanje ne bavi se
sistematskim, longitudinalnim istraţivanjima navedenih procesa. Veliki
dijelovi bosanskohercegovaĉkih društvenih znanosti prepušteni su „sudbini“.

21
Touraine, A. (1980) Postindustrijsko društvo, Globus, Zagreb, str. 223.

206
Ĉini se da cijelo podruĉje znanosti i obrazovanja pojmova, ĉak i u ime nove
ekonomije znanja i u ime stvaranja globalnog društva znanja i vještina, pada
u pretpojmovno, iracionalno podruĉje produkcije i reprodukcije neke zone
vladavine pseudologiĉnog. To se moţda dogaĊa i zbog institucionalnog
zanemarivanja kulture mira i zbog strateškog etno-klero-nacionalistiĉkog
(neofašistiĉkog) brisanja individuuma kao temeljnog principa konstitucije
društvene zajednice. Individuum predstavlja nenadomjestivu ingredijenciju
za konstituciju civiliziranog pojma graĊanstva i civilizacije. U
bosanskohercegovaĉkom simboliĉkom i semiotiĉkom okruţenju moguće je
govoriti o dominaciji principa „pseudologiĉnog“ upravo zbog
višedecenijskog „normaliziranja“ i „pripitomljavanja“ pogrešnog,
nelogiĉnog, iracionalnog, institucionalnog okvira, nametnutog
apsolutiziranjem anahronog etniĉkog principa u Daytonu.

Postdejtonske obrazovne politike u Bosni i Hercegovini imaju moć

odreĊivanja i definiranja formalnih, konstitutivnih i regulativnih pravila i
naĉela prema kojima se provodi (ima provoditi) formalno i neformalno
obrazovanje na svim razinama i stupnjevima, ciklusima.
Postdejtonske politike obrazovanja posjeduju moć da definiraju znaĉenja
osnovnih pojmova na temelju kojih se definiraju, utvrĊuju i provode
formalne pravne i obrazovne, te propisuju normativni, klasifikacijski i
stvarni okviri u kojima se vrši cjelokupno obrazovanje pojmova i
institucionalna kodifikacija definicija o osnovnom, srednjoškolskom i
visokom obrazovanju, kao i obrazovanje kolektivnih pojmova, predstava i
vjerovanja o nama samima i o drugima.

Postdejtonske obrazovne institucije zaduţene za permanentnu diseminaciju

znanja o permanentnom odgoju i obrazovanju nametnute su kao obavezne
okvirne politike i institucionalne logike koje imaju sakrosanktnu moć
autoritarnog nametanja obaveznog znanja i moć autoritarnog nametanja više
ili manje obaveznog vjerovanja. Postdejtonske institucije imaju ogromnu
simboliĉku moć i ogromnu stvarnu moć prilikom definiranja kljuĉnih
pojmova iz domena obaveznog znanja o kolektivnom i individualnom
identitetu bosanskohercegovaĉkog društva i drţave s obzirom na prošlost,
sadašnjost i vjerovatno i budućnost. One stoga vjerovatno predstavljaju ili
otjelotvoruju laţni epistemiĉki izvor znanja o bosanskohercegovaĉkom
društvu jer daju posebnu, ekskluzivnu institucionalnu i politiĉku snagu samo
dominantnim politikama znanja i dominantnim politikama vjerovanja koje
upravo na temelju te moći postaju sastavni dio obaveznog formalnog
obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

207
Dejtonsko privilegiranje etniciteta a brisanje principa graĊanstva iznevjerava
primarnu povijesnu, miroljubivu, civilizacijsku zadaću usmjerenu na
obavezu racionalnog obrazovanja pojmova o nama samima i o drugima.
Obrazovne institucije kao što su „dvije škole pod jednim krovom“
iznevjeravaju dugoroĉnu prosvjetiteljsku obavezu stvaranja socijalno-
epistemoloških, društvenih i institucionalnih uvjeta za racionalnu i kritiĉku
samodeskripciju postojeće društvene stvarnosti. Univerziteti bi, prema
definiciji, trebali biti dugoroĉna infrastruktura civiliziranog društva, a u
Bosni i Hercegovini, kada sagledamo stanje bosanskohercegovaĉkog
obrazovanja i stanje društva u cjelini, moţemo vidjeti da i u podruĉju
visokog obrazovanja oĉito vlada haos. Ne postoji volja za teorijskim i
istraţivaĉkim povezivanjem ekonomskih, društvenih, politiĉkih i kulturnih
dimenzija bosanskohercegovaĉke stvarnosti, nego su sve te dimenzije
zarobljene antiobrazovnim praksama i politikanstvom.

Nova ekonomija znanja postala je ideologizirana. Ona ne sluţi interesima

društva niti razvija bosanskohercegovaĉke humane i prirodne potencijale. Ne
omogućava ni pravedan razvoj ni odrţiv razvoj lokalnih zajednica i ruralnih
podruĉja koja doslovno umiru zajedno sa posljednjim stanovništvom tih
podruĉja. Normalizirani su progresno definirani i nasilno nametnuti
institucionalni poreci. Devastacija društva, prirode, kulture i obrazovanja
postaje problem opstanka. Društvena sveprisutnost informacijsko-
komunikacijskih tehnologija rezultirala je novim oblicima društvene
stvarnosti. Ta stvarnost predstavlja epistemološki novum i, kao takva, ima
krajnje nejasan ontološki status. PrireĊivaĉ i autori Leksikona bili su svjesni
globalne transformacije vremena i prostora u 21. stoljeću kao i specifiĉnosti
vlastite interpretativne pozicije. Trebalo je, u okolnostima postsocijalistiĉke
ekonomske i politiĉke tranzicije, što objektivnije i nepristrasnije, naznaĉiti
barem osnovna teorijsko-diskurzivna strujanja koja su utjecala na dramatiĉnu
transformaciju znaĉenja klasiĉnih socioloških pojmova. Leksikon je nastajao
u vrijeme opadanja popularnosti neoliberalnog diskursa globalizacije te stoga
gotovo nepredstavljivih povijesnih, društvenih, ekonomskih, kulturnih,
politiĉkih, sigurnosnih, informacijsko-komunikacijskih, ekoloških,
demografskih, identitarnih i drugih transformacija. Sve te transformacije
proizvodile su i transformaciju sociološkog vokabulara, mada su prilikom
sociološke deskripcije glavnih karakteristika navedenih transformacija u
najvećoj mjeri bile determinirane istim tim sociološkim vokabularom koji je
bio zahvaćen imanentnim promjenama. Raniji, modernistiĉki sistemi znanja
kao i vokabulari primjereni tim znanjima postali su nedostatni za adekvatne
opise novonastalih promjena. Brojni linearistiĉki, napredujući,
progresivistiĉki izrazi koje smo zatekli u društvenim znanostima i uz pomoć
kojih smo u 20. stoljeću opisivali ono što smo nazivali društvenom

208
stvarnošću dramatiĉno su dovedeni u pitanje u trenutku raspada
socijalistiĉkih reţima znanja i nastupanja rata protiv Republike Bosne i
Hercegovine. Terminologija Leksikona morala je stoga biti koncipirana kao
otvorena za nadopunjavanja.

Na poĉetku Predgovora za djelo Društveni sistemi (to je njegovo posljednje

objavljeno djelo) Luhmann piše: „Sociologija se nalazi u teorijskoj krizi. U
cjelini, uspješno empirijsko istraţivanje proširilo je naše znanje, ali ono nije
dovelo do izgradnje cjelovite struĉne teorije. Kao empirijska nauka
sociologija ne moţe da se odrekne zahtjeva za preispitivanjem svojih iskaza
na ĉinjenicama koje su uzete iz stvarnosti, bez obzira koliko će biti stari
mijehovi u koje će se dobijeno razliti. Ali, ona na ovom principu ne moţe da
utemelji osobenost svog predmetnog podruĉja, niti sebe kao jedinstvenu
nauĉnu disciplinu. Rezignacija ide tako daleko da se ovo više i ne pokušava.
Ova je dilema razorila i sam pojam teorije. Dijelom se pod teorijom
podrazumijevaju empirijski provjerljive hipoteze o odnosima meĊu
ĉinjenicama, dijelom pojmovni napor u sveobuhvatnom, zapravo
neodreĊenom smislu. Doduše za oba pravca je zajedniĉki jedan minimalan
zahtjev: teorija mora otvoriti mogućnost poreĊenja. Inaĉe ostaje sporno na
osnovu koje vrste samoograniĉavanja ĉovjek moţe zasluţiti pravo da svoje
poduhvate nazove teorijom. Ovaj spor i ova nesigurnost istovremeno su
uzrok i posljedica nedostatka jedinstvene teorije struke u odnosu na koju bi
se ĉovjek mogao orijentisati kao što se orijentiše prema primjeru za ugled, ili
prema 'paradigmi'.“22 Oni koji se zanimaju za opću teoriju, kaţe Luhmann,
prevashodno se vraćaju klasicima: „Klasici su klasici; oni se u današnjoj
upotrebi dokazuju preko samonavoĊenja.“23 Zadatak je tada postojeće
tekstove secirati, tumaĉiti i nanovo kombinirati. Orijentiranje na velika
imena i specijalizaciju tako moţe proizaći kao teorijsko istraţivanje. „Na
apstraktnijem nivou“, smatra Luhmann, „na ovaj naĉin nastaju teorijski
sindromi kao teorija djelanja, teorija sistema, interakcionizam, teorija
komunikacije, strukturalizam, dijalektiĉki materijalizam – kratke formule za
kompleks naziva i misli.“ Luhmannovo nezadovoljstvo stanjem u novijoj
sociologiji ili, preciznije, njegova kritika graĊenja i razgraĊivanja socioloških
teorija moţe se razumjeti i iz sljedećeg stava: „Teorija djelanja rekonstruiše
se kao teorija strukture, teorija strukture kao teorija jezika, teorija jezika kao
teorija teksta, teorija teksta kao teorija djelanja.“24 Savremeni leksikoni,
rjeĉnici, enciklopedije koje nastaju u društvenim znanostima (ekonomiji,
sociologiji, politologiji, znanosti o sigurnosti) ne mogu ponuditi potpuno

22
Luhmann, N., ibid, str. 27.
23
Luhmann, N., ibid, str. 27–28.
24
Luhmann, N., ibid, str. 28.

209
stabilne diskurzivne okvire za razumijevanje globalnih i regionalnih
promjena koje se dogaĊaju tokom posljednjih nekoliko desetljeća. Nije
moguće izvršiti jednoznaĉno definiranje diskurzivnih okvira u kojima se
odvijaju najnovije promjene oblika društvenosti. Znanost ne posjeduje
nikakvu izvanvremensku, transhistorijsku metodologiju za uspostavljanje
nepromjenljivih definicija osnovnih socioloških pojmova i cjelokupne sfere
društvenosti. Budući da se znaĉenje onoga što općenito nazivamo društvom
mijenja tokom vremena, isto tako se, i u uţim podruĉjima produkcije i
reprodukcije razliĉitih specijalistiĉkih znanja, mijenja znaĉenje struĉnih
termina uz pomoć kojih nastojimo opisati posebne trendove društvenih,
politiĉkih, kulturnih, sigurnosnih i informacijsko-komunikacijskih promjena
koje se odvijaju pred našim oĉima.

210
Mr. sc. Amer Osmić
Univerzitet u Sarajevu / University of Sarajevo
Fakultet politiĉkih nauka / Faculty of political sciences

SENADIN LAVIĆ
LEKSIKON SOCIOLOŠKIH POJMOVA

SENADIN LAVIĆ
LEXICON ON SOCIOLOGICAL TERMS

Poštovane dame i gospodo, ĉast i zadovoljstvo mi je danas govoriti o

Leksikonu socioloških pojmova, prof. Lavića, prije svega zbog vrijednosti
koju leksikon ima za savremeno bosanskohercegovaĉko društvo jer se u
odnosu na druge leksikone ili rjeĉnike razlikuje samo po jednom segmentu:
autor u Leksikonu popularizira „domaće” autore odnosno u Leksikon su
uvršteni autori s bosanskog, hrvatskog, srpskog, slovenaĉkog, makedonskog
ili crnogorskog govornog podruĉja koji djeluju u oblasti filozofije,
sociologije, politologije i drugih društvenih disciplina. Analizirani i
definirani pojmovi koji se predstavljaju u Leksikonu dio su vokabulara
savremenih socioloških, filozofskih, politoloških i drugih društveno-
humanistiĉkih tekstova.

Nadalje, moj fokus u narednih nekoliko minuta bit će pojmovi koji su

obraĊeni u Leksikonu, a tiĉu se direktno ili indirektno metodologije
društvenih istraţivanja. Naime, u Leksikonu se kaţe da je to nauka o
metodama znanstvenog istraţivanja, a ako pomno analizirate sve pojmove,
uoĉava se da metodologiju ne treba iskljuĉivo okarakterizirati kao tehniĉko
pomagalo drugim znanstvenim disciplinama putem odreĊenih faza koje
ćemo slijepo pratiti. Metodologija je dakako i to, ali i mnogo više od toga jer
je metodologija nauka o cjelokupnosti svih oblika i naĉina istraţivanja
pomoću kojih se dolazi do objektivnog i sistematskog nauĉnog saznanja. Iz
navedenih razloga u sociološkom Leksikonu ćete naći pojmove poput:
metodološki holizam, metodološki individualizam, metodološki
kozmopolitizam, metodološki nacionalizam, metodološki strukturalizam itd.

Ovaj leksikon u cijelosti – a pogotovo kada je rijeĉ o pojmovima koji se tiĉu

metodologije koja nije statiĉna znanstvena disciplina nego, naprotiv, jako
dinamiĉna – predstavlja izraz vremena u kojem prireĊivaĉ i saradnici
pokušavaju iskazati, prema jasnim kriterijima znanosti, najbitnije pojmove
koji imaju svoju pozadinu i vaţenje za znanost ali i svakodnevlje.

211
Ukoliko studirate pojmove koje Leksikon nudi, neminovno će vam se
nametnuti nekoliko pitanja metodološke naravi i to:
- Kako znanstvena pitanja pretoĉiti u empirijsko djelanje?
- Postoji li problem znanstvenog promatranja odnosno mjerenja, da
li je moguće znanstveno relevantno mjeriti odreĊenu društvenu
pojavu?
- Kako objasniti društveni fenomen koji istraţujete?

Suoĉeni sa ovom pozadinom i pitanjima koja sebi moţete postaviti,

prireĊivaĉ Leksikona na metodiĉki i metodološki naĉin uspijeva metodske
pojmove kontekstualizirati u znanosti koje se bave društvenim fenomenima,
ne koristeći interdisciplinarni nego multidisciplinarni pristup. Tim pristupom
se amputira još jedna metodološka dogma: da su metode izvanvremenske,
univerzalizirane i znanstveno-teorijski nepokolebljive i apsolutne istine.
Zapravo se metode pa i metodologija razvijaju i mijenjaju ovisno o
disciplinama gdje se primjenjuju.

Kada se definiraju metodološki pojmovi, autor je iznimno oprezan na koji

naĉin definira pojmove jer svako vještaĉko odvajanje vokabulara od
njegovog povijesnog konteksta dovodi do pojmovnog haosa i vokabulara
koji ne osigurava korisnicima da se nose s odreĊenom zbiljom. Ĉovjek svoju
društvenu zbilju oblikuje kroz jezik i mi o njoj uĉimo preko jezika. Precizno
pojmovlje je preduvjet našega znanja o svijetu u kojem ţivimo, pa tako i
precizno metodološko pojmovlje koje je paţljivo selektirano i definirano u
Leksikonu.

Pošto je Leksikon objavljen prije otprilike dvije godine, moţemo reći da je i

dalje nov i moderan rjeĉnik sociologije za bosanskohercegovaĉku
znanstvenu zajednicu i širu kulturnu javnost, ali da bi se već sada neki
pojmovi mogli drugaĉije kontekstualizirati, što moţda daje priliku mlaĊim
kadrovima da zarone u izuzetno kompleksnu sferu definiranja znanstvenih
pojmova. Mi „društvenjaci“ u BiH duţni smo da kontinuirano
osavremenjujemo i usklaĊujemo svoj vokabular sa savremenim tokovima
društvenih znanosti i vokabularima u Evropi i Americi. Pojmove ne smijemo
samo preuzimati, nego smo duţni metodološki korektno te pojmove
kontekstualizirati u bosanskohercegovaĉko društvo, ĉime bi na neki naĉin u
budućnosti bile dezavuirane brojne predrasude o sociologiji u BiH. Recept i
ono što, prema mom uvidu, Leksikon socioloških pojmova daje onome ko ga
studira jeste da nam nudi mogućnost da se uspješno odnosimo prema
društvenoj stvarnosti u kojoj ţivimo, tj. da je jasno opisujemo, objašnjavamo
i razumijevamo, ili da uvidimo i prihvatimo novi koncept znanja u kojem se

212
ĉovjek oslobaĊa uloge pasivnog recipijenta (statiĉnog posmatraĉa) koji
precizno odraţava društvenu zbilju.

Nadam se da me niko ovdje nije pogrešno razumio da Leksikon socioloških

pojmova teţi iskljuĉivo novim konceptima znanja, a odbacuje sve ono što je
temelj odreĊenih znanstvenih disciplina; naprotiv, Leksikon se naslanja na
nemjerljivo vaţne linije unutar sociologije koje povlaĉe znanstvenici poput
Marxa, Simmela, Webera, Marcusea, Horkheimera, Adorna, Bottomora,
Ritzera, Prischinga, Habermasa, Becka, Giddensa, Castellsa i mnogih drugih
koji su svojim znanstvenim, skeptiĉko-kritiĉkim i emancipatorskim
diskursom traţili nove puteve ljudskog i društvenog ţivota i interpretirali
nedostatke postojećih društvenih sadrţaja, kao što to u segmentima gdje tako
treba biti ĉini/e i autor/i u Leksikonu socioloških pojmova.

213
214
Mr. sc. Abdel Alibegović
Univerzitet u Tuzli / University of Tuzla
Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy

IZLAGANJE SA NAUĈNE RASPRAVE UNIVERZITETA U

SARAJEVU O LEKSIKONU SOCIOLOŠKIH POJMOVA
AUTORA PROF. DR. SENADINA LAVIĆA

PAPER PRESENTED AT THE UNIVERSITY OF SARAJEVO

DISCUSSION ON DR. S. LAVIĆ'S
LEXICON OF SOCIOLOGICAL TERMS

David Foster Wallace, a koga citira Lars Svendsen u svojoj Filozofiji

slobode, napisao je: „Istinski vaţna sloboda obuhvata paţnju i svijest i
disciplinu i trud, i istinski vaţna sloboda obuhvata i sposobnost da se
brinemo o drugima i ţrtvujemo se za njih, i to iznova i iznova, na bezbroj
banalnih, sitnih i neprijatnih naĉina svakoga dana” (Svendsen, 2013: 10).
Ova misao dodatno postaje jasna ali i razgovijetna u momentu kada se
prisjetimo uvjeta za nastajanje mozaiĉne konstrukcije Leksikona socioloških
pojmova, a o kojima je veoma signifikantno pisao uvaţeni autor Senadin
Lavić, prije svega navodeći pogodne okolnosti u društveno-povijesnom
kontekstu, ali isto tako ne zaobilazeći i velike zalihe dobre volje koje autora i
saradnike pokreću u nove i teţe izazove. Nastajanje svake velike ideje i
njenu realizaciju u svijetu iskustvenih relacija uvijek ili gotovo uvijek prate i
razne sumnje u uspjeh i mogućnost okonĉanja zamišljenog plana.

Leksikon socioloških pojmova je nastajao u okruţenju gdje se povremeno i

sumnjalo u mogućnost uspješnog ostvarenja ovog uistinu spomena vrijednog
poduhvata. Leksikon socioloških pojmova sam po sebi je peĉat u vremenu,
njegov doprinos je gotovo nemjerljiv, ali imajući u vidu ozbiljnost iznesenih
tvrdnji, fenomenološki kazano, stavljajući mnoštvo manje bitnih detalja u
zagrade, kako je pisao znameniti Edmund Gustav Albrecht Husserl,
suštinski, najkonkretniji doprinosi ovog Leksikona je u tome što predstavlja
najvaţnije dimenzije sociološkog vokabulara, zatim, olakšava, a moţemo
kazati i otvara vrata za lakše razumijevanje kompleksnih sadrţaja sociološke
znanosti i daje originalan peĉat u vremenu na naĉin da ne prikriva pitanja
konteksta, ali isto tako da se ne gubi u pojednostavljenim matricama
svakodnevnih društvenih procesa i pojava. Posebna je vrijednost Leksikona
socioloških pojmova u tome što autor i saradnici razgraĊuju nastali nered u

215
znanstvenom vokabularu. Zapravo, njihov je doprinos u kontekstu
harmonizacije znaĉenja, harmonizacije vokabulara sociološke znanosti.
„Precizno pojmovlje je preduvjet našeg znanja o svijetu u kojem ţivimo”
(Lavić, 2015: 10).

Leksikon socioloških pojmova, autora profesora Senadina Lavića, odbrana je

slobode i to slobode od onih koji tvrde da sociološka znanost ne moţe imati
adekvatno mjesto u našoj znanstvenoj vizuri svijeta. Leksikon socioloških
pojmova je uspio da dovede u vezu dva vaţna pitanja za sociološku znanost,
uspio je artikulirati koherentnost predmeta sociološke znanosti, ali ni na
jedan naĉin nije zaprijeĉio put prema vratima potpune raznolikosti pristupa u
samoj sociološkoj znanosti, o ĉemu je svojevremeno pisao i Brajan Tarner
(Lavić, 2014: 7).
Ono po ĉemu je jedinstven ili, jednostavnije kazano, prepoznatljiv Leksikon
socioloških pojmova, autora Senadina Lavića i saradnika, ogleda se u tri
dimenzije: pruţa na koherentan naĉin najvaţnije dimenzije vokabulara
sociološke znanosti, sistematski ukazuje na bitne ideje koje su temelji
sociološke znanosti, originalno uvodi u leksikon autore koji su dali peĉat
vremenu, kako to autor i sâm naglašava.

Evidentno je da vokabular jedne znanosti podlijeţe promjenama i da je

dinamiĉan; tako je i sa sociologijom. Ona se „bavi“ društvom i, sve kad bi
htjela, smatra Rade Kalanj, ne moţe se osloboditi ĉinjenice da su sva njena
znanja direktno povezana sa društvenim promjenama i društvenim uvjetima
spoznaje (Kalanj, 2005). Autor Leksikona socioloških pojmova je o
dinamiĉnosti i promjenama unutar vokabulara sociološke znanosti posebno
vodio raĉuna, meĊutim, s druge strane, autor nije saglasan – niti doslovno
niti retoriĉki – sa Whiteheadovom tezom da je izgubljena svaka znanost koja
se ustručava zaboraviti svoje utemeljitelje (Whitehead, 1974: 115).

Bourdieu (Kalanj, 2005:19) je 1984. i 1997. pisao o nevoljama ili nevolji

sociologa, koja je izraţena u tome što ljudi koji imaju tehniĉka sredstva da
usvoje mišljenja sociologa nemaju za tim nikakve ţelje ni interesa, dok oni
koji imaju interes da ih usvoje ili bi im to bilo u interesu ne raspolaţu ni
minimumom potrebne teorijske kulture niti drugim sredstvima koja
doprinose refleksivom razumijevanju i valjanoj recepciji društvene
stvarnosti. U ovom kontekstu Leksikon socioloških pojmova, autora Senadina
Lavića, na direktan naĉin doprinosi razvijanju i afirmiranju temeljnih
polazišta teorijske kulture unutar sociološke znanosti ali i izvan nje same.

Dva dominantna pristupa prakticiranju sociologije koja efikasno upotrebljava

i primjenjuje autor Leksikona socioloških pojmova, Senadin Lavić, jesu

216
kognitivni ili znanstveni i kritiĉki ili angaţirani, na tragu onoga o ĉemu je
pisao i Raymond Boudon. Sociologija je od svoga nastajanja pa do danas
ĉesto razapeta, te se pod razliĉitim pritiscima u elaboriranju zakona koji
objašnjavaju ukupnu društvenu dinamiku pribjegava prakticiranju sociologije
koja ne dovodi u pitanje ideologiju, vladajuće svjetonazore itd. Sociologija
mora biti angaţirana i borbena znanost (Boudon, 2000: 344) koja će
dubinski analizirati ukupnu strukturu društava u kojima ţivimo. Leksikon
socioloških pojmova je eksplicitno na tragu angaţiranog i hrabrog
suoĉavanja sa prakticiranjima sociologije koji se svode na puko
obavještavanje o društvenim fenomenima, a da ih se adekvatno ne promisli i
ne objasni.

Autor Leksikona socioloških pojmova praktiĉno pokazuje znaĉaj ali i

intelektualnu odvaţnost i hrabrost kada prvi put u jednom leksikonu, ovakvih
gabarita, na bosanskohercegovaĉkom znanstvenom podruĉju uvodi u
znanstvenu (putem Leksikona) upotrebu termin „antibosanska ideologija”, ali
vraća sjećanje na znaĉenje pojma „bosanski duh”.

Imajući u vidu autorovu namjeru da u skorije vrijeme uradi dopunjeno

izdanje Leksikona socioloških pojmova, predlaţem da se u dopunjenu verziju
Leksikona socioloških pojmova, autora Senadina Lavića i saradnika, uvrste
sljedeći pojmovi: društvenost, moloh modernosti, bosnacid, kosovski mit,
antifundacionalizam, falibilizam, razumijevajuća sociologija – verstande
sociologie, svijet ţivota – Lebenswelt, mape uma, sociologija sporta, sport,
sportska djelatnost, sportski dogaĊaj, sportske organizacije i institucije,
sororat i levirat.

Zahvaljujući trudu, entuzijazmu i ţelji za nove poduhvate, autor i saradnici

nas ohrabruju i daju nadu da rasuti sociološki pristupi i uvidi po
humanistiĉkim naukama i znanstvenim kurikulumima, kako je upozoravao i
pisao Brayan Turner (Turner, 2006), neće izgubiti konekciju sa sociologijom,
te da će biti adekvatno prepoznati i stvarno razumijevani.

Zahvaljujem se na vašoj paţnji.

Sarajevo, 22. 6. 2015.

217
218
Prikazi i osvrti / Reviews and Comments

219
220
Prof. dr. Mirko Pejanović
Dopisni ĉlan Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine /
Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina
Corresponding Member

UDK 061.1 EU (049.3)

TRANSNACIONALNE SOCIJALIZACIJE, POLITIKE

I INSTITUCIJE EVROPSKE UNIJE1

TRANSNATIONAL SOCIALIZATION, POLITICS

AND INSTITUTIONS IN EU 2

Sažetak
Tekst je prikaz knjige prof. dr. Mila Lasića Transnacionalne socijalizacije, politike
i institucije Evropske unije (HKD „Napredak“ i Panevropska unija, 2016).

Summary
The text is a review of a book Transnational Socialization, Politics and Institutions
in EU by Prof. Dr. Mile Lasić (HKD Napredak and Panevropska unija, 2015).

U pripremi za izvoĊenje nastave na doktorskom studiju Filozofskog fakulteta

Sveuĉilišta u Mostaru, pod naslovom „Jezik i kulture u kontaktu”, a na
kolegiju Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije Evropske unije,
profesor Mile Lasić je napisao knjigu „Transnacionalne socijalizacije,
politike i institucije Evropske unije”. Knjiga je koncipirana tako da ĉini
uvodnu i obaveznu literaturu na kolegiju Transnacionalne politike i
institucije Evropske unije.

Autor u svom pristupu Evropskoj uniji polazi od kritiĉke teorije evropskih

integracija. U zasnivanju kritiĉke teorije evropskih integracija autor knjige
profesor Mile Lasić transnacionalne procese unutar Evropske unije
razumijeva kao metode upravljanja razlikama.

1
Prikaz knjige prof. dr. Mila Lasića Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije
Evropske unije (HKD „Napredak“ i Panevropska unija, 2016).
2
A review of a book Transnational Socialization, Politics and Institutions in EU by Prof.
Dr. Mile Lasić (HKD Napredak and Panevropska unija, 2015).

221
Zapravo, autor potcrtava da se putem transnacionalnih politika i nenasilnih
metoda upravljanja identitetskim razlikama razvija geopolitika osjećaja i
vrijednosti kao kontrapunkt geopolitici sile. Ranije studije o evropskim
integracijama uzete su kao osnova za cjelovitu elaboraciju savremenih
tokova u odvijanju integracije suverenih drţava unutar Evropske unije.

Koncepcija sadrţaja knjige izvedena je unutar pet poglavlja sa dodatkom

izvora i literature. Napisana je na 322 stranice. Osim proslova u kome se daje
odgovor ĉemu studija o transnacionalnim procesima, institucijama i
politikama Evropske unije, autor je priredio i ĉetiri zasebna i cjelovita
poglavlja.

Nakon proslova svoje drugo poglavlje knjige autor je posvetio analizi

transnacionalnih politika i institucija Evropske unije.

Treće poglavlje knjige autor je zasnovao pod naslovom „Transnacionalne

pulsacije i socijalizacije kao temelji kritiĉke teorije evropskih integracija”. U
ovom poglavlju autor polazi od upita: „Je li Evropska unija sui generis
politiĉki sustav?“

U ĉetvrtom poglavlju pod naslovom „Obrnute ili neuspjele tranzicije” autor

se fokusira na više aspekata postsocijalistiĉke tranzicije
bosanskohercegovaĉkog društva i drţave. U središtu analize je novi pristup
Evropske unije prema Bosni i Hercegovini od kraja 2014. godine. Ovaj novi
pristup autor analizira kao posljednju modernizacijsku šansu za Bosnu i
Hercegovinu.

Peti, kao završni dio knjige prireĊen je na engleskom jeziku i smješten u

Apendix. U njemu je izvedena skraćena sinteza cjeline sadrţaja knjige.

Na široj elaboraciji autor zasniva svoje drugo poglavlje „Transnacionalne

politike i institucije Evropske unije”. U odnosu na brojne autore koji
evropske institucije i njihove nadleţnosti i meĊusobne odnose vide u
normativno-pravnoj datosti, profesor Mile Lasić razvija kritiĉko-teorijski
pristup u analizi pozicije i uloge institucija Evropske unije. Glavno polazište
od koga polazi profesor Mile Lasić je da su institucije Evropske unije nastale
na ugovornoj i dobrovoljnoj osnovi izmeĊu drţava koje se udruţuju u
Evropsku uniju.

Evropska unija razumijeva se kao sveukupni proces evropskih integracija.

Utemeljena je 1992/1993. godine Mastrihtskim ugovorom. Tada su
definisani principi, zatim pravni i institucionalni temelji kao i odnosi

222
Evropske unije s drţavama ĉlanicama i meĊunarodnim organizacijama.
Osnovni ciljevi Evropske unije su: promocija ekonomskog i socijalnog
napretka, balansiran i odrţiv razvoj, jaĉanje ekonomske i socijalne kohezije,
uspostavljanje monetarne i ekonomske unije, afirmacija vlastitog identiteta
na meĊunarodnoj sceni. MeĊu ciljevima vaţno mjesto dobija oĉuvanje i
razvijanje Unije kao prostora slobode, pravde i sigurnosti, kao i oĉuvanje i
nadgradnja pravnog naslijeĊa ili pravne steĉevine Evropske unije (Acquis
communitairea).

U formalnopravnom smislu „Acquis” ukljuĉuje primarno pravo, koje ĉine

osnivaĉki ugovori, meĊunarodni ugovori i opći pravni principi Evropske
unije, potom „Acquis” ukljuĉuje sekundarno pravo, u šta spada
zakonodavstvo što ga donose institucije Evropske unije. Na temelju
ugovorima prenesenog ovlaštenja „Acquis” ukljuĉuje i praksu Evropskog
suda.

Svaka zemlja koja podnosi zahtjev za ĉlanstvo u Evropskoj uniji mora biti
spremna prihvatiti „Acquis” u potpunosti i sposobna da ga provodi.

Kao glavne pravne instrumente, zapravo, pravne akte institucije Evropske

unije imaju: uredbe i direktive, odluke i preporuke. Uredbe su obavezujuće i
izravno primjenljive u svim drţavama ĉlanicama. Uredbe imaju tretman
evropskih zakona. Preporuke nisu obavezujuće nego su jednako kao
mišljenje (Avis) ili rezolucija ili deklaracije i akcijski planovi, u osnovi
politiĉki instrumenti.

Jedan od najuticajnijih istraţivaĉa evropskih integracija, profesor Joseph

Halevi Horowitz Weiler, smatra da je evropski integracijski proces
determinisan dualizmom supranacionalnog evropskog prava i meĊudrţavne
evropske politike. Prema tome, Evropska unija nije ni federacija ni
konfederacija.

Ona je rješenje izmeĊu nadnacionalne i meĊudrţavne forme organizovanja

suverenih drţava. Otuda su, prema stanovištu autora profesora Mila Lasića,
svim ĉlanicama Evropske unije više ili manje nuţne kozmopolitizacije i
identiteta i ambijenata na njihovom i putu Evropske unije, što znaĉi u
politiĉku zajednicu modernih sloţenih identiteta i jednakopravnosti na
temelju zakonitosti.

Od decembra 2009. godine Evropska unija funkcioniše na temelju

reformskog, Lisabonskog ugovora. Promjene koje je donio Ugovor iz
Lisabona sadrţane su u više odrednica: Evropska unija dobija pravni

223
subjektivitet u cijelosti u oblasti zajedniĉkih politika; Evropsko vijeće
postaje konaĉno i formalnopravno vaţna institucija jer predsjedavajući
Evropskog vijeća postaje istovremeno i predsjedavajući Evropske unije s
mandatom od dvije i po godine; u sistemu glasanja u Vijeću Evrope uvodi se
pravilo dvostruke većine; Evropskom parlamentu se proširuju njegove
suodluĉujuće zakonodavne, nadzorne i proraĉunske nadleţnosti, a broj
njegovih ĉlanova utvrĊuje se na 750 + 1; funkcija visokog predstavnika za
vanjsku i sigurnosnu politiku nastavlja raniju ulogu povjerenika za vanjske
odnose, a istovremeno vrši funkciju potpredsjednika Evropske komisije i
stalnog predsjedavajućeg Vijeća Evrope za opće poslove. Uz sve ovo
povećava se i ukljuĉenost nacionalnih parlamenata u sistem donošenja
odluka unutar Evropske unije.

Lisabonskim ugovorom precizno su podijeljene nadleţnosti izmeĊu

Evropske unije i zemalja ĉlanica. Nadleţnosti su podijeljene tako da
Evropska unija ima nadleţnosti koje su joj povjerile zemlje ĉlanice u
Ugovoru iz Lisabona. Istovremeno, sve druge nadleţnosti potpadaju pod
ingerencije drţava ĉlanica. U knjizi autor donosi uvid u sadrţaj iskljuĉivih
nadleţnosti Evropske unije kao i sadrţaj dijeljenih nadleţnosti Evropske
unije i zemalja ĉlanica. U iskljuĉivim nadleţnostima Evropske unije
sadrţano je šest pitanja: carinska unija, konkurencijska pravila za
funkcionisanje unutarnjeg trţišta, monetarna politika zemalja ĉlanica koje
koriste euro, oĉuvanje bioloških resursa mora, zajedniĉka trgovinska
politika, zakljuĉivanje meĊunarodnih sporazuma.

Dijeljenje nadleţnosti Evropske unije i zemalja ĉlanica sadrţi 13 pitanja.

MeĊu njima su najznaĉajnija ova pitanja: unutarnje trţište, socijalna politika,
ekonomska, socijalna i teritorijalna kohezija, poljoprivreda i ribarstvo, okoliš
i zaštita potrošaĉa, transport, transevropske mreţe, energija, podruĉje
slobode, sigurnosti i pravde te istraţivanje, tehnološki razvoj i svemir.

U iskljuĉivim nadleţnostima zemalja ĉlanica Evropske unije sadrţano je

sedam pitanja: zaštita zdravlja ljudi, industrija, kultura, turizam i
obrazovanje, mladi i sport, civilna zaštita, administrativna saradnja.

Lisabonskim ugovorom je otvoren put u pravcu oblikovanja evropske

energetske politike sa ciljem da se postigne harmoniziranje i funkcioniranje
energetskog trţišta kao i unapreĊenja sigurnosti snabdijevanja energijom
zemalja ĉlanica Unije. Ovim je jedno strateško pitanje za razvoj Evropske
unije – a to je sigurnost u energetskoj opskrbi – postalo segment zajedniĉke
evropske energetske politike.

224
Evropska unija je tokom integracijskog procesa izrasla u novu strukturu koja
ne pripada niti jednoj tradicionalnoj pravnoj kategoriji. Povijesno jedinstven,
politiĉki sistem Evropske unije neprestano je evoluirao tokom proteklih
pedeset godina. Zato Evropska unija prema pristupu Pascala Fontainea i nije
niti uobiĉajena meĊunarodna organizacija ili u uobiĉajenom znaĉenju rijeĉi
savez drţava, nego je prije autonoman entitet negdje izmeĊu tog dvoga.
Autor prof. Mile Lasić naglašava da je blizak Fontaineovom pristupu. U
kontekstu razmatranja pravnog sistema Evropske unije, istiĉe se i stajalište
profesora Ţeljka Horvatića, predsjednika Akademije pravnih znanosti
Hrvatske, prema kome Evropska unija i nakon Lisabonskog ugovora jeste
tvorevina ĉiji legitimitet poĉiva istovremeno i na drţavama ĉlanicama i na
evropskim graĊanima.

Unutar Evropske unije odvijaju se voljni, ugovorni i intenzivni

transnacionalni procesi. Evropska unija neće postati super drţava niti joj je
cilj dokidanje drţava ĉlanica. U domenu pozajedniĉenih politika i dijeljenih
nadleţnosti drţave ĉlanice prenijele su brojna suverena prava na evropska
radna tijela i institucije. Putem transnacionalnih politika Evropska unija
postaje unutar sebe prostor veće harmonije. Prema vani Evropska unija je
postala respektabilna sila. Ona to ne postaje osloncem na vojnu moć. Ona
postaje vodeća civilna svjetska sila i to na temelju geopolitike vrijednosti.
Tako je u razumijevanju profesora Mila Lasića Evropska unija postala
alternativa geopolitikama sile i nasilja u svijetu. Osim što je Evropska
unija integrisana struktura suverenih drţava, ona je projekt mira na
zapadnoevropskom prostoru, a od pada Berlinskog zida postaje projekt mira
u zemljama Centralne i Jugoistoĉne Evrope.

Transnacionalne politike Evropske unije oblikuju se u njenim institucijama.

Rijeĉ je, prema profesoru Lasiću, o veoma sloţenom sistemu radnih tijela i
institucija. Na široj osnovi analiziraju se uloge i ovlasti najvaţnijih institucija
Evropske unije. Rijeĉ je o: Evropskom vijeću, potom o Vijeću Evropske
unije (koje je ranije bilo Vijeće ministara). Zatim, tu su Evropski parlament i
Evropska komisija. Predmet analize su i Evropski sud i Evropski revizorski
sud. U polju analize uloge institucija su i: Evropska središnja banka i
Evropska investicijska banka. Uz ove institucije, autor knjige profesor Mile
Lasić donosi analizu uloge ostalih radnih i savjetodavnih tijela kao što su:
Evropski gospodarski i socijalni odbor te odbori regija. OdreĊeno mjesto u
analizi uloge dobile su i agencije Evropske unije.

Evropsko vijeće, koje ĉine šefovi drţava ili vlada zemalja Evropske unije,
tek od Lisabonskog ugovora postaje i formalno pravno sluţbena institucija
Evropske unije. Evropsko vijeće je jedno od sedam najvaţnijih radnih

225
tijela i institucija Evropske unije. Ovo vijeće ima pravo i obavezu utvrĊivati
temeljne smjernice, što znaĉi utvrĊivanje pravaca i tempa razvoja Evropske
unije. Ono je, zapravo, forma meĊudrţavne saradnje zemalja ĉlanica
Evropske unije.

U elaboraciji uloge Vijeća Evropske unije sadrţano je više aspekata. Vijeće

Evropske unije je glavno stalno izvršno i zakonodavno radno tijelo. Ono
osigurava sveopću koordinaciju utvrĊenih politika u Evropskoj uniji i
donosi konkretne odluke ovisno od toga koja je oblast na dnevnom redu.
Prema Lisabonskom ugovoru, zadaci Vijeća su strukturirani u šest cjelina:
donosi zakonodavstvo EU, usklaĊuje šire gospodarske politike drţava
ĉlanica, potpisuje sporazume izmeĊu EU i drugih zemalja, odobrava godišnji
proraĉun EU, razvija vanjsku i sigurnosnu politiku EU, usklaĊuje saradnju
izmeĊu sudova i policija drţava ĉlanica.

O godišnjem proraĉunu EU Vijeće Evrope zajedniĉki odluĉuje sa Evropskim

parlamentom. U pogledu uloge Vijeća Evrope u oblasti zajedniĉke vanjske i
sigurnosne politike, ono se javlja kao glavni forum za ovu vrstu saradnje.
Autor knjige profesor Mile Lasić izvodi zakljuĉak da je u pogledu zajedniĉke
vanjske i sigurnosne politike najbliţa istina da vlade zemalja ĉlanica EU još
uvijek nezavisno djeluju.

U Vijeću Evrope ne postoje stalni ĉlanovi. Na sjednice Vijeća Evrope zemlje

ĉlanice šalju ministre zaduţene za podruĉje politike o kojem se raspravlja.
Izuzima se Vijeće Evropske unije za vanjske i sigurnosne poslove kojim
stalno predsjedava visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku. Svim
drugim sjednicama Vijeća Evrope predsjedava odgovarajući ministar drţave
koja u tom periodu (period od šest mjeseci) predsjedava Evropskom unijom.

Evropska komisija ima sui generis poloţaj unutar sui generis politiĉkog i
pravnog sistema Evropske unije. Ona predlaţe evropske strategije, pravne
propise i programske mjere radnim tijelima i institucijama Evropske
unije. Evropska komisija ima 28 ĉlanova (po jedan povjerenik iz svake
zemlje). Ona zastupa interese EU kao cjeline. Njene glavne funkcije su:
predlaganje novih propisa Evropskom parlamentu i Vijeću Evropske unije,
upravlja proraĉunom Evropske unije, provodi zakonodavstvo Evropske unije
u saradnji sa Evropskim sudom, zastupa EU u meĊunarodnim odnosima.

Genezu razvoja Evropskog parlamenta autor izlaţe od njegovog osnivanja do

poloţaja utemeljenog Lisabonskim ugovorom. Na temelju odredbi iz
Lisabonskog ugovora Evropski parlament je postao mjesto usaglašavanja i
suodluĉivanja transnacionalnih politika Evropske unije. Kako Evropska

226
unija nije ni obiĉna ni super drţava već nešto izmeĊu, ni Evropski parlament
ne moţe biti identiĉan parlamentima u nacionalnim drţavama ĉlanicama EU.
Na temelju prava da razriješi Evropsku komisiju, zatim da odobri proraĉun
EU i prava suodluĉivanja sa Vijećem Evrope u nizu oblasti, Evropski
parlament je postao, u razumijevanja autora prof. Mila Lasića, „bakljonošom
transnacionalnih transformacija i socijalizacija unutar Evropske unije” (citat
iz knjige, str. 58). U vršenju uloge Evropskog parlamenta javljaju se tri
najvaţnije funkcije: zakonodavna, kontrolna u pogledu nadzora nad
Evropskom komisijom, usvajanje proraĉuna EU i kontrola njegovog
izvršenja. Prema odredbama Lisabonskog ugovora, povećao se broj
suodluĉivanja u redovnim zakonodavnim postupcima. Evropski parlament je
dobio veći uticaj na sadrţaj zakonodavstva u podruĉjima kao što su:
poljoprivreda, energetska politika i migracija i sredstva EU.

Evropski sud je znaĉajna institucija Evropske unije. On je vrhovni tumaĉ

ugovora. Njegova primarna uloga je u nadziranju primjene i poštivanja
osnivaĉkih i temeljenih ugovora. Nadleţan je za kontrolu pravne
utemeljenosti i valjanosti pravnih akata koji se donose unutar Evropske
unije. Evropski sud ima 28 sudaca i devet nezavisnih odvjetnika. Mandat
suda traje šest godina.

Unutar poglavlja „Transnacionalne politike i institucije Evropske unije”

elaborirana je oblast vanjske i sigurnosne politike Evropske unije.
Zajedniĉka vanjska i sigurnosna politika Evropske unije utemeljena je
Ugovorom o EU iz Mastrihta 1992. godine. Nakon što je stupio na snagu,
Ugovorom o Evropskoj uniji iz Mastrihta omogućeno je snaţnije kretanje ka
ostvarenju unutrašnjeg trţišta 1993, ukljuĉujući i ekonomske i monetarne
unije. Time su potaknute osnove o politiĉkoj uniji do koje, prema stajalištu
profesora Mila Lasića, nije došlo do današnjeg vremena (sredine druge
decenije dvadesetog stoljeća). Lisabonski reformski ugovor iz 2009. godine
omogućio je redefinisanje vanjske i sigurnosne politike i pribliţavanje
Unije njenim graĊanima. U oblasti vanjske i sigurnosne politike uvedene
su bitne promjene. One se ogledaju u tome što je Evropska unija dobila
pravni subjektivitet u oblasti svih pozajedniĉenih politika, u ĉemu je i
vanjsko-sigurnosna politika. Nadalje, Vijeće za vanjsku i sigurnosnu
politiku je postalo formalnopravno još vaţnija institucija. Predsjedavajući
ovog vijeća je istovremeno i potpredsjednik Evropske komisije sa mandatom
od dvije i po godine. Funkcija predsjednika Vijeća za vanjsku i sigurnosnu
politiku podrazumijeva istovremeno funkciju visokog predstavnika EU za
vanjsku i sigurnosnu politiku. I pored reformskog ugovora iz Lisabona, u
praksi ne postoji jedinstvena politika ni u vanjsko-sigurnosnoj ni u
pravosudno-policijskoj saradnji.

227
Vijeće EZ za vanjsku i sigurnosnu politiku je još uvijek glavni forum za
saradnju u oblasti vanjske i sigurnosne politike. Napredak je postignut u
tome što je 2010. godine osnovana Evropska sluţba za vanjsko djelovanje.
Ona je trebala brojati oko 1.100 diplomata u 135 diplomatskih predstavništva
EU, a koja bi postupno zamijenila postojeće delegacije EU. Evropska sluţba
za vanjsko djelovanje pomoći će Uniji da govori jednim glasom. Ako EU
nastavi širiti dobre vibracije unutra i vani i drukĉije se, za razliku od velikih
sila, odnositi prema oĉuvanju mira u svijetu, ona bi mogla, u razumijevanju
profesora Mila Lasića, postati neka vrsta prve postmoderne svjetske super
sile. Ako bi procesi „orbanizacije” nadvladali procese „merkelizacije”, EU bi
iznevjerila samu sebe i zaplovila ka vlastitom kraju. Iako još ne govori
„jednim glasom” prema svijetu, Evropska unija je u savremenom dobu nešto
neizmjerno vrijedno, jer bi bez nje i Evropa i svijet bili mnogo gore mjesto
za ţivot nego što jesu. Evropska unija je znaĉajan subjekt meĊunarodnih
odnosa.

U poglavlju „Transnacionalne pulsacije i socijalizacije kao temelji kritiĉke

teorije evropskih integracija” razmatra se više aspekata koji se odnose na
evropski integracijski proces.

Analiziraju se promjene u razumijevanju fenomena drţavnosti u Evropskoj

uniji. Izvode se postmoderne definicije nacionalnog suvereniteta i zasniva
kritiĉka teorija evropskih integracija. Autor u ovom poglavlju svoje knjige
elaborira „izbjegliĉku krizu” i budućnost Evropske unije.

Autor polazi od stajališta da je globalizacija dovela do dekonstrukcije

tradicionalno shvaćene nacionalne drţave, to jest modela „nacija-drţava“.
Evropske integracije ne ukidaju nacionalnu drţavu nego revitaliziraju
njenu tradicionalnu ulogu putem transnacionalnih politika i zato mogu
razvijati alternativu geopolitici nasilja. Profesor Simon Hix uoĉava dvije
osnovne dimenzije u politiĉkom sistemu Evropske unije: raspodjela
ovlaštenja u stvaranju javnih politika izmeĊu EU i drţava ĉlanica, te
vodoravnu – dizajn i funkcionisanje odluĉivanja u EU. EU se u Hixovoj
interpretaciji razumijeva kao nešto izmeĊu federalistiĉkih i
konfederalistiĉkih koncepcija. Prema tome je opravdano govoriti i o sui
generis novom politiĉkom sistemu koji se razvio putem transnacionalnih
pulsacija i socijalizacija unutar institucija EU i institucija zemalja EU
tokom evropskih integracija.

U odnosu na studiju Wolfganga Merkela „Transformacija politiĉkih

sustava”, a u kojoj je izvedena tipologija politiĉkih sistema, autor knjige
Mile Lasić uoĉava da u ovoj studiji izostaje objašnjenje transformacije

228
modela „nacije-drţave” u model „postmoderne drţave” na temelju
pozajedniĉenih transnacionalnih politika i višerazinskog upravljanja, „s onu
stranu nacionalne drţave”. Zapravo, autor knjige profesor Mile Lasić
zakljuĉuje da transformacija modela „nacija-drţava“ nije nigdje drugdje
oĉigledna kao unutar zemalja Evropske unije. Tokom sedam decenija u
zapadnoevropskom svijetu poduzimaju se redefinisanja nacionalnog
suvereniteta. Traga se za smislenim odgovorima na pitanja djeljivog ili
prenijetog suvereniteta, te višerazinskog upravljanja putem strpljive
izgradnje transnacionalnih institucija i evropeizacijom javnih politika u
svim zemljama ĉlanicama.

Profesor Paul Magnete (Slobodno sveuĉilište u Bruxellesu) u svojoj knjizi

„Politiĉki sistem Evropske unije” iznosi stajalište da povijesni i politiĉki
smisao Evropske unije nije u nadilaţenju nacija nego u nadilaţenju
meĊunarodnog poretka koji je od poretka imao samo ime. Za njega je
Evropska unija alternativa meĊunarodnog ne-poretka.

Za Magnetea Evropska unija je utoĉište za spas izmuĉenih evropskih nacija.

U dugom periodu evropskih integracija išlo se ka jednom cilju: objediniti
politiĉko vodstvo, suzbiti hegemonistiĉke teţnje, uĉiniti mogućim lojalno
pregovaranje izmeĊu suverenih drţava.

Kritiĉku teoriju evropskih integracija profesor Mile Lasić zasniva na temelju

znanstvenih istraţivanja. Posebno mjesto u tome ima kritiĉka teorija Ulricha
Beeka koja ima tri aspekta: promjenu istraţivaĉke empirijske perspektive,
uvaţavanje novog društvenog realiteta i izgradnju nove normativne teorije. U
jednom od posljednjih intervjua koji je dao za Pešĉanik.net, profesor Ulrich
Beek je kazao: „Evropska unija nudi ekonomski napredak, ali prije svega
opstanak etniĉkog identiteta u kozmopolitiziranom svijetu” (str. 147. knjige).
Istovremeno, Ulrich Beek naglašava da je „ideja izoliranog, teritorijalno
definiranog etniĉkog nacionalizma neodrţiva u globaliziranom svijetu”
(markirao M. P.) (str. 14. knjige). Beek iznosi i ideju o kozmopolitiziranim,
ujedinjenim gradovima Evrope.

Iz teškog suodnosa nacionalnog i kozmopolitskog izvedeno je autorovo

razumijevanje nove kritiĉke analize i teorije evropskih integracija.

Izbjegliĉka kriza i budućnost Evropske unije dobija mjesto u knjizi kao

završni segment poglavlja „Transnacionalne pulsacije i socijalizacije kao
temelji kritiĉke teorije evropskih integracija”.

229
Autor u knjizi iznosi da, prema njegovim spoznajama i uvjerenjima, u
najopasnije posljedice rata u Siriji i uopće ratova na Bliskom istoku mora se
ubrojiti vještaĉka „izbjegliĉka kriza” unutar Evropske unije. Traţenje
rješenja za izbjegliĉku krizu dovelo je do neslaganja drţava ĉlanica Evropske
unije. I više od toga: vratilo je koncept „nacije-drţave unutar glavnih
narativa i politika“. Lasić izvodi analizu Z. Baumanovog eseja (Zygmunta
Bauman): „upotreba panike”, a posebno onog dijela u kome se izbjegliĉka
kriza smješta u okvire hegemonijalnih ambicija glavnih aktera aktuelne
svjetske drame. Novo je to što je posljednjih godina došlo do naglog porasta
broja izbjeglica i azilanata. Porast izbjeglica je uzrokovan umnoţavanjem
neuspješnih drţava. U tim zemljama ne postoji zakon. One postaju
pozornice za beskrajne plemenske i sektaške ratove.

U razmatranju izbjegliĉke krize autor knjige ukazuje i na poziv papa Franje

da se promijeni paradigma u svijetu politike:
„Ĉovjeĉanstvo i ĉovjeĉnost su u krizi – jedini izlaz iz krize je solidarnost
meĊu ljudima” (markirao M. P.).

Izbjegliĉka kriza dovodi i do promjena u stranaĉkoj politiĉkoj strukturi.

Nastaju nove populistiĉke stranke u zemljama ĉlanicama Evropske unije.
Populistiĉki i krajnje desniĉarski pokreti jaĉaju ispoljavanjem mrţnje i
netrpeljivosti prema izbjeglicama i strancima. To ugroţava i moţe u
budućnosti još više ugroziti projekt mira zvan Evropska unija.

Razmatranje izbjegliĉke krize autor zakljuĉuje hipotezom da je izbjegliĉka

kriza istovremeno i instrument i posljedica grubih hegemonijalnih igara na
evroazijskoj ploĉi. Izbjegliĉka kriza za Evropsku uniju je opasnija od drugih,
poput krize eura ili duţniĉke krize, jer je na svjetlo dana donijelo svu krhkost
dostignutog stupnja integracije.

Ĉetvrto poglavlje knjige koncipirano je pod naslovom „Obrnute ili neuspjele

tranzicije”. U ovom poglavlju su elaborirani ovi aspekti: od „komunistiĉke”
do „javašluk” konsocijacije, spašavanje vojnika Ryana; novi pristup EU ili
pojaĉana medijacija, uvezivanje u balkansku infrastrukturnu agendu,
posljednja modernizacijska šansa za BiH, „Dejton forever“, vode li nas
„uhljebi” i antievropljani u Evropsku uniju, konaĉno i mrvica nade i za
evropsku budućnost BiH, pledoaje za deviktimizacijom i sintetiĉkim
pamćenjem.

Autor u središte svoje kritiĉke analize uvodi pretpostavke i mogućnosti

odvijanja procesa integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. U
analizi se posebno mjesto daje novom pristupu Evropske unije prema Bosni i

230
Hercegovini na njenom putu ka ĉlanstvu u Evropskoj uniji. Glavno pitanje
koje se postavlja autoru jeste kako preći iz postdejtonske u proevropsku
briselsku fazu. U tom kontekstu smatra se veoma znaĉajnim korak koji je
uslijedio nakon što je Vijeće za vanjske poslove EU donijelo odluku o
stupanju na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju sa Bosnom i
Hercegovinom. Aktiviranje Sporazuma o pridruţivanju i stabilizaciji autor
posmatra kao „posljednju šansu za Bosnu i Hercegovinu”. Bosna i
Hercegovina je nakon aktiviranja Sporazuma o pridruţivanju i stabilizaciji
dobila šansu da se opredijeli za temeljne reforme i njihovo provoĊenje.
Nosioci ovlaštenja u institucijama Evropske unije: Parlamentu, Komisiji EU
i Vijeću Evropske unije, imaju pozitivan pristup prema pitanju integracije
Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Istovremeno, imaju spoznaju da je
politiĉki pluralizam i proces parlamentarnog odluĉivanja u Bosni i
Hercegovini ograniĉen etnopolitikama i nepostojanjem konsezualne politiĉke
kulture. Na ravni ovog polazišta oblikovana je britansko-njemaĉka
inicijativa potkraj 2014. godine. Ova inicijativa je uvela novi pristup
institucija Evropske unije sa ciljem ubrzanja integracije Bosne i
Hercegovine u Evropsku uniju. Kako bi se ubrzano provodio proces
integracije BiH u EU, nametnuta je reformska agenda. Ovom agendom
utemeljen je smjer društvenih reformi na ekonomsko-socijalnu oblast.
Politiĉke reforme su odloţene za drugo vrijeme. Za nastupanje Bosne i
Hercegovine prema institucijama Evropske unije jednim glasom uspostavljen
je mehanizam koordinacije evropskog integracijskog procesa. Promijenjeni
pristup Evropske unije prema integraciji BiH u EU doveo je i do odrţavanja
dvaju samita zemalja Zapadnog Balkana, prvog u Berlinu, a drugog u Beĉu.
Na beĉkom samitu, odrţanom u avgustu 2015. godine, oblikovana je
„Balkanska infrastrukturna agenda”. Ovom agendom zemlje Zapadnog
Balkana infrastrukturno se umreţuju. Bosna i Hercegovina dobija
rekonstrukciju ţeljezniĉke pruge od Sarajeva do Beograda. Istovremeno,
kroz Bosnu i Hercegovinu gradi se dio trase Jonsko-jadranske autoceste u
duţini od 117 kilometara. Gradiće se i dva mosta na Savi. Evropska unija za
realizaciju projekata iz „Balkanske agende“ izdvaja velika finansijska
sredstva.

U analizi odnosa vladajućih politiĉkih elita u Bosni i Hercegovini prema

izvoĊenju reformi, koje su uslov za integraciju Bosne i Hercegovine u
Evropsku uniju, autor knjige profesor Mile Lasić iznosi sumnju za
mogućnost ubrzane modernizacije i evropeizacije Bosne i Hercegovine.
Postavlja pitanje: „Je li evropeizacija narativa i politika u BiH uopće
moguća?“ Odgovor pronalazi u stajalištu da je moguća samo uz
kontinuiranu i snaţnu medijaciju EU. Rijeĉ je o tome da novi pristup
Evropske unije prema Bosni i Hercegovini i ubrzanju njene integracije u EU

231
pretpostavlja novu i snaţnu medijaciju institucija Evropske unije,
prevashodno Vijeća Evrope, Evropske komisije i Evropskog
parlamenta. Ovakva i na nov naĉin oblikovana, uloga EU u izvoĊenju
procesa integracija BiH u EU ima svoju osnovu i u ovlaštenjima Evropske
unije za provoĊenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i uĉvršćenje mira u
BiH.

Knjiga „Transnacionalne socijalizacije, politike i institucije Evropske unije”,

profesora Mila Lasića, predstavlja koherentnu nauĉnu studiju o evropskim
integracijama što se odvijaju od sredine XX stoljeća i traju do današnjeg
vremena. U provoĊenju istraţivanja evropskih integracija autor svoja
stajališta izvodi na temelju savremene i relevantne literature koju su napisali
najpoznatiji znanstvenici u polju evropskih integracija. Autor je izveo
teorijsku osnovu odvijanja transnacionalnih transformacija i pulsacija unutar
Evropske unije. Na izvedenom teorijsko-kritiĉkom pristupu profesor Mile
Lasić oblikuje stajalište prema kome je Evropska unija postala vodeća
civilna sila u meĊunarodnim odnosima. Ona je zaĉetak izgradnje geopolitike
nenasilja, osjećaja i vrijednosti.

U suĉeljavanju svojih sa drugim teorijskim stajalištima profesor Lasić izvodi

kritiĉku analizu mogućnosti odvijanja integracije Bosne i Hercegovine u
Evropsku uniju. Pritom potcrtava da je evropeizacija Bosne i Hercegovine
moguća tek uz pojaĉanu medijaciju institucija Evropske unije naspram
odvijanja procesa integraciji BiH u EU. Interes graĊana da njihova zemlja,
Bosna i Hercegovina, postane ĉlanica EU autor knjige potvrĊuje iskazanom
voljom u istraţivanju javnog mnijenja obavljenog 2015. godine. Na pitanje:
„Podrţavate li ulazak BiH u EU”, pozitivno je odgovorilo 78% graĊana BiH.

U knjizi je sistematiĉno izloţena geneza nastanka i razvoja institucija

Evropske unije. Kritiĉki je analiziran proces odvijanja evropskog
integracijskog procesa i u njemu razvijene kozmopolitske kulture i
transnacionalna pulsacija. Na toj osnovi knjiga „Transnacionalne
socijalizacije, politike i institucije Evropske unije” predstavlja osnovnu
literarnu jedinicu za studente doktorskog studija na kolegiju Transnacionalne
politike i institucije Evropske unije. Prema svom sadrţaju i pedagoškoj
prilagoĊenosti studijskom programu, knjiga je svojevrsni udţbenik za
studente politologije na poslijediplomskom i doktorskom studiju Filozofskog
fakulteta Sveuĉilišta u Mostaru.

Izdavaĉu HKD „Napredak” preporuĉujem da objavi knjigu „Transnacionalne

socijalizacije, politike i institucije Evropske unije”, autora Mila Lasića,
profesora Sveuĉilišta u Mostaru.

232
Prof. dr. Senadin Lavić
Univerzitet u Sarajevu / University of Sarajevo
Fakultet politiĉkih nauka / Faculty of Political Sciences
Prof. dr. Zlatan Delić
Univerzitet u Tuzli / University of Tuzla
Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy
Mr. sc. Amer Osmić
Univerzitet u Sarajevu / University of Sarajevo
Fakultet politiĉkih nauka / Faculty of Political Sciences

UDK 321.01 + 001(497.6)(049.3)

BOSANSKI PROSTOR ZNANJA1

Bosanski prostori znanja i obrazovanje pojmova o znanju
Između neoliberalne globalizacije i „postkomunističke“ tranzicije

BOSNIAN KNOWLEDGE AREA2

Bosnian Knowledge Area and Education on Knowledge Terms
Between Neoliberal Globalization and “Post-Communist” Transition

Sažetak
Tekst je prikaz šestog naučnog skupa Bosanskohercegovačka država i Bošnjaci
koji je odrţan 28. maja 2016. godine u organizaciji BZK „Preporod“.

Summary
This text is a review of the 6th Conference B-H State and Bosniaks organized by the
BZK “Preporod” on 28 May 2016.

Bosanski prostor znanja, kao specifiĉan singularitet, podrazumijeva

prethodno obrazovanje pojmova ili govora o tom znanju. To pretpostavlja
mogućnost ustanovljavanja odrţivog znanja o specifiĉnosti tog singulariteta
(u vremenu i prostoru) koji je, u svim svojim bitnim odreĊenjima, pluralan.

1
Tekst je prikaz šestog nauĉnog skupa Bosanskohercegovačka država i Bošnjaci odrţanog
28. maja 2016. godine u organizaciji BZK „Preporod“.
2
This text is a review of the 6th Conference B-H State and Bosniaks organized by the BZK
“Preporod” on 28 May 2016.

233
U tome poduhvatu rijeĉ je o logosu bosanskog prostora znanja koji je
zahvaćen epohom evropskog nihilizma. To je veoma teţak, gotovo nemoguć
zadatak, ali isto toliko neophodan i obavezujući za mišljenje. Nakon
radikalne sumnje u moć filozofije da, iz prvih principa, deducira znanje o
svijetu, svijet u kojem jesmo danas nalazi se u gotovo nepredstavljivom
stanju kognitivne bijede i oĉajanja. Mjesto prve filozofije zauzela je nova
ekonomija znanja i informacija. Ona je zauzela mjesto fundamentalne
društvene ontologije 21. stoljeća. Ona se nametnula kao privilegirana,
znanstvena slika svijeta, koja ima monopol na razumijevanje same ideje
znanja; monopol na razumijevanje i planiranja globalnog i regionalnog
socioekonomskog razvoja; monopol na razumijevanje i apliciranje koncepta
odrţivog razvoja odnosno odrţivosti pojedinaca i zajednica.

Pluralitet bosanskih prostora znanja proizlazi iz specifiĉnog karaktera samog

bosanskog singulariteta, dok specifiĉni singularitet bosanskog prostora
znanja proizlazi iz povijesno otvorenog pluraliteta znaĉenja njegovog imena
u vremenu i prostoru. Dakle, singularitet i pluralitet bosanskog prostora
znanja uzajamno se pretpostavljaju i nadopunjuju kroz forme evropske
filozofske antropologije, socijalne ontologije znanja i sociologije prava koje
govore o novim oblicima društvenosti nakon genocida. Nemogućnost
esencijalistiĉkog utemeljenja nekog filozofskog (prvog ili posljednjeg),
metafiziĉkog znanja o tom singularitetu vodi do pluralizacije singulariteta
bosanskog prostora znanja u društvenim i humanistiĉkim znanostima,
kulturi, umjetnosti, filozofiji, arhitekturi i praktiĉnim djelatnostima
bosanskih ljudi. Pluralitet znaĉenja pojmova kao što su znanje, prostor i
identitet zahtijeva kvalitativno obrazloţene analitiĉke i normativne okvire
koji u novim programima rada nisu nespojivi sa otvorenim karakterom
bosanskog singulariteta. Specifiĉna otvorenost bosanskog singulariteta (koji
se našao na udaru genocidnih projekata) za razumijevanje neophodnosti
miroljubive rekonstrukcije evropskih projektnih identiteta oĉituje se u
miroljubivom identitetu bosanskog singulariteta kao takvog. Taj specifiĉni
oblik bosanskog singulariteta – singulariteta koji je već u svom temeljnom
odreĊenju otvoren za ono pojedinaĉno, i na taj naĉin pluralan – nazivamo
bosanstvom. U procesu izgradnje prostora odrţivog znanja o vlastitom
singularitetu bosanski singularitet nije zatvoren za evropske i svjetske
pluralistiĉke prostore znanja koji su na inteligentan naĉin otvoreni za
povijesni, komunikacijski, egzistencijalni i aksiološki pluralitet poimanja
samog svijeta.

Vulgarizacija znaĉenja vremena i prostora, koja se dogaĊa u doba „uspona“ i

dramatiĉne krize projekta neoliberalne globalizacije svijeta (a koja se
rukovodi apoteozom „jezika trţišta“), rezultirala je i razliĉitim zahtjevima za

234
povratkom ka nekim navodno „autentiĉnim“ ili „ĉistim“ formama
egzistencije. Ukorjenjivanje kolektivnog identiteta u etno-klero-nacistiĉkim
slikama svijeta, koje se 90-ih godina 20. stoljeća dogaĊalo u
bosanskohercegovaĉkom semiotiĉkom, geopolitiĉkom, biopolitiĉkom i
vojnom okruţenju, rezultiralo je projektima etniĉkog ĉišćenja i genocidom
nad Bošnjacima koji su izvršili srpska vojska i policija. Rezultat svega toga
je brisanje, minimiziranje, potiskivanje i vulgarizacija znaĉenja bosanstva.
Dakle, etno-klero-nacionalistiĉka vulgarizacija znaĉenja vremena, prošlosti i
budućnosti kao i vulgarizacija znanja o vremenu i prostoru u doba
globalizacije svijeta rezultirala je opasnim redukcionizmima, nasiljem protiv
ĉovjeĉanstva te globalnim i regionalnim nesporazumima. Ti nesporazumi
traju i danas se prelamaju preko epistemiĉke strukture Bosne koja je
kontaminirana podlim ideološkim diskursima projiciranih obmana
antibosanstva. Oni se negativno odraţavaju na ispravno razumijevanje kao i
na oĉuvanje specifiĉnog karaktera singulariteta bosanskog prostora znanja i
bosanstva kao takvog.

Uvjerenje koje govori o neophodnosti oblikovanja bosanskog prostora znanja

o specifiĉnostima vlastitog identiteta oĉituje se u razliĉitim formama, a prije
svega podrazumijeva identifikaciju vokabulara (terminologije, kategorija) uz
pomoć kojih mišljenje, kao refleksivno istraţivanje, stupa u odnos prema
kvalitativno definiranom prostoru znaĉenja kljuĉnih pojmova. U tome
kljuĉnu ulogu igraju humanistiĉke i društvene znanstvene discipline koje
nam predoĉavaju nihilistiĉku pustoš kao rezultat planskog poricanja
bosanstva.

Bosanstvo kao ishodište

Bosanski prostor znanja podrazumijeva razvijanje cjelovite strukture

znanja o društvenom sistemu Bosne i njegovim povijesno-politiĉkim
procesima neovisno od pojedinih politiĉkih ili ideoloških opcija koje nas
obmanjuju i zavode na pogrešan put u aktuelnom stanju. Rijeĉ je o
kvalitetnoj svijesti u vlastitom društvenom sistemu i fenomenima koji ga
odreĊuju povijesno i bitno utjeĉu na njegovo stanje danas. Oĉuvanje
bosanskog prostora znanja znaĉi oĉuvanje misli i znanja o Bosni. Brojnim
antibosanskim projekcijama u povijesti potisnuto je bosansko znanje ili,
precizno reĉeno, znanje o bosanstvu kao ishodištu i smislu našeg
povijesnog postojanja.

Zahtjev da se oĉuvaju bosanski prostori znanja jeste, ustvari, izraz nuţne

povijesne potrebe za oslobaĊanjem Bosne od laţi i nametnutih mitomanskih

235
konstrukcija koje nemaju veze s istinom i historijskim ĉinjenicama. To je
krajnji cilj razvijanja bosanskog prostora znanja ili bosanske samosvijesti
kao refleksivnog odnosa prema vlastitom bivstvovanju u vremenu i prostoru.
Antibosanske forme znanja pokušavaju prikriti svijest bosanstva o sebi i
skloniti ga iz vidika naše savremenosti.

Bosansko politiĉko mišljenje ima zadataka da dostigne inteligentni politiĉki

sistem u kojim se racionalnim mišljenjem i odluĉivanjem dostiţe
maksimalizacija ljudskih sloboda i prava. Trenutni politiĉki sistem u Bosni je
iracionalan i zasnovan na genocidu i drugim ratnim zloĉinima nad civilnim
stanovništvom, što danas predstavlja povijesni apsurd u cijeloj civiliziranoj
zajednici nacija. U Bosni je ratnom agresijom uništen legalni Ustav
Republike Bosne i Hercegovine i zemlja je dovedena u agoniju i sporno
ustavno stanje s aneksom IV.

Posmatrano kroz cijelo 20. stoljeće, uoĉljivo je da se bosansko politiĉko,

povijesno, kulturno i teritorijalno postojanje pokazuje kao predmet
velikodrţavnog hegemonizma i ekspanzionizma i kao takvo se pokušava
preinaĉiti u „nešto drugo“. Otud dolazi nacijsko poricanje Bosne od
velikosrpstva i velikohrvatstva kroz brojne historiografske, ideološke i
politiĉke konstrukcije. Pokušaj brisanja Bosne s mape svijeta završio je
genocidom koji još nismo razumjeli kao monstruozni organizirani zloĉin
prvih susjeda koji ga i dalje besramno i morbidno poriĉu. Sve to postalo je
sastavni dio nihilizirane „kulturne“ antibosanske matrice od druge polovice
19. stoljeća.

Primjer zloĉina genocida u Bosni i Hercegovini, kao primjer zloĉina protiv

ĉovjeĉanstva, koji se planirao, racionalno organizirao, dogaĊao i medijski
dokumentirao, ustanovljavao i posmatrao devedesetih godina 20. stoljeća,
dakle, upravo u vrijeme promocije globalnog društva znanja, pokazao je,
ustvari, da je modernistiĉka vjera u neograniĉeni linearni progres, vjera u
napredak, rast i razvoj za sve – zapravo pogrešna. Znanstveno-tehniĉki
napredak, naţalost, nije bio ujedno i humani napredak. Zato su nam potrebni
novi programi rada u društvenim znanostima koji bi ukazali ne samo na
kognitivnu i orijentacijsku krizu zapadnog koncepta racionalnosti nego i na
dublju moralnu krizu vrijednosnih orijentacija koja je zahvatila cijeli
savremeni svijet.

Danas je sasvim vidljivo da se uzdizanje potisnutog bosanstva dogaĊa kao

nezaustavljiva povijesna pojava i proces uz narastanje prepoznatljive
bosanske politiĉke misli koja je već odavno zatomljena i potisnuta iz našeg
mišljenja i naĉina djelovanja. Bosansko političko mišljenje bilo je potčinjeno

236
izvanbosanskom velikodrţavnom hegemonizmu i njegovom insceniranom
definiranju bosanskog bića, s jedne strane, i sasvim ahistorijsko sa svojim
imaginacijama nekog zlatnog doba turčijata, s druge strane. U tome su
decenijama nestajale i propadale velike prilike bosanskog bića,
kontroliranog kroz moć sistema velikodrţavne hegemonije.

Negacija bosanskog prostora znanja

U tom negiranju bosanskog prostora znanja ili bosanske samosvijesti i

znanja o sebi velikosrpska opsada Bosne traje već dugo i ne pokazuje
znakove posustajanja. Njezin strateški cilj je da hipnotizira i paralizira
bosansku misao (mišljenje) i pasivizira ktitiĉki intelektualni potencijal
bosanskih mislećih ljudi. Ona je za tu svrhu konstruirala brojne laţne priĉe o
bosanskoj povijesti i procesima koji su je bitno odredili. Naroĉito su ljudi
sa strane, iz Beograda i Zagreba, voljeli pisati povijest Bosne. Proces
„srbiziranja” i „kroatiziranja” Bosne doveo je do fantazijskih konstrukcija
u kojima je bosansko znanje o sebi zamućeno i potisnuto iz društvenih i
obrazovnih sistema. Tu je, prije svega, rijeĉ o pretvaranju bosanskog
srednjovjekovlja i njegovih sadrţaja u nešto što nikada nisu bili, odnosno
pretvaranje Bosne u „srpsku ili hrvatsku Bosnu”, zašto ne postoje historijski
dokazi i znanstveno zasnovane ĉinjenice. Srpska historiografija je uloţila
velike napore da prilagodi povijest svojim interesima i interpretira ĉinjenice
onako kako bi to odgovaralo savremenoj velikosrpskoj hegemonijskoj ideji i
politiĉkim ideologijama. Zato su nastale teze „srednjevjekovna Bosna je
samo dio Srbije” i „Bosna i Hercegovina su srpske zemlje”. Danas znamo
koliko je bilo pogubno krivotvorenje autentiĉne bosanske povijesti. Stoga
je pred nama zadatak dezavuiranja brojnih falsifikata koji su ciljano ubaĉeni
u bosanski prostor znanja.

Velikosrpsko spinovanje Bosne i podmetanje laţi u bosansku

komunikativnu orbitu jeste proces koji je zapoĉeo u drugoj polovini 19.
stoljeća i traje do danas. Najveća laţ koja je postala „istina“ jeste
velikosrpski narativ o tzv. „srpskim zemljama“. Odrţanju te podle fantazme
doprinosi podaniĉka svijest i pasivno drţanje intelektualaca prema procesima
koji potkopavaju tokove ispravnog znanja u našem društvu. Isto tako, ali s
drugim velikodrţavni intencijama, naprimjer, Tvrtko I Kotromanić postaje
„hrvatski vladar” u brojnim konstrukcijama povijesti, ĉime se upotpunjuje
isti proces, to jeste pokušaj pretvaranja Bobovca i Kraljeve Sutjeske u
„hrvatska“ medijavalna mjesta, te se time skriva istina da je tu srce
bosanstva od davnina. Antibosanske politike identiteta već dva stoljeća
poriĉu bosanstvo i pluralnu strukturu njegovog trajanja.

237
Nametnute su neprecizne i proizvoljne definicije pojmova, a pojmovi su
misli o bitnim svojstvima pojava, procesa, stvari i dogaĊanja oko nas. Tamo
gdje nema pojmova, nema ni pojava ni dogaĊaja. U komunikativnoj orbiti
današnje Bosne još uvijek ordinira elementarno nerazlikovanje pojmova
narod ili narodna grupa (etniĉkim karakteristikama imenovana grupa ljudi:
jezik, teritorija, religija, historija, dogaĊaji, navike i obiĉaji, liĉnosti, mitovi,
predaje, priĉe...) i nacija (graĊani jedne drţave, politiĉko-pravna zajednica).
Nacija se balkanski svodi na religijsku razliku – a to nema veze s nacijom
kao politiĉkom zajednicom ljudi u jednoj nezavisnoj drţavi u našem
vremenu.

Nedavno objavljeni rezultati popisa stanovništva pokazali su da u Bosni i

Hercegovini ţivi 3,5 miliona Bosanaca koji su se izjašnjavali etniĉki kao
Bošnjaci, Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi, Crnogorci, Albanci i drugi.
Demografski smo vraćeni u 1965. godinu. Oni su, naţalost, opterećeni
nesavladanom prošlošću i gube orijentacijsku jasnoću meĊu drugim
evropskim nacijama. Bosanski prostor znanja, koji obuhvata znanja i
znanstvene discipline kojima su se bavili ili bave znanstvenici iz Bosne i
Hercegovine kao i oni koji djeluju van granica BiH ali su usko vezani za
svoju domovinu, morao bi biti mišljen kao mreţa vertikalnih i horizontalnih
tokova znanja u našoj savremenosti. Jaĉanje bosanskog prostora znanja nije
stvaranje neke nove ideologije, nego neophodan samokritiĉko-kulturološki
pristup koji kroz dugoroĉne projekte mora izgraditi nove mape uma
bosanstva.
U toku je proces poricanja bosanskog znanja kroz:

- privikavanje graĊana Bosne na destruirajuću antibosansku matricu kao

„opravdanu“ ili kao „normaliziranu nenormalnost“ u okviru potiskivanja
bosanskog prostora znanja; to je danas primjetljiv proces u medijskoj
agresivnoj propagandi i mitovima koji dolaze iz manipulacijskih centara.
Time se postiţe intelektualna paraliza i nesposobnost kritiĉkog promišljanja
zloĉina protiv Bosne;

- plansku srbijansku i velikosrpsku relativizaciju genocida; obesmišljavanje

genocida nad Bošnjacima je nastavak genocida; vrijeĊanje ţrtava i mrtvih,
nihilizam propagande, zamućivanje znaĉenja pojmova kroz proizvoljno i
obmanjujuće spinovanje dogaĊaja;

- poricanje i skrivanje činjenice da je srpska vojska napravila masovne

zloĉine u Bosni tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, a meĊu
tim zloĉinima je genocid. To se ne smije marginalizirati i potisnuti iz svijesti
svih ljudi u Bosni i Hercegovini i njenom okruţenju.

238
Dr. sc. Ermin Kuka, viši struĉni saradnik / Senior Associate
Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti
i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu /
Institute for the Research of Crimes Against Humanity
and International Law University of Sarajevo

UDK 341.485(497.6 Srebrenica)“1995“(049.3)

ZNANSTVENI DOPRINOS ISTRAŢIVANJU ZLOĈINA GENOCIDA

POĈINJENOG U SREBRENICI JULA 1995. GODINE1

SCIENTIFIC RESEARCH CONTRIBUTION CRIMES OF

GENOCIDE COMMITTED IN SREBRENICA, JULY 19952

Sažetak
Tekst je prikaz zbornika radova Srebrenica 1995–2015.: Evaluacija naslijeđa i
dugoročnih posljedica genocida sa međunarodne znanstvene konferencije odrţane
od 9. do 11. jula 2015. godine u Sarajevu, Tuzli i Srebrenici (Potočarima) (Institut
za istraţivanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 2016, knjiga I i knjiga II).

Summary
This text is a review of Zbornik radova Srebrenica 1995-2015: Evaluacija
naslijeđa i dugoročnih posljedica genocida (Book of Proceedings: Srebrenica
1995-2015: Evaluation heritage and long-term consequences of genocide) from
the international scientific conference held in Sarajevu, Tuzla and Srebrenica
(Potočari) on 9-11 July 2015. (Institute for The Research of Crimes Against
Humanity and International Law University of Sarajevo, Sarajevo, 2016, Book I
and Book II).

1
Prikaz zbornika radova Srebrenica 1995–2015.: Evaluacija naslijeđa i dugoročnih
posljedica genocida sa meĊunarodne znanstvene konferencije odrţane od 9. do 11. jula
2015. godine u Sarajevu, Tuzli i Srebrenici (Potoĉarima) (Institut za istraţivanje zloĉina
protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2016, knjiga I i
knjiga II).
2
A review of Zbornik radova: Srebrenica 1995-2015: Evaluacija naslijeđa i dugoročnih
posljedica genocida (Book of Proceedings: Srebrenica 1995-2015: Evaluation heritage
and long-term consequences of genocide) from the international scientific conference held
in Sarajevu, Tuzla and Srebrenica (Potoĉari) on 9-11 July 2015. (Institute for The Research
of Crimes Against Humanity and International Law University of Sarajevo, Sarajevo, 2016,
Book I and Book II).

239
U periodu od 9. do 11. jula 2015. godine u tri bosanskohercegovaĉka grada,
Sarajevu, Tuzli i Srebrenici (Potoĉarima), odrţana je meĊunarodna
znanstvena konferencija „Srebrenica 1995–2015.: Evaluacija naslijeĊa i
dugoroĉnih posljedica genocida“. Konferencija je odrţana u organizaciji
Instituta za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta u Sarajevu, Univerziteta u Tuzli i
Memorijalnog centra Srebrenica – Potoĉari, spomen-obiljeţje i mezarje za
ţrtve genocida iz 1995. godine. Na navedenoj konferenciji je rezultate svojih
znanstvenih i struĉnih istraţivanja prezentiralo preko 60 eminentnih
znanstvenika i istraţivaĉa kako iz Bosne i Hercegovine tako i iz Sjedinjenih
Ameriĉkih Drţava, Kanade, Venecuele, Australije, Švedske, Norveške,
Francuske, Holandije, Ĉeške, Hrvatske, Crne Gore, Srbije.

Referati sa ove konferencije, a koji su priloţeni izdavaĉu i koji su dobili

pozitivnu recenziju, objavljeni su u zborniku radova pod naslovom
„Srebrenica 1995–2015.: Evaluacija naslijeĊa i dugoroĉnih posljedica
genocida“ u izdanju Instituta za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i
meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Zbornik radova sastoji se od
dvije knjige (knjiga I sa 538 stranica i knjiga II sa 496 stranica). Objavljena
su ukupno 52 rada, od ĉega 25 radova u knjizi I i 27 radova u knjizi II.

Rezultati znanstvenih i struĉnih istraţivanja izloţeni na meĊunarodnoj

znanstvenoj konferenciji „Srebrenica 1995–2015.: Evaluacija naslijeĊa i
dugoroĉnih posljedica genocida“ prireĊeni su u zborniku. U radovima se
analiziraju, razmatraju i elaboriraju znanstveno svi bitni aspekti poĉinjenog
zloĉina genocida u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici jula 1995. godine. U
znanosti i meĊunarodnoj sudskoj (kriviĉnoj) i pravnoj praksi zloĉin genocida
predstavlja najteţi oblik zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava.

Pozdravnu rijeĉ na konferenciji, a koja je objavljena na poĉetku zbornika

(knjiga I), iznio je dr. Rasim Muratović, znanstveni savjetnik i direktor
Instituta za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu. Dr. Rasim Muratović je naglasio kako je osnovni
cilj konferencije prezentiranje znanstvenih rezultata istraţivanja zloĉina
protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, a osobito zloĉina genocida
poĉinjenog u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici jula 1995. godine. Svoje
pozdravne rijeĉi na konferenciji su iznijeli još prof. dr. Enes Karić, prof. dr.
Muharem Avdispahić, rektor Univerziteta u Sarajevu, i Ivar Amundsen.

S obzirom da je konferencija bila interdisciplinarnog karaktera, rezultati

znanstvenih istraţivanja objavljeni u zborniku radova u dvije knjige
predstavljaju znaĉajan interdisciplinarni znanstveni pristup i doprinos

240
izuĉavanju zloĉina genocida i drugih oblika zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i
meĊunarodnog prava poĉinjenih u Bosni i Hercegovini, s osobitim
naglaskom na genocid u Srebrenici.

Knjiga I zbornika radova poĉinje razmatranjem mjesta i uloge ICTY-a

(MeĊunarodnog kriviĉnog suda za bivši Jugoslaviju) u procesuiranju i
pravnom dokazivanju zloĉina genocida i drugih oblika zloĉina protiv
ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava. Ĉinjenica je kako ICTY predstavlja
prekretnicu u okviru meĊunarodnog prava, te ukupnom poimanju prava i
pravde, te mogućnosti implementiranja meĊunarodne pravde. I pored svih
opstrukcija, ICTY je dao neizmjerno velik i znaĉajan doprinos razvoju
meĊunarodnog prava, a najviše što je uspio u svom dosadašnjem radu jeste
privoĊenje najodgovornijih za poĉinjene zloĉine, te dokazati zloĉin genocida
poĉinjen u Bosni i Hercegovini odnosno u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici jula
1995. godine. Nadalje, razmatraju se znaĉajne teme u vezi sa poĉinjenjem
zloĉina genocida nad Bošnjacima u svim okupiranim gradovima i gradovima
pod opsadom u podrinjskoj regiji, s osobitim akcentom na kasnije
implikacije poĉinjenog genocida. Jedna od najizraţenijih implikacija jeste
destrukcija demografske strukture, kao i dugoroĉne ukupne društveno-
politiĉke pa i ekonomske implikacije. Iako je ICTY uspio dokazati zloĉin
genocida kroz izreĉene pojedinaĉne presude najodgovornijima, i danas se u
kontinuitetu i s namjerom radi na falsificiranju dokazanoga i negiranju ne
samo zloĉina genocida već i niza drugih zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i
meĊunarodnog prava poĉinjenih nad Bošnjacima.

John Hubbel Weiss u svom radu pod naslovom „Zašto je teško okonĉati
genocid“, razmatrajući pitanja o tome zašto se pokazalo tako teškim
zaustaviti genocid, pored ostalog, naglašava kako je genocid u Bosni i
Sudanu uveo i nove elemente, a oni su: 1. masovna silovanja kao instrument
genocidne politike; 2. korištenje saveza kriminalnih elemenata u provoĊenju
genocidne drţavne politike: bandi u sluĉaju Bosne i Hercegovine, lokalnih
zatvorskih naseljenika i dijelova ugroţenih plemena u sluĉaju Darfura; 3.
manipulacija meĊunarodnih organizacija u korist poĉinitelja o uvoĊenju
uzimanja talaca i izravnih napada na mirovne snage; u sluĉaju Bosne i
Hercegovine, strah da bi pokretanje izrazito jake meĊunarodne intervencije
izazvalo odmazdu protiv slabijih, slabo naoruţane UN-ove plave kacige su
godinama odvraćale od snaţnije oruţane i dobro organizirane interventne
sile; i 4. implementacija namjernog smrtonosnog uĉinka sistema preko-
mjerne naknade, licenci, dozvola i drugih birokratskih uvjeta na barikadama,
drţavnim kancelarijama, ulaznim taĉkama za diplomate, UN-duţnosnike,
sluţbenike nevladinih organizacija i organizacija za pruţanje pomoći (prema:
zbornik, knjiga I, str. 425–460).

241
Kao odgovor na izraţena falsificiranja povijesti i negiranja zloĉina,
znanstvenici i istraţivaĉi nude komparativne pristupe i rezultate svojih
znanstvenih (teorijskih i empirijskih) istraţivanja, ĉime se jasno dokazuje i
pokazuje kako je zloĉin genocida poĉinjen ne samo u Srebrenici već i u
Prijedoru, Ţepi, Foĉi, Višegradu i drugim gradovima i mjestima u Bosni i
Hercegovini. U tom kontekstu Edina Bećirević u svom radu naglašava kako
je „genocid nad Bošnjacima bio proces, koji je ideološki, politiĉki i vojno
pripreman godinama (...). Genocid u Srebrenici poĉinjen jula 1995. posmatra
se kao posljednja faza genocida nad Bošnjacima ĉija implementacija je
poĉela u proljeće 1992. godine“ (citat iz zbornika, knjiga I, str. 135–141).

Kada je u pitanju razmatranje i analiziranje, sa današnje distance, poĉinjenog

zloĉina genocida u Srebrenici jula 1995. godine, veoma su vaţne znanstvene
i struĉne analize koje se odnose na utjecaj i implikacije genocida na psihiĉki
integritet preţivjelih ţrtava genocida. U tom smislu, u zborniku se nalaze
referati posvećeni analizi i znanstvenom razmatranju i verificiranju
posttraumatskog stresnog poremećaja preţivjelih ţrtava srebreniĉkog
genocida. Rezultati znanstvenih istraţivanja pokazuju kako genocid u
Srebrenici predstavlja, prema intenzitetu i implikacijama, veoma jak
traumatski dogaĊaj za sve preţivjele ţrtve. Prof. dr. Ismet Dizdarević
zakljuĉuje kako „psihosocijalna analiza prirode traumatskog dogaĊaja koji su
doţivjeli Srebreniĉani uvjerljivo pokazuje da je imao sve bitne psihološke
karakteristike genocidnog traumatskog događaja“ (citat iz zbornika, knjiga I,
str. 180–208). Osobito se ovo odrazilo na psihiĉki integritet preţivjele
srebreniĉke djece kao najranjivije društvene kategorije, a koji su danas
odrasle osobe (djevojke, majke, momci, muţevi). S tim u vezi, predlaţe se
psihoterapija svjedoĉenjem kao jedan od naĉina lijeĉenja preţivjelih ţrtava
genocida. To je, ustvari, samo jedan od naĉina individualnog i kolektivnog
izljeĉenja i povratka snage preţivjelim ţrtvama genocida u Bosni i
Hercegovini.

U zborniku su prezentirani i radovi koji donose znaĉajne znanstvene analize,

a tiĉu se oĉuvanja prijateljstva i prijatelja prije i nakon poĉinjenog genocida,
što u bošnjaĉkoj tradiciji zauzima znaĉajno i vaţno mjesto. Ovim pitanjima
se osobito bavi Keith Doubt u svom radu pod naslovom „Oĉuvanje
prijateljstva prije i poslije genocida“. Upravo oĉuvanju prijateljstva svakako
moţe doprinijeti i obrazovanje sadašnjih, a osobito budućih generacija
mladih ljudi o poĉinjenom genocidu i institucionaliziranje takvog oblika
obrazovanja.

Teorijskom i empirijskom analizom znaĉaja i uloge edukacije o poĉinjenom

genocidu u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici jula 1995. godine poĉinje II knjiga

242
zbornika radova. Osnovna svrha i cilj takve analize jeste poziv drţavi Bosni i
Hercegovini da obrazovnu politiku preuzme pod svoju nadleţnost, te
omogući implementiranje jedinstvenog obrazovnog sistema. U tako
postavljenom obrazovnom sistemu edukacija o poĉinjenom genocidu u
Srebrenici treba biti nezaobilazna tema verificirane i vaţeće udţbeniĉke
literature: sve to iskljuĉivo u sluţbi istine. Afirmiranju takvih pristupa
svakako ide i u prilog ĉinjenici kako upravo poĉinjeni genocid u Srebrenici
treba biti polazni i kljuĉni osnov promjene nefunkcionalnog ureĊenja drţave
Bosne i Hercegovine.

Osobita pozornost u knjizi II zbornika radova poklanja se i temi svjedoĉenja

preţivjelih ţrtava genocida u Srebrenici, što još više ide u prilog ĉinjenici
vaţnosti i uloge oralne povijesti u tom dijelu, jer, kako zakljuĉuje Benjamin
Moore, „tragiĉno bi bilo preko svake mjere ukoliko dopustimo da svrha
genocida bude ostvarena kroz šutnju i zaborav (...)“ (citirano iz zbornika,
knjiga II, str. 159–173).

Ukoliko se ne radi na afirmiranju sjećanja i svjedoĉanstava preţivjelih

ţrtava, sve će više jaĉati postavke koje na sve moguće naĉine nastoje
falsificirati povijest. Na te i takve postavke u praksi napominje prof. dr.
David Pettigrew koji, pored ostalog, upozorava „na dobro uvjeţbani napor da
se sprijeĉi sloboda izraţavanja kulturnog prisjećanja i identiteta Bošnjaka
(bosanskih muslimana) i ostalih nesrba na prostoru Republike Srpske“
(citirano iz zbornika, knjiga II, str. 345–359).

Prezentiranje i analiziranje dogaĊaja u vezi sa zloĉinom genocida

(svjedoĉenja), kao naĉin ublaţavanja posttraumatskih simptoma, uveliko
pomaţe preţivjelim ţrtvama da ostvare povratak u svoj grad i normalan
ţivot. Time se utjeĉe i na obnovu meĊuetniĉkog povjerenja u gradu i općini
Srebrenici. Zbog toga prof. dr. Mirko Pejanović i Mirsad Cvrk u zajedniĉkoj
studiji pod naslovom „Povratak izbjeglica u funkciji obnove meĊuetniĉkog
povjerenja u gradu i općini Srebrenica“ smatraju kako „Srebrenica zasluţuje
specijalni razvojni status koji bi joj omogućio sigurnost i povjerenje graĊana
na ovim podruĉjima“ (citirano iz zbornika, knjiga II, str. 310–344). U tom
kontekstu, zagovara se i izgradnja spomen-obiljeţja kao trajnih simbola i
podsjetnika na poĉinjene zloĉine i genocid.

Da bi se adekvatno prezentirala i elaborirala istina o zloĉinima i genocidu u

Srebrenici, neophodno je implementiranje znanstvenog saznanja o zloĉinima,
a koje se ostvaruje znanstvenim istraţivanjem. Bez takvog pristupa u
budućim istraţivanjima, neće se moći postići ne samo znanstvena već ni
društvena funkcija istraţivanja genocida i drugih oblika zloĉina protiv

243
ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava. Otuda je neophodno postići društvenu
svrsishodnost, tj. vanznanstvenu upotrebljivost istine o genocidu kao
vrhunskom cilju i zadatku znanstvenog istraţivanja poĉinjenog zloĉina
genocida u Srebrenici jula 1995. godine.

Srebrenica (grad genocida) se u budućnosti treba razvijati u pravcu trajnog

sjećanja na poĉinjeni genocid, te izgradnju i afirmiranje meĊuetniĉke
tolerancije, povjerenja i suţivota svih njenih graĊana i graĊanki. Ovaj
zbornik radova u dvije knjige predstavlja upravo znanstveni doprinos
traganju ka tome.

Zbornik radova će imati veliki znaĉaj i ulogu u educiranju mladih ljudi o

poĉinjenom genocidu u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici jula 1995. godine.
TakoĊer, bit će od velike koristi i za daljnja znanstvena i struĉna istraţivanja
svih oblika poĉinjenih zloĉina u Bosni i Hercegovini u periodu agresije na
Bosnu i Hercegovinu 1992–1995. godine, a osobito i u daljnjim
istraţivanjima poĉinjenog genocida u Srebrenici.

244
Mr. sc. Hikmet Karĉić, viši struĉni saradnik / Senior Expert Assistant
Institut za islamsku tradiciju Bošnjaka /
Institute for Bosniak Islamic Tradition

UDK 341.322.5“1995“
UDK 347.93

NESTANAK TOMISLAVA MATANOVIĆA:

POSTUPAK PRED DOMOM ZA LJUDSKA PRAVA

THE DISAPPERANCE OF TOMISLAV MATANOVIĆ:

THE HUMAN RIGHTS CHAMBER CASE

Sažetak
Cilj ovog rada je ukazati na jedan od najinteresantnijih slučajeva pred Domom za
ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Nestanak Tomislava Matanovića i njegovih
roditelja izazvao je veliku paţnju međunarodnih subjekata i Katoličke crkve.
Dvadeset godina nakon njihovog nestanka njihova sudbina i dalje nije u potpunosti
jasna.

Summary
The aim of this paper is to deal with one of the most interesting cases in front of the
Human Rights Chamber in Bosnia and Herzegovina. The disappearance of Vojislav
Matanović and his parents sparked a lot of attention of international subjects and
the Catholic Church. Twenty years after their disappearance, their fate is still not
clear.

Uvod

Pred kraj rata (1995. godine) Tomislav Matanović, svećenik rimokatoliĉke

ţupe u Prijedoru, nestao je zajedno sa svojim roditeljima, Josipom
Matanovićem i Boţanom Matanović. Svećenik Matanović uhapšen je u
svojoj porodiĉnoj kući od policijskih snaga Republike Srpske 24. 8. 1995.
godine. Nakon kraćeg pritvaranja u policijskoj stanici „Urije“, vraćen je u
svoju kuću, gdje je ostao pod nadzorom policije. 19. 9. 1995. godine
porodica Matanović odvedena je u policijsku stanicu „Urije“, od kad im se
gubi svaki trag. Republika Srpska je porodicu Matanović ponudila za
razmjenu 21. 12. 1995. i 23. 3. 1996. godine, ali oni nisu ni razmijenjeni, ni

245
osloboĊeni. Nakon upornih zahtjeva da se porodica Matanović razmijeni,
poĉeli su stizati razni nejasni i kontradiktorni odgovori od Republike Srpske.
Do danas kompletna sudbina porodice Matanović i dalje nije razriješena.

Ombudsmen za ljudska prava, kao tek formirana institucija, zaprimio je

prijavu o ovom sluĉaju, o navodnim kršenjima ljudskih prava porodice
Matanović. U tom trenutku vjerovalo se da su Matanovići i dalje ţivi.
Ombudsmen za ljudska prava je u svom izvještaju zakljuĉio da postoji
kršenje Evropske konvencije i Općeg okvirnog sporazuma, jer su ove tri
dotiĉne osobe bile u pritvoru nakon 14. 12. 1995. godine. Nakon
bezuspješnog rješavanja navedenog sluĉaja ombudsmen je 6. 6. 1996. godine
pokrenuo postupak pred Domom za ljudska prava. Dom je bio privremeni
hibridni sud sa ciljem provoĊenja odredbi Dejtonskog mirovnog sporazuma i
spreĉavanja kršenja ljudskih prava na podruĉju Bosne i Hercegovine,
odnosno Dom je trebao biti prelazno rješenje dok Bosna i Hercegovina ne
bude spremna za ĉlanstvo u Vijeće Evrope i Evropski sud za ljudska prava.
Nakon nekoliko pisanih obraćanja tuţenoj strani da dostavi informacije o
navedenim osobama – nikad nikakav odgovor nije dostavljen.1 U svojoj
odluci o prihvatljivosti Dom je zakljuĉio da je sluĉaj prihvatljiv te traţi od
Republike Srpske da podnese pisana zapaţanja o meritumu predmeta do 10.
10. 1996. godine.2

Poĉetkom 1997. godine Dom je pozvao nekoliko svjedoka na saslušanje.

Prva dva svjedoka su bili Franjo Komarica, biskup banjaluĉki, i Berislav
Pusić, šef Ureda za razmjenu zarobljenika i nestale osobe Federacije Bosne i
Hercegovine. Na sljedećem zasjedanju Dom je pozvao dodatne svjedoke:
Amora Mašovića, predsjednik drţavne Komisije za nestale osobe, i Dragana
Bulajića, bivšeg šefa drţavne Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika i
nestale osobe Republike Srpske. Tokom rasprave o meritumu predmeta
tuţena strana je negirala da su Matanovići uhapšeni i pritvoreni, već su
tvrdili da su oni napustili teritoriju Republike Srpske autobusom 10. 10.
1995. godine na teritoriji Teslića, a u skladu sa sporazumom izmeĊu
MeĊunarodnog komiteta Crvenog krsta i vlasti Republike Srpske. 3 Nakon
raspravljanja o meritumu predmeta Dom je donio odluku o meritumu 11. 7.
1995. godine.

1
Odluka o prihvatljivosti, predmet CH/96/1, Josip, Boţana i Tomislav Matanović protiv
Republike Srpske, str. 2. Internet-stranica Doma
(http://www.hrc.ba/database/decisions/CH96-1%20Matanovic%20Admissibility%20L.pdf).
2
U svom izdvojenom mišljenju ĉlanovi Doma – Peter Germer i Miodrag Pajić – navode
kako je problem što se tuţenoj strani obraćalo na engleskom jeziku, što je vjerovatno razlog
zašto tuţena strana nije dostavila odgovor Domu.
3
Matanović, str. 4.

246
Dom u svojoj odluci navodi dokaze koje je pribavio od svjedoka i
dokumentirane dokaze o prepiskama raznih osoba i organizacija i Republike
Srpske. Ovi dokazi ukljuĉuju i izvještaj Komisije koju je osnovala Vlada
Republike Srpske da ispita ovaj predmet.4 Prvo pitanje na koje je Dom
nastojao odgovoriti jeste da li su Matanovići uopće nestali. Uzimajući u obzir
svjedoĉenje Franje Komarice i istragu koju su provele Internacionalne
policijske snage Ujedinjenih naroda (IPTF) te nedostatak volje tuţene strane
da ispita ovaj predmet, dokazuje se da su Matanovići 19. 9. 1995. godine
odvedeni u nepoznatom pravcu od policije bosanskih Srba.5

Tuţena strana dostavila je dva dokumenta koja ukazuju da su Matanovići

napustili Republiku Srpsku 10. 10. 1995. godine: primjerak policijskog
izvještaja od 10. 10. 1995. te pismo datirano 23. 4. 1996. od g. Sime Drljaĉe,
šefa policije u Prijedoru, poslano IPTF-u.6 Kada je u pitanju policijski
izvještaj, Dom je pokazao sumnju te navodi:

„Dom zapaţa da se ovo izvješće, koje izgleda kao prepis, prije nego
fotokopija originala, pojavilo tek u januaru 1997. u toku pregleda policijskih
zapisnika od strane Ureda ombudsmena, te da je tek pri samom kraju
saslušanja tuţena strana prvi put predloţila da se dotiĉni policajci saslušaju u
svojstvu svjedoka. Dom smatra da je taj prijedlog uĉinjen isuviše kasno.
Dom nalazi da je zaĉuĊujuće da je navodno viĊenje oca Matanovića i dvoje
starijih ljudi trebalo biti izdvojeno i spomenuto u pisanom izvješću, osobito
zato što se iz Izvješća Ureda ombudsmena o pregledu policijskih zapisnika
saznaje da gotovo nikakvi pisani zapisnici u to vrijeme nisu voĊeni u
prijedorskoj policijskoj postaji.“7

Dom, dalje, navodi kako nema sumnje da su vlasti Republike Srpske

ponudile Tomislava Matanovića za razmjenu 21. 12. 1995. godine, te da se
njegovo ime nalazilo na spisku za razmjenu izmeĊu vlasti Republike Srpske i
Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Dom zakljuĉuje da „spisak predstavlja
sluţbenu potvrdu kompetentnih vlasti Republike Srpske da je otac
Matanović bio pritvoren.“8

Na osnovu svjedoĉenja i prikupljene dokumentacije te pozivajući se na

praksu Evropskog suda za ljudska prava, Dom potvrĊuje da je tuţena strana

4
Matanović, str. 6.
5
Matanović, str. 7.
6
Matanović, str. 7.
7
Matanović, str. 8.
8
Matanović, str. 9.

247
bili svjesna da su Matanovići pritvoreni i nakon 14. 12. 1995. godine
odnosno nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Pored toga, tuţena
strana nije osigurala vjerodostojno i temeljito objašnjenje o nestanku
Matanovića, niti su preduzeli konkretne korake da ispitaju ovaj predmet.
Dom, takoĊer, ustanovljava da je tuţena strana prekršila ĉlan 5. Evropske
konvencije, jer je nakon 14. 12. 1995. godine „propustila da osigura
podnosiocima prijave pravo na slobodu i osobnu sigurnost.“9

U svom zakljuĉku Dom je naredio tuţenoj strani da preduzme sve

neophodne korake kako bi utvrdila boravište i sudbinu Matanovića, te da
osigura njihovo oslobaĊanje ukoliko su u ţivotu i da obavijesti Dom o
preduzetim koracima do 6. 10. 1997. godine.

Predmet Matanović je jedini sluĉaj Doma koji je privukao veliko

interesiranje stranih drţava i meĊunarodnih organizacija. Razlog tome jeste
osjetljivost predmeta, nejasne i ĉesto promjenljive informacije koje su davale
vlasti Republike Srpske.

Ţelja Doma i meĊunarodnih faktora da se pokaţu ozbiljnim u svom poslu,

politiĉki pritisak katoliĉkih subjekata kao i osjetljivost sudbine svećenika
Matanovića i njegovih roditelja doveli su do toga da je ovo vjerovatno bio
predmet koji je dobio i najviše paţnje. U provoĊenju same odluke ukljuĉile
su se meĊunarodne organizacije, poput Organizacije za sigurnost i saradnju u
Evropi (OSCE), Posmatraĉke misije Evropske unije (EUMM), Human
Rights Watch itd. MeĊunarodne policijske snage (IPTF) provele su vlastitu
istragu o pitanju nestanka svećenika Matanovića. Pored navedenih, i jedna
specijalna delegacija Komiteta za meĊunarodne odnose Ameriĉkog kongresa
posjetila je Prijedor kako bi se uvjerila i raspitala o sudbini Matanovića.10

Vlada Republike Srpske imenovala je Komisiju za istragu o sudbini

Tomislava Matanovića, koja je nakon višemjeseĉne istrage došla do
zakljuĉka da je Matanović zajedno sa svojim roditeljima napustio Republiku
Srpsku konvojem Crvenog krsta, te da nikad nije bio u pritvoru.11 Iste

9
Matanović, str. 12.
10
Izvještaj posjete prezentiran je pred Komitetom za meĊunarodne odnose pod naslovom:
Report of [Staffdel] Garon to Croatia and Bosnia, September 12-17, 1996, Committee on
International Relations, U.S. House of Representatives, 104th Coungress. Arhiv Bosne i
Hercegovine, kutija br. 1.
11
Vlada Republika Srpske imenovala je Komisiju u sastavu: Stevan Savić – predsjednik,
Goran Nešković, Dragan Stojĉić te dr. Stevan R. Stević. Sluţbeni list RS, 02-134/96 od 3.
12. 1996. Kutija br. 1. Zanimljivo je da je predsjednik Komisije ujedno bio i agent RS pred
Domom.

248
informacije je Domu dostavio ministar unutrašnjih poslova Republike
Srpske, Dragan Kijac, koji otkriva broj tablica autobusa kojim su Matanovići
navodno napustili Prijedor i ime vozaĉa, te negira izjave ombudsmena da su
Matanovići uhapšeni od policije Republike Srpske i da su bili u zatvoru.12

Sredinom 1996. godine zamjenik visokog predstavnika, Michael Steiner,

odrţao je sastanak sa predsjednikom Komisije za razmjenu ratnih
zarobljenika, Draganom Bulajićem. Na tom sastanku Bulajić je naveo da je
Matanović „najvjerovatnije ţiv“. Zamjenik visokog predstavnika, Steiner,
poslao je dopis predsjedniku Skupštine Republike Srpske traţeći od njega da
preuzme svećenika Matanovića i njegove roditelje tokom svoje posjete
Banjoj Luci 5. 6. 1996. godine.13 Već 6. 6. 1996. godine predsjednik
Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika, Dragan Bulajić, šalje dopis
zamjeniku Steineru, gdje navodi da je doveden u „nezgodnu situaciju“ zbog
Steinerovog spominjanja Bulajićeve izjave da su Matanovići „najvjerovatnije
ţivi“.14

Ĉini se da je kongresmen Benjamin Gilman najviše zastupao odlazak

kongresne delegacije u Bosnu i Hercegovinu. U svom govoru pred
Komitetom u septembru 1996. godine naglašava kako je delegacija poslana u
Prijedor kako bi se osiguralo oslobaĊanje svećenika Matanovića, ali da su
bili bezuspješni, te dodaje kako ima više zainteresiranih strana u ovom
predmetu – „Amerikanci, Britanci, MaĊari, Irci, Ĉesi i mnogi drugi –
zajedno sa mnogim meĊunarodnim organizacijama. Naše osoblje izvještava
da su svi u meĊunarodnoj zajednici na vrhu ovog predmeta sa odliĉnom
saradnjom od svih strana.“15 U maju 1996. godine ĉetiri ameriĉka
kongresmena pismom se obraćaju ameriĉkom drţavnom sekretaru, Warrenu
Christopheru, u kojem ga podstiĉu da utjeĉe na vlasti bosanskih Srba da
oslobode porodicu Matanović.16

Pored velikog pritiska i interesiranja Katoliĉke crkve i meĊunarodnih

organizacija za ljudska prava, sudbina porodice Matanović nije otkrivena.
Lokalni zvaniĉnici u Prijedoru su tvrdili da nemaju informacija o porodici

12
Dopis ministra Dragana Kijca Domu. Kutija br. 1.
13
Dopis Michaela Steinera Momĉilu Krajišniku. 3. 6. 1996. godine. Kutija br. 1.
14
Dopis Dragana Bulajića Michaelu Steineru. 6. 6. 1996. godine. Kutija br. 1.
15
Bosnian elections: A postmortem, Hearing before the Committee on International
Relations, House of Representatives, 16. 9. 1996. Cjeloviti tekst:
(http://www30.us.archive.org/stream/bosniaelectionsp00unit/bosniaelectionsp00unit_djvu.tx
t), pristupljeno 10. 9. 2012.
16
Pismo potpisali Christopher H. Smith, Alfonse M. D'Amato, Frank Lautenberg i Steny H.
Hoyer. Kutija br. 1.

249
Matanović, te da su najvjerovatnije izašli konvojem Crvenog krsta i da se
nalaze „negdje u Hrvatskoj“. U septembru 1996. godine IFOR je izveo
akciju pretresa triju kuća u rejonu Prijedora, gdje su se prema nekim
informacijama nalazili zarobljeni hrvatski vojnici te svećenik Matanović.
Ova informacija pokazala se netaĉnom.17 U septembru 2001. godine
Bošnjaci povratnici u Bišćanima kod Prijedora u bunaru pored jedne kuće
našli su tijela ĉlanova porodice Matanović. Informacija je proslijeĊena
istraţiteljima Federalne komisije za traţenje nestalih koji su izašli na teren i
izvršili ekshumaciju triju tijela.18 Na ţrtvama su bile sluţbene policijske
lisice, a pronaĊena su i zrna metaka kojima su ţrtve ubijene.

Godinu dana nakon otkrića posmrtnih ostataka porodice Matanović Policija

Republike Srpske uhapsila je pet bivših pripadnika lokalne policije u
Prijedoru zbog osnovane sumnje da su poĉinili ratni zloĉin protiv civilnog
stanovništva 1995. godine u Prijedoru. Ubrzo je uhapšeno još šest bivših
pripadnika lokalne policije u Prijedoru, meĊu kojima se nalazio i bivši
komandir policijske stanice Prijedor te policajci koji su osiguravali
porodiĉnu kuću Matanovića dok su bili u kućnom pritvoru. U meĊuvremenu
jedan dio opljaĉkane biblioteke svećenika Matanovića vraćen je Banjaluĉkoj
biskupiji, a interesantniji podatak jeste da je Matanovićev liĉni automobil,
„Jugo“, bio registriran na CJB Prijedor i da ga je koristio Odsjek
protivpoţarne zaštite.19 Sudsko vijeće Okruţnog suda Banja Luka 2005.
godine donijelo je oslobaĊajuću presudu zbog nedostatka dokaza. Ovo je bilo
prvo suĊenje za ratne zloĉine koje je pokrenuo sud u Republici Srpskoj. U
zajedniĉkom izvještaju triju nevladinih organizacija koje su vršile monitoring
suĊenja ocijenjeno je „da prvo suĊenje za ratni zloĉin u Republici Srpskoj
nije donijelo pravdu za porodicu Matanović. Sudsko vijeće je osnovalo
oslobaĊajuću presudu na nedostatku dokaza, što više ukazuje na manjkavu
istragu, kao i pasivnu ulogu Tuţilaštva i Sudskog vijeća u pribavljanju
dokaza. Osim toga, teško je prihvatiti ukazivanje Sudskog vijeća na gubitak
mnogih vaţnih dokaza, izgubljenih prilikom uništavanja dokumentacije CJB
Prijedor, koje je navodno izvršio naĉelnik, u to vrijeme, Simo Drljaĉa.“20 Do
17
Report of Stafdel Garon to Croatia and Bosnia, 12–17. 9. 1996. Kutija br. 1.
18
Jasmin Odobašić, intervju obavljen 11. 9. 2012. Postoje nejasni i nelogiĉni postupci
sluţbenika IPTF-a koji je pronaĊene sluţbene lisice i druge dokaze izuzeo od Federalne
policije i predao Policiji RS. Na osnovu zaduţenja lisica prilikom hapšenja porodice
Matanović moglo se ustanoviti koji su policijski sluţbenici odveli porodicu Matanović.
Fotografije sa ekshumacije kao i jedna verzija priĉe nalaze se u „Sjaju i bijedi ekshumacije“,
Jasmin Odobašić, SAK Trade, 2010.
19
Dopis MUP Prijedor kancelariji pravnog zastupnika Doboj, broj: 14-02/2-ZO-ZM-TD-
RP-34/3/01 od 3. 9. 2001. godine. Kutija br. 1.
20
Prvo suđenje za ratni zločin u Republici Srpskoj, Istraţivaĉko-dokumentacioni centar,
Fond za humanitarno pravo i Centar za mir, nenasilje i ljudska prava, 20. 3. 2005.

250
današnjeg dana niko nije odgovarao za prisilni nestanak i ubistvo porodice
Matanović.

Za razliku od predmeta Matanović, predmet katoliĉkog svećenika iz

Bosanske Gradiške, Ratka Grgića, koji je nestao 1992. godine, nije dobio
paţnju i interesiranje koje je porodica Matanović dobila. Jedan od mogućih
razloga za ovo jeste ĉinjenica da je Dom odluĉio da ne postoji kršenje
Sporazuma, jer apelant nije dokazao da postoje indicije da se Grgić nalazio u
pritvoru i nakon stupanja na snagu Sporazuma.21 Njegovi posmrtni ostaci do
današnjeg dana nisu pronaĊeni.

Uvidom u arhivu Doma moţe se konstatirati da je nekoliko odluka

djelimiĉno provedeno prvenstveno zbog pritiska visokog predstavnika u
BiH. Takav je sluĉaj bio sa predmetom Matanović. Nakon što je Vlada
Republike Srpske ignorirala odluku Doma, visoki predstavnik Westendorp, u
pismu predsjedniku Vlade RS Gojku Kliĉkoviću 1997. godine, prijeti da će
preduzeti mjere ukoliko se odluka ne provede. Kliĉković odgovora:
„Uvjeravam Vas da je 'ovaj predmet' teret za Republiku Srpsku već duţe
vrijeme i da ćemo mi nastaviti da radimo na njemu.“22 Westendorp odgovara
Kliĉkoviću: „U pogledu na odluku Doma, Vaš odgovor je nepotpun.“23
Tuţena strana je, kao odgovor na odluku Doma, formalno imenovala
Komisiju za istragu sudbine Matanovića, koja je ustanovila da je Matanović
zajedno sa svojim roditeljima napustio teritoriju Republike Srpske
konvojem. U svom izvještaju su ĉak dali i registarske tablice autobusa kojim
su napustili zemlju te ime i prezime vozaĉa. Pored pritisaka, uspostavljanja
komisija za istragu o sudbini Matanovića, istraga IPTF, njegovo tijelo su
2001. godine našli istraţitelji Federalne komisije u saradnji sa IPTF-om.
Sudski proces protiv otmiĉara Matanovića je odbaĉen. Do današnjeg dana
niko nije odgovarao za otmicu i ubistvo porodice Matanović. Moţemo
zakljuĉiti da odluka Doma u ovom predmetu nije imala velikih rezultata.

Kompletna analiza suĊenja dostupna je na: http://www.centar-za-

mir.hr/uploads/Sudjenja/Matanovic/ANALIZA%2020.ozujak%202005.doc), pristupljeno:
10. 9. 2012.
21
Grgić protiv Republike Srpske, odluka o meritumu, predmet: CH/96/15, internet-stranica
Doma: http://www.hrc.ba/database/decisions/CH96-15%20Grgic%20Merits%20L.pdf,
pristupljeno: 10. 9. 2012.
22
Gojko Kliĉković u pismu Westendorpu, 5. 11. 1997. Kutija br. 1.
23
Westendorp u pismu Kliĉkoviću. 25. 11. 1997. Kutija br. 1.

251
Literatura

1. Arhiv Bosne i Hercegovine, predmet Matanović. Kutija br. 1.

2. Arhiv odluka Doma za ljudska prava (www.hrc.ba)
3. Bosnian elections: A postmortem, Hearing before the Committee on
International Relations, House of Representatives, 16. 9. 1996. Cjeloviti
tekst:
http://www30.us.archive.org/stream/bosniaelectionsp00unit/bosniaelections
p00unit_djvu.txt), pristupljeno: 10. 10. 2015.
4. Dopis Dragana Bulajića Michaelu Steineru. 6. 6. 1996. godine. Kutija br. 1.
5. Dopis Michaela Steinera Momĉilu Krajišniku. 3. 6. 1996. godine. Kutija br.
1.
6. Dopis ministra Dragana Kijca Domu. Kutija br. 1.
7. Dopis MUP Prijedor kancelariji pravnog zastupnika Doboj, broj: 14-02/2-
ZO-ZM-TD-RP-34/3/01 od 3. 9. 2001. godine. Kutija br. 1.
8. Gojko Kliĉković u pismu Westendorpu, 5. 11. 1997. Kutija br. 1.
9. Grgić protiv Republike Srpske, odluka o meritumu, predmet: CH/96/15,
internet-stranica Doma: http://www.hrc.ba/database/decisions/CH96-
15%20Grgic%20Merits%20L.pdf, pristupljeno: 10. 10. 2015.
10. Odluka o prihvatljivosti, predmet CH/96/1, Josip, Boţana i Tomislav
Matanović protiv Republike Srpske, str. 2. Internet-stranica Doma:
http://www.hrc.ba/database/decisions/CH961%20Matanovic%20Admissibil
ity%20L.pdf.
11. Prvo suĊenje za ratni zloĉin u Republici Srpskoj, Istraţivaĉko-
dokumentacioni centar, Fond za humanitarno pravo i Centar za mir,
nenasilje i ljudska prava, 20. 3. 2005. Kompletna analiza suĊenja dostupna
na: http://www.centar-za-
mir.hr/uploads/Sudjenja/Matanovic/ANALIZA%2020.ozujak%202005.doc,
pristupljeno: 10. 10. 2015.
12. Report of [Staffdel] Garon to Croatia and Bosnia, September 12-17, 1996,
Committee on International Relations, U.S. House of Representatives,
104th Congress. Arhiv Bosne i Hercegovine. Kutija br. 1.
13. Sluţbeni list RS, 02-134/96 od 3. 12. 1996. Kutija br. 1.
14. Westendorp u pismu Kliĉkoviću, 25. 11. 1997. Kutija br. 1.

252
Mr. sc. Adisa Busuladţić
Studentica druge godine doktorskog studija iz politologije /
Politology PhD Student II Year
Univerzitet u Sarajevu / University of Sarajevo
Fakultet politiĉkih nauka / Faculty of Political Sciences

UDK 94(497.11)“19/20“(049.3)

ZATOĈENICI MITA:
Osvrt na knjigu Latinke Perović
Dominantna i neželjena elita: Beleške o intelektualnoj i političkoj
eliti u Srbiji (XX–XXI vek)1

PRISONERS OF MYTH:
Book Review
Dominant and Unwelcome Elite: Notes on Intellectual and Political Elite
in Serbia (20th and 21st Centuries) by Latinka Perović2

Sažetak
Historičari u Srbiji i van nje saglasni su u ocjeni da je knjiga Latinke Perović
Dominantna i neželjena elita: Beleške o intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji
(XX–XXI vek) jedno od najznačajnijih naučnih i izdavačkih poduhvata ostvarenih
na prostorima bivše Jugoslavije u protekloj godini, ali taj značaj potpuno različito
tumače.
Busuladţić tvrdi da razlog za različita tumačenja ove knjige treba trţiti u samom
naslovu kao i biografskom metodu koji je Latinka Perović primijenila u knjizi.
Autorica zamjera Latinki Perović što noviju historiju Srbije opisuje kao sukob
između „dominantnih“ i „neţeljenih“ elita jer to navodi na zaključak da je istinska
demokratija u Srbiji i njenom neposrednom okruţenju, zapravo, nemoguća. Sve dok
se društvo posmatra kao zajednica elita i neelita (odnosno onih koji vladaju i
kojima se vlada), istinske demokratije nema, niti je moţe biti, tvrdi Busuladţić. Istim
akterima koji su tvorci sintagme o Srbima kao „nebeskom narodu“ prišivati još i
etiketu „elite“, znači i dalje posredno jačati mitologiju nauštrb historije, jer dok
god se na historiju Srba bude gledalo bilo kao na historiju „nebeskog naroda“ bilo
kao na historiju dominantnih i neţeljenih elita, dotle će njihovi susjedi i komšije na

1
Prikaz knjige Dominantna i neželjena elita: Beleške o intelektualnoj i političkoj eliti
u Srbiji (XX–XXI vek), Latinke Perović, Dan Graf, Beograd, 2015.
2
This text is review of a book Dominant and unwelcome elite: Notes on intellectual
and political elite in Serbia (20th and 21st centuries) by Latinka Perović, Dan Graf,
Beograd, 2015

253
zemlji biti osuđeni da ţive kao da će sto godina biti mir, a spremaju se kao da će
sutra izbiti rat – kaţe Busuladţić u osvrtu.

Ključne riječi: Latinka Perović, teorija elita, elita vlasti, sociološka imaginacija,
historija, Srbija, Jugoslavija, Savez komunista Srbije, liberali u Srbiji, naprednjaci
u Srbiji, narodnjaci u Srbiji, nacionalizam, demokratija, mitologija

Summary
The historians in and outside Serbia agree that Latinka Perović's book Dominant
and Unwelcome Elite: Notes on Intellectual and Political Elite in Serbia (20 th
and 21st centuries) is one of the most significant achievements of science and
publishing that came out on the territories of the Former Yugoslavia over the
course of the last year. However, the way they interpret the book's significance
varies starkly from one historian to another.
Busuladţić argues that the main reasons for different interpretations of the book
rest in its title and the biographical method Latinka Perović applied therein. The
author criticizes Latinka Perović's view of the recent history of Serbia as a clash
between 'dominant' and 'unwelcome' elite, for such view consequently implies the
improbability of ever experiencing a true democracy in Serbia and its immediate
neighborhood. As long as a society is perceived as a community comprised of the
elite and the non-elite (i.e. the ruler and the ruled), there neither is, nor can be any
true democracy, says Busuladţić. Affixing the 'elite' lable to those same actors who
have created the creed that the Serbs are 'the people of Heaven', contributes to
further perpetuating the myth at history's expense. For as long as we perceive the
history of Serbs as either the history of 'the people of Heaven', or the history of
'dominant and unwelcome elite', nations living in their immediate neighborhood on
Earth will be destined to act as if they were to live a hundred years in peace, yet
constantly brace themselves for a war that could break out the next day, Busuladţić
concludes in the review.

Key words: Latinka Perović, elite theory, power elite, sociological imagination,
history, Serbia, Yugoslavia, League of Communists of Serbia, Serbian liberals,
Serbian progressives, Serbian populists, Serbian nationalists, mythology;

Uvod

Historiĉari i s ovu i s onu stranu srbijanske granice saglasni su u ocjeni da je

knjiga Latinke Perović Dominantna i neţeljena elita: Beleške o
intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji (XX–XXI vek) – objavljena u izdanju
Dan Grafa u septembru 2015. godine – veoma znaĉajna.

254
Dragan Markovina, splitski historiĉar roĊen u Bosni i Hercegovini, smatra da
knjiga predstavlja „sjajnu i iznimno vaţnu historiografsku kritiku
nacionalistiĉke Srbije“.

Milan Subotić, beogradski historiĉar i recenzent knjige, kaţe da ovaj rukopis

Latinke Perović predstavlja „znaĉajan doprinos shvaćanju da je istorija
srpskog naroda, kao i svakog drugog naroda, istorija procesa dugog trajanja,
а ne istorija uvek novih poĉetaka.“

Zanimljivo je da Markovina u svom osvrtu akcenat stavlja na fenomen

srpskog nacionalizma, istiĉući da Latinka Perović „predstavljala jedan od
najsnaţnijih antinacionalistiĉkih glasova u jednom militariziranom društvu
ĉije su nacionalistiĉke opsesije i mitovi odveli ĉitav jugoslavenski prostor u
tragiĉne ratove, devastiravši ga za dugi niz desetljeća“, dok u Subotićevoj
recenziji fenomen srpskog nacionalizma ne samo da se ne spominje u
negativnom kontekstu već je u potpunosti izostavljen iz diskursa.

Za Subotića je najbitnije to što autorica „ideje, politiĉke i ţivotne sudbine

trinaest svojih savremenika, razmatra polazeći od teze da se unutar srpskog
društva, od samih poĉetaka sticanja njegove drţavnosti u drugoj polovini
XIX vijeka, uporno reprodukuju suprotstavljeni obrasci mišljenja koje
oliĉavaju pripadnici 'dominantne' i 'neţeljene elite'“, pri ĉemu „dominantna
elita“ reproducira populistiĉke tradicije socijalistiĉko-radikalskog
(narodnjaĉkog) obrasca, s jedne, a „neţeljena elita“ liberalni (naprednjaĉki)
obrazac, s druge strane. U Subotićevoj recenziji ne samo da nema srpskog
nacionalizma već nema ni srpskih nacionalista.

Osim jednog – historiĉara i politiĉara Ivana Đurića, kojeg je sama autorica za

potrebe svoje nauĉne argumentacije posthumno okarakterizirala kao
„racionalnog srpskog nacionalistu“.

Da ne bude zabune, Latinka Perović je Đurića istovremeno uvrstila u

pripadnika „neţeljene elite“. I to s punim pravom: ovaj svjetski poznati
vizantolog bio je, istovremeno, deklarirani liberal, predsjednik Liberalnog
foruma Srbije i jedan od najglasnijih kritiĉara militantnog srpskog
nacionalizma; nakon što je poĉetkom 90-ih u reţimskim medijima prokazan
kao „izdajnik srpskog naroda“, izloţen prijetnjama i prinuĊen da emigrira u
Francusku, on i dalje neumorno radi na javnoj osudi tog istog nacionalizma,
sve do svoje prerane smrti u jesen 1997. Zbog svega ovoga, Ivan Đurić,
zajedno sa svojim ujakom, arhitektom Bogdanom Bogdanovićem,
predstavlja i najistaknutijeg, najangaţiranijeg, najdosljednijeg i stoga, reklo
bi se, najelitnijeg predstavnika „neţeljene elite“ u Srbiji krajem XX vijeka.

255
Postavlja se pitanje: kako je moguća toliko razliĉita, gotovo rašomonska
interpretacija ove knjige izmeĊu historičara Markovine i historičara
Subotića, naprimjer, uprkos njihovom konsenzusu o njenom znaĉaju u
historiografiji Srbije i bivše Jugoslavije? Za odgovor na ovo pitanje potrebno
je izaći iz okvira historije kao nauke i razmotriti ga sa politološkog i
sociološkog stanovišta.

Sa tog stanovišta, uzrok ove rašomonijade najprije treba traţiti u primjeni

biografskog metoda, ali i u naslovu same knjige koji historiju Srbije XX i
XXI vijeka problematiĉno veţe za teoriju elita.

Biografski metod više skriva, nego otkriva

U nastojanju da odrţi distancu historiĉarke, Latinka Perović je vlastite

bilješke o trinaestoro svojih savremenika – Dobrici Ćosiću, Marku Nikeziću,
Koĉi Popoviću, Milovanu Đilasu, Ivanu Đuriću, Novaku Pribiĉeviću,
Slobodanu Iniću, Ivanu Stamboliću, Olgi Popović-Obradović, Simi
Ćirkoviću, Zoranu ĐinĊiću, Bogdanu Bogdanoviću i Radomiru
Konstantinoviću – sistematizirala na isti naĉin: najprije kraći biografski
zapis, nakon ĉega slijedi tekst predstavnika „elite“ koji, prema autoriĉinom
mišljenju, najbolje oslikava njegovu/njenu liĉnost, dok u trećem dijelu slijedi
formulacija autoriĉinog viĊenja i tumaĉenja njihovih glavnih ideja i kljuĉnih
aspekata njihovog javnog djelovanja. Ovakav pristup moţda odgovara
historiji kao nauci, ali sa stanovišta politologije i sociologije, on neminovno
otvara više pitanja no što daje odgovora.

Iz autoriĉine analize jasno je da Dobrica Ćosić, zbog zastupanja

socijalistiĉko-radikalnog (narodnjaĉkog) koncepta u srpskoj historiji, jedini
predstavlja dominantnu, a svi ostali akteri, kao liberali (naprednjaci),
neţeljenu elitu.

Osamdesettrogodišnja Latinka Perović se, u svojoj karijeri historiĉarke,

najviše bavila srpskim socijalistima, liberalima i radikalima XIX i poĉetka
XX vijeka, pa je zato razumljivo i njeno insistiranje na tezi da se novija
historija Srbije, takoĊer, moţe objasniti kao sukob izmeĊu socijalistiĉko-
radikalne većine, na koju je snaţan utjecaj imalo rusko narodnjaštvo te
liberalne manjine, koja sa idejama zapadnoevropskog politiĉkog i društvenog
razvoja ne uspijeva nametnuti kao „dominantna elita“.

256
Ipak, ovu autoriĉinu tezu lahko je dovesti u pitanje, navodeći kao primjer
sadašnjeg predsjednika Vlade Republike Srbije, Aleksandra Vuĉića, koji je
svoju politiĉku karijeru poĉeo 1993. kao ĉlan Srpske radikalne stranke
Vojislava Šešelja, da bi 2008. postao potpredsjednikom Srpske napredne
stranke, koja se od 2012. godine nalazi u vladajućoj koaliciji sa
Socijalistiĉkom partijom Srbije. Sadašnja vladajuća koalicija u Srbiji
zvaniĉno vodi proevropsku politiku i uĉestvuje u pregovorima o
prikljuĉivanju zemlje Evropskoj uniji.

Moţe se, dakle, zakljuĉiti kako je – već puno prije izlaska iz štampe knjige
Latinke Perović u septembru 2015. – cijeli koncept podjele srpske
intelektualne i politiĉke elite na radikalne socijaliste (narodnjake) kao
vladajuću većinu i liberale (naprednjake) kao opozicionu manjinu i sâm
otišao u historiju, te da novim generacijama historiĉara u Srbiji i van nje neće
biti od naroĉite koristi.

Treba se, takoĊer, upitati zbog ĉega je autorica propustila da meĊu svim
navedenim predstavnicima elite napravi jasniju distinkciju izmeĊu onih koji
jesu bili vrhunski intelektualci (historiĉari, filozofi, pisci, vajari, arhitekte i
sl.), ali su u javnom ţivotu Srbije s pravom bili percipirani kao politiĉari, jer
su se u jednom periodu svog ţivota nalazili u samom vrhu, bilo vladajućih
bilo opozicionih politiĉkih struktura u Srbiji na prelazu iz XX u XXI vijek:
Ćosić, Nikezić, Popović, Đilas, Đurić, Pribiĉević, Inić, Bogdanović,
Stambolić, ĐinĊić.

Samo troje od trinaestoro navedenih predstavnika elite (Popović-Obradović,

Ćirković i Konstantinović) bavili su se iskljuĉivo akademskim odnosno
knjiţevnim radom.

Moţe se pretpostaviti kako glavni razlog za odsustvo ove distinkcije leţi u

ĉinjenici da bi, u sluĉaju njene primjene, autorica neminovno morala
napustiti poziciju distancirane historiĉarke te i ove bilješke o intelektualnoj i
politiĉkoj eliti, uvrstiti i vlastitu biografiju, budući da je, prije no što se
poĉela profesionalno baviti historijom, ĉetiri godine obavljala funkciju
sekretarice Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, u vrijeme kad je
Marko Nikezić bio predsjednik tog komiteta. Oboje su istovremeno i
smijenjeni, nakon što su od jugoslavenskog politiĉkog rukovodstva bili
etiketirani kao „liberali“ i u javnosti kritizirani kao „antititoisti“,
„sovjetofobi“ i „zagovornici trţišne ekonomije“.

257
Zbog ĉega je toliki broj historiĉara, filozofa, knjiţevnika, vajara i arhitekata
u srbijanskoj politici XX i XXI vijeka? Ovaj fenomen simbioze politiĉara i
intelektualca sama autorica ostavlja nedoreĉenim, mada bi sagledavanje
uzroka ove pojave sasvim sigurno najviše doprinijelo razumijevanju svega
što se u posljednjih stotinjak godina dešavalo u Srbiji i njenom neposrednom
okruţenju.

Na svu sreću, fenomen je na najdirektniji i najsaţetiji naĉin objasnio srpski

knjiţevnik Svetislav Basara kada je, u povodu promocije ove knjige krajem
novembra 2015. godine u Novom Sadu, izjavio kako je knjiga historiĉarske
Latinke Perović Dominantna i neţeljena elita svjedoĉanstvo da „Srbija ima
sjajne istoriĉare, ali da nema istoriju, i to zahvaljujući upravo dominantnoj
eliti koja ne ţeli istorijsku realnost ukoliko joj ona ne odgovara (...). „Naša
elita ne ţeli realnost koja je proizašla iz istorije, već iz narodnih pesama i
pseudo mitologije. Ono što imamo u udţbenicima po školama i fakultetima
je serija nebuloza i mistifikacija koje su proistekle iz slepaĉkih guslanja“,
rekao je tada Basara, a bezmalo svi srbijanski portali odmah prenijeli.

U zemlji u kojoj, kako kaţe Basara, historiju zamjenjuje mitologija, sva

intelektualna elita angaţira se, neminovno, ili u odbrani ili u razbijanju
mitologije.

Zbog toga i ne treba ĉuditi izravno uĉešće tolikog broja uglednih historiĉara i
knjiţevnika u politici Srbije XX i XXI vijeka.

Mitovi socijalistiĉkih revolucija i realpolitika zapadnih sila

Ono što, ipak, ostaje nedovoljno razjašnjeno nakon ĉitanja knjige Latinke
Perović jeste slijedeće: kako je moguće da jedan deklarirani velikosrpski
nacionalista, patološki šovinista i ratnohuškaĉ, kakav je nesumnjivo bio
Dobrica Ćosić, uspije ideološki pobijediti i idejno nadjaĉati ni manje ni više
nego cijelo tuce svojih savremenika koji su, svi do jednog, predstavljali
istinske humaniste, kosmopolite i naprednjake?

Razloge, ĉini se, treba traţiti u ĉinjenici da predstavnici te liberalne

(naprednjaĉke) elite, istina, nisu vjerovali u nacionalne mitove, ali jesu u
neke druge i upravo ih je robovanje tim drugim ideološkim mitovima ĉinilo
nemoćnim da se efikasno suprotstave nacionalnom, taĉnije, nacionalistiĉkom
i šovinistiĉkom zanosu pobornika velike Srbije.

258
Uzmimo, naprimjer, tekstove i izvore koje je autorica koristila u
predstavljanju svog najbliţeg saradnika, Marka Nikezića, koji je još 1969.
godine ustvrdio da je glavno politiĉko pitanje u Srbiji – opasnost udruţivanja
nacionalizma i drţavnog socijalizma. „Imam utisak“, govorio je tada
Nikezić, „da su neki srpski nacionalisti, ako već ne mogu da od federacije
uĉine svoj instrument, instrument svoje hegemonije, spremni za borbu protiv
federacije u ime srpskih prava (...) i da ĉine sve što mogu da postave Srbiju u
opoziciju prema federaciji, kao republiku, i što je još vaţnije, Srbe kao
naciju, 'otvarajući' time pitanje Bosne i Hercegovine, i odreĊena pitanja u
odnosima sa Hrvatskom.“

Nakon sovjetske intervencije u Ĉehoslovaĉkoj 1968. godine, Nikezić je bio

uvjeren da najveću opasnost, osim nacionalizma iznutra, izvana predstavlja
Sovjetski savez (SSSR) odnosno Rusija koja „nikada vojniĉki nije bila jaĉa“.
„Srpski nacionalisti mogu imati ili nemati simpatije za Ruse, no njima ruski
model organizacije drţave mora biti blizak (...). Moramo imati stalno na umu
šta je glavno. A glavno su nam Rusi napolju, ne zato što su Amerikanci
dobri, nego zato što su ovi blizu“, kaţe Nikezić, uvjeren da je, iako nije bila
ĉlanica socijalistiĉkog lagera, tj. Varšavskog pakta, Jugoslavija, ipak, bila
podruĉje primjene teorije ograniĉenog suvereniteta koju je u vrijeme
vladavine Leonida Breţnjeva SSSR primjenjivao u zemljama koje su ĉinile
sferu njegovog geopolitiĉkog utjecaja.

Marko Nikezić se, kako Latinka Perović u više navrata navodi, protivio
etiketi „liberala“ na osnovu koje je 1972. godine i smijenjen sa funkcije
predsjednika CKSKS. On je sebe i svoje sljedbenike nazivao
„revolucionarnim demokratima“ i zalagao se za izgradnju graĊanskog
društva na principima zapadnoevropske civilizacije, trţišnoj ekonomiji i
vladavini prava. Istovremeno se protivio centralizmu i nacionalizmu kao
glavnim branama politiĉkog monopola i autokratske vladavine.

Nikezić je sebe smatrao reformistom i pobornikom organske evolucije.

Vjerovao je kako se naglim promjenama, lomovima i zaokretima ne moţe
ništa postići. Ipak, kada ga je Josip Broza Tito u jednom u nizu svojih
samovoljnih i naglih poteza u julu 1972. godine natjerao da podnese ostavku,
Nikezić se više nikada nije vratio u politiku. Iz sadašnje historijske
perspektive, odluka Marka Nikezića da već 1972, u 51. godini ţivota,
zauvijek ode iz politike, moţe se ocijeniti tragiĉnom.

Da je, u skladu sa proklamiranim principom organske evolucije, priĉekao

nepunih osam godina, Nikezić je, nakon Titove smrti u maju 1980, moţda
mogao doprinijeti daljnjem evolutivnom pribliţavanju Jugoslavije

259
zapadnoevropskim principima pravne drţave i trţišne ekonomije, te tako
svojim intelektualnim autoritetom osujeti dominaciju radikalnih nacionalista
na ĉelu sa Dobricom Ćosićem i uspori, ako ne i u potpunosti zaustavi proces
raspada cjelokupne jugoslavenske zajednice koji je, uslijed otvorenog jaĉanja
srpskog, a onda i ostalih nacionalizama, otpoĉeo odmah nakon Titove smrti.
Nikezić je umro poĉetkom januara 1991. godine, ne doĉekavši formalni
raspad SSSR-a i Varšavskog pakta do kojeg će doći nekoliko mjeseci
kasnije. Ipak, već je nakon dolaska Mihaela Gorbaĉova na ĉelo Sovjetskog
saveza sredinom 1980-ih postalo jasno da ova svjetska sila odustaje od
Breţnjevljeve doktrine odnosno teorije ograniĉenog suvereniteta prema kojoj
SSSR sebi priskrbljuje pravo intervencije u sluĉajevima da neka od ĉlanica
pokuša skrenuti sa „socijalistiĉkog“ puta.

Nikezić, nasreću, nije doţivio da shvati koliko je bio u krivu kada je tvrdio
da se sovjetske odnosno ruske intervencije treba bojati više od ameriĉke jer
su ovi prvi blizu. Da geografska distanca ne predstavlja nikakvu prepreku
vojnoj intervenciji, pokazale su Sjedinjene Drţave koje su, nakon pada
Berlinskog zida i raspada SSSR-a, otpoĉele seriju vojnih intervencija u
raznim dijelovima svijeta, shodno svojim geostrateškim ciljevima – bilo da
je rijeĉ o Clintonovoj doktrini „humanitarne intervencije“ 90-ih godina XX
vijeka, uz pomoć koje je suverenitet tadašnje Jugoslavije (Srbija i Crna Gora)
osporen na teritoriju Kosova, ili o Bushovoj doktrini preemptivne
intervencije u zemljama osumnjiĉenim da podstiĉu globalni terorizam:
Afganistanu, Iraku, Libiji, Siriji i dr.

S druge strane, Nikezić jeste doţivio opovrgavanje svoje teze da

jednopartijski sistem jednostavno ne dozvoljava uspostavu trţišne
ekonomije, jer ga ona izravno podriva. U jednoj urbanoj legendi kaţe se da
je kineski politiĉar i reformator, Deng Xiaoping, još krajem 1970-ih na
retoriĉko pitanje postavljeno pred najvišim rukovodstvom Komunistiĉke
partije Kine: „Šta je najveća prepreka oĉuvanju monopola vlasti
Komunistiĉke partije u Kini?“, nakon dramske pauze jednostavno odgovorio:
„Socijalizam“, poslije ĉega su pod njegovom dirigentskom palicom
predsjedavajućeg Savjetodavne komisije Komunistiĉke partije Kine (iliti
ĉovjeka „iz sjene“) nastupile ekonomske reforme ka trţišnoj privredi te
višegodišnji galopirajući rast kineske privrede koji i dan-danas traje.

Odlaskom Nikezića i sliĉnih demokrata sa politiĉke scene Srbije poĉetkom

1970-ih u neku vrstu samoizolacije, u politiĉki prostor Jugoslavije i Srbije
prodrli su nacionalisti raznih ideoloških i etniĉkih predznaka, ali ĉija je
zajedniĉka osnovica bio autoritarizam te odsustvo sluha za drugo i drugaĉije
mišljenje, kompromis i pluralizam.

260
Zbog svega toga, Jugoslavija će se, nakon kolapsa paradigme drţavnog
socijalizma u Istoĉnoj Evropi i jednopartijskog sistema baziranog na
monopolu vlasti Saveza komunista Jugoslavije, raspasti u seriji krvavih
meĊunacionalnih ratova, dok će u svim drugim socijalistiĉkim zemljama
Centralne i Istoĉne Evrope uspostava višepartijskog sistema i trţišne
privrede biti obavljena relativno mirno i bez većih sukoba.

Za sve ovo, naravno, ne bi bilo pravedno kriviti samo pripadnike dominantne

elite tog vremena. Ivan Đurić, ĉovjek koji je tokom 1990-ih najviše radio na
pokušaju obnove liberalne, graĊanske i demokratske Srbije u okviru
jugoslavenske zajednice suverenih drţava, vispreno je jednom prilikom
zakljuĉio da je Jugoslavija slom drţavnog socijalizma i politiĉkog monopola
krajem 1980-ih doĉekala bez jasno profilirane alternative jer ona nije bila ni
mnogobrojna, ni masovno disidentska, kao što je to bio sluĉaj sa zemljama
Istoĉne Evrope.

„Mi nismo imali ni Vaclava Havela, ni Solidarnost, nismo imali ni sovjetsku

okupaciju. Titova Jugoslavija je mudro, razliĉitim prednostima u poreĊenju
sa susedima, sistematski, ĉesto i uz njihovo sauĉesništvo potkupljivala
potencijalne disidente. Na šta se svodilo 'disidentstvo' u Jugoslaviji 70-80-ih
godina? Na traganje za nacionalnim nepravdama, a ne na ideološku
alternativu (...) jer je 'istorijska frustracija' zavela veći dio opozicije s poĉetka
osamdesetih godina na tvrde nacionalistiĉke staze.“

Sama Latinka Perović je u ovom eseju o Ivanu Đuriću lucidno dodala kako
se nacionalizmom, osim od partijskih autokrata u samoj Jugoslaviji,
manipuliralo i izvana.

„Zapad je“, kaţe ovom prilikom autorica, „u svim zemljama drţavnog

socijalizma i politiĉkog monopola komunistiĉkih partija, naroĉito u
socijalistiĉkim federacijama, u nacionalizmu video, ĉesto bitnog, ĉinioca
demokratizacije. Jednom reĉi, i sam je uĉestvovao u crtanju Ċavola.“

Dilema sadašnjeg trenutka: elita ili demokratija

Moţda to u vrijeme neposredno nakon pada Berlinskog zida, proklamiranog

kraja historije i naivnog vjerovanja u konaĉnu pobjedu liberalne demokratije
i kapitalizma i nije bilo tako oĉito, ali govoriti danas o politiĉkim elitama kao
o nosiocima progresa i demokratije predstavlja, ako ne izraz politiĉke

261
demagogije, onda svakako oportunistiĉko poimanje svega što se u posljednje
dvije decenije na globalnom planu, zapravo, dešava.
Ţivimo u vremenu u kojem smo suoĉeni sa apsolutnim autoritetom
korporativnog kapitala i ideologijom neoliberalizma, kojeg prati politiĉko-
vojna dominacija Sjedinjenih Drţava. U svojstvu jedine svjetske supersile,
one su u stanju da – ili direktno putem vojnih intervencija, koje nekad izvode
uz saglasnost ĉlanica NATO-saveza i Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih
nacija, a nekad i mimo njih, ili uz pomoć svog utjecaja nad rukovodstvima
Svjetske banke, MeĊunarodnog monetarnog fonda pa i Evropske unije –
suvereno odluĉuju o politici bezmalo svake zemlje na svijetu.

Tome se aktivno i sa manjim ili većim uspjehom, a naţalost, u okviru neke

druge autoritarne paradigme odupiru samo Ruska Federacija, Iran, Kina i
Sjeverna Koreja. Zbog toga i tumaĉenje novije historije Srbije uz pomoć
„dominantnih“ i „neţeljenih“ elita predstavlja posrednu potvrdu pesimistiĉke
teze o tome da je demokratija u današnjem svijetu, zapravo, utopija.

Kada je Wright Mills u svojoj knjizi „Elita vlasti“ iz 1957. godine govorio o
tome da je vlast u Sjedinjenim Drţavama, kao najrazvijenijoj drţavi
savremenog industrijskog društva, sastavljena od tri piramide: korporativne
privrede, drţavne administracije i vojne hijerarhije, on je od intelektualaca
izriĉito zahtijevao da se suprotstave strukturama moći koje tvore trojnu elitu.
Nije, meĊutim, mogao da pretpostavi da će Sjedinjene Drţave uspjeti svoj
model vlasti nametnuti bezmalo cijelom svijetu, te da će u tom procesu
dolaziti ne samo do anuliranja utjecaja intelektualne elite na vladajuće
slojeve već i njenog direktnog kooptiranja u piramidu vlasti, pri ĉemu je
uspješno otklonjena svaka opasnost od politiĉke i ideološke opozicije i
izgradnje istinski demokratskog, pluralistiĉkog društva.

Sve dok je društvo sastavljeno od elita i neelita (odnosno onih koji vladaju i
kojima se vlada), prava demokratija i jeste utopija, a socijalni nemiri,
politiĉke pobune, ratovi i terorizam postaju naĉin na koji se svako društvo
vremenom pretvara u totalitarno, budući da svaka elita nastoji pod svaku
cijenu sprijeĉiti famoznu cirkulaciju elita odnosno svoj odlazak sa vlasti.

Postoji, osim nesretnog odabira termina „elita“, još jedan aspekt zbog kojeg
je knjiga Latinke Perović sociološki problematiĉna, a tiĉe se još jednog
termina iskovanog u sociološkoj radionici Wrighta Millsa i to onog o
„sociološkoj imaginaciji“. Termin „sociološka imaginacija“ predstavlja
pokušaj da se naizgled bezliĉne i neuhvatljive historijske sile stave u vezu sa
ţivotom pojedinca.

262
Moţe se ovdje, istina, ustvrditi da je Latinka Perović upravo to i uradila na
primjeru trinaestoro svojih savremenika. Ali šta ćemo sa stotinama hiljada
pripadnika srpskih neelita, nesrba i svih drugih na ĉije su ţivote direktno
utjecale odluke koje je ova dominantna i neţeljena elita donijela ili
propustila da donese?!

Istim akterima koji su tvorci sintagme o Srbima kao „nebeskom narodu“

prišivati još i etiketu „elite“, znaĉi i dalje posredno jaĉati mitologiju nauštrb
historije, jer dok god se na historiju Srba bude gledalo bilo kao na historiju
„nebeskog naroda“ bilo kao na historiju dominantnih i neţeljenih elita, dotle
će njihovi susjedi i komšije na zemlji biti osuĊeni da ţive kao da će sto
godina biti mir, a spremaju se kao da će sutra izbiti rat.

Literatura

1. Beta News Agency: Basara: Srbija nema istoriju, citirano prema N1 – CNN
Exclusive News Channel Affiliate, 26. 11. 2015,
http://rs.n1info.com/a112906/Vesti/Basara-Srbija-nema-istoriju.html
(pristupljeno: 7. 1. 2016).
2. Fukuyama, Francis (1992) The End of History and the Last Man, Free
Press, New York.
3. Markovina, Dragan (2015) „Objavljena je sjajna i iznimno vaţna
historiografska kritika nacionalistiĉke Srbije“, 6yka.com, 4. 12. 2015,
http://www.6yka.com/novost/95019/dragan-markovina-objavljena-je-
sjajna-i-iznimno-vazna-historiografska-kritika-nacionalisticke (pristupljeno:
5. 1. 2016).
4. Mills, Wright Charles (1998) Elita vlasti, prevod: Ratoljub D. Dodić, Plato,
Beograd.
5. Mills, Wright Charles (1964) Sociološka imaginacija, prevod: Ratoljub D.
Dodić, Savremena škola, Beograd.
6. Perović, Latinka (2015) Dominantna i neţeljena elita: Beleške o
intelektualnoj i političkoj eliti u Srbiji (XX–XXI vek), Dan Graf – Javna
medijska ustanova „Radio-televizija Vojvodine“, Beograd – Novi Sad.
7. Subotić, Milan (2015) „Drama zakasnelih promena (Latinka Perović,
Dominantna i neţeljena elita)“,
http://www.academia.edu/13706737/Drama_zakasnelih_promena_Latinka_
Perovi%C4%87_Dominantna_i_ne%C5%BEeljena_elita_ (pristupljeno: 5.
1. 2016).

263
264
Mr. sc. Muamer Hodţić
Općina Centar, Sarajevo / Municipality Centar, Sarajevo
Savjetnik Općinskog naĉelnika / Head of Municipality's Adviser

UDK 929 Doleĉek V. (049.3)

AKADEMIK DOLEĈEK1

ACADEMICIAN DOLEĈEK2

Sažetak
Tekst je prikaz knjige Vlatka Dolečeka Od đaka pješaka do akademika, Udruţenje
obrazovanje gradi BiH, Sarajevo, 2014.

Summary
This text is an overview of a book by Vlatko Doleček Od đaka pješaka do
akademika (From Walking Schoolboy to Academician), Udruţenje obrazovanje
gradi BiH, Sarajevo, 2014.

Na postdiplomskom studiju („Bosna i Hercegovina u savremenom svijetu“)

na Fakultetu politiĉkih nauka Univerziteta u Sarajevu u okviru predmeta
Globalizacija i nacionalni identiteti 2005. godine slušao sam predavanja
uvaţenog profesora dr. sc. Vlatka Doleĉeka. Naime, prof. dr. sc. Esad Zgodić
(profesor na predmetu Globalizacija i nacionalni identiteti) nas je u
uvodnom dijelu informirao da će nam jedno predavanje odrţati profesor
Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu dr. sc. Vlatko Doleĉek, dipl.
ing. Moram priznati da sam bio iznenaĊen i ne baš oduševljen. MeĊutim,
poslije samo pet-šest minuta predavanja uvaţenog profesora moje
neoduševljenje je nestalo, a na kraju predavanja svi postdiplomci su izrazili i
zadovoljstvo i oduševljenje predavanjem. Sjećam se da nam je na kraju
predavanja prof. Doleĉek dao svoju e-mail adresu na koju mu moţemo bez
ustruĉavanja postavljati pitanja u vezi sa predmetom predavanja. TakoĊer se
sjećam da nam je rekao da „ko nema e-mail adresu kao da ne postoji“.
1
Prikaz knjige Od đaka pješaka do akademika Vlatka Doleĉeka, Udruţenje obrazovanje
gradi BiH, Sarajevo, 2014.
2
This text is an overview of a book by Vlatko Doleĉek Od đaka pješaka do akademika
(From Walking Schoolboy to Academician), Udruţenje obrazovanje gradi BiH, Sarajevo,
2014.

265
Deset godina kasnije vidio sam i proĉitao obimnu knjigu (478 str.) pod
naslovom Od đaka pješaka do akademika, ĉiji je autor redovni ĉlan
Akademije nauka i umjetnosti BiH, akademik Vlatko Doleĉek. To je
autobiografska knjiga u povodu 75 godina njegovog ţivota i rada.

Proĉitavši knjigu, odluĉio sam napisati prikaz iste, iako moram priznati da to
nije lahak posao, posebno uzimajući u obzir ĉinjenicu da je akademik
Doleĉek bio dekan Mašinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu u periodu
kada sam se rodio.

Ĉitati knjigu Od đaka pješaka do akademika je veliko zadovoljstvo. To je

jedna impresivna priĉa o djeĉaku koji je u jednoj maloj bosanskoj kasabi
imao svoj san, koji se sa ogromnom koliĉinom znoja, rada, truda i odricanja
pretvorio u javu. Tokom ĉitanja knjige u nekoliko navrata su mi potekle i
suze. Akademik Doleĉek je kao Ċak pješak prepješaĉio po suncu i kiši, magli
i snijegu, noću i danju oko 32000 km, što je oko 75% duţine ekvatora.

Prema mom mišljenju, nekoliko je dominantnih karakteristika u knjizi

akademika Doleĉeka:
 akademik Doleĉek je neprekidno na Mašinskom fakultetu
Univerziteta u Sarajevu bio zaposlen 45 godina i pet mjeseci.
MeĊutim, i pored velikog vremenskog perioda provedenog u radnom
odnosu na Mašinskom fakultetu, akademik Doleĉek uţiva
nepodijeljeno poštovanje bivših studenata, bez obzira što su se u
proteklom ratnom sukobu u BiH našli na svim zaraćenim stranama.
Tako je, zahvaljujući jednom telefonskom pozivu iz maja 1992.
godine svog bivšeg studenta iz Kalinovika, akademik Doleĉek
upozoren da ne ide na sahranu svom zetu, doktoru i humanisti Zoranu
Gavriću u Rogaticu jer će biti ubijen. U kasnijem razgovoru sa
akademikom Doleĉekom sam saznao da se ovaj bivši student u
postratnom periodu nikada nije javio profesoru Doleĉeku, na osnovu
ĉega se sa velikom vjerovatnoćom moţe ustvrditi da je u proteklom
ratu nastradao;

 ljubav i toplina akademika Doleĉeka prema svojoj porodici, prije

svega, prema kćerki Lari (prof. dr. sc. Lara Doleĉek, profesor
Univerziteta UCLA u Los Angelesu), supruzi Gordani (prof. dr. sc.
Gordana Jovanović-Doleĉek, ĉlan Akademije nauka Meksika), ocu
Franji (drţavni sluţbenik, finansijski inspektor) i baki Anni;

 antimilitaristički stav – odluka da napusti smjer Vojno mašinstvo:

kada je vidio da u aneksu ugovora stoji da je obavezan nositi

266
 uniformu. Ovo smatram izuzetno fascinantnim posebno uzimajući u
obzir ĉinjenicu da mu je ova odluka donijela velike egzistencijalne
probleme i poteškoće. Odluka dodatno dobija na znaĉaju jer je
donesena poĉetkom šezdesetih godina XX vijeka, kada je JNA imala
nepodijeljenu i neprikosnovenu podršku graĊana u svim dijelovima
SFRJ. Akademik Doleĉek je znao da uniforma i poziv intelektualca i
nisu u najboljoj korelaciji, a da ne kaţem da se skoro iskljuĉuju. S
obzirom na genijalnost uma akademika Doleĉeka, ne mogu iskljuĉiti i
mogućnost da je već u to vrijeme predvidio raspad Armije i
disoluciju Jugoslavije. Tri decenije kasnije akademik Doleĉek
manifestno iskazuje svoj antimilitaristiĉki stav i sa grupom
istomišljenika osniva organizaciju civilnog društva – Asocijaciju
nezavisnih intelektualaca „Krug 99“, koja je u ratnom i postratnom
periodu dala ogroman doprinos razvoju demokratije i vladavini prava
u BiH. Ratne i prve postratne godine su, prema mom mišljenju, bile
godine u kojima je angaţman civilnog društva bio uvaţavan i
relevantan kako kod meĊunarodnih tako i kod domaćih politiĉkih
aktera. Taj period poklapa se sa periodom kada je akademik Doleĉek
bio predsjednik Asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“;

 borba za nepodijeljeno i multietničko Sarajevo u ratnom periodu:

pored brojnih mogućnosti izbora koje su mu pruţale njegovo znanje i
obrazovanje, akademik Doleĉek je izabrao da – za razliku od nekih
graĊana Sarajeva (koji u miru postdejtonske BiH sebe nazivaju
patriotama i herojima) koji su zaraĊivali novac i stjecali akademske
titule u zapadnoevropskim zemljama – ostane u opkoljenom Sarajevu
i bez osnovnih ţivotnih namirnica, nekada ĉak i bez šnite hljeba
hrabro se bori za pobjedu civilizacije nad barbarstvom. Akademik
Doleĉek je, ne štedeći sebe, obrazovao i poduĉavao mlade kadrove i
prenosio im nova znanja ĉak i u podrumu zgrade u kojoj stanuje,
Muziĉkoj školi ali i u zgradi Mašinskog fakulteta Univerziteta u
Sarajevu (Vilsonovo šetalište bb) koja se nalazila na ničijoj zemlji.
Samo u ratnom periodu u ĉasopisima i/ili zbornicima radova sa
nauĉnih i struĉnih skupova objavio je 17 nauĉnoistraţivaĉkih radova.
Neizmjeran je i njegov angaţman za nastanak i potpisivanje
Deklaracije o nepodijeljenom Sarajevu, koju je potpisalo 1,2 miliona
stanovnika naše planete. Prema dostupnim informacija, to je
dokument koji je dobio najveću podršku graĊana BiH u njenoj
savremenoj historiji;

 akademska pomoć koju akademik Doleĉek pruţa i koju je pruţio

svojim mlaĊim kolegama, posebno dr. sc. Avdi Voloderu i dr. sc.

267
 Safetu Isiću. Rijetka je praksa, posebno u društvenim naukama u
BiH, da neki profesor objavi knjigu zajedno sa svojim asistentom.
MeĊutim, akademik Doleĉek je objavio znaĉajan broj djela sa svojim
asistentima, što dovoljno govori o njegovoj ljudskoj i intelektualnoj
veliĉini. U svakoj reĉenici osjeti se akademska toplina koju profesor
Doleĉek ispoljava kolegi koji ga je naslijedio na Fakultetu, prof. dr.
sc. Avdi Voloderu;

 ono po ĉemu je specifična i „neuobičajena“ autobiografija

akademika Doleĉeka u odnosu na druge biografije jeste 36 priloga
koji se nalaze u knjizi. Prilozi sadrţani u knjizi Od đaka pješaka do
akademika ne ostavljaju ni minimalno prostora za dileme i nagaĊanja,
već, naprotiv, hirurški precizno potkrepljuju navode akademika
Doleĉeka sadrţane u knjizi. Autobiografija akademika Doleĉeka
lišena je bilo kakvih kompleksa i robovanja stereotipima i to dodatno
otkriva jednu ljudsku dimenziju autora.

I na kraju, smatram da je kojim sluĉajem akademik Doleĉek ţivio i radio u

nekoj zemlji sa razvijenim demokratskim sistemom, njegovo ime i djelo bili
bi zlatnim slovima upisani u historiju te zemlje, a ulice i instituti bi nosili
njegovo ime. U zemlji Bosni i Hercegovini akademik Doleĉek je velika
ljudska veliĉina i intelektualna gromada koja se rijetko raĊa, a još rjeĊe
ostaje da ţivi i radi. Osnovna poruka ove knjige je da je mukotrpan i naporan
put do uspjeha, ali da rad, odricanje, poţrtvovanost, plemenitost, dobrota i
humanost nemaju alternativu.

Knjigu Od đaka pješaka do akademika preporuĉujem široj ĉitalaĉkoj publici,

posebno mladim i novinarima-istraţivaĉima jer, ĉitajući knjigu, mogu
izmeĊu ostalog pronaći priĉu o herojstvu i humanosti doktora Zorana
Gavrića, stomatologa iz Rogatice, koji je poĉetkom rata u BiH ubijen od
pripadnika „Belih orlova“ na Borikama (Rogatica) jer je pokušao spasiti
svog prijatelja muslimana (Bošnjaka). Pjesmu posvećenu Zoranu napisao je
prof. dr. sc. Smajil Durmišević, koja je dodata u jednom od priloga ove
knjige.

TakoĊer, u knjizi je moguće proĉitati da je Lara Doleĉek, (kćerka akademika

Doleĉeka) bivša uĉenica jedne sarajevske osnovne škole, doktorirala na
ĉuvenom Univerzitetu Berkeley u San Franciscu. Za svoju doktorsku
disertaciju na Univerzitetu Berkeley dobila je spomen-nagradu „David J.
Sakrison“ za najbolju doktorsku tezu na Odsjeku za elektrotehniku i
kompjuterske nauke 2007. godine.

268
Nihad Odobašić, student / Student
Univerzitet u Sarajevu / University of Sarajevo
Pravni fakultet / Faculty of Law

UDK 341.645(049.3)

MJEŠOVITI KRIVIĈNI SUDOVI1

HYBRID CRIMINAL TRIBUNALS2

Sažetak
Tekst je prikaz knjige prof. A. Fichtelberga Hybrid Tribunals: A Comparative
Examination (Springer, Heidelberg, 2015).

Summary
The text is a review of book Hybrid Tribunals: A Comparative Examination
authored by Prof. A. Fichtelberg (Springer, Heidelberg, 2015).

Objavljena od Springera u New Yorku 2015. godine, knjiga Mješoviti

sudovi: Komparativna ispitivanja, autora dr. Aarona Fichtelberga sa
Univerziteta u Delawareu, pruţa uvid u osnivanje i rad tzv. mješovitih
(internacionaliziranih, hibridnih) sudova. Mješoviti kriviĉni sudovi su ad hoc
sudovi sastavljeni od domaćih i meĊunarodnih sudija s ciljem osiguravanja
nepristrasnosti i spreĉavanja revanšizma, a koji su u potpunosti integrirani u
domaći pravni poredak. U uvodnim izlaganjima (str. VII) autor navodi
mješovite kriviĉne sudove te objašnjava razlike izmeĊu mješovitih u odnosu
na iskljuĉivo domaće ili meĊunarodne sudove. Tako se naglašavaju
meĊunarodnopravne metode osnivanja UN ad hoc meĊunarodnih kriviĉnih
sudova – MeĊunarodnog kriviĉnog suda za bivšu Jugoslaviju i
MeĊunarodnog kriviĉnog suda za Ruandu koji su osnovani od Vijeća
sigurnosti na osnovu poglavlja VII Povelje UN-a, te MeĊunarodnog
kriviĉnog suda koji je osnovan meĊunarodnim sporazumom (Rimski statut).

1
Prikaz knjige prof. A. Fichtelberga Hybrid Tribunals: A Comparative Examination
(Springer, New York, 2015).
2
A review of book Hybrid Tribunals: A Comparative Examination authored by Prof. A.
Fichtelberg (Springer, Heidelberg, 2015).

269
Pored naĉina osnivanja, „meĊunarodnost” ovih sudova javlja se i kroz
prisutnost meĊunarodnih sudija kao i primjenu meĊunarodnog kriviĉnog
prava. S druge strane, nacionalni sudovi nemaju pravnu, a ni ekonomsku
snagu i nezavisnost kako bi se izborili sa najteţim oblicima meĊunarodnih
kriviĉnih djela s kojima se ĉesto povezuju politiĉke i vojne voĊe. U odnosu
na ove ĉinjenice, u uvodnim izlaganjima autor metodom komparacije
predstavlja vrijednost i znaĉaj mješovitih kriviĉnih sudova.

Monografija se sastoji od ĉetiri poglavlja. Prvo poglavlje (engl. Background

Conflicts, str. 1–29) opisuje konflikte koji su se pojavili u razliĉitim
drţavama u razliĉitom vremenskom periodu, a koji su bili povod za
formiranje mješovitih sudova. Predstavljanje sukoba je znaĉajno za shvatanje
strukture i uloge mješovitih sukoba – jer u odnosu na razliĉite sukobe su
formirani manje-više razliĉiti mješoviti sudovi. Autor sukobe izlaţe prema
vremenskom periodu, poĉevši od najranijeg, reţima Crvenih Kmera u
Kambodţi koji će dovesti do formiranja vanrednih odjeljenja u sudovima
Kambodţe (engl. Extraordinary Chambers in the Courts of Cambodia).
Zatim se opisuje graĊanski rat u Sijera Leoneu koji je rezultirao stvaranjem
Specijalnog suda za Sijera Leone (engl. The Special Court for Sierra Leone),
potom invazija, okupacija i osloboĊenje Istoĉnog Timora od Indonezije, kao
i nasilje koje je pratilo referendum o nezavisnosti. Rezultat ovog sukoba bila
je misija UN-a u Istoĉnom Timoru i stvaranje dvaju odvojenih sudova: ad
hoc suda za ljudska prava u Dţakarti, Indonezija (koji nije mješoviti sud), te
posebnih vijeća za teške zloĉine u Diliju (engl. Special Panels for Serious
Crimes). Na kraju se izlaţu ratovi na Balkanu, sa posebnom paţnjom na one
u Bosni i Hercegovini i Kosovu, koji su doveli do stvaranja razliĉitih
mješovitih sudova: Odjela I za ratne zloĉine pri Sudu BiH te UNMIK-ovog
suda na Kosovu. Znaĉajno je napomenuti kako cilj prikazanih sukoba u
prvom poglavlju nije detaljno objašnjavanje kompleksne podloge svakog od
sukoba, već pripremiti ĉitaoca za naredna, vaţnija poglavlja monografije.

U drugom poglavlju (engl. Creating the Tribunals, str. 29–75) paţnja se

posvećuje politiĉkim aktivnostima i pregovorima koji će dovesti do
formiranja samih sudova. Formiranje mješovitih sudova je u skoro svim
sluĉajevima praćeno dugim i sloţenim procesom pregovora izmeĊu razliĉitih
aktera. Struktura, nadleţnost, procedure i pitanje finansiranja sudova su
kompromisom dogovarani izmeĊu subjekata koji su imali razliĉite interese u
pregovaraĉkim fazama, no generalno, proces nastanka sudova dio je šireg
politiĉko-pravnog konteksta u kojem su kriviĉni postupci samo jedno od
znaĉajnijih pitanja. Razlozi formiranja mješovitih sudova mogu biti razliĉiti,
pa je tako za neke osnovni cilj kaţnjavanje najodgovornijih za poĉinjene
zloĉine, dok, s druge strane, postoje i mišljenja o iskljuĉivo politiĉkim

270
razlozima formiranja. Kakogod, postoje mnogobrojni razlozi za osnivanje
mješovitih sudova, pa je teško izdvojiti samo jedan od razloga kako bi se
definirao cilj bilo kojeg od postojećih mješovitih sudova. U pogledu
osnivanja kao najistaknutije pitanje javlja se problem finansiranja sudova,
tako da oni zapravo predstavljaju povoljniju alternativu meĊunarodnim
sudovima, a koji vrše istu djelatnost sa istim ciljem. MeĊutim, ĉak i pored
njihove ekonomiĉnosti u odnosu na meĊunarodne sudove, upravo je novac
glavni faktor koji utjeĉe na samo oblikovanje suda.
Osnivanje mješovitih sudova je, prema mnogima, predstavljalo i opasnost od
ex post facto pravde protiv optuţenih osoba pred ovim sudovima (str. 31).
Ipak, većina mješovitih sudova je nastajala relativno dugo nakon završetka
sukoba, što je ostavilo dovoljno prostora za politiĉke kompromise koji bi
sprijeĉili ovakvu opasnost (u primjeru Kambodţe, gdje su Crveni Kmeri de
facto prestali postojati dva desetljeća prije osnivanja Suda).

Treće poglavlje (engl. The Organization of the Tribunals, str. 75–113)

odnosi se na organizaciju sudova, njihovu razliĉitu institucionalnu strukturu
kao i na ugovore i druge dokumente relevantne za odnose meĊu razliĉitim
subjektima i sudovima. U ovom poglavlju autor izlaţe tri znaĉajne teme;
najprije daje osvrt na osnovnu strukturu razliĉitih mješovitih sudova,
ispitujući njihovu organizacionu strukturu i sastav kao i djelatnosti koje vrše.
U ovom dijelu je predstavljena podjela nadleţnosti izmeĊu tijela koja ĉine
sud, samih odjeljenja sa sudijama, tuţilaca, odbrane i sudske uprave. Upravo
raspodjela nadleţnosti i zadataka je znaĉajna kako bi se shvatio naĉin
postupanja sudova u svojim predmetima. U trećem poglavlju, autor se pored
pitanja organizacije sudova, osvrće i na rad tuţilaštava, u prvom redu
komentirajući strategiju tuţilaštva u dva oblika. Tako autor analizira
strategiju tuţilaštava, prije svega, kroz same optuţbe koje se podiţu protiv
osumnjiĉenih osoba, a onda i kroz sami izbor predmeta koje tuţilaštvo
procesuira. Donošenje odluke tuţilaštva u pogledu pitanja koga procesuirati
je ĉesto kompleksna i delikatna radnja, jer se takvim odlukama gradi
legitimitet suda u oĉima javnosti koja svojom reakcijom takoreći evaluira
rad tuţilaštva (str. 76). Analizirajući odgovornost tuţilaštva, evidentno je iz
izloţene materije u monografiji kako po tuţilaštvo konstantno postoji
dvostruka prijetnja: ukoliko se procesuiraju pogrešne osobe, sud će izgubiti
kredibilitet prema javnosti, no opet, ukoliko javnost smatra da su odreĊene
osobe odgovorne, a tuţilaštvo ih ne procesuira, doći će do iste reakcije –
nepovjerenja javnosti.

U pogledu organizacije sudova, kao zakljuĉak se moţe istaći kako je pitanje

uspostave sudova u mnogo ĉemu i vaţnije od samih postupaka. Ta ĉinjenica
je evidentna pogleda li se utjecaj koji ima struktura sudova na zajednice koje

271
su pogoĊene zloĉinima zbog kojih se isti i osnivaju. Neosporno je kako je
postupak pred sudom samo zakljuĉna faza koja je uvjetovana organizacijom i
ograniĉenjima nadleţnosti suda, zbog ĉega je ovo poglavlje monografije
krucijalno kako bi se upotpunila slika mješovitih sudova.

U ĉetvrtom poglavlju (engl. Leading Cases of the Hybrid Courts, str. 113–
177) je predstavljen rad sudova u konkretnim predmetima, prikazujući kako
tuţioci, odbrana i sudije postupaju u predmetu pred sudom. Primjetno je
kako u postupcima dolaze do izraţaja sve slabosti koje autor spominje u
ranijem poglavlju u vezi sa organizacijom sudova, pa su tako sudske odluke
ĉesto prethodno uvjetovane, što nekada dovodi do velikih pogrešaka, ali i
situacija u kojima sud prebrodi ovakva ograniĉenja i omogući provoĊenje
pravde. U ovom dijelu su istaknuti samo najznaĉajniji predmeti pred
razliĉitim mješovitim sudovima, jer bi bilo ĉak i nepotrebno izlagati sve
predmete, koji su, iako svaki predstavlja izazov per se, ipak u mnogim
elementima umnogome sliĉni. Ipak, ovdje se razmatraju neke od centralnih
pravnih koncepcija, kakva je, primjerice, ona o udruţenom zločinačkom
pokretu (str. 113), koja se javlja u nekoliko znaĉajnih predmeta pred
mješovitim sudovima. Na ovom mjestu su istaknuti predmeti ranije
spomenutih sudova, te se paralelno s njihovim izlaganjem izlaţu i kritike na
njihov rad, pa su tako razliĉiti sudovi imali razliĉite pravne i politiĉke
uspjehe, što je autor najbolje prikazao kroz rezultate i posljedice koje su
izazvale na društvo. Upravo zbog toga je neophodno posmatrati sudske
presude u širem kontekstu od nacionalnog kriviĉnog prava, jer je ĉesto
pravni meritum tih presuda supsidijarne snage u odnosu na reperkusije koje
ono ima na društvo. Zakljuĉuje se kako je doprinos mješovitih sudova
mnogo znaĉajniji od pukog kaţnjavanja uĉinitelja, bez obzira na oĉekivanja
javnosti u pogledu njihovog kaţnjavanja.

Autorov cilj je izloţiti najistaknutije predmete, bez nepotrebnog analiziranja

detalja, a s ciljem pripreme ĉitaoca za završno poglavlje, gdje se daje osvrt
na predmete iz holističke perspektive, ispitujući njihove prednosti i slabosti
kako bi se mogla zaokruţiti predstava o mješovitim sudovima u cjelini.

U zakljuĉku (str. 177–187) se navodi kako su svi mješoviti sudovi manje-

više obiljeţeni nedostacima koji ih prate, tako da je u teoriji formirano
mišljenje da mješoviti sudovi predstavljaju svojevrsni neuspjeh, ili da nisu
ispunili oĉekivanja koja su pred njih bila postavljena. MeĊutim, autorov
osvrt i kritike na rad mješovitih sudova nema za cilj izazivanje pesimizma
kod ĉitaoca, već se ţeli konstruktivnom kritikom doprinijeti njihovom
kvalitetnijem radu, što će u konaĉnici dovesti do zadovoljavanja
meĊunarodne pravde. U skladu s tim, u zakljuĉku autor komentira ĉetiri

272
primarne slabosti koje su zajedniĉke svim mješovitim sudovima: problem
selektivnosti, političke nezavisnosti (tek djelimiĉno se ovi sudovi uspijevaju
osigurati od nacionalnog i meĊunarodnog utjecaja), uključenost domaćih
stručnjaka i zajednice u sudovima te problem finansiranja, koji se opisuje
kao najznaĉajniji problem mješovitih sudova.

Ova monografija ne samo da pruţa osnovne informacije o mješovitim

sudovima, kako je to naveo autor u samom uvodu, već kroz odliĉnu strukturu
jasno diferencira i pobliţe objašnjava najvaţnije pojave u vezi sa mješovitim
sudovima. Autor pruţa informacije na osnovu kojih ĉitaoci mogu stvoriti
jasnu sliku mješovitih sudova, te biti upoznati i sa prednostima i manama
ovakvih sudova. Smatram kako je monografija izuzetno korisna za studente
ali i kao uvod u ovu materiju za pravne struĉnjake.

273
274
 UPUTE ZA AUTORE

Ĉasopis Pregled je jedan od najstarijih ĉasopisa u Bosni i Hercegovini koji, sa

kraćim i duţim prekidima, izlazi od 1910. godine.
Ĉasopis Pregled afirmira stvaralaštvo nauĉnih radnika Univerziteta u Sarajevu kao i
drugih istraţivaĉa iz oblasti društvenih i humanistiĉkih nauka. Prioritet se ogleda u
nauĉnom pristupu teorijske elaboracije savremenih socijalnih, ekonomskih, pravnih
i politiĉkih procesa u Bosni i Hercegovini ali i svijetu. Ĉasopis pruţa mogućnost
nauĉnoj, knjiţevnoj, kulturnoj, društvenoj i ekonomskoj javnosti da prezentira
bosanskohercegovaĉke i evropske kulturnohistorijske tokove i protivrjeĉnosti.
Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadrţajem odgovaraju
osnovnim tematskim opredjeljenjima Pregleda. U ĉasopisu objavljujemo tekstove
koji podlijeţu anonimnoj recenziji.
U ĉasopisu se objavljuju sljedeće kategorije tekstova:
Ĉlanci:
- izvorni nauĉni ĉlanci;
- pregledni nauĉni ĉlanci;
- kratki nauĉni ĉlanci;
- struĉni ĉlanci;

Pogledi i mišljenja
- eseji

Osvrti i prikazi:
- izlaganja sa nauĉnih i struĉnih skupova;
- osvrti;
- prikazi;
- prilozi;
- prijevodi.

Da bi bili objavljeni u ĉasopisu, tekstovi trebaju biti oblikovani prema sljedećim

uputama:

Oblikovanje teksta
1. dokument pohraniti u programu MS Word (*.doc ili .docx format);
2. stranica standardne veliĉine (A 4);
3. single prored za cijeli rad;
4. font Times New Roman, 12 pt;
5. margine 2,5 cm;
6. ne koristiti nikakve stilove;
7. ne ureĊivati zaglavlje (Header) niti podnoţje (Footer) dokumenta;
8. obavezno brojĉano oznaĉiti stranice.

275
 Struktura rada
1. ime i prezime autora/ice i profesija;
2. naziv institucije u kojoj radi;
3. e-mail adresa autora/ice;
4. naslov rada na bosanskom/hrvatskom/srpskom i engleskom jeziku;
5. saţetak (do 250 rijeĉi u trećem licu) i kljuĉne rijeĉi na
bosanskom/hrvatskom/srpskom i engleskom jeziku;
6. spisak korištene literature.

- Kada autori elaboriraju pojedine segmente nekog problema, tekstovi trebaju

sadrţavati koncizne podnaslove;
- U sluĉajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju obavezno biti
priloţena objašnjenja;
- Kada rad sadrţi ilustracije, fotografije, grafikone, tabele i sl., iste moraju biti
numerisane i sa navedenim izvorom iz kojeg su preuzete;
- Obim rada je ograniĉen do šesnaest (16) stranica teksta, ukljuĉujući sve
dijelove rada;
- Saţetak rada treba sadrţavati opći prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i
zakljuĉak;
- Kljuĉne rijeĉi trebaju sadrţavati bitne pojmove koji se pojavljuju u tekstu, ali ne
opće i preširoke pojmove;
- Na kraju rada se navodi numerisan spisak korištene literature poredane
abecednim redom po prezimenu autora, u kojem se ne vrši selekcija izvora (na
monografije, ĉasopise, zbornike, arhivsku graĊu, web stranice i sl.). Ukoliko se
navodi više radova jednog autora, radovi se navode hronološkim redom;
- U radovima će se poštovati jezik autora (bosanski, hrvatski ili srpski), kao i
pismo teksta (latinica ili ćirilica);
- Dostavljeni tekstovi trebaju biti lektorisani.

Svaki autor treba dostaviti izjavu da je rad autorsko djelo i da nije prethodno
objavljen, niti će biti ponuĊen drugom ĉasopisu na objavljivanje.

Bez navedenih elemenata nijedan rad neće biti objavljen.

Molimo autore/ice da se pridrţavaju Harvardskog sistema navoĊenja i citiranja.

U Harvardskom sistemu citiranja bibliografske bilješke u zagradama unutar teksta

se navode sljedećim redoslijedom: prezime autora, zatim godina objavljivanja
navedenog teksta. Na primjer: (Imamović, 2008).

Knjige:
 Knjige sa jednim autorom:
Imamović, M., 2008. Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat.

276
  Knjige sa dva autora:
Hartman, K., Ackermann, E., 2004. Searching and Researching on the
Internet and World Wide Web. 4 izd. Franklin: Beedle & Associates Inc.

 Knjige sa tri autora:

Lasić-Lazić, J., Laszlo, M., Boras, D., 2008. Informacijsko čitanje. Zagreb:
Zavod za informacijske studije.

 Knjige sa više od ĉetiri autora:

Talović, M. et al., 2011. Notacijska analiza u nogometu. Sarajevo: Fakultet
sporta i tjelesnog odgoja.

Poglavlje u knjizi:
Šunjić, M., 1996. Odnosi Bosne i Venecije u vrijeme vladavine Tvrtka I. U: Šunjić,
M. Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV st.). Sarajevo: HKD Napredak. Str. 53-79.

Elektronske knjige:
Pušina, A., 2014. Stil u psihologiji: teorije i istraţivanja. [e-knjiga] Sarajevo:
Filozofski fakultet. Dostupno na: <http://www.ff-
eizdavastvo.ba/Books/Stil_u_psihologiji_teorije_i_istrazivanja.pdf> [25. 09.
2014.].

Nauĉni i struĉni rad u zborniku ili zbirci radova:

Dizdar, S., 2010. Slika stanja Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini. U:
Mitrović, P. ur. Zbornik radova sa međunarodnih okruglih stolova o implementaciji
Bolonjskog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine. Mostar: Federalno
ministarstvo obrazovanja i nauke/znanosti, str. 13-61.

Ĉlanak u ĉasopisu:
Grubiša, D., 2011. Politološke dvojbe u Europskoj uniji: potraga za odreĊenjem.
Politička misao, 48 (2), str. 61-90.

Web stranice:
Šarĉević, A., 2012. Socijalna moć uma. [online] Dostupno na:
<http://www.academia.edu/2926123/_Socijalna_moc_uma_-
_Recenzija_Abdulah_Sarcevic> [25. 09. 2014.].

Radove slati na adresu izdavacka.djelatnost@unsa.ba

Kontakt: Fuada Muslić, prof.
Sekretar Redakcije
Tel: 00 387 33 565-122
www.pregled.unsa.ba

Univerzitet u Sarajevu, Redakcija ĉasopisa Pregled

Obala Kulina bana 7/II
71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina

277
278
 AIMS AND SCOPES

Current social, economic, legal and political processes are at the heart of
comprehending the culture-historical developments, in both Bosnia and
Herzegovina and the contemporary world. New issues have emerged that require
the rethinking of traditional and empirical thinking in the areas of social sciences
and humanities. The Pregled journal provides an academic platform for the
presentation of research and theoretical analysis of journal‟s main areas of interest –
social sciences and humanities. Pregled welcomes contributions from both
established and younger scholars at the University of Sarajevo, as well as other
contributions at the theoretical debates in aforementioned areas of interest. All
submissions are peer reviewed to a high standard.

NOTES TO CONTRIBUTORS
The following categories of texts are published in the journal:

Articles:
- Original research articles;
- Scientific articles;
- Brief scientific articles;
- Professional/Expert articles;

Views and Opinions:

- Essays

Reviews and Comments:

- Papers presented at scientific and expert conferences;
- Reviews;
- Views;
- Contributions;
- Translations.

Authors will be required to conform fully with the approved style of the journal,
which is given here:

Basic Formatting:
1. Paper setting: A 4 (21,59 x 27,94 cm)
2. Articles should be prepared in a basic word-processing program like Word and
submitted as a *.doc/*.docx file;
3. Line spacing set to 1 throughout the document;
4. 12 point font (Times New Roman preferably) used throughout the document;
5. Margins set to 2,54 cm. on all four sides of the paper;
6. Use of any other formatting styles is forbidden;
7. Use of any other headers and footers is forbidden;
8. All pages of the entire manuscript ought to be serially numbered.

279
 Body of the article:
1. Author‟s name, surname and occupation;
2. Name of the institution where the author works;
3. Author‟s email address;
4. Article‟s title in Bosnian/Croatian/Serbian and English language;
5. Summary of about 250 words (in English and third person) and a list of
5-7 key words, placed after the summary;
6. Reference list.

- When working in details certain segments of some issue, that bodies of text
should fall under precise subheadings;
- Abbreviations and symbols, if used, ought to be accompanied with
corresponding explanations;
- Tables, photographs, charts etc. ought to be serially numbered and have their
original sources clearly referenced;
- The required length of articles is 16 pages, including all material;
- Article‟s summary should present general overview of the subject, used
methodology, obtained results and conclusion;
- Keywords ought to be terms appearing in the text, excluding the overly general
or wide ones;
- Author should provide, at the end of the article, the numbered list of used
reference entries alphabetically by surnames of authors, without dividing entries
into source categories (monographs, journals, books of proceedings, archive
material, web pages etc.). Multiple works by same author should be listed in
ascending chronological order;
- Author‟s choice of language (Bosnian/Croatian/Serbian) and script (Latin or
Cyrillic) will be adhered in articles;
- Submitted articles ought to be proofread.

Authors will give written statement that submitted article is copyrighted material
having been not previously published, or offered to some other journal for
publishing.

Articles that do not adhere to the aforementioned rules risk being rejected.

Submitted articles will be required to adhere to Harvard style referencing. Full

instructions can be found at the following link: http://library.leeds.ac.uk/skills-
referencing-harvard

Here are provided examples of Harvard citing and referencing:

Books:
 Books produced by one author:
Imamović, M., 2008. Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat.

280
  Books produced by two authors:
Hartman, K., Ackermann, E., 2004. Searching and Researching on the
Internet and World Wide Web. 4th edition. Franklin: Beedle & Associates
Inc.

 Books produced by three authors:

Lasić-Lazić, J., Laszlo, M., Boras, D., 2008. Informacijsko čitanje. Zagreb:
Zavod za informacijske studije.

 Books produced by more than four authors:

Talović, M. et al., 2011. Notacijska analiza u nogometu. Sarajevo: Fakultet
sporta i tjelesnog odgoja.

Book chapters:
Šunjić, M., 1996. Odnosi Bosne i Venecije u vrijeme vladavine Tvrtka I. U: Šunjić,
M. Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV st.). Sarajevo: HKD Napredak. Pgs. 53-79.

E-books:
Pušina, A., 2014. Stil u psihologiji: teorije i istraţivanja. [e-book] Sarajevo:
Filozofski fakultet. <http://www.ff-
eizdavastvo.ba/Books/Stil_u_psihologiji_teorije_i_istrazivanja.pdf> Visited on [25
September 2014].

Scientific papers published in Books of Proceedings:

Dizdar, S., 2010. Slika stanja Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini. U:
Mitrović, P. ur. Zbornik radova sa međunarodnih okruglih stolova o implementaciji
Bolonjskog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine. Mostar: Federalno
ministarstvo obrazovanja i nauke/znanosti, Pgs. 13-61.

Articles published in magazines:

Grubiša, D., 2011. Politološke dvojbe u Europskoj uniji: potraga za odreĊenjem.
Politička misao, 48 (2), Pgs. 61-90.

Web pages:
Šarĉević, A., 2012. Socijalna moć uma. [online] Available at:
<http://www.academia.edu/2926123/_Socijalna_moc_uma_-
_Recenzija_Abdulah_Sarcevic> Visited on [25 September 2014].

Articles can be submitted by email to izdavacka.djelatnost@unsa.ba.

Contact person: Fuada Muslić, Grad. Eng. Lit.
Editorial Board Secretary
Tel. 00 387 33 565 122, www.pregled.unsa.ba

University of Sarajevo, Pregled Board of Editors

Obala Kulina bana St., 7/II
71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

281
282
283
ISSN 0032-7271