Pregled 2 2016 Meldijanin Clanak 2 PDF

ISSN 0032-7271
PREGLED
ČASOPIS ZA DRUŠTVENA PITANJA/PERIODICAL FOR SOCIAL ISSUES
God. LVIII, br. 3 (2017.)
Sarajevo, septembar/September-decembar/December 2017

BROJ
NUMBER 3
ISSN 0032-7271 (Print)
PREGLED
časopis za društvena pitanja
Broj
3
Godina
2017.
Godište
LVIII
Sarajevo, septembar-decembar 2017.

PREGLED: časopis za društvena pitanja
Izdavač: Univerzitet u Sarajevu, Obala Kulina bana 7/II, Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Za izdavača: prof. dr. Rifat Škrijelj, rektor
Redakcija časopisa:
prof. dr. Merima Ĉaušević
prof. dr. Elvir Ĉizmić
prof. dr. Enes Durmišević
prof. dr. Salih Foĉo
prof. dr. Senadin Lavić
prof. dr. Midhat Mekić
prof. dr. Mirko Pejanović
prof. dr. Hidajet Repovac
MeĎunarodna Redakcija:
prof. dr. Zvonko Kovaĉ, Filozofski fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu (Hrvatska)
prof. dr. Dragan Milanović, Kineziološki fakultet Sveuĉilišta u Zagrebu (Hrvatska)
prof. dr. Milan Podunavac, Fakultet politiĉkih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija)
prof. dr. Vesna Poţgaj-Hadţi, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)
prof. dr. Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija)
prof. dr. Stanka Setnikar-Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)
prof. dr. Mitja Velikonja, Fakultet društvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)
prof. dr. Veselin Vukotić, Fakultet za meĊunarodnu ekonomiju, finansije i biznis
Univerziteta Donja Gorica (Crna Gora)
Glavni i odgovorni urednik:

prof. dr. Senadin Lavić
Sekretar Redakcije:
Fuada Muslić, prof.
Korektura:
Tarik Ćušić, MA
Prijevod:
Mirza Ĉerkez, prof.
DTP:
Fuada Muslić, prof.
Tiraţ:
300 primjeraka
Štampa:
COMESGRAFIKA
Izlazi ĉetveromjeseĉno.
Časopis Pregled je indeksiran u EBSCO Publishingu, INDEX COPERNICUS i CEEOL

meĎunarodnim bazama podataka.
Univerzitetski tele-informatički centar je kreirao i dizajnirao web stranicu časopisa
www.pregled.unsa.ba.
Stavovi izneseni u tekstovima ne odraţavaju nuţno mišljenje Redakcije časopisa.
ISSN 1986-5244 (Online)
PREGLED
Periodical for Social Issues
No
3
Year
2017
Volume
LVIII
Sarajevo, September-December 2017

PREGLED : Periodical for Social Issues
Publisher: University of Sarajevo, 7/II, Obala Kulina bana, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
Publisher's Representative: Prof. Dr. Rifat Škrijelj, Rector
Editorial Board:
Prof. Dr. Merima Ĉaušević
Prof. Dr. Elvir Ĉizmić
Prof. Dr. Enes Durmišević
Prof. Dr. Salih Foĉo
Prof. Dr. Senadin Lavić
Prof. Dr. Midhat Mekić
Prof. Dr. Mirko Pejanović
Prof. Dr. Hidajet Repovac
International Editorial Board:

Prof. Dr. Zvonko Kovaĉ, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia)
Prof. Dr. Dragan Milanović, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia)
Prof. Dr. Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia)
Prof. Dr. Vesna Poţgaj-Hadţi, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia)
Prof. Dr. Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia)
Prof. Dr. Stanka Setnikar-Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia)
Prof. Dr. Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia)
Prof. Dr. Veselin Vukotić, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Finances and
Business (Montenegro)
Editor-in-Chief:
Prof. Dr. Senadin Lavić
Editorial Board Secretary:

Fuada Muslić, Eng. Lit. Grad.
Proofreading:
Tarik Ćušić, MA
Translation:
Mirza Ĉerkez, Eng. Lit. Grad.
DTP:
Fuada Muslić, Eng. Lit. Grad.
Press run:
300 copies
Print:
COMESGRAFIKA
Fourth month periodical
Periodical Pregled is indexed in EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS and C.E.E.O.L.

international databases. Webpage www.pregled.unsa.ba created and designed by the University Tele-
Information Center.
The views and opinions expressed in the articles in the Pregled are those of the author(s) and do not
necessarily reflect the views or opinions of the editor, the editorial board or the publisher.
SADRŢAJ / CONTENTS
Uvodnik / Editorial
Prof. dr. Mirko Pejanović: Dosezi i pretpostavke ubrzanja integracije Bosne i
Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez / Reach and Presuppositions for
Acceleration of B-H Integration to the EU and NATO Alliance .............................. 1
Članci / Articles
Prof. dr. Smail Čekić: Namjera, ciljevi, zadaci, organizacija, mjesto i uloga
jedinstvene vojske SRJ – Vojske Jugoslavije/„Vojske Republike Srpske“/„Srpske
vojske krajine“, de iure i de facto organa drţave Savezne republike Jugoslavije,
u (iz)vršenju genocida u Republici Bosni i Hercegovini (nastavak) / Intention,
Objectives, Organization, Tasks and the Role of Consolidated – Fry - Rump
Yugoslavia Army/“The Republic of Srpska Army” / “Republic of Serbian Krajina
Army”, De iure and De facto of Federal Republic of Yugoslavia State Organ, in
Genocide in the Republic of Bosnia and Herzegovina (Continued) ....................... 19
Dţevad Šašić, prof. dr. Adil Trgo: Primjena savremenih koncepata
menadţmenta u funkciji unapreĊenja rada jedinica lokalne samouprave /
Contemporary Managerial Concepts Application in Function of Upgrading
Local Self Government Units Working .................................................................. 49
Prof. dr. Snjeţana Dobrota, dr. sc. Darko Novosel: Stavovi uĉenika i uĉitelja
o primjeni nastavnih medija u nastavi glazbene kulture / Students' and
Teachers' Attitudes towards Application of Teaching Media in Music
Lessons …………………………………………………………………............… 75
Doc. dr. Elvis Fejzić: Vlast, graĊanstvo i sloboda: Od politiĉke kontingencije do
transformacije politiĉkog / Power, Citizenship and Freedom: From Political
Contingency to Political Transformation .............................................................. 101
Dr. sc. Ermin Kuka: Konflikt i usaglašavanje energetske politike i politike zaštite
okoliša u Bosni i Hercegovini / Conflict and Reconciliation of Energy Policy and
Environmental Policy in Bosnia and Herzegovina ……………………….......… 119
Prof. dr. Enver Ajanović: Sudska kontrola ustavnosti upravnih akata i radnji
u upravnim institucijama Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine /
Judicial Control of the Constitutionality of Administrative Acts and Works in
Bosnia and Herzegovina and Federation of Bosnia and Herzegovina
Administrative Institutions …………………………………...........................…. 141
Dr. sc. Meldijana Arnaut-Haseljić: Masovne grobnice na podruĉju Sarajeva
1992–1995. / Mass Graves in Sarajevo Area 1992 – 1995 …………………...… 165
Dr. sc. Muamer Hodţić: Nastanak i razvoj civilnog društva upostdejtonskoj
Bosni i Hercegovini: empirijsko istraţivanje / Establishment and Development
of Civil Society in Post-Dayton Bosnia and Herzegovina - Empirical
Research ………………………………………………………………............… 187
Dr. sc. Biljana Vrbić-Mačak: Identifikacija nadarenosti u nastavnom procesu
predmeta likovna kultura / Giftedness Identification in Teaching Process of
Visual Art …………………………………………………………..................… 209
Pogledi i mišljenja / Views and Opinions

Berina Bešović: Ujedinjene nacije su pale na ispitu Srebrenice / United
Nations are Suspension at the Examination of Srebrenica .................................... 227
Prikazi i osvrti / Reviews and Comments
Prof. dr. Asim Mujkić: Nacrt za demokratsku rehabilitaciju Bosne i

Hercegovine / Draft for B-H Democratic Rehabiltation ....................................... 239
Prof. dr. Emir Ramić: Nauĉni, politiĉki i historijski znaĉaj trotomnog djela
Dejtonski (mirovni) sporazum – legalizacija genocida u Republici Bosni i
Hercegovini / Scientific, Political and Historical Importance of three-volume
Opus Daytom (Peace) Agreement – Legalization of Genocide in Republic
Bosnia and Herzegovina ....................................................................................... 243
Sanela Kovačević, MA: Analiza psihopatološkog stanja pojedinca i grupe i njihov
utjecaj na širu društvenu zajednicu u patokratskom politiĉkom sistemu / Analysis of
the Psychopathological State of the Union and the Group and their Effect on the
Social Community in the Patocrative Political System ......................................... 247
Mr. sc. Mirjana Šmitran: Politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda
u Bosni i Hercegovini / Political-Legal System of Protection of Human Rights and
Freedoms in Bosnia and Herzegovina ................................................................... 253
Upute za autore / Guidelines for Authors ................................................ 271 / 275

Uvodnik / Editorial
Prof. dr. Mirko Pejanović, profesor emeritus
Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine /
Academy of Sciences and Arts of Bosnia and Herzegovina
Corresponding Member
UDK 323(497.6):[327:061.1 EU
DOSEZI I PRETPOSTAVKE UBRZANJA INTEGRACIJE

BOSNE I HERCEGOVINE U EVROPSKU UNIJU I NATO SAVEZ1
REACH AND PRESUPPOSITIONS FOR ACCELERATION OF B-H

INTEGRATION TO THE EU AND NATO ALLIANCE2
Sažetak
Država Bosna i Hercegovina je iz troipogodišnjeg rata 1992–1995. godine izašla sa
velikim posljedicama usljed razaranja privrede i infrastrukture. Velike posljedice su
bile i u socijalno-kulturološkoj sferi. Više od milion državljana Bosne i Hercegovine
bilo je u statusu izbjeglice u zemljama Zapadne Evrope, SAD-a, Kanade i
Australije. Interno raseljene osobe na prostoru Bosne i Hercegovine ostale su bez
svojih domova.
Obnova države Bosne i Hercegovine započela je nakon Dejtonskog mirovnog
sporazuma, početkom 1996. godine. Dejtonski mirovni sporazum je uspostavio mir,
ali i nefunkcionalnu državu. Sve strukture države izvedene su na etničkoj osnovi.
Stranačke politike artikulisane na etničkoj osnovi nemaju istorijsku prohodnost da
oblikuju konsenzus o državnom razvoju Bosne i Hercegovine.
Svojim civilnim i mirovnim snagama međunarodna zajednica je sa Institucijom
visokog predstavnika međunarodne zajednice i specijalnog predstavnika Evropske
unije te vojnim mirovnim snagama omogućila izgradnju mira i tranziciju
bosanskohercegovačkog društva. Izgradnja mira u prvim decenijama XXI stoljeća
odvija se na geopolitici utemeljenoj Dejtonskim mirovnim sporazumom i geopolitici
evroatlantskih integracija.
Angažovanjem međunarodne zajednice i Evropske unije, osim u izgradnji mira, na
temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma uspostavljena je i osnova za istorijski
projekt integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez. Time iz
geopolitike Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina postupno prelazi
u geopolitiku evroatlantskih integracija sticanjem članstva u Evropskoj uniji i
NATO savezu.
1
U skraćenom obliku tekst je u nastavcima objavljen u feljtonu OsloboĊenja od 13.12. do
18.12. 2017. godine.
2
In its abridged form, the text was published in sequels in Oslobođenje from 13 to 18
December 2017.
1
Evroatlantske integracije se odvijaju u okviru internacionalizacije bosanskog
pitanja kao pitanja izgradnje Bosne i Hercegovine kao samoodržive pravne države.
Svoju samoodrživost Bosna i Hercegovina postiže provođenjem reformi i
dobijanjem članstva u Evropskoj uniji i NATO savezu. Zbog toga se integracija
Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez javlja kao istorijski projekt
izgradnje mira u postratnom i postdejtonskom vremenu.
Zastoj u odvijanju integracije države Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO
savez može stvoriti uslove za djelovanje novih geopolitičkih silnica na prostoru
Bosne i Hercegovine suprotnih konceptu evroatlantskih integracija.
Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Dejtonski mirovni sporazum, Evropska unija,

NATO savez, visoki predstavnik međunarodne zajednice, evropske integracije,
evroatlantske integracije, ubrzanje integracije BiH u EU
Summary
After the three and a half year war period from 1992-1995, the state of Bosnia and
Herzegovina’s economy and infrastructure were devastated. Also, the socio-cultural
sphere greatly suffered. More than a million citizens of Bosnia and Herzegovina
were refugees in the countries of Western Europe, the USA, Canada and Australia.
Internally displaced persons in the Bosnia and Herzegovina territory lost their
homes.
The reconstruction of the state of Bosnia and Herzegovina started after the Dayton
Peace Agreement in early 1996. The Dayton Peace Agreement has established
peace, but also a dysfunctional state - namely all state structures are derived from
ethnic basis. Political parties are articulated on ethnicities and do not have a
historical conduit to form consensus on the Bosnia and Herzegovina’s state
development.
With its civilian and peacekeeping forces, the International Community has
provided the institution of the International Community Higher Representative and
the Special Representative of the European Union and enabled peace building and
transition of the B-H society. The construction of peace in the first decades of the
XXI century takes place on the geopolitical basis of the Dayton Peace Agreement
and the geopolitics of the Euro-Atlantic integrations.
With the involvement of the International Community and the European Union,
apart from peace-building, the Dayton Peace Accords also established the basis for
a historic project of the integration of Bosnia and Herzegovina into the European
Union and the NATO Alliance. From the geopolitics of the Dayton Peace
Agreement, Bosnia and Herzegovina gradually moves into geopolitics of Euro-
Atlantic integration through gaining membership in the European Union and the
NATO alliance.
European integration takes place within the internationalization of Bosnian issue as
a matter of building Bosnia and Herzegovina as a self-sustainable legal state.
Bosnia and Herzegovina achieves its self-sustainability by implementing reforms
and gaining membership in the European Union and the NATO Alliance. As a
result, the integration of Bosnia and Herzegovina into the European Union and the
NATO Alliance is a historic project of building peace in post-war and post-Dayton
2
era. The delay in the integration of the state of Bosnia and Herzegovina into the
European Union and the NATO alliance can create conditions for the functioning of
new geopolitical forces in the territory of Bosnia and Herzegovina, contrary to the
Euro-Atlantic integration concept.
Key words: Bosnia and Herzegovina, Dayton Peace Agreement, European Union,
NATO Alliance, Higher Representative of the International Community, European
Integration, Euro-Atlantic Integration, Acceleration of BiH Integration into the EU
1) Uloga meĎunarodne zajednice i Evropske unije u izgradnji mira u

Bosni i Hercegovini
U istorijskom kontekstu izgradnje mira u Bosni i Hercegovini meĊunarodna

zajednica i Evropska unija tokom postdejtonskog vremena imaju presudnu
ulogu koja je dobijena na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Angaţovanjem vojnih mirovnih snaga meĊunarodne zajednice u Bosni i

Hercegovini stvoren je globalni geopolitiĉki sigurnosni okvir za izgradnju
mira. Na ovim osnovama je u prvim poratnim godinama, 1996. i 1997,
uspostavljena sloboda kretanja ljudi na cijelom prostoru drţave Bosne i
Hercegovine. Ovim je zapoĉeo i proces obnove meĊuetniĉkog povjerenja.
Donatorskim finansijskim sredstvima meĊunarodne zajednice i Evropske
unije obnovljena je putna i komunalna infrastruktura. U lokalnim
zajednicama su obnovljene škole i zdravstvene ustanove.
Obnova privrednih preduzeća odvijala se unutar pretvorbe drţavne imovine
u privatnu. Privatizacija je dobila zakonski okvir, ali se odvijala sporo i sa
mnogo elemenata socijalne nepravde.
Zbog neuspješne privatizacije privrednih preduzeća više hiljada radnika je

ostalo bez posla i socijalne osnove za egzistenciju. Usljed ovakvog odvijanja
privatizacije u Bosni i Hercegovini je najveća nezaposlenost u Evropi. Pola
miliona radno sposobnog stanovništva je nezaposleno. Zbog toga je
socijalno-ekonomsko stanje veoma teško i stalni izvor nestabilnosti u
postsocijalistiĉkoj tranziciji bosanskohercegovaĉkog društva. U izrazitom
siromaštvu ţivi više od 15% stanovništva u Bosni i Hercegovini.
U svojim aktivnostima meĊunarodna zajednica je od 1998. godine, a nakon

uvoĊenja bonskih ovlaštenja za visokog predstavnika (OHR), inicirala
provoĊenje vaţnih reformi u institucionalnom politiĉkom razvoju Bosne i
3
Hercegovine. Najprije je uspostavljena drţavna graniĉna sluţba. Potom su
donesene odluke i provedene mjere povratka imovine. Budući da je tu
odluku donio visoki predstavnik meĊunarodne zajednice, graĊani su u
potpunosti ostvarili povrat imovine (stanova, kuća, imanja) na cijelom
prostoru drţave Bosne i Hercegovine.
Povratak izbjeglica i raseljenih osoba odvijao se uz podršku meĊunarodne

zajednice. Izgradnja stanova, kuća i komunalne infrastrukture omogućena je
finansijskim sredstvima Evropske unije i velikog broja zemalja iz Evrope i
svijeta. Zahvaljujući tome, obnovljen je stambeni fond u većini gradova i na
podruĉju Federacije BiH i na podruĉju Republike Srpske.
Povratak imovine i obnova kuća i stanova bila je vaţna pretpostavka za

odvijanje procesa povratka izbjeglica i raseljenih osoba u predratna mjesta
ţivljenja. U Federaciji BiH ostvaren je znaĉajniji povratak raseljenih osoba
iz reda bošnjaĉkog i hrvatskog stanovništva. Povratak srpskog stanovništva u
Federaciju BiH ostvaren je u malom broju i to u mostarsko podruĉje – dolina
Neretve i u Zapadnu Bosnu u opštine: Drvar, Glamoĉ, Grahovo, Petrovac i
B. Krupu. Jedan broj Srba se vratio u gradove: Sarajevo, Tuzlu, Zenicu,
Mostar i druge gradove, ali se taj broj povratnika postepeno smanjivao jer
nije bilo uslova za zapošljavanje. U Republiku Srpsku ostvaren je znatan
povratak Bošnjaka u podruĉja: Prijedora, Doboja, Zvornika, Bijeljine,
Prnjavora i Teslića. Izostao je znaĉajniji povratak u opštine na prostoru
istoĉne Bosne: Rogaticu, Sokolac, Foĉu, Rudo, Višegrad, Ĉajniĉe.
Procjenjuje se da je na prostoru Republike Srpske povratak ostvarilo preko
150.000 Bošnjaka.3
Najmanji povratak je postignut za hrvatsko stanovništvo na prostoru

Republike Srpske, oko 15.0004 graĊana hrvatske nacionalnosti, zbog toga što
nije bilo volje institucija Republike Srpske da se pruţi politiĉka i materijalna
potpora za povratak u opštine na prostoru Posavine i Bosanske krajine. Sa
prostora Posavine, ukljuĉujući i jedan broj opština u Bosanskoj krajini,
tokom rata je prognano oko 200.000 Hrvata.
Posebno mjesto u aktivnostima meĊunarodne zajednice odnosi se na

osposobljavanje parlamentarnih demokratskih institucija da preuzmu ulogu
odluĉivanja o društvenom razvoju Bosne i Hercegovine. Putem Misije
OSCE-a (Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju) meĊunarodna
3
Vidi šire: Pejanović, Mirko (2012) „Migracije, povratak izbjeglica i obnova multietniĉkog
povjerenja“, u: Ogledi o državnosti i političkom razvoju BiH, Šahinpašić, Sarajevo, Zagreb,
str. 238. i 239.
4
Ibid.
4
zajednica je organizovala prve poratne parlamentarne izbore 1996, kao i
izbore 1998. i 2000. godine. Prema odluci Misije OSCE-a, a na osnovu
privremenih pravila za parlamentarne izbore, mandati skupština na
drţavnom, entitetskim i kantonalnim nivoima od 1996. do 2002. g. trajali su
dvije godine. Bila je to namjera da se putem izborne demokratije oslabi u
ratu steĉena moć etniĉkih stranaka. U tome se nije uspjelo: etniĉke stranke su
pobijedile i 1996. i 1998. Tek su na izborima 2000. godine pobijedile
graĊanske stranke i imale vlast do 2002.
Nacionalne stranke nisu mogle uspostaviti meĊusobni konsenzus. Konsenzus

za odluĉivanje u parlamentarnim tijelima nametan je odlukama visokog
predstavnika meĊunarodne zajednice na temelju bonskih ovlaštenja.5 Na ovaj
naĉin je proširen broj ministarstava u Vijeću ministara BiH i ojaĉana izvršna
uloga u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Vijeće ministara je sa
tri ministarstva 1997. godine, na temelju Zakona o Vijeću ministara,
prošireno na šest ministarstava, potom na osam, a od 2005. godine na devet
ministarstava. Sve do 2009. godine odlukama visokog predstavnika
meĊunarodne zajednice proglašeni su zakoni koji su omogućili više
društvenih reformi.6
MeĊu brojnim izvedenim reformama izdvaja se reforma u oblasti odbrane.

Izvršena je integracija entitetskih vojski i formirane jedinstvene oruţane
snage tokom 2005. godine. Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine
ustanovljen je razvoj oruţanih snaga u pravcu postizanja standarda NATO
saveza i ĉlanstva u NATO savezu.7 Potom je formirana jedinstvena Uprava
za indirektno oporezivanje. Poslije toga je uslijedilo formiranje obavještajno-
sigurnosnih agencija (OSA i SIPA), Suda i Tuţilaštva Bosne i Hercegovine.
Tako je, uz presudno angaţovanje meĊunarodne zajednice, dograĊena
struktura institucija drţave Bosne i Hercegovine.
5
Na temelju bonskih ovlaštenja visoki predstavnik meĊunarodne zajednice (OHR) je donio
800 odluka do 2009. godine.
6
Visoki predstavnik meĊunarodne zajednice je od 1997. do 2009. nametnuo 145 zakona.
Vidi šire: Pejanović, Mirko (2015) Država Bosna i Hercegovina i demokratija, University
press, Sarajevo, str. 236.
7
„Parlamentarna skupština, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, Predsjedništvo te svi
subjekti odbrane u okviru vlastite ustavne i zakonske nadleţnosti, provest će potrebne
aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo NATO-a” (podvukao M. P.), Zakon o
odbrani Bosne i Hercegovine, ĉlan 84, „Sluţbeni glasnik BiH“, br. 88/05.
5
2) Strategijsko opredjeljenje Bosne i Hercegovine za integraciju u
Evropsku uniju i NATO savez
Dejtonskim mirovnim sporazumom je uspostavljen mir u Bosni i

Hercegovini. Ali, u istorijskom kontekstu, mir u Bosni i Hercegovini je
uspostavljen i dalje se uĉvršćuje posredstvom angaţovanja institucija
meĊunarodne zajednice i bosanskohercegovaĉkih demokratskih snaga.
IzvoĊenje društveno-istorijskog projekta integracije drţave Bosne i
Hercegovine u evroatlantske institucije daje novu osnovu za stabilnost mira.
Unutar odvijanja procesa integracije u Evropsku uniju i NATO savez izvode
se reforme kojima se usvajaju evropski standardi preuzimanjem evropskih
vrijednosti i evropske pravne steĉevine. Cilj tih reformi je stabilizacija mira u
postkonfliktnom društvu, ekonomski razvoj i jaĉanje institucija drţave Bosne
i Hercegovine do njene samoodrţivosti. Dostići samoodrţivost za Bosnu i
Hercegovinu znaĉi uspostaviti pravnu drţavu i vladavinu prava na svim
nivoima drţavne organizacije, od lokalnog do drţavnog.
Ovi ciljevi pretpostavljaju strateško opredjeljenje drţave Bosne i

Hercegovine u izvoĊenju i ostvarivanju procesa integracije u Evropsku uniju
i NATO savez. Ovu vrstu opredjeljenja Parlamentarna skupština i
Predsjedništvo Bosne i Hercegovine definisali su odgovarajućim odlukama i
programima tokom 1999. i 2000. godine. Parlamentarna skupština Bosne i
Hercegovine je definisala strategiju izvoĊenja reformi radi pribliţavanja
Bosne i Hercegovine za ĉlanstvo u Evropskoj uniji. Predsjedništvo Bosne i
Hercegovine je usvojilo principe spoljne politike u dokumentu pod naslovom
Opći pravci i prioriteti za provoĊenje vanjske politike.8 U glavnim
odrednicama spoljne politike posebno mjesto ima integracija Bosne i
Hercegovine u evroatlantske institucije: EU i NATO savez.
Usvajanjem Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine i formiranjem

jedinstvenih oruţanih snaga Bosna i Hercegovina je ušla u proces integracije
u NATO savez, zapravo evroatlantski sigurnosni sistem. Najprije je
razvijeno partnerstvo za mir. Potom je Bosna i Hercegovina pozvana da
pristupi Akcionom planu za ĉlanstvo u NATO savezu (MAP). Zbog sporog
ispunjavanja jednog od uslova iz Akcionog plana za ĉlanstvo u NATO
savezu još uvijek, a to je do kraja 2017. godine, Bosna i Hercegovina nije
pristupila Akcionom planu za ĉlanstvo. Rijeĉ je o uknjiţbi vojne imovine na
8
Ovaj dokument Predsjedništvo Bosne i Hercegovine je usvojilo 21. marta 2003. godine.
Vidi: http://www.predsjednistvobih.ba/vanj/default.aspx?id=13612&langTag=bs-BA.
6
drţavno Ministarstvo odbrane. To je preduslov za aktivaciju Akcionog plana
za ĉlanstvo (MAP). “Ja ne sumnjam da ćemo ga uskoro aktivirati”.9
U odvijanju procesa integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju

znaĉajan uspjeh je bilo potpisivanje Sporazuma o pridruţivanju i stabilizaciji
sa Komisijom Evropske unije 2008. godine. MeĊutim, Sporazum o
stabilizaciji i pridruţivanju nije ratifikovan u institucijama Evropske unije
sve do 2015. godine i to zbog neprovoĊenja presude Evropskog suda za
ljudska prava u predmetu „Sejdić-Finci“ od 2009. do 2014. godine.10
Do obrta dolazi 2015. godine kada se, na temelju zajedniĉke inicijative

Savezne Republike Njemaĉke i Velike Britanije, mijenja pristup institucija
Evropske unije prema Bosni i Hercegovini u odnosu na odvijanje procesa
integracije u Evropsku uniju.11
Suštinu njemaĉko-britanske inicijative ĉini novi odnos institucija Evropske

unije prema problemu integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju.
Umjesto politiĉkih pitanja o kojima ne postoji konsenzus vladajućih
parlamentarnih stranaka, kao što je provoĊenje presude Evropskog suda za
ljudska prava, zapravo promjene Ustava Bosne i Hercegovine, u prvi plan su
došla pitanja ekonomskog i socijalnog razvoja. Od svih stranaka, i vladajućih
i opozicionih, prihvaćena je Reformska agenda kojom se pokreću reforme u
sferi društveno-ekonomskog razvoja, posebno u smanjenju nezaposlenosti.
Tokom 2016. godine podnesena je aplikacija za ĉlanstvo Bosne i

Hercegovine u Evropsku uniju. Nakon što je aplikacija ocijenjena
kredibilnom, Bosna i Hercegovina je krajem 2016. godine dobila upitnik
Evropske unije sa pitanjima na koja treba odgovoriti. Odgovori Bosne i
Hercegovine nisu završeni do novembra 2017. godine iako su bile procjene
9
Marina Pendeš, ministrica odbrane drţave BiH: Izjava za „OsloboĊenje” povodom posjete
Vojnog komiteta NATO saveza Bosni i Hercegovini, „OsloboĊenje”, 14. novembar 2017.
godine, str. 2.
10
Odluĉivanje o provoĊenju presude Evropskog suda za ljudska prava trajalo je cijeli mandat
Parlamentarne skupštine BiH 2010–2014. Do rješenja se nije došlo zbog toga što nije
postojao konsenzus izmeĊu vladajućih parlamentarnih stranaka (podvukao M. P.).Vidi šire:
Pejanović, Mirko (2015) Država Bosna i Hercegovina i demokratija, University press,
Sarajevo, str. 119.
11
Institucije Evropske unije: Evropska komisija, Vijeće Evropske unije i Evropski parlament,
odabrale su novi pristup kako bi se ubrzala integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju
(podvukao M. P.). Vidi šire: Pejanović, Mirko (2017) „Bosna i Hercegovina i geopolitiĉke
promjene u Evropi i svijetu na poĉetku XXI stoljeća“, u: Okrugli sto „Geopolitiĉke promjene
u svijetu i Evropi i poloţaj Bosne i Hercegovine“, Zbornik radova, Odjeljenje društvenih
nauka, knjiga 8, ANUBiH, Sarajevo, str. 50.
7
da će sve biti završeno do kraja ljeta 2017. Ali tokom 2017. godine dolazi do
politiĉkog neslaganja u funkcionisanju parlamentarne većine u
Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, što usporava provoĊenje
Reformske agende i odvijanje integracije Bosne i Hercegovine u EU.
Pod pretpostavkom da Evropska komisija prihvati odgovore Bosne i

Hercegovine na Upitnik EU, moguće je oĉekivati da tokom 2018. godine
Bosna i Hercegovina dobije status kandidata za ĉlanstvo u Evropskoj uniji.
3) Kako ubrzati integraciju drţave Bosne i Hercegovine u

Evropsku uniju
Pitanje svih pitanja postaje: „Da li je moguće ubrzanje integracije Bosne i

Hercegovine u Evropsku uniju?“
Od 2012. godine bitno se mijenjaju geopolitiĉka kretanja u Evropi i svijetu.
Islamska drţava formirana na prostoru Bliskog istoka pojaĉala je opasnost od
globalnog terorizma. Te opasnosti su viĊene u evropskim drţavama:
Francuskoj, Njemaĉkoj, Belgiji, Švedskoj i drugim. Teroristiĉki akt nad
dvojicom pripadnika Oruţanih snaga BiH izveden je u Bosni i Hercegovini
potkraj 2016. godine. Val izbjeglica usljed rata u Siriji i Libiji doveo je do
poremećaja u jedinstvu ĉlanica Evropske unije u odnosu na prihvat
izbjeglica. Rast snaga desnice i populizma u evropskim zemljama prijeti da
ugrozi razvoj i jaĉanje institucija Evropske unije.
Interes za Bosnu i Hercegovinu raste od Ruske Federacije i Republike

Turske. Rast uticaja i Ruske Federacije i Republike Turske moţe dovesti do
novih negativnih društvenih posljedica na geopolitiĉki poloţaj Bosne i
Hercegovine i time ugroziti dinamiku integracije Bosne i Hercegovine u EU
i NATO savez.
Nove geopolitiĉke silnice direktno utiĉu na poloţaj Bosne i Hercegovine, a

posebno na njeno jedinstvo i snagu da provodi reforme i ubrzava integraciju
u Evropsku uniju i NATO savez. Radikalna promjena Republike Srpske
prema integraciji Bosne i Hercegovine u NATO savez ne samo da ugroţava
drţavno jedinstvo u procesu evroatlantskih integracija već ugroţava mjesto
Bosne i Hercegovine u evroatlantskom sigurnosnom sistemu.
U odnosu na geopolitiĉke promjene u svijetu i Bosni i Hercegovini u drugoj

deceniji XXI stoljeća postoji opasnost da geopolitiku oblikovanu Dejtonskim
mirovnim sporazumom i geopolitiku utemeljenu na integraciji BiH u
8
evroatlantske institucije mogu potisnuti nove geopolitiĉke silnice. Neke do
tih geopolitiĉkih silnica, posebno one u kontekstu djelovanja Ruske
Federacije unutar Bosne i Hercegovine, ohrabruju snage secesionizma i
destrukcije drţave Bosne i Hercegovine. Te snage osporavaju rad i jaĉanje
institucije drţave Bosne i Hercegovine. Osporavaju i strateška opredjeljenja
drţave za ĉlanstvo u NATO savezu.12 Akter tog osporavanja je Savez
neovisnih socijaldemokrata kao vladajuća stranka u Republici Srpskoj u
posljednjih deset godina i to u liderstvu Milorada Dodika koji je sa
socijaldemokratske opcije do 2006. godine prešao na opciju nacionalizma i
etniĉkog separatizma.
Zbog svih novih geopolitiĉkih kretanja integracija Bosne i Hercegovine u EU

i NATO savez treba dobiti nove podrške i dinamiku u institucijama Evropske
unije i NATO saveza. Zapravo, nuţno je da Evropska unija posredstvom
svog specijalnog predstavnika za provoĊenje Dejtonskog mirovnog
sporazuma uspostavi novu agenda reformi koje valja ubrzano provesti u
Bosni i Hercegovini. Te reforme bi ĉinile jedinstvenu agendu u djelovanju
specijalnog predstavnika Evropske unije i parlamentarnih i izvršnih tijela
Bosne i Hercegovine: Parlamentarne skupštine BiH i Vijeća ministara. Uz
sve ovo, nuţno je uspostaviti novi vid moderacije na nivou institucija
Evropske unije u provoĊenju integracijskog procesa za ĉlanstvo Bosne i
Hercegovine u EU. Ta moderacija bi bila voĊena autoritetom
potpredsjednika Evropske komisije za vanjsku politiku i sigurnost i
komesara za proširenje EU. Ovaj vid angaţovanja institucija EU javlja se
kao najvaţnija pretpostavka za ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u
Evropsku uniju. Pojaĉano angaţovanje institucija EU na ubrzanju integracija
BiH u ĉlanstvo EU moţe prevenirati negativno djejstvo uticaja koji dolaze
po osnovu geopolitiĉkih interesa Ruske Federacije i Republike Turske. Valja
imati u vidu da je Bosna i Hercegovina postratno i postkonfliktno društvo.
Njene institucije su i nestabilne i nemoćne usljed nepostojanja unutrašnjeg
politiĉkog konsenzusa vladajućih stranaka. Posredovanje putem moći
institucija Evropske unije moţe ubrzati izvoĊenje reformi i pribliţiti Bosnu i
Hercegovinu u ĉlanstvo EU. Tu ulogu Evropska unija ima na temelju
ovlaštenja za provoĊenje Dejtonskog mirovnog sporazuma u izgradnji mira.
Drugu najvaţniju pretpostavku za ubrzanje integracije drţave Bosne i

Hercegovine u Evropsku uniju ĉini mogućnost uspostavljanja široke koalicije
parlamentarnih stranaka za evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu
12
Posljednja manifestacija osporavanja strateškog opredjeljenja Bosne i Hercegovine za
integraciju u NATO savez izvedena je proglašenjem Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i
proglašenju vojne neutralnosti RS u Narodnoj Skupštini RS, „OsloboĊenje”, 19. oktobar
2017.
9
nakon parlamentarnih izbora 2018. Sve od 1996. godine Bosna i
Hercegovina ima problema u pogledu formiranja parlamentarne većine i
stabilne vlade. O mnogim pitanjima drţavnog razvoja ne postoji konsenzus
izmeĊu vladajućih parlamentarnih stranaka, a posebno u pitanju izgradnje
pravne drţave i razvoja drţavnosti BiH.
Model široke koalicije za evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu

pretpostavlja da osnova koalicionog sporazumijevanja pobjedniĉkih stranaka
bude zajedniĉki cilj: ubrzanje integracije drţave Bosne i Hercegovine u
Evropsku uniju. Socijalna osnova za ovakav zajedniĉki cilj je postojanje
volje preko 75% graĊana da njihova zemlja postane ĉlanica Evropske unije.
U tu široku koaliciju na osnovi sveopšteg sporazuma stranaka mogle bi ući
one parlamentarne stranke koje na izborima 2018. godine osvoje 10% i više
glasova u izbornom tijelu.
Široka koalicija za evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu uz podršku

institucija Evropske unije i pojaĉanu moderaciju za provoĊenje reformi
mogla bi u narednih pet do sedam godina (a to je do 2025. godine) dovesti
Bosnu i Hercegovinu do ispunjavanja uslova i dobijanja poziva za ĉlanstvo u
Evropskoj uniji.
Na ovaj naĉin voĊeno ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku

uniju dovest će do novih pozitivnih ekonomskih, politiĉkih i sigurnosnih
kretanja, jer odvijanje procesa evroatlantskih integracija za Bosnu i
Hercegovinu znaĉi i podizanje unutrašnje integracije BiH na viši nivo.
Ojaĉala bi volja graĊana i odgovornost aktera civilnog društva kao i
politiĉkih stranaka da se osigura geopolitika evropske i evroatlantske
integracije drţave BiH. U suprotnom mogu nastupiti novi procesi
dezintegracije drţave Bosne i Hercegovine na etniĉkoj osnovi, što ne
iskljuĉuje meĊunacionalne konflikte i ugroţavanje mira u Bosni i
Hercegovini. U ovom kontekstu moţe biti dovedena u pitanje i misija
meĊunarodne zajednice i Evropske unije u izgradnji mira u Bosni i
Hercegovini. U ovom kontekstu postoji i nuţnost reafirmacije uloge
meĊunarodne zajednice, posebno uloge OHR-a – visokog predstavnika
meĊunarodne zajednice u provoĊenju reformi i izgradnji mira u Bosni i
Hercegovini.
10
4) Pretpostavke za očuvanje i učvršćenje mira u Bosni i Hercegovini i
članstvo BiH u NATO savezu
GraĊani Bosne i Hercegovine su privrţeni oĉuvanju mira i meĊuetniĉke

tolerancije. Svjesni su da njihovo ţivljenje u miru omogućuje napredak u
socijalnom razvoju, napredak u svim oblastima ljudske djelatnosti. Zbog
toga natpoloviĉna većina graĊana podrţava integraciju drţave Bosne i
Hercegovine u Evropsku uniju.13 Ali mir je nešto što ljudi stvaraju i
odrţavaju u realnim socijalnim, ekonomskim i politiĉkim odnosima. Odnose
graĊana i njihovih organizacija i institucija usmjeravaju vladajuće politiĉke
stranke – stranke koje imaju izbornu moć u entitetskim i drţavnom
parlamentu. Budući da vladajuće parlamentarne stranke zbog dominacije
etnopolitika u njihovom djelovanju ne uspijevaju izgraditi konsenzus o
reformama i ubrzanju integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i
NATO savez, otvara se pitanje kako meĊunarodna zajednica moţe svojim
angaţovanjem zaustaviti politiĉke aktere i politiĉke procese koji ugroţavaju
mir u Bosni i Hercegovini.
Mir u Bosni i Hercegovini je i nakon 22 godine od Dejtonskog mirovnog

sporazuma krhak i nestabilan. Glavna pretpostavka za uĉvršćenje mira u
drţavi Bosni i Hercegovini sadrţana je u ubrzanom odvijanju procesa
integracije u Evropsku uniju i NATO savez. Dovršavanjem integracijskog
procesa Bosna i Hercegovina postaje i pravna i samoodrţiva drţavna
zajednica. Ona to postaje sticanjem ĉlanstva u evroatlantskim institucijama i
ukljuĉivanjem u evroatlantski sigurnosni sistem.
Prema tome, proces integracije drţave Bosne i Hercegovine u NATO savez

kao sjevernoatlantski sigurnosni sistem znaĉi globalni okvir koji će sprijeĉiti
novonastajuće geopolitiĉke silnice uperene protiv prijema BiH u ĉlanstvo
NATO saveza i silnice koje vode ka destrukciji drţave Bosne i Hercegovine.
NATO za Bosnu i Hercegovinu nije isto što je za druge zemlje Zapadnog

Balkana. Bosna i Hercegovina je izašla iz rata u kome je bilo masovno
stradanje civila, ukljuĉujući i genocid nad Bošnjacima u gradu Srebrenici.
NATO je na temelju Opšteg mirovnog sporazuma za mir, zapravo
Dejtonskog mirovnog sporazuma, proveo mirovni plan u vojnom aspektu.
NATO je tako dobio ulogu globalnog garanta mira u Bosni i Hercegovini.
Oruţane snage Bosne i Hercegovine nastale ujedinjavanjem entitetskih
vojski prošle su, uz pomoć NATO saveza, osposobljavanje za uĉešće u
13
Vidi šire: Put BiH prema EU i NATO-u najsnaţnija su dva strateška pitanja, Izvještaj sa 3.
NATO-ove škole, „Veĉernji list“, 11. studeni, 2017, str. 9.
11
mirovnim vojnim misijama14 u svijetu: u zemljama Azije i Afrike. Svoju
ulogu u zaštiti i uĉvršćenju mira u Bosni i Hercegovini, u okviru ovlaštenja
za provoĊenje Dejtonskog mirovnog sporazuma, NATO savez proširuje
izvoĊenjem integracije drţave Bosne i Hercegovine u sjevernoatlantski
sigurnosni sistem.
U tom pravcu je veoma uspješno prošla faza integracije BiH u NATO u

okviru partnerstva za mir. Nakon toga je zapoĉeo proces ispunjavanja uslova
za pristupanje Akcionom planu za ĉlanstvo u NATO savezu. Vaţan uslov
koji se ispunjava odnosi se na uknjiţbu perspektivne vojne imovine na
Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine. Dvije trećine nepokretne
perspektivne imovine već su uknjiţene u Federaciji Bosne i Hercegovine na
Ministarstvo odbrane BiH. Pravnu destrukciju za uknjiţbu vojne imovine
koja dolazi iz Republike Srpske svojim odlukama već je osporio Ustavni sud
Bosne i Hercegovine.
Posmatrajući meĊunarodni kontekst izgradnje mira u Bosni i Hercegovini,

zemlje ĉlanice NATO saveza bi mogle izgraditi, u cilju oĉuvanja mira u
Bosni i Hercegovini, konsenzus da Bosna i Hercegovina u prvoj polovini
2018. dobije aktivacije Akcionog plana za ĉlanstvo.15
Demokratska tijela drţave Bosne i Hercegovine bi nakon aktiviranja

Akcionog plana za ĉlanstvo (MAP) zajedno sa štabom NATO saveza u
Sarajevu na nov naĉin razvijali partnerstvo sa graĊanima i njihovim
udruţenjima na projektu „NATO savez – garant mira u Bosni i
Hercegovini”. Takvom projektu potporu bi dali: OSCE, mediji, akademska
zajednica, organizacije civilnog društva i sve demokratske politiĉke snage.
Vaţnu ulogu imale bi i vjerske zajednice.16
Kretanje ka ĉlanstvu Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju glavni oslonac

ima u globalnoj sigurnosti. Tu sigurnost omogućuje ubrzano ispunjavanje
uslova za ĉlanstvo Bosne i Hercegovine u NATO savezu.
Odlaganje prijema Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo NATO saveza moţe

znaĉiti veliku prijetnju oĉuvanju i uĉvršćenju mira u Bosni i Hercegovini.
14
„Jedno od velikih dostignuća Ministarstva odbrane BiH je sudjelovanje u mirovnim
misijama (…)”. Vidi: Marina Pendeš: Izjava za „OsloboĊenje” povodom dolaska Vojnog
komiteta NATO saveza u BiH, „OsloboĊenje”, Sarajevo, 14. novembar, 2017, str. 2.
15
Vidi šire: Marina Pendeš, ibid.
16
„Nakon aktiviranja MAP-a za ĉlanstvo u NATO-u, pred nas će se staviti, uvjetno reĉeno,
nove zadaće baš kao kada je u pitanju EU (…)” (podvukao M. P.). Vidi: Marina Pendeš:
Izjava za „OsloboĊenje”, „OsloboĊenje”, 14. novembar, 2017, str. 2.
12
Prisustvo i angaţovanje NATO saveza na oĉuvanju mira u Bosni i
Hercegovini znaĉi istovremeno odvraćanje radikalnih nacionalistiĉkih
politiĉkih snaga da destruiraju integritet i suverenitet drţave Bosne i
Hercegovine i mir u ovoj zemlji.
5. Zaključak
Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. uspostavljen je mir u Bosni i

Hercegovini. Implementacija mira odvija se posredstvom angaţovanja
meĊunarodne zajednice i demokratskih institucija Bosne i Hercegovine.
Istovremeno, Dejtonski mirovni sporazum je stvorio osnovu za istorijski
proces integracije drţave Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO
savez.
U mjeri u kojoj se odvija uspješna integracija drţave Bosne i Hercegovine u

evroatlantske institucije, u toj mjeri se uspostavlja i unutarnja integracija
drţave Bosne i Hercegovine i uĉvršćuje mir u njoj.
Uĉvršćivanje i izgradnja mira u Bosni i Hercegovini prate zastoji uslovljeni

etnonacionalistiĉkim politikama vladajućih stranaka koje svojim programima
negiraju drţavnost Bosne i Hercegovine i zajedniĉki ţivot i ravnopravnost
naroda, podrivaju mogućnost unutrašnje integracije drţave Bosne i
Hercegovine i njenu integraciju u Evropsku uniju i NATO savez. Od 2006.
godine Stranka nezavisnih socijaldemokrata u liderstvu Milorada Dodika
negira opstojnost institucija drţave Bosne i Hercegovine, a time i opstojnost
drţave Bosne i Hercegovine. Najnovije odluke Narodne skupštine RS o
vojnoj neutralnosti imaju za cilj da se zaustavi integracija drţave Bosne i
Hercegovine u sjevernoatlantski sigurnosni sistem.
Strateško opredjeljenje Bosne i Hercegovine za integraciju u Evropsku uniju

i NATO savez naspram izgradnje mira za sve graĊane Bosne i Hercegovine
nema alternativu. Izgradnja mira u Bosni i Hercegovini unutar procesa
integracija u evroatlantske institucije dovodi Bosnu i Hercegovinu do njene
samoodrţivosti kao politiĉke zajednice.
Zbog promjene geopolitiĉkih kretanja u svijetu i Evropi nuţno je promijeniti

pristup meĊunarodne zajednice i Evropske unije u smislu stvaranja
pretpostavki za ubrzavanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju
i NATO savez.
13
Ubrzavanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju svoje
pretpostavke ima u sljedećem:
a) podizanju moderacije integracijskog procesa za Bosnu i

Hercegovinu na najviši nivo evropskih institucija: Evropsku komisiju i
Vijeće Evropske unije. Rijeĉ je o tome da je Bosna i Hercegovina
postkonfliktno društvo i da Evropska unija prema izgradnji mira u Bosni i
Hercegovini ima ulogu koja je utemeljena Dejtonskim mirovnim
sporazumom. Mir u Bosni i Hercegovini je sastavni dio mira u Evropi. Na
temelju ovlaštenja iz Dejtonskog mirovnog sporazuma svi visoki
predstavnici meĊunarodne zajednice u BiH bili su iz Evropske unije od 1996.
godine: Karl Bilt, Karl Vestendorp, Wolfgang Petriĉ, Pedi Ešdaun, Švarc
Šiling, Miroslav Lajĉak i Valentin Insko u današnjem vremenu;
b) uspostavljanju široke koalicije parlamentarnih stranaka za

evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu nakon parlamentarnih izbora
2018. Jedan oblik široke koalicije stranaka imala je Republika Slovenija u
pristupanju Evropskoj uniji. Zahvaljujući tome, Republika Slovenija je do
prijema u ĉlanstvo EU 2004. godine imala veoma uspješan proces
provoĊenja reformi za postizanje ĉlanstva u EU.
Zbog jaĉanja nacionalizma, posebno u obliku etnoseparatizma, moţe doći do

usporavanja i spreĉavanje ukljuĉivanja Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo u
NATO savezu, a time i do ugroţavanja mira. Uslovi za uĉvršćenje mira u
Bosni i Hercegovini povezani su sa ubrzavanjem integracije Bosne i
Hercegovine u NATO savez. Vodeće i najuticajnije zemlje ĉlanice NATO
saveza su pozvane da ubrzaju aktivaciju Akcionog plana za ĉlanstvo (MAP)
za Bosnu i Hercegovinu kako bi proces integracije Bosne i Hercegovine u
NATO savez dobio novu dinamiku. To je istovremeno najpouzdaniji put
kojim će se sprijeĉiti negativne geopolitiĉke silnice koje mogu ugroziti mir u
Bosni i Hercegovini.
14
6. Literatura
1. Filipović, Muhamed (1997) Bosna i Hercegovina: Najvažnije

geografske, historijske, kulturne i političke činjenice, Compact,
Sarajevo.
2. http://www.predsjednistvobih.ba/vanj/default.aspx?id=13612&langTag
=bs-BA.
3. Lasić, Mile (2009) Europska unija: Nastanak, strategijske nedoumice i
integracijski dometi, Publishing, Sarajevo.
4. Lovrenović, Ivan (1997) Unutarnja zemlja, Durieux, Zagreb.
5. „OsloboĊenje“, 11. 11. 2017.
6. Pejanović, Mirko (2015) Država Bosna i Hercegovina i demokratija,
University press, Sarajevo.
7. Pejanović, Mirko (2012) Ogledi o državnosti i političkom razvoju
Bosne i Hercegovine, Šahinpašić, Sarajevo, Zagreb.
8. Pendeš, Marina: Izjava, „OsloboĊenje” Sarajevo, 14. novembar 2017.
9. „Veĉernji list“, 11. 11. 2017.
10. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine, „Sluţbeni glasnik BiH“, br.
88/05.
11. Zbornik radova „Geopolitiĉke promjene u Evropi i svijetu na poĉetku
XXI stoljeća, Odjeljenje društvenih nauka, knjiga 8, ANUBiH,
Sarajevo, 2017, str. 50.
15
16
Članci / Articles
17
18
Prof. dr. Smail Čekić
Univerzitet u Sarajevu
Fakultet političkih nauka / Faculty of Political Sciences
Institut za istraţivanje zločina protiv
čovječnosti i meĎunarodnog prava / Institute for Research of
Crimes against Humanity and International Law
UDK UDK 341.485 (497.6) „19“
Izvorni naučni članak
NAMJERA, CILJEVI, ZADACI, ORGANIZACIJA, MJESTO I

ULOGA JEDINSTVENE VOJSKE SRJ – VOJSKE JUGOSLAVIJE
/„VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE” /„SRPSKE VOJSKE KRAJINE”,
DE IURE I DE FACTO ORGANA DRŢAVE SAVEZNE REPUBLIKE
JUGOSLAVIJE, U (IZ)VRŠENJU GENOCIDA
U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI
(Nastavak)
INTENTION, OBJECTIVES, ORGANIZATION, TASKS AND THE

ROLE OF CONSOLIDATED – FRY - RUMP YUGOSLAVIA
ARMY/“THE REPUBLIC OF SRPSKA ARMY” / “REPUBLIC OF
SERBIAN KRAJINA ARMY”, DE IURE AND DE FACTO OF
FEDERAL REPUBLIC OF YUGOSLAVIA STATE ORGAN, IN
GENOCIDE IN THE REPUBLIC OF BOSNIA AND HERZEGOVINA
(Continued)
Sažetak
Srbija i Crna Gora/Savezna republika Jugoslavija i Republika Hrvatska su krajem
XX stoljeća protiv Republike Bosne i Hercegovine vodile osvajački, agresorski rat i
izvršile brojne oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, uključujući
i genocid nad Bošnjacima, pripadnicima nacionalne, etničke i vjerske grupe kao
takve. U tom ratu ključnu ulogu imala je Srbija i Crna Gora/Savezna republika
Jugoslavija, posebno njene oružane snage (JNA/VJ/„Vojska Republike
Srpske‖/„Srpska vojska krajine‖, specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih
poslova Republike Srbije i druge oružane jedinice). Polazeći od navedenih
činjenica, u ovom tekstu razmatra se izrazito složen, naučni i društveni problem.
19
Ključne riječi: Republika Bosna i Hercegovina, Srbija i Crna Gora/Savezna
republika Jugoslavija, agresija, osvajački rat, genocid, JNA/Vojska
Jugoslavije/„Vojska Republike Srpske‖/„Srpska vojska krajine‖
Summary
Near the end of the 20th century, Serbia and Montenegro / the Rump Yugoslavia
conducted an invasive, aggressive war against the Republic of Bosnia and
Herzegovina and Republic of Croatia¸, committed numerous forms of crimes
against humanity and international law, including the genocide against Bosniaks,
members of the national, ethnic and religious groups such. In that war, Serbia and
Montenegro/the Rump Yugoslavia played a key role, especially its armed forces
(YPA/YA/ ―Republika Srpska Army‖/‖Serbian Krajina Army―, special units of the
Ministry of Internal Affairs of the Republic of Serbia and other armed units).
Starting from the above facts, this article deals with the extremely complex,
scientific and social problem.
Key words: Republic of Bosnia and Herzegovina, Serbia and Montenegro/Rump

Yugoslavia, aggression, war of conquest, genocide, YPA / Yugoslav Army/‖Army of
the Republic of Srpska‖/ ―Serbian Krajina Army‖.
Savezna republika Jugoslavija je, tvrdi general Perišić, „za avgust /1994.
godine/ isplatila 3 miliona 88 hiljada za 30. kadrovski centar, a za 40.
centar 768.384 dinara, bruto.” Do 31. augusta „ukupno je isplaćeno 9
miliona i 567 hiljada, a do kraja godine treba 5 i nešto miliona.”1
Na 32. sjednici Vrhovnog saveta odbrane 1. februara 1995. pod prvom
taĉkom dnevnog reda („Status profesionalnih vojnih lica u 30.
kadrovskom centru”) uvodne napomene („o statusu profesionalnih vojnih
lica i civilnih lica u 30. kadrovskom centru”) „dao je predsednik Zoran
Lilić, a potom detaljnije obrazloţio general Perišić.”2 Na kraju rasprave u
kojoj su, pored Zorana Lilića, uĉestvovali Slobodan Milošević, Momir
Bulatović, Pavle Bulatović i Momĉilo Perišić, Vrhovni savet odbrane je
zakljuĉio:
1
Isto.
2
AIIZ, inv. br. 2-5096, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savjet odbrane, Sp Br. 2-4,
15. februar 1995, Beograd, odbrana, sluţbena tajna, strogo poverljivo, zapisnik sa trideset
druge sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 1. februara 1995. godine. Sa navedene
sjednice Vrhovnog saveta odbrane Savezne republike Jugoslavije „stenografske beleške
nisu voĎene” (isto).
20
„1. da se poveća pomoć porodicama profesionalnih vojnih lica i
civilnih lica u 30. kadrovskom centru do nivoa plata odgovarajućeg čina,
odnosno stručne spreme u Vojsci Jugoslavije.“3 Isplata „navedenih
novčanih primanja ovlašćenim licima (članovima porodica) vršiće se
preko Računovodstvenog centra Saveznog ministarstva za odbranu”;
„2. Da se primi na školovanje 480 slušalaca iz 30. i 40.
kadrovskog centra u vojne škole i akademije Vojske Jugoslavije (348 iz
30. i 132 iz 40. kadrovskog centra) u koju svrhu obezbijediti oko dva
miliona dinara za školsku 1995/96. godinu.”4
U 30. kadrovskom centru Generalštaba Vojske Jugoslavije je, prema izjavi

predsjednika Savezne republike Jugoslavije Zorana Lilića, na sjednici
Vrhovnog saveta odbrane 5. septembra 1996. bilo „10 hiljada ljudi”.5
I „veliki broj starešina, posebno kvalitetnih nastavnika, upućen je po
članu 271. Zakona o sluţbi u OS /oruţanim snagama/ na izvršavanje
ratnih zadataka u vojskama RS i RSK.” Zahtjev „za upućivanjem
dodatnih kontigenata oficira i dalje pristiţu /krajem septembra 1993/ od
Personalne uprave GŠ (30. 09. treba uputiti novih 18 oficira i podoficira
raznorodnih specijalnosti u Vojsku RSK).“6
Ocjenjujući „izvršenje ratnih zadataka” svojih starješina, u „zoni

borbenih dejstava”, u „oruţanim akcijama” u Republici Bosni i
Hercegovini i protiv nje, ukljuĉujući i u genocidu nad Bošnjacima,
Generalštab Vojske Jugoslavije je bio veoma zadovoljan realizacijom
navedenih zadataka, jer „sve upućene starešine časno izvršavaju svoje
zadatke na terenu i sigurno da je potreba za njima i dalje velika.”7
Generalštab Vojske Jugoslavije je u „Vojsku Republike Srpske”, „na
izvršavanju ratnih zadataka”, redovno upućivao i druge pripadnike Vojske
Jugoslavije. Tako je u „izvršavanju zadataka u zoni borbenih dejstava” –
u Republici Bosni i Hercegovini, pored pripadnika Vojne pošte 3001
Beograd (30. kadrovski centar Generalštaba Vojske Jugoslavije), bilo oficira
i iz drugih jedinica Vojske Jugoslavije, kao što su, primjera radi, Vojna pošta
3
Isto.
4
Isto.
5
AIIZ, inv. br. 3735-2, Predsjednik Savezne republike Jugoslavije, Vrhovni savet odbrane,
odbrana, sluţbena tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa 56. sednice Vrhovnog
saveta odbrane odrţane 5. septembra 1996. godine.
6
ICTY, 06305917-06305918, uprava Centra vojnih škola VJ, Pov. br. 37-39, 23. septembar
1993, naĉelniku GŠ VJ, Kabinet, Pitanja za sastanak NGŠ i komandanata GŠ vojski RS i
RSK – dostavlja.
7
Isto.
21
1144 Beograd (pukovnik dr. Slobodan Došić) i Vojna pošta 5542 Uţice
(potporuĉnik Slobodan Gaborović).8
Vojska Jugoslavije je 30. i 40. kadrovski centar snabdijevala i popunjavala
naoruţanjem i vojnom opremom. Tu ĉinjenicu, pored ostalog, potvrĊuje i
naredba predsjednika Savezne republike Jugoslavije od 18. februara 1994.
prema kojoj je naĉelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije bio ovlašten „da
potrebe kadrovskih centara usklaĎuje s mogućnostima VJ i da reguliše
dostavljanje oruţja i vojne opreme u kadrovske centre.”9
Profesionalni vojnici Vojske Jugoslavije – pripadnici Vojske Jugoslavije

(profesionalni oficiri, profesionalni podoficiri, oficiri po ugovoru, podoficiri po
ugovoru i vojnici po ugovoru) „na formacijskom mestu u Vojsci
Jugoslavije”, po nareĊenju pretpostavljenog starješine – naredbom Personalne
uprave Generalštaba Vojske Jugoslavije, a u skladu sa Zakonom Vojske
Jugoslavije, upućivani su, rasporeĎivani, premještani i prekomandovani u
Republiku Bosnu i Hercegovinu, u drugu meĊunarodno priznatu drţavu, „na
privremeni rad”, „na izvršavanju ratnih zadataka” – u „Vojsku Republike
Srpske” („oni su u sastavu Vojske Jugoslavije, a mi smo ih privremeno
uputili u Republiku Srpsku”), gdje su od 1991. do 1995, kao pripadnici
„oruţanih snaga Jugoslavije” i pod komandom Vojske Jugoslavije,
uĉestvujući u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad
Bošnjacima, izvršavali ratne zadatke „u zoni borbenih dejstava”, „na
prostorima zahvaćenim borbenim dejstvima” i „u oruţanim akcijama na
prostorima bivše SFRJ”, za ĉije je aktivnosti, ukljuĉujući i zloĉin genocida nad
Bošnjacima, odgovorna Savezna republika Jugoslavija.10
8
AIIZ, inv. br. 142-10, Vojna pošta 7111 Han-Pijesak, Pov. br. 05/331-52, 13. decembar
1994, uverenje; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv
Momĉila Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 1610; ICTY, 04323143.
9
ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Perišića,
Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 786.
10
AIIZ, inv. br. 10-18, Komanda Drinskog korpusa, Pov. br. 4/3-4, 10. novembar 1992,
Glavnom štabu VRS, Podaci o upućivanju starješina po članu 271. Zakona; AIIZ, inv. br.
10-19, Spisak starješina koji su došli iz Vojske SRJ po članu 271; AIIZ, inv. br. 10-29,
Komanda 1. podrinjske lpbr, Str. pov. br. 05-60-1-/93, 2. februar 1993, Saveznom
sekretarijatu za narodnu odbranu Beograd, Spisak starješina upućenih iz Savezne vojske u 1.
podrinjsku lpbr; AIIZ, inv. br. 10-30, Komanda 1. zvorniĉke lake pešadijske brigade, Pov. br.
05-40, 8. februar 1993, Komandi Drinskog korpusa; AIIZ, inv. br. 10-31, Spisak AVL i
vojnika po ugovoru iz Vojne pošte Han-Pijesak za februar 1993.; AIIZ, inv. br. 94-10,
Komanda Korpusa SJ VJ / Specijalne jedinice Vojske Jugoslavije, prim. S. Ĉ., poverljivo
broj 623-2, od 2. marta 1994, Generalštabu Vojske Jugoslavije, Personalna uprava,
Upućivanje profesionalnih podoficira na privremeni rad; AIIZ, inv. br. 109-10, Vojna pošta
7111, Han-Pijesak, Pov. br. 05/331-1/37, od 13. jula 1994, uverenje; AIIZ, inv. br. 129-10,
Krstić (Milorada) Radislav, pukovnik, Vojna pošta 7111, Han-Pijesak, 2. septembar 1994,
Vojnoj pošti 3001 Beograd, Priznanje staža osiguranja u dvostrukom trajanju; AIIZ, inv. br.
22
Oficiri Vojske Jugoslavije su, prema izjavi Momira Bulatovića, predsjednika
Republike Crne Gore, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane Savezne
republike Jugoslavije 11. oktobra 1993. činili „elitu Vojske Republike
Srpske i Vojske Republike Srpske Krajine; to su najistaknutiji oficiri.”11
Vojska Jugoslavije je svoje pripadnike, pripadnike 30. kadrovskog centra
Generalštaba Vojske Jugoslavije, na sluţbi u Vojnoj pošti 3001 Beograd
(„na formacijska mjesta u Vojsci Jugoslavije”), upućivala, rasporeĊivala,
premještala, postavljala i prekomandovala na odreĊene poloţaje i duţnosti u
„Vojsku Republike Srpske”. MeĊu ključnim oficirima Vojske Jugoslavije,
pripadnicima 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, bili su:
Ratko Mladić (komandant Glavnog štaba 30. kadrovskog centra
Generalštaba Vojske Jugoslavije, a formalno i komandant Glavnog štaba
„Vojske Republike Srpske”), Manojlo Milovanović, ĐorĊe Đukić, Radivoje
Miletić, Milan Gvero, Zdravko Tolimir, Milenko Ţivanović, Radislav Krstić,
Vinko Pandurević, Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Vidoje Blagojević,
Dragan Jokić, Dragan Obrenović, Drago Nikolić, Svetozar Andrić, Stanislav
135-10, Vojna pošta broj 7111, Int. br. 05/2-443, 3. oktobar 1994. godine, Han-Pijesak,
uverenje; AIIZ, inv. br. 134-10, Vojna pošta 7581 Sokolac, Pov. br. 1566/2-94, 13. oktobar
1994, uverenje; AIIZ, inv. br. 133-10, Vojna pošta, Int. br. 05/331-43, 24. oktobar 1994,
Han-Pijesak, uverenje; AIIZ, inv. br. 141-10, Vojna pošta broj 7111, Pov. br. 05/331-52, 15.
decembar 1994, Han-Pijesak, uverenje; AIIZ, inv. br. 141-10, Vojna pošta 7111, Int. br.
05/2-578, 16. decembar 1994, Raĉunovodstvenom centru Ministarstva odbrane Beograd,
Rešenja na isplatu; AIIZ, inv. br. 138-10, Komanda Drinskog korpusa, Pov. br. 05/1-380, 12.
novembar 1994, Komandi 1. birĉanske brigade i drugima, Premeštaj vojnih obveznika; AIIZ,
inv. br. 10-19, Spisak starešina koji su došli iz Vojske SRJ po ĉl. 271; AIIZ, inv. br. 130-10,
Drinski korpus, Spisak profesionalnih oficira upućenih u Vojsku RS po članu 58. Zakona o
VJ; AIIZ, inv. br. 130-10, Vojna pošta broj 7111, Int. br. 05/2-381, 1. septembar 1994,
Raĉunskom centru MO Beograd, Rešenja za novčane naknade na realizaciju; AIIZ, inv. br.
123-10, Generalštab Vojske Jugoslavije, Sektor za popunu, mobilizaciju i sistemska pitanja,
Personalna uprava, Pov. br. 14-2640/830, 30. septembar 1994, Rešenje; AIIZ, inv. br. 3679-
2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savjet odbrane, stenografske beleške sa sednice
Vrhovnog saveta odbrane odrţane 2. juna 1993. godine; AIIZ, inv. br. 3683-2, Savezna
republika Jugoslavija, Vojska Republike Srpske, stenografske beleške sa 14. sednice
Vrhovnog saveta odbrane odrţane 11. oktobra 1993.; AIIZ, inv. br. 3735-2, predsjednik
Savezne republike Jugoslavije, odbrana, sluţbena tajna, strogo poverljivo, stenografske
beleške sa 56. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 5. septembra 1996. godine; AIIZ,
inv. br. 2-3599, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 11-5, 1.
oktobar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset sedme sednice Vrhovnog saveta odbrane
odrţane 27. septembra 1994, str. 2; AIIZ, inv. br. 2-3600, Savezna republika Jugoslavija,
Vrhovni savet odbrane, SP br. 12-11, 9. decembar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset osme
sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 2. novembra 1994, str. 4; S. Ĉekić, Agresija, str.
848-849; ICTY, 06115815 – 06115834, 06116526 i 06116530.
11
AIIZ, inv. br. 3683-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske
beleške sa 14. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 11. oktobra 1993.
23
Galić, Dragomir Milošević, Ĉedo Sladoje, Bogdan Subotić, Dušan
Kovaĉević i drugi.12
Navedene starješine Vojske Jugoslavije su, pored ostalog, nareĊivale,
podsticale, pomagale, podrţavale i vršile brojne oblike zloĉina protiv
ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava,13 ukljuĉujući i genocid nad Bošnjacima
(u svim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i sigurnim zonama
Ujedinjenih nacija).
Oficiri Vojske Jugoslavije, pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba
Vojske Jugoslavije, ĉinili su najvišu komandnu strukturu VRS. Ti oficiri
„su obuhvatali 'tvorce i izvršioce' kampanje VRS u BiH i bili su
odgovorni za zločine počinjene u Sarajevu i Srebrenici”14 i drugim
mjestima.
Savezna republika Jugoslavija je vodeće starješine Vojske Jugoslavije,
pripadnike 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, uputila,
rasporedila, premjestila, postavila i prekomandovala u VRS, gdje su
izvršavale „zadatke kontrole i zaštite teritorije SRJ” i, s tim u vezi,
uĉestvovale „u oruţanim akcijama” protiv Republike Bosne i Hercegovine,
pri ĉemu su, pored zloĉina protiv mira (agresije), odgovorne i za zloĉin
genocida nad Bošnjacima. To su: Ratko Mladić, Stanislav Galić, Dragomir
Milošević, Ĉedo Sladoje, Radivoje Miletić, Milan Gvero, Ljubiša Beara,
Radoslav Krstić, Vujadin Popović, Vidoje Blagojević, Vinko Pandurević,
Dragan Jokić, Dragan Obrenović, Drago Nikolić, Zdravko Tolimir, Milorad
Pelemiš, Radoslav Janković, Svetozar Kosorić i drugi.15
Pripadnici Vojske Jugoslavije, pripadnici 30. kadrovskog centra
Generalštaba Vojske Jugoslavije (Vojna pošta 3001 Beograd) bili su najviši
oficiri Glavnog štaba „Vojske Republike Srpske”, koji su izvršavali
nareĊenja Savezne republike Jugoslavije i, s tim u vezi, izvodili vojne
operacije u korist Savezne republike Jugoslavije. To su: Ratko Mladić
(faktiĉki komandant Glavnog štaba 30. kadrovskog centra Generalštaba
Vojske Jugoslavije, a formalno komandant Glavnog štaba VRS), Manojlo
Milovanović (naĉelnik štaba i zamjenik komandanta), Milan Gvero
(pomoćnik komandanta), ĐorĊe Đukić (pomoćnik komandanta), Zdravko
Tolimir (pomoćnik komandanta), Ljubiša Beara (naĉelnik bezbjednosti) i
Radivoje Miletić (naĉelnik Uprave za operativno-nastavne poslove).16
Pripadnici 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije bili su,
takoĊer, na ključnim duţnostima u korpusima, brigadama, bataljonima i
12
ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila
Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 727, 793, 795, 797–801 i 1661–1662.
13
Isto.
14
Isto, paragraf 1603.
15
16
24
četama na raznim komandnim nivoima „Vojske Republike Srpske” i svi
su odgovorni za genocid na podruĉju Sarajeva, sigurnoj zoni Ujedinjenih
nacija Srebrenici i drugim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i
drugim sigurnim zonama Ujedinjenih nacija. To su: Stanislav Galić,
Dragomir Milošević (komandanti Sarajevsko-romanijskog korpusa VRS),
Milenko Ţivanović i Radislav Krstić (komandanti Drinskog korpusa),
Vujadin Popović (pomoćnik komandanta za bezbjednost u Drinskom
korpusu), Vinko Pandurević (komandant Zvorniĉke brigade), Dragan
Obrenović (naĉelnik štaba Zvorniĉke brigade)17 i mnogi drugi.
Ključni, vodeći i najistaknutiji oficiri Vojske Jugoslavije, „elita Vojske
Republike Srpske i Vojske Republike srpske krajine”, “skoro svi”, tvrdi
general Momĉilo Perišić, naĉelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, „imaju
drţavljanstvo SRJ”.18 Tako je, primjera radi, general Ratko Mladić,
komandant Glavnog štaba 30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske
Jugoslavije, od 7. jula 1993. drţavljanin Republike Srbije, kada je na vlastiti
zahtjev od 26. januara 1993. primljen u drţavljanstvo Republike Srbije.19
Glavni štab „Vojske Republike Srpske” bio je de iure i de facto Glavni štab
30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, ĉiji je komandant
bio general Ratko Mladić, profesionalni oficir Vojske Jugoslavije.
General Ratko Mladić je bio faktiĉki i suštinski komandant Glavnog štaba
30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije u Beogradu, a
formalno komandant Glavnog štaba „Vojske Republike Srpske”, koji je
izvršavao nareĊenja Vojske Jugoslavije odnosno Savezne republike
Jugoslavije. On je 16. juna 1994, na osnovu ĉlana 136. Ustava Savezne
republike Jugoslavije (Službeni list SRJ, br. 1/92.) i ĉlana 46, stav 1. Zakona
o Vojsci Jugoslavije (Službeni list SRJ, br. 67/93. i 24/94.), ukazom broj 1/2
– 01-001/94-22 predsjednika Savezne republike Jugoslavije Zorana Lilića u
Vojsci Jugoslavije vanredno unaprijeĊen u ĉin generalpukovnika.20
Korpusi „Vojske Republike Srpske” i „Vojske Republike srpske krajine” bili
su vojne formacije 30. i 40. kadrovskog centra Generalštaba Vojske
Jugoslavije. Tako je, primjera radi, general Stanislav Galić, ratni zloĉinac, od
17
AIIZ, inv. br. 3719 – 2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,
stenografske beleške sa 37. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 13. juna 1995. godine;
ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Perišića,
Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 1608 i 1612–1613.
18
AIIZ, inv. br. 3735-2, predsjednik Savezne republikeJ, odbrana, sluţbena tajna, strogo
poverljivo, stenografske beleške Vrhovnog saveta odbrane odrţane 5. septembra 1996.
godine.
19
ICTY, 04662081, Ratko Mladić – MUP Srbije, Molba za izdavanje državljanstva SR
Jugoslavije; ICTY, 04662085, Rešenje, 7. juli 1993.
20
AIIZ, inv. br. 2-3246, Generalštab Vojske Jugoslavije, Beograd, Obaveštenje o promeni
poloţajne grupe za: Mladić (NeĎe) Ratka; AIIZ, inv. br. 2-3243, Ukaz br. 1/2-01-001/94-
22, predsjednika Savezne republike Jugoslavije od 16. juna 1994. godine.
25
12. augusta 1994. de iure i de facto „komandant korpusa KoV u 30.
kadrovskom centru Vojske Jugoslavije”,21 a formalno, zbog operativnog
maskiranja i prikrivanja (laţnog predstavljanja) stvarnog ĉinjeniĉnog stanja,
komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa „Vojske Republike Srpske”.
Tada je general Ratko Mladić, de iure i de facto komandant Glavnog štaba
30. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, a samo formalno
komandant Glavnog štaba „Vojske Republike Srpske”, Vojnoj pošti 3001
Beograd (30. kadrovskom centru Generalštaba Vojske Jugoslavije) dostavio
predlog za prestanak profesionalne vojne službe generalu Galiću.22 Ukazom
predsjednika Savezne republike Jugoslavije broj 1/2 – 01 -001/94 - 39 od 30.
septembra 1994. Galiću je prestala profesionalna vojna sluţba.23 Rješenjem
Personalne uprave Generalštaba Vojske Jugoslavije, 3912-1, od 3. novembra
1994, Galić je razriješen od profesionalne vojne sluţbe sa 31. oktobrom
1994.24
General Dragomir Milošević, ratni zloĉinac, u svojstvu oficira JNA/Vojske
Jugoslavije i drţavljanina Srbije (Ub, Valjevo), na sluţbi u Vojnoj pošti
3001 Beograd, nalazio se na duţnosti „na prostoru zahvaćenom ratnim
dejstvima i u sastavu jedinice koja je izvršavala zadatke od 30. juna
1991. do 14. decembra 1995.” On je uĉestvovao u oruţanim akcijama
protiv Republike Bosne i Hercegovine „u odsudnim bitkama širom RS, a
posebno na sarajevskom delu fronta”, genocidu i drugim oblicima zloĉina
protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava. U neposrednom izvršenju zloĉina
u Bosni i Hercegovini Dragomir Milošević je, kao pripadnik 30. kadrovskog
centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, na službi u Vojnoj pošti 3001,
garnizon u Beogradu (na formacijskom mjestu u Vojsci Jugoslavije), bio na
dužnosti u „Vojsci Republike Srpske”, Vojna pošta 7598 Lukavica, Sarajevo
(komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa), gdje je 17. maja 1995. ranjen
„tokom izvoĎenja borbenih dejstava na objektu ’Bosut’ u širem rejonu
Zlatišta kod Sarajeva”. On je 10. septembra 1996. pokrenuo postupak
protiv Savezne republike Jugoslavije radi naknade štete po osnovu
ranjavanja. Milošević je, prema Presudi Drugog opštinskog suda u
Beogradu, od 9. jula 2001, „u vreme povreĎivanja bio profesionalni oficir
Vojske Jugoslavije, od koje je i primao svo vreme platu, te da je njegovo
učešće na ratištu u širem rejonu Zlatišta kod Sarajeva bilo svakako uz
saglasnost, odnosno saznanje Generalštaba Vojske Jugoslavije, jer bi u
protivnom bilo kakav neovlašćeni odlazak tuţioca/tj. Dragomira
21
ICTY, 06074148, Glavni štab Vojske Republike Srpske, Sektor za organizacijsko-
mobilizacijske i personalne poslove, Pov. br. 23/20-610, 12. august 1994, Predlog za
prestanak profesionalne vojne službe.
22
Isto.
23
ICTY, 06074063.
24
Isto.
26
Miloševića, kao profesionalnog oficira Vojske Jugoslavije na ratište u
drugu MeĎunarodno priznatu drţavu povlačilo prestanak radnog
odnosa, a takva mera tuţiocu nije izrečena od strane njegovih
pretpostavljenih, niti su u tom smislu do završetka rasprave pred ovim
sudom o istom pruţeni dokazi.” Stoga je Drugi opštinski sud u Beogradu
presudio da „u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuţene drţave
SRJ za štetu koju je tuţilac pretrpio i to po principu objektivne
odgovornosti na osnovu člana 174. Zakona o obligacionim odnosima, jer
je riječ o šteti nastaloj od opasne delatnosti.”25
Na hiljade pripadnika Vojske Jugoslavije sluţilo je u 30. i 40. kadrovskom
centru Vojske Jugoslavije, ukljuĉujući, pored ostalog, i glavne izvršioce
zloĉina u Sarajevu u opsadi i sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici jula
1995. Pripadnici 30. kadrovskog centra (Vojna pošta 3001) Generalštaba
Vojske Jugoslavije bili su najodgovorniji oficiri „Vojske Republike
Srpske”: generali Ratko Mladić, Radislav Krstić, Stanislav Galić, Dragomir
Milošević i drugi. Pripadnici Vojske Jugoslavije rasporeĊeni u kadrovske
centre izvršavali su „stavove i odluke Vrhovnog saveta odbrane Savezne
republike Jugoslavije” i imali (su) status pripadnika Vojske Jugoslavije:
dobijali su za „svo vreme tokom ratnih dejstava” svoje plaće, smještaj,
zdravstveno osiguranje, obrazovanje i druge beneficije, „kao i ono osoblje
VJ koje je radilo u SRJ”.26
Vojska Jugoslavije, ukljuĉujući i 30. i 40. kadrovski centar Generalštaba
Vojske Jugoslavije, uspješno je provodila odluke Vrhovnog saveta odbrane
Savezne republike Jugoslavije, a ne „Vrhovnog saveta odbrane” „Republike
Srpske” i/ili „Republike srpske krajine”.27
25
AIIZ, inv. br. 3679-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, odbrana,
vojna tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa sednice vrhovnog saveta odbrane
odrţane 2. juna 1993. godine; AIIZ, inv. br. 2-3242-3245, Okruţni sud u Beogradu, XIV-P-
br. 5410/99, 9. juli 2001, Presuda.
26
AIIZ, inv. br. 2-3597, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP Br. 8-2,
27. septembar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset četvrte sednice Vrhovnog saveta
odbrane odrţane 9. augusta 1994., str. 2; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim
vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva
(optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 453–
454; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana
Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004,
paragraf 264; *** Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 153; ICTY, 06133470-
06133494, zapisnik o glavnoj raspravi, 9. juli 2001, u Drugom opštinskom sudu u Beogradu,
Presuda; M. Harmon, nav. dj., str. 677–679; F. Hartmann, nav. dj., str. 648.
27
AIIZ, inv. br. 2-3597, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, drţavna
tajna, strogo poverljivo, SP br. 8-2, 27. septembar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset
četvrte sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 9. augusta 1994. godine. „Ne
raspolaţemo sa stenografskim beleškama sa ove sjednice. U zapisniku se ne navodi da nema
stenografskih beleški (da nisu voĊene stenografske beleške).“
27
„Vojska Republike Srpske” i „Srpska vojska krajine” bile su „vojske
srpskog naroda”, koje su „slijedile interese srpskog naroda”. „I starešine
30. i 40. kadrovskog centra, koje imaju status pripadnika Vojske
Jugoslavije” morale su „izvršavati stavove i odluke Vrhovnog saveta
odbrane Savezne republike Jugoslavije”.28
Oĉigledno je da su Vojska Jugoslavije, „Vojska Republike Srpske” i „Srpska
vojska krajine” bile jedna jedinstvena vojska.
Pripadnici 30. i 40. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, na
sluţbi u Vojsci Jugoslavije (Vojna pošta 3001 Beograd), a na duţnosti u
„Vojsci Republike Srpske” i „Srpskoj Vojsci Krajine”, bili su podreĎeni
Vojsci Jugoslavije, pri ĉemu su i u svojstvu izvršilaca genocida i drugih
oblika zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava bili de iure i de facto
podreĊeni Vojsci Jugoslavije, odnosno drţavi Saveznoj republici Jugoslaviji.
Generalštab Vojske Jugoslavije bio je de iure i de facto nadreĊen
pripadnicima 30. i 40. kadrovskog centra,29 a time i „Vojsci Republike
Srpske” i „Srpskoj vojsci krajine”.
Pripadnici 30. i 40. kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije, dok
su uĉestvovali u oruţanim borbenim djelovanjima u Republici Bosni i
Hercegovini i Republici Hrvatskoj (dok su bili na duţnosti u „Vojsci
Republike Srpske” i „Srpskoj vojsci krajine”), bili su de iure i de facto
oficiri Vojske Jugoslavije.30 Oni su bili pod komandom Vojske Jugoslavije
i njenom efektivnom kontrolom.
Generalštab Vojske Jugoslavije je de iure i de facto bio nadreĎen vojnim
licima, pripadnicima Vojske Jugoslavije, koji su bili na sluţbi u 30. i 40.
kadrovskom centru, a na duţnosti u „Vojsci Republike Srpske” i „Srpskoj
vojsci krajine”, ukljuĉujući: Mladića, Miloševića, Gveru, Tolimira, Bearu,
Krstića, Galića, Dragomira Miloševića, Vujadina Popovića, Blagojevića,
Pandurevića, Jokića, Obrenovića, Nikolića i druge. Oni su, kao izvršioci
zloĉina, de iure i de facto bili podreĊeni Generalštabu Vojske Jugoslavije,
koji je (Generalštab Vojske Jugoslavije) imao (vršio) efektivnu kontrolu
nad njima, nad pripadnicima 30. i 40. kadrovskog centra Generalštaba
Vojske Jugoslavije, kao i jedinicama Vojske Jugoslavije koje su uĉestvovale
u oruţanim borbenim djelovanjima u Republici Bosni i Hercegovini i protiv
nje, a time i nad „Vojskom Republike Srpske” i „Srpskom vojskom krajine”.
„Vojska Republike Srpske” nije bila nezavisna u odnosu na Vojsku
Jugoslavije i prema njoj. Ta vojska je bila „zavisna i kontrolisana od strane
Savezne republike Jugoslavije” i de iure i de facto podreĎena
(potčinjena) Vojsci Jugoslavije, posebno u pogledu borbenih djelovanja
28
Isto.
29
Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 1667 i 1770.
30
Isto, paragrafi 840–1665.
28
odnosno vojnih operacija protiv Republike Bosne i Hercegovine, koja je kao
sastavni, organski dio vojne organizacije jedinstvenih oruţanih snaga
Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), a u cilju realizacije
„strateških ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini” (politiĉkih i
vojnih ciljeva Savezne republike Jugoslavije), genocidnog karaktera,
izvodila borbene akcije u korist i za interese Savezne republike Jugoslavije.
U suštini je formiranje i „djelovanje” „Vojske Republike Srpske” bilo samo
pravna fikcija, „obična smicalica” i trik u nastojanju da se zamaskira i
prikrije uĉešće JNA/Vojske Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i
Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima. „Vojska Republike Srpske”
„slijedila je interese celine srpskog naroda” i djelovala je u ime Savezne
republike Jugoslavije u svojstvu de iure i de facto organa i/ili agenta Vojske
Jugoslavije, odnosno u svojstvu i za raĉun i korist Savezne republike
Jugoslavije, a oruţane snage Savezne republike Jugoslavije (JNA /VJ
/„Vojska Republike Srpske”/„Srpska vojska krajine”) (iz)vodile su vojne
operacije (oruţane akcije, borbena djelovanja) i vršile genocid i druge oblike
zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava u cilju formiranja
jedinstvene srpske drţave.31
Svi validni, valjani, pouzdani, dovoljni i relevantni dokazi potvrĊuju i
dokazuju da je general Ratko Mladić bio oficir Vojske Jugoslavije, kao i da
su svi ĉlanovi Glavnog štaba VRS i mnogi drugi oficiri, podoficiri i
graĊanska lica u VRS zapravo de iure i de facto pripadnici Vojske
Jugoslavije, odnosno oni su bili organ drţave SRJ, koji su, u skladu sa
Odlukom o određivanju zadataka i teritorije na kojoj se služba vrši po
otežanim (posebnim) uslovima, izvršavali zadatke na teritoriji Republike
Bosne i Hercegovine, a koja je definirana kao sastavni dio Savezne republike
Jugoslavije.
U namjeri prikrivanja politiĉkog, vojnog, ekonomskog i drugog uĉešća
Savezne republike Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i
genocidu nad Bošnjacima, oficiri i drugi profesionalni vojnici Savezne
republike Jugoslavije istovremeno su bili samo krajnje formalno oficiri
„Vojske Republike Srpske”, a de iure i de facto oficiri Savezne republike
Jugoslavije – Vojske Jugoslavije.
31
ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića,
izdvojeno i različito mišljenje sudije Mcdonald o primjenjivosti člana 2. Statuta, 7. maj 1997,
paragrafi 7 i 34; AIIZ, inv. br. 2-3597, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet
odbrane, SP br. 8-2, 27. septembar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset četvrte sednice
Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 9. augusta 1994, str. 2; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T,
pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004,
paragrafi 151–152; F. Hartmann, nav. dj., str. 659.
29
Oficiri „Vojske Republike Srpske” bili su pod komandom Vojske
Jugoslavije, predsjednika Savezne republike Jugoslavije i predsjednika
Vrhovnog saveta odbrane i podreĊeni drţavnom, politiĉkom i vojnom
rukovodstvu Savezne republike Jugoslavije, zato što paradrţavna tvorevina
Republika Srpska, koju je formiralo politiĉko i vojno rukovodstvo Savezne
republike Jugoslavije, nije predstavljala, kao uvjetna zasebnost, nikakav
samostalni politiĉki i/ili vojni faktor. U tom smislu oficiri „Republike
Srpske” su faktiĉki primali i izvršavali nareĊenja od Savezne republike
Jugoslavije, Vojske Jugoslavije, a formalno od paradrţavne tvorevine
Republike Srpske.
Oficiri „Vojske Republike Srpske”, odnosno oficiri Vojske Jugoslavije,
izvršavali su zadatke u ime Savezne republike Jugoslavije, te su oni
predstavljali organe vlasti drţave Savezne republike Jugoslavije.
Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) formirala je „Republiku

Srpsku” i „Republiku srpsku krajinu”, paradrţavne tvorevine. Ukazujući na
tu ĉinjenicu i govoreći o tome, general Momĉilo Perišić, naĉelnik
Generalštaba Vojske Jugoslavije, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane
(Savezne republike Jugoslavije), 10. januara 1994, s tim u vezi, izjavio je,
pored ostalog, sljedeće: „Ali kada tome dodamo potrebe Republike
Srpske i Republike Srpske Krajine, to se već penje na dve milijarde 325
miliona dolara (...). Znači, za Republiku Srpsku treba 522 miliona
dolara, a za Republiku Srpsku Krajinu 307 miliona dolara; za Vojsku
Jugoslavije, ako budemo išli na obezbjeĎenje svih materijalnih rezervi
za njih i ako budemo prinuĎeni izvodimo bilo kakvu operaciju – toliko
(...). U toku prošle godine /1993./ odobrena sredstva su bila 437 miliona
dolara. Ovde nije računato milijardu i 200 miliona dolara što je
potrošeno iz materijalnih rezervi. Vi znate da su značajne rezerve bile za
90-120 dana rata; one su tokom ratnih godina trošene i sada smo došli
na takav nivo da će, ako ih ne budemo obnavljali, borbena gotovost
radikalno ići dole. Sada je upravo kritičan momenat (...).”32
Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) je „u VRS uspostavila u

suštini marionetski reţim, kojem je povjerena odgovornost za izvršenje
vojnih operacija Savezne republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u
Bosni i Hercegovini”, a koji je djelovao za raĉun Savezne republike
Jugoslavije radi realizacije „strateških ciljeva srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini”, u ostvarivanju ciljeva Savezne republike Jugoslavije: da
zauzme Republiku Bosnu i Hercegovinu i pripoji je Saveznoj republici
32
beleške sa 17. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 10. januara 1994. godine.
30
Jugoslaviji.33 Na taj naĉin Savezna republika Jugoslavija je, pored ostalog,
nastojala da prikrije svoju odgovornost za oba elementa zloĉina genocida –
namjeru (mens rea) i akte genocida (actus rens) i tu odgovornost prebaci na
svoj marionetski reţim – Republiku Srpsku.
Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) je, pored opće,

sveukupne kontrole nad „Srpskom republikom Bosnom i
Hercegovinom”/„Republikom Srpskom”, ostvarivala i efektivno
rukovoĎenje i kontrolu nad „Vojskom Republike Srpske”, koja je, kao „dio
vojne organizacije SRJ”, djelovala de facto kao organ i/ili agent Savezne
republike Jugoslavije, koja je (Savezna republika Jugoslavija) „izvodila
vojne operacije neophodne za uspostavljanje Velike Srbije”. Generalštab
Vojske Jugoslavije imao je efektivnu kontrolu nad svojim oficirima, koji
su, kroz 30. kadrovski centar i druge jedinice Vojske Jugoslavije, uĉestvovali
u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima.
Srpski oficiri koji su (iz)vršili genocid i druge oblike zloĉina protiv
ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini bili su de
jure i de facto potĉinjeni Generalštabu Vojske Jugoslavije odnosno drţavi
Saveznoj republici Jugoslaviji.34
33
ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića,
izdvojeno i različito mišljenje sudije Mcdonald o primjenjivosti člana 2. Statuta, 7. maj 1997,
paragrafi 29 i 32–34.
34
ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred Ţalbenim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića,
Presuda, 15. juli 1999, paragrafi 147, 156 i 160–162; ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred
Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića, izdvojeno i različito mišljenje sudije
Mcdonald o primjenjivosti člana 2. Statuta, 7. maj 1997, paragrafi 7, 10 i 34; ICTY, Predmet
br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po
prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragrafi 264–268, 272, 277 i
304. *** Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 153–170; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T,
pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004,
paragrafi 148 i 153; M. Harmon, nav. dj., str. 682. Paradrţavna tvorevina Srpska republika
Bosna i Hercegovina/Republika Srpska (“bosanski Srbi”) je „gotovo potpuno zavisila od
podrške iz Srbije” (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv
Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni
2004, paragraf 277. *** Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 158). Savezna republika
Jugoslavija – Vojska Jugoslavije imala je efektivnu kontrolu nad svojim podreĊenim u
„Vojsci Republike Srpske” (M. Harmon, nav. dj., str. 682). Ta kontrola je „odrţavana, ne
samo u finansijskoj i drugoj pomoći i podršci, nego, takoĎer, što je još vaţnije, u
učestvovanju u opštem usmjeravanju, koordinaciji i nadzoru nad aktivnostima i
operacijama VRS” (ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, pred Ţalbenim vijećem, tuţilac protiv
Duška Tadića, Presuda, 15. juli 1999, paragrafi 147 i 156). Vojska Jugoslavije i „Vojska
Republike Srpske” „dijelile su iste vojne ciljeve”, pri ĉemu je Beograd, pored ostalog,
izdavao i neposredna uputstva (isto, paragrafi 153–154).
31
Odluke „Vojske Republike Srpske”, „kao što su one o unapreĎenjima,
morala je odobriti Vojska Jugoslavije prije nego što bi stupile na
snagu”. Pored toga, „odluke VRS-a morale su biti u skladu sa propisima
VJ”.35
Vrhovni savet odbrane Savezne republike Jugoslavije je, primjera radi, 16.
juna 1995, skoro mjesec dana prije genocida u sigurnoj zoni Ujedinjenih
nacija – Srebrenici i Ţepi, verifikovao unapreĊenja za šest generala koje je
predloţio 30. kadrovski centar Generalštaba Vojske Jugoslavije (ĐorĊe
Đukić, Milan Gvero, Radivoje Miletić, Zdravko Tolimir, Jovan Marić i Boţo
Novak). Narednog dana predsjednik Savezne republike Jugoslavije donio je
ukaz kojim je Milan Gvero unaprijeĊen u ĉin generalpukovnika, a Zdravko
Tolimir i Radivoje Miletić u ĉin generalmajora. U ukazu se navodi da su sva
trojica na sluţbi u 30. kadrovskom centru Generalštaba Vojske
Jugoslavije,36 pri ĉemu su istovremeno bili na duţnosti u „Vojsci Republike
Srpske”. Pored navedenih, Vrhovni savet odbrane je unaprijedio i
verifikovao unapreĊenja i mnogih drugih oficira.37
Predsjednik Savezne republike Jugoslavije Zoran Lilić je na osnovu
konsultacija sa ĉlanovima Vrhovnog saveta odbrane na 48. sjednici
Vrhovnog saveta odbrane, odrţane u formi konsultacija 27. decembra 1995,
pored ostalog, donio odluku „da se verifikuju unapreĎenja u činove
35
AIIZ, inv. br. 2-3590, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 9-2,
10. oktobar 1993, Beograd, zapisnik sa četrnaeste sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane
11. oktobra 1993, str. 3; AIIZ, inv. br. 2-3591, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet
odbrane, SP br. 10-4, 1. decembar 1993, Beograd, zapisnik sa petnaeste sednice Vrhovnog
saveta odbrane odrţane 10. i 22. novembra 1993, str. 3; AIIZ, inv. br. 2-3606, Savezna
republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 5-9, 12. maj 1995, Beograd, zapisnik sa
trideset pete sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 13. aprila 1995, str. 3; ICTY,
Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića,
Odluka po prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 264. ***
Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 153.
36
AIIZ, inv. br. 3719-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, odbrana,
sluţbena tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa 37. sednice Vrhovnog saveta
odbrane odrţane 13. juna 1995. godine; AIIZ, inv. br. 3608-2, Savezna republika
Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 7-6, 30. juni 1995, Beograd, zapisnik sa trideset
sedme sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 13. juna 1995. godine; ICTY, Predmet br.
IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Perišića, Presuda, 6.
septembar 2011, paragraf 863.
37
beleške sa 14. sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 11. oktobra 1993.; AIIZ, inv. br.
3699-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške sa 22.
sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane u Dobanovcima 11. jula 1994. godine; AIIZ, inv.
br. 3606-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 5 – 9, 12. maja
1995, Beograd, zapisnik sa trideset pete sednice Vrhovnog saveta odbrane, odrţane 13.
aprila 1995. godine; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv
Momĉila Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 841–866.
32
generala iz 30. kadrovskog centra” i to: generalmajori Manojlo
Milovanović i Boško Keleĉević u ĉin generalpukovnika i pukovnici:
Radislav Krstić, Dragomir Milošević, Vladimir Aleksić, Petar Škrbić,
Budimir Gavrić i Momir Zec u ĉin generalmajora.38
Generalštab Vojske Jugoslavije je „imao ključnu ulogu u verifikaciji
unapreĎenja i direktno je učestvovao u utvrĎivanju iznosa u saveznom
budţetu koji treba da bude dodijeljen Generalštabu Vojske Jugoslavije
za isplatu plata pripadnicima Vojske Jugoslavije, uključujući
pripadnike 30. kadrovskog centra.”39
Verifikacija i priznavanje novog ĉina u Vojsci Jugoslavije za izraţenu
odgovornost i zasluge postignute „u radu na stvaranju jedinstvene srpske
drţave” – u oruţanoj borbi protiv meĊunarodno priznatih drţava (Republici
Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj) i izvršenju genocida nad
Bošnjacima, „bilo je od suštinskog značaja za pripadnike kadrovskih
centara i članove njihovih porodica kako bi mogli da uţivaju ista prava i
beneficije u Vojsci Jugoslavije. Viši čin donosio im je veću platu, a
uticao je i na obračunavanje penzija i svih drugih beneficija.”
Verifikacija unapreĊenja pripadnika 30. kadrovskog centra je ĉinjenica „od
presudnog značaja za funkcionisanje tog mehanizma”, ĉime je
Generalštab Vojske Jugoslavije „pruţao praktičnu pomoć, podsticaj i
moralnu podršku činjenju zločina”.40
„Vojska srpske republike BiH” je, pored ţive sile, naroĉito aktivnih oficira,
dobila „cjelokupno naoruţanje, municiju” i druga sredstva (gorivo,
opremu) kojima je u Bosni i Hercegovini raspolagala JNA. Sva pokretna i
nepokretna imovina JNA je, preimenovanjem 2. vojne oblasti, odlukom
SSNO-a predata „Vojsci srpske republike BiH”. Istovremeno su i savezne
rezerve (oko 40.000 tona goriva, 3/4 dizela i 1/2 benzina, te izmeĊu 1.000 i
1.200 tona kerozina, koje je bilo smješteno u dva civilna skladišta), predate
odgovarajućom odlukom u nadleţnost te kolaboracionistiĉke tvorevine.41
38
AIIZ, inv. br. 3615-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP broj 18-2,
29. decembar 1995, Beograd, zabeleška sa 48. sednice Vrhovnog saveta odbrane održane u
formi konsultacija 27. decembra 1995. godine.
39
Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 1615.
40
ICTY, 06115815; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac
protiv Momĉila Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 1616.
41
I. Radaković, nav. dj., str. 137; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem
III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice
u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 62, 398, 406 i 679;
ICTY, Predmet br. IT-94-1-T, dokazni materijal svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana
Selaka, 5. juni 1996, str. 28–29 i 47–49; AIIZ, inv. br. 5352, zapisnik, dopuna izjave generala
ĐorĊa Đukića; isto, inv. br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa Đukića; isto, inv. br. 5350,
zapisnik, dopuna izjave generala ĐorĊa Đukića; S. Ĉekić, Agresija, str. 851.
33
Srbi u Bosni i Hercegovini su „dobili gotovo cjelokupno naoruţanje,
municiju i druga sredstva” kojima su raspolagale komande, jedinice i
ustanove JNA na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine. JNA je „više od
90 odsto naoruţanja ubojnih sredstava svih vrsta i druge opreme”
izmjestila na „sigurne” prostore i sve to predala „Srpskoj republici BiH”,
„koja je time naoruţala svoju vojsku”.42
JNA je „Vojsci Republike Srpske”, pored otetog naoruţanja Teritorijalne
odbrane Bosne i Hercegovine i rezervnog sastava policije (milicije),
osigurala velika skladišta, vojnu opremu, pogonska goriva i maziva,
sanitetski materijal, artiljeriju, helikoptere, naoruţanje, municiju, eksploziv,
zatim snaţan vojno-industrijski potencijal, velike (savezne) ratne rezerve
opreme i dr. „Vojska srpske republike BiH”/„Vojska Republike Srpske”/ je
od JNA i Vojske Jugoslavije dobila i sve oklopne kapacitete, te podršku i u
odrţavanju borbene tehnike. Tako je, primjera radi, 1. krajiški korpus maja
1992. preuzeo tenkove i oklopna borbena vozila, oruţje, municiju, gorivo i
drugi materijal, koji je bio uskladišten u 993. logistiĉkoj bazi JNA.43
42
ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana
Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice u vezi sa Hrvatskom i
Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 62, 398, 406 i 679; ICTY, Predmet br.
IT-94-1-T, dokazni materijal svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana Selaka, 5. juni 1996, str.
28–29 i 47–49; I. Radaković, nav. dj., str. 137; Borba (Beograd), 23. novembar 1993, izjava
generala Milutina Kukanjca; TV SRNA, Emisija Moj gost – moja istina, autora Riste Đoge,
12. juli 1994; intervju generala Milutina Kukanjca, Moja istina, NIN (Nedeljne
informativne novine), br. 2558, Beograd, 6. januar 2000.; S. Ĉekić, Agresija, str. 851. ***
Bosna i Hercegovina – jezgro velikosrpskog projekta, str. 36; M. Šadinlija, nav. dj., str.
236. JNA je, po ocjeni generala Ilije Radakovića, oko 70% naoruţanja predala „Vojsci
Srpske republike BiH”, osiguravši joj na taj naĉin višestruku nadmoćnost i stratešku
prednost (isto). JNA je srpskim kolaboracionistima u Bosni i Hercegovini obezbijedila
kompletno naoruţanje i opremu. S tim u vezi, general Milutin Kukanjac (komandant 2.
vojne oblasti) je na TV SRNA 12. jula 1994. javno izjavio: „Mi smo vam dali oruţje. Sa
čime bi vi ratovali da nije bilo nas, sa praćkama” (TV SRNA, Emisija Moj gost – moja
istina, autora Riste Đoge, 12. juli 1994). General Milutin Kukanjac je u navedenoj emisiji,
pored ostalog, izjavio i sljedeće: „(…) što vi ne kaţete negde da sam vam ja dao
kompletnu opremu i da ste s njom počeli emitovati Dnevnik” (isto).
43
Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 408–459, 686 i 967; ICTY, Predmet br.
IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po
prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 264. *** Miloševiću
dokazan genocid u Bosni, str. 153; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, pred Pretresnim
vijećem II, tuţilac protiv Radoslava BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004, paragraf 145; I.
Radaković, nav. dj., str. 127; S. Ĉekić, Agresija, str. 852 i 906–913; F. Hartmann, Opsada
Sarajeva, str. 648, 650 i 661; B. Zeĉević – V. Karavelić, uspostavljanje veza izmeĎu
ciklusa uvoza komponenti i sirovina za proizvodnju municije iz Savezne republike
Jugoslavije za potrebe vojne fabrike „Pretis” i intenzivnih borbi na širem području
Sarajeva tokom njegove opsade 1992–1995. godine, *** Politiĉki i vojni znaĉaj, str. 242-
34
„Vojska Republike Srpske”, kao sastavni dio jedinstvenih oruţanih snaga
Savezne republike Jugoslavije i njen strategijski element, u potpunosti se
oslanjala na Srbiju i Crnu Goru (Saveznu republiku Jugoslaviju), na popunu
starješinskim i vojniĉkim kadrom i kompletnu logistiĉku podršku (avijacija,
borbena i neborbena vozila, tenkovi, transporteri, artiljerijsko i pješadijsko
310; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila
Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 964, 970, 972, 1008, 1034–1069, 1135–
1154, 1234–1237, 1352–1358, 1594 i 1622. Na trećem kongresu Socijalistiĉke partije Srbije
1996. Slobodan Milošević je potvrdio da je ta partija davala materijalnu pomoć „Srbima
van Srbije”, ukljuĉujući „onima koji ratuju tamo gde se ratuje”. S tim u vezi, Milošević
je izjavio: „Što se tiče sredstava trošenih za oruţje, municiju i ostale potrebe Vojske
Republike Srpske i Republike Srpske Krajine, ti se izdaci nisu mogli iz razloga
drţavnih interesa, kao drţavna tajna prikazivati u Zakonu o budţetu koji je javni
dokument. Isto se odnosi i na izdatke za opremanje snaga bezbednosti i posebno
specijalnih antiterorističkih snaga (...) što se u javnosti nije objavljivalo iz razloga
drţavne tajne, kao što se nije objavljivalo ni sve što je išlo za Vojsku Republike
Srpske.” Milošević je, takoĊer, rekao: „Vanbudţetska trošenja odnosila su se isključivo
na odreĎene specifične pomoći Srbima preko Drine. Ostala vanbudţetska sredstva,
moţe se reći gro tih sredstava išao je, na razne potrebe radi jačanja i očuvanja
bezbednosti zemlje.” U jednoj drugoj izjavi on je rekao: „Najveći deo pomoći upućen je u
Bosnu i Hercegovinu, stanovništvu i borcima” (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred
Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za
donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 262; *** Miloševiću dokazan
genocid u Bosni, str. 151–152). Slobodan Milošević je u svom obraćanju protiv Odluke
Okruţnog suda u Beogradu za njegovo drţanje u zatvoru, nakon hapšenja 1. aprila 2002,
izjavio da je pomoć srpskim kolaboracionistima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini bila
njegova čvrsta orijentacija i direktiva. S tim u vezi, on je naveo da su ti troškovi
predstavljali drţavnu tajnu, te da je on obezbjeĊivao opremu „od igle do utvrĎenja za
bezbjedonosne snage i specijalne antiterorističke jedinice, posebno od lakog
naoruţanja i opreme do helikoptera i drugog oruţja” (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T,
pred Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni
podnesak Tužilaštva, optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, 31. maj
2002, paragraf 967). Na 50. sjednici tzv. Narodne skupštine Republike Srpske, 15–16. aprila
1995, general Ratko Mladić je, pored ostalog, izjavio: „Vojska Jugoslavije je snabdijevala
VRS oruţjem i drugom opremom, čime je pokrila 50% njenih potreba.” Da bi to
ilustrovao, Mladić je dao pregled utrošaka od poĉetka rata do 31. decembra 1994. i naveo
sljedeće: „(…) utrošili smo 9.185 tona pešadijske municije, 1,49% te municije
obezbeĎeno je iz naše proizvodnje, 42,2% iz materijalnih rezervi koje smo nasledili i
zatekli u kasarnama te bivše vojske, 47,2% iz pomoći Vojske Jugoslavije i 9,11% iz
uvoza, odnosno kupovinom. Trenutno raspolaţemo sa 9,11% ukupnih potreba za 1995.
godinu. Za artiljerijsku municiju utrošili smo 18.151 tonu, obezbeĎeno je 26,2% iz
proizvodnje 39% iz materijalnih rezervi, 34,4% iz pomoći Vojske Jugoslavije i 0,26%
iz uvoza. Raspolaţemo sa 18,36% ovogodišnjih potreba. Za protivavionsku municiju
utrošeno je 1.336 tona, obezbeĎeno je 0% iz proizvodnje, 42,7% iz materijalnih
rezervi, 52,4% iz pomoći Vojske Jugoslavije, 4,9% iz uvoza” (ICTY, Predmet br. IT-02-
54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu
za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 261. *** Miloševiću dokazan
genocid u Bosni, str. 151; *** iz Skupštine Republike Srpske, 1991–1996, str. 102).
35
naoruţanje, radarsko-raĉunarska sredstva, minsko-eksplozivna sredstva,
municija, gorivo i mazivo, sanitetski materijal, zdravstveno zbrinjavanje i
sva druga vojna oprema). Komande, jedinice i ustanove kolaboracionistiĉke
Vojske srpske republike BiH su u kontinuitetu, za sve vrijeme agresije na
Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima, od Savezne
republike Jugoslavije dobijale naoruţanje, municiju, pogonsko gorivo,
sanitetski materijal, materijalno-tehniĉka sredstva i drugu logistiĉku podršku,
ukljuĉujući i struĉnu i medicinsku pomoć, hranu i druge potrebe. Pored toga,
radarski sistemi i sistemi veza Savezne republike Jugoslavije i „Republike
Srpske” bili su jedinstveni.44
JNA/VJ (Vojska Jugoslavije) operativno je planirala, pripremala,
organizovala, koordinirala, usmjeravala, vodila i neposredno
uĉestvovala u borbenim operacijama u Republici Bosni i Hercegovini i
protiv nje. Jedinice JNA/Vojske Jugoslavije te specijalne jedinice
Ministarstva za unutrašnje poslove Republike Srbije uĉestvovale su u
ofanzivnim djelovanjima na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine,
ukljuĉujući padobranske i diverzantske snage. Svi strateški i operativni
planovi upotrebe komandi i jedinica „Vojske srpske republike
44
AIIZ, inv. br. 2-3597, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, drţavna
tajna, strogo poverljivo, zapisnik sa dvadeset četvrte sednice Vrhovnog saveta odbrane
odrţane 9. augusta 1994. godine; AIIZ, inv. br. 2-2857, Komanda 4. ozrenske lake
pješadijske brigade, broj: 197-1/94, 8. februara 1994, Ovlaštenje; AIIZ, inv. br. 2-2858,
Komanda 4. ozrenske lake pješadijske brigade, broj: 256-2/94, 23. februar 1994, Ovlaštenje;
AIIZ, inv. br. 2-2859, Komanda 4. ozrenske lake pješadijske brigade, broj: 394-1/94, 4. april
1994, Ovlaštenje; AIIZ, inv. br. 2-2860, Komanda 4. ozrenske lake pješadijske brigade, broj:
407-1/94, 10. april 1994, Ovlaštenje; AIIZ, inv. br. 2-2861, Komanda 4. ozrenske lake
pješadijske brigade, broj: 406-1/94, 10. april 1994, „Ţiroskop Beograd” Beograd; AIIZ, inv.
br. 2-2861, Vojna pošta 7029, br. 657/1/94, 6. juli 1994, Petrovo Selo, Potvrda; AIIZ, inv.
br. 2559; AIIZ, inv. br. 2-3610, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, DT
br. 9-2, 29. juli 1995, Beograd, zapisnik sa trideset devete sednice Vrhovnog saveta
odbrane odrţane 29. jula 1995, str. 5 i 7; AIIZ, inv. br. 2-5083, Savezna republika
Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 3-8, 18. april 1994, Beograd, zapisnik sa
devetnaeste sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 16. marta 1994, str. 2; ICTY,
Predmet br. IT-94-1-A, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića, Presuda, 15.
juli 1999, paragraf 155; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem III, tuţilac
protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice u vezi sa
Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 408-459; ICTY, Predmet
br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po
prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragrafi 258–273, 288 i 301–
304. *** Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 149–157, 162 i 168–170; AIIZ, inv. br.
3702-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, vojna tajna, strogo
poverljivo, stenografske beleške sa 25. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 30.
augusta 1994. godine; S. Ĉekić, Agresija, str. 906–931; ICTY, Predmet br. IT-04-81-T, pred
Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi
964, 970, 972, 1008, 1034–1069, 1135–1154, 1234–1237, 1352–1358, 1594, 1622 i 1625.
36
BiH”/„Vojske Republike Srpske” izraĊivani su u Generalštabu Vojske
(Savezne republike) Jugoslavije u Beogradu, a zatim su, po već
razraĊenoj liniji rukovoĊenja i komandovanja, dostavljani Glavnom
štabu „Vojske srpske republike BiH”/„Vojske Republike Srpske”, kao
operativno-taktiĉkom nosiocu na realizaciju i izvršenje. Ta vojska
(JNA/VJ) sve je naredbe izdavala u Beogradu i dostavljala ih i svojim
(okupacionim) snagama u Republici Bosni i Hercegovini (Vojska
Jugoslavije/„Vojska srpske republike BiH”/„Vojska Republike Srpske”),
koje su redovno izvještavale svoju vrhovnu komandu (u Beogradu). Popuna
ljudstvom, rukovoĊenje i komandovanje, obuka, unapreĊenje i cjelokupna
kadrovska politika „Vojske Republike Srpske” i sve druge zloĉinaĉke
aktivnosti u Republici Bosni i Hercegovini i protiv nje voĊeni su preko 30.
kadrovskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije (Vojna pošta 3001) u
Beogradu, ĉiji je komandant bio general Mladić, oficir Vojske Jugoslavije i
drţavljanin Srbije, odakle je (iz i preko Beograda), pored ukupne logistiĉke
podrške, planiranja i drugih potreba za voĊenje agresije, voĊena i redovna
sluţbena korespondencija, kao i telefonske veze.45 Tim putem je nareĊivana i
upotreba zabranjenih hemijskih46 i drugih sredstava.47
45
ICTY, Predmet br. IT-96-21-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Zejnila Delalića,
Zdravka Mucića zvanog Pavo, Hazima Delića i Esada Landţe zvanog Zenga, Presuda, 16.
novembar 1998, paragraf 213; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem III,
tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice u
vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 408–459, 686–687,
966–970; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana
paragrafi 265–268, 272 i 304. *** Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 153–156 i 169–
170; ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava
BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004, paragrafi 145 i 149; ICTY, Predmet br. IT-94-1-T,
dokazni materijal svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana Selaka, 5. juni 1996, str. 32; AIIZ,
inv. br. 89-10, Naredba Generalštaba Vojske Jugoslavije od 14. januara 1994, vanredno se
unapređuju; Slobodna Bosna, 19. juni 2003, str. 18; AIIZ, inv. br. 2-2559; AIIZ, inv. br.
5339, zapisnik, dopuna izjave pukovnika Alekse Krsmanovića; AIIZ, inv. br. 5345, zapisnik,
dopuna izjave pukovnika Alekse Krsmanovića; S. Ĉekić, Agresija, str. 765–931; isti,
Genocid i istina o genocid u Bosni i Hercegovini, Institut za istraţivanje zloĉina protiv
ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2012, str. 60–78 i
druge; M. Harmon, nav. dj., str. 676–688, F. Hartmann, nav. dj., str. 662. U oktobru 1992.
oficiri Vojske Jugoslavije u Panĉevu obuĉavali su (svoju) 72. brigadu. Tu obuku prolazili su i
pripadnici jedinice specijalne policije iz Knina. „Jedne noći u januaru 1993. godine
neposredno prije nego što su ljudi (oko 300 njih iz 72. brigade) prešli preko granice u
Bosnu, promijenili su uniforme i zamijenili oznake VJ-a simbolima VRS-a koje su im
dali njihovi pretpostavljeni. Pošto su prešli granicu, sastali su se s pripadnicima 63.
padobranske brigade iz Niša i napali selo Skelane. Napad je počeo otvaranjem vatre iz
ručnih raketnih bacača i paljenjem plastova sijena kako bi se ljudi uspaničili i napustili
svoje domove. Kada su ljudi zaista napustili svoje kuće, vojnici su otvorili vatru iz
automatskog oruţja i bacali ručne bombe. Naoruţani ljudi i civili koji su pokušavali
pobjeći dočekani su vatrom iz puškomitraljeza. Kada je otpor oslabio, vojnici su ušli
37
Savezna republika Jugoslavija je jedinicama koje su uĉestvovale u
agresivnom osvajaĉkom ratu protiv Republike Bosne i Hercegovine i
(iz)vršenju svih oblika zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava,
ukljuĉujući i u genocidu nad Bošnjacima, i preko preduzeća iz Srbije i Crne
Gore osiguravala znaĉajnu logistiku, pozadinsko i sanitetsko obezbjeĊenje
(najsavremenije radarske centre, zrakoplovne baze, struĉnu pomoć,
komunikacije, obavještajnu sluţbu, ogromne koliĉine naoruţanja, municije,
aviobombe i aviorakete, granate, opreme, te hranu, medicinsku pomoć,
lijeĉenje u bolnicama i dr.) za „Vojsku srpske republike BiH”.48
dublje u selo i prije ulaska u kuće bacali su u njih ručne bombe da bi bili sigurni da se
tamo niko ne krije. Djecu u selu pobio je jedini vojnik koji je bio spreman to uraditi -
poručnik Zolotić (zvani Zombi) iz 72. brigade” (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred
Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za donošenje
oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 263; *** Miloševiću dokazan genocid u
Bosni, str. 152–153).
46
AIIZ, inv. br. 5341 i 5344, zapisnik, dopuna izjave pukovnika Alekse Krsmanovića.
„Vojska Srpske Republike BiH” je koristila i minobacaĉke granate punjene hemijskom
smjesom, proizvedene u Rusiji i Saveznoj republici Jugoslaviji. Tako je 27. pozadinska baza
raspolagala tim granatama (kalibra 60, 80 i 120 mm), sa natpisom na ruskom jeziku. Te
hemijske granate upotrebljavane su u toku operacija Lukavac-93, Pancir 1, Pancir 2, Pancir
3 i Brgule-94.
47
AIIZ, inv. br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa Đukića; isto, inv. br. 5349, zapisnik,
dopuna izjave generala ĐorĊa Đukića. „Vojska Srpske republike BiH” je koristila i
modifikovane aviobombe koje su lansirane s ugraĊenim raketnim motorom (na aviobombu)
teţine 100-250 kg. Ti motori nabavljeni su u inostranstvu, a u „Srpsku republiku Bosnu i
Hercegovinu” transportovani su preko Jugoslavije (aviobombe su ostale u skladištima JNA
koja su ustupljena „Vojsci Srpske republike BiH”). Ugradnja raketnih motora vršena je u
Pretisu u Vogošći. Njihovu upotrebu je, na prijedlog komandanta korpusa, odobravao liĉno
general Ratko Mladić (isto).
48
AIIZ, inv. br. 2-3598, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, vojna tajna,
strogo poverljivo, stenografske beleške sa 25. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 30.
augusta 1994. godine, Beograd, str. 27 i 39; AIIZ, inv. br. 2-3689, Vrhovni savet odbrane,
saveta odbrane odrţane 10. januara 1994, str. 3 i 48; AIIZ, inv. br. 2-360, Savezna republika
Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, vojna tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa
28. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 2. novembra 1994. godine, str. 8; AIIZ, inv.
br. 2-3708, Vrhovni savet odbrane, odbrana, sluţbena tajna, strogo poverljivo, stenografske
beleške sa 30. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 9. decembra 1994, str. 14; ICTY,
Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića,
drugi pretpretresni podnesak Tužilaštva (optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i
Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 408–459, 686–687 i 966–970; ICTY, Predmet br.
IT-94-1-T, dokazni materijal svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana Selaka, 5. juni 1996, str.
32; Slobodna Bosna, 19. juni 2003, str. 18; AIIZ, inv. br. 5347-5354; ICTY, Predmet br. IT-
00-39-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Krajišnika, Presuda, 27.
septembar 2006, paragraf 198; AIIZ, inv. br. 3701-2, Savezna republika Jugoslavija,
Vrhovni savet odbrane, vojna tajna, strogo poverljivo, stenografske beleške sa 23. sednice
Vrhovnog saveta odbrane odrţane 21. jula 1994. godine; S. Ĉekić, Agresija, str. 906–934;
38
„Vojska Republike Srpske” bez „redovnog dostavljanja znatnih količina
municije i drugog naoruţanja, kao i goriva, tehničke ekspertize,
popravki i obuke ljudstva (...) ne bi bila u mogućnosti da vodi operacije
u Sarajevu i Srebrenici”,49 odnosno ne bi bila u stanju da vodi osvajaĉki,
agresorski rat u Republici Bosni i Hercegovini i protiv nje i vrši genocid nad
Bošnjacima.
Vojska Jugoslavije pruţala je znaĉajnu logistiĉku i tehniĉku pomoć
jedinicama koje su uĉestvovale u (iz)vršenju zloĉina,50 ukljuĉujući i u
zloĉinu genocida. „Vojska Republike Srpske nije imala drugih bitnijih
izvora za pomoć.” „Republika Srpska” se oslanjala na Saveznu republiku
Jugoslaviju.51 „Ta sveobuhvatna pomoć bila je od presudnog značaja za
opstanak Vojske Republike Srpske”.52
Radovan Karadţić je „priznao da 'bez Srbije ne bi bilo ništa, nemamo mi
te resurse i ne bi mogli da ratujemo'. Mladić je, takoĎer, smatrao da 'ne
bismo mogli ţivjeti' ako bi SRJ obustavila pomoć. Na kraju rata Mladić
je uputio pismo Miloševiću, dostavljeno i Perišiću, kako bi izrazio
zahvalnost za pomoć od 'neprocenjive vrednosti' koju je VRS dobijao od
vlasti SRJ. Mladić je naveo sledeće: 'Teško je i pretpostaviti kako bi
tekao razvoj dogaĎaja da te pomoći nije bilo. Ona je bila svestrana i u
osnovi pravovremena. Ţelimo naglasiti da je najčešće usledila i posebno
bila dragocena baš onda kada nam je najviše trebala. To je dobro
priznato, posebno u redovima Vojske RS, na čemu će vam ona biti
stalno zahvalna.”53
Pomoć i podrška u ţivoj sili i sveobuhvatna i obimna logistiĉka i tehniĉka
pomoć koju je obezbjeĊivala i pruţala Vojska Jugoslavije bila je „konkretna
i usmerena ka zločinačkim aktivnostima srpskih snaga, imajući
značajan uticaj na izvršene zločine”,54 ukljuĉujući i genocid nad
Bošnjacima.
M. Harmon, nav. dj., str. 676–691; B. Zeĉević – V. Karavelić, nav. dj., str. 242–310.
Municiju, minsko-eksplozivna i druga ubojita sredstva, ukljuĉujući i mine za minobacaĉe,
„Vojska Srpske republike BiH” je u kontinuitetu obezbjeĊivala od proizvoĊaĉa municije u
Jugoslaviji, kao što su: Prvi partizan (Uţice), Sloboda (Ĉaĉak) i Krušik (Valjevo), AIIZ, inv.
br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa Đukića; isto, inv. br. 2-2733, Glavni štab Vojske
Republike Srpske, Sektor za pozadinu, Pov. br. 12/10-22, 23. januar 1994, Ministarstvu za
odbranu RS.
49
Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragrafi 1165, 1613 i 1622.
50
Isto, paragrafi 9, 19, 1034–1069, 1116–1154, 1237, 1352–1358, 1390–1437, 1461–1485,
1489–1494, 1496–1516, 1518–1521, 1526, 1529, 1532, 1534–1540, 1547–1556, 1567–1577,
1579, 1631–1620 i 1627–1648.
51
52
Isto, paragrafi 1597–1602, 1622–1623, 1629.
53
54
Isto, paragrafi 1035–1037, 1067, 1237, 1594 i 1627.
39
Savezna Republika Jugoslavija je, prema izjavi Slobodana Miloševića,
predsjednika Republike Srbije, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane
Savezne republike Jugoslavije odrţane 2. juna 1993, „napravila ogromne
ţrtve u vezi izdataka za našu braću preko Drine” – u pruţanju pomoći
(njihovoj) paradrţavnoj tvorevini Republici Srpskoj, „praktično smo sve
ţrtvovali; ova velika inflacija je rezultat činjenice da mi finansiramo i
jedno i drugo”.55 S tim u vezi, SRJ je, prema Miloševiću, stisnula zube –
„stisli smo zube, trpimo sve”, pri ĉemu se „dotle došlo da uništimo
ekonomiju ove zemlje, ovih 10 miliona ovde”.56
Savezna republika Jugoslavija je, tvrdi Milošević, izdrţavala „500 hiljada
izbjeglica; tamo izdrţavamo 200 hiljada ljudi, dali smo vojnu pomoć od
19 hiljada milijardi za prvi kvartal” 1993. godine.57
O podršci Savezne republike Jugoslavije „svojoj braći preko Drine” dr.
Miloš Radulović, vršilac funkcije predsjednika Savezne republike
Jugoslavije, na spomenutoj sjednici je, pored ostalog, iznio uvjerljive dokaze
u izjavi: „Naši političari stalno tvrde da nema naših vojnika tamo; ali
imate generale, pukovnike, itd. To nisu samo finansijski izdaci, to su
dokazi protiv nas, protiv naših tvrdnji da tamo nemamo vojnika. Taj
aspekt je vrlo vaţan i ne sme biti prenebregnut.”58
Uĉešće Savezne republike Jugoslavije u osvajaĉkom ratu protiv Republike
Bosne i Hercegovine i genocidu nad Bošnjacima, posebno profesionalnih
oficira Vojske Jugoslavije, potvrdio je Slobodan Milošević izjavom na
navedenoj sjednici: „(...) poneli smo ogroman teret, da se pomogne da se
tamo uspostave oruţane snage. Odlučivanje o tome da tek sada
konstatujemo da tamo imamo naše oficire, sa stanovišta meĎunarodne
zajednice je ogromna opasnost. Čak i da pozivamo te ljude da se vrate,
to moţe da bude kontraproduktivno, jer ih mi nagovaramo onda da
napuste tamo vrlo odgovorne duţnosti. Na taj način će Jugoslavija njih
dovesti u vrlo tešku situaciju (…). Ali, ne treba ih pozivati, jer bi to
značilo da ih pozivamo kako bi oni oslabili svoju borbenu gotovost. To
moţe da bude fatalno za odreĎene jedinice.”59
Savezna republika Jugoslavija je „Republici Srpskoj” do 2. juna 1993, prema
izjavi Slobodana Miloševića, „poslala 19 hiljada milijardi pomoći. To je
50% budţeta; to je 2 miliona dinara po stanovniku ove zemlje (…). Ako
imate u kojoj je meri osiromašilo ovo stanovništvo; šta taj iznos po
svojoj kupovnoj moći od tog vremena predstavlja, to je za tročlanu
55
beleške sa sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 2. juna 1993.
56
Isto.
57
Isto.
58
Isto.
59
Isto.
40
porodicu 6 miliona, i to onih para – to je sada tri moje plate; za tri moje
plate verovatno mogu da kupim brašno, ulje i šećer za celu godinu.
Prema tome, ovde se radi o ogromnom iscrpljivanju našeg stanovništva i
naše ekonomije. Mi moramo da budemo srećni ljudi što smo uspeli da
dovedemo dotle da stvari izaĎu na ’zelenu granu’ i da to izdrţimo, i
izdrţali smo. MeĎutim, mora se postići opšte razumijevanje oko
izdrţljivosti celokupne ekonomije. Njima sam govorio: ako mi
ekonomski propadnemo, na šta ćete se osloniti (…)?”60
Savezna republika Jugoslavija je, prema izjavi Slobodana Miloševića, na

sjednici Vrhovnog saveta odbrane 30. augusta 1994. pruţila „maksimalnu
pomoć našem narodu preko Drine, da se stvori Republika Srpska da se
stvori Republika Srpska Krajina, da se uspostavi njihov normalan
status u pregovaračkom procesu i da se doĎe do konačnog cilja (…).”61
Slobodan Milošević je na sjednici Vrhovnog saveta odbrane 27. septembra
1994, pored ostalog, izjavio: „(...)tri godine svih ovih 11 miliona ljudi u
SRJ skinulo je ’košulju s leĎa’. Nema, zaista, u svetu primera da je neki
narod toliku solidarnost pokazao sa svojim delom izvan granica (…).”62
Slobodan Milošević je na 40, proširenoj sjednici Vrhovnog saveta odbrane,
odrţanoj 5. augusta 1995, na kojoj je „razmatrana aktuelna vojno-
politička situacija na prostoru prethodne Jugoslavije”, pored ostalog,
izjavio: „Ova zemlja i ovaj narod učinili su sve da pomognu srpskom
narodu na prostoru prethodne Jugoslavije.”63
Savezna republika Jugoslavija je, u cilju formiranja jedinstvene srpske

drţave, utrošila „ogromne ratne rezerve”.64 Ta drţava je do 30. augusta
1994. „dvije milijarde dolara utrošila u Bosni i Hercegovini”65 za voĊenje
agresorskog, osvajaĉkog rata protiv Republike Bosne i Hercegovine i
60
Isto.
61
augusta 1994. godine
62
beleške sa 27. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 27. septembra 1994. godine.
63
AIIZ, inv. br. 2-5104, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP broj 10-1,
5. august 1995, zabeleške sa 40, proširene sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 5.
augusta 1995. godine.
64
AIIZ, inv. br. 2-2743, Komanda 2. krajiškog korpusa, Pov. br. 23/35-273/1, 26. mart 1993,
1. brigadi i drugima; ICTY, Predmet br. IT-94-1-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv
Duška Tadića, Mišljenje i presuda, 7. maj 1997, paragraf 115; AIIZ, Komanda Drinskog
korpusa, Int. br. 05/2-230, 8. juni 1994, Komandi 1. zvlpbr, Rešenje.
65
augusta 1994. godine, Beograd, str. 37.
41
istrebljenje Bošnjaka, pri ĉemu je do 8. jula 1994. samo „u municiji i vojnoj
opremi za rat u RS i RSK” potrošila oko milijardu američkih dolara
(„oko 1.000.000.000 $”).66
„Vojska srpske republike BiH” finansirana je iz Beograda. Ta vojska je
naredbodavnu, izvršnu i platnu funkciju obavljala preko Vojske Jugoslavije.
Aktivni sastav (oficiri, podoficiri i graĊanska lica u JNA) te vojske redovno
je primao plaće i penzije iz Beograda, od Vojske Jugoslavije odnosno
Savezne republike Jugoslavije.67
66
ICTY, baza podataka: sudski spisi, radna biljeţnica Ratka Mladića, od 31. marta 1994. do
3. septembra 1994, str. 194. Taj podatak je 8. jula 1994. iznio Slobodan Milošević na
sastanku („sa predsednikom Miloševićem”) u Beogradu, na kome su, pored njega,
prisustvovali: general Momĉilo Perišić (naĉelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije), Jovica
Stanišić (naĉelnik Sluţbe drţavne bezbednosti MUP-a Republike Srbije), Milan Martić
(ministar za unutrašnje poslove „SAO Krajine”), Borislav Mikelić (predsjednik „Vlade”
paradrţavne tvorevine Republike srpske krajine) i generali ĐorĊe Đukić i Ratko Mladić.
Predmet razgovora bilo je pitanje pruţanja vojne podrške Fikretu Abdiću, odnosno
raspravljano je o tome, kako je to Milošević formulisao, „šta da se uradi da se pomogne
FA” (Fikretu Abdiću), ĉijoj su paradrţavnoj tvorevini i njemu liĉno, pored ostalih jedinica
Vojske Jugoslavije, pomagale jedinice za specijalne operacije MUP-a Republike Srbije,
„Tigrovi” Ţeljka Raţnatovića Arkana i druge (ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred
Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak
Tužilaštva, optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, 31. maj 2002, paragraf
124). S tim u vezi, zanimljiva je izjava generala Đukića o tome kako 5. korpus Armije
Republike Bosne i Hercegovine „ima bolje R i K /rukovoĊenje i komandovanje, prim. S.
Ĉ./, borbeno iskustvo, dobar sistem veza i dobro ometanje veza AP ZB” (ICTY, baza
podataka: sudski spisi, radna biljeţnica Ratka Mladića, od 31. marta 1994. do 3. septembra
1994, str. 189). Borislav Mikelić je, pored ostalog, naveo da je „u Buţimu bilo mnogo
ţrtava /civilnih ţrtava, prim. S. Ĉ./ od naše artiljerije” (isto, str. 191). Opstanak Fikreta
Abdića, koji je „do kraja ostao lojalan Srbima” (*** iz Skupštine Republike Srpske
1991–1996, str. 114), za Slobodana Miloševića je “vrlo pozitivan činilac na celom
prostoru”. S tim u vezi, on je naveo kako treba „razraditi formulu kako da Abdić pobedi,
ako on pobedi neće ratovati protiv Srba i nećemo imati novih 70 km fronta”. TuĊman je,
po Miloševiću, „ambivalentan prema FA /Fikretu Abdiću, prim. S. Ĉ./ da pobedi” (isto,
str. 193). Stoga je Milošević predloţio preduzimanje ofanzive sa ciljem da se uništi 5. korpus
Armije Republike Bosne i Hercegovine. „Bilo bi poţeljno kroz ofanzivu uništiti 5.
korpus” (isto, str. 194). U realizaciji tog cilja Milošević je izjavio da će odmah, „danas
obezbediti 300 t. dizela, a Perišić će obezbediti MS” (isto, str. 195). Slobodan Milošević
(predsjednik Srbije) je, u cilju uništenja 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine i
pobjede Fikreta Abdića („Fikret mora pobediti”), 21. juna 1994. „za potrebe NO AP ZB
odobrio naoruţanje i municiju u vrijednosti od oko 9.000.000 dolara” (AIIZ, inv. br. 2-
4948, Odelenje bezbednosti, Glavni štab Srpske vojske krajine, vojna tajna, str. pov. br. 399-
24, 30. juni 1994, OB GŠ SVK, zabeleška o primeni metoda rada). Krajem juna 1994. iz
Beograda su za potrebe paradrţavne tvorevine Autonomne pokrajine zapadna Bosna
dopremljene (šleperima) ogromne koliĉine municije i naoruţanja, ukljuĉujući i tenkove T-34
(isto).
67
AIIZ. inv. br. 2-2556; isto, inv. br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa Đukića, isto, inv.
br. 2-2743, Komanda 2. krajiškog korpusa, Pov. br. 23/35-273/1, 26. mart 1993, 1. brigadi i
drugima; isto, inv. br. 2-2563, radna zabilješka pukovnika JNA Osmana Selaka, 4. juni 1992,
42
Vojska Jugoslavije je svim aktivnim vojnim licima (oficirima, podoficirima i
vojnicima po ugovoru) i radnicima u „Vojsci Republike Srpske” „svo vreme
tokom ratnih dejstava isplaćivala platu” (radne liste su dostavljane u
Vojno-raĉunski centar Generalštaba Vojske Jugoslavije Beograd radi
isplate).68
Sva vojna lica Vojske Jugoslavije koja su preko 30. kadrovskog centra
Generalštaba Vojske Jugoslavije upućena, rasporeĊena, premještena i
postavljena u VRS „i dalje su bila pripadnici VJ. Pored isplata plata, ta
vojna lica nastavila su da uţivaju sva prava i beneficije koje su imali
drugi pripadnici VJ, uključujući naknadu za sluţbu u oteţanim
uslovima, stambene beneficije i/ili dodatak za odvojeni ţivot,
zdravstveno osiguranje i liječenje za lično i njihove porodice, kao i
beneficirani radni staţ. Po penzionisanju pripadnici 30. kadrovskog
centra dobijali su penzije od Savezne republike Jugoslavije.”69
str. 243; AIIZ, inv. br. 2-3589, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br.
7-3, 7. septembar 1993, Beograd, zapisnik sa dvanaeste sednice Vrhovnog saveta odbrane
odrţane 23. i 25. augusta 1993. godine, str. 3; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred
Pretresnim vijećem III, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, drugi pretpretresni podnesak
Tužilaštva (optuţnice u vezi sa Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002,
paragrafi 408–459, 686–687 i 966–970; ICTY, Predmet br. IT-94-1-T, dokazni materijal
svjedoĉenja pukovnika JNA Osmana Selaka, 5. juni 1996, str. 28–29, 49 i 62–64; ICTY,
Predmet br. IT-00-39-T, pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Krajišnika,
Presuda, 27. septembar 2006, paragraf 198; S. Ĉekić, Agresija, str. 865.
68
AIIZ, inv. br. 2-2742, Komanda 30. lpd, Pov. br. 86-76, 6. mart 1993, Komandi 10. lpbr;
Bosnom i Hercegovinom), 31. maj 2002, paragrafi 453 i 974; ICTY, Predmet br. IT-94-1-A,
pred Ţalbenim vijećem, tuţilac protiv Duška Tadića, Presuda, 15. juli 1999, paragraf 154;
ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana
paragrafi 260 i 264–266. *** Miloševiću dokazan genocid u Bosni, str. 150 i 153–154;
ICTY, Predmet br. IT-99-36-T, pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava
BrĊanina, Presuda, 1. septembar 2004, paragrafi 146 i 151; ICTY, Predmet br. IT-00-39-T,
pred Pretresnim vijećem I, tuţilac protiv Momĉila Krajišnika, Presuda, 27. septembar 2006,
paragraf 198; AIIZ, inv. br. 3699-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,
stenografske beleške sa 22. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane u Dobanovcima 11.
jula 1994. godine; AIIZ, inv. br. 2-3242, Drugi opštinski sud u Beogradu, predmet Dragomir
Milošević protiv drţave Savezne republike Jugoslavije, 9. juli 2001, Presuda. Oficiri
„Vojske Republike Srpske” primali su plaće od Savezne republike Jugoslavije kao pripadnici
30. kadrovskog centra Vojske Jugoslavije sve do 28. februara 2002. (ICTY, Predmet br. IT-
02-54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po
prijedlogu za donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 260; *** Miloševiću
dokazan genocid u Bosni, str. 150).
69
Perišića, Presuda, 6. septembar 2011, paragraf 1607.
43
Plaće su bile od velike pomoći pripadnicima 30. kadrovskog centra
Generalštaba Vojske Jugoslavije, kao i druge beneficije koje su dobijali, kao
i ĉlanovi njihovih porodica, kao što su smještaj, penzije i zdravstveno
osiguranje, a bile su „izuzetno vaţne za pripadnike 30. kadrovskog
centra. Saznanje da su njihove porodice zbrinute i da mogu da uţivaju
sve beneficije koje idu uz njihove članove omogućavalo je tim ljudima
da nesmetano izvršavaju borbene zadatke.”70
Isplata plaća pripadnicima Vojske Jugoslavije – oficirima 30. kadrovskog

centra Generalštaba Vojske Jugoslavije na visokim komandnim duţnostima i
poloţajima u „Vojsci Republike Srpske”, kao što su: Ratko Mladić,
Dragomir Milošević, Stanislav Galić, Vujadin Popović, Milan Gvero,
Zdravko Tolimir i mnogi drugi, kao i dobijanje beneficija „bili su od
presudnog značaja za funkcionisanje samog jezgra VRS”, s obzirom na
ĉinjenicu da je većina pripadnika 30. kadrovskog centra bila na komandnim
duţnostima. „Ta vrsta pomoći doprinijela je činjenju zločina”.71
Generalštab Vojske Jugoslavije je doprinio (iz)vršenju genocida time što je,
pored ostalog, pripadnicima 30. kadrovskog centra isplaćivao plaće i
unapreĊivao ih (u više ĉinove).72
I isplatu naknada troškova aktivnim vojnim licima i radnicima za trupno

putovanje za vrijeme provedeno na izvršenju zadataka u komandama i
jedinicama „Vojske Republike Srpske” vršio je Raĉunovodstveni centar
Ministarstva odbrane Vojske Jugoslavije u Beogradu.73 Isplata čekova
Poštanske štedionice Beograd aktivnim vojnim licima, vojnicima po ugovoru
i radnicima u toj kolaboracionistiĉkoj vojsci realizovana je preko Vojno-
raĉunskog centra Generalštaba Vojske Jugoslavije dva puta u toku mjeseca
(za tekući mjesec).74
70
71
Isto, paragrafi 1619 i 1622.
72
73
AIIZ, inv. br. 2-2743, Komanda 2. krajiškog korpusa, Pov. br. 23/35-273/1, 26. mart 1993,
1. brigadi i drugima; ICTY, Predmet br. IT-94-1-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv
Duška Tadića, Mišljenje i presuda, 7. maj 1997, paragraf 115; AIIZ, Komanda Drinskog
korpusa, Int. br. 05/2-230, 8. juni 1994, Komandi 1. zvlpbr, Rešenje. Oficiri „Vojske
Republike Srpske” primali su plaće od Savezne republike Jugoslavije kao pripadnici 30.
kadrovskog centra Vojske Jugoslavije sve do 28. februara 2002. (ICTY, Predmet br. IT-02-
54-T, pred Pretresnim vijećem, tuţilac protiv Slobodana Miloševića, Odluka po prijedlogu za
donošenje oslobađajuće presude, 16. juni 2004, paragraf 260; *** Miloševiću dokazan
genocid u Bosni, str. 150).
74
AIIZ, inv. br. 2-2744, Komanda 2. krajiškog korpusa, Int. br. 23/35-301, 5. april 1993, 1.
brigadi i drugima; AIIZ, inv. br. 2-3599, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet
odbrane, SP br. 11-5, 1. oktobar 1994, Beograd, zapisnik sa dvadeset sedme sednice
Vrhovnog saveta odbrane odrţane 27. septembra 1994, str. 4; S. Ĉekić, Agresija, str. 866.
44
Svim aktivnim vojnim licima u „Vojsci srpske republike BiH” uplaćivan je
liĉni dohodak iz Beograda preko poštanskih tekućih raĉuna. O tome je
postignut sporazum izmeĊu Savezne republike Jugoslavije i „Srpske
republike Bosne i Hercegovine”. Preko 30. kadrovskog centra Generalštaba
Vojske Jugoslavije u Beogradu obraĉunavana je plaća i druge prinadleţnosti,
kao što su: penzijski staţ, odvojeni ţivot, lijeĉenje (posebno ranjenika),
ovjera zdravstvenih knjiţica, molbe za stanove, školovanje oficira,
odmarališta i dr. Oficiri i civilna lica Vojske Jugoslavije u „Vojsci srpske
republike BiH”, na sluţbi u Vojsci Jugoslavije u 30. kadrovskom centru
Generalštaba Vojske Jugoslavije (Vojnoj pošti 3001 Beograd), primali su iste
plaće kao i te kategorije vojnih lica u Saveznoj republici Jugoslaviji.75
Profesionalnim vojnicima (profesionalni oficir, profesionalni podoficir, oficir

po ugovoru, podoficir po ugovoru i vojnik po ugovoru) Vojske Jugoslavije
je, zbog uĉešća „u borbenim dejstvima” i zbog toga što su izvršavali
„zadatke i obaveze u zoni izvoĎenja borbenih dejstava”, na teritoriji
Republike Bosne i Hercegovine, na osnovu ĉlana 156. i 157. Zakona o
Vojsci Jugoslavije, priznavano pravo na staţ osiguranja u dvostrukom
trajanju (ratni staţ – 12/24) za period 1991–1995,76 „naknada na ime
odvojenog ţivota od porodice”, pravo na naknadu za sluţbu pod
oteţanim (posebnim) uvjetima („na teritoriji odreĎenoj odlukom
načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije, Pov. br. 464-1, od 22. marta
1994. godine”), u visini od 24%, odnosno 28% od osnovne plaće za
75
AIIZ, inv. br. 2-1082 do 2-1104; AIIZ, inv. br. 5348, zapisnik, izjava generala ĐorĊa
Đukića; AIIZ, inv. br. 5339, zapisnik, dopuna izjave pukovnika Alekse Krsmanovića; AIIZ,
inv. br. 2-3689, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške
sa 17. sednice Vrhovnog saveta odbrane 10. januara 1994. godine, str. 3 i 48; AIIZ, inv. br.
2-3708, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške sa 30.
sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 9. decembra 1994, str. 14; AIIZ, inv. br. 2-2563,
radna zabilješka pukovnika JNA Osmana Selaka, 4. juni 1992, str. 243-244; ICTY, Predmet
br. IT-99-36-T, pred Pretresnim vijećem II, tuţilac protiv Radoslava BrĊanina, Presuda, 1.
septembar 2004, paragraf 146; S. Ĉekić, Agresija, str. 866.
76
AIIZ, inv. br. 2-2751, Generalštab Vojske Jugoslavije, Sektor za popunu, mobilizaciju i
sistemska pitanja, Personalna uprava, Pov. br. 14-2649/162, 30. august 1994, Rešenje; isto,
inv. br. 2-2755, Komanda 2. krajiškog korpusa, Pov. br. 6/8-73, 6. august 1994, Komandi
15. pbr /pješadijska brigada/; isto, inv. br. 2-3045, Pandurević (Jovana) Vinko, major
pješadije, 18. juli 1994, Beograd, izveštaj o prijemu duţnosti komandanta lake pešadijske
brigade, u Korpusu KoV, u 30. kadrovskom centru, u Generalštabu Vojske Jugoslavije, 10.
novembra 1993; AIIZ, inv. br. 109-10, Vojna pošta 7111 Han-Pijesak, Pov. broj 05/331-
1/37, 13. juli 1994, Uverenje; AIIZ, inv. br. 110-10, Vojna pošta 7111 Han-Pijesak, Pov.
broj 05/331-1/7, 13. juli 1994, Uverenje; AIIZ, inv. br. 123-10, Generalštab Vojske
Jugoslavije, Sektor za popunu, mobilizaciju i sistemska pitanja, Personalna uprava, Pov. br.
14-2640/830, 30. septembar 1994, Rešenje; S. Ĉekić, Agresija, str. 867; ICTY, 06115841,
Dušan Kovaĉević.
45
period 1992–1995.; plaću i posebne naknade za neiskorišteni godišnji
odmor za godine 1991, 1992, 1993, 1994. i 1995. godinu; vojni dodatak
mjesečno u visini od 2,5% od osnovne plaće, stambene i druge doprinose
i pomoć, te zdravstveno osiguranje i liječenje za sebe i članove svojih
porodica.77
Za „lečenje ranjenika iz RS i RSK” je, u zahtjevu za rebalans budţeta za

finansiranje Vojske Jugoslavije, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane 12.
septembra 1995, traţeno 30 miliona dinara. Ista suma je traţena i za
„naknade po sudskim rešenjima za poginule i invalide rata od 1991”.78
Ĉinjenica da je Savezna republika Jugoslavija izdvajala i ogromna novĉana
sredstva za „poginule i invalide rata od 1991” dokazuje i potvrĊuje da je ta
drţava vodila osvajaĉki rat za teritorije – protiv Republike Bosne i
Hercegovine i Republike Hrvatske, ĉije su oruţane snage (VJ/„Vojska
Republike Srpske”/„Srpska vojska krajine”) izvodile oruţane akcije, borbena
djelovanja, te (iz)vršile akte genocida i druge oblike zloĉina protiv
ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava.
Pripadnici „Vojske Republike Srpske” kao i „Srpske vojske krajine”
školovali su se, struĉno obuĉavali i osposobljavali (na hiljade vojnika), te
sluţili vojni rok u vojnim akademijama, gimnazijama i komandama,
jedinicama i ustanovama Vojske Jugoslavije. Potrebna sredstva za te
namjene obezbjeĊivala je Vlada Savezne republike Jugoslavije.79
77
AIIZ, inv. br. 2-2752, Vojna pošta 7421, Pov. br. 1778-2/20, 3. decembar 1993, Sanski
Most, Rešenje; aizz, INV. BR. 3689-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet
odbrane, stenografske beleške sa 17. sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 10. januara
1994. godine; AIIZ, inv. br. 2-2754, Vojna pošta 3001 Beograd, Pov. br. 6/8-59-12, 15. juli
1994, Rešenje; AIIZ, inv. br. 2-3604, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,
SP br. 2-4, 15. februar 1995, Beograd, zapisnik sa trideset druge sednice Vrhovnog saveta
odbrane, odrţane 1. februara 1995, str. 2.
78
AIIZ, inv. br. 3731 – 2, Socijalistiĉka republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,
odbrana, sluţbena tajna, stenografske beleške sa 44. sednice Vrhovnog saveta odbrane
odrţane 12. septembra 1995, str. 15.
79
AIIZ, inv. br. 2-3592, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 11-3,
31. decembar 1993, Beograd, zapisnik sa šesnaeste sednice Vrhovnog saveta odbrane
odrţane 25. decembra 1993, str. 3; AIIZ, inv. br. 3689-2, Savezna republika Jugoslavije,
Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške sa 17. sednice Vrhovnog saveta odbrane
odrţane 10. januara 1994; AIIZ, inv. br. 2-5083, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni
savet odbrane, SP br. 3-8, 18. april 1994, Beograd, zapisnik sa devetnaeste sednice
Vrhovnog saveta odbrane odrţane 16. marta 1994, str. 3; AIIZ, inv. br. 3699-2, Savezna
republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, stenografske beleške sa 22. sednice Vrhovnog
saveta odbrane odrţane u Dobanovcima 11. jula 1994. godine; AIIZ, inv. br. 2-3604,
Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane, SP br. 2-4, 15. februar 1995,
Beograd, zapisnik sa trideset druge sednice Vrhovnog saveta odbrane odrţane 1. februara
1995, str. 2; AIIZ, inv. br. 3719-2, Savezna republika Jugoslavija, Vrhovni savet odbrane,
46

* *
Navedene ĉinjenice i dokazi nedvosmisleno potvrĊuju da je Srbija i

Crna Gora (Savezna republika Jugoslavija) svojom oruţanom silom –
JNA/VJ/„Vojska Republike Srpske”/„Vojska republike srpske
krajine”/„Narodna odbrana Autonomne pokrajine zapadna Bosna”,
specijalne jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije i
druge oruţane jedinice – vodila osvajaĉki rat protiv Republike Bosne i
Hercegovine: izvodila oruţane akcije u cilju realizacije nacistiĉkog
politiĉkog projekta formiranja jedinstvene srpske drţave na Balkanu.
Svi relevantni izvori i njihova saznanja dokazuju i potvrĊuju da je prije
izvoĊenja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i izvršenja
genocida nad Bošnjacima (actus reus), u skladu sa srpskom
nacionalistiĉkom ideologijom i politikom, fašistiĉkog i genocidnog
karaktera, postojala namjera (mens rea), jasno iskazana kroz plan i
projekt, za izvršenje agresije, genocida i drugih oblika zloĉina protiv
ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, ĉemu su prethodile odreĊene planske,
organizovane i ciljne politiĉke, vojne i druge pripreme.
Drţavno, političko i vojno rukovodstvo Savezne republike Jugoslavije

(Srbije i Crne Gore) je s namjerom (mens rea) i jasno postavljenim ciljevima
i utvrĊenim zadacima planiralo, pripremalo, organizovalo i učestvovalo u
(iz)vršenju zločina protiv čovječnosti i meĎunarodnog prava,
uključujući i zločin genocida, u Republici Bosni i Hercegovini na kraju
XX stoljeća u svim okupiranim mjestima, gradovima u opsadi i
sigurnim zonama Ujedinjenih nacija.
General Mladić i svi oficiri i pripadnici 30. kadrovskog centra
Generalštaba Vojske Jugoslavije, kao i iz drugih komandi, jedinica i
ustanova Vojske Jugoslavije, bili su, prema unutrašnjem zakonodavstvu SRJ,
oficiri – pripadnici Vojske Jugoslavije, de iure i de facto organa Savezne
republike Jugoslavije.
Akte genocida (actus reus) u Republici Bosni i Hercegovini izvršila su:

pravna i fizička lica koja su imala status organa Savezne republike
Jugoslavije.
Pravna i/ili fiziĉka lica bila su potpuno zavisna od Savezne republike
Jugoslavije, te su, kao takva izjednačena sa organima Savezne republike
Jugoslavije.
saveta odbrane odrţane 13. juna 1995.
47
„Republika Srpska” i „Vojska Republike Srpske” bili su samo puki
instrumenti Savezne republike Jugoslavije, bez ikakve stvarne, politiĉke
i/ili vojne samostalnosti, a preko kojih je Savezna republika Jugoslavija
djelovala. Politiĉka i vojna organizacija paradrţavne tvorevine Republike
Srpske izjednačuje se sa organima Savezne republike Jugoslavije i ona je
u potpunosti zavisila od Savezne republike Jugoslavije, čija se djela
pripisuju Saveznoj republici Jugoslaviji.
Politička, vojna i finansijska pomoć i sredstva koje je Savezna republika
Jugoslavija pruţala „Republici Srpskoj” i „Vojsci Republike Srpske”
dokazuju da su genocid i drugi oblici zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i
meĊunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini, ukljuĉujući i zloĉin
genocida nad Bošnjacima u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija Srebrenici i
Ţepi, izvršeni sredstvima Savezne republike Jugoslavije.
48
Dţevad Šašić, viši asistent / Senior Assistant
Univerzitet u Sarajevu / University of Sarajevo
Fakultet za upravu – pridruţena članica / Faculty of Administration –
Joined Member
Prof. dr. Adil Trgo
Univerzitet „Dţemal Bijedić“ u Mostaru / “Dţemal Bijedić“ University of
Mostar
Ekonomski fakultet / Faculty of Economics
UDK 65.012.32
PRIMJENA SAVREMENIH KONCEPATA MENADŢMENTA U

FUNKCIJI UNAPREĐENJA RADA JEDINICA LOKALNE
SAMOUPRAVE
CONTEMPORARY MANAGERIAL CONCEPTS APPLICATION

IN FUNCTION OF UPGRADING LOCAL SELF GOVERNMENT
UNITS WORKING
Sažetak
Javna uprava nalazi se u procesu reformi koje se danas odvijaju u većini država u
svijetu. Uzroci navedenih procesa su turbulentan i dinamičan razvoj društvenog
sistema. Reforma javne uprave predstavlja jedan od strateških procesa u ukupnim
promjenama nacionalnih administrativnih sistema, a naročito za države u tranziciji.
Bosna i Hercegovina sa složenom administrativnom strukturom u procesu tranzicije
suočena je sa potrebom reforme javne uprave. Reforma javne uprave na svim
nivoima vlasti podrazumijeva novi organizacijski dizajn, jer je sadašnja struktura i
organizacija neefikasna i neefektivna. Neophodne reforme su i jedan od preduvjeta
za ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju, što predstavlja strateški prioritet.
U skladu sa navedenim potrebno je znati da reforme nije moguće realizirati bez
primjene savremenih koncepata menadžmenta u organizacijama javne uprave. S tim
u vezi, ovaj rad fokusira se na istraživanje kapaciteta jedinica lokalne samouprave
u kontekstu intenziteta primjene savremenih koncepata menadžmenta sa posebnim
fokusom na mogućnost primjene integralnog balansiranog koncepta za mjerenje
uspješnosti poslovanja odnosno balanced scorecard (BSC) koncepta. Efektivnost
lokalne samouprave je posmatrana kroz pet segmenata odnosno pet perspektiva
balanced scorecard koncepta. Poslovanje po principu balanced scorecard modela
omogućava uspješan razvoj i implementaciju strategije, što je uzročno-posljedično
49
povezano i sa samom efektivnosti lokalne samouprave. Rezultati empirijskog
istraživanja su potvrdili da su one lokalne samouprave koje imaju razvijene
perspektive ovog modela efektivnije od onih lokalnih samouprava koje imaju
djelimično razvijene pojedine perspektive ili nemaju uopće razvijenu niti jednu od
perspektiva balanced scorecard modela.
Ključne riječi: savremeni koncepti menadžmenta, javna uprava, jedinice lokalne

samouprave, novi javni menadžment, BSC-aplikacija
Summary
Public administration is in the process of reforming that is taking place today in
most countries in the world. The causes of these processes are the turbulent and
dynamic development of the social system. The public administration reform is one
of the strategic processes in the overall changes of national administrative systems,
especially for transition countries. Bosnia and Herzegovina with its complex
administrative structure faces in the process of transition the need for public
administration reform. Public administration reform at all levels of government
implies a new organizational design, because the current structure and
organization is inefficient and ineffective. Necessary reforms are also one of the
preconditions for entering into the European Union, which is a strategic priority. In
line with the abovesated, it is necessary to know that reforms cannot be
implemented without the application of modern management concepts in public
administration organizations. In this regard, this paper is focused on of local self-
government units researching capacities in the context of the intensity of applying
contemporary management concepts with a particular focus on the ability to apply
an integrated Balanced Concept for Balanced Scorecard (BSC) concept. The
effectiveness of local self-government is viewed through five segments or five
perspective of the Balanced Scorecard (BSC) concept. Businesses based on the
principle of an equilibrium scorecard model enable successful development and
implementation of a strategy that is causal-consequently related to the effectiveness
of local self-government. The results of empirical research have confirmed that
local self-governments that have developed perspectives of this model are more
effective than those of local self-governments that have partially developed
individual perspectives or do not have any developed at all from the perspective of
the balanced scorecard model.
Key words: Contemporary Management Concepts, Public Administration, Local

Self-Government Units, New Public Management, BSC Application
50
Uvod
U današnjem turbulentnom okruţenju sistem mjerenja performansi postaje

veoma vaţno pitanje za menadţere bez obzira na vrstu sektora (privatni ili
javni) kojem organizacije pripadaju. Naime, potreba za promjenama u naĉinu
upravljanja u javnoj upravi i primjenom uspješnih trţišnih principa iz
privrede javlja se sedamdesetih godina dvadesetog vijeka u Velikoj Britaniji.
Nakon toga paradigma novog javnog menadţmenta proširila se na SAD,
Australiju, Novi Zeland, a zatim dalje na Skandinaviju i kontinentalnu
Evropu.1 Novi javni menadţment je relativno novija disciplina u modernom
funkcioniranju lokalne samouprave. U Bosni i Hercegovini ova disciplina
poĉela se razvijati u posljednjih nekoliko godina odnosno potpisivanjem
Sporazuma o stabilizaciji i pridruţivanju EU (2008). MeĊu svim sistemima
mjerenja performansi razvijenih proteklih godina sve veći broj je javnih
uprava koje usvajaju jedan, integralni i sistemski postavljen koncept
menadţmenta, a to je balanced scorecard koncept (BSC). Balanced scorecard
koncept predstavlja novi sistematski pristup strateškom menadţmentu koji je
razvijen krajem dvadesetog stoljeća od dva poznata i danas aktuelna autora
iz oblasti menadţmenta, a to su Robert Kaplan i David Norton. Prema
navedenim autorima, BSC predstavlja jedno cjelovito sistemsko rješenje za
upravljanje razliĉitim vrstama organizacija. Pored velike primjene BSC-a u
privatnom sektoru balanced scorecard koncept našao je veliku primjenu i u
organizacijama javnog sektora kao i neprofitnim organizacijama unutar
razvijenih ekonomija. Grad Charlotte (SAD), Ministarstvo odbrane SAD-a,
Ministarstvo energetike SAD-a, Cockbum i Melville (Australia), Singapore
Distrikt, U.S. National Reconnaissance Office (NRO) sa svoja tri programa
(Air Force, Central Intelligence Agency & Navy), British Telecom, švedska
policija, samo su neki od primjera organizacija iz javnog sektora koje
uspješno koriste balanced scorecard koncept za realizaciju svoje strategije i
dosezanje svoje misije.2
Sistem mjerenja performansi u oblasti javne uprave dobio je rastuću paţnju

kako za akademsku zajednicu tako i za praktiĉare u posljednje dvije
decenije. Sistem mjerenja performansi i unapreĊenja efikasnosti lokalne
1
Varieties of New Public Management? Public Service Employment Relations in Transition
The International Journal of Human Resource Management (2011) Volume 22,
http://www.tandfonline.com/doi/abs/10.1080/09585192.2011.584391#Vkjdk151jp4
(pristupljeno 9. 11. 2015).
2
Kaplan, S. R., D. Norton (2004) Strategy Maps: Converting Intangible Assets into Tangible
Outcomes, Harvard Business School Press, Boston, MA. 400 pages of private sector strategy
maps, 28 pages of government and not-for-profit strategy maps, str. 34–35.
51
samouprave i primjena balanced scorecard koncepta predmet je mnogih
istraţivanja u svijetu (Boyine 1988, Lovell 1994, Kloot L. – Martin J. 2000,
Niven Paul R. 2003, Mik Wisniewski 2004).
Pored znaĉaja primjene za preduzeća Norton i Kaplan u svojim radovima

istiĉu znaĉaj BSC-a i za javni sektor. U navedenim radovima naglašavaju
znaĉaj postojanja uzroĉno-posljediĉnih veza izmeĊu ĉetiri perspektive na
naĉin da uĉenje i rast dovode do poboljšanja internih poslovnih procesa, što
opet dovodi do poboljšanja zadovoljstva kupaca i, na kraju, utjeĉe na
finansijske performanse organizacije.
Pollalis i drugi autori (2004), predstavljajući primjenu BSC-metodologije u

Odjelu za odbranu SAD-a, predloţili su da se perspektiva kupaca stavi na
vrhu BSC-ove uzroĉne veze. Niven Paul R. (2003) istraţivao je efikasnost
primjene BSC-a u lokalnoj zajednici i naglasio da perspektiva
„klijenti/graĊani“ treba biti na vrhu zbog misije lokalne samouprave. Niven
istiĉe da primjena BSC-a u lokalnoj zajednici prikazuje odgovornost i
generira rezultate, omogućuje efikasno korištenje ograniĉenih resursa te
naglašava efikasnost implementacije strategije.
Veliki je broj istraţivanja o efikasnosti upravljanja lokalnom zajednicom.

Charnes I. (1989) je istraţivao efikasnost 28 gradova u Kini u razdoblju od
1983. do 1994. godine i naglasio znaĉaj racionalizacije troškova lokalnih
vlasti i rasterećenja graĊana. Umashev i Willett (2008) istiĉu
multidimenzionalan pristup BSC-modela koji se smatra i izvrsnim alatom za
mjerenje efikasnosti sistema lokalne samouprave na osnovi pokazatelja
uspješnosti koji se identificiraju kroz ĉetiri perspektive BSC-a. Jedinice
lokalne samouprave ĉesto nemaju jasno definiranu strategiju, već se BSC
oslanja na misiju zbog fokusiranja na efikasnost u okviru raspoloţivih
resursa. Pravdić (2011) naglašava znaĉaj jasne formulacije strategije i da se
jedinice lokalne samouprave nerijetko oslanjaju na njihovu misiju.
Istraţivanje o razvijenosti jedinica lokalne samouprave u FBiH jedino je
proveo Federalni zavod za programiranje i razvoj (2014). Cilj navedenog
istraţivanja je bio da se rangiraju lokalne zajednice prema nivou razvijenosti
kroz socio-ekonomske pokazatelje. U navedenom izvještaju se ne navode
smjernice za poboljšanje razvijenosti lokalnih zajednica, već je izvještaj
deskriptivnog karaktera.
52
Problem istraţivanja
Strateško planiranje i strateško upravljanje daju javnim organizacijama i

institucijama odreĊenu svrhu i smjer koji doprinose kreiranju i
implementaciji efikasne razvojne politike nosilaca vlasti. Za razliku od
formuliranja strategije, implementacija strategije ĉesto se vidi kao zanat, a ne
nauka. Znaĉajne poteškoće obiĉno se javljaju tokom kasnijih procesa
implementacije strategije gdje se jedan od uzroka nalazi i u nerealnom
planiranju prilikom formulacije same strategije. Najbolje formulirane
strategije neće proizvoditi vrhunske performanse za lokalnu samoupravu ako
nisu uspješno implementirane.
Neuspjeh u realizaciji strategije, takoĊer, moţe biti uzrokovan nedostatkom
struĉnosti općinskog rukovodstva, što potvrĊuje istraţivanje provedeno od
Saveza općina i gradova Federacije Bosne i Hercegovine (2012). U
Izvještaju o upravljanju lokalnim razvojem i jedinicama lokalne samouprave
izdvajaju se brojni problemi o planiranju i provoĊenju strategija lokalnog
razvoja:3
- nedovoljan nivo razumijevanja metodologije i osposobljenosti

općinskog rukovodstva, izazov je kako to unaprijediti;
- trenutni preteţno pasivan, nedovoljno zainteresiran odnos općinskog
rukovodstva prema poslu kreiranja strategije (niz drugih poslova
doţivljavaju kao vaţnije i hitnije), izazov je kako da kljuĉni
predstavnici općinskog rukovodstva poĉnu doţivljavati kreiranje (i
provoĊenje) strategije kao jedan od najvaţnijih poslova, za koji
prioritetno moraju da planiraju i koriste svoje vrijeme;
- problem je što se u većini jedinica lokalne samouprave zadaci vezani
za provoĊenje strategija dodaju postojećim organizacionim
dijelovima i pojedincima uz njihove redovne poslove, bez prethodne
razrade i definiranih obaveza;
- interna koordinacija poslova i zadataka u provoĊenju strategija i
planova u okviru lokalne administracije treba se znaĉajno unaprijediti
ukoliko se ţeli postići efikasnost;
- nerazvijen sistem e-uprave i sl.
Ostali faktori, ukljuĉujući i otpornost na promjene, nedostatak motivacije i

nemogućnosti brzog prilagoĊavanja promjenama u okruţenju, mogu dovesti
do neuspješne implementacije strategije. Moţe se zakljuĉiti da postoje mnogi
faktori koji utjeĉu na uspjeh implementacije strategije i da je implementacija
3
Izvještaj o upravljanju lokalnim razvojem u jedinicama lokalne samouprave FBiH 2012.
(Savez općina i gradova FBiH), str. 8.
53
kljuĉni izazov za unapreĊenje efektivnosti lokalne samouprave. Upravo
balanced scorecard organizacijama daje pomoć za efikasniju formulaciju i
implementaciju strategije. U današnjem dinamiĉnom okruţenju primjena
balanced scorecard je nuţna, što su prepoznali mnogi gradovi u svijetu
(Charlotte, San Diego, Brisbane, Rijeka i dr.). Primjena koncepta balanced
scorecard ima za cilj uspostavljanje uravnoteţenog skupa mjera koje
općinskom rukovodstvu osigurava informacije za ostvarenje ciljeva.
Balanced scorecard predstavlja okvir za pretvaranje vizije i strategije u
operativne veliĉine i mjere. Teorijski okvir balanced scorecard koncepta
prezentiran je kroz ĉetiri generalne perspektive, dok je peta perspektiva
posebno definirana kao centralna perspektiva. Osnovne perspektive, kao
teorijska osnova balanced scorecard menadţerskog koncepta, mogu se
predstaviti na naĉin kako slijedi:4
1. perspektiva uĉenja i rasta organizacije,

2. perspektiva poslovnih procesa organizacije,
3. perspektiva klijenata organizacije,
4. finansijska perspektiva organizacije i
5. perspektiva strateškog integralnog djelovanja balanced
scorecard koncepta.
Balanced scorecard koncept je sistematiĉan prikaz posebno odabranih

indikatora i mjera izvedenih iz strategije organizacije pomoću kojeg se
planiraju, prate i usmjeravaju aktivnosti organizacije. Putem navedenog
koncepta mjere se postignuti rezultati iz razliĉitih perspektiva na bazi
povezivanja i uravnoteţenja faktora uspješnosti. Fokusiranje na graĊanina
strateška tema je za lokalne vlasti, kao i planiranje i razvoj zajednice,
saradnja, odrţivost, upravljanje resursima. Kljuĉni problem istraţivanja
odnosi se na nedovoljno teorijsko izuĉavanje i praktiĉnu primjenu
savremenih menadţerskih koncepata u lokalnoj samoupravi u Bosni i
Hercegovini, posebno nedovoljno poznavanje pojma balanced scorecard i
njegovog znaĉaja za strateško planiranje i strateško upravljanje u cilju
unapreĊenja efikasnosti zaposlenih i efektivnosti jedinica lokalne
samouprave. TakoĊer, jedan od problema ovog istraţivanja je kako
primijeniti BSC-model u jedinicama lokalne samouprave u BiH.
4
Kaplan, S. Robert, D. Norton, op. cit., str. 8.
54
Istraţivačka pitanja i istraţivački model
Na osnovu obrazloţenja te predmeta i problema istraţivanja mogu se

formulirati sljedeća istraţivaĉka pitanja:
1) Da li postoje kapaciteti u jedinicama lokalne samouprave da se

primijene savremeni menadţerski koncepti (New Public
Management)?
2) Da li bi primjena balanced scorecard koncepta pozitivno utjecala na
poslovne performanse jedinica lokalne samouprave?
3) Da li sposobnost uvoĊenja novih praksi upravljanja ljudskim
resursima u jedinicama lokalne samouprave i njihov razvoj utjeĉe na
poboljšanje internih procesa?
4) Da li poboljšanje internih procesa implicira kvalitet isporuĉenih
usluga?
5) Da li apliciranje uzroĉno-posljediĉnog slijeda konceptualnog okvira,
koji se odnosi na unapreĊenje znanja i kompetencija zaposlenih,
poboljšanje internih procesa te kvalitetne isporuke usluga graĊanima,
utjeĉe na implementaciju strategije i stabilnost budţeta?
Na osnovu predmeta i problema ovog istraţivanja postavljena je glavna te set

pomoćnih hipoteza. Postavka glavne hipoteze koja je predmet analize
definirana je na sljedeći naĉin:
Primjena balanced scorecard modela pozitivno utjeĉe na unapreĊenje

poslovanja jedinica lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini.
Na osnovu glavne hipoteze razvijen je set pomoćnih hipoteza koje

prate hronologiju postavljenu istraţivanjem. Definirane su na sljedeći
naĉin:
H1: Kontinuirana edukacija i treninzi doprinose unapreĊenju

kompetencija rukovodioca i zaposlenika u jedinicama lokalne
samouprave.
H2: UnapreĊenje internih procesa u jedinicama lokalne samouprave
povezano je sa kompetencijama rukovodioca i svih zaposlenih.
H3: Kvalitet internih procesa uzrokuje kvalitetnije pruţanje usluga.
H4: Efikasno funkcioniranje prethodne tri perspektive uĉenja i rasta,
internih procesa i odnosa prema klijentima pozitivno utjeĉe na
implementaciju strategije odnosno poslovanje lokalne samouprave.
H5: Implementacija strategije lokalnog razvoja ima pozitivan efekat na
finansijske performanse lokalne samouprave.
55
Istraţivaĉki model primjene balanced scorecard koncepta u jedinicama
lokalne samouprave prikazan je na slici 1.5 Komponente koje se nalaze na
lijevoj strani grafiĉkog prikaza predstavljaju nezavisne varijable, to jest
perspektivu uĉenja i rasta, perspektivu internih procesa i perspektivu
graĊana, dok komponenta implementacija strategije lokalnog razvoja
predstavlja prelaznu kontrolnu varijablu. Desna strana slike predstavlja dio
modela koji se odnosi na unapreĊenje efektivnosti jedinica lokalne
samouprave, odnosno na finansijsku perspektivu (zavisna varijabla).
Slika 1. Istraživački model primjene balanced scorecard koncepta u jedinicama

lokalne samouprave
Pored grafiĉkog prikaza meĊuovisnosti pomoćnih hipoteza (lijevi dio

modela), efektivnost lokalne samouprave predstavljena je kao zavisna
varijabla (desni dio na slici modela), koja će u radu biti analizirana putem
koeficijenta razvijenosti BSC-modela u lokalnim samoupravama, kao i
indeksa ekonomske efikasnosti i indeksa razvijenosti.
5
PrilagoĊeno: Kaplan, S. Robert, D. Norton (1998) The Balanced Scorecard: Translating
Strategy Into Action, Harvard Business School Press, Boston, Massachusetts, str. 9.
56
Analiza utjecaja BSC-modela na efektivnosti lokalne samouprave
MeĊuovisnost razvijenosti balanced scorecard koncepta i efektivnosti

lokalne samouprave je srţ istraţivanja ovog rada. Efektivnost lokalne
samouprave je posmatrana kroz pet segmenata odnosno pet perspektiva
balanced scorecard modela. Rezultati istraţivanja pokazuju da su one lokalne
samouprave koje imaju razvijene perspektive ovog modela efektivnije od
onih lokalnih samouprava koje imaju djelimiĉno razvijene pojedine
perspektive ili nemaju uopće razvijenu niti jednu od perspektiva. Poslovanje
po principu BSC-modela omogućava uspješan razvoj i implementaciju
strategije, što je uzroĉno-posljediĉno vezano i za samu efektivnost lokalne
samouprave. Efektivnost lokalne samouprave je analizirana kroz uvoĊenje
novih i poboljšanje postojećih usluga, promoviranje inovacija, skraćenje
procesa i procedura, unapreĊenje kvaliteta, senzibilnost na zahtjeve
klijenata/graĊana, unapreĊenje povoljnog poslovnog okruţenja,
implementaciju strategije, analizu prihoda i rashoda i druge relevantne
pokazatelje. S tim u vezi, izraĉunat je koeficijent razvijenosti BSC-modela
(KR BSC) gdje su lokalne samouprave koje imaju koeficijent veći od 4
svrstane u razvijene lokalne samouprave, dok one koje imaju koeficijent
manji od 4 u nerazvijene.6
Da bi rezultati istraţivanja bili što reprezentativniji, izraĉunavanjem indeksa

razvijenosti (IR) i indeksa ekonomske efikasnosti (IEE) prikazana je i
komparativna analiza kako bi se ukazalo na stepen efektivnosti lokalne
samouprave (ELS7). Efektivnost lokalne samouprave definirana i mjerena
prema socio-ekonomskim pokazateljima ukazuje na indikatore unapreĊenja
efektivnosti za postizanje lokalnog ekonomskog razvoja i rasta.
U tabeli 1. prikazani su sumarni rezultati razvijenih lokalnih samouprava u

navedenom uzorku od 53 istraţene lokalne samouprave, a shodno
koeficijentu razvijenosti BSC-modela, indeksu ekonomske efikasnosti i
indeksu razvijenosti lokalnih samouprava. TakoĊer, izvršeno je i rangiranje
razvijenosti na osnovu koeficijenta efektivnosti lokalnih samouprava.
6
Prema Likertovoj skali od 1 do 5.
7
Efektivnost lokalne samouprave izraĉunata je na osnovu prosjeĉne vrijednosti zbira indeksa
razvijenosti i indeksa ekonomske efikasnosti i koeficijenta razvijenosti BSC-koncepta.
57
Tabela 1. Sumarni prikaz indikatora razvijenih lokalnih samouprava
R. Rang
JLS KR BSC IEE IR ELS
br. razvijenosti
1. Centar 4.10 4.80 5.0 4.63 1
2. Visoko 4.65 4.70 4.30 4.55 2
3. Tešanj 4.55 5.00 3.95 4.50 3
4. Ilidţa 4.40 4.50 4.53 4.47 4
5. Široki Brijeg 4.13 4.70 4.33 4.38 5
6. Teslić 4.00 5.00 3.90 4.30 6
7. Kakanj 4.50 4.00 4.0 4.16 7
8. Tuzla 4.00 4.55 3.90 4.15 8
9. Stari Grad 4.00 3.80 4.36 4.05 9
10. Laktaši 4.50 2.80 4.87 4.05 10
11. Goraţde 4.25 3.60 4.16 4.00 11
UKUPNO: 4.29 4.31 4.30 4.30
Izvor: istraživanje autora, decembar 2016.
Rezultati istraţivanja pokazuju da ukupno 11 lokalnih samouprava koje

imaju razvijen BSC-koncept upravljanja su ujedno i razvijene lokalne
samouprave, tj. imaju koeficijent efektivnosti veći od nerazvijenih lokalnih
samouprava. Analizom korelacije izmeĊu varijabli razvijenost BSC-modela i
efektivnost lokalne samouprave utvrĊeno je kako izmeĊu varijabli postoji
pozitivna veza jakog intenziteta koja se pokazuje statistiĉki znaĉajnom na
nivou signifikantnosti od 5%. U tabeli 2. su prikazane razlike izmeĊu
lokalnih samouprava sa razvijenim i nerazvijenim BSC-modelom kako bi se
ukazalo na stepen razlika u efektivnosti lokalnih samouprava prema ovim
dvjema kategorijama. S obzirom na to da dobiveni rezultati ne ispunjavaju
uvjete normalnosti distribucije i jednakosti varijanse, postojanje razlike
izmeĊu efektivnosti lokalnih samouprava sa razvijenim odnosno
nerazvijenim BSC-modelom testirano je pomoću Mann-Whitneyjevog U-
testa.
58
Tabela 2. Razlike u efektivnosti lokalnih samouprava prema razvijenosti
BSC-modela upravljanja
Razvijenost BSC-a N Mean Std. Deviation

Efektivnost razvijeno 11 3.5067 .69394
nerazvijeno 42 2.8450 .45947
Razvijenost BSC-a N Mean Rank Sum of Ranks
1.00 nerazvijeno 42 73.92 3105.00

Efektivnost razvijeno
11 145.84 1605.00
2.00
Efektivnost jedinica loklane samouprave
Mann-Whitney U 921.000
Wilcoxon W 3105.000
Z
Asymp. Sig. (2-tailed) -8.266
.000
Već je analizom deskriptivne statistike moguće uoĉiti da je vrijednost

kompozitne varijable efektivnosti lokalne samouprave veća kod lokalnih
samouprava koje imaju razvijen balanced scorecard modela upravljanja
(arit.sredina = 3.51) u odnosu na lokalne samouprave koje imaju nerazvijen
balanced scorecard modela upravljanja (arit.sredina = 2.85). Nakon
provedenog Mann-Whitnyjevog testa (tabela 50) moguće je uoĉiti da postoji
statistiĉki znaĉajna razlika (Z=-8.266, p<0.05) na nivou signifikantnosti od
5% izmeĊu efektivnosti lokalnih samouprava koje imaju razvijen balanced
scorecard model upravljanja u odnosu na one koje nemaju razvijen model,
što potvrĊuje i rang prosjeĉne vrijednosti.
Ukoliko se uzmu u obzir rezultati prethodno provedenih analiza

(meĊuovisnosti razvijenosti perspektiva BSC-modela i efektivnosti
općinskog rukovodstva kao top-menadţmenta, te razlika u efektivnosti kod
lokalnih samouprava sa razvijenim i nerazvijenim BSC-modelom
upravljanja), moguće je zakljuĉiti da postoji jaka veza pozitivnog smjera
izmeĊu razvijenosti BSC-modela i efektivnosti lokalne samouprave.
59
Testiranje glavne hipoteze
Nakon što je analizirana zavisnost razvijenosti i povezanosti perspektiva

BSC-modela, izvršeno je i istraţivanje povezanosti perspektiva BSC-
koncepta kao nezavisnih varijabli sa ukupnom vrijednosti efektivnosti
lokalne samouprave kao zavisne varijable. MeĊuovisnost razvijenosti
perspektiva BSC-modela i efektivnosti lokalne samouprave je od velikog
znaĉaja s obzirom da ona pokazuje da li i koliko razvijenost pojedine
perspektive BSC-modela utjeĉe na efektivnost lokalne samouprave. Ukoliko
bi se utvrdilo da nema korelacije izmeĊu ove dvije varijable, to bi znaĉilo da
je efektivnost lokalne samouprave potpuno nezavisna o razvijenosti balanced
scorecard modela. MeĊuovisnost pojedinih perspektiva BSC-modela i
efektivnosti lokalne samouprave prikazana je u nastavku.
Tabela 3. Korelacija razvijenosti perspektiva BSC-koncepta i stepena

efektivnosti JLS
Spearman's rho H1 H2 H3 H4 H5 EJLS
Correlation
H1. Kontinuirana edukacija i treninzi Coefficient 1.000 .713** .404* .585** .465** .420**
doprinose povećanju kompetencija
Sig.
rukovodioca i zaposlenika u . .000 .035 .000 .000 .000
(2-tailed)
jedinicama lokalne samouprave.
N 53 53 53 53 53 53
Correlation
H2. UnapreĊenje internih procesa u .713** 1.000 .643** .604** .604** .284**
Coefficient
jedinicama lokalne samouprave
Sig.
povezano je sa kompetencijama .000 . .000 .000 .000 .000
(2-tailed)
rukovodioca i svih zaposlenih.
N 53 53 53 53 53 53
Correlation
.404* .643** 1.000 .683** .533** .197**
Coefficient
H3. Poboljšanje internih procesa
Sig.
implicira kvalitet isporuĉenih usluga. .035 .000 . .000 .000 .000
(2-tailed)
N 53 53 53 53 53 53
Correlation
H4. Efikasno funkcioniranje prethodne .585** .604** .683** 1.000 .622** .319**
Coefficient
tri perspektive, uĉenja i rasta, internih
procesa i odnosa prema klijentima, Sig.
.000 .000 .000 . .000 .000
pozitivno utjeĉe na implementaciju (2-tailed)
strategije odnosno poslovanje lokalne
samouprave. N 53 53 53 53 53 53
60
Correlation .465** .604** .533** .622** 1.000 .309**
H5. Implementacija strategije Coefficient
lokalnog ekonomskog razvoja ima .000 .000 .000 .000 . .000
pozitivan efekat na finansijske Sig.
performanse lokalne samouprave. (2-tailed) 53 53 53 53 53 53
N
H0. Primjena balanced scorecard Correlation .420** .284** .197** .319** .309** 1.00
modela pozitivno utjeĉe na unapreĊenje Coefficient
poslovanja jedinica lokalne Sig. .000 .000 .000 .000 .000 .
samouprave u BiH. (2-tailed)
N 53 53 53 53 53 53
**. Correlation is significant at the 0.01 level (2-tailed).
U tabeli su prikazani rezultati Spirmanovog koeficijenta korelacije ranga

izmeĊu perspektiva BSC-modela. Koeficijent korelacije kreće se izmeĊu
0,404<rs<0,713, što predstavlja srednje do snaţno jaku pozitivnu povezanost,
pri ĉemu su sve korelacije signifikantne na nivou od 5%. Najsnaţnija
povezanost zabiljeţena je izmeĊu perspektive uĉenja i rasta i perspektive
internih procesa (rs= 0,713, sig.=0,000), a najslabija izmeĊu perspektive
uĉenja i rasta i perspektive graĊana (rs= 0,404, sig.= 0,035), što upućuje na
zakljuĉak da veći stepen edukacije i treninga zaposlenih utjeĉe na
unapreĊenje internih procesa u jedinicama lokalne samouprave nego kroz
povećanje vrijednosti u finansijskoj perspektivi. TakoĊer, moţemo zakljuĉiti
da je slaba povezanost izmeĊu edukacije zaposlenih i inovacija i zahtjeva
graĊana, što ukazuje na nedovoljnu ukljuĉenost graĊana u procese donošenja
odluka i slabu komunikaciju izmeĊu lokalne samouprave i graĊana u smislu
njihovih potreba, a naroĉito korisnika u realnom sektoru. TakoĊer navedeno
upućuje i na zakljuĉak o niskoj kreativnosti uposlenih u smislu inovacija za
unapreĊenje internih procesa i odnosa prema graĊanima. Dobiveni rezultati
pokazuju:
1. postoji srednje visoka pozitivna korelacija izmeĊu perspektive uĉenja i

rasta i ukupne efektivnosti lokalne samouprave (rs= 0,420, sig.=0,000),
pri ĉemu visok nivo razvijenosti perspektive uĉenja i rasta prati visok
stepen efektivnosti lokalne samouprave u posmatranom uzorku;
2. veza izmeĊu perspektive internih procesa i ukupne efektivnosti lokalne
samouprave je pozitivna korelacija srednjeg intenziteta (rs= 0,284,
sig.=0,000), pri ĉemu visok nivo razvijenosti perspektive internih procesa
prati visok stepen efektivnosti lokalne samouprave;
61
3. najslabija, ali ipak pozitivna povezanost nalazi se izmeĊu ukupne
efektivnosti lokalne samouprave i perspektive graĊana (rs= 0,197,
sig.=0,000);
4. postoji statistiĉki znaĉajna veza izmeĊu perspektive strateškog
integralnog djelovanja BSC-modela (implementacije strategije) i ukupne
efektivnosti lokalne samouprave (rs= 0,319, sig.=0,000), pri ĉemu visok
nivo razvijenosti perspektive strateškog integralnog djelovanja BSC-
modela prati visok stepen efektivnosti lokalne samouprave;
5. analizom povezanosti razvijenosti finansijske perspektive i ukupne
efektivnosti lokalne samouprave utvrĊena je srednje jaka povezanost
izmeĊu te dvije varijable (rs= 0,309, sig.=0,000), pri ĉemu visok nivo
razvijenosti finansijske perspektive prati visok stepen efektivnosti
lokalne samouprave;
6. sve veze pokazuju se statistiĉki znaĉajnim na nivou signifikantnosti od
5%.
Sumiranjem svih do sada iznesenih rezultata istraţivanja te na osnovu

analize koeficijenata korelacije izmeĊu perspektiva BSC-modela i
efektivnosti lokalne samouprave moguće je zakljuĉiti da postoje pozitivne
korelacije svih pet perspektiva i efektivnosti lokalne samouprave (općinskog
rukovodstva), što je i potvrĊeno putem rezultata Spearmanovog koeficijenta
korelacije (tabela 3). Dakle, efektivnost lokalne samouprave analizirana je
kroz razvijenost svih pet perspektive BSC-modela, to jest izraţena je kao
prosjeĉna ocjena razvijenosti svih pet perspektiva, zatim indeksa razvijenosti
i indeksa ekonomske efikasnosti.
Da navedene pozitivne korelacije izmeĊu svih pet perspektiva utjeĉu na

unapreĊenje efektivnosti JLS, potvrĊeno je i kroz socio-ekonomske
pokazatelje izraţene putem indeksa razvijenosti i indeksa ekonomske
efikasnosti. Slijedom navedenog je moguće zakljuĉiti da općinsko
rukovodstvo u lokalnim samoupravama sa razvijenim balanced scorecard
konceptom upravljanja iskazuje veću efektivnost nego u lokalnim
samoupravama sa nerazvijenim balanced scorecard konceptom upravljanja.
Kako bi se utvrdilo da li implementacija balanced scorecard modela zavisi
od veliĉine lokalne samouprave, provedena je jednofaktorska analiza
kovarijanse. Lokalne samouprave su podijeljene prema kriteriju zaposlenih
na male (do 100 zaposlenih) i velike (više od 100 zaposlenih).
62
Tabela 4. Jednofaktorska analiza kovarijanse (ANCOVA)
Zavisna varijabla: Efektivnost JLS
Source Type III Sum Df Mean F Sig. Partial Eta Noncent. Observed
of Squares Square Squared Parameter Powerb
Corrected Model 20.383a 2 10.192 26.984 .000 .224 53.967 1.000

Intercept 15.095 1 15.095 39.965 .000 .176 39.965 1.000
Razvijenost BSC 16.587 1 16.587 43.915 .000 .190 43.915 1.000
Veliĉina JLS .165 1 .165 .438 .509 .002 .438 .101
Error 70.630 187 .378
Total 2427.482 190
Corrected Total 91.013 189
a. R Squared = .224 (Adjusted R Squared = .216)
b. Computed using alpha = .05
Na osnovu rezultata iz prethodne tabele moţe se zakljuĉiti da nije

dominantno znaĉajan utjecaj glavnog efekta promjenljive veliĉina JLS
(p>0.05) i da postoji znaĉajna veza izmeĊu varijabli razvijenosti BSC-
koncepta upravljanja i efektivnost jedinica lokalne samouprave F=43.915, p
< 0.05. Kada se analizira utjecaj razvijenosti BSC-koncepta upravljanja,
moţemo zakljuĉiti da veliĉina lokalne samouprave nema dominantno
znaĉajan utjecaj odnosno eliminatorni faktor na efektivnost lokalne
samouprave. U ovom istraţivanju veći je broj velikih lokanih samouprava
kod kojih je utvrĊena pozitivna korelacija utjecaja razvijenosti BSC-modela
na efektivnost lokalne samouprave.
Rezultati višestruke regresije
S obzirom da je pomoću Spirmanovog koeficijenta potvrĊena pozitivna

korelacija izmeĊu zavisne promjenljive (unapreĊenje efektivnosti lokalne
samouprave) i nezavisne promjenljive (balanced scorecard modela), a s
ciljem utvrĊivanja da li su navedene nezavisne varijable (perspektive
balanced scorecard modela) dobri prediktori zavisne varijable, provedena je
višestruka linearna regresija. Stepen slaganja varijacija razvijenosti BSC-
modela i efektivnosti lokalne samouprave iz regresijskog modela omogućit
će ocjenu efektivnosti općinskog rukovodstva (JLS) u zavisnosti o
promjenama razvijenosti svake od perspektiva balanced scorecard modela.
Kako bi se utvrdio postotni iznos varijacije u zavisnoj varijabli (efektivnost
63
lokalne samouprave) koji se moţe objasniti regresijskim modelom, korišten
je koeficijent determinacije r2.
Da bismo pristupili modelizaciji veza izmeĊu nezavisnih varijabli
(perspektive BSC-modela) i zavisne varijable (efektivnost JLS), neophodno
je bilo provjeriti linearnost pomoću dijagrama rasipanja odnosno analizom P-
P grafikona. Posmatrajući ukupne podatke svih lokalnih samouprava iz
uzorka za nezavisnu i zavisnu varijablu, moţemo zakljuĉiti da je rijeĉ o
desno asimetriĉnoj raspodjeli i da primjena višestruke regresije nije moguća
zbog narušenih kriterija multikolinearnosti. Shodno tome, pristupilo se
analizi onih lokalnih samouprava kod kojih postoji jaka pozitivna korelacija
izmeĊu razvijenosti perspektive BSC-modela i efektivnosti lokalne
samouprave.
Pretpostavka linearnosti za ovih jedanaest lokalnih samouprava provjerena je

analizom P-P grafikona za normalno distribuirane reziduale (slika 2).
Slika 2. Dijagram rasipanja
Rezultati višestruke linearne regresije kod koje su sve dimenzije

(perspektive) razvijenosti BSC-modela posmatrane i ukljuĉene kao
prediktori efektivnosti općinskog rukovodstva odnosno lokalne samouprave
pokazuju da model sa ukljuĉenih svih pet perspektiva (uĉenja i rasta, internih
procesa, odnosa prema graĊanima, strateškog integralnog djelovanja i
upravljanja finansijama) daje doprinos od 91,5% u objašnjavanju varijanse
efektivnosti lokalne samouprave. TakoĊer, rezultati pokazuju da razvijenost
perspektiva BSC-modela veoma jako i pozitivno utjeĉe na efektivnost
lokalne samouprave (općinskog rukovodstva).
Koeficijent linearne regresije izmeĊu vrijednosti zavisne varijable
(efektivnosti JLS) i pripadajućih regresijskih vrijednosti perspektiva
64
balanced scorecard modela ukazuje da postoji veoma jaka veza pozitivnog
smjera r=0.915 izmeĊu svih pet perspektiva BSC-modela i efektivnosti
lokalne samouprave.
Koeficijent determinacije (R Squared) ili r2 oznaĉava postotni iznos varijacije

u zavisnoj varijabli (efektivnost JLS) koji se moţe objasniti regresijskim
modelom. Posmatrajući odabrane lokalne samouprave, to jest one koje imaju
razvijene perspektive BSC-modela, u našem sluĉaju se 88,10% varijacija u
efektivnosti lokalne samouprave moţe objasniti promjenama u pet navedenih
perspektiva balanced scorecrad modela, dok ostatak od 11,9% promjena
nastaje uslijed djelovanja ostalih faktora.
Tabela 5. Višestruka linearna regresija za metodu gdje svi prediktori ulaze

istovremeno u model (rezultati modela za razvijene JLS
Model R R Adjusted Std. Error Change Statistics Durbin-

Square R Square of the R Square F df1 df2 Sig. F Watson
Estimate Change Change Change
1 .915a .881 .860 4.452 .881 40.817 1 53 .000 .350
a. prediktori: razvijenost BSC-a ( PUIR, PIP, PGR, PSID, PF)
b. zavisna varijabla: efektivnost JLS
Izvor: istraživanje autora
Dakle, na osnovu rezultata u tabeli 5. moţe se zakljuĉiti da kod lokalnih

samouprava koje imaju razvijene perspektive BSC-modela promjene u
stepenima razvijenosti perspektiva (uĉenja i rasta, internih procesa, odnosa
prema graĊanima, strateškog integralnog djelovanja i upravljanja
finansijama) objašnjavaju 91,5% varijanse efektivnosti lokalne samouprave i
vrijede u 88% sluĉajeva (R Square = 0,881).
Kako bi utvrdilo koja od varijabli balanced scorecard modela najviše

doprinosi efektivnosti jedinica lokalne samouprave, provedena je postepena
(stepwise) regresija, a koja najviše i odgovora BSC-modelu koji je zasnovan
na principu uzrok – posljedica. Perspektive su ukljuĉene prema modelu
istraţivanja, to jest sljedećim redom: perspektiva uĉenja i rasta, perspektiva
internih procesa, perspektiva graĊana, perspektiva strateškog integralnog
djelovanja, finansijska perspektiva (tabela 6).
65
Tabela 6. Rezultati višestruke regresije
Model Standardized T Sig. Corerelations Collinearity

Coefficients Statistics
Beta Part Tolerance
(Constant) 3.485 .137
,000
PUR .220 2.711 ,002 .232 .305 .145
1 PIP .245 1.432 ,015 .134 .266 .738
PGR .280 1.424 ,022 .126 .309 .273
PSD .201 .053 ,132 .002 .438 .663
PF .009 1.257 ,000 .159 .341 .734
a. zavisna varijabla: efektivnost JLS
Da bi se odredio intenzitet utjecaja varijabli na efektivnost lokalne

samouprave, korišten je beta-koeficijent i analiza tolerancije. Tolerancija
pokazuje koliki dio nezavisne varijable nije objašnjen varijansama ostalih
nezavisnih varijabli modela, a vrijednosti ne smiju biti manje od 0,10.
Analizirajući beta-koeficijent, moţemo zakljuĉiti da razvijenost perspektive

odnosa prema graĊanima (β= ,280) od svih perspektiva BSC-modela najviše
doprinosi objašnjenju zavisne varijable (efektivnosti lokalne samouprave).
Kao što je i prikazano u tabeli, drugi najznaĉajniji utjecaj na efektivnost
lokalne samouprave ima razvijenost perspektive internih procesa (β= ,245),
zatim perspektiva uĉenja i rasta (β= ,220) te perspektiva strateškog
integralnog djelovanja (β=,201), dok finansijska perspektiva najmanje
doprinosi objašnjenju efektivnosti lokalne samouprave.
Iznos standardiziranog koeficijenta beta pokazuje broj standardnih devijacija

za koji bi se vrijednosti dimenzija BSC-modela promijenila ako se prediktor
promijeni za jednu jedinicu standardne devijacije. Znaĉi, ako bi se iznos
varijable (perspektive) uĉenja i rast povećali za jedno standardno odstupanje,
rezultati mjerenja unapreĊenja efektivnosti lokalne samouprave vjerovatno bi
porasli za 0,220 jedinica standardne devijacije (beta-koeficijent).
Povećanjem vrijednosti perspektive graĊana za jedno standardno odstupanje
ima najznaĉajniji utjecaj na unapreĊenje efektivnosti lokalne samouprave
(0,280), dok najmanji utjecaj ima perspektiva finansija (0,007).
66
Na osnovu dobivenih rezultata u tabeli 6. moţe se zakljuĉiti da sve varijable
odnosno perspektive BSC-modela imaju pozitivan smjer i efekat na
unapreĊenje efektivnosti lokalne samouprave. Durbin-Watsonov test za
autokorelaciju pokazuje prihvatljive vrijednosti (0,350) u analizi višestruke
regresije, što znaĉi da u modelu ne postoji znaĉajna povezanost greški.
Na osnovu analize iz tabele 6. moţemo zakljuĉiti da sve varijable BSC-

modela imaju znaĉajan statistiĉki doprinos objašnjenju zavisne varijable
(efektivnosti lokalne samouprave) na nivou znaĉajnosti od 0,05.
Nakon provedene korelacijske analize i višestruke regresije moţe se

zakljuĉiti da izmeĊu razliĉitih stepena razvijenosti BSC-modela i efektivnosti
općinskog rukovodstva (JLS) postoje signifikantne razlike. Naime, općinsko
rukovodstvo je znatno efektivnije u lokalnim samoupravama sa većim
stepenom razvijenosti BSC-modela upravljanja u odnosu na lokalne
samouprave sa manjim intenzitetom razvijenosti BSC-modela, ĉime je i
potvrĊena glavna hipoteza rada da primjena balanced scorecard modela
pozitivno utjeĉe na unapreĊenje poslovanja jedinica lokalne samouprave u
Bosni i Hercegovini, a što je i argumentirano u prethodnom dokazivanju svih
pet pomoćnih hipoteza.
Ograničenja provedenog istraţivanja
Ograniĉenja provedenog istraţivanja mogu se locirati u pretpostavkama na

kojima je fokusirano istraţivanje, a koje su proizvod perspektive iz koje se
posmatra istraţivaĉka problematika. Pod tim ograniĉenjima podrazumijeva
se naĉin pristupa razvijenosti BSC-koncepta upravljanja i na subjektivan stav
pri odabiru varijabli kojima je iskazana i mjerena razvijenost BSC-modela i
efektivnost općinskog rukovodstva, to jest lokalne samouprave.
Drugo ograniĉenje odnosi se na to da su za ispitanike uzeti samo top-

menadţeri (općinsko rukovodstvo) iz razloga što su oni, pored
općinskog/gradskog vijeća, po zakonskoj legislativi odgovorni za donošenje
odluka koje utjeĉu na poslovanje lokalne samouprave. Dakle, subjektivnost
odgovora općinskog rukovodstva jedan je od ograniĉavajućih faktora
istraţivanja. Zbog obimnosti nemoguće je za ovakvu vrstu istraţivanja bilo
provesti i istraţivanje meĊu korisnicima lokalnih usluga (graĊanima) radi
sagledavanja i njihove percepcije o efektivnosti lokalne samouprave. Kako bi
se eliminirala subjektivnost u odgovorima i prikazala što realnija slika
67
kauzalnog odnosa izmeĊu balanced scorecard modela i unapreĊenja
efektivnosti lokalne samouprave, korišteni su socio-ekonomski pokazatelji
kao output i realno sagledavanje razvijenosti lokalnih samouprava u Bosni i
Hercegovini.
Sljedeće ograniĉenje moţe se posmatrati iz aspekta istraţivanja efektivnosti
lokalne samouprave samo jedne zemlje. Zbog specifiĉnosti ustavnog
ureĊenja i podjele nadleţnosti u Bosni i Hercegovini teško je izvršiti
komparaciju efektivnosti lokalnih samouprava prema navedenim kriterijima
sa lokalnim samoupravama u drugim zemljama.
S obzirom da nije bilo konkretnih istraţivanja iz ove oblasti u Bosni i
Hercegovini i regiji, nije bilo ni moguće uporeĊivati dobivene rezultate
istraţivanja i izvoĊenje zakljuĉaka.
Zaključak
Savremeno poslovanje kako privatnog sektora tako i javnog donosi nove

metode i naĉela u pogledu prilagoĊavanja svakodnevnim promjenama koje
se dešavaju na trţištu. Pred organizacije javne uprave, pa tako i lokalne
samouprave, postavljaju se novi zahtjevi i izazovi koje nije uvijek
jednostavno ostvariti. U takvom vremenu primjena savremenih
menadţerskih koncepata odnosno novog javnog menadţmenta ima kljuĉnu
ulogu u efikasnosti i efektivnosti poslovanja organizacija javne uprave. U
tranzicijskim zemljama, a posebno onima koje su kandidati za ulazak u
Evropsku uniju, kao što je i Bosna i Hercegovina, najzahtjevniji kriterij
predstavlja reforma javne uprave. Navedene reforme podrazumijevaju
unapreĊenje organizacijske i funkcionalne efikasnosti i efektivnosti,
reorganizaciju javne uprave od drţavnog nivoa do lokalne samouprave.
Lokalne samouprave su pod pritiskom mnogobrojnih, nerijetko

suprotstavljenih potreba, zahtjeva i interesa koji odreĊuju njihove djelovanje,
pa je u ovom istraţivanju primijenjen inovativan model mjerenja efektivnosti
lokalne samouprave koji ukljuĉuje široki spektar organizacijskih ciljeva.
Mjerenje efektivnosti top-menadţmenta (općinskog rukovodstva) analizirano
je pomoću balanced scorecard modela.
U posljednja tri desetljeća balanced scorecard je postigao veliki uspjeh i

korišten je kako u privatnom tako i javnom sektoru u pogledu mjerenja
efektivnosti top-menadţmenta i unapreĊenja implementacije strategija.
PrevoĊenje vizije i strategije u set ciljeva korištenjem balanced scorecard
68
modela prisiljava top-menadţment na kreiranje jasnih, mjerljivih i ostvarivih
ciljeva. Upravo u ovome se nalazi i dodatni razlog za primjenu novog
predloţenog modela BSC-a u istraţivanju utjecaja razvijenosti BSC-modela
na unapreĊenje efektivnosti top-menadţmenta odnosno lokalne samouprave.
Iz toga slijedi da top-menadţment lokalne samouprave kao socijalnog i
ekonomskog sistema mora kontinuirano pratiti i usklaĊivati razliĉite interese
kako bi ispunio misiju i postigao uĉinkovitost u poslovanju.
U Bosni i Hercegovini danas se općine nalaze u procesu tranzicije odnosno

na prekretnici iz birokratskog ka korisniĉkom pristupu gdje primarni cilj
mora biti provoĊenje reformskih procesa, reorganizacija lokalne samouprave
te efikasnije mjerenje uĉinkovitosti općinskog rukovodstva i svih zaposlenih
kako bi bile zadovoljene potreba njenih korisnika.
Rezultati pokazuju da je unapreĊenje internih procesa u jedinicama lokalne

samouprave povezano sa kompetencijama rukovodioca i svih zaposlenih, a
kako i glasi druga pomoćna hipoteza. Korelacija izmeĊu navedenih varijabli
je veoma jaka, što upućuje na zakljuĉak da se kroz uĉenje i obuku
zaposlenika moţe znaĉajno jaĉe djelovati na unapreĊenje internih procesa
lokalne samouprave. Istraţivanjem je utvrĊeno da lokalne samouprave u
kojima općinsko rukovodstvo svoje aktivnosti posvećuje kreiranju novih
ideja i redefiniranju poslovne strategije imaju jaku pozitivnu korelaciju i
veće efekte na unapreĊenje internih procesa. TakoĊer, lokalne samouprave u
kojima općinsko rukovodstvo svoje aktivnosti posvećuje praćenju
operativnih poslova u organizaciji imaju srednje jaku povezanost sa
unapreĊenjem internih procesa. Moţemo zakljuĉiti da je efektivnost
općinskog rukovodstva u perspektivi internih procesa statistiĉki znaĉajno
veća kada je rijeĉ o lokalnim samoupravama koje imaju razvijenu
perspektivu uĉenja i rasta u odnosu na one lokalne samouprave koje imaju
nerazvijenu perspektivu uĉenja i rasta.
Efektivnost općinskog rukovodstva (JLS) u perspektivi graĊana (odnosa

prema klijentima) je statistiĉki znaĉajno veća kada je rijeĉ o lokalnim
samoupravama koje imaju razvijenu perspektivu internih procesa u odnosu
na one lokalne samouprave koje imaju nerazvijenu perspektivu internih
procesa. Kada je u pitanju veliĉina lokalne samouprave, efektivnost
općinskog rukovodstva je najizraţenija u jedinicama lokalne samouprave
koje imaju preko 100 zaposlenih. Generalno gledajući sve rezultate po
perspektivama BSC-modela, perspektiva graĊana je najnerazvijenija, a što
je i naglašeno u izvještaju Evropske komisije za posljednju godinu te u
izvještaju Svjetske banke (Doing bussines 2016).
69
Postoje razlike izmeĊu lokalnih samouprava sa razvijenim i nerazvijenim
BSC-konceptom upravljanja. Te razlike ukazuju da je razvijenost
perspektiva BSC-koncepta signifikantan prediktor efektivnosti općinskog
rukovodstva iz aspekta implementacije strategije i efektivnosti poslovanja
lokalne samouprave. Razvijenije lokalne samouprave, to jest one koje imaju
razvijene perspektive uĉenja i rasta, internih procesa i odnosa prema
graĊanima, imaju veći stepen implementacije strategije pa je i efektivnost
općinskog rukovodstva, mjerena kroz perspektivu strateškog integralnog
djelovanja BSC-koncepta, statistiĉki znaĉajno veća. Lokalne samouprave
koje imaju manje od 50 zaposlenih imaju najniţi stepen implementacije
strategije i efektivnosti gdje je jedan od glavnih razloga nedostatak
finansijskih sredstava i postojeća raspodjela prihoda od indirektnih poreza.
Implementacija strategije lokalnog ekonomskog razvoja ima pozitivan efekat

na finansijske performanse lokalne samouprave naroĉito kod razvijenih
lokalnih samouprava prema kriteriju razvijenosti BSC-koncepta upravljanja i
indeksa ekonomske efikasnosti i razvijenosti. TakoĊer, kod razvijenih
lokalnih samouprava udio plaća i naknada u budţetu je ispod prosjeka, dok
su poreski prihodi po glavi stanovnika znatno veći u odnosu na manje
razvijene lokalne samouprave. Efektivnost općinskog rukovodstva, mjerena
kroz finansijsku perspektivu BSC-koncepta, statistiĉki znaĉajno je veća u
razvijenim lokalnim samoupravama.
Rezultati statistiĉke analize pokazali su da predloţena mjera stepena

razvijenosti BSC-modela odreĊuje i nivo efektivnosti općinskog
rukovodstva (top-menadţmenta) odnosno efektivnosti lokalne samouprave
ima smisla. Dakle, veći stepen razvijenosti BSC-modela upravljanja
implicira veći stepen efektivnosti lokalne samouprave.
Pri sagledavanju ukupnih rezultata provedenog istraţivanja treba imati u
vidu kako je efektivnost top-menadţmenta odnosno lokalne samouprave pod
utjecajem brojnih faktora te da je primjena savremenih menadţerskih
koncepata u lokalnoj samoupravi u Bosni i Hercegovini (novi javni
menadţment) još uvijek nedovoljno istraţeno nauĉno podruĉje. Na osnovu
dobivenih rezultata istraţivanja i izvedenih zakljuĉaka potvrĊeno je
stajalište da od primjene navedenih koncepata ovisi i unapreĊenje
efektivnosti lokalnih samouprava u obavljanju svih procesa u pogledu
perspektiva uĉenja i rasta, inovacija, internih procesa, odnosa prema
graĊanima, implementacije strategije, finansijskog poslovanja te lokalnog
ekonomskog razvoja.
70
Literatura
1. Agostino, D., M. Arnaboldi (2011) „How the BSC implementation process

shapes its outcome“, International Journal of Productivity and Performance
Management, 60(2).
2. Ali Erbasi (2014) „Use of Balanced Scorecard in Municipality Performance
Assessments: Municipal Scorecard Model“, Selcuk University Social Sciences
Vocational High School, Department of Management and Organization, Konya.
3. Anthony, R., V. Govindarajan (2007) Management Control System, McGraw
Hill, New York.
4. Armstrong M. (2011) Armstrong Handbook of Managament and Leadership,
2nd edition, Kogan Page, London – Philadelphia.
5. Bahtijarević-Šiber, F., P. Sikavica, N. Pološki-Vokić (2008) Suvremeni
menadžment: vještine, sustavi i izazovi, Školska knjiga, Zagreb.
6. Barbara, Bigliardi (2011) „Balanced Scorecard for the public administration:
issues from a case study“, International Journal of Business, Management and
Social Sciences Vol. 2, No. 5, str. 1–16.
7. Bartik, T. (2003) „Local Economic Development Policies“, Upjohn Institute
Working Paper No. 03-91, W.E. Upjohn Institute for Employment Research, str. 7.
8. Bartosz Soliński (2012) „Implementation of tqm in public administration by
applying quality management system in compliance with iso 9001 standard and caf
self-assessment model“, str. 4–15.
9. Bigliardi, B., A. Dormio (2011) „Balanced Scorecard for the public
administration: issues from a case study“, International Journal of Business,
Management and Social Sciences Vol. 2, No. 5, str. 1–16.
10. Bigliardi, et al. (2011) „Developing balanced scorecards in local authorities: a
comparison of experience“, International Journal of Productivity and Performance
Management 2, str. 1–16.
11. Bolivar, M., A. Hernandez (2010) „Implementing the balanced scorecard in
public sector agencies: An experience in municipality“, Academia, Revista
Latinoamericana de Administración, No. 45, str. 116–139.
12. Brumec, J. (2002) „Mjerenje uspješnosti organizacije metodom Balanced
Scorecard“, Sedmi finansijski forum, Zagreb, str. 21–23.
13. Chan, Y. C. L. (2004) „Performance measurement and adoption of balanced
scorecards A survey of municipal governments in the USA and Canada“, The
International Journal of Public Sector Management, 17(3), str. 204–221.
14. Christopher, Pollitt, Geert Bouckaert (2011) Public Management Reform: A
Comparative Analysis—New Public Management, Governance, and the Neo-
Weberian State, Third Edition, Published in the United States by Oxford University
Press Inc., New York.
15. Ĉekerevac, Z. „Total quality management in public administration – the case of
municipal government”, Ekonomski fakultet, Beograd.
16. Ĉizmić, E., K. Crnkić (2012) Strateško preduzetništvo: koncepcija paradigme
budućnosti, Ekonomski fakultet, Sarajevo.
17. Ĉizmić, E., A. Trgo (2010) Savremeni menadžerski koncepti, Ekonomski
fakultet, Sarajevo.
71
18. David P., Norton, Randall H. Russell (2006) „Implementacija strategije kroz
Balanced Scorecard“.
19. Elcock, H. (1994) Local Government: Policy and Menagament in Local
Autorietes, Routledge, London.
20. Greenberg, Jerald, A. R. Baron (2003) Behavior in Organizations, Pearson
Education, Inc., Upper Saddle River, New Jersey.
21. Greenwood J. (2002) New Public Administration in Britain, London, str. 215–
217.
22. Hadţić, F., S. Softić, A. Domazet (2005) Industrijske zone Sarajevske
makroregije, SERDA, Ekonomski institut Sarajevo, Sarajevo.
23. Kaplan, Robert S., D. P. Norton (2004) Strategy Maps: Converting Intangible
Assets into Tangible Outcome, Publisher: Harvard Business Review Press.
24. Kaplan, Robert S., D. P. Norton (2006) Alignment: Using the Balanced
Scorecard to Create Corporate Synergies, Publisher: Harvard Business Review
Press.
25. Kaplan, Robert S., D. P. Norton (1998) The Balanced Scorecard: Translating
Strategy Into Action, Harvard Business School Press, Boston, Massachusetts.
26. Kaplan, Robert S., D. P. Norton (2001) The Strategy Focused Organization:
How BSC Companies Thrive In The New Business Environment, HBS Press,
Massachusetts.
27. Lokalna uprava od A do Ţ: Vodiĉ (2014), Savez opština i gradova FBiH i Savez
opština i gradova RS.
28. Lonĉar D., Đ. Kaliĉanin (2013) „Integrated methodological framework for
Formulation and implementation of local development Strategy“, Local Economic
and Infrastructure Development of SEE in the Context of EU Accession.
29. Marković, Lj. (2004) Modernizacija lokalne uprave i samouprave, Centar za
promociju civilnog društva, Sarajevo.
30. Nelly A. (2003) Business performance measurement - theory and practice,
Cambridge University Pres Cranfileld School of Management.
31. Niven, P. (2008) Balanced scorecard: Korak po korak, Masmedia, Zagreb str.
95.
32. Niven, Paul R. (2006) Balanced Scorecard Diagnostics: Maintaining Maximum
Performance, Publisher: John Wiley & Sons, Inc.
33. Nomenclature of Territorial Units for Statistics,
www.answers.com/topic/nomenclature-ofterritorial-units-for-statistics (pristupljeno
22. 7. 2016).
34. Pejanović, M. (2005) Politički razvitak BiH u postdejtonskom periodu, TKD
Šahinpašić, Sarajevo.
35. Petković, D. (2006) Tehnološki parkovi: više od mjesta za tehnološki transfer i
razvoj preduzetništva. Zenica.
36. Pijalović, V., Đ. Šašić (2014) „Public private partnership in health“, ĉasopis
„Uprava“, broj 2, Fakultet za upravu, Sarajevo.
37. Pusić, E. (2007) Država i državna uprava, Društveno veleuĉilište, Zagreb.
38. Rahimić, Z. (2010) Menadžment ljudskih resursa, Ekonomski fakultet,
Sarajevo.
72
39. Robert Knappe (2010) Die Eignung von New Public Management zur
Steuerung öffentlicher Kulturbetriebe, Gabler Verlag, Springer Fachmedien
WiesbadenGmbH Netherlands.
40. Salkić, Ismet (2011) Javni menadžment, TKD Šahinpašić, Sarajevo, str. 133.
41. Salkić, I. (2010) Javni menadžment: upravljanje kvalitetom javnih usluga, TKD
Šahinpašić, Sarajevo.
42. Singer, S. i dr. (2013) „Što Hrvatsku ĉini (ne)poduzetniĉkom zemljom?“, GEM
Hrvatska 2002–2011, Global Entrepreneurship Monitor Hrvatska, Centar za politiku
razvoja malih poduzeća, Osijek.
43. Šeparović-Perko, I. (2006) Izazovi javnog menadžmenta dileme javne uprave,
Golden marketing – tehniĉka knjiga, Zagreb, str. 118.
44. Šunje, A. (2006) Top-menadžer vizionar i strateg, Tirada, Sarajevo.
45. Tom Christensen, Per Lagerd (2007) Transcending New Public Management
The Transformation of Public Sector Reforms. Printed and bound in Great Britain
by TJ International Ltd, Padstow, Cornwall.
46. Tonći, Lazibat (2009) Upravljanje kvalitetom, Znanstvena knjiga, Zagreb.
47. Trnka, K. (2006) Ustavno pravo, drugo, izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Fakultet za javnu upravu, Sarajevo.
48. Wisniewski, M., S. Olafsson (2004) „Developing balanced scorecards in local
authorities: A comparison of experience“, International Journal of Productivity and
Performance Management, 53 (7), str. 602–610.
73
74
Prof. dr. Snjeţana Dobrota
Sveučilište u Splitu / University of Split
Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy
Dr. sc. Darko Novosel
UDK 371.3
STAVOVI UČENIKA I UČITELJA O PRIMJENI NASTAVNIH

MEDIJA U NASTAVI GLAZBENE KULTURE1
STUDENTS' AND TEACHERS' ATTITUDES TOWARDS

APPLICATION OF TEACHING MEDIA IN MUSIC LESSONS2
Sažetak
U radu su istraženi stavovi učenika od 5. do 8. razreda osnovne škole i učitelja
glazbene kulture o primjeni nastavnih medija u nastavi glazbe. U okviru
istraživanja primijenjen je Upitnik za ispitivanje korištenja nastavnih medija za
učenike (N=429) i Upitnik za ispitivanje korištenja nastavnih medija za učitelje
(N=215). U istraživanju stavova učenika korištene su tri varijable: dob, spol i
samoprocjena glazbene darovitosti. Rezultati potvrđuju kako učenice u odnosu na
učenike imaju viši stupanj samoprocjene glazbene darovitosti te češće sudjeluju u
glazbenim aktivnostima izvan obvezne nastave glazbe. Nadalje, učenice u odnosu
na učenike češće koriste računalo za potrebe nastave glazbe i pokazuju veći interes
prema upoznavanju glazbenih računalnih programa. Učenici generalno rijetko
koriste udžbenik glazbene kulture, ali smatraju potrebnim uvođenje računala u
nastavi glazbe. Od svih nastavnih medija, učitelji najčešće koriste glazbalo i
udžbenik. Većina učitelja smatra potrebnom poduku iz glazbenih računalnih
programa, iako učitelji s kraćim radnim iskustvom sebe procjenjuju informatički
pismenijima. Učitelji poznaju barem jedan glazbeni računalni program,
upotrebljavaju internet tijekom pripremanja nastave, a gotovo svi smatraju da
uporaba računala poboljšava kvalitetu nastave glazbe.
Ključne riječi: nastava glazbe, nastavni mediji, udžbenik, stavovi
1
Rad pod naslovom „Stavovi uĉitelja i uĉenika o primjeni nastavnih medija u nastavi
glazbene kulture“ dio je istraţivanja iz doktorske radnje mr. sc. Darka Novosela Didaktičko
oblikovanje multimedijskog udžbenika u nastavi Glazbene kulture obranjene 2017. godine na
Filozofskom fakultetu Sveuĉilišta u Zagrebu pod mentorstvom dr. sc. Snjeţane Dobrote.
2
Paper entitled Students' and teachers' attitudes towards application of teaching media in
music lessons is a part of research of Doctoral theses by MSc Darko Novosel Didactical
shapening of multimedial text book of music lessons, defended in 2017 at the Faculty of
Philosophy of the University of Split, lead by prof. dr. Snjeţana Dobrota
75
Summary
This paper has explored the attitudes of the elementary school students attending
the fifth, sixth, seventh and eighth grade and the Music Culture teachers’ attitudes
on the use of teaching media in music lessons. As a part of the research, The use of
teaching media questionnaire for students (N=429) and The use of teaching media
questionnaire for teachers (N=215) were distributed. Three variables were used for
the purpose of exploring the students' attitude towards the use of teaching media in
music lessons: age, gender and self-assessment of musical talent. The results
confirmed that girls, compared to boys, had higher self-assessments of musical
talent and participated more frequently in music activities other than compulsory
music lessons. Furthermore, girls, compared to boys, more often used computers for
music teaching purposes and showed greater interest in learning about music
computer programs. Students generally rarely used the Music Culture textbooks,
but considered introducing computers into music lessons necessary. Of all the
teaching media, teachers mostly used the instrument and the textbook. Most
teachers considered instruction in music computer program necessary, though
teachers with shorter work experience, compared to older ones, had higher self-
assessments of computer literacy. Teachers knew at least one music computer
program, used the internet while preparing classes, and almost all thought that
using computers improves the quality of music teaching.
Key words: music lessons, teaching media, textbook, attitudes.
1. Uvod
Cilj nastave glazbe u osnovnoj školi je „uvoĊenje uĉenika u glazbenu

kulturu, upoznavanje osnovnih elemenata glazbenog jezika, razvijanje
glazbene kreativnosti, uspostavljanje i usvajanje vrijednosnih mjerila za
(kritiĉko i estetsko) procjenjivanje glazbe“ (Nastavni plan i program
Hrvatske 2006: 66). U prva tri razreda osnovne škole uĉenici se bave
pjevanjem, sviranjem, slušanjem i glazbenom kreativnošću, a u ĉetvrtom,
petom i šestom razredu pjevanjem, slušanjem i poznavanjem glazbe,
izvoĊenjem glazbe i glazbenim pismom, glazbenim igrama i slobodnim,
improviziranim ritmiziranjem, kretanjem na glazbu, plesom i sviranjem.
Aktivnosti nastave glazbe u sedmom i osmom razredu osnovne škole
reducirane su na pjevanje, slušanje i upoznavanje glazbe te sviranje,
stvaralaštvo i upotrebu raĉunala.3
3
Osnovna škola u Hrvatskoj traje osam godina.
76
Nastavni medij se definira kao „nosilac, odnosno posrednik informacija u
pedagoškoj komunikaciji“ (Bognar i Matijević 2002: 404), dok je pojam
nastave tehnologije širi i nadreĊen nastavnim medijima te se odnosi na
korištenje medija u obrazovne svrhe (Bognar i Matijević 2002: 326). Prema
Köcku i Ottu, obrazovna tehnologija „bavi se sadrţajem i metodama
obrazovanja i permanentnog usavršavanja, ako su posredovani i tehniĉkim
medijima. Pritom obrazovnu tehnologiju interesiraju planiranje, korištenje i
kontrola tehniĉkih sredstava (hardwarea), kao i posredovanih sadrţaja
(softwarea)“ (Köck i Otto; prema Bognar i Matijević 2002: 327). Dakle,
obrazovna tehnologija traţi naĉin kako optimalno rabiti nastavne medije.
Nastavni se mediji mogu podijeliti na vizualne, auditivne i audiovizualne.

Podskupina vizualnih su tekstualni mediji, a kao posebna skupina izdvaja se
kibernetska tehnika (raĉunala i internet) (Bognar i Matijević 2002: 331).
Prema ovoj podjeli, s jedne je strane kibernetska tehnika, a s druge svi ostali
„tradicionalni“ mediji.
Udţbeniku neupitno pripada vaţna uloga u procesu odgoja i obrazovanja.

Poljak navodi sljedeća bitna obiljeţja udţbenika: „(…)(1) udţbenik je
osnovna školska knjiga, za razliku od ostalih knjiga kao dopunske i pomoćne
literature u toku školovanja; (2) udţbenik je pisan na osnovi propisanog
nastavnog plana i programa, što ostala struĉna, znanstvena i umjetniĉka
literatura nije; (3) udţbenik učenici gotovo svakodnevno upotrebljavaju u
svom školovanju radi obrazovanja odnosno samoobrazovanja, dok ostalu
literaturu prouĉavaju povremeno i privremeno; (4) po svojoj osnovnoj
namjeni udţbenik treba da bude didaktički oblikovan radi racionalnijeg,
optimalnijeg, ekonomiĉnijeg i efikasnijeg obrazovanja, što ostala literatura
nije i ne mora biti“ (Poljak 1980: 29). MeĊutim, imajući u vidu specifiĉnosti
glazbeno-pedagoške prakse, postaje upitnim mišljenje da je temeljni „uvjet
kvalitete udţbenika uspješan didaktiĉko-metodiĉki prijenos odreĊenog
znanja iz znanstvenog diskursa i strukture u nastavni diskurs i strukturu“
(Beţen 2004: 62). Naime, glazba nije znanost, no ako bismo umjesto
znanosti uzeli nauk o glazbi poput uĉenja teorije glazbe, glazbenih oblika,
harmonije ili polifonije, glazbena pedagogija kao grana znanosti trebala bi
odgovoriti koliko je moguć i potreban udţbenik te kako ga oblikovati.
S obzirom na specifiĉnosti nastave glazbe i uloge nastavnih medija u njoj, u

ovom ćemo istraţivanju ispitati stavove uĉenika i uĉitelja o primjeni
nastavnih medija u nastavi glazbene kulture.
77
2. Cilj, problemi i hipoteze istraţivanja
Cilj ovog istraţivanja bio je ispitati stavove uĉenika i uĉitelja o primjeni

nastavnih medija u nastavi glazbene kulture. U skladu s tako formuliranim
ciljem izdvojeni su sljedeći zadatci:
1. istraţiti postoji li utjecaj dobi i spola uĉenika na uĉestalost bavljenja

glazbenim aktivnostima izvan obvezne nastave;
2. istraţiti postoji li utjecaj dobi na uĉestalost korištenja udţbenika
glazbene kulture kod kuće;
3. istraţiti razlike u uĉeniĉkoj samoprocjeni glazbene darovitosti s
obzirom na spol i dob;
4. istraţiti razlike u procjeni potrebe korištenja raĉunala u nastavi
glazbe i uĉestalosti korištenja raĉunala kod kuće za potrebe nastave
glazbene kulture s obzirom na spol i dob;
5. istraţiti razlike u uĉestalosti korištenja raĉunala za potrebe glazbene
kulture te procjeni vaţnosti upotrebe raĉunala za potrebe glazbene
kulture s obzirom na samoprocjenu glazbene darovitosti uĉenika;
6. istraţiti razlike u poznavanju glazbenih raĉunalnih programa s
obzirom na spol, dob i samoprocjenu glazbene darovitosti uĉenika;
7. istraţiti razlike u interesu prema uĉenju glazbenih raĉunalnih
programa s obzirom na spol, dob i samoprocjenu glazbene darovitosti
uĉenika;
8. istraţiti utjecaj godina radnog iskustva uĉitelja na korištenje glazbala
u nastavi glazbe;
9. istraţiti koliko ĉesto uĉitelji koriste razliĉite nastavne medije u
nastavi glazbe;
10. istraţiti razlike u korištenju raĉunala u nastavi glazbe s obzirom na
godine radnog iskustva uĉitelja;
11. istražiti razlike u učiteljskim procjenama važnosti i korisnosti upotrebe
računala za različita područja nastave glazbe.
U skladu s navedenim zadatcima oblikovane su sljedeće hipoteze:
H1: Uĉenice se u odnosu na uĉenike ĉešće bave glazbenim aktivnostima

izvan obvezne nastave.
H2: MlaĊi se uĉenici u odnosu na starije uĉenike ĉešće bave glazbenim
aktivnostima izvan obvezne nastave.
H3: MlaĊi uĉenici u odnosu na starije uĉenike ĉešće kod kuće koriste
udţbenike glazbene kulture.
H4: Postoje razlike u samoprocjeni glazbene darovitosti s obzirom na spol i
dob uĉenika.
78
H5: Postoje razlike u procjeni potrebe korištenja raĉunala u nastavi glazbe i
uĉestalosti korištenja raĉunala kod kuće za potrebe nastave glazbene kulture
s obzirom na spol i dob.
H6: Uĉenici koji se procjenjuju glazbeno darovitijim u odnosu na uĉenike
koji se procjenjuju manje darovitima ĉešće koriste raĉunalo za potrebe
glazbene kulture te procjenjuju upotrebu raĉunala za potrebe glazbene
kulture vaţnijom.
H7: Postoje razlike u poznavanju glazbenih raĉunalnih programa s obzirom
na spol, dob i uĉeniĉku samoprocjenu glazbene darovitosti.
H8: Postoje razlike u interesu prema uĉenju glazbenih raĉunalnih programa s
obzirom na spol, dob i uĉeniĉku samoprocjenu glazbene darovitosti.
H9: Postoji utjecaj godina radnog iskustva uĉitelja na korištenje glazbala u
nastavi.
H10: Od svih nastavnih medija, uĉitelji u nastavi najĉešće koriste glazbalo i
CD-player, a najrjeĊe udţbenik.
H11: Uĉitelji rijetko koriste glazbene raĉunalne programe.
H12: Postoji utjecaj duljine radnog staţa na korištenje raĉunala u nastavi
glazbe.
H13: Uĉitelji razliĉito procjenjuju vaţnost i korisnost upotrebe raĉunala za
razliĉita podruĉja nastave glazbe.
2.1. Metoda
2.1.1. Sudionici
Ispitivanje je provedeno na uzorku od 429 uĉenika i uĉenica od 5. do 8.

razreda triju osnovnih škola iz Krapinsko-zagorske i Zagrebaĉke ţupanije te
215 uĉitelja glazbene kulture iz cijele Hrvatske. Struktura uzorka s obzirom
na dob i spol uĉenika prikazana je u tablici 1. Od ukupno 429 uĉenika, njih
41 pohaĊa i glazbenu školu, što ĉini 9,6% uzorka. Od toga, sedam uĉenika
pohaĊa prvi razred, deset uĉenika drugi, jedanaest uĉenika treći, pet uĉenika
ĉetvrti, sedam uĉenika peti, a jedan uĉenik šesti razred osnovne glazbene
škole. Najviše uĉenika svira glasovir, zatim gitaru, sintesajzer, tamburu,
violinu, bubnjeve, flautu, violonĉelo, harmoniku, usnu harmoniku, klarinet i
saksofon.
79
Tablica 1. Struktura uzorka učenika s obzirom na dob i spol
Razred
spol 5. 6. 7. 8. ukupno
M 62 63 48 47 220
Ţ 65 53 40 51 209
ukupno 127 116 88 98 429
Od 215 uĉitelja glazbene kulture i glazbene umjetnosti, njih 194 zaposleno je

u osnovnoj općeobrazovnoj školi gdje predaju predmet glazbena kultura,
ĉetrnaest u gimnaziji gdje predaju predmet glazbena umjetnost te po ĉetiri u
osnovnoj i srednjoj glazbenoj školi gdje predaju predmete solfeggio, neko
glazbalo ili povijest glazbe (na taj naĉin nadopunjuju nastavnu normu).
Prosjeĉno trajanje radnog iskustva u uzorku iznosi M=15.42 (sd=10.85) uz
raspon od 1 do 43 godine (tablica 2).
Tablica 2. Struktura uzorka učitelja s obzirom na radno iskustvo
kategorije frekvencija %
<10 godina 89 41.40
11-20 godina 73 33.95
21-30 godina 26 12.09
31-40 godina 25 62.50
> 40 godina 2 0.93
2.1.2. Instrument i postupak ispitivanja
Za potrebe istraţivanja konstruirana su dva upitnika i to Upitnik za

ispitivanje korištenja nastavnih medija za uĉenike i Upitnik za ispitivanje
korištenja nastavnih medija za uĉitelje. Upitnik za ispitivanje korištenja
nastavnih medija namijenjen uĉenicima sastoji se od 19 pitanja otvorenog i
zatvorenog tipa koja se odnose na spol i dob uĉenika, pohaĊanje glazbene
škole, uĉestalost bavljenja glazbom izvan nastave, korištenje udţbenika
glazbene kulture, samoprocjenu glazbene darovitosti, uporabu raĉunala
tijekom nastave i izvan nje te interes prema korištenju nastavnih medija u
nastavi glazbene kulture.
80
Upitnik za ispitivanje korištenja nastavnih medija namijenjen uĉiteljima
sastoji se od 30 pitanja otvorenog, zatvorenog i kombiniranog tipa koja se
odnose na vrstu škole u kojoj su uĉitelji zaposleni, predmet koji predaju,
godine radnog iskustva, uĉestalost upotrebe razliĉitih nastavnih medija u
nastavi, naĉin realizacije aktivnosti nastave glazbe, samoprocjenu
informatiĉke pismenosti i upotrebu raĉunala i glazbenih raĉunalnih
programa.
Uĉenici su ispunjavali upitnike tijekom redovne nastave glazbene kulture.

Dio upitnika za uĉitelje sakupljen je tako što su ih voditelji ţupanijskih
vijeća podijelili uĉiteljima na struĉnim aktivima, a dio izravnim odlaskom
istraţivaĉa na pet takvih skupova. Sudionicima je ukratko objašnjena svrha
provoĊenja istraţivanja, zajamĉena im je anonimnost te su zamoljeni da
iskreno i precizno odgovaraju na pitanja.
2.2. Rezultati i diskusija

2.2.1. Stavovi uĉenika o korištenju nastavnih medija u nastavi glazbe
H1: Učenice se u odnosu na učenike češće bave glazbenim aktivnostima

izvan obvezne nastave.
Što se tiĉe razlike u uĉestalosti bavljenja glazbom izvan obvezne nastave

prema spolu, rezultati ukazuju na postojanje statistiĉki znaĉajne razlike
izmeĊu uĉenika i uĉenica u pjevanju i plesanju (tablica 3), pri ĉemu se
uĉenice znaĉajno ĉešće bave navedenim aktivnostima. U sluĉaju sviranja,
skladanja i slušanja glazbe nisu uoĉene znaĉajne razlike izmeĊu uĉenika i
uĉenica. Time je djelomiĉno potvrĊena prva hipoteza.
Dobiveni rezultati u skladu su s istraţivanjima koja pokazuju da uĉenice

imaju uglavnom pozitivnije stavove prema glazbi u odnosu na uĉenike. Tako
su Crowther i Durkin (1982) proveli istraţivanje na sudionicima u dobi od
dvanaest do osamnaest godina i uoĉili da su navedeni trendovi posebno
evidentni u mlaĊim dobnim skupinama te da uĉenice ĉešće sudjeluju u
glazbenim aktivnostima, pokazuju veći interes prema bavljenju glazbom i
postiţu bolji uspjeh u bavljenju glazbenim aktivnostima. Postoji i spolno
etiketiranje u odnosu na izbor glazbenih instrumenata pa se tako instrumenti
poput flaute, violine ili klarineta percipiraju kao ţenski, dok se bubnjevi,
trombon ili truba smatraju više muškim instrumentima (O'Neill 1997).
81
Tablica 3. Razlike u učestalosti bavljenja glazbenim aktivnostima izvan obvezne
nastave između učenika i učenica
Aktivnost hi-kvadrat df p
sviranje 1.514 3 .679
pjevanje u školskom zboru 71.837 3 .000
pjevanje u drugom zboru 52.817 3 .000
pjevanje samostalno 45.975 3 .000
ples 71.952 3 .000
skladanje 2.279 3 .516
slušanje glazbe po vlastitom 4.461 3 .216
izboru
p<.05
H2: Mlađi se učenici u odnosu na starije učenike češće bave glazbenim

aktivnostima izvan obvezne nastave.
Što se tiĉe dobne razlike u bavljenju razliĉitim glazbenim aktivnostima izvan

obvezne nastave, rezultati (tablica 4) ukazuju na postojanje statistiĉki
znaĉajne razlike u sviranju, pjevanju u školskom zboru, skladanju i slušanju
glazbe po vlastitom izboru izmeĊu uĉenika razliĉite dobi. Tako se uĉenici
petih razreda u odnosu na starije uĉenike više bave sviranjem i pjevanjem u
školskom zboru, skladanjem se najviše bave uĉenici šestih i sedmih razreda,
a slušanjem glazbe po vlastitom izboru uĉenici viših razreda osnovne škole,
ĉime je djelomiĉno potvrĊena postavljena hipoteza.
Razlog takvog stanja vjerojatno je taj što uĉenici prije ulaska u pubertet ne
osjećaju sram pa tako ni tijekom javnog izvoĊenja, dok se on kasnije javlja.
Pokušaji skladanja vjerojatno su povezani s ulaskom u pubertet i traţenjem
mogućnosti i takvog izraţavanja, koje kasnije opada zbog izostanka uspjeha.
Slušanje glazbe ne zahtijeva izraţavanje vlastitih sposobnosti, već na neki
naĉin traţenje pripadnosti, vezanje uz uzore, a time i obiljeţavanje sebe
odreĊenim estetskim vrijednostima. Mladim ljudima glazba sluţi kao
sredstvo stvaranja novih simbola, uĉenja normi i pravila društva, uvoĊenja
novih tema i unificiranja društvenih kolektiva (Lull 1985). Lull nadalje istiĉe
kako „mladi ljudi koriste glazbu kako bi postigli svoje personalne i
interpersonalne ciljeve, kako bi se odupirali autoritetu, utemeljili svoje
identitete, razvili odnose s vršnjacima i nauĉili o svijetu izvan kuće,
susjedstva ili škole“ (Lull 1985: 365).
82
Tablica 4. Razlike u učestalosti bavljenja glazbenim aktivnostima izvan obvezne
nastave s obzirom na dob
Aktivnost hi-kvadrat df p
sviranje 25.906 9 .002
pjevanje u školskom zboru 33.268 9 .000
pjevanje u drugom zboru 5.906 9 .749
pjevanje samostalno 13.235 9 .152
ples 11.195 9 .263
skladanje 18.572 9 .029
slušanje glazbe po vlastitom 18.272 9 .032
izboru
p<.05
H3: Mlađi učenici u odnosu na starije učenike češće kod kuće koriste
udžbenike glazbene kulture.
Što se tiĉe uĉestalosti korištenja udţbenika glazbene kulture kod kuće s

obzirom na dob odnosno razred sudionika, rezultati hi-kvadrat testa ukazuju
na postojanje znaĉajne razlike (hi-kvadrat=70.089; df=9; p=.000). Uĉenici
osmog razreda najrjeĊe koriste udţbenik, dok uĉenici petog i šestog razreda
nešto ĉešće koriste udţbenik kod kuće. Uzrok se moţe traţiti u ranije
spomenutim aktivnostima, odnosno kako slabi interes prema pjevanju i jaĉa
za slušanje glazbe, tako uĉenici sve manje koriste udţbenik kao pjesmaricu
dok im on za slušanje glazbe nije potreban ili barem nije za onu vrstu glazbe
koju slušaju u slobodno vrijeme. Rezultati brojnih istraţivanja (Harland
2000.; Ross 1995, 1998) ukazuju na to da je opadanje popularnosti nastave
glazbe tijekom srednjoškolskog obrazovanja uzrokovano opadanjem
motivacije uĉenika zbog postojanja kulturne disonance izmeĊu sadrţaja
nastave glazbe u srednjoj školi i glazbe koju tinejdţeri slušaju izvan škole.
Ross ukazuje na nepopularnost nastave glazbe u srednjoj školi, a razloge
pronalazi u neprilagoĊenosti nastavnih sadrţaja izazovima i promjenama
modernog društva u kojemu uĉenici ţive (Ross 1995, 1998; prema Dobrota i
Reić Ercegovac 2016: 94).
Općenito, kada se pogleda uĉestalost korištenja udţbenika glazbene kulture

kod kuće, moţe se zakljuĉiti da u petom i šestom razredu dominiraju
odgovori „rijetko“ i „ponekad“, a u sedmom i osmom „nikada“ i „rijetko“.
Kada se analiziraju glazbena podruĉja za koja se rabi udţbenik glazbene
kulture na cijelom uzorku, podatci pokazuju da 61,53% uĉenika navodi
pjevanje, zatim 35,43% podatke o skladateljima, skladbama i ostalim
muzikološkim sadrţajima, 28,9% uĉenika rabi udţbenik za pjevanje po
83
notama, 14,68% uĉenika navelo je da im udţbenik ne sluţi niĉemu, 14,21%
za sviranje, 9,56% za postavljanje pitanja o skladbama koje su na CD-u te
1,63 % uĉenika navelo je da im udţbenik sluţi za skladanje.
Budući da je udţbenik, izmeĊu ostalog, knjiga kojom se uĉenici trebaju

samostalno sluţiti, mogao bi posluţiti za pisanje zadataka kod kuće i stoga je
bilo vrlo zanimljivo istraţiti koliko ĉesto uĉenici pišu domaće zadaće.
Rezultati analize ukazuju na postojanje statistiĉki znaĉajne razlike izmeĊu
uĉenika s obzirom na dob (hi-kvadrat=40.212; df=12; p=.000), pri ĉemu
najrjeĊe domaću zadaću pišu uĉenici osmog razreda, a najĉešće uĉenici
petog razreda. No, zapravo ĉak više od polovice uĉenika petog razreda
priznaje da je nikada ne pišu, a otprilike dvije trećine nikada ili vrlo rijetko.
Dakle, udţbenik zasigurno nije potreban za izradu domaće zadaće koja se
piše vrlo rijetko ili se uopće ne piše.
Slijedom reĉenog, potvrĊena je treća hipoteza.
H4: Postoje razlike u samoprocjeni glazbene darovitosti s obzirom na spol i

dob učenika.
Što se tiĉe samoprocjene glazbene darovitosti općenito, glazbeno darovitima

procijenilo se 110 ili 25,64% sudionika, osrednje darovitima njih 181 ili
42,19%, a nedarovitima njih 138 ili 32,17%. Samoprocjena darovitosti
razlikuje se s obzirom na spol, pri ĉemu su se uĉenice u odnosu na uĉenike
procijenile glazbeno darovitijima (tablica 5).
Što se tiĉe samoprocjene glazbene darovitosti s obzirom na dob, analiza

rezultata je pokazala da nema znaĉajnih razlika (tablica 5). Slijedom toga,
postavljena hipoteza je djelomiĉno prihvaćena.
Tablica 5. Razlike u samoprocjeni glazbene darovitosti s obzirom na spol i dob
χ2-test df p χ2-test df p
(spol) (dob)
Samoprocjena 8,714 2 0.013* 7,359 6 0.289

glazbene darovitosti
*p<.05
84
H5: Postoje razlike u procjeni potrebe korištenja računala u nastavi glazbe i
učestalosti korištenja računala kod kuće za potrebe nastave glazbene kulture
s obzirom na spol i dob.
Kako bi se utvrdilo razlikuju li se uĉenici u uĉestalosti korištenja raĉunala u

slobodno vrijeme za potrebe glazbene kulture, provedena je Friedmanova
analiza varijance (Friedman ANOVA= 348.15; df=429,2; p=.000) koja je
ukazala na postojanje znaĉajnih razlika. Vidljivo je da uĉenici najĉešće rabe
raĉunalo u slobodno vrijeme, a najrjeĊe za potrebe nastave glazbene kulture,
pri ĉemu dvije trećine ispitanika nikada ne upotrebljava ili upotrebljava vrlo
rijetko raĉunalo za potrebe nastave glazbene kulture.
Rezultati analize na dvije varijable: uĉestalost korištenja raĉunala za potrebe

glazbene kulture i procjena potrebe korištenja raĉunala u nastavi glazbe s
obzirom na dob, pokazuju kako ne postoje dobne razlike u procjeni potrebe
korištenja raĉunala u nastavi glazbe, ni dobne razlike u uĉestalosti korištenja
raĉunala kod kuće za potrebe nastave glazbene kulture (tablica 6).
S obzirom na spol nije utvrĊena razlika u procjeni potrebe korištenja

raĉunala u nastavi glazbe. Kada je rijeĉ o korištenju raĉunala kod kuće za
potrebe nastave glazbene kulture, utvrĊena je razlika izmeĊu uĉenika i
uĉenica, pri ĉemu uĉenice u odnosu na uĉenike znaĉajno ĉešće koriste
raĉunalo za potrebe nastave glazbene kulture (tablica 6).
Oĉigledno je da postoji ujednaĉen interes prema uvoĊenju raĉunala u nastavu

glazbe, no pasivnost kod uĉenika posljedica je slabije samoprocjene glazbene
darovitosti, a time i interesa prema nastavnom predmetu. To što je uporaba
raĉunala kod kuće redovito i daleko rjeĊa za nastavu glazbe nego za ostale
nastavne predmete pokazuje ponajprije manju zahtjevnost nastave glazbe, ali
i da se glazbeno obrazovanje dogaĊa uglavnom u školi.
85
Tablica 6. Razlike u procjeni potrebe korištenja računala u nastavi glazbe i
učestalosti korištenja računala za potrebe nastave glazbene kulture
s obzirom na spol i dob
χ2-test df P χ2-test df p
(spol) (dob)
Procjena potrebe 0,679 1 0,410 7,302 3 0,063

korištenja računala
u nastavi glazbe
Učestalost 12,583 3 0,006* 12,465 9 0,188
kod kuće za
potrebe nastave
glazbene kulture
*p<.05
H6: Učenici koji se procjenjuju glazbeno darovitijim u odnosu na učenike

koji se procjenjuju manje darovitima češće koriste računalo za potrebe
glazbene kulture te procjenjuju upotrebu računala za potrebe glazbene
kulture važnijom.
Kako bi se istraţilo razlikuju li se uĉenici u upotrebi raĉunala za potrebe

glazbene kulture s obzirom na samoprocjenu darovitosti, provedena je
Kruskall-Wallisova analiza varijance koja je pokazala da se uĉenici razlikuju
u upotrebi raĉunala s obzirom na samoprocijenjenu glazbenu darovitost
(H(2,N=429)=10.38; p=.006). Za razliku od uporabe, kod uĉeniĉke procjene
potrebe korištenja raĉunala u glazbenoj nastavi nije utvrĊena znaĉajna
razlika s obzirom na samoprocijenjenu glazbenu darovitost (hi-kvadrat=.868;
df=2; p=.648).
Bez obzira na podatak da uĉenice i daroviti ĉešće upotrebljavaju raĉunalo za

potrebe nastave glazbe, za uvoĊenje informacijsko-komunikacijske
tehnologije u nastavu glazbe obeshrabrujuća je ĉinjenica da dvostruko više
darovitih nikad ne rabi raĉunalo za potrebe nastave glazbe od onih koji ga
rabe ĉesto. S druge strane, gotovo se poklapa postotak uĉenika koji nikad
kod kuće ne rabi raĉunalo za potrebe nastave glazbe s postotkom od ĉak 42%
sudionika istraţivanja koji su procijenili potrebnim upotrebu raĉunala u
nastavi glazbe. Pritom je vrlo vaţno istaknuti da na navedenu procjenu
znaĉajan utjecaj nisu imali ni dob ni spol ni samoprocijenjena glazbena
darovitost.
86
H7: Postoje razlike u poznavanju glazbenih računalnih programa s obzirom
na spol, dob i učeničku samoprocjenu glazbene darovitosti.
Od ukupnog broja sudionika (N=429), njih 406 ili gotovo 95% ne zna se
koristiti glazbenim raĉunalnim programima. To što je broj uĉenika koji su
barem pokoji put uporabili raĉunalo za potrebe nastave glazbe daleko veći
nego onih uĉenika koji znaju upotrebljavati glazbene raĉunalne programe
pokazuje ponajprije to da je velika razlika izmeĊu potrebnog znanja za
upotrebu raĉunala i raĉunalnih programa. Naime, uporaba raĉunala i
internetskih pretraţivaĉa poput Googlea ili YouTubea zahtijeva vrlo malo
(informatiĉkog) znanja i potrebno je vrlo malo iskustva za njihovo
ovladavanje za razliku od pravih raĉunalnih (pa i glazbenih) programa.
Poznavanje rada raĉunala i nekog broja raĉunalnih programa zasigurno
pozitivno utjeĉe na brzinu usvajanja novih programa, no ipak,
zadovoljavajuća razina znanja za upoznavanje i korištenje novih programa
moţe iziskivati nekoliko dana, tjedana pa i mjeseci vrlo upornog rada ovisno
o sloţenosti samog programa, prethodnom znanju, sklonosti informatici,
inteligenciji i drugom.
S obzirom na spol nije utvrĊena znaĉajna razlika u poznavanju glazbenih

raĉunalnih programa (tablica 7), što je donekle neobiĉno budući da rezultati
drugih istraţivanja pokazuju kako se informacijska tehnologija uglavnom
smatra „muškom“ domenom i „muškim“ školskim predmetom (Cole i sur.
1994). Uĉenici pokazuju više samopouzdanja i pozitivnije stavove prema
raĉunalima u odnosu na uĉenice (Wiburg 1994/95). Comber i sur. (1993,
1997) uoĉavaju kako uĉenici imaju pozitivnije stavove u odnosu na uĉenice
kad je rijeĉ o upotrebi informacijsko-komunikacijske tehnologije. Usporedba
rezultata tim je zanimljivija jer naizgled postoje kontradiktornosti. Naime,
ranije je navedeno da uĉenice više rabe raĉunalo za potrebe glazbene nastave
premda su uĉenici skloniji informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji.
MeĊutim, upotreba raĉunala zapravo je konzumiranje usluge za koju nije
potrebno osobito znanje, dok je uporaba raĉunalnih programa svojevrsni alat
koji itekako iziskuje poznavanje i uloţeni napor. Ujednaĉenost u dobivenim
rezultatima poznavanja glazbenih raĉunalnih programa zapravo pokazuje
ravnoteţu izmeĊu većeg interesa prema glazbi poduprtu višom razinom
samoprocjene glazbene darovitosti kod uĉenica i veće sklonosti
informacijskoj tehnologiji uĉenika.
S obzirom na dob rezultati su pokazali da se uĉenici razlikuju u poznavanju

glazbenih raĉunalnih programa (tablica 7). Rast pokazatelja uĉeniĉkog
poznavanja glazbenih raĉunalnih programa do sedmog i pad u osmom
razredu upućuju na zakljuĉak o entuzijazmu u maksimumu od desetak posto
87
uĉenika/uĉenica koji od petog do sedmog razreda gotovo linearno raste,
nakon ĉega slijedi zasićenje i osipanje najvjerojatnije zbog izostanka
vidljivog rezultata.
S obzirom na samoprocjenu glazbene darovitosti postoji znaĉajna razlika u

poznavanju korištenja glazbenih raĉunalnih programa (tablica 7), budući da s
većom samoprocjenom darovitosti raste i poznavanje glazbenih raĉunalnih
programa.
Slijedom reĉenog, hipoteza 7 djelomiĉno je prihvaćena, odnosno potvrĊeno

je postojanje utjecaja dobi i samoprocijenjene glazbene darovitosti na
poznavanje glazbenih raĉunalnih programa, ali ne i spola.
Tablica 7. Razlike u poznavanju glazbenih računalnih programa s obzirom na spol,

dob i učeničku samoprocjenu glazbene darovitosti
χ2-test df p χ2-test df p χ2-test df p

(spol) (dob) (samo
proc.)
Poznavanje 1,889 1 0,169 7,815 3 0,049* 9,118 2 0,010*
glazbenih
računalnih
programa
*p<.05
H8: Postoje razlike u interesu prema učenju glazbenih računalnih programa

s obzirom na spol, dob i učeničku samoprocjenu glazbene darovitosti.
Polovica sudionika iskazala je ţelju da nauĉi upotrebljavati glazbene

raĉunalne programe (49.88%). Pritom je utvrĊena znaĉajna razlika s obzirom
na spol, pri ĉemu su uĉenice u odnosu na uĉenike u većem broju iskazale
interes prema uĉenju glazbenih raĉunalnih programa (tablica 8). S obzirom
na dob utvrĊena je znaĉajna razlika u interesu prema uĉenju glazbenih
raĉunalnih programa (tablica 8), pri ĉemu mlaĊi uĉenici pokazuju veći
interes prema uĉenju navedenih programa. S obzirom na samoprocjenu
glazbene darovitosti, postoji znaĉajna razlika u interesu prema uĉenju
glazbenih raĉunalnih programa, pri ĉemu uĉenici koji se procjenjuju
glazbeno darovitijima pokazuju veći interes prema uĉenju glazbenih
raĉunalnih programa (tablica 8). Na temelju dobivenih rezultata moguće je
88
prihvatiti postavljenu hipotezu. Time je potvrĊena pretpostavka da oni koji
imaju nisko mišljenje o vlastitoj darovitosti procjenjuju da im ni raĉunalni
programi neće pomoći te da su darovitiji skloniji razvijati svoj talent.
Tablica 8. Razlike u poznavanju glazbenih računalnih programa s obzirom na spol,

dob i učeničku samoprocjenu glazbene darovitosti
χ2-test df p χ2-test df p χ2-test df p

(spol) (dob) (samopr
oc.)
Interes 28,726 1 0,000* 9,991 3 0,019* 36,148 2 0,000
prema
učenju
glazbenih
računalnih
programa
*p<.05
U tablici 9. prikazane su frekvencije odgovora na pitanje Što bi želio naučiti

uz pomoć računalnih programa (interneta)? Najveći postotak zauzima
pjevanje, slijedi sviranje, uĉenje podataka o skladateljima, raspoznavanje
tonova melodije, pjevanje po notama i skladanje. Dobiveni slijed treba
tumaĉiti iskljuĉivo kao uĉeniĉko rangiranje atraktivnosti nastavnih podruĉja,
a nikako kao uĉeniĉku procjenu u kojim podruĉjima će im biti korisna
upotreba raĉunala budući da je ranije uoĉeno vrlo slabo uĉeniĉko poznavanje
glazbenih raĉunalnih programa.
Tablica 9. Sadržaji koje bi učenici željeli naučiti uz pomoć

računalnih programa (interneta)
frekvencije %
pjevanje po notama 103 24.01
raspoznavanje tonova melodije 112 26.11
pjevanje 174 40.56
sviranje 135 31.47
skladanje 68 15.85
podatke o skladateljima i sl. 121 28.20
ništa 82 19.11
89
U tablici 10. prikazani su odgovori sudionika na pitanje Koja bi nastavna
pomagala i sredstva uveli, a koja izbacili iz nastave Glazbene kulture?
Uĉenici u najvećem postotku navode da bi iz nastave glazbe trebalo izbaciti
ĉasopise i/ili novine, a uvesti raĉunalo, premda postoji odreĊena nekorisnost
dobivenih podataka koliko zbog uĉeniĉkog nepoznavanja karakteristika
nekih nastavnih medija toliko i zbog iznošenja mišljenja da bi trebalo izbaciti
ono što je već izbaĉeno ili uvesti što već postoji u nastavi. Zapravo bi trebalo
zanemariti razmatranje svih nastavnih medija za koje je razlika postotka
uĉenika unutar deset posto za njihovo izbacivanje i uvoĊenje. Tako se
zasigurno moţe tvrditi samo da znaĉajan broj uĉenika smatra nepotrebnim
ĉasopise i novine, a da bi poţeljno bilo uvesti raĉunalo te pjesmaricu.
Tablica 10. Nastavni mediji koje bi učenici uveli ili izbacili iz nastave
glazbene kulture
IZBACITI UVESTI
Frekvencija % Frekvencija %
udžbenik 91 21.21 79 18.41
školska ploča i kreda 85 19.81 63 14.68
kasetofon 74 17.25 66 15.38
televizor 156 36.36 136 31.70
radio 57 13.29 94 21.91
računalo 81 18.88 213 49.65
časopis i/ili novine 247 57.57 39 9.09
modulator 80 18.65 73 17.01
pjesmarica 50 11.66 115 26.80
priručnik 84 19.58 66 15.38
početnica 94 21.91 51 11.88
drugo 9 2.10 50 11.66
2.2.2. Stavovi učitelja o korištenju nastavnih medija u nastavi glazbe
H9: Postoji utjecaj godina radnog iskustva učitelja na korištenje glazbala u

nastavi.
U tablici 11. prikazana je uĉestalost korištenja glazbala u nastavi. Pored

ponuĊenih glazbala, uĉitelji su naveli sljedeća glazbala koja koriste u
nastavi: tambura (f=12), blok-flauta (f=21), udaraljke (f=13), harmonika
(f=8), Orffov instrumentarij (f=7), dok je po jedan uĉitelj naveo violinu, rog,
trubu i ukulele.
90
Uĉitelji pojedina glazbala ili nikada ne koriste u nastavi ili ih pak koriste
ĉesto, kao u sluĉaju pijanina. Rezultati pokazuju da su pijanino i sintesajzer
najĉešće korištena glazbala u nastavi, dok je od ponuĊenih glazbala najrjeĊe
korištena gitara. Razlog najĉešćeg odabira glazbala s tipkama je što takva
glazbala mogu svirati i melodiju i akordijsku pratnju zasebno ili, uobiĉajeno,
istovremeno. Dok prije nekoliko desetaka godina uopće nije bilo elektriĉnih
glazbala te je pijanino bio najĉešći izbor zbog manjeg zauzimanja prostora u
uĉionici od glasovira, danas polako sintesajzeri ugroţavaju uobiĉajenost
pijanina zbog manjih troškova odrţavanja, kao i manjeg iznosa kapitalnog
ulaganja u glazbalo. Ipak, postoji otpor prelasku na sintesajzer ponajprije
zbog kvalitete zvuka pijanina iako elektriĉna glazbala mogu daleko lakše biti
ţiĉanom vezom spojena s raĉunalom te su uglavnom lakše prenosiva, što
nisu zanemarive prednosti.
Tablica 11. Učestalost korištenja glazbala u nastavi

(frekvencije i prosječne vrijednosti)
Glazbalo nikada rijetko ponekad ĉesto M C D fD

(f) (f) (f) (f)
glasovir 157 4 4 50 1.75 1.00 1.00 157
pijanino 80 4 13 118 2.79 4.00 4.00 118
elektriĉni
145 10 7 53 1.85 1.00 1.00 145
pijanino
sintesajzer 79 21 38 77 2.53 3.00 1.00 79
gitara 161 23 20 11 1.47 1.00 1.00 161
ostala 158 3 30 24
1.63 1.00 1.00 158
glazbala
Kako bi se istraţio odnos duljine radnog iskustva i korištenja glazbala u

nastavi, izraĉunati su koeficijenti korelacije izmeĊu duljine radnog iskustva i
uĉestalosti korištenja glazbala te su pokazali da uĉestalost korištenja glazbala
nije povezana s duljinom radnog iskustva, izuzev uĉestalosti korištenja
sintesajzera (tablica 12). Uĉitelji s kraćim radnim iskustvom, koji su
vjerojatno i mlaĊi, ĉešće koriste sintesajzer od onih s duljim iskustvom. Time
je djelomiĉno potvrĊena postavljena hipoteza.
91
Tablica 12. Koeficijenti korelacije između duljine radnog iskustva i učestalosti
korištenja glazbala u nastavi
glasovir pijanino električni sintesajzer gitara ostala

pijanino glazbala
duljina radnog -.07 .06 -.07 -.15* -.05 -.05
iskustva
*p<.05
Provedena Friedmanova analiza varijance potvrdila je znaĉajnu razliku u

uĉestalosti korištenja razliĉitih nastavnih medija u nastavi glazbene kulture
(Friedman ANOVA=1656.29; df=12,215; p=.000). Najĉešće su korišteni
mediji udţbenik i CD-player, a najrjeĊe korišteni mediji radio, kasetofon i
gramofon (tablica 13), stoga se odbacuje postavljena hipoteza.
Tablica 13. Učestalost korištenja ostalih nastavnih medija u nastavi

glazbene kulture
nikada rijetko ponekad ĉesto M sd C D fD

(f) (f) (f) (f)
udţbenik 1 2 23 189 3.86 .41 4 4 189
CD-player 18 10 15 172 3.86 .92 4 4 172
školska 9 14 72 120 3.41 .79 4 4 120
ploĉa i kreda
raĉunalo 33 18 47 117 3.15 1.11 4 4 117
pjesmarica 35 35 89 56 2.77 1.01 3 3 89
priruĉnik 40 34 87 54 2.72 1.04 3 3 87
televizor 128 34 39 14 1.71 .98 1 1 128
ĉasopis i/ili 106 72 32 5 1.70 .80 2 1 106
novine
modulator 121 49 34 11 1.70 .91 1 1 121
poĉetnica 145 45 18 7 1.47 .78 1 1 145
radio 179 25 7 4 1.24 .60 1 1 179
kasetofon 194 10 3 8 1.19 .64 1 1 194
gramofon 212 2 1 0 1.01 .17 1 1 212
92
H11: Učitelji glazbe rijetko koriste glazbene računalne programe.
Svoju informatiĉku pismenost uĉitelji su procijenili prosjeĉnom ocjenom

M=3.85 uz sd=.88.
Od ukupno 215 uĉitelja, njih 59% (N=127) upotrebljava glazbene raĉunalne

programe, stoga se odbacuje postavljena hipoteza. Evidentno je da je većina
uĉitelja upoznata s nekim glazbenim softverima i mogućnostima te da koriste
barem neki od njih, što je i poţeljno zbog upućenosti glazbenih pedagoga u
nove potencijale koji bi mogli biti iskoristivi kako u glazbene tako i u
pedagoške svrhe.
Sibelius je znaĉajno najzastupljeniji program te ga upotrebljava 30% uĉitelja,

dok se ostali programi znaĉajno manje koriste. Pored njih, uĉitelji su naveli
još nekoliko programa s uĉestalošću navoĊenja manjom od 1%
(GarageBand, Play piano, Logic 9, CDex, Ytd, NoteWorthy Composer,
Audacity, DvDrum, Transcribe, Guitar Pro, Mixcraft, Final Cut Studio, BS
Player, WaveLab, Virtual Studio Technology, Kontakt).
Ĉak 180 uĉitelja ili gotovo 84% navelo je da rabi internet za potrebe
pripreme nastave, dok je 129 uĉitelja ili 60% navelo da se koristi internetom
tijekom nastave. Na temelju dobivenih rezultata većina uĉitelja (86,51%)
smatra potrebnim i korisnim upotrebu raĉunala za odrţavanje nastave. Ipak,
većina uĉitelja (75,23%) smatra da im je potrebna dodatna poduka za
korištenje glazbenih raĉunalnih programa, a gotovo svi (93,46%) smatraju da
upotreba raĉunala poboljšava kvalitetu glazbene nastave. Iz navedenih
rezultata moguće je prihvatiti hipotezu 11 prema kojoj uĉitelji pokazuju
interes prema upoznavanju raĉunalnih glazbenih programa.
Rezultati istraţivanja korištenja tehnologije u nastavi glazbe (Bauer i sur.

2003.; Reese i Rimington 2000.; Taylor i Deal 2000) ukazuju na to da, iako
uĉitelji pokazuju ţelju za uĉenjem i korištenjem tehnologije, relativno je
malen broj uĉitelja koji takvu tehnologiju koriste u svojim razredima. Neka
pak istraţivanja (Reese i Rimington 2000.; Taylor i Deal 2000) pokazuju da
većina uĉitelja (izmeĊu 75% i 92%) upotrebljava tehnologiju prilikom
ispunjavanja administrativnih zadataka, a manje od 30% uĉitelja rabi je
tijekom nastave. Ho (2007) je proveo istraţivanje na studentima glazbe i
zakljuĉio kako oni visoko procjenjuju svoje sposobnosti korištenja
multimedijskih tehnologija, ali ne vjeruju da će uvoĊenje multimedijskih
tehnologija u studijske programe poboljšati kvalitetu njihova obrazovanja.
93
H12: Postoji utjecaj duljine radnog staža na korištenje računala u nastavi
glazbe.
Iz tablice 14. vidljivo je da postoji znaĉajna povezanost izmeĊu duljine

radnog iskustva i nekih aspekata korištenja raĉunala u glazbenoj nastavi,
ĉime je prihvaćena hipoteza 12. Tako se uĉitelji s kraćim radnim iskustvom
procjenjuju informatiĉki pismenijima, ĉešće koriste internet tijekom nastave
te u većoj mjeri koriste glazbene raĉunalne programe. S druge strane, stariji
uĉitelji (s duljim radnim iskustvom) ĉešće procjenjuju potrebnom dodatnu
poduku za korištenje raĉunalnih glazbenih programa. Za ostale varijable nije
utvrĊena znaĉajna povezanost s duljinom radnog iskustva.
Tablica 14. Koeficijenti korelacije između duljine radnog iskustva i

duljina radnog
iskustva
informatiĉka pismenost -.288**
korištenje raĉunalnih programa .071
korištenje interneta za potrebe pripreme nastave -.107
korištenje interneta za vrijeme nastave -.218*
procjena potrebe za korištenjem raĉunala za nastavu -.112
korištenje glazbenih raĉunalnih programa -.286**
potreba dodatne poduke za korištenje raĉunalnih glazbenih .284**
programa
procjena poboljšanja kvalitete nastave korištenjem -.097
raĉunala
*p<.05; **p<.01
H13: Učitelji različito procjenjuju važnost i korisnost upotrebe računala za

različita područja nastave glazbe.
U tablici 15. prikazani su rangovi koje su uĉitelji dodijelili pojedinim

nastavnim podruĉjima glazbene nastave prema procjeni vaţnosti i korisnosti
upotrebe raĉunala za svako od njih. Provedena Friedmanova analiza
varijanca pokazala je da postoji znaĉajna razlika u procjeni korisnosti
raĉunala za razliĉita nastavna podruĉja (Friedman ANOVA=268.702; df=5;
p=.000) uz koeficijent konkordancije W=.316. Iz rezultata je vidljivo da
postoji osrednje slaganje uĉitelja u procjeni vaţnosti raĉunala za razliĉita
nastavna podruĉja, pri ĉemu je najveći prosjeĉni rang utvrĊen za slušanje
94
glazbe, zatim muzikološke podatke i glazbeno stvaralaštvo. Uĉitelji su
najveći rang dodijelili glazbenom opismenjivanju, za što oĉito u najmanjoj
mjeri smatraju korisnom upotrebu raĉunala.
Tablica 15. Rang nastavnih područja s obzirom na važnost/korisnost

primjene računala
nastavna područja prosječni rang D fD

slušanje 1.835 1 97
muzikološki podatci 2.594 2 73
glazbeno stvaralaštvo 3.829 3 46
pjevanje 3.953 5 38
sviranje 4.276 4 57
glazbeno opismenjivanje 4.512 6 65
U tablici 16. prikazana je uĉestalost upotrebe razliĉitih nastavnih medija za

pjevanje s uĉenicima. Friedmanova analiza varijance pokazala je da postoji
razlika u uĉestalosti korištenja razliĉitih nastavnih medija (Friedman
ANOVA=497.709; df=4; p=.000), pri ĉemu uĉitelji najĉešće pjevaju s
uĉenicima na nastavi i pritom koriste udţbenik kao pjesmaricu. Ostali se
mediji (udţbenici s nuţnim uputama za pjevanje, notni zapisi iz pjesmarica
ili notni zapisi koje je izradio sam uĉitelj) znaĉajno manje koriste u glazbenoj
nastavi.
Tablica 16. Učestalost upotrebe različitih nastavnih medija za pjevanje s učenicima
nastavni medij nikada (f) rijetko (f) ponekad (f) često (f)
udžbenik kao pjesmarica 5 2 13 194
udžbenik s uputama za 103 28 33 50
pjevanje učenika
notni zapisi iz pjesmarica 35 23 97 60
notni zapisi nastavnika 84 58 59 14
pjevanje s učenicima na 0 2 11 202
nastavi

sviranje s uĉenicima. Friedmanova analiza varijance pokazala je da postoji
ANOVA=366.725; df=4; p=.000), pri ĉemu uĉitelji najĉešće koriste
95
udţbenik kao zbirku skladbi i sviraju s uĉenicima na nastavi. Ostali se mediji
(udţbenik kao zbirka nuţnih uputa za sviranje, notni zapisi iz pjesmarica ili
notni zapisi koje je izradio sam uĉitelj na raĉunalu) znaĉajno manje koriste u
glazbenoj nastavi.
Tablica 17. Učestalost upotrebe različitih nastavnih medija za sviranje s učenicima
udžbenik kao zbirka skladbi 23 11 24 157
udžbenik kao zbirka uputa 82 39 49 45
za sviranje učenika
notni zapisi iz pjesmarica 49 31 83 52
notni zapisi učitelja 145 27 26 17
napravljeni na računalu
sviranje s učenicima na 10 30 57 118
nastavi

glazbeno stvaralaštvo. Friedmanova analiza varijance pokazala je da postoji
ANOVA=335.183; df=4; p=.000), pri ĉemu uĉitelji najĉešće koriste
udţbenik ili sami izmišljaju zadatke odnosno improviziraju. Većina
raĉunalne programe za glazbeno stvaralaštvo ne upotrebljava nikada, a oni
koji ih rabe, naveli su programe: Sibelius (N=24), Finale (N=4), Music score
(N=4), Encore (N=3) i Forte (N=2).
Tablica 18. Učestalost upotrebe različitih nastavnih medija za

glazbeno stvaralaštvo
udžbenik 54 28 59 74
vlastita literatura učitelja 151 30 22 12
improvizacija 66 34 75 40
računalo i računalni programi 178 19 13 5
bavljenje glazbenim stvaralaštvom 22 85 78 30
Pitanjima i zadatcima iz udţbenika vezanima za slušanje glazbe koristi se 62

uĉitelja ili njih 28,84%, dok ih većina (62,33%) kombinira pitanja iz
udţbenika s vlastitim pitanjima. Većina uĉitelja (70,70%) navela je da ta
pitanja iz udţbenika nekad ĉitaju oni sami, a nekada uĉenici.
96
Za usvajanje muzikološkog znanja uĉenici se najĉešće sluţe udţbenikom
(73,49%), zatim bilješkama s nastave (64,65%) te raĉunalom i internetom
(25,58%), a gotovo zanemarivo iz neke druge struĉne literature (1,4%).
Naravno, to što je zbroj postotaka veći od 100% znaĉi da postoje i razliĉite,
za istraţivanje nebitne kombinacije. Budući da poznavanje muzikoloških
sadrţaja nije u fokusu najvaţnijih podruĉja nastave glazbe te ono zapravo
treba ponajprije proizlaziti iz poznavanja glazbe i slušanja glazbene
literature, nije neobiĉno što uĉitelji ne traţe vrlo i izuzetno detaljno znanje
muzikoloških podataka te je ĉak pohvalno što uĉenici barataju barem nekim
osnovnim glazbenim informacijama i pojmovima. Vjerojatno je i to rezultat
više uĉiteljskog nego uĉeniĉkog zalaganja.
3. Zaključak
Rezultati istraţivanja pokazuju kako se uĉenice u odnosu na uĉenike u većoj

mjeri samoprocjenjuju glazbeno darovitima i kako se više bave glazbom
izvan obvezne nastave. Nadalje, uĉenice više koriste raĉunalo za potrebe
nastave glazbe i pokazuju veći interes za upoznavanje glazbenih raĉunalnih
programa, što je iznenaĊujuće s obzirom na rezultate brojnih istraţivanja
koja govore o informacijskoj tehnologiji uglavnom kao „muškoj“ domeni
(Cole i sur. 1994.; Comber i sur. 1993, 1997.; Wiburg 1994/95). Rezultati
pokazuju da uĉenici i u školi i kod kuće rijetko koriste udţbenik glazbene
kulture, ali gotovo polovica uĉenika smatra potrebnom uporabu raĉunala u
nastavi glazbe, na što nema utjecaja ni dob, ni spol, ni samoprocijenjena
glazbena darovitost.
Što se tiĉe stavova uĉitelja, od svih nastavnih medija oni najĉešće koriste
glazbalo i udţbenik, i to uglavnom kao pjesmaricu. Većina uĉitelja smatra
potrebnom poduku iz glazbenih raĉunalnih programa, iako se uĉitelji s
kraćim radnim iskustvom procjenjuju informatiĉki pismenijima. Uĉitelji
uglavnom poznaju barem jedan glazbeni raĉunalni program, koriste internet
za potrebe pripreme nastave, a gotovo svi smatraju da uporaba raĉunala
poboljšava kvalitetu nastave glazbe. Od svih aktivnosti nastave glazbe
uĉitelji procjenjuju da bi raĉunalo bilo najkorisnije za aktivnosti slušanja
glazbe, obradu muzikoloških sadrţaja i glazbeno stvaralaštvo.
Na temelju rezultata istraţivanja stavova uĉitelja i uĉenika o nastavnim

medijima u nastavi glazbe nameće se ideja o mogućnosti oblikovanja
multimedijskog udžbenika koji bi se mogao horizontalno raslojiti na obvezni
i neobvezni program te vertikalno na razliĉita podruĉja nastave glazbe.
97
Osobito je zanimljiv multimedijski udţbenik koji bi obuhvaćao muzikološke
sadrţaje, slušanje glazbe i pjesmaricu namijenjenu prvenstveno pjevanju te,
eventualno, sviranju. Nadalje, multimedijski materijal namijenjen iskljuĉivo
uĉitelju trebao bi biti dio učiteljskog priručnika. Takav bi se priruĉnik mogao
podijeliti na dva dijela i to na dio koji je vidljiv uĉenicima tijekom nastave i
metodiĉki dio koji je vidljiv samo uĉitelju tijekom pripreme za nastavu. Iako
bi većina sadrţaja današnjih udţbenika mogla biti startna osnova
multimedijskog uĉiteljskog priruĉnika, i tu bi graĊu trebalo revidirati te
optimalno unaprijediti koliko dopuštaju tehnološke mogućnosti uz poštivanje
struke glazbene pedagogije. Multimedijski udžbenik za samostalno učenje
glazbe ukljuĉivao bi pjesmaricu, sadrţaje za glazbeno opismenjivanje te za
glazbeno stvaralaštvo. I, konaĉno, moguće je oblikovati multimedijski
udžbenik za izvannastavne glazbene aktivnosti u kojemu bi se odvojili
materijali za uĉenika od materijala za uĉitelja. Za pretpostaviti je da bi
implementacija multimedijskih udţbenika u nastavi glazbe znaĉajno
povećala interes i motivaciju uĉenika prema usvajanju razliĉitih glazbenih
sadrţaja.
Literatura
1. Bauer, W. I., S. Reese, P. A. McAllister (2003) „Transforming music

teaching via technology: The role of professional development“, Journal of
Research in Music Education, 51 (4), pp. 289-301. doi: 10.2307/3345656.
2. Beţen, A. (2004) „Put do izvrsnog udţbenika“, u: Halaĉev, S. (ur.)
Udžbenik i virtualno okruženje, Školska knjiga, Zagreb, str. 61–71.
3. Bognar, L., M. Matijević (2002) Didaktika, Školska knjiga, Zagreb.
4. Cole, A., T. Conlon, S. Jackson, D. Welch (1994) „Information technology
and gender: Problems and proposals“, Gender and Education, 6 (1), pp. 77-
85. doi: 10.1080/0954025940060106.
5. Comber, C., D. J. Hargreaves, A. Colley (1993) „Girls, boys and tecnology
in music education“, British Journal of Music Education, 10 (2), 123-134.
doi: 10.1017/S0265051700001583.
6. Comber, A., D. Hargreaves, C. Colley (1997) „IT and Music Education“,
British Journal of Music Education, 14 (2), pp. 119-127.
7. Crowther, R. D., K. Durkin (1982) „Sex- and age-related differences in the
musical behaviour, interests and attitudes towards music of 232 secondary
school students“, Educational Studies, 8 (2), pp. 131-139. doi:
10.1080/0305569820080206.
8. Dobrota, S., I. Reić Ercegovac (2016) Zašto volimo ono što slušamo:
glazbeno-pedagoški i psihologijski aspekti glazbenih preferencija,
Filozofski fakultet Sveuĉilišta u Splitu, Split.
98
9. Harland, J. (2000) Arts Education in Secondary School: Effects and
Effectiveness, NFER, Slough.
10. Ho, W.-C. (2007) „Music students' perception of the use of multi-media
technology at the graduate level in Hong Kong higher education“, Asia
Pacific Education Review, 8 (1), pp. 12-26. doi: 10.1007/BF03025830.
11. Lull, J. (1985) „On the communicative properties of music“,
Communication Research, 12, pp. 363-372. doi:
10.1177/009365085012003008.
12. Nastavni plan i program za osnovnu školu, 2006, Ministarstvo znanosti,
obrazovanja i sporta, Zagreb.
13. O'Neill, S. A. (1997) Gender and music, u: D. J. Hargreaves and A. C.
North (ur.), The social psychology of music, Oxford University Press,
Oxford, pp. 46-63.
14. Poljak, V. (1980) Didaktičko oblikovanje udžbenika i priručnika, Školska
knjiga, Zagreb.
15. Reese, S., J. Rimmington (2000) „Music technology in Illinois public
schools“, UPDATE: Applications of Research in Music Education, 18 (2),
pp. 27-32. doi: 10.1177/875512330001800206.
16. Ross, M. (1995) „What’s wrong with school music?“, British Journal of
Music Education, 12, pp. 185-201. doi: 10.1017/S0265051700002692.
17. Ross, M. (1998) „Missing solemnis: Reforming music in schools“, British
Journal of Music Education, 15, pp. 255-262. doi:
10.1017/S026505170000393.
18. Taylor, J., J. Deal (2000) Integrating technology into the K-12 music
curriculum: A national survey of music teachers. Poster session presented at
the annual meeting of the Association for Technology in Music Instruction,
Toronto.
19. Wiburg, K. (1994/95) „Gender issues, personal characteristics, and
computing“, The Computing Teacher: Journal of the International Society
for Technology in Education, 22 (4), pp. 7-10.
99
100
Doc. dr. Elvis Fejzić
UDK 323 + 342.7
Pregledni naučni članak
VLAST, GRAĐANSTVO I SLOBODA:

OD POLITIČKE KONTINGENCIJE DO
TRANSFORMACIJE POLITIČKOG
POWER, CITIZENSHIP AND FREEDOM:

FROM POLITICAL CONTINGENCY TO
POLITICAL TRANSFORMATION
Sažetak
U političkoj praksi demokratskih država ponekad je teško pomiriti interese građana
i volju državne vlasti. Štaviše, nerijetko se događa svojevrstan paradoks, a
producira ga pogrešno tumačenje prava na slobodu okupljanja i udruživanja koje
demokratska vlast garantira građanima. Takvim kontroverznim poimanjem slobode
okupljanja gubi se granica između nenasilnog aktiviteta i političkog nasilja u
demokratskim režimima vlasti. To može inicirati nasilne proteste građana protiv
državne vlasti. Kada građanska neposlušnost preraste u političko nasilje, uvijek je
na djelu detroniziranje i propadanje demokratskog procesa. Zloupotreba prava na
slobodu okupljanja može trajno destabilizirati politički poredak i producirati strah
od nasilja depersonalizirane mase. Nasilne proteste građana u demokratskim
državama često prikriveno režiraju konkurentske političke grupe kako bi realizirale
svoje posebne zahtjeve ili iznudile smjenu izabrane vlasti i raspisivanje
prijevremenih izbora. Međutim, političke partije više nisu suvereni reprezentanti
volje građanstva u epohi policentrične politike, već se pojavljuju i drugi
predstavnici partikularnih interesa građana kao akteri u političkom procesu. Javni
aktivitet društvenih pokreta i interesnih grupa u savremenoj politici itekako je
osnažio sveukupnu moć građana i proširio milje temeljnih političkih sloboda, ali je
zato uveliko povećao antinomijsku napetost između potreba građanstva i volje
vlasti.
Ključne riječi: državna vlast, građanstvo, sloboda, demokratija, političko

ponašanje, građanska neposlušnost, političko nasilje, političke partije, interesne
grupe, društveni pokreti
101
Summary
In political practice of democratic states at certain points it is difficult to reconcile
the interests of the citizens and the will of the state government. Moreover, it often
happens a kind of paradox, produced by misinterpretation of the right to freedom of
assembly and association that democratic government guarantees its citizens. In
such a controversial notion of freedom of assembly, the borders between non-
violent activity and political violence in democratic regimes authorities are lost. It
can spark violent protests of citizens against state authorities. When civil
disobedience grows in political violence, it always leads to the decline of the
democratic process. Abuse of the freedom of assembly can permanently destabilize
the political order and produce the fear of violence by the crowd. Violent protests of
citizens in democratic countries are often covertly directed by competing political
groups in order to realize their particular demands or exact the dismissal of the
elected government and bring an early election. However, in the era of poly-centric
politics, we cannot regard political parties any longer as only sovereign
representatives of the will of citizens, since there are other actors of political
process which appear as representatives of particular interests of citizens.. The
public activity of social movements and interest groups in contemporary politics has
very much strengthened the overall power and influence of citizens and expanded
the milieu of fundamental political freedoms, but – simultaneously- it has so greatly
increased antinomical tension between the needs of the citizens and the will of the
authorities.
Keywords: state power, citizenship, freedom, democracy, political behavior, civil

disobedience, political violence, political parties, interest groups, social
movements.
Uvodna analiza:
O produkciji političkog straha
Stabilni politiĉki reţimi ne mogu postojati bez legitimne vlasti koja je

produkt pristanka graĊana i većinske volje naroda. No, zahtjevi graĊanstva
nisu uvijek kompatibilni sa politiĉkom voljom vlasti u demokratskim
drţavama. Takav antinomijski odnos vlasti i graĊana – ako se ne uspije
riješiti nenasilnim metodama politike – moţe biti uzrok politiĉkog
konfrontiranja koje vodi u nasilno reguliranje konflikata i destabilizaciju
demokratskog reţima vlasti. Zavisno od oblika masovnog ponašanja, tj. od
toga da li je rijeĉ o okupljanju mase, publike, gomile ili, pak, agresivne rulje,
protesti protiv vlasti mogu poprimiti – osim nenasilnih formi izraţavanja
neposluha – diferentne konture nasilja, a u najradikalnijim sluĉajevima mogu
stremiti nasilnom rušenju vlasti. Tako da se, naprimjer, sloboda okupljanja i
102
udruţivanja koju demokratska vlast treba garantirati graĊanima, u osnovi,
moţe pojaviti kao producent straha od masa. S druge strane, ako
demokratska vlast uskrati temeljne slobode graĊanima, onda takav aktivitet
na nivou graĊanske egzistencije stvara strah od vlasti. Prema tome, ove dvije
vrste permanentnog političkog straha predstavljaju začarani politički krug
unutar kojeg funkcionira svaki reţim vlasti. No, samo demokratski reţimi
vlasti mogu uspjeti staviti navedene politiĉke strahove u harmoničan odnos –
gdje se mogu pomiriti interesi graĊana i drţavne vlasti – koji neće
proizvoditi politiĉku destabilizaciju iako ovaj sukob ostaje, ustvari, i dalje u
sferi latentne prijetnje. Usto, treba apostrofirati da su nerijetko protesti
graĊana predvoĊeni, reţirani i orkestrirani od konkurentskih političkih struja
– kao što su opozicione politiĉke partije, društveni pokreti i interesne grupe –
koje im, zapravo, nalaţu da uskrate legitimitet izabranoj drţavnoj vlasti te da
je, uzmimo, masovnim i nasilnim protestiranjem prisile na raspisivanje
vanrednih izbora ili, pak, na odlazak s vlasti.1 Uprkos navedenim prijetnjama
koje proistjeĉu iz zloupotrebe nekih od temeljnih politiĉkih sloboda, ipak, ne
smije se zaboraviti da graĊani – u reţimima razvijenih i stabilnih demokratija
– moraju imati osigurano pravo da nenasilno izraţavaju svoje nezadovoljstvo
i neposluh spram drţavne vlasti – onda kada izgubi podršku i legitimitet
naroda – pri ĉemu ne bi smjeli, recimo, nasilno protestirati i destabilizirati
politiĉki poredak zato što takav aktivitet, u pravilu, producira nesigurno
vanredno stanje u politici.
Pored funkcionalnog doprinosa politiĉkih stranaka, uzmimo, djelovanje

nestrukturiranih grupa – u koje se ubrajaju razliĉiti oblici neformalnog
masovnog aktiviteta i društveni pokreti – pomoglo je i osnaţilo borbu
graĊana za stjecanje političkih prava. Usto, pojava interesnih grupa – kao
strukturiranih skupina – omogućila je graĊanima da na znatno
reprezentativniji naĉin predstave svoje posebne interese u društvu. Brojni
zakoni i politike u savremenim drţavama, zapravo, mijenjani su i usvajani
upravo nakon uspostavljanja kontinuiranog pritiska strukturiranih i
nestrukturiranih organizacija.2 Štaviše, organizirani utjecaj građanstva na
1
Februarski protesti protiv drţavne vlasti u Bosni i Hercegovini – dogodili su se u februaru
2014. godine – imali su karakter nasilnih protesta – oni su iz civilnih i nenasilnih formi
protestiranja protiv izabrane vlasti konvertirani u brutalno politiĉko nasilje – jer su postali
prijetnja politiĉkoj stabilnosti, neometanom funkcioniranju politiĉkih institucija te, usto,
sigurnoj i slobodnoj graĊanskoj egzistenciji. Transformacija markiranih protesta od
nenasilnih u nasilne bila je u velikoj mjeri posredovana, po svemu sudeći, i prikrivenim
utjecajem konkurentskih socijalnih i politiĉkih grupa na nezadovoljne graĊane koji su ĉinili
nestrukturiranu masovnu skupinu na protestima.
2
Tako, recimo, društvene, političke i zakonodavne promjene koje nastaju na ovaj naĉin
„mogu imati dalekoseţne posledice. Na primer, nekad je bilo nezakonito pozivati na štrajk
kolege sa radnog mesta, a štrajkovanje je bilo, više ili manje, strogo kaţnjivo u mnogim
103
politiĉku vlast, u osnovi, bio je presudan – ako analitiĉki posmatramo
povijesnu dimenziju novovjekovne politike – u donošenju temeljnih povelja o
ljudskim pravima i slobodama koje su, zapravo, proširile milje građanskih
sloboda. S obzirom da savremena politika poĉiva na ustavnoj vladavini i
aksiologiji konstitucionalizma, demokratska egzistencija graĊana utemeljena
je na lojalnom respektiranju i prihvatanju političkih prava i obaveza.
MeĊutim, šta podrazumijevamo pod graĊanstvom u modernoj demokratskoj
politici ili, pak, u epohi ustavnih vlada koje sakraliziraju vladavinu zakona
kao temeljni politiĉki princip?
GraĎani, interesne grupe i društveni pokreti:

Vaninstitucionalna sfera politike
Građanstvo se blisko veţe za pojam državljanstva zbog ĉega, u pravilu,

podrazumijeva pripadnost drţavi. U ustavima savremenih drţava propisuju
se prava i obaveze građana koje, u osnovi, ĉine okvir za politiĉko djelovanje
svakog pojedinca. Štaviše, u demokratskim drţavama strogo se normiraju
dopušteni vidovi institucionalnog i vaninstitucionalnog aktiviteta graĊana.3
Ipak, ustavna i zakonska procedura – utemeljena na djelatnosti nomotehnike
– ne moţe detaljno propisati i regulirati sve politiĉke prakse što obiĉno
zloupotrebljavaju zainteresirani politiĉki akteri. MeĊutim, da li to ĉini
suštinu moderne demokratije, odnosno da li je ona predominantno zasnovana
na volji ljudi ili, pak, na volji zakona?4 U savremenim predstavniĉkim
zemljama. Na kraju su, ipak, zakoni izmenjeni, pa je štrajk postao dozvoljena taktika za
rešavanje problema izmeĊu radnika i poslodavaca“ (Gidens, 2003: 440–441). Stoga
djelovanje nepolitičkih asocijacija koje promoviraju neke univerzalne ciljeve ili, ĉak,
reprezentiraju neke posebne interese, u pravilu, nema alternative jer daje nemjerljiv doprinos
emancipaciji i demokratizaciji socijalne i politiĉke sfere.
3
S tim u vezi, Patrice Canivez istiĉe da graĊanstvo pojedincu daje „pravni status, kojem su
pridruţena odreĊena prava i duţnosti. Taj status ovisi o zakonima pojedine drţave, i moţe se
reći da postoji onoliko tipova graĊana koliko i tipova drţava“ (Canivez, 1999: 13). U ovom
politiĉkom diskursu nedvosmisleno se tvrdi da je demokratska politika – ĉini je kontinuirana
graĊanska participacija – nezamisliva bez lojalnog respektiranja ustavnih prava i obaveza kao
temeljnih političkih dužnosti.
4
U istom znanstvenom diskursu daje se odgovor na ovo pitanje, pri ĉemu se, recimo,
apostrofira da demokratija pretpostavlja „postojanje neke zajednice kojom upravljaju zakoni,
koja je organizirana u institucije. Takvo institucionalno ureĊenje drţave moţemo nazvati
republikom ako se zasniva na ustavu. Tada se republika definira kao struktura, u kojoj se sve
vlasti (zakonodavna, pravosudna, izvršna) meĊusobno nadziru, a nadzire ih i narod, pri ĉemu
svi poštuju autoritet temeljnog zakona. Demokracija se od te strukture razlikuje kao način
vladanja. Njezina karakteristiĉna osobina je mogućnost, dana svakom graĊaninu koji je u
104
demokratijama dostignuti nivo graĊanskih prava, uzmimo, štiti se ustavom i
zakonskim odredbama koje se izvode iz ustava. Stoga, predstavniĉka
demokratija je – u normativnom razumijevanju – istovremeno ustavna
demokratija. No, ko je stvarni predstavnik volje građana u savremenoj
demokratskoj politici? Da li su to iskljuĉivo politiĉke partije ili, pak, tu ulogu
mogu imati i neke druge grupe i asocijacije?
Politiĉke stranke obiĉno ĉvrsto vezuju graĊane u ĉlanstvu – to znaĉi da oni, u

pravilu, moraju preuzeti ĉlanske obaveze – i, usto, obavezno uĉestvuju u
politiĉkom takmiĉenju zato što ţele da osvoje i vrše vlast. No, unutar teorija
pluralistiĉke demokratije tvrdi se da političke partije ne bi smjele biti jedini
prijenosni mehanizam – putem kojeg se političke ideje i programi prenose od
graĊana do zakonodavne vlasti – u savremenoj politici. S tim u vezi, posebno
se akcentira znaĉaj interesnih grupa5 i društvenih pokreta6 u demokratskoj
vladavini, politiĉkom procesu i donošenju odluka. Ĉlanove neke interesne
grupe, zapravo, povezuje samo zajednički interes, a njihova veza nestaje
ostvarivanjem odreĊenog interesa – zbog kojeg je, u pravilu, interesna grupa
utemeljena i osnovana. I pojedinci koji su ukljuĉeni u djelatnost društvenih
pokreta dijele neke zajedniĉke ciljeve koji ih povezuju – kao i kada djeluju u
drugim oblicima masovnog ponašanja – ali oni u akcijama ovih velikih i
uglavnom nestrukturiranih grupa u velikoj mjeri gube svoj subjektivitet,
punom posjedu svojih graĊanskih prava, da teţi za preuzimanjem vladinih odgovornosti“

(Canivez, 1999: 163).
5
U odnosu na politiĉke partije interesne grupe utjeĉu – na razliĉite naĉine i uz upotrebu
raznolikih metoda – spolja na izabranu politiĉku vlast. Politiĉke partije imaju neka obiljeţja
birokratije, dok se interesne grupe mogu pojmiti kao priliĉno konvencionalne organizacije
koje neformalno utjeĉu na sadrţaj javnih politika (opširnije pogledati u: Peters, 2007).
Interesna grupa, u osnovi, predstavlja „organizovano udruţenje ĉiji je cilj uticanje na
politiku ili na delovanje vlade. (…) Osim toga, obiĉno su usredsreĊene na mali broj pitanja,
odnosno zainteresovane su za poseban cilj ili interese odreĊene grupe i retko imaju šire
programe ili ideološka obeleţja, koji se uglavnom dovode u vezu s politiĉkim partijama.
Interesne grupe razlikuju se od društvenih pokreta po tome što imaju formalniju
organizaciju, ali nemaju formalno ĉlanstvo: otuda neki komentatori daju prednost
neobaveznijem pojmu 'organizovani interesi'“ (Hejvud, 2004: 507).
6
Društveni pokreti spadaju – uz masu, publiku, gomilu i rulju – u nestrukturirane društvene
grupe, ali se kod njih, usto, uoĉavaju „odreĊeni strukturni elementi. Za socijalne pokrete
moţe se reći 'da su oblici kolektivnog ponašanja koje ţeli promijeniti svijet', odnosno, da se
radi 'o spontanoj velikoj grupi konstituiranoj na ţelji da pruţi podršku nizu ciljeva ili
vjerovanja, koji su zajedniĉki ĉlanovima' (…). Psihološki gledajući, socijalni pokreti su
napor velikog broja ljudi da kolektivno riješe neki problem za koji osjećaju da im je
zajedniĉki. Taj napor poprima oblike socijalnog pokreta, budući da odreĊeno društvo ne
pruţa institucionalne okvire i mogućnosti za njihovo rješavanje. Socijalni pokreti mogu biti
vrlo razliĉiti po svom usmjerenju i sadrţaju, a i po razini na kojoj dovode u pitanje postojeće
odnose“ (Šiber, 1998: 188).
105
racionalnost i sposobnost kritiĉkog rezoniranja,7 tako da se interesne grupe
od društvenih pokreta razlikuju i u strukturalnom pogledu, jer se ubrajaju u
strukturirane grupe. Imajući sve navedeno u vidu, jasno se diferencira status
i uloga graĊana unutar politiĉkih partija, interesnih grupa i društvenih
pokreta. Usto, naĉin djelovanja interesnih grupa znatno se razlikuje, recimo,
od aktiviteta politiĉkih partija ili birokratskih organizacija.8 Uprkos tome
interesne grupe, u pravilu, imaju ogroman utjecaj na partijsku politiku u
demokratskim drţavama zato što putem politike lobiranja i vanjskih
pritisaka na vlast ţele zadovoljiti svoje politiĉke ciljeve.9 Zbog metoda
djelovanja ĉesto se postavlja pitanje da li je moguće praviti razlike izmeĊu
interesnih grupa i grupa za pritisak u modernoj politici. Iako neki teoretiĉari
identificiraju neznatne razlike izmeĊu interesnih grupa i grupa za pritisak,
većina meritornih istraţivaĉa organiziranih interesa tvrdi da je grupa za
pritisak, ustvari, samo jedan od pojavnih oblika interesne grupe.10
Interesne grupe rijetko predstavljaju široki spektar interesa, odnosno one, u

prvom redu, zastupaju neki poseban interes. Prema cilju – za koji se zalaţu –
klasificiraju se na protektivne grupe – štite interese odreĊenih ciljnih skupina
u društvu kao što su radnici ili studenti – i promotivne grupe – više
promoviraju neki poseban cilj nego što, ustvari, zagovaraju interese odreĊene
društvene grupe. Iako interesne grupe izvorno pripadaju sferi
vaninstitucionalne politike, uzmimo, one mogu imati više izraţenu
institucionalnu prirodu – vlada ih smatra legitimnim predstavnicima
odreĊenih skupina u društvu, kao što su sindikalne i poslovne organizacije, i
s njima se konsultira o pitanjima koja te grupe smatraju vaţnim i relevantnim
– ili vaninstitucionalno naličje – vlada ih ne smatra legitimnim
7
To je posebno izraţeno tokom, naprimjer, masovnih protestiranja antiglobalistiĉkog i
antikapitalistiĉkog pokreta protiv neoliberalne globalizacije – takav aktivitet demonstriran je,
uzmimo, 2017. godine u Hamburgu prilikom odrţavanja Samita G20 – ili tokom
nekontroliranih protesta radniĉkog, ekološkog i antikorporacijskog pokreta.
8
Interesna grupa je, ustvari, svaka organizacija koja nastoji „utjecati na javnu politiku.
Nasuprot politiĉkoj stranci ili sluţbenoj birokraciji, ona nije izravno ukljuĉena u upravljanje,
ali su ĉlanovi i potencijalni ĉlanovi interesnih skupina suoĉeni sa sliĉnim problemima javnih
dobara s kojima se suoĉavaju politiĉari i birokrati“ (McLean, 1997: 75).
9
Tako se, recimo, nerijetko naglašava i istiĉe da za vrijeme mandata „na vlasti ili u oporbi,
stranke 'oblikuju i modificiraju svoja naĉela pod bezbrojnim pritiscima organiziranih skupina
graĊana, koje uglavnom djeluju izvan politiĉkog sustava'. Takve skupine poznate su pod
nazivom interesne skupine ili grupe za pritisak“ (Haralambos, Holborn, 2002: 594).
10
U ameriĉkoj politologiji, uzmimo, teško je identificirati „pokušaje jasnijeg razgraniĉenja
politiĉke interesne grupe i grupe za pritisak. Većina ameriĉkih politologa koja upotrebljava
jedan ili drugi izraz izgleda da polazi s gledišta identiĉnosti interesne grupe i grupe za
pritisak dajući tom pojmu sasvim odreĊeno znaĉenje. U Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama
rašireno je shvaćanje da je grupa za pritisak 'organizirani pokušaj utjecaja na politiĉke odluke
vlade bez sluţbenog ulaţenja u izborno natjecanje'“ (Deren-Antoljak, 1978: 672).
106
predstavnicima nekih bitnih organiziranih interesa u društvu, zbog ĉega se s
njima uglavnom ne savjetuje – što, u pravilu, odreĊuje njihov utjecaj i
sveukupnu moć. TakoĊer, politiĉki teoretiĉar Endru Hejvud napravio je
atipiĉnu i jako široku klasifikaciju razliĉitih vrsta skupina u društvu, od kojih
samo jedna vrsta ima konvencionalna obiljeţja interesne grupe.11 Preciznije
reĉeno, to su – u Hejvudovom poimanju – slijedeće skupine: običajne –
ukorijenjene su u strukturi društva, pošto se njima pripada samim roĊenjem,
a ne ukljuĉivanjem, te u njih ubrajamo porodicu, pleme, kastu i etniĉku
grupu – institucionalne – dio su vladinog aparata i pokušavaju da vrše utjecaj
na njega i kroz njega, a to su, recimo, birokratija i vojska – i asocijativne –
osnivaju ih graĊani koji se dobrovoljno ujedinjuju radi ostvarivanja
zajedniĉkih i ograniĉenih ciljeva, a to su, zapravo, interesne grupe.
Posebno je vaţno akcentirati da interesne grupe imaju nenadoknadivu ulogu

u artikuliranju razliĉitih interesa i mobiliziranju graĊanstva.12 Štaviše,
interesne grupe – uz društvene pokrete – participiraju u distribuiranju
političke moći u društvu, odnosno svojim aktivitetom pokušavaju ograniĉiti
ekspanzivni hegemonizam politiĉkih stranaka kao tradicionalnih aktera
predstavniĉke demokratije. No, šta je stvarni motiv zbog kojeg se pojedinci
prikljuĉuju interesnim grupama? Teoretiĉar Mankur Olson smatra da je
kljuĉna motivacija pojedinca – za prikljuĉenje nekoj interesnoj grupi i
efektivno uĉešće u njenim aktivnostima – povezana s njegovim vjerovanjem
da će dobiti neke povoljnosti i beneficije.13 Veliki utjecaj na djelatnost
interesnih grupa moţe imati njihova organizacijska struktura. Ona moţe biti
unitarna i federalna.14 Moć je kod unitarnih interesnih grupa uglavnom
11
Pogledati u: Hejvud, 2004.
12
Bolje reĉeno, one nude mogućnost javnosti da artikulira i obznani „svoja stajališta stranci
na vlasti i u sluĉajevima promijenjenih okolnosti ili izbijanja novih problema. Nadalje,
interesne skupine mogu mobilizirati paţnju javnosti u pogledu pitanja koja smatraju da vlada
zanemaruje ili im posvećuje nedovoljno paţnje. Tako britanska interesna skupina nazvana
Shelter privlaĉi paţnju javnosti i vlasti na problem beskućnika, dok Animal Liberation Front
vodi kampanju za zaštitu prava ţivotinja. Klasiĉni pluralisti drţe da u zapadnim
demokracijama mnoštvo skupina predstavlja i reflektira stajališta svih segmenata društva i
svih nijansi politiĉkih stajališta. Tako svatko tko smatra da vlast zanemaruje odreĊena
pitanja, moţe osnovati grupu za pritisak sa ţeljom da ispravi nedostatak u funkcioniranju
demokratskog sustava“ (Haralambos, Holborn, 2002: 595).
13
Detaljnije se informirati u: Olson, 2009.
14
S tim u vezi, potrebno je apostrofirati slijedeće: „Po unitarnom strukturnom modelu moć
leţi u nacionalnom štabu organizacije. Ne postoje interventni dijelovi grupe, a ako ih ima oni
odgovaraju direktno nacionalnom štabu. Unitarna struktura pospješuje koheziju grupe. Ako
grupu ĉine uzgajivaĉi pšenice ili zubari, sliĉnost interesa je olakšana unitarnim okvirom
organizacije. (…) Duge grupe su organizovane na federalnim principima, sa lokalnim
ograncima koji ĉine bazu nacionalne organizacije. Federalni princip ima tendenciju da
podijeli grupu duţ geografskih linija. Ovo je posebno vaţno kada su interesi bazirani na
107
skoncentrirana u rukovodnom centru, dok je, recimo, kod federalnih
interesnih grupa moć, u pravilu, disperzirana. Unitarne interesne grupe su
obiĉno mnogo kohezivnije i stabilnije od federalnih interesnih skupina.
Ipak, ne postoji saglasnost oko praktičnog značaja interesnih grupa u

savremenoj politici. Zbog toga je moguće govoriti o njihovim prednostima i
manama. Argumenti koji se navode u korist interesnih grupa su slijedeći:
artikuliranjem interesa i zastupanjem gledišta koja zanemaruju politiĉke
partije jaĉaju reprezentaciju i utjeĉu na vladu u periodu izmeĊu izbora;
podrţavaju raspravu, ĉime doprinose nastajanju bolje obaviještenog i
obrazovanijeg biraĉkog tijela i poboljšanju kvaliteta javne politike; proširuju
politiĉku participaciju, jer nude alternativu konvencionalnoj partijskoj
politici i daju šansu obiĉnim graĊanima za djelovanje; kontroliraju vladu i
štite slobode pošto ograniĉavaju drţavu snaţnim i zdravim civilnim
društvom; doprinose odrţavanju politiĉke stabilnosti tako što osiguravaju
kanal za komunikaciju izmeĊu vlade i naroda, ĉime se zahtjevi graĊanstva
usaglašavaju sa voljom vlasti. TakoĊer, moguće je identificirati slijedeće
argumente protiv interesnih grupa: doprinose politiĉkoj nestabilnosti pošto
jaĉaju glas bogatih i privilegiranih, odnosno onih koji imaju pristup
finansijskim, obrazovnim, organizacionim i drugim resursima; izazivaju
društvene i politiĉke podjele, jer su zainteresirane za posebno, a ne opće
dobro te, usto, zastupaju interese manjine nasuprot interesima društva kao
cjeline; imaju nelegitimnu moć, jer njihove voĊe – za razliku od politiĉara –
nisu odgovorne javnosti, a njihov utjecaj zaobilazi proces predstavljanja; teţe
da politiĉki proces uĉine zatvorenim i tajnim zato što utjeĉu na pregovore i
sporazume koji ne podlijeţu kontroli javnosti; vladanje društvom ĉine
oteţanim i nemogućim, pošto stvaraju mnoštvo organiziranih interesa koji
mogu da blokiraju vladine inicijative i onemoguće implementaciju njene
politike.15 Dakle, moguće je govoriti o konstruktivnom i destruktivnom
utjecaju interesnih grupa na politiĉki sistem i demokratski proces što, u
osnovi, najviše zavisi od vrste, ali i misije interesnih grupa.
Društveni pokreti predstavljaju najsnaţniji oblik kolektivnog ponašanja koji

je relativno dugotrajan, ima jasan program i cilj te, usto, predstavlja
zajedniĉko nastojanje većeg broja ljudi da riješe odreĊeni problem.
Kumulativni utjecaj izazova i rizika – u doba globalizacije koja je
redefinirala naš odnos prema prostoru i vremenu – proizvodi kod ljudi
geografskim osnovama. Tako na primjer Ameriĉki farmerski biro moţe oĉekivati da njegovi
ogranci u Nebraski i Kanzasu imaju drugaĉije interese od onih u Dţordţiji ili Juţnoj
Karolini“ (Hajneman, 2004: 145).
15
Prednosti i mane interesnih grupa su navedene i analitiĉki rekonstruirane prema: Hejvud,
2004.
108
osjećaj da gube kontrolu nad svojim ţivotima u uvjetima brzih promjena što,
u osnovi, stvara potrebu za njihovim zajedniĉkim djelovanjem. Ubrzan
razvoj informacijskih tehnologija potpomagao je u velikoj mjeri djelovanje
društvenih pokreta.16 Komuniciranje putem internetskih mreža, u osnovi,
socijalizira veliki broj graĊana o svakodnevnim problemima – na lokalnom,
nacionalnom i globalnom nivou – odnosno producira kod njih potrebu da
izraze masovni protest protiv takvog stanja, tako da je elektronska ili, pak,
internetska demokratija itekako zasluţna za ekspanziju sveukupne moći
društvenih pokreta.17 Ona je dala snaţan podsticaj djelovanju društvenih
pokreta i planetarnom širenju njihovih ideja.
No, u kojoj mjeri moderni društveni pokreti koriste informacijske tehnologije

u implementiranju svojih ciljeva? Neki novi društveni pokreti – kao što su,
recimo, antiglobalizacijski i alterglobalizacijski pokreti – privukli su paţnju
graĊana u razliĉitim dijelovima svijeta upravo funkcionalnom upotrebom
informacijske tehnologije.18 Bez upotrebe informacijskih tehnologija,
zapravo, djelatnost ovih pokreta ostala bi u sjeni provincijske politike,
odnosno ne bi bila planetarno poznata. Svaki novi društveni pokret nuţno
16
Internet je primarni instrument razliĉitih društvenih pokreta – putem njega djeluju, šire
svoje ideje i ostvaruju ciljeve – mada su „mobilni telefoni, faksovi i satelitsko emitovanje
programa doprineli njihovoj evoluciji. Jednostavnim pritiskom na dugme, lokalni dogaĊaji
postaju poznati celom svetu. Aktivisti od Japana do Bolivije mogu preko interneta da
razmenjuju iskustva i izvore informacija, kao i da koordiniraju akcije. Ova poslednja
dimenzija – mogućnost koordiniranja politiĉkih kampanja – za vlade predstavlja glavni
razlog zabrinutosti, a glavnu inspiraciju za uĉesnike društvenih pokreta. U protekloj deceniji,
broj 'meĊunarodnih društvenih pokreta' naglo je porastao širenjem interneta. Od globalnih
protesta u cilju otpisivanja dugova zemljama Trećeg sveta, do zabrane nagaznih mina (što je
kulminiralo Nobelovom nagradom za mir), internet se pokazao kao nenadmašno sredstvo za
ujedinjenje protestanata van nacionalnih i kulturnih granica. Neki smatraju da u
informacijskom dobu prisustvujemo 'migraciji' moći od nacionalnih drţava prema novim
nevladinim savezima i koalicijama“ (Gidens, 2003: 442).
17
S tim u vezi, istiĉe se da u doba globalizacije udruţeno djeluju „dve najuticajnije sile u
savremenom društvu – informacijska tehnologija i društveni pokreti – i to sa iznenaĊujućim
rezultatima. U informacijskom dobu u kojem ţivimo, društveni pokreti širom planete u stanju
su da se poveţu u ogromnu mreţu koja obuhvata nevladine organizacije, verske i
humanitarne grupe, udruţenja za ljudska prava, zastupnike prava potrošaĉa, aktiviste za
zaštitu ţivotne sredine i ostale koji vrše razliĉite kampanje u javnom interesu. Ove
elektronske mreţe imaju na raspolaganju dosad nepoznatu mogućnost da reaguju neposredno
nakon dogaĊaja, da dobiju pristup izvorima informacija i da ih meĊusobno razmenjuju, kao i
da vrše pritisak na korporacije, vlade i meĊunarodne organizacije u okviru strategija svojih
kampanja. Masovni protesti protiv Svetske trgovinske organizacije u Sijetlu, na primer,
organizovani su velikim delom zahvaljujući elektronskim mreţama na Internetu“ (Gidens,
2003: 442).
18
Tako je, uzmimo, moguće konstatirati da „meksiĉki Zapatista pobunjenici ili japanski kult
Aum Šinrikjo koriste medije kako bi svetu poslali poruke o uticaju globalizacije i ispoljili
svoju ogorĉenost zbog gubljenja kontrole nad sopstvenom sudbinom“ (Gidens, 2003: 442).
109
koristi informacijsku tehnologiju – samouvjereno tvrdi Manuel Kastels – za
efikasnije organiziranje svoje infrastrukture.19 Drugim rijeĉima, protivnici
globalizacije, korporacijskog imperijalizma i slobodne trgovine, u osnovi,
vješto koriste informacijsku tehnologiju – kao što je pokret za
alterglobalizaciju u nekim drţavama Juţne Amerike – kako bi skrenuli
paţnju svjetske javnosti, meĊunarodne politike i lokalnih vlasti na probleme
koje producira neoliberalna globalizacija.20 MeĊutim, treba naglasiti da neki
od najvaţnijih društvenih pokreta u savremenom svijetu imaju itekako
izraţen nacionalistički karakter što, zapravo, daje negativan ton njihovoj
politiĉkoj djelatnosti.
Moguće ih je diferencirati – prema tematici koju problematiziraju – na

globalne i parcijalne društvene pokrete te, usto, itekako je reprezentativna
podjela na klasične i nove društvene pokrete, a razlika se odreĊuje, u pravilu,
na osnovu vremenskog perioda u kojem su se pojavili.21 Najznaĉajniji novi
pokreti su mirovni, ekološki, studentski, antinuklearni, antiglobalistički,
antikorporacijski ili, pak, neofeministički pokret. Njihov nastanak dovodi se
u vezu s ĉinjenicom da je politička moć u savremenim, odnosno
postindustrijskim društvima sve više disperzirana.22 Unutar ovog politiĉkog
pristupa konstatira se da je, naprimjer, tradicionalna politika – zasnovana je
izvorno na klasnim razlikama – već odavno zamijenjena novom politikom
koja poĉiva na – nedvosmisleno istiĉu teoretiĉari agonističke demokratije –
koncepciji demokratskog pluralizma.
19
Preciznije reĉeno, da ne postoje internet i drugi savremeni informacijsko-komunikacijski
kanali „Zapatista pobunjenici, na primer, ostali bi tek jedan izolovani gerilski pokret u
juţnom Meksiku. Umesto toga, nakon nekoliko sati od oruţanog ustanka u organizaciji tog
pokreta, januara 1994. godine, preko interneta je usledila podrška pokretu od strane pristalica
iz zemlje i inostranstva, koji su osudili brutalnu represiju protiv pobunjenika. Zapatisti su
koristili telekomunikacije, video tehnologiju i intervjue na televiziji kako bi iskazali svoje
protivljenje trgovinskoj politici, odnosno sklapanju Severnoameriĉkog sporazuma o
slobodnoj trgovini (NAFTA), koji je još više onemogućio siromašne Indijance u oblastima
Oaksaka i Ĉiapas da osete bar neke blagodeti globalizacije. Zahvaljujući delovanju aktivista
na internetu, pobunjenici su iznudili pregovore s meksiĉkom vladom i skrenuli paţnju
meĊunarodne javnosti na štetne posledice slobodne trgovine po domorodaĉku populaciju“
(Gidens, 2003: 442–443).
20
O djelovanju ovih pokreta detaljnije proĉitati u: Fejzić, 2016.
21
U odnosu na klasične, recimo, novi društveni pokreti – razvili su sasvim nove oblike
politiĉkog aktivizma – imaju „organizacionu strukturu koja naglašava decentralizaciju i
participativno donošenje odluka (…). Otuda, oni vode politiku koja se ponekad naziva 'nova
politika'. Ona odbacuje 'ustanovljene' partije, interesne grupe i procese predstavljanja zarad
inovativnijih i teatralnih vidova politike protesta. Najizrazitiji primeri su takozvana bitka u
Sijetlu 1999, u kojoj su se masovne demonstracije protiv Svetske trgovinske organizacije
izrodile u nasilne sukobe policije i grupe demonstranata, kao i drugi sliĉni 'antikapitalistiĉki'
ili 'antiglobalistiĉki' protesti, na primer u Pragu 2000. i Đenovi 2001“ (Hejvud, 2004: 532).
22
Pogledati opširnije o metodama djelovanja nekih novih pokreta u: Grubaĉić, 2003.
110
Prema tome, veliki znaĉaj u politiĉkom odluĉivanju i kreiranju politika u
savremenim demokratijama imaju – uz politiĉke partije – nestrukturirane
skupine – kao što su masovne asocijacije i društveni pokreti – i strukturirane
grupe – poput razliĉitih interesnih grupa kao što su, uzmimo, poslovne
interesne grupe, sindikati i poljoprivredni lobiji. Dok politiĉke partije ţele
pobijediti na izborima i uĉestvovati u formiranju vlasti, organizirani interesi i
društveni pokreti ţele, u pravilu, utjecati – izvan institucija vlasti i mimo
izborne procedure – na proces stvaranja, donošenja i implementiranja
politika. Moć interesnih grupa i društvenih pokreta ekspanzivno raste,
ustvari, na štetu politiĉkih partija koje su – tokom posljednjih nekoliko
decenija – izgubile ulogu suverenog reprezentanta volje naroda. Za
slobodniju graĊansku egzistenciju i participaciju poseban znaĉaj ima pravo
na slobodu okupljanja i udruživanja – predviĊeno je obiĉno već u
preambulama demokratskih ustava – koje sve demokratske drţave
garantiraju graĊanima što je, recimo, u velikoj mjeri pospješilo njihovo
nastojanje da na razliĉite naĉine uĉestvuju u politiĉkom procesu i donošenju
odluka, tako da, uzmimo, osim što interese graĊana u institucijama vlasti
reprezentiraju politiĉke stranke, njihove potrebe sve više promoviraju i
vaninstitucionalni subjekti politike, a to su, u prvom redu, razliĉite interesne
grupe i društveni pokreti.
Sloboda okupljanja i udruţivanja:

Temeljna pretpostavka demokratske politike
Pravo graĊana na slobodu okupljanja i udruživanja pripada miljeu temeljnih

političkih sloboda, odnosno od vitalnog je znaĉaja u pluralističkim
demokratijama. Bez navedenih oblika slobode, u osnovi, ne moţe postojati
istinska demokratija. Vlast u demokratskim drţavama mora uvaţiti, osigurati
i prihvatiti pravo graĊana da se slobodno okupljaju i izraţavaju svoje
protivljenje ili, pak, u nekim sluĉajevima podršku izabranoj vladi.23 Stoga,
neometana mogućnost okupljanja i udruţivanja graĊanstva ĉini suštinu
demokratske vladavine, bez ĉega bi, ustvari, bilo besmisleno govoriti o
23
U svim demokratskim društvima graĊanima mora biti omogućeno da se „okupe i izraze,
diskutiraju i zaštite svoje zajedniĉke interese. Sloboda okupljanja i udruţivanja omogućava
razvoj civilnog i politiĉkog društva, daje prostor ljudima da izraze razliĉita viĊenja,
vrijednosti ili interese i pruţa mjesto da se takva viĊenja, vrijednosti i interesi ĉuju. Zaštita i
odrţavanje ovih sloboda predstavlja temelj postojanja i djelovanja niza organizacija,
ukljuĉujući sindikate, nevladine organizacije, politiĉke stranke, privredne komore, udruge
stambenih ĉetvrti i mnoge druge“ (McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 7).
111
vladavini naroda. Drugim rijeĉima, bez slobodnog i autonomnog graĊanskog
aktiviteta – podrazumijeva zakonski osiguranu mogućnost da graĊani mogu
direktno i indirektno participirati u politiĉkom procesu – nije moguće
govoriti o postojanju vladavine koja je utemeljena na volji naroda.
U nekim demokratskim drţavama – u većini sluĉajeva tamo gdje demokratija

ima još uvijek tranzicijski karakter – nerijetko se otvoreno krši pravo
graĊana na slobodu okupljanja i udruţivanja. Tu je na djelu permanentni
sukob izmeĊu autoritarnih i demokratskih tendencija. Ipak, drţavna kontrola
nad medijima i ograniĉena sloboda javnog okupljanja su, u osnovi, najveći
problem tranzicijskih drţava.24 Štaviše, nisu sve grupe u tranzicijskim
drţavama tretirane na jednak naĉin jer, navodno, neke od njih mogu
destabilizirati politiĉki sistem i demokratski proces. Iako je rijeĉ o
povezanim i bliskim oblicima prava koje ima graĊanstvo u savremenim
demokratijama, potrebno je jasno diferencirati pravo na slobodu udruživanja
od prava na slobodu okupljanja.25 Pod slobodom udruţivanja podrazumijeva
se pravo graĊana da – radi postizanja odreĊenog cilja – mogu osnovati neku
grupu ili organizaciju te, usto, da mogu pripadati takvim skupinama.26 Vaţno
je apostrofirati da se udruženje razlikuje od okupljanja osoba ţeljnih
zajedniĉkog druţenja.27 Bolje reĉeno, udruţenja imaju trajnu i stabilnu
24
Tako se, recimo, u ovom kontekstu obiĉno naglašava da su izbori u tim drţavama postali
„manje ili više pošteni, kao glavni opšti problemi ostaju kontrola medija od strane vlasti kao i
ograniĉenje slobode javnog okupljanja. Vlasti tih zemalja paradigmatiĉno smatraju da je
demokratija ostvarena legalizovanjem snaga kojima je u doba komunizma bilo onemogućno
delovanje, npr. ultranacionalistima i religioznim fundamentalistima, dok se priznavanja
ljudskih prava seksualnim manjinama i dalje negira uz postojanje širokog politiĉkog
konsenzusa. Homofobija je javni stav širokog politiĉkog dijapazona, od krajnje desnice do
umerenog politiĉkog centra“ (Mršević, 2009: 316).
25
Navedena prava regulirana su ĉlanom 11. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda. Dakle, ova konvencija štiti dva meĊusobno „povezana, komplementarna,
ali ipak razliĉita prava: (i) pravo na slobodu mirnog okupljanja i (ii) pravo na slobodno
udruţivanje sa drugima. Ova prava su komplementarna u smislu da svako pravo doprinosi
ostvarenju drugog prava. Na primjer, pravo na demonstracije ne bi bilo djelotvorno ukoliko
pojedinci/ke ne bi imali/e mogućnost udruţivanja i organiziranja protesta. Komplementarna
priroda ovih prava ogleda se u njihovom jedinstvenom reguliranju u Konvenciji, kao i
njihovoj tijesnoj vezi u drugim meĊunarodnim instrumentima zaštite ljudskih prava“
(McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 6). Evropski sud za ljudska prava ima nadleţnost da
presuĊuje u sluĉajevima povrede spomenute konvencije.
26
Pravo na slobodu udruţivanja osigurava graĊanima mogućnost da mogu „osnivati i uĉlaniti
se u udruge, politiĉke stranke, vjerske zajednice, sindikate, udruge poslodavaca, trgovaĉka
društva i razne druge oblike udruţivanja“ (Mataga, 2006: 9).
27
Svako udruţenje, u pravilu, ima „institucionalni karakter tj. odreĊeni stupanj
organiziranosti (organizacijske izgraĊenosti) i trajnosti (stabilnosti) kojim se razlikuje od
neformalnih društvenih tvorevina odnosno zajednica prolaznog karaktera ĉija je zaštita
takoĊer zajamĉena (…) pravom na slobodu mirnog okupljanja“ (Mataga, 2006: 9–10).
112
organizacijsku strukturu – to su grupe ili organizacije koje imaju formalna
obilježja, ali ne moraju imati i formalan status – dok, recimo, masovna
okupljanja graĊana uglavnom imaju neformalan karakter. Oba navedena
temeljna politiĉka prava pojedinaca u demokratskim reţimima vlasti, tj. i
pravo na slobodu mirnog okupljanja, ali i pravo na slobodno udruživanje sa
drugima, u osnovi, znaĉajno reguliraju i odreĊuju – doduše na razliĉit naĉin
– politiĉki odnos graĊana i drţavne vlasti.
Nijedna drţava ne bi smjela bez valjanog razloga zabraniti slobodu

okupljanja ili, ĉak, slobodu udruţivanja nekom udruţenju tako što, uzmimo,
proglašava njegove ciljeve nezakonitim, odnosno nedopuštenim.28 Naprotiv,
svaka demokratska vlast ima duţnost da aktivno štiti mirna javna okupljanja,
odnosno da osigura mehanizme njihove zaštite. Stoga, politiĉke partije,
interesne grupe i društveni pokreti koji vode politiĉku borbu u skladu s
principima nenasilja i graĊanskog neposluha uţivaju, u pravilu, protekciju
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. No,
protivustavne, antidemokratske te, usto, nasilne grupe i organizacije nisu
obuhvaćene ovom konvencijom.29 Ipak, da bi se neki javni aktivitet mogao
okarakterizirati kao opasan i nasilan, potrebno je imati validne programske i
praktične dokaze protiv neke asocijacije graĊana, odnosno bez toga se ne
moţe nekome dati antidemokratska etiketa i onemogućiti javno djelovanje.
28
Sloboda okupljanja i udruţivanja podrazumijeva da svako ima „pravo na slobodu mirnog
okupljanja i slobodu udruţivanja sa drugima, ukljuĉujući pravo osnivati sindikate i pristupati
im radi zaštite svojih interesa. (…) Ne mogu se postavljati nikakva ograniĉenja ostvarivanju
tih prava, osim onih koja su propisana zakonom i koja su u demokratskom društvu nuţna
radi interesa drţavne sigurnosti ili javnog reda i mira, radi spreĉavanja nereda ili zloĉina,
radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i slobode drugih. Ovaj ĉlanak ne
zabranjuje da se nameću zakonska ograniĉenja u ostvarivanju tih prava pripadnicima
oruţanih snaga, policije ili drţavne uprave“ (McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 6). Prema
tome, navedena konvencija je priliĉno efikasno i detaljno regulirala pravo na slobodu mirnog
okupljanja i pravo na slobodu udruţivanja graĊana, ĉega bi se drţave, u osnovi, trebale
obavezno pridrţavati kako bi zaštitile i unaprijedile kvalitet demokratskog procesa.
29
Tako se, naprimjer, politiĉka partija ĉiji lideri potiĉu „na nasilje ili se zalaţu za politiku
koja odbacuje demokraciju, ili je usmjerena na njezino uništenje ili uništenje prava i sloboda
priznatih u demokratskom društvu, ne moţe oslanjati na Konvenciju u nastojanju da se
zaštititi od sankcija koje su joj zbog toga nametnute. Prilikom odreĊivanja ciljeva udruţenja
za potrebe ĉlanka 11. Konvencije Sud ne uzima u obzir samo njegov sluţbeni program, ime
ili izjave njegovih lidera. (…) Pritom je bitno ustanoviti je li bilo poziva na upotrebu nasilja,
pobunu ili bilo koju drugu aktivnost koja se moţe smatrati odbacivanjem demokratskih
naĉela. U predmetu Ujedinjena komunistička partija i ostali protiv Turske Sud je odbio
argument drţave da su izbor imena stranke i izjave njezinih lidera predstavljali prijetnju
demokraciji“ (Mataga, 2006: 16–17).
113
Ipak, drţavama je dopušteno da slobodu udruţivanja ograniče pod
odreĊenim i unaprijed definiranim okolnostima: kada je to propisano
zakonom, kada to ima legitiman cilj i kada je to nuţno u demokratskom
društvu. Sva tri uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena, odnosno ako samo
jednom od njih nije udovoljeno, rijeĉ je o povredi apostrofirane konvencije.
No, iako se utvrdi da je ograniĉenje slobode udruţivanja bilo zakonito,
Evropski sud utvrĊuje da li je imalo legitiman cilj, a dovoljno je ispuniti
jedan od ciljeva. U osnovi, slobodu udruţivanja moguće je ograniĉiti ako je
to u interesu: drţavne sigurnosti ili javnog reda i mira, spreĉavanja nereda ili
zloĉina, zaštite zdravlja ili morala te, na kraju, zaštite prava i sloboda drugih.
Nakon svega se, uzmimo, propituje da li je ograniĉenje slobode udruţivanja
bilo nužno.30
MeĊutim, šta sve podrazumijeva sloboda okupljanja kao jedno od temeljnih

politiĉkih prava? Navedena konvencija – u pogledu definiranja slobode
okupljanja – štiti i privatne skupove graĊana, ali i skupove na javnim
mjestima te, usto, i formalna, ali i neformalna okupljanja masa.31 No,
zaštićena su, u pravilu, samo mirna okupljanja. Štaviše, mirna okupljanja
kratkotrajnog karaktera su zaštićena kao posebno pravo na slobodu
okupljanja. Ipak, strogo se osuĊuju okupljanja graĊana na kojima se
demonstriraju nasilničke namjere koje, u pravilu, dovode do izazivanja
nereda.32 Sloboda okupljanja graĊana mora biti zaštićena ĉak i od nasilniĉkih
namjera kontrademonstranata koji se, takoĊer, mogu pozivati na slobodu
okupljanja. Već spomenuta konvencija dopušta drţavama-ugovornicama da
zakonito ograniče pravo na slobodu okupljanja i udruţivanja odreĊenim
kategorijama ljudi – kao što su, recimo, pripadnici oruţanih snaga, policije i
drţavne uprave. Treba posebno naglasiti da nije dovoljno da sloboda mirnog
okupljanja u demokratskim reţimima vlasti bude samo predviĊena ustavom i
zakonima ili, preciznije reĉeno, ta mogućnost mora biti zagarantirana i
30
Detaljnije se informirati u: Mataga, 2006, McBride, Kitching, Avetisyan, 2007.
31
S tim u vezi, treba posebno apostrofirati da okupljanje predstavlja „društvo više osoba
okupljenih radi nekog zajedniĉkog cilja, na primjer, radi sastanka ili javnih demonstracija.
Sloboda okupljanja se prema ĉlanku 11. Konvencije široko tumaĉi i njome je obuhvaćeno
organiziranje i sudjelovanje u marševima ili procesijama, statiĉnim skupovima, ili
sjedenjima, kako na javnim, tako i privatnim dogaĊajima, bilo formalnim ili neformalnim“
(McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 12).
32
Štaviše, javne demonstracije i kada namjere demonstranata nemaju nasilničke tendencije
mogu „predstavljati prijetnju javnom redu, ukoliko kontra demonstranti/ce, takoĊer,
zahtijevaju svoje pravo na slobodu okupljanja. U takvim okolnostima Sud smatra da drţava
ima pozitivnu obavezu zaštititi one koji/e koriste svoje pravo na slobodno okupljanje od
prijetnje kontra-demonstracija“ (McBride, Kitching, Avetisyan, 2007: 14).
114
ostvariva u politiĉkoj praksi.33 Javna okupljanja mogu se općenito
diferencirati na statična i pokretna. Oba navedena oblika javnih okupljanja
su, ustvari, u skladu s pravom na slobodu mirnog okupljanja graĊana, ali uz
uvjet da nisu nasilna, agresivna i destruktivna. MeĊutim, s obzirom da se
razliĉite akcije graĊana mogu svrstati pod pravo na slobodu mirnog
okupljanja, uzmimo, itekako je izraţena mogućnost za njegovu
zloupotrebu.34 Zbog toga svaki oblik masovnog ponašanja graĊana koji je
distanciran od normativnog poimanja prava na slobodu mirnog okupljanja i
udruţivanja sa drugima, u osnovi, predstavlja manifestnu prijetnju
demokratiji.
Zaključna razmatranja:
O paradoksima savremene demokratije
Iako je distinkcija izmeĊu mirnog i nasilničkog okupljanja jasno utvrĊena, u

politiĉkoj praksi demokratskih drţava nerijetko se dogaĊa, naprimjer, da
mirni protesti prerastu u nasilne demonstracije protiv vlasti. S tim u vezi,
najveći problem predstavlja miješanje politiĉkih partija, interesnih grupa i
društvenih pokreta u demonstracije graĊana protiv vlasti, a uglavnom ţele na
ovaj naĉin iznuditi politiĉke promjene koje korespondiraju s njihovim
partikularnim ciljevima. Štaviše, iako je Venecijanska komisija priliĉno
detaljno regulirala milje stranaĉke politike u demokratskim drţavama, ipak,
neke politiĉke partije svjesno krše njene instrukcije, odnosno ponašaju se
33
Prema tome, sloboda mirnog okupljanja, zapravo, ne podrazumijeva da to pravo graĊana
„postoji kao takvo, već treba i praktiĉno da bude omogućeno da se uţiva bez ometanja. Samo
je mirno okupljanje zaštićeno slobodom okupljanja pa je stoga potrebno definisati šta u
praksi u stvari znaĉi 'mirno okupljanje'. Okupljanje treba da bude oznaĉeno kao mirno pre
svega ukoliko njegovi organizatori imaju mirne namere. Ovo treba da bude pretpostavljeno
osim ukoliko ne postoji prinuda i oĉigledni dokazi da će oni koji organizuju odreĊeni
dogaĊaj ili uĉestvuju u njemu sami koristiti, zastupati ili podstaći direktno nasilje. Uĉešće u
mirnom javnom okupljanju mora takoĊe biti dobrovoljno i to je jedan od preduslova za
postojanje mirnog okupljanja. Vrlo je vaţno napomenuti da izraz 'mirno' treba tumaĉiti i tako
da obuhvata ponašanje koje moţe da smeta onima koji se ne slaţu sa idejama i tvrdnjama
koje okupljanje promoviše ili ih vreĊa, pa ĉak i ponašanje koje namerno spreĉava ili opstruira
aktivnosti trećih lica. Okupljanja kod kojih postoji ĉisto pasivan otpor ili blokade sedenjem,
treba takoĊe okarakterisati kao mirne“ (Mršević, 2007: 13).
34
Slobodom javnog okupljanja obuhvaćene su, u pravilu, mnoge aktivnosti graĊana i
nezadovoljnih masa „ukljuĉujući i statiĉna okupljanja kao što su štrajkovi, sastanci, grupne
akcije, javni govori, mitinzi, sedeći protesti, demonstracije sa zauzimanjem nekog mesta, ali i
pokretna okupljanja, demonstracije sa kretanjem, npr. parade, sahrane, venĉanja, hodoĉašća i
konvoji“ (Mršević, 2007: 14).
115
protivno njenim preporukama kako bi sebi priskrbile neku korist.35 U takvim
sluĉajevima interesi graĊana, vaninstitucionalnih aktera politike i
institucionalnih subjekata politiĉkog procesa obiĉno nisu kompatibilni što se
moţe, uzmimo, direktno reflektirati na politiĉku stabilnost drţave. Zbog toga
je moguće konstatirati da pravo na slobodu okupljanja i udruţivanja ima
izraţenu antinomijsku strukturu, odnosno to pravo ima bumerang efekt.
Naime, sloboda okupljanja i udruţivanja koju vlast garantira graĊanima – u
odreĊenim sluĉajevima kao, recimo, kada se manipulira graĊanima
okupljenim u masu koja demonstrira – moţe se, zapravo, pretvoriti u slobodu
nasilnog protestiranja protiv vlasti. Takvo politiĉko ponašanje ima
tendenciju da državu reda transformira u državu nereda, odnosno da
demokratiju zamijeni anarhijom ili, pak, da volju zakona nadomjesti voljom
ljudi. Drugim rijeĉima, navedena politiĉka prava i slobode – s jedne strane –
mogu biti u funkciji izgradnje stabilne demokratije, dok, recimo, to moţe biti
– s druge strane – uzrok erozije i urušavanja demokratskih režima vlasti.
Vaninstitucionalna sfera politike predstavlja prostor kojim autonomno

dominiraju interesne grupe i društveni pokreti. Ponašanje graĊana –
okupljenih u depersonaliziranu masu – na skupovima koje reţiraju interesne
grupe i društveni pokreti ima ponekad devijantne tendencije ili, bolje reĉeno,
obiljeţja koja prate masovno ponašanje. Interesne grupe nerijetko se
pojavljuju kao glavni organizatori masovnih okupljanja graĊana – na kojima
manipuliraju njihovim opredjeljenjima i potrebama – u cilju promoviranja
nekih partikularnih interesa koje, u pravilu, pokušavaju predstaviti kao opći
interes graĊana. Dakle, u ovom sluĉaju se posebni interesi promoviraju na
štetu općeg interesa, što moţe reducirati potencijal demokratske politike.
Usto, interesne grupe su sklone – posebno one koje posjeduju ogromnu
finansijsku moć – kupovini političkog utjecaja ili, pak, lobiranju – u ĉemu ih
je, ustvari, teško nadmašiti u savremenoj politici – a takav aktivitet obiĉno
35
Djelatnost politiĉkih partija u demokratskim reţimima vlasti ocjenjuje i prati Evropska
komisija za demokratiju putem prava ili, pak, Venecijanska komisija. Ona je donijela
instrukcije i smjernice „o pitanju financiranja politiĉkih stranaka, zabrane politiĉkih stranaka
i primjene analognih mjera o zakonima koji se odnose na politiĉke stranke i napravila
izvještaj o osnivanju, organizaciji i aktivnostima politiĉkih stranaka. Smjernice
Venecijanske komisije definiraju podruĉje primjene prava na slobodu politiĉkog
udruţivanja, što obuhvaća slobodu zauzimanja politiĉkog mišljenja i primanja odnosno
razmjene informacije bez miješanja javne vlasti, bez obzira na granice“ (McBride, Kitching,
Avetisyan, 2007: 21). Tako se, naprimjer, ne preporuĉuje da se mijenja i revidira izborna
regulativa u godini kada se provode izbori, ali neke politiĉke partije u tranzicijskim
drţavama – kada to, recimo, korespondira sa interesima etnokratskih elita – svjesno
ignoriraju ovu preporuku.
116
producira antidemokratske posljedice i štete.36 Ni djelatnost društvenih
pokreta nije uvijek na tragu zaštite i promocije javnog dobra – iako je to
njihova normativna misija – već je, zapravo, okupirana afirmiranjem i
promoviranjem parcijalnih interesa u društvu. Njihovo protudemokratsko
djelovanje obiĉno ukljuĉuje i zloupotrebu volje naroda – uz ĉiju pomoć
pokušavaju implementirati neke pragmatiĉne ciljeve – koja je u takvim
sluĉajevima predmet manipulacije, hipnotiziranja i zavoĊenja. Takav odnos
društvenih pokreta prema graĊanima, naprimjer, moţe reducirati njihovo
pravo na slobodu okupljanja i udruţivanja, dok, s druge strane, takvo
djelovanje, u pravilu, producira kod drţavne vlasti strah od nezadovoljne
mase.
Doba savremene ili, pak, neoliberalne politike prepoznatljivo je po slabljenju

partijskih identiteta – manifestira se kao reducirana privrţenost graĊana
politiĉkim partijama – i antipolitici – iskazuje se kao razoĉarenje zvaniĉnim
politiĉkim procesom koje se realizira, u pravilu, kroz političku pasivizaciju,
podršku antisistemskim partijama te praktiĉnu primjenu direktne akcije. U
demokratskim reţimima vlasti problem izraţene političke apstinencije
građana ima ekspanzivan karakter, odnosno permanentno raste populacija
nezadovoljnih pojedinaca koji su razoĉarani i ne ţele participirati u
konvencionalnom demokratskom procesu.37 U ovakvim situacijama obiĉno
društveni pokreti i interesne grupe vješto koriste razoĉaranost graĊana u
partijsku i institucionalnu politiku. Drugim rijeĉima, oni se tada predstavljaju
kao akteri alternativne politike koja će efikasnije reprezentirati i artikulirati
interese pojedinaca. No, to je nerijetko, ustvari, samo povod za mobilizaciju
građana – pojavljuje se u različitim formama kao što su demonstracije,
parade, marševi ili, pak, mitinzi – kojom upravljaju razliĉiti
vaninstitucionalni subjekti politike kako bi realizirali svoje partikularne i
profiterske ciljeve.
36
U normativnom razumijevanju je, uzmimo, lobiranje suprotstavljeno izvornoj
demokratskoj politici. No, Igor Vidaĉak, recimo, tvrdi da se lobiranje moţe razumjeti „kao
legitimno demokratsko nastojanje pojedinaca, interesnih skupina ili vlada da individualno ili
udruţeni u koalicije utjeĉu na oblikovanje ili provedbu odreĊenih javnih politika u
nacionalnim ili nadnacionalnim okvirima kako bi ostvarili ţeljene ciljeve“ (Vidaĉak, 2007:
147). Navedeno poimanje lobiranja je, u osnovi, diskutabilno zato što se unutar ovog
politiĉkog diskursa minimizira znaĉaj legitimnih i izabranih politiĉkih predstavnika naroda,
dok, uzmimo, demokratski proces u potpunosti distancira od politike egalitarizma.
37
Politiĉki teoretiĉar Ralf Dahrendorf otvoreno kritizira pojavu političke pasivizacije, pri
ĉemu priziva aktivitet trezvenih građana zato što demokratija bez „demokrata uništava samu
sebe. Traţiti novo i pokušati otkriti i ukloniti krivo, to su obaveze graĊana koje mi
zanemarujemo jedino pod cijenu slobode“ (Dahrendorf, 2005: 118–119).
117
Literatura
1. Canivez, P. (1999) Odgojiti građanina?, Durieux, Zagreb.

2. Dahrendorf, R. (2005) U potrazi za novim poretkom: Predavanja o politici
slobode u 21. stoljeću, Deltakont, Zagreb.
3. Dal, R. (1999) Demokratija i njeni kritičari, CID, Podgorica.
4. Deren-Antoljak, Š. (1978) „Mjesto i uloga interesnih grupa u ameriĉkom
politiĉkom sistemu“, Politička misao, 15 (4), str. 668–682.
5. Fejzić, E. (2016) Transformacija upravljanja državom: Korporacijski
imperijalizam na djelu, Fakultet politiĉkih nauka Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo.
6. Gidens, E. (2003) Sociologija, ĉetvrto izdanje, Ekonomski fakultet, Beograd.
7. Grubaĉić, A. (2003) Globalizacija nepristajanja, Svetovi, Novi Sad.
8. Hajneman, A. R. (2004) Uvod u političke nauke, CID, Podgorica.
9. Haralambos, M., M. Holbron (2002) Sociologija: teme i perspektive, Golden
marketing, Zagreb.
10. Hejvud, E. (2004) Politika, Clio, Beograd.
11. Mataga, Z. (2006) Pravo na slobodu udruživanja prema Europskoj konvenciji
za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Centar za promociju civilnog
društva, Lex International, Sarajevo, Banja Luka.
12. McBride, J., K. Kitching, A. Avetisyan, ur. (2007) Sloboda okupljanja i
udruživanja prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima (članak 11.):
Priručnik za odvjetnike/ce, Interights, London.
13. McLean, I. (1997) Uvod u javni izbor, Fakultet politiĉkih znanosti, Zagreb.
14. Meyer, T. (2003) Transformacija političkoga, Politiĉka kultura, Zagreb.
15. Mršević, Z. (2007) Ka demokratskom društvu – sloboda javnog okupljanja,
pravo svih, Institut društvenih nauka, Beograd.
16. Mršević, Z. (2009) „Sloboda javnog okupljanja izmeĊu politike i
meĊunarodnog prava“, Strani pravni život, 53 (2), str. 315–344.
17. Olson, M. (2009) Logika kolektivnog djelovanja, Fakultet politiĉkih znanosti,
Zagreb.
18. Peters, B. G. (2007) Institucionalna teorija u političkoj znanosti: Novi
institucionalizam, Fakultet politiĉkih znanosti, Zagreb.
19. Prelot, M. (2002) Političke institucije, Politiĉka kultura, Zagreb.
20. Šiber, I. (1998) Osnove političke psihologije, Politiĉka kultura, Zagreb.
21. Šolte, J. A. (2009) Globalizacija: Kritički uvod, CID, Podgorica.
22. Vidaĉak, I. (2007) Lobiranje: Interesne skupine i kanali utjecaja u Europskoj
uniji, Planetopija, Zagreb.
118
Dr. sc. Ermin Kuka
Univerzitet u Sarajevu University of Sarajevo
Institut za istraţivanje zločina protiv čovječnosti i
meĎunarodnog prava / Institute for the Investigation of Crimes
against Humanity and International Law
UDK 620.9 + 502.1 (497.6)
Pregledni naučni članak
KONFLIKT I USAGLAŠAVANJE ENERGETSKE POLITIKE I

POLITIKE ZAŠTITE OKOLIŠA U BOSNI I HERCEGOVINI
CONFLICT AND RECONCILIATION OF ENERGY POLICY AND

ENVIRONMENTAL POLICY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Sažetak
Niz je suštinskih pitanja i problema u vezi sa konfliktom energetske politike i
politike zaštite okoliša koje je potrebno seriozno elaborirati s ciljem osiguranja
polazne osnove za usaglašavanje i integriranje ovih međusobno suprotstavljenih
javnih politika. Stoga se osobit naglasak stavlja na procese zagovaranja,
implementiranja te međusobnog usaglašavanja i integriranja ovih dviju strateških
javnih politika svake države s posebnim osvrtom na stanje i mogućnosti u Bosni i
Hercegovini. To je ujedno i ključni problem i predmet ovoga istraživanja. Imajući u
vidu navedeni problem i predmet, polazi se od generalne hipoteze kako afirmacijom
strateških partnerstava i izgradnjom kooperativnih odnosa energetska politika može
osigurati odgovarajuću resursnu osnovu, a koja je inače ograničena, dajući time
potporu bržem rastu i razvoju bh. ekonomije, s tim da se pritom istodobno mora
očuvati okoliš. To podrazumijeva simultano mirenje neophodnog ekonomskog
napretka i socijalne kohezije uz puno uvažavanje zaštite okoliša. Rezultati
provedenih empirijskih istraživanja mogu biti od značaja za iznalaženje
prihvatljivih rješenja evidentnog konflikta dviju relevantnih javnih politika, a u
funkciji osiguranja pretpostavki održivog razvoja bh. ekonomije.
Ključne riječi: javne politike, energetska politika, zaštita okoliša, konflikt,

usaglašavanje, Bosna i Hercegovina
Summary
There is a number of essential questions and problems conected to a conflict and
reconciliation of energy policy and environmental policy that need to be elaborated
with the goal of securing the starting basics for consonencing and integrenaising
119
these mutually oposing public themes. Therefore a strong accent is set on proceses
of advocacy, implementing, colaborate consonencing and integration of these two
strategicly public policies of every country with a special review on state and
posabilities in Bosnia and Herzegovina. That is also a key problem and a subject of
this research. Having in sight a problem and subject stated above we start from
general hypothesis how aformating strategic partnerships and building cooperative
relationships, energy policy can asure coresponding resource basis that is usually
limited, thus giving the support to a faster growth and development in bh economy,
with that also it must preserve envioronment. That means simultaneously
consiliating needed economic progres and social cohesion with full envioronmental
protection. Results provided by empirical research can be of importance for finding
an acceptable solution to an evident conflict to these two relative and public
policies and in function securing asumptions to a sustainable progres of bh
economy.
Keywords: public policy, energy policy, environmental protection, conflict,

reconciliation, Bosnia and Herzegovina
Uvod
Kao posebne sektorske javne politike, energetska politika i politika zaštite

okoliša zauzimaju znaĉajno i vaţno mjesto u razvoju svakog društva i
drţave.
Proizvodnja i potrošnja energije izaziva znaĉajne eksterne efekte
(eksternalije). Naime, „sva proizvodnja i potrošnja energije doprinosi
zagaĊenju vazduha, vode, zemljišta i stvara rizike za ljudsko zdravlje i
prirodu“ (Rakić, Kolašinac 2009). To se osobito odnosi na današnje vrijeme,
gdje interesna pohlepa za sve većim i brzim bogatstvom i profitom
pojedinaca i interesnih skupina gotovo u potpunosti marginalizira posljedice
takvog rada i pristupa. Navedeni problemi traţe brza rješenja za pitanja
eksternalija. Kao kljuĉni akter tog procesa pojavila se drţava, sa zadatkom
da na adekvatan naĉin uredi pitanja koja se tiĉu energije i energetike kao
znaĉajne okosnice razvoja svake nacionalne ekonomije. Interveniranje
drţave u oblast energije i energetike u okviru nacionalnih politika i
ekonomija utjecalo je na konstituiranje još jedne javne politike, a to je
energetska politika. Ona je direktan rezultat i produkt drţavnog
intervencionizma u oblast energetike.
Energetska politika, prema Fransisu MekGovanu (Francis McGowan),

obuhvaća „intervencije u sektor proizvodnje ugljena, elektriĉne energije,
120
nafte i plina, kao i nuklearne energije i obnovljivih izvora energije, te
aktivnosti usmjerene na poboljšanje energetske uĉinkovitosti u opskrbi i
potrošnji. Sluţbena energetska politika moţe se definirati kao strategija koju
jasno elaborira i eksplicitno formulira vlada kako bi upravljala sadašnjom i
budućom energetskom ravnoteţom” (McGowan 1996). Evidentno je da je
ova vrsta javne politike široko obuhvatna, te je izuzetno znaĉajna za svaku
drţavu. TakoĊer, jasno je kako je direktno ili indirektno vezana i za neke
druge javne politike, a osobito za politiku zaštite okoliša s kojom je u
izravnom kauzalnom odnosu. Stoga energetska politika spada u red strateški
vaţnih javnih politika koje drţavi stoje na raspolaganju.
S druge strane, pod okolišem se podrazumijeva „skup elemenata koji, svojim

sloţenim vezama, tvore okvir, okolinu i ţivotne uslove ĉovjeka i društva...
Okoliš je prirodno okruţenje: zrak, tlo, voda i more, klima i biljni i
ţivotinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao
dio okruţenja kojeg je stvorio ĉovjek“ (Lindov 2011).
U Leksikonu održivog razvoja pod pojmom zaštite okoliše (engl.

environmental protection) stoji da se taj pojam odnosi na „sustav aktivnosti,
tehniĉkih, pravnih i ekonomskih mjera te moralnih postupaka pojedinaca,
institucija, drţave ili meĊunarodnih organizacija kojima je cilj oĉuvanje
(prirodnog i kulturnog) okoliša od propadanja“ (Baĉun et. al. 2012).
Evidentno je kako politika zaštite okoliša obuhvaća, prije svega, sve one
intervencije usmjerene na spreĉavanje zagaĊenja i zaštitu ukupnog prirodnog
biodiverziteta od eksternih efekata koji nastaju kao posljedica ubrzanog rasta
i razvoja (osobito energetskog). Eksterni efekti (eksternalije) se javljaju „kad
god neka aktivnost pojedinca ili firme utiĉu na drugog pojedinca ili firmu,
koji za taj uticaj ne plaćaju, ili nisu plaćeni“ (Stiglitz 2004).
Općenito promatrano, problemi koji se odnose na zaštitu okoliša i ţivotne
sredine su raznoliki, sveobuhvatni i globalni, te stoga i zahtijevaju pozornost
kako nacionalnih tako i meĊunarodnih, pa i globalnih aktera. Ti problemi
potjeĉu, prije svega, od samih stanovnika planete Zemlje, tj. od njihova stila i
naĉina ţivota, potrošaĉkih preferencija, kao i narušenih i poremećenih
vrijednosti ţivljenja. U tom smislu, potrebno je implementirati znaĉajne i
vaţne promjene ukupnog ponašanja ljudi, a sve s ciljem osiguranja oĉuvanja
i zaštite prirodnih resursa kao neophodnih uvjeta ţivota svih budućih
generacija. Stoga se osobita pozornost treba usmjeriti na eksterne efekte.
U skladu s navedenim, jasno je kako su „politika zaštite okoliša i energetska
politika toliko isprepletene da odluke koje se donose radi zaštite okoliša i
suzbijanja klimatskih promjena(primjerice, smanjenja emisije stakleniĉkih
plinova i drugih negativnih eksternalija izgaranja fosilnih goriva, kao što su
121
ispuštanje i stvaranje sumpornog dioksida, teških metala ili 'kiselih kiša')
izravno utjeĉu na odluke o energiji, a napose na preusmjeravanje energetske
tehnologije na ĉistu energiju” (Stipetić 2013).
Posebno pitanje predstavlja konflikt koji neminovno nameće potrebu
usaglašavanja energetske politike i politike zaštite okoliša. Zbog te
isprepletenosti još uvijek se vode brojne znanstvene i struĉne rasprave o
tome kako i na koji naĉin pomiriti ove dvije vrste javnih politika, tj. kako
riješiti njihov konflikt i meĊusobno ih usaglasiti i integrirati. To je još uvijek
otvorena tema i svakako da će biti tako i u budućnosti, prije svega, zbog
permanentnog zagovaranja energetskog razvoja, osobito onih drţava koje
spadaju u red slabo razvijenih i drţava u razvoju.
Specifičnosti bh. javnih politika
Bosna i Hercegovina je drţava postratne tranzicije i izgradnje demokratskih

institucija neophodnih za njeno normalno funkcioniranje te zadovoljenje
interesa svih graĊana. Zbog sloţene unutrašnje administrativne i politiĉke
strukture izraţeni su brojni problemi koji usporavaju njen napredak na putu
demokratiziranja društvenih odnosa i ĉlanstva u meĊunarodnim
organizacijama i institucijama (prije svih u Evropskoj uniji i NATO savezu).
U skladu s Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, Bosna i
Hercegovina se sastoji od dva administrativna entiteta: Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske. Nešto ranije, Vašingtonskim sporazumom
(iz 1994. godine) stvorena je Federacija Bosne i Hercegovine sporazumom
bošnjaĉkog i hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Entitet Federacija
Bosne i Hercegovine je nadalje podijeljena na deset (10) kantona, od kojih
svaki ima svoju skupštinu, vladu i druge kantonalne organe. Uz navedeno, tu
je još i Brĉko Distrikt BiH koji funkcionira kao posebna administrativno-
teritorijalna jedinica u sastavu drţave Bosne i Hercegovine. Sastavni dio
Dejtonskog sporazuma jeste i Ustav Bosne i Hercegovine (Aneks IV).
Navedena sloţena administrativna struktura uvjetovala je i sloţenu i veoma
heterogenu politiĉku i svaku drugu strukturu bosanskohercegovaĉkog
društva i drţave. Temeljem toga konstituirana su ĉetiri nivoa vlasti i to:
drţavni, entitetski, kantonalni i općinski, s brojnim vladama, ministarstvima,
skupštinama, agencijama, sluţbama...
S obzirom na ĉinjenicu kako su vlade kljuĉni kreatori javnih politika,
evidentno je iz prezentirane heterogene bosanskohercegovaĉke drţavne i
politiĉke strukture da je taj proces u Bosni i Hercegovini dosta kompliciran,
sloţen i u velikoj mjeri ograniĉen.
122
Ĉlanom III Ustava Bosne i Hercegovine definirane su nadleţnosti i odnosi
izmeĊu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. Tako su u taĉki 1.
navedenog ĉlana definirane sljedeće nadleţnosti institucija Bosne i
Hercegovine (Dejtonski mirovni sporazum, 1995):
a) vanjska politika,
b) vanjskotrgovinska politika,
c) carinska politika,
d) monetarna politika, kao što je predviĊeno ĉlanom VII,
e) finansiranje institucija i plaćanje meĊunarodnih obaveza Bosne
i Hercegovine,
f) imigracije, izbjeglice i azil,
g) provoĊenje meĊunarodnih i meĊuentitetskih politika i
regulacija kriviĉnih propisa, ukljuĉujući i odnose s Interpolom,
h) uspostavljanje i funkcioniranje zajedniĉkih i meĊunarodnih
komunikacija,
i) reguliranje meĊuentitetskog transporta,
j) kontrola zraĉnog prometa.
Iz pobrojanih nadleţnosti institucija na nivou Bosne i Hercegovine evidentno

je kojim sve javnim politikama, kao alatima, instrumentima i mehanizmima,
drţava raspolaţe i upravlja. Sve su one strukturirane kroz resorna
ministarstva u okviru Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Vijeće
ministara Bosne i Hercegovine ĉini ukupno devet ministarstava i to:
- Ministarstvo vanjskih poslova,
- Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,
- Ministarstvo komunikacija i prometa,
- Ministarstvo finansija i trezora,
- Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice,
- Ministarstvo pravde,
- Ministarstvo sigurnosti,
- Ministarstvo civilnih poslova,
- Ministarstvo odbrane.
Rad Vijeća ministara Bosne i Hercegovine ureĊen je trima kljuĉnim

dokumentima: Zakonom o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine,
Poslovnikom o radu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Zakonom o
ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine. Zakonom o
Vijeću ministara Bosne i Hercegovine regulirane su temeljne nadleţnosti
Vijeća ministara, ko su njegovi ĉlanovi, kako se biraju i razrješavaju, te koje
su samostalne upravne organizacije u okviru Vijeća ministara Bosne i
Hercegovine. Poslovnikom o radu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine
detaljno se ureĊuju ustrojstvo, naĉin rada i donošenje odluka, kao i odnos
123
Vijeća ministara prema drugim organima i institucijama vlasti. Zakonom o
ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine propisano je
koliko ministarstava ĉini Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, te koje
nadleţnosti i aktivnosti Vijeća ministara su u djelokrugu rada svakoga
ministarstva.
Kroz usporedbu ministarstava pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine s
temeljnim nacionalnim javnim politikama, kako su shvaćene u relevantnoj
literaturi o javnim politikama, a imajući u vidu temeljne resore prisutne u
zapadnoevropskim drţavama, moguće je definirati osnovne javne politike
drţave Bosne i Hercegovine.
Osnovne javne politike drţave Bosne i Hercegovine, rasporeĊene po uzoru
na zapadnoevropske drţave prema „pet resora (klasiĉni drţavni resori,
ekonomske politike, socijalne politike, posebne sektorske politike i ostale
politike)“ (Petek 2012), te rasporeĊene prema nadleţnim ministarstvima,
predstavljene su u sljedećoj tabeli:
JAVNE POLITIKE NA RAZINI BOSNE I HERCEGOVINE

Resori Javne politike Nadleţno drţavno
ministarstvo
KLASIĈNI Vanjska politika Ministarstvo vanjskih
DRŢAVNI poslova
RESORI Migraciona politika Ministarstvo vanjskih
poslova
Vanjskotrgovinska Ministarstvo vanjske
politika trgovine i ekonomskih
odnosa
Carinsko-tarifna politika Ministarstvo vanjske
trgovine i ekonomskih
odnosa
Politika zaštite temeljnih Ministarstvo za ljudska
ljudskih prava prava i izbjeglice
Sudska politika Ministarstvo pravde
Kaznena politika Ministarstvo pravde
Politika javnog reda i mira Ministarstvo sigurnosti
Odbrambena politika Ministarstvo odbrane
EKONOMSKE Politika konkurentnosti Ministarstvo vanjske
POLITIKE trgovine i ekonomskih
odnosa
Investiciona politika Ministarstvo vanjske
odnosa
124
Porezna politika Ministarstvo finansija i
trezora
Budţetska politika Ministarstvo finansija i
trezora
Politika regulacije Ministarstvo vanjske
finansijskog trţišta trgovine i ekonomskih
odnosa
Politika rada i Ministarstvo civilnih
zapošljavanja poslova
SOCIJALNE Politika prema ţenama Ministarstvo za ljudska
POLITIKE prava i izbjeglice
Politika prema manjinama Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice
Obiteljska politika Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice
Zdravstvena politika Ministarstvo civilnih
poslova
Politika socijalne skrbi i Ministarstvo civilnih
socijalne pomoći poslova
POSEBNE Poljoprivredna politika Ministarstvo vanjske
SEKTORSKE trgovine i ekonomskih
POLITIKE odnosa
Politika zaštite okoliša Ministarstvo vanjske
odnosa
Energetska politika Ministarstvo vanjske
odnosa
Komunikaciono- Ministarstvo
informacijska politika komunikacija i prometa
Medijska politika Ministarstvo
komunikacija i prometa
Transportna politika Ministarstvo
komunikacija i prometa
Politika istraţivanja i Ministarstvo civilnih
razvoja (nauke i poslova
obrazovanja)
Geodetsko-geološka Ministarstvo civilnih
politika poslova
OSTALE Religijska politika Ministarstvo za ljudska
POLITIKE prava i izbjeglice
125
Kulturna politika Ministarstvo civilnih
poslova
Sportska politika Ministarstvo civilnih
poslova
Tabela 1. Javne politike na razini Bosne i Hercegovine

(Izvor: Jašarević i Kuka 2016)
Iz prezentirane tabele evidentan je širok spektar i raspon razliĉitih javnih

politika koje se nalaze u nadleţnosti drţave Bosne i Hercegovine.
Promatrano kroz tu prizmu, moţe se konstatirati kako drţava relativno dobro
kotira kada su pitanju njene javne politike. MeĊutim, upravo u tim
ĉinjenicama se nalaze krupni problemi i ograniĉenja koji stoje na putu
efikasnog, efektivnog i funkcionalnog odluĉivanja, formuliranja i
implementiranja pobrojanih javnih politika. Naime, zbog heterogenosti,
sloţenosti i decentraliziranosti javnog odluĉivanja u Bosni i Hercegovini
(ĉetiri nivoa odluĉivanja), aktualnog unutarnjeg pravno-politiĉkog, pa i
teritorijalnog ustrojstva drţave, te zbog sloţenih procedura decentraliziranog
odluĉivanja, formuliranje i implementiranje navedenih javnih politika
svedeno je gotovo na minimum. Usljed takvog stanja, drţavne javne politike
gotovo da su u potpunosti potisnute i srozane pod pritiskom i nadmoćnosti
javnih politika entiteta i kantona u entitetu Federaciji Bosne i Hercegovine.
Primjera radi, u Republici Hrvatskoj je centraliziran sistem odluĉivanja o
javnim politikama (Petek 2012), a što omogućuje njihovo funkcionalnije i
efikasnije implementiranje u praksi (u rješavanju konkretnih problema).
Disperziranost javnih politika u Bosni i Hercegovini ĉesto dovodi do

„situacija u kojima dolazi do preklapanja nadleţnosti po pitanju formuliranja
i implementiranja javnih politika, a što za posljedicu ima stopiranje brojnih i
krupnih drţavnih kapitalnih projekata ulaganja u drţavna javna dobra. Ovdje
se ne ţeli ni u kom sluĉaju spoĉitavati i umanjivati znaĉaj koji imaju lokalne,
kantonalne i entitetske javne politike, već naznaĉiti ĉinjenica kako drţavne
javne politike trebaju biti krovne javne politike koje će omogućavati i
nadzirati javne politike niţih razina vlasti. Dakle, obratno je postavljen red
stvari, odnosno postavljena je situacija odozdo prema gore, gdje se pri takvoj
putanji gornja (najviša taĉka) zamagljuje, lapi i gubi u brojnosti, šarenilu i
nadleţnosti niţih nivoa“ (Jašarević i Kuka 2016).
Navedene specifiĉnosti, kao i niz drugih, upućuju na zakljuĉak kako su

drţavne javne politike u Bosni i Hercegovini u velikoj mjeri ograniĉene i
limitirane u svom formuliranju i praktiĉnom implementiranju u praksi. A bit
126
i suština svake javne politike leţi upravo u njenom konkretnom (stvarnom)
implementiranju u okviru društvene zajednice. Takvo stanje i takvi pristupi
javnim politikama ne omogućavaju implementiranje razvojnih strategija koje
trebaju biti rezultanta pozitivnog i transparentnog upravljanja i korištenja
prirodnih resursa. S tim u vezi, ekonomsku odrţivost i daljnji razvoj društva i
drţave nije moguće osigurati i ostvariti ukoliko se u startu ne osiguraju
efikasni alati i mehanizmi neophodni za usaglašavanje i integriranje
energetske politike i politike zaštite okoliša.
Javno zagovaranje energetske politike i politike zaštite okoliša u funkciji

razvoja Bosne i Hercegovine
Javno zagovaranje predstavlja „pokušaj posrednog utjecaja na sadrţaj

politiĉkih odluka putem organiziranih planiranih intervencija kojima se
mobilizira politiĉka i društvena podrška radi promjene u naĉinu rješavanja
odreĊenoga javnog problema“ (Miošić et. al. 2014).
U Leksikonu održivog razvoja stoji kako „u širem smislu, zagovaranje

okuplja skupine i pojedince koji ţele utjecati na kreiranje, stvaranje i
promjenu politika i ponašanja institucija koje nad njima imaju moć. U isto
vrijeme, zagovaranje je temeljan i dugotrajan proces u demokratskim
društvima u kojima skupine graĊana imaju pravo utjecati na politiku
drţavnih institucija. Sudionici kampanje trebaju imati jasnu predodţbu o
tome ĉiji interese brane, odnosno tko su osobe koje imaju koristi od njihova
zagovaranja“ (Baĉun et. Al. 2012).
Javnim zagovaranjem i usaglašavanjem je moguće postići racionalno i

odrţivo upravljanje raspoloţivim prirodnim potencijalima, njihovu
racionalnu i odrţivu upotrebu (korištenje), kroz usmjeravanje prema
uĉinkovitijim privrednim granama, te implementiranje razvojnih strategija.
Suština takvog pristupa nalazi se u traganju za Pareto – poboljšanjima, a
koja će omogućiti razvoj obiju javnih politika, a da se ne izazivaju eksterni
efekti na bilo kojoj strani. U tom kontekstu, glas javnosti treba biti prihvaćen
kao konstruktivan kreator javnih politika, a ne samo glas vlade kao kljuĉnog
aktera. Saradnja i demokratsko (racionalno i argumentirano) pregovaranje i
dogovaranje tih aktera omogućit će kako energetski tako i prirodni i
turistiĉki, pa i svaki drugi razvoj društva i drţave.
Sam pojam javnog zagovaranja podrazumijeva odreĊeni utjecaj

najrazliĉitijih društvenih i interesnih skupina na oblikovanje ishoda
127
politiĉkog i drugih oblika odluĉivanja u okviru politiĉkog i svakog drugog
procesa. Suština javnog zagovaranja jeste interveniranje u stvarnost
uvoĊenjem neke promjene i to u korist onih koji nemaju moć (ili je imaju
nedovoljno).
U praksi egzistira više vrsta javnog zagovaranja. S tim u vezi, pravi se

klasifikacija javnog zagovaranja na: javno zagovaranje usmjereno na vlast i
javno zagovaranje usmjereno na društvo. U javno zagovaranje usmjereno na
vlast spadaju: administrativno zagovaranje (zagovaranje pri izvršnoj vlasti),
sudsko ili pravno zagovaranje te zakonodavno zagovaranje, dok u javno
zagovaranje usmjereno na društvo spadaju: javne i medijske kampanje,
programi informiranja i edukacije, publiciranje, konferencije za medije,
poticanje graĊanske akcije ponekad moţe ukljuĉivati i mobilizaciju graĊana
kroz proteste ili demonstracije.
Kada je u pitanju javno zagovaranje energetske politike u Bosni i

Hercegovini, ono zauzima osobito znaĉajno i vaţno mjesto. Naime, drţava
Bosna i Hercegovina se još uvijek nalazi u periodu tranzicije i nastojanja ka
ulasku u skupinu drţava sa razvijenom ekonomijom. Ĉinjenica je kako je
jedna od kljuĉnih okosnica razvoja svake drţave i njene ukupne ekonomije
upravo energetska politika. To je u Bosni i Hercegovini još izraţenije iz
razloga što drţava raspolaţe znaĉajnim energetskim potencijalima (vodnim
potencijalima, rudnim potencijalima, mineralnim potencijalima i sliĉno), od
ĉijeg efikasnog iskorištavanja uveliko ovisi razvoj drţave.
MeĊutim, iako raspolaţe znaĉajnim energetskim resursima, drţava se
suoĉava s permanentnim problemom njihovog iskorištavanja (upotrebe). To
se osobito odnosi na problem odrţivog i planskog upravljanja energetskim
potencijalima u Bosni i Hercegovini. U tom smislu, vaţno je naglasiti
nekoliko indikativnih problema i prepreka.
Prvo, Bosna i Hercegovina je drţava koja, prema izvještajima Svjetske

organizacije za zaštitu prirode (WWF), troši „više prirodnih resursa nego što
joj je dostupno”, odnosno „trenutna je potrošnja resursa oko 50% više nego
što raspoloţivi resursi mogu podnijeti” (Đukić-Suhajĉek 2013). Tako je na
djelu neracionalan pristup iskorištavanju energetskih resursa, a što se osobito
ogleda u eksternim efektima koji takvi pristupi imaju na sami okoliš i zaštitu
okoliša. Isto tako, ne postoji jasan plan i strategija identificiranja suštinski
vaţnih geografskih oblasti i podruĉja za efikasan proces konzerviranja
potencijala i ekonomske dobiti. Ovo je potrebno iz razloga „udovoljenja
principima odrţive konzervacije prirodno vrijednih podruĉja i uravnoteţene
upotrebe prirodnih resursa u generiranju ekološki profitabilnih projekata”
(Strategija zaštite okoliša FBiH 2008–2018, 2008).
128
Eksterni efekti zagovaranja energetske politike u Bosni i Hercegovini
najoĉitiji su na primjerima izgradnje malih i srednjih hidrocentrala na
manjim rijekama i vodotocima u drţavi (Vrbas, Bosna, Praĉa, Una i dr.).
Zagovornici ovakvih investicionih energetskih projekata stoje na stanovištu
kako ovakvi projekti donose brojne koristi drţavi, a da pritom zanemarivo
utjeĉu na stanje okoliša u oblastima gdje se oni implementiraju. MeĊutim,
protivnici takvih projekata smatraju kako se takvim pristupima narušava
prirodno bogatstvo i prirodna mikroflora koja krasi bosanskohercegovaĉke
predjele (rijeke, šume, jezera), te da su mnogo veće štete takvih projekata
nego koristi koje proistjeĉu iz toga.
Praksa pokazuje kako se glas ovih drugih, u većini sluĉajeva, ne poštuje
zbog, prije svega, jakih privatnih energetskih lobija koje interesira iskljuĉivo
i samo profit. Stoga su konflikti izmeĊu energetskih javnih politika i politika
zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini gotovo permanentni i zahtijevaju
ozbiljan i seriozan pristup njihovu pravovremenom i efikasnom rješavanju.
Javno zagovaranje je izrazito zastupljeno kada je u pitanju zaštita okoliša.
Mnogo je razloga takvog pristupa, a jedan od kljuĉnih jeste svakako i
doprinos razvoju turizma kao vaţne grane razvoja svake drţave koja
raspolaţe prirodnim bogatstvima i ljepotama.
Zagovaranje zaštite okoliša ima svoje povijesno politiĉko i društveno

utemeljenje. Na temelju takvih shvatanja i pristupa (zagovaranja) u politiĉkoj
znanosti se kristalizirala i nova ideologija koja nosi naziv ideologija zaštite
ţivotne sredine (environmentalizam). Naime, „iako se enviromentalizam
obiĉno smatra novom ideologijom, koja je povezana s pojavom ekološkog
pokreta zelenih na kraju dvadesetog veka, njegovi koreni seţu do
devetnaestog veka i pobune protiv industrijalizacije. Environmentalizam
odraţava brigu zbog štete koja se nanosi prirodi ubrzanim ekonomskim
razvojem (koja je uvećana u drugoj polovini dvadesetog veka usponom
nuklearne tehnologije, kiselom kišom, uništavanjem ozona, globalnim
zagrejavanjem itd.)“ (Heywood 2004).
Bosna i Hercegovina je drţava koja se nalazi upravo u stanju kada se nastoji
dostići ubrzani ekonomski rast i razvoj. To se u mnogim sluĉajevima ĉini po
svaku cijenu, ne raĉunajući na eksterne efekte takvih postupaka. Tomu je
svakako uveliko pridonio i proces privatizacije koji još uvijek nije priveden
kraju. Zbog brojnih izraţenih slabosti u implementiranju procesa
privatizacije, kao i pohlepe pojedinih privatnih poduzetnika za brzim
profitom na štetu okoliša, nastaju ogromne štete i nesagledive posljedice.
Takvo stanje stvari u Bosni i Hercegovini je navelo brojne organizacije (prije
svega nevladine) i formalne i neformalne skupine graĊana kao i turistiĉke
zajednice da pojaĉaju svoj glas protiv uništavanja prirodnih i drugih
raznolikosti kojima drţava raspolaţe.
129
Glavni argument zagovaranja zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini jeste
turizam. Zagovornici politika zaštite okoliša smatraju i zastupaju stav i
mišljenje kako je zaštita okoliša kljuĉna determinantna razvoja turizma u
Bosni i Hercegovini. Turizam je snaga koja je još uvijek nedovoljno
iskorištena u Bosni i Hercegovini, a koja, u konaĉnici, uveliko moţe utjecati
na ukupni ekonomski razvoj drţave.
Dţozef Stiglic (Joseph E. Stiglitz) smatra kako drţava, kao kljuĉni
implementator politika zaštite okoliša, provodi tri vrste politika zaštite
okoliša i ţivotne sredine, te ih dijeli u tri skupine i to u skladu s tim da li su
prvenstveno usmjerene na zrak, vodu ili zemlju (Stiglitz 2004). Promatrano u
bosanskohercegovaĉkom kontekstu, drţava posjeduje sve ove prirodne
potencijale, ali implementiranje njihove zaštite u konkretnoj praksi je sporo i
ograniĉeno. Kljuĉna ograniĉenja tiĉu se ĉinjenice kako se u Bosni i
Hercegovini prirodnim bogatstvima i drugim javnim dobrima raspolaţe
iskljuĉivo na stranaĉkoj (mandatnoj) osnovi. To znaĉi da vladajuće politiĉke
elite smatraju ta dobra ĉisto svojim (stranaĉkim) plijenom, pa ih tako i
iskorištavaju, ne mareći mnogo na eksterne efekte.
Mogućnosti rješavanja konflikta kroz usaglašavanje i integriranje

energetske politike i politike zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini
U teoriji i praksi su razvijena ĉetiri naĉina na koje je drţava pokušala potaći

pojedince i poduzeća na društveno efikasno ponašanje kada je u pitanju
zaštita okoliša, a to su:
(1) novĉane kazne i porezi,
(2) subvencije,
(3) transferzibilne dozvole i
(4) regulacija (Stiglitz 2004).
Kako dalje naglašava Dţozef Stiglic, „sistem kazni moţe da pomogne u

postizanju Pareto - efikasnih rezultata ukoliko postoje valjane informacije u
vezi s graniĉnim društvenim koristima od eksternih efekata (kao kada je u
pitanju zagaĊenje), a kazne se mogu korigovati u skladu s njihovim
troškovima. Iako omogućavaju efikasno smanjenje, subvencije za smanjenje
zagaĊenja dovešće do prekomerne proizvodnje proizvoda koji izazivaju
zagaĊenje. Oni što od sistema kazni imaju koristi, u principu su više nego
sposobni da obeštete gubitnike, ali su u praksi ta obeštećenja retka. Stoga,
opredeljenje za sistem kontrole eksternih efekata ima znaĉajne distributivne
posledice. Transferzibilne dozvole takoĊe mogu da dovedu do efikasnog
smanjenja zagaĊenja (ograniĉavaju koliĉinu zagaĊenja koju svaka firma
130
moţe da ispusti – trgovanje dozvolama). Propisi koji stavljaju naglasak na
inpute ili standarde, pks voj prilici će za posledicu imati neefikasnost“
(Stiglitz 2004).
Evidentno je da drţava koja nema ureĊenu ekonomiju i ureĊen sistem teško
da moţe postići pozitivne rezultate u oblasti zaštite okoliša. Na tu ĉinjenicu
upozoravaju Paul Samuelson (Paul A. Samuelson) i Viljem Nordhaus
(William D. Nordhaus) kada kaţu da „u neureĊenoj ekonomiji premalo je
smanjenja, a previše zagaĊenja“ (Samuelson, Nordhaus 2007).
Imajući u vidu globalne razmjere zagaĊenja i zaštite okoliša, navedeni autori
zakljuĉuju kako drţave u budućem periodu moraju „smisliti novo oruĊe za
napredovanje u meĊunarodnim sporazumima za situacije kada globalni
trendovi okoliša zaprijete našim ţivotnim standardima ili ekosustavima.“
(Samuelson, Nordhaus 2007), jer pitanja zagaĊenja i zaštite okoliša nisu
striktno nacionalna, već postaju sve više internacionalizirana i zahvaćaju širi
(globalni) okvir.
Da bi se moglo govoriti o rješavanju izraţenog konflikta i raditi na
usaglašavanju energetske politike i politike zaštite okoliša u Bosni i
Hercegovini, neophodan je jedan racionalan i sistematski pristup. Takav
pristup podrazumijeva, prije svega, povezivanje aktera tih politika i
izgradnju njihovih odnosa na principima saradnje i obostranog
razumijevanja. Ĉinjenica je kako zagovaranje obje ove javne politike
pridonosi ukupnom razvoju drţave, ali isto tako ne smije se ni u kom sluĉaju
dozvoliti da razvoj jedne privredne grane nanosi ogromne i nesagledive
posljedice isto tako vaţnoj drugoj privrednoj grani.
S tim u vezi, potrebno je slušati i traţiti potrebni kompromis koji bi se
temeljio na racionalnoj i konstruktivnoj kritici, a nikako na meĊusobnom
nepoštivanju i negativnom prozivanju. U tim aktivnostima svakako da je
neophodna i potpora meĊunarodnih aktera, ali sama agenda treba biti
domaća.
Aktualni primjeri negativnih eksternalija i jakih lobija na
bosanskohercegovaĉkom trţištu jesu primjeri poduzeća poput: Ţeljezare
Arcelor Mittal u Zenici, termoelektrana u Kaknju, Tuzli i Gacku, cementare
Kakanj, Fabrike glinice i Alumine u Zvorniku, Aluminija Mostar. Niz je
drugih manjih poduzeća koja se svrstavaju u ovaj industrijski sektor. Tako
npr. „fabrika glinice, za svaku jedinicu proizvedene glinice u vazduh se
ispušta odreĊena koliĉina dima koja zagaĊuje ţivotnu sredinu. Taj dim štetno
utiĉe na zdravlje onih koji udišu vazduh. Zbog takvih eksternalija, trošak
proizvodnje glinice za društvo je veći od troška fabrike glinice“ (Stanić,
2012).
Negativne eksternalije su glavni uzroĉnik zagaĊenja okoliša u Bosni i
Hercegovini, zemlji s izuzetno bogatim i raznolikim prirodnim resursima,
ljepotama i biodiverzitetom. Jedan od najzagaĊenijih gradova u Bosni i
131
Hercegovini zbog eksternih efekata proizvodnje jeste svakako Zenica, u
kome se nalazi Ţeljezara Arcelor Mittal. Problem zagaĊenja Zenice je
prisutan od pokretanja proizvodnje u Ţeljezari i još uvijek je aktualan. Tako
je 25. marta 2015. godine na mjernoj stanici u zeniĉkom naselju Tetovo u
prijepodnevnim satima izmjerena koncentracija benzola (jednog od
najopasnijih organskih jedinjenja koje ima direktne kancerogene efekte na
zdravlje ljudi, tj. na cjelokupan ljudski organizam) od 82-104 mikrograma po
kubnom metru, što je i do 20 puta više od dozvoljenog prema evropskim
propisima. Vaţno je, u ovom kontekstu, naglasiti da niti Federacija Bosne i
Hercegovine, a niti drţava Bosna i Hercegovina nemaju uopće usvojene
standarde i propise o graniĉnim vrijednostima za benzol, dok evropske
direktive propisuju da njegova vrijednost ne smije biti veća od 5 mikrograma
po kubnom metru.
Navedeni empirijski primjeri su samo neznatan dio izraţenih negativnih
eksternih efekata u Bosni i Hercegovini, a koji svake godine sve više utjeĉu
na zagaĊenje ţivotne sredine, pa samim time i na zdravlje ljudi. Sami ljudi,
tj. kupci i prodavci proizvoda nastalih kao rezultat negativnih eksternih
efekata, veoma malo ili gotovo nikako ne poklanjaju pozornost tom
problemu, zanemarujući na taj naĉin vanjske utjecaje svojih postupaka.
Jedino prihvatljivo rješenje, uopćeno promatrano, pa samim time i za Bosnu
i Hercegovinu, jeste „internacionalizacija eksternalija (eksternih efekata), tj.
pristup eksternim efektima na naĉin da se drţavnim instrumentima i
mehanizmima kupci (potrošaĉi) i prodavci (ponuĊaĉi) na
bosanskohercegovaĉkom trţištu navedu i afirmiraju da, prilikom kupnje,
odnosno prodaje gotovih proizvoda, obrate pozornost upravo na eksterne
utjecaje svojih postupaka i odluka“ (Jašarević i Kuka 2016).
Pozitivan primjer kako lokalne vlasti mogu utjecati na zaštitu okoliša u

praksi je općina Kakanj. Kakanj je poznat kao industrijski grad, sa velikim i
znaĉajnim prirodnim i privrednim resursima, što ga svrstava u red
ekonomski snaţnih općina u Bosni i Hercegovini. Visoka razina industrijske
razvijenosti ima za posljedicu ispuštanje znaĉajnih koliĉina štetnih tvari i
materija iz industrijskih pogona (poduzeća), što prijeti i izaziva veliku
zagaĊenost okoliša ne samo u gradu Kaknju već i šire. Krupni industrijski
zagaĊivaĉi okoliša u Kaknju su: Termoelektrana Kakanj, Tvornica cementa
Kakanj i rudnici. Iako je kod navedenih privrednih subjekata izraţeno
smanjenje zagaĊenosti kako zraka tako i vode, Kakanj i dalje spada u red
najzagaĊenijih gradova u Bosni i Hercegovini.
Upravo zbog navedene ĉinjenice kao i permanentnih pritisaka i urgencija od

lokalnih nevladinih organizacija i udruţenja graĊana koja se bave, pored
ostalog, i zaštitom okoliša, općinske (lokalne) vlasti u Kaknju su morale
132
poduzeti odreĊene aktivnosti i mjere (GraĊani Kaknja su u jednom periodu
2002. godine nasilno prekinuli rad Tvornice cementa Kakanj, što je bio
alarm i znak kako lokalnim vlastima u Kaknju tako i vlasnicima poduzeća da
se trebaju što prije posvetiti pitanjima smanjenja emisije ĉestica koje
zagaĊuju okoliš, ali i ugroţavaju ţivote i zdravlje stanovništva). Lokalna
vlast u Kaknju je prepoznala zahtjeve nevladinih organizacija i graĊana, te je
angaţirana nadleţna inspekcija Zeniĉko-dobojskog kantona koja je, u
konkretnom sluĉaju daljnjeg rada Tvornice cementa Kakanj, izdala naredbu
za prekid rada poduzeća sve dok se ne poduzmu potrebne mjere na izvršenju
propisanih obaveza koje se odnose na emisiju otrovnih i opasnih ĉestica.
Da su doista uĉinjeni pozitivni pomaci, uz aktivnost i ulogu lokalnih vlasti (u
ovom sluĉaju općinske vlasti u Kaknju), upućuju i podaci o koliĉinama
emisije prašine sa dimnjaka Tvornice cementa Kakanj u periodu 1999–2013.
godine. Ovi podaci su predstavljeni na sljedećem grafikonu:
200
150
100
50
0
1999 20002001 2002 2003 2004 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012 2013
Zakonski limit za Bosnu i Hercegovini i Evropsku uniju
Slika 1. Emisija prašine sa dimnjaka Tvornice cementa Kakanj

izražena u mg/m3 (po godinama)
(izvor: www.kakanjcement.ba)
Kao što se vidi iz prethodnog grafikona, poĉev od 2003. godine, saradnjom

lokalnih i djelimiĉno kantonalnih vlasti, graĊana i menadţmenta poduzeća
znaĉajno je smanjena emisija prašine sa dimnjaka Tvornice cementa Kakanj.
Od 2003. godine ta emisija je mnogo manja i od zakonskog limita za Bosnu i
Hercegovinu i Evropsku uniju (zakonski limit je 50 mg/m3), a da pritom nije
narušena proizvodnja cementa.
133
Problem eksternih efekata (eksternalija) te naĉine i oblike interveniranja
drţave u tom segmentu Dţozef Stiglic objašnjava primjerom izlijevanja
naftne mrlje iz tankera Valdes. „Tankeri za prevoz nafte već dugo
predstavljaju glavni izvor zagaĊenja okeana. Na moguće štete dramatiĉno je
skrenuta paţnja kada se marta 1989. godine tanker Valdes, vlasništvo firme
“Exxon“, nasukao u Moreuzu princa Vilijama na Aljasci. Svake veĉeri na
televiziji su prikazivane slike masovnog uništenja ţivog sveta, ukljuĉujući
morske vidre, losose, ptice i foke. Nije bilo jasno koliko će dugo taj pomor
trajati, niti da li će se priroda ikada u potpunosti oporaviti. “Exxon“ je bio
primoran da plati više od jedne milijarde dolara, od ĉega je najveći deo bio
namenjen saniranju ekološke štete, a tvrdio je i da je u mesecima što su
usledili izlivanju potrošio preko dve milijarde dolara pokušavajući da
ograniĉi razmere štete. Uprkos tome, pokrenuta je rasprava u vezi s tim da li
je iznos koji je “Exxon“ platio bio adekvatan: koliko bi Amerikancima
trebalo nadoknaditi štetu izazvanu naftnom mrljom? Da bi rešio ovaj
problem, Kongres je 1990. izglasao Zakon o zagaĊenju naftom i njenim
derivatima. Ovaj zakon je kombinovao sistem podsticaja s propisima.
PredviĊeno je da brodovi budu dvotrupci kako bi se smanjila mogućnost
izlivanja“ (Stiglitz 2004).
Ĉinjenica je kako se odrţiva i racionalna upotreba prirodnih resursa moţe

implementirati u praksi, a da se ne narušavaju interesi energetske politike, s
jedne strane, i politike zaštite okoliša, s druge strane. Mogući naĉini takvog
pristupa, prema dokumentu Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine
za period 2008–2028. godine su:
(1) uspostava intersektorskog pristupa u upravljanju biodiverzitetom i

geodiverzitetom,
(2) oĉuvanje tradicionalnih znanja i iskustava u procesu upravljanja
biološkom i geološkom raznovrsnošću i
(3) uspostava i jaĉanje poticajnih ekonomskih mjera, kao i razvoj
odrţivog turizma.
Preduvjet navedenih mjera jeste razvoj i afirmiranje sistema odrţive

upotrebe prirodnih potencijala na nivou cijele drţave te osiguranje efikasnih
mjera zaštite prirode kao temeljnog i najvaţnijeg bosanskohercegovaĉkog
resursa.
Da bi se iskoristile komparativne prednosti i ostvario strateški razvoj,
„liberalizacija trgovine trebala bi povećati prihod neke zemlje, jer prisiljava
gospodarstvo da resurse, koji se neuĉinkovito iskorištavaju, prebaci u one
grane koje ih mogu uĉinkovitije upotrijebiti; odnosno, kako bi to ekonomisti
rekli, da iskoristi komparativnu prednost. No ako se resursima koji su se
134
neuĉinkovito iskorištavali sad uopće ne koristi, zemlja neće postati bogatija,
a upravo to se i previše puta dogodilo u provedbi MMF-ovih programa“
(Stiglitz 2004).
U skladu s navedenim ĉinjenicama moţe se zakljuĉiti kako ekonomsku

odrţivost i daljnji razvoj Bosne i Hercegovine nije moguće osigurati i
ostvariti ukoliko se u poĉetku ne uspostave efikasni alati i mehanizmi
neophodni za usaglašavanje i integriranje energetske politike i politike
zaštite okoliša. Takvim usaglašavanjem moguće je postići racionalno i
odrţivo upravljanje raspoloţivim prirodnim potencijalima, njihovu
racionalnu i odrţivu upotrebu (korištenje) kroz usmjeravanje prema
uĉinkovitijim privrednim i drugim granama, te implementiranje razvojnih
strategija.
U današnjem vremenu koncepti upravljanja energijom i energetske
efikasnosti postali su kljuĉnim osnovama efikasnog i efektivnog
funkcioniranja energetskog sektora i energetskih sistema svih ureĊenih
društava i drţava. Na implementiranju ovih koncepata insistiraju i mnoge
meĊunarodne konvencije i sporazumi. Suštinski cilj toga jeste stvaranje
globalne zajedniĉke osnove za borbu usmjerenu na obezbjeĊenje uvjeta za
opstanak i daljnji razvoj civilizacije, što permanentno ukljuĉuje oĉuvanje
okoliša i prirodne sredine. To su ujedno i kljuĉni preduvjeti za postizanje
ciljeva odrţivog energetskog rasta i razvoja.
Suština razvoja nove energetske paradigme prema Majklu Bradšavu
(Michael J. Bradshaw) jeste „kako dizajnirati novu energetsku politiku u
ĉijem se središtu nalaze sigurnost opskrbe i klimatske promjene“ (Bradshaw
2010).
U tom kontekstu, drţave se u provedbi energetskih politika sluţe
najrazliĉitijim instrumentima i mehanizmima. Oni su usmjereni, prije svega,
na naknade, poreze, subvencije, poticaje, dozvole i druge sliĉne mjere. Tako
su, npr., ekonomski instrumenti koji se odnose na okoliš oni koji „novĉanim
poticajima i opterećenjima potiĉu promjenu ponašanja proizvoĊaĉa i
potrošaĉa prema smanjenju oneĉišćivanja okoliša, odnosno iz kojih se
financira poboljšanje stanja okoliša. Pridonose i prikupljanju sredstava za
ulaganja u zaštitu okoliša te podupiru naĉela odrţivog razvoja jer mijenjaju
relativne cijene dobara i usluga koje mogu negativno utjecati na okoliš“
(Bradshaw 2010).
Drţava svojom aktivnom energetskom politikom i politikom zaštite okoliša
najbolje je osposobljena i sposobna intervenirati s ciljem otklanjanja
(negativnih) eksternih efekata u oblasti energetskog sektora, kao jedne od
najizraţenijih nesavršenosti trţišta. Dakle, drţava je taj akter koji putem
svojih „institucionalno utvrĊenih mehanizama i regulatornih funkcija,
135
sprovodi odreĊenu ekološku politiku i primeni koncept odrţivog razvoja“
(Stojanović 2005).
Naime, drţava (javni sektor) je akter koji, zauzimajući stav o tome da li su
neka ponašanja potrebna ili ne, odreĊuje kako će ljudi djelovati na
eksternalije i kako će se, samim time, ponašati. Ako drţava ocijeni i
procijeni da su eksternalije nepoţeljne i negativne, onda moţe putem mjera
zabrane, prinude, povećanja poreza, stroţijih zakonskih i drugih sliĉnih
normi utjecati na ispravljanje takvih eksternalija, ukljuĉujući svakako i
njihovo preveniranje. U tom kontekstu, drţavna regulativa i propisi (drţavna
legislativa) imaju znaĉajnu i vaţnu ulogu. Jaka drţavna regulativa moţe već
u samim poĉecima i zaĉecima sprijeĉiti pojavu i kasnije djelovanje
negativnih eksternalije, navodeći individue i poduzeća na racionalno
ponašanje i produciranje pozitivnih eksternalija. Regulativa u oblasti zaštite
okoliša i ţivotne sredine je internacionalizirana na naĉin da se više drţava,
povezanih meĊusobno kroz razne meĊunarodne i nadnacionalne
organizacije, udruţe u zajedniĉkoj borbi na spreĉavanju globalnog
zagaĊenja. Time se problemi eksternalija internacionaliziraju i podiţu na viši
nivo odluĉivanja i rasprave.
U sluĉajevima zagaĊenja „treba razlikovati dvije vaţne vrste regulacije. Prva

je su tzv. propisi zasnovani na performansama, gdje drţava vodi raĉuna
iskljuĉivo o krajnjem rezultatu – koliĉini proizvedenog zagaĊenja“ (Stiglitz
2004). Temeljem toga plaća veće kazne ukoliko više zagaĊuje. Druga vrste
regulacije jesu tzv. propisi o inputima, gdje drţava „npr. moţe da zabrani
korištenje izvesnih vrsta uglja, odnosno moţe od firmi da zahteva korišćenje
ĉistaĉa dimnjaka i drugih ureĊaja za smanjenje zagaĊenja, ili podizanje
dimnjaka do odreĊene visine“ (Stiglitz 2004).
Nasuprot novĉanim kaznama, drţava moţe i subvencionirati odreĊene mjere
usmjerene na smanjenje zagaĊenja, ĉime se mogu postići znatni i efikasni
rezultati u smanjenju nivoa zagaĊenja. Poduzeća ĉesto rado prihvataju takvu
vrstu regulacije (pomoći) od drţave, što svakako ima pozitivan utjecaj u
svim aspektima (i aspektima proizvodnje i zaposlenosti, kao i aspektima
zaštite okoliša i ţivotne sredine).
Isto tako, drţava (javni sektor) moţe aktivirati i druge mjere. Jednu takvu
predlaţe i Gregori Menkju (Gregory N. Mankiw) koji smatra da drţava
„umjesto reguliranja ponašanja, kao odgovor na odreĊenu eksternaliju moţe
koristiti mjere temeljene na trţištu da bi sjedinila privatne poticaje s
društvenom uĉinkovitošću“ (Mankiw 2006). Za najindikativniji primjer
takvih mjera uzima uvoĊenje tzv. piguovskih poreza (prema ekonomisti
Arturu Piguu, 1877–1959). Ti porezi podrazumijevaju poreze nametnute s
ciljem utjecaja na ispravljanje negativnih eksternalija, jer se putem njih
mogu smanjiti zagaĊenja, uz znatno niţe troškove za društvo.
136
Suština piguovskih poreza jeste uvoĊenje odreĊene visine poreza na koliĉinu
otpadnih materijala koje poduzeća izbacuju van, ĉime direktno ne dira i ne
utjeĉe na odreĊenje toga kolika će biti koliĉina otpadnih tvari, kao ni na
smanjenje nivoa produkcije proizvoda ili usluga, već se samo uvodi porezna
stopa na ono ĉime poduzeće uzrokuje negativne eksternalije. Iako samo po
sebi ni ovo rješenje nije idealno, ipak je poţeljno i izvodivo od drţave
(javnog sektora) kao reakcija na eksternalije.
Zaključna razmatranja
Koliki znaĉaj drţave pridaju pitanjima iz oblasti energetske politike i politike

zaštite okoliša, govori i ĉinjenica da pojedine drţave u okviru svojih vlada
imaju posebna ministarstva (resore) za zaštitu okoliša i ţivotne sredine. Time
nastoje najdirektnije utjecati na spreĉavanje zagaĊenja okoliša i oĉuvanje
stabilnosti ukupnog biodiverziteta, ali i svih ostalih društvenih odnosa i
kretanja.
Svakako da u procesu drţavnog (javnog) odluĉivanja o pitanjima iz okvira
zaštite okoliša kljuĉnu ulogu ima racionalni izbor. Racionalnost je vrhunska
vrijednost svakog procesa javnog odluĉivanja, pa tako i odluĉivanja o
mjerama i instrumentima zaštite okoliša i ţivotne sredine. Prema teoriji
racionalnog izbora, odluka koja će se donijeti ovisi od aktualnih ponuĊenih i
datih mogućnosti izmeĊu kojih se vrši izbor, zatim od posljedica takvih
mogućnosti kao i osobnih interesa i preferencija.
Upravo je pitanje postizanja racionalnosti (ĉiste racionalnosti) prilikom
donošenja javnih odluka o zaštiti okoliša od kljuĉne vaţnosti, zbog ĉinjenice
što je na djelu permanentni sraz i konflikt politika zaštite okoliša, s jedne
strane, i energetskih politika, s druge strane. Uspostaviti balans i pronaći
kompromis za te dvije suštinske drţavne politike predstavlja veliki izazov
svim donosiocima politiĉkih odluka. Postići ĉisti racionalni izbor u smjeru
usaglašavanja i integriranja navedenih javnih politika predstavlja veliki
izazov i zadatak za svako društvo i drţavu odnosno njene politiĉke aktere.
U Bosni i Hercegovini je mali broj primjera uspješnog rješenja konflikta i
pozitivnog usaglašavanja i integriranja navedenih dviju strateških sektorskih
javnih politika. A ĉinjenica je da su one jedne od kljuĉnih javnih politika za
razvoj i rast bh. ekonomije i društva u cjelini. Svemu tome doprinosi
ponajviše sloţenost i neureĊenost ukupnog društveno-politiĉkog sistema.
Najveća koĉnica drţavnim mjerama usaglašavanja i integriranja energetske
politike i politike zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini jeste diferenciranost i
decentraliziranost javnog odluĉivanja, tj. egzistiranje više nivoa vlasti i
odluĉivanja, što dalje producira nedefinirane i nejasne nadleţnosti u tim
137
oblastima. Takva situacija otvara prostor privatnim interesima i lobijima,
osobito u oblasti energetskog razvoja, gdje se privatni interesi i ciljevi
nastoje prikazati i pokazati kao društveno poţeljni.
Imajući u vidu navedene ĉinjenice, drţava Bosna i Hercegovina, tj. njene
institucije i organi, gotovo da i nemaju nadleţnosti u oblastima energetskih
politika i politika zaštite okoliša, što još više oteţava pozitivne procese
rješenja konflikata i usaglašavanja tih dviju javnih politika. Na djelu je
anarhija u kojoj se profiliraju i profitiraju iskljuĉivo pojedinci, privatnici i
privatni lobiji, a na štetu razvoja društva i drţave, prirodnog okoliša te
zdravlja stanovništva.
Literatura
1. Baĉun, D., M. Matešić, M. A. Omazić (2012) Leksikon održivog

razvoja, Hrvatski poslovni savjet za odrţivi razvoj, Zagreb.
2. Bradshaw, J. M. (2010) „Global energy dilemmas: a geographical
perspective“, The Geographical Journal, 176 (4), str. 275–290.
3. Colebatch, H. (2004) Policy, Fakultet politiĉkih znanosti Sveuĉilišta
u Zagrebu, Zagreb.
4. ĐorĊević, S. (2009) Analize javnih politika, Fakultet politiĉkih nauka
Univerziteta u Beogradu – Ĉigoja štampa, Beograd.
5. Đukić-Suhajĉek, T. (2013) Upravljanje resursima (online), dostupno
na: http://prime.ba/upravljanje-prirodnim-resursima/.
6. Grdešić, I. (2006) Osnove analize javnih politika, Fakultet politiĉkih
znanosti Sveuĉilišta u Zagrebu, Zagreb.
7. Heywood, A. (2004) Politika, Clio, Beograd.
8. Howlett, M., M. Ramesh (1995) Studying Public Policy: Policy
Cycles and Policy Subsystems, Oxford University Press, Toronto –
New York – Oxford.
9. Jašarević, F., E. Kuka (2016) „Specifiĉnosti kreiranja i
implementiranja javnih politika u Bosni i Hercegovini“, u:
Macanović, N., ur., Zbornik radova Društvene i naučne aktuelnosti,
Centar modernih znanja, Banja Luka, str. 6–28.
10. Lindov, O. (2011) Transport i okoliš, Fakultet za saobraćaj i
komunikacije Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
11. Mankiw, N. G. (2006) Osnove ekonomije, treće izdanje, MaTe d.o.o.,
Zagreb.
12. McGowan, F. (1996) „Energy Policy“, u: Kassim, H., A. Menon, ur.,
The European Unionand National Industrial Policy, Routledge,
London, str. 132–152.
13. Milutinović, M., S. Kaĉar (2012) „Javne politike oblast
politikologije“, Svarog, 5, str. 34–55.
138
14. Miošić, N., J. Berković, M. Horvat (2014) Analiza i zagovaranje
javnih politika, Lebera, Zagreb.
15. Pešić, V. R. (2002) Ekonomika prirodnih resursa i životne sredine,
Poljoprivredni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd.
16. Petak, Z. (2002) „Komparativne javne politike: mogu li se
usporeĊivati rezultati djelovanja vlada?“, Politička misao, Vol.
XXXIX, 1, str. 51–62.
17. Petek, A. (2012) „Što su hrvatske javne politike?“, Političke analize,
11, str. 37–45.
18. Peters, G. (2004) American Public Policy – Promise and
Performance, Cq Press, Washington D.C.
19. Prostorni plan Federacije Bosne i Hercegovine za period 2008–
2028. godine, „Zaštita i unapreĊenje okoliša”, 2012, Federalno
ministarstvo prostornog ureĊenja, Sarajevo – Mostar.
20. Rakić, G., F. Kolašinac (2009) „Uloga energetske efikasnosti u
funkciji oĉuvanja ţivotne sredine“, u: Zbornik radova Ekološka
bezbjednost u postmodernom ambijentu, Panevropski univerzitet,
Banja Luka, str. 157–165.
21. Samuelson, A. P., W. D. Nordhaus (2007) Ekonomija, osamnaesto
izdanje, Mate d.o.o., Zagreb.
22. Stanić, M. (2012) „Javne mjere i instrumenti u politici zaštite ţivotne
sredine“, u: Zbornik radova sa 10. meĊunarodnog nauĉnog skupa
Sinergija 2012, Univerzitet Sinergija, Bijeljina, str. 413–421.
23. Stiglitz, E. J. (2004) Globalizacija i dvojbe koje izaziva, prvo izdanje,
Algoritam, Zagreb.
24. Stiglitz, E. J. (2004) Ekonomija javnog sektora, prvo izdanje,
Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd.
25. Stipetić, D. (2013) „Utjecaj policy – kapaciteta drţave na razvoj
energetske politike u Njemaĉkoj: studija sluĉaja 'nove energetske
paradigme'“, Politička misao, 50 (3), str. 129–154.
26. Stojanović, I. (2005) Ekonomija, peto dopunjeno i izmijenjeno
izdanje, Megatrend univerzitet primenjenih nauka, Beograd.
27. Stojiljković, A. (2010) „Donošenje odluka u savremenoj drţavi“, u:
Pavlović, V., Z. Stojiljković, prir., Savremena država: struktura i
socijalne funkcije, Konrad Adenauer Stiftung – Fakultet politiĉkih
nauka Univerziteta u Beogradu – Centar za demokratiju, Beograd
28. Strategija zaštite okoliša Federacije Bosne i Hercegovine 2008–
2018, 2008, Sarajevo, Federalno ministarstvo okoliša i turizma.
29. www.kakanjcement.ba.
139
140
Prof. dr. Enver Ajanović
Pravni fakultet / Faculty of Law
UDK 342.5 (497.6)
Stručni članak
SUDSKA KONTROLA USTAVNOSTI UPRAVNIH AKATA I

RADNJI U UPRAVNIM INSTITUCIJAMA BOSNE I
HERCEGOVINE I FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
JUDICIAL CONTROL OF THE CONSTITUTIONALITY OF

ADMINISTRATIVE ACTS AND WORKS IN BOSNIA AND
HERZEGOVINA AND FEDERATION OF BOSNIA AND
HERZEGOVINA ADMINISTRATIVE INSTITUTIONS
Sažetak
Sudska kontrola ustavnosti upravnih akata i radnji u uporednom pravu je izuzetak.
U uvodu rada izlaže se kako su u Republici Francuskoj i Saveznoj Republici
Njemačkoj uređene sudske kontrole upravnih akata.
U Bosni i Hercegovini sudska kontrola zakonitosti upravnih akata i upravnih radnji
sada se ispituje u upravnom sporu. Pored ove vrste sudske kontrole uprave postoji i
sudska kontrola ustavnosti ovih akata i radnji pred nadležnim sudom shodnom
primjenom pravila o upravnom sporu. Ova vrsta sudskog spora po svojoj naravi
pripada ustavnom pravu odnosno sporu, zato što se nekada upravnim aktima ne
odlučuje o subjektivnim pravima, nego o pravima ustavnog karaktera. Isto je i sa
upravnim radnjama. Zato je potrebno ovu vrstu sudskog spora urediti zakonima o
postupku pred ustavnim sudovima prilagođavanjem odgovarajućih odredaba iz
zakona o upravnim sporovima. U radu se izlažu i primjeri kada se upravnim aktom i
upravnom radnjom povređuju ljudska prava utvrđena u Ustavu BiH i Ustavu FBiH.
Iz svega proizlazi da u pravnoj državi načelo zakonitosti u upravnom pravu nije
dovoljno za ostvarenje principa pravne države i da se ono može još potpunije
postići ako se izričito normira sudska kontrola ustavnosti upravnih akata i radnji.
Ovakvom reformom ispunit će se zahtjev iz Zaključka Savjeta o načelima,
prioritetima i uvjetima Evropskog partnerstva sa Bosnom i Hercegovinom br. 211
od 18. februara 2008. godine u kratkoročnim i srednjoročnim prioritetima u oblasti
političkih kriterija demokratije i pravne državnosti. Ovaj pravni akt sadrži zahtjev
za poboljšanje efikasnosti pravosuđa, bolji pristup pravosuđu te bolju zaštitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda.
141
Ključne riječi: ljudska prava u Ustavu BiH i FBiH, sudska kontrola ustavnosti
upravnih akata i radnji
Summary
Judicial control of the administrative acts and actions constitutionality in
comparative law is an exception. In the paper’s introduction, the manner of
regulating the administrative acts judicial control in the Republic of France and the
Federal Republic of Germany is presented.
In Bosnia and Herzegovina, the judicial review of the administrative acts and
administrative actions lawfulness is now being examined in an administrative
dispute. In addition to this type of judicial control of the administration, there is
also judicial review of the constitutionality of these acts and actions before the
competent court in accordance with the applicable rules on administrative dispute.
By its very nature, this type of litigation belongs to the constitutional right, because
the dispute sometimes does not decide on subjective rights by administrative acts,
but on constitutional rights. The same things are with administrative actions.
Therefore, this type of court dispute should be regulated by the laws on the
proceedings before the constitutional courts through adjusting the corresponding
provisions of the law on administrative disputes. The paper also presents examples
of violations of human rights established in the BiH Constitution and the
Constitution of the FBiH by administrative acts and proceedings. One can conclude
from abovestated that in the rule of law, the principle of lawfulness in
administrative law is insufficient for the implementation of the rule of law, and that
it can be even more fully achieved if the judicial review of the constitutionality of
administrative acts and actions is explicitly regulated.
Such kind of reform will fulfill the request from the Council Conclusions on the
Principles, Priorities and Conditions of the European Partnership with Bosnia and
Herzegovina, no. 211 of 18 February 2008 in the short and medium term priorities
in the field of political criteria of democracy and legal statehood. This legal act
contains requirements to improve the efficiency of the judiciary, better access to
justice, and better protection of human rights and fundamental freedoms.
Keywords: human rights in the Constitution of BiH and FBiH, judicial review of
the constitutionality of administrative acts and actions
I Uvod
Sudska kontrola ustavnosti upravnog akta u

SR Njemačkoj i R Francuskoj
U francuskoj pravnoj literaturi navodi se da upravne vlasti moraju poštovati

opće pravne norme o organizaciji i funkcioniranju drţave i da ne postoji
nikakav razlog za uklanjanje, a posebno ukidanje upravnog akta zbog
142
njegove neusklaĊenosti sa ustavnim odredbama ili principima koje je utvrdio
Ustavni savjet. To se objašnjava argumentom da upravni sudija ne moţe
kontrolirati ustavnost zakona. On ne sudi o zakonu, nego o upravnim
aktima.1 Ni Ustavni savjet nije nadleţan da ispituje ustavnost upravnih akata,
nego je nadleţan da: ispituje ustavnost organizacionih zakona, nadzire
ispravnost izbora predsjednika Republike i aktivnosti na referendumu i
proglašava rezultate, ispituje prigovore i proglašava rezultate glasanja, te
ispituje usklaĊenost organizacionih zakona iz upravnog prava sa Ustavom.2
U SR Njemaĉkoj ispitivanje ustavnosti upravnih akata postoji u pravnom

poretku samo izuzetno na osnovu ustavne garancije. Po toj odredbi, ako je
javna vlast nekoga povrijedila u njegovim pravima, ima pravo na sudsku
zaštitu. Ako ne postoji druga nadleţnost, postoji redovna sudska zaštita.3
Rijeĉ je o ljudskim pravima sa pravnom prirodom neposredno vaţećeg
prava.4
Zakon o Saveznom ustavnom sudu u SR Njemaĉkoj sadrţi odredbu da ovaj

sud odluĉuje o gubitku osnovnih prava i ustavnoj tuţbi.5
Prema Osnovnom zakonu SR Njemaĉke, ko zloupotrebljava slobodu

izraţavanja mišljenja, a naroĉito slobodu štampe, slobodu pouĉavanja,
slobodu udruţivanja i slobodu okupljanja, privatnost dopisivanja, pošte i
telekomunikacija, pravo vlasništva ili pravo azila radi borbe protiv
slobodarskog demokratskog poretka, gubi ova prava. Gubitak i njihovu
mjeru izriĉe Savezni ustavni sud.6
Ustavna tuţba se moţe podnijeti i iz drugih razloga predviĊenih u

spomenutom Saveznom zakonu.7
Ustavni sud odluĉuje o ustavnim tuţbama koje svako moţe podići sa

tvrdnjom da je javna vlast povrijedila njegova osnovna prava ili prava
sadrţana u odredbama o: zabrani svakome da uklanja vaţeći poredak,8
1
René Chapus, Droit administratif général Tome 1, izdavaĉ Montchrestien, 15. izdanje,
2001. godina, str. 27.
2
Ĉlanovi 58, 59, 60. i 61. Ustava Republike Francuske.
3
Ĉlan 19. stav 4. Osnovnog zakona Savezne Republike Njemaĉke.
4
Ĉlan 1. stav 3. Osnovnog zakona Savezne Republike Njemaĉke.
5
Ĉlan 13. taĉka 1. i 8a. Zakona o Saveznom ustavnom sudu SR Njemaĉke.
6
Ĉlan 18. Osnovnog zakona SR Njemaĉke.
7
Paragraf 13. Zakona o Saveznom ustavnom sudu SR Njemaĉke.
8
Ĉlan 20. stav 4. Osnovnog zakona SR Njemaĉke: „Protiv svakoga ko preduzima to da se
ovaj poredak ukloni svi Nijemci imaju pravo na otpor, ako druga pomoć nije moguća.“
143
jednakim graĊanskim pravima i obavezama,9 jednakom pristupu svakoj
javnoj sluţbi,10 aktivnom i pasivnom biraĉkom pravu,11 pravu na saslušanje
pred sudovima i oduzimanju liĉne slobode.12 13
U skladu sa Zakonom o Saveznom ustavnom sudu sudska zaštita je

dozvoljena protiv povrede osnovnih prava, a ustavna tuţba se moţe podići
nakon iscrpljenja sudske zaštite.14 Savezni ustavni sud moţe odmah odluĉiti
o podnesenoj ustavnoj tuţbi, i prije iscrpljenja sudske zaštite, ako je to od
općeg znaĉaja ili ako bi podnosilac tuţbe podnio tešku i neotklonjivu štetu,
ako bi najprije bio upućen na redovnu sudsku zaštitu. Ukoliko se upravnim
aktom potvrĊenim u sudovima povrijede osnovna prava ili prava
ekvivalentna osnovnim, tada su upravni akt i potvrĊujuća sudska odluka
„predmet postupka“, odnosno ustavne tuţbe. Ustavnost obiju odluka mora se
9
Ĉlan 33. stav 1. Osnovnog zakona SR Njemaĉke: „Svaki Nijemac ima u svakoj drţavi
jednaka graĊanska prava i obaveze“.
10
Ĉlan 33. Osnovnog zakona SR Njemaĉke: „U svakoj drţavi svaki Nijemac ima jednaka
graĊanska prava i obaveze u drţavi. Prema svojim sposobnostima, talentu i struĉnim
rezultatima svaki Nijemac ima jednak pristup svakoj javnoj sluţbi. Uţivanje graĊanskih i
drţavnih graĊanskih prava, dopuštanje javnim sluţbama, te prava steĉena u javnoj sluţbi ne
zavise od religioznog ubjeĊenja. Nikome iz njegove pripadnosti ili nepripadnosti religiji ili
svjetonazoru ne smije nastati šteta. Obavljanje suverenih pravnih ovlaštenja se kao stalan
zadatak u pravilu mora prenijeti pripadnicima javne sluţbe koji su prema javnom pravu u
statusu sluţbe i lojalnosti. Pravo javne sluţbe se mora urediti s obzirom na uvaţavanje
iznesenih naĉela profesionalne sluţbe.“
11
Ĉlan 38. Osnovnog zakona SR Njemaĉke: „Poslanici njemaĉkog predstavniĉkog doma
(Bundestag) biraju se na općim, neposrednim, slobodnim, jednakim i tajnim izborima. Oni
su zastupnici cijelog naroda, za naloge i smjernice nisu vezani i podreĊeni su samo svojoj
savjesti. Za uĉešće na izborima je ovlašten ko je navršio 18 godina ţivota. Moţe se izabrati
koji je dostigao dob koja nastupa sa punoljetnošću. Bliţe odreĊuje Savezni zakon.“
12
Ĉlan 104. Osnovnog zakona SR Njemaĉke. Sloboda osobe moţe se ograniĉiti samo
formalnim zakonom i samo uvaţavanjem formi propisanih u njemu. Uhapšene osobe ne
smiju se duševno niti tjelesno zlostavljati. O dopuštenosti i daljem trajanju oduzimanja
slobode smije odluĉiti samo sudija. Pri svakom oduzimanju slobode zasnovanom na sudskoj
naredbi mora se odmah donijeti sudska odluka. Policija ne smije nikoga samovoljno drţati
duţe od kraja dana nakon hapšenja u svoj pritvor. Bliţe se ureĊuje zakonom. Svako ko je
u pritvoru zbog sumnje da je uĉinio kriviĉno djelo mora se dovesti pred sudiju najkasnije na
dan nakon lišavanja slobode, koji mu saopćava razloge za to. Mora ga saslušati i omogućiti
mu da podnese prigovore. Sudija mora odmah ili izdati obrazloţenu naredbu o pritvaranju u
pisanom obliku ili narediti oslobaĊanje. O svakoj sudskoj odluci o naredbi ili nastavku
uskraćivanja slobode mora se odmah obavijestiti krvni srodnik uhapšenog ili osoba
njegovog povjerenja.
13
Ĉlan 93. stav 1. pod taĉkom a) Osnovnog zakona SR Njemaĉke.
14
Misli se na redovnu sudsku zaštitu, op. aut. Envera Ajanovića.
144
ispitati.15 Uspješna ustavna tuţba rezultira ukidanjem suverenih akata kojima
je bilo povrijeĊeno osnovno pravo podnosioca tuţbe. Do ukidanja prvobitnog
upravnog akta izdaju se „privremene odluke“.16 Izuzeci od ovog naĉela nisu
malobrojni. Postoje u interesu podnosioca ustavne tuţbe radi izbjegavanja
nove sudske zaštite, koju bi mogao uzrokovati organ uprave izdavanjem
novog upravnog akta sa novim obrazloţenjem, ili da sudovi budu u
mogućnosti donijeti odluku uz povoljne troškove podnosioca prigovora.17
To znaĉi da se upravni akt i sudske odluke „jedinstveno“ ispituju. Ustavni

nedostaci mogu se pojaviti u upravnom aktu i sudskim odlukama.
„Jedinstvena“ odluka izdaje se ako su organi uprave i sudovi poĉeli pogrešno
od ustavnosti zakona kao pravne osnove upravnog akta. Moţe se takoĊer
desiti da upravni akt ne povreĊuje obavezno osnovna prava, nego sudskim
tumaĉenjem zakona kao pravnog osnova. Ako Savezni ustavni sud utvrdi
ustavnost zakona, prema ovom tumaĉenju sud mora iznova ispitivati
postojanje upravnog akta ili obavezu da se ukine. Sliĉan rezultat nastaje ako
je ustavnopravna greška uĉinjena samo u sudskoj odluci. Tada je pravno
obavezno ukidanje ove odluke sa posljedicom da do nove sudske odluke i
potom nove ustavne tuţbe nema rješenja o tome da li se protiv upravnog akta
primjenjuje sasvim drugaĉije obrazloţeno tumaĉenje ustavnog prava.
Ako ustavni tuţitelj ima snaţne argumente za pretpostavku da će ustavna

tuţba uspjeti protiv upravnog akta, ili ima interese za izdavanje brze završne
odluke, time se njemu neće pomoći ako se ukidanjem obavezne sudske
odluke glavno pitanje ne riješi. Zbog ustavno znaĉajnih povreda postupka i
konaĉni rezultat ostaje neriješen. Ako podnosilac ustavne tuţbe ovo
prepozna i ne podnese ovu tuţbu, a tvrdi da je upravni akt protivustavan i
njenu potvrdu traţi u sudovima, tada bi Savezni ustavni sud postupao
protivno njegovom zahtjevu i njegovim subjektivnim interesima, ako bi ex
offo postupao zbog povrede prava saslušanja i to utvrĊivao. To je primjer
konflikta sluĉajeva izmeĊu subjektivne i objektivne funkcije ustavne tuţbe.18
Sa stanovišta objektivne funkcije moţe biti nepoţeljno da povreda prava na
saslušanje ostane u pravnom poretku bez prigovora i posljedica. Ako
15
BVerfGE 3,377 (379); 20, 257 (267); navedeno u: Benda Ernst i Eckart Klein,
Verfaassungsprozeßsrecht, izdavaĉ Müller, 2. potpuno novoobraĊeno izdanje, Heidelberg,
2001. godina, str. 216.
16
BVerfGE 6,386 (387f.); 54, 53 (65); ausführlich zur grundsätzlichen „Durchentscheidung“
und zu den Ausnahmen hiervon BVerfGE 84, 1 (3 f); navedeno u: Benda Ernst i Eckart
Klein, op. cit., str. 216.
17
So z. B. BVerfGE 76,143; hierzu BVerfGE 84, 1 (5); navedeno u: Benda Ernst i Eckart
Klein, op. cit., str. 217.
18
Vgl. Hierzu oben Rn. 391 ff.; navedeno u: Benda Ernst i Eckart Klein, ibid., str. 217.
145
interesni poloţaj podnositelja ustavne tuţbe zahtijeva odluku o zakonito
podnesenom glavnom pitanju, bilo bi teško opravdati da se ovakva odluka
odbije. U svakom sluĉaju iscrpljenost sudske zaštite i supsidijarnost ustavne
tuţbe govore u prilog tome. Moţe se desiti i to da zbog procesnih grešaka
sudskih odluka Savezni ustavni sud ostavi mogućnost opravdanog prigovora
druge povrede osnovnog prava koju je podigao podnosilac ustavne tuţbe.
Pritom se podnosiocu ustavne tuţbe pripisuje odgovornost izmeĊu dva
neţeljena rezultata, iako moţe postojati stvarna povreda osnovnog prava.
Akti izvršne vlasti mogu biti predmet ustavne tuţbe ako su uopće prikladni
proizvesti pravno djejstvo prema pojedincima. Svejedno je da li su to upravni
akti, suvereni realni akti,19 vladini akti ili aktivnosti u formi privatnog
prava.20
II Odnos izmeĎu ljudskih prava i osnovnih ljudskih prava i osnovnih

sloboda iz Ustava i upravnog akta u Bosni i Hercegovini
Ustavni sud BiH nadleţan je pruţati pravnu zaštitu Ustavu BiH. Ustav BiH
sadrţi i odredbu o nadreĊenosti Ustava BiH odlukama institucija BiH.21 I
Ustav FBiH sadrţi odredbe o sudskoj kontroli ustavnosti federalnih i
kantonalnih predloţenih i usvojenih zakona i podzakonskih akata upravnih
institucija FBiH i kantonima, kantonalnih ustava te predloţenih ili usvojenih
općih akata gradske i općinske vlasti.22
U BiH opći pravni akti su formalni izvori cijelog vaţećeg upravnog prava. O
upravnom organizacionom pravu Ustav BiH sadrţi veoma malo odredbi o
ministarskom sastavu Vijeća ministara BiH.23 Ustav FBiH sadrţi takoĊer
vrlo malo odredaba o ministarskom sastavu Vlade Federacije BiH. 24 Ustav
19
U našem pravu materijalni akti uprave su pandan suverenim realnim aktima u njemaĉkom
javnom pravu.
20
Benda Ernst i Eckart Klein, ibid., str. 217–218.
21
Ĉlan VI stav 3. i ĉlan III stav 3. pod taĉkom b) Ustava BiH.
22
Dio IV o strukturi federalne vlasti glava C o sudskoj vlasti Federacije pod taĉkom 3. o
Ustavnom sudu FBiH, ĉlan 10. stav 2. mijenjane su i dopunjavane: amandmanom XIV,
amandmanom LXVI i amandmanom LXXIII („Sluţbene novine FBiH“, br. 13 od 2. juna
1997. godine i br. 52 od 28. oktobra 2002. godine).
23
Ĉlan pod taĉkom 4. stav 1. Ustava BiH.
24
Dio IV o strukturi federalne vlasti glava B o izvršnoj vlasti Federacije ĉlan 4 o minimalnoj
zastupljenosti u Vladi Federacije Bosne i Hercegovine u prijelaznom periodu do potpune
provedbe Aneksa 7. izmijenjen prvo amandmanom XII („Sluţbene novine FBiH“, br. 13 od
2. juna 1997. godine), a potom amandmanom XLIV („Sluţbene novine FBiH“, br. 16 od 28.
04. 2002. godine).
146
RS sadrţi opće odredbe o ministarskom sastavu Vlade RS, poslovima
drţavne uprave odnosno njenim organizacionim formama.25 U pogledu
upravnog posebnog materijalnog prava Ustav BiH sadrţi odredbe o veoma
oskudnim nadleţnostima institucija BiH.26 Ustav FBiH sadrţi naĉelne
odredbe o upravnom posebnom materijalnom pravu iz iskljuĉive nadleţnosti
FBiH i kantona te zajedniĉke nadleţnosti FBiH i kantona,27 dok Ustav RS
sadrţi naĉelne odredbe iz svoje nadleţnosti.28
Aneks VI na Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini sadrţi

odredbe o nadleţnom nivou vlasti za pravnu zaštitu ljudskih prava. The
Parties shall secure to all persons within their jurisdiction the highest level
of internationally recognized human rights and fundamental freedoms,
including the rights and freedoms provided in the European Convention for
the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and its
Protocols and the other international agreements listed in the Appendix to
this Annex.29
Na osnovu ove odredbe o individualnim pravima neposredno nakon

zakljuĉivanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini
sudska zaštita od protivustavnih upravnih akata morala je biti ureĊena u
institucijama BiH i entiteta.
Da bi pridonijela poštivanju svojih obaveza iz ovog sporazuma, stranke su
ovime osnovale Komisiju za ljudska prava. Komisija sa sastojala od Ureda
ombudsmena i Doma za ljudska prava. Ova dva organa su razmatrali:
a) navodna ili oĉita kršenja ljudskih prava garantiranih Evropskom

konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te njenim
protokolima, ili
b) navodnu ili oĉitu diskriminaciju na osnovu spola, rase, boje koţe,

jezika, vjeroispovijesti, politiĉkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili
društvenog porijekla, pripadnosti nacionalnoj manjini, vlasništva, roĊenja ili
drugog statusa koji proizlazi iz prava i sloboda osiguranih meĊunarodnim
25
Ĉlan 90. taĉka 6. i 7. i ĉlan 97. stav 1–4. Ustava Republike Srpske.
26
Ĉlan III stav 1. Ustava BiH o nadležnosti institucija BiH.
27
Dio III o podjeli nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti i ĉlan 1, 2. i 4. Ustava
FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 1 od 21. jula 1994. godine i 13 od 2. juna 1997. godine).
28
Ĉlan 68. Ustava Republike Srpske.
29
Ĉlan 1. o Osnovnim pravima i slobodama u Aneksu VI o Sporazumu o ljudskim pravima:
„Svim osobama pod njihovom jurisdikcijom stranke će osigurati najviši nivo meĊunarodno
priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukljuĉujući prava i slobode navedenih u
Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim protokolima i
drugim meĊunarodnim sporazumima navedenim u dodatku na Aneks.“
147
sporazumima navedenim u dodatku ovog aneksa, koje kršenje, navodno ili
oĉigledno, provode stranke, ukljuĉujući bilo koju sluţbenu osobu ili organ
strana, kantona, općina ili pojedinaĉno djelujući prema odobrenju takve
sluţbene osobe ili organa.
Stranke priznaju pravo svim osobama da podnesu Komisiji i drugim

organima za ljudska prava prijave o kršenju ljudskih prava, u skladu s
postupkom navedenim u ovom aneksu. Stranke ne smiju preduzeti bilo
kakve kaznene akcije protiv osoba koje namjeravaju podnijeti ili su podnijele
ovakve prijave.30
Svi ĉlanovi Doma za ljudska prava imali su kvalifikacije koje su se traţile za

imenovanje u visoke sudske sluţbe ili su bili pravnici priznatih sposobnosti.
Ĉlanovi Komisije su imenovani na period od pet godina i mogli su ponovo
biti postavljeni.31
Ovakvo rješenje nije bilo trajne naravi: Five years after this Agreement
enters into force, the responsibility for the continued operation of the
Commission shall transfer from the Parties to the institutions of Bosnia and
Herzegovina, unless the Parties otherwise agree. In the latter case, the
Commission shall continue to operate as provided above.32
Stranke su se i dogovorile. Zakljuĉile su Sporazum u skladu sa ĉlanom XIV
Aneksa VI Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. Ovaj
meĊunarodni pravni akt ima više taĉaka, a za sudsku kontrolu ustavnosti
upravnih akata najvaţnije su dvije. U skladu sa svojim nadležnostima
predviđenim Aneksom IV Ustavni sud odlučuje o novim predmetima o zaštiti
ljudskih prava, a koje Ustavni sud primi nakon 1. januara 2004. godine.33
Strane će preduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da domaći sudovi
mogu adekvatno, na svim instancama, rješavati žalbe o ljudskim pravima
obukom sudija, tužilaca i advokata.34
30
Ĉlan 2. o osnivanju Komisije u Aneksu VI na Opći okvirni sporazum za mir u BiH.
31
Ĉlan 7. stav 3. o Domu za ljudska prava.
32
Ĉlan 14. o transferu u Aneksu IV o Sporazumu o ljudskim pravima: „Pet godina nakon
što ovaj Sporazum stupi na snagu, odgovornost za kontinuiran rad Komisije će se prenijeti
sa stranaka na institucije Bosne i Hercegovine, osim ako se stranke drugaĉije dogovore. U
posljednjem sluĉaju, Komisija će nastaviti da radi kako je predviĊeno dolje (misli se na
naredne odredbe u Aneksu VI).“
33
Taĉka 5. Sporazuma u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa VI Općeg okvirnog sporazuma za
34
Taĉka 12. Sporazuma u skladu sa ĉlanom XIV Aneksa VI Općeg okvirnog sporazuma za
148
Aneks VI o ljudskim pravima nikad nije u potpunosti stavljen van snage.
Prestale su vaţiti jedino odredbe o Komisiji, sastavljanju i naĉinu rada Doma
za ljudska prava, a imenovanje ombudsmena je u nadleţnosti Predsjedništva
BiH. Sve ostale norme materijalno-pravne prirode vaţe i dalje i po svojoj
naravi su dodatne nadleţnosti institucija BiH.
U pravno ureĊenim drţavama u modernom vremenu ombudsmeni za ljudska

prava su organi pravosuĊa. Danas je ombudsmen BiH samostalna institucija
organizirana i radi prema Zakonu o ombudsmenu BiH.
Poslije ustava formalni izvori cijelog upravnog prava su zakon, izvršne

odluke, podzakonski akti te opći akti institucija sa javnim ovlaštenjem.
Ustav BiH sadrţi odredbu: Bosnia and Herzegovina and all courts, agences,
governmental organs and instrumentalities operated by or witihin the
Entities shall apply and conform to the human rights and fundamental
freedoms referred to in paragraph 2 above.35 Ustav FBiH sadrţi odredbu da
će svi sudovi, organi uprave, institucije sa javnim ovlaštenjima i drugi
organi federalne vlasti primjenjivati i poštovati prava i slobode predviđene u
aktima navedenim u Aneksu.36 Ustav RS sadrţi odredbu da se slobode i
prava ostvaruju, a dužnosti ispunjavaju neposredno na osnovu Ustava, osim
kada je Ustavom predviđeno da se uslovi za ostvarivanje pojedinih od njih
utvrđuju zakonom. Zakonom se može propisati način ostvarivanja pojedinih
prava i sloboda samo kada je to neophodno za njihovo ostvarivanje.37
Zakon u upravi BiH sadrţi odredbu da u okviru svoje nadležnosti organi

uprave osiguravaju efikasno i potpuno ostvarivanje ljudskih prava i sloboda
građana predviđenih u Ustavu BiH kao i u aktima navedenim u Aneksu I na
Ustav.38 I Zakon o organizaciji organa uprave u FBiH sadrţi odredbu da su
organi uprave dužni u svom radu osigurati efikasno i potpuno ostvarivanje
svih prava i sloboda građana koja su predviđena u Ustavu Federacije Bosne
i Hercegovine i u aktima navedenim u Aneksu Ustava Federacije Bosne i
35
Ĉlan II stav 6. Ustava BiH: „Bosna i Hercegovina i svi sudovi, agencije, vladini organi kao
i posredni organi kojima upravljaju entiteti ili se njima upravlja unutar entiteta, primjenjuju i
poštuju ljudska prava i temeljne slobode iz navedenog stava 2.“ Ovaj stav 2 odnosi se na
norme o Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
36
Dio II o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, glava A o općim odredbama, ĉlan 6.
Ustava FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 1 od 21. jula 1994. godine).
37
Ĉlan 49. Ustava Republike Srpske.
38
Ĉlan 4. stav 1. Zakona o upravi BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 32 od 7. novembra 2002.
godine).
149
Hercegovine.39 Obje ove odredbe po svojoj prirodi trebaju biti sadrţaj
Ustava BiH odnosno Ustava FBiH. I bez tog prijenosa ova odredba je pravni
osnov za ispitivanje ustavnosti upravnih akata i upravnih radnji pred
Ustavnim sudom BiH i Ustavnim sudom FBiH.
Opravdanje da se ustavnost upravnog akta ili upravne radnje ispituje direktno
pred ustavnim sudom bez prethodnog odluĉivanja u upravnom sporu
proizlazi i iz toga da su ova prava ureĊena neposredno primjenjivim
odredbama ustava40 kao općim pravnim aktom najviše pravne snage. Iz
sadrţaja pojedinih graĊanskih, politiĉkih, ekonomskih i socijalnih ljudskih
prava moţe se saznati da li je rijeĉ o upravnom aktu ili upravnoj radnji.
Evropska povelja o lokalnoj samoupravi je formalni posredni izvor za

ispitivanje protivustavnosti upravnih akata. Ovaj meĊunarodni ugovor sadrţi
odredbe o upravnoj kontroli akata lokalne samouprave. Sva upravna
kontrola lokalne samouprave može se vršiti u formi i u slučajevima
predviđenim ustavom ili zakonom. Sva upravna kontrola akata lokalne
samouprave mora uobičajeno ciljati samo da osigura poštovanje zakonitosti
i ustavnih principa.41
Svi navedeni opći pravni akti su formalnopravni osnov upravnih akata u
pravnom poretku. Ustavne odredbe o graĊanskim, politiĉkim i socijalnim
ljudskim pravima i temeljnim slobodama su idejni pravni osnov da upravni
akt uopće postoji u upravnopravnom poretku, tako da je ustav općenito
indirektni pravni osnov upravnog akta. Svi ostali opći pravni akti su direktni
pravni osnov upravnog akta. Naime, ova prava i slobode su individualna
prava, a upravni akt konkretan akt. Ove njihove osobine omogućavaju
njihovo meĊusobno povezivanje u ustavnopravnom i upravnopravnom
odnosno javnopravnom poretku.
Na osnovu ovih odredaba organi uprave su pravno obavezni da u upravnom

postupku poštuju ljudska prava i osnovne slobode, odnosno da ih upravnim
aktom i radnjom ne povreĊuju.
U skladu sa ovim, primjenom širokog tumaĉenja prema Ustavu BiH u

postupku pred Ustavnim sudom BiH moţe se ispitivati i usklaĊenost
upravnog akta i upravne radnje sa ustavom, odnosno da li se upravnim aktom
i upravnom radnjom povreĊuju ova ljudska prava i osnovne slobode iz
Ustava BiH. Analogno tome, ovakva zaštita mora se urediti i u FBiH.
39
Ĉlan 3. stav 1. Zakona o organizaciji organa uprave u FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br.
35 od 20. juna 2005. godine).
40
Miodrag Joviĉić, O ustavu, teorijsko-komparativna studija, izdavaĉ Savremena
administracija, Beograd, 1977. godine, str. 208.
41
Ĉlan 8. Evropske povelje o lokalnoj samoupravi.
150
III Ljudska prava i osnovne slobode kao predmet povrede upravnim
aktom ili radnjom
Svako oduzimanje slobode u sluĉajevima u kojima to nije ureĊeno zakonom

mora se poništavati i zabranjivati pred Ustavnim sudom BiH.
Svako muĉenje, neljudski ili poniţavajući tretman42 su pravno zabranjene
upravne radnje u zatvorima, tako da se protiv ovakvog ponašanja sluţbenog
osoblja moţe traţiti odgovarajuća pravna zaštita. Ista zaštita od ovakvog
ponašanja moţe se traţiti i u drugim javnim ustanovama.
Federalna ustanova zatvor u upravnom postupku izdaje rješenje o uvjetnom

otpustu u skladu sa Kriviĉnim zakonom BiH ili FBiH.43 Specifiĉnost ovog
upravnog akta je u tome što ne sadrţi odluku o javnim subjektivnim pravima
i korelativnoj pravnoj obavezi, nego konkretnu odluku o liĉnoj slobodi
osuĊenika. Svako kršenje odgovarajućih odredbi Kriviĉnog zakona ne moţe
se ispitivati u upravnom sporu iz dva razloga. Jedan je što se izdaje upravno
rješenje sa vlastitom ocjenom, a drugi što se vrlo teško zatvoru moţe
pripisati da je postupao protivzakonito nakon pravosnaţne presude iz
kriviĉnog postupka. Kazneno-popravni zavod nadleţan je odluĉivati o
uvjetnom otpustu zato što ima direktan uvid u ponašanje osuĊenika i da li
ispunjava uvjete da ga se nagradi slobodom nakon djelimiĉno izdrţane
kazne.
Upravnu radnju kojom se povreĊuje pravo na prepisku mogu uĉiniti sve
poštanske sluţbe. U takvim sluĉajevima Ustavni sud FBiH moţe zabraniti
ovakvo ponašanje i eventualno izreći naknadu nematerijalne štete.44
Sloboda izraţavanja mišljenja moţe se povrijediti ako se ograniĉava

dozvolom za rad radio, televizijskim i filmskim preduzećima kao upravnim
aktom. Pravno opravdano ograniĉenje ovih sloboda upravnim aktom u
interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalnog integriteta ili javne sigurnosti45
su razlozi koji se ne mogu ispitivati u upravnom sporu, jer nije rijeĉ o
subjektivnim pravima. Naime, ovi opravdani razlozi odnose se na drţavu kao
pravnu cjelinu, tako da nema pravnog osnova za ispitivanje njihovog
postojanja u upravnom sporu.
42
Ĉlan 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i ĉlan II stav 3.
pod taĉkom b) Ustava BiH.
43
KZ BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 3 od 10. februara 2003. godine) i KZ FBiH
(„Sluţbene novine FBiH“, br. 36 od 29. jula 2003. godine).
44
pod taĉkom c) Ustava BiH.
45
pod taĉkom g) Ustava BiH.
151
Sloboda javnog okupljanja ne smije se ograniĉavati ili uskraćivati upravnim
aktom. Ako se to desi, ustavni sud moţe ispitivati ustavnost takvog akta ako
priroda uskraćivanja ovog prava to opravdava. Naime, u pitanju moraju biti
razlozi opće naravi koji prevazilaze pojedinaĉne okvire. Isto se treba
postupati i kad je rijeĉ o slobodi udruţivanja.46 Radi garantiranja i
promoviranja slobode zaposlenika i poslodavaca da osnivaju lokalne,
nacionalne ili meĊunarodne organizacije za zaštitu svojih ekonomskih i
socijalnih interesa i radi udruţivanja u te organizacije, stranke se obavezuju
da nacionalno zakonodavstvo neće ugroţavati tu slobodu niti će biti
primijenjeno tako da je ugroţava. U kojoj će se mjeri jamstva predviĊena
ovim ĉlanom primjenjivati na policiju, utvrdit će se nacionalnim zakonima ili
drugim propisima. Naĉelo i opseg primjene tih garancija na pripadnike
vojnih snaga takoĊer se utvrĊuju nacionalnim zakonima ili drugim
propisima.47
Ukoliko organ uprave povrijedi neĉije pravo diskriminacijom, ustavni sud

svojim rješenjem moţe utvrditi da li je u konkretnom sluĉaju bilo
diskriminacije i svojom odlukom obavezati organ uprave da prestane sa
takvim ponašanjem48 ( npr. u pravu diskriminacije).
Ako se djetetu ne omogući pravo na obrazovanje u skladu sa vjerskim i

filozofskim uvjerenjima roditelja, oni pred ustavnim sudom mogu traţiti da
se njihovom djetetu omogući školovanje u skladu sa njihovim uvjerenjima.49
Obrazovanje je predviĊeno i u ljudskim socijalnim pravima. Ovo pravo moţe

se primjenjivati na obrazovanje i struĉno usavršavanje upravnih sluţbenika.
Radi osiguranja efikasnog ostvarivanja prava na profesionalno obrazovanje,

stranke se obavezuju:
1. osigurati ili promovirati, kada je to potrebno, struĉno i

profesionalno obrazovanje svih osoba, ukljuĉujući i hendikepirane, uz
savjetovanje s organizacijama poslodavaca i zaposlenika, te omogućiti
pogodnosti za pristup višem struĉnom i univerzitetskom obrazovanju,
poštujući kao jedini kriterij individualne sposobnosti;
46
pod taĉkom i) Ustava BiH.
47
Ĉlan 5. Evropske socijalne povelje o pravu organiziranja.
48
Ustava BiH o nediskriminaciji.
49
Ĉlanovi 2. u 3. Protokolu na Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda i ĉlan II stav 3. pod taĉkom l) Ustava BiH.
152
2. osigurati ili promovirati sistem naukovanja i druge sisteme
obrazovanja djeĉaka i djevojĉica za razna zanimanja;
3. prema potrebi osigurati i promovirati: odgovarajuće i lako

dostupne pogodnosti i obrazovanje odraslih zaposlenika, te posebne mjere
radi dodatnog profesionalnog obrazovanja odraslih zaposlenika koje iziskuju
tehniĉki napredak ili nove trendove u zapošljavanju;
4. osigurati ili promovirati, prema potrebi, posebne mjere

doškolovanja i reintegracije duţe vrijeme nezaposlenih;
5. ohrabrivati puno korištenje predviĊenih pogodnosti pomoću

odgovarajućih mjera kao što su: smanjenje ili ukidanje svih taksi ili troškova;
dodjela finansijske pomoći u odgovarajućim sluĉajevima, ukljuĉivanje u
redovne radne sate vremena što ga zaposlenik, na zahtjev poslodavca,
provede na teĉajevima dodatnog obrazovanja, te odgovarajućim nadzorom i
savjetovanjem s organizacijama poslodavaca i zaposlenika garancija
efikasnosti sistema naukovanja i svakog drugog sistema obrazovanja mladih
zaposlenika i općenito odgovarajuće zaštite mladih zaposlenika.50
Ograniĉavanje slobode kretanja u interesu nacionalne bezbjednosti ili javne

sigurnosti te radi oĉuvanja javnog poretka51 ne moţe se ispitivati u upravnom
sporu, jer se odnosi na oĉuvanje drţave kao pravne cjeline. Zato se
opravdanost ovih razloga moţe ispitivati samo u Ustavnom sudu.
U oblasti socijalnih ljudskih prava predviĊeno je i osiguranje efikasnog

ostvarivanja prava na socijalnu i medicinsku pomoć. U ostvarivanju ovog
prava stranke se obavezuju:
1. osigurati da svako bez dovoljno prihoda i ko ih nije u mogućnosti

ostvariti vlastitim naporima ili ih dobiti iz nekog drugog izvora, posebice u
obliku davanja na osnovu sistema socijalne sigurnosti, moţe dobiti
odgovarajuću pomoć i, u sluĉaju bolesti, njegu koju iziskuje njegovo stanje;
2. garantirati da osobama koje se koriste takvom pomoći zbog toga

neće biti smanjena politiĉka ili socijalna prava;
50
Ĉlan 10. Evropske socijalne povelje o pravu na profesionalno obrazovanje.
51
Ĉlan 2. u Protokolu Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i
ĉlan II stav 3. pod taĉkom m) Ustava BiH.
153
3. osigurati da svako od nadleţnih javnih ili privatnih sluţbi moţe
dobiti svaki savjet i svaku osobnu pomoć potrebnu da bi se sprijeĉila,
uklonila ili olakšala osobna ili obiteljska ugroţenost;
4. primjenjivati navedene odredbe kako na svoje drţavljane tako i na

drţavljane drugih stranaka (tj. drţava. op. aut. E. A.) koji zakonito borave na
njihovom teritoriju, u skladu s obavezama koje imaju temeljem Evropske
konvencije o socijalnoj i medicinskoj pomoći, potpisane u Parizu 11.
decembra 1953. godine.52
Radi osiguranja uvjeta potrebnih za puni razvoj obitelji kao osnovne jedinice
društva stranke se obavezuju promovirati ekonomsku, pravnu i socijalnu
zaštitu porodiĉnog ţivota, posebno pomoću socijalnih i porodiĉnih podrški,
fiskalnih olakšica, podrške mladim porodicama i drugim odgovarajućim
mjerama.53
Radi osiguranja efikasnosti ostvarivanja prava starijih osoba na socijalnu

zaštitu stranke se obavezuju usvojiti i promovirati, bilo izravno bilo u
saradnji s javnim ili privatnim organizacijama, odgovarajuće mjere kojima je
osobito svrha:
– omogućiti starijim osobama da što je moguće duţe ostanu

punopravni ĉlanovi društva, tako da im se osigura: a) dovoljno sredstava koja
će im omogućiti dostojan ţivot i aktivno sudjelovanje u javnom, društvenom
i kulturnom ţivotu, b) informacije o postojećim uslugama i pogodnostima za
starije osobe i mogućnostima da se njima koriste;
– omogućiti starijim osobama da slobodno izaberu svoj naĉin ţivota i

da vode neovisan ţivot u svojoj uobiĉajenoj sredini toliko dugo koliko to
ţele i koliko je to moguće, tako da im se osiguraju: a) stanovi prilagoĊeni
njihovim potrebama i njihovom zdravstvenom stanju ili odgovarajuća pomoć
za ureĊenje stana, b) zdravstvena njega i usluge koje iziskuje njihovo
zdravstveno stanje;
– garantirati starijim osobama koje ţive u ustanovama odgovarajuću

pomoć, poštujući pritom njihov privatni ţivot, i uĉestvovanje u odluĉivanju o
uvjetima ţivota u tim ustanovama.54
52
Ĉlan 13. Evropske socijalne povelje o pravu na socijalnu i medicinsku pomoć.
53
Ĉlan 16. Evropske socijalne povelje o pravu porodice na socijalnu, pravnu i ekonomsku
zaštitu.
54
Ĉlan 23. Evropske socijalne povelje o pravu starih osoba na socijalnu zaštitu.
154
Radi osiguranja efikasnog ostvarivanja prava zaposlenika na zaštitu
potraţivanja u sluĉaju insolventnosti poslodavca stranke se obavezuju
odrediti da potraţivanja zaposlenika koja proizlaze iz ugovora o radu ili
odnosa zaposlenosti budu osigurana institucijom garancije ili nekim drugim
oblikom djelotvorne zaštite.55
IV Upravna radnja
Upravna radnja kojom se povreĊuju ljudska prava moţe se ostvariti

ĉinjenjem ali i neĉinjenjem ako se i tako graĊanin spreĉava ili ograniĉava u
ostvarivanju ljudskih prava i sloboda normiranih u ustavu.
Sudska zaštita od ovakvih upravnih radnji bitno se razlikuje od sudske zaštite

graĊanina kome su ustavna prava i slobode povrijeĊene „konaĉnim
pojedinaĉnim aktom nadleţnog organa“. Razlika je u naĉinu povreda tih
prava i sloboda. Upravnim aktom povredu ĉini nadleţni organ, a upravnom
radnjom povreda se moţe uĉiniti samo aktivnom ili pasivnom radnjom, npr.,
direktnim fiziĉkim onemogućavanjem graĊaninu da uţiva neko svoje
ustavom granatirano pravo ili slobodu i da ga niko u tome ne moţe
spreĉavati niti ograniĉavati. To se dešava, npr., kad se graĊaninu ograniĉi
sloboda kretanja, zabrani upotreba sluţbenog jezika i pisma u drţavnoj
upravi, da se koristi javnim sluţbama koje svako upotrebljava, da se
zapošljava itd.
Druga razlika je što su pravila sudske zaštite od protivustavnih upravnih

akata razliĉita od pravila za zaštitu od protivustavnih upravnih radnji. Zaštita
od ovakvih upravnih akata vrši se shodnom primjenom odredaba o
rješavanju upravnog spora protiv konaĉnih upravnih akata, dok se o
ustavnosti upravnih radnji odluĉuje po posebnim pravilima.
Protivustavna upravna radnja postoji ako su to uĉinile „sluţbene osobe u

organu uprave“, odnosno „odgovorne osobe u pravnoj osobi“. To su osobe u
odreĊenom radnopravnom odnosu u organu uprave, odnosno u pravnoj
osobi, te u tom statusu obavljaju poslove iz njihove djelatnosti. Svojim
radom u postupku moraju protivno ustavu sprijeĉiti ili ograniĉiti graĊanina u
ustavnim slobodama i pravima. Izvan toga nema sudske zaštite prema ovoj
55
Ĉlan 25. Evropske socijalne povelje o pravu radnika na zaštitu njihovih potraživanja u
slučaju nesolventnosti poslodavca.
155
odredbi, npr., da je uĉinjena izvan djelokruga organa uprave ili djelatnosti
pravne osobe.
„Sluţbena osoba u organu uprave“ je svaki zaposlenik u organu uprave
ovlašten vršiti odreĊene sluţbene poslove iz djelokruga organa uprave u
kojem radi.
„Odgovorna osoba u pravnoj osobi“ je svaki zaposlenik u pravnoj osobi i

ima duţnost obavljati poslove iz njene registrirane djelatnosti. U javnim
preduzećima to su rukovodeće osobe u upravi dioniĉkog društva, u
društvenim djelatnostima i općenito u javnoj sluţbi, te rukovodeće osobe u
pravnim osobama odreĊene u organizacijskim propisima o ureĊenju njihovog
statusa i organizacije.
Protivustavna aktivna ili pasivna radnja kojom se spreĉava ili ograniĉava
graĊanin u vršenju ustavnih prava i sloboda uvijek mora biti
individualizirana, tj. odnositi se uvijek na taĉno odreĊenog graĊanina, a
moţe se odnositi i na veći broj graĊana ako su sve one jednako subjekat te
radnje, pa i ako su pojedinaĉno neodreĊene, ali su odredive.56
V Prijedlog pravila sudske kontrole upravnih akata i radnji u zakonu o

postupku pred Ustavnim sudom BiH i FBiH
Na osnovu pravne obaveze iz Ustava BiH da se sa ovim pravnim aktom

usklade Ustav FBiH i Ustav RS u pogledu ljudskih prava57 proizlazi da se
pred Ustavnim sudom BiH moţe ispitivati da li su upravnim aktom ili
radnjom povrijeĊena graĊanska i politiĉka prava, a pred Ustavnim sudom
FBiH i Ustavnim sudom RS samo da li su upravnim aktom ili radnjom
povrijeĊeni ekonomska, socijalna ili kulturna ljudska prava i slobode.
Izuzetak u tom pogledu predstavlja samo aktivno i pasivno biračko pravo u
Ustavu FBiH i Ustavu RS.
Zbog pogrešnog tumaĉenja odredbe: The Court shall adopt its own rules of
court by a majority of all members. It shall hold public procedings and shall
issue reasons for its decisions which shall be published58 pred Ustavnim
sudom BiH provodi se postupak po Pravilima Ustavnog suda.59 Ova pravila
56
Po uzoru na: Pero Krijan, Komentar Zakona o upravnim sporovima Federacije Bosne i
Hercegovine sa sudskom praksom, izdavaĉ NIP „Privredna štampa“ d.d. Sarajevo, 2001.
godina, str. 350–352.
57
Ĉlan III stav 3. pod taĉkom b) Ustava BiH.
58
Ĉlan VI stav 2. pod taĉkom b) Ustava BiH: „Sud će usvojiti svoja pravila većinom svih
ĉlanova. Drţat će javne procedure i objavit će razloge za svoje odluke, koje će se objaviti.“
59
Pravila Ustavnog suda BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 22 od 23. aprila 2014. godine).
156
obuhvataju postupak pred Ustavnim sudom BiH, finansijsku i upravno-
administrativnu samostalnost, osnove organizacije i druga pitanja znaĉajna
za rad Ustavnog suda.60 Ovakva sudska zaštita treba se urediti zakonom.
Ispravnim tumaĉenjem navedene ustavne odredbe o Pravilima Ustavnog

suda BiH i odredbe da Parlamentarna skupština BiH usvaja zakone
neophodne da se provedu nadleţnosti skupštine po Ustavu BiH,61 po uzoru
na redovan sudski poredak, morat će se usvojiti zakon o postupku pred
Ustavnim sudom BiH. Pravila o unutrašnjoj organizaciji donosio bi sam
Ustavni sud BiH. Osnov za ovakvu reformu je i navedena pogrešno
protumaĉena ustavna odredba, budući da su javnost rada pravosuĊa i pravna
obaveza objavljivanja razloga za odluku uvijek sadrţaj zakona o sudskom
postupku.
Odredbe iz vaţećih Pravila Ustavnog suda BiH trebaju biti normirane u

poglavlju o ocjenjivanju ustavnosti i moraju se podijeliti na dva dijela. Jedan
dio bi i dalje sadrţavao odredbe o ocjenjivanju ustavnosti općih pravnih
akata, a drugi odredbe o ocjenjivanju ustavnosti upravnih akata i upravnih
radnji svih nivoa vlasti u BiH. Pritom se svakome od ovih poglavlja moţe
dati i odgovarajući podnaslov. Naravno, ove odredbe trebaju se i prilagoditi
tako što će se umjesto teksta nadleţnog suda staviti novi tekst: Ustavni sud.
U ovaj zakon moraju se unijeti odredbe iz poglavlja o Postupku zaštite

slobode i prava građana zagarantiranih ustavom iz Zakona o upravnim
sporovima BiH. To su sljedeće norme:
Pojedinac ĉija su ljudska62 prava ili osnovne slobode zagarantirane Ustavom

Bosne i Hercegovine povrijeĊene konaĉnim pojedinaĉnim aktom nadleţnog
organa uprave ima pravo tuţbom63 zahtijevati zaštitu tih prava ili sloboda
pred Malim vijećem u Ustavnom sudu BiH.64
Na postupak po zahtjevu shodno se primjenjuju odredbe za ispitivanja

ustavnosti općih akata institucija BiH.65
60
Ĉlan 1. Pravila Ustavnog suda BiH.
61
Ĉlan IV stav 4. Ustava BiH.
62
Ovu rijeĉ dodao je autor Enver Ajanović radi boljeg razumijevanja predloţene pravne
norme.
63
norme.
64
Po uzoru na ĉlan 67. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 19
od 25. jula 2002. godine).
65
157
Zaštita sloboda i prava pojedinaca zagarantiranih Ustavom osigurava se i u
sluĉaju ako su te slobode ili prava povrijeĊeni radnjom sluţbenog lica u
instituciji, odnosno odgovornog lica u javnoj agenciji ili javnoj korporaciji,
kojom se, protivno Ustavu BiH, neposredno spreĉava ili ograniĉava
odreĊenom pojedincu vršenje takve slobode ili prava.66
O zahtjevu graĊana ĉije je ljudsko67 pravo, ili osnovna68 sloboda,
povrijeĊeno upravnom radnjom, odluĉuje Malo vijeće.
U zahtjevu za zaštitu zbog protivustavne radnje navodi se radnja, mjesto i

vrijeme kada je izvršena, institucija odnosno javna agencija ili korporacija
kod koje je ta radnja uĉinjena, podaci o sluţbenom licu odnosno
odgovornom licu koje je to uĉinilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni
zapreka ili ograniĉenje za vršenje slobode ili prava koje se osporava
protivustavnom radnjom.69
Zahtjev za zaštitu moţe se podnijeti sve dok radnja traje. Ako lice prema
kojem je preduzeta protivustavna radnja nije u mogućnosti samo podnijeti
zahtjev za zaštitu zbog nezakonite radnje, zahtjev moţe podnijeti njegov
braĉni drug, dijete, roditelj ili drugi bliski srodnik.70
Postupak po zahtjevu za protivustavnu upravnu radnju hitan je i sudska

odluka mora se donijeti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od prijema
zahtjeva.71
Ustavni sud će bez odgaĊanja zahtjev dostaviti instituciji na odgovor,

odnosno javnoj agenciji, upravi, centru, direkciji, zavodu ili korporaciji
zavisno od toga ko je izvršio protivustavnu radnju. Odgovor na zahtjev
dostavlja se u roku koji odredi Sud. Kad Sud naĊe da je zahtjev osnovan,
donijet će presudu o zabrani daljeg vršenja protivustavne radnje. U
protivnom, odbit će zahtjev presudom.
66
67
norme.
68
norme.
69
70
71
Ĉlan 72. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbeni glasnik BiH“, br. 19 od 25. jula
2002. godine).
158
Sud će u ovoj presudi odrediti mjere koje treba preduzeti da bi se uspostavilo
stanje u skladu sa Ustavom BiH, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti
(zakonske) sankcije za sluĉaj neizvršenja presude. Presudu Suda izvršava
institucija odnosno javna agencija, uprava, centar, direkcija, zavod ili
korporacija ĉije je sluţbeno lice odnosno odgovorno lice uĉinilo
protivustavnu radnju.72
U postupak ispitivanja ustavnosti upravnog akta i upravne radnje pred

Ustavnim sudom BiH treba se unijeti odredba o dvostepenom odluĉivanju:
Protiv presude o poništenju protivustavnog upravnog akta ili o zabrani
vršenja protivustavne radnje može se izjaviti žalba Velikom vijeću u roku od
osam dana od datuma dostavljanja presude stranci.
Radi osiguranja izvršenja presude sud koji je donio presudu odmah će, prema
okolnostima konkretnog sluĉaja, preduzeti što je potrebno radi osiguranja
izvršenja presude, a o presudi moţe obavijestiti Vijeće ministara BiH, koje je
duţno preduzeti mjere potrebne za uspostavljanje stanja u skladu sa Ustavom
BiH prema presudi suda.73
Ako presuda ne bude izvršena u ostavljenom roku, sud će na zahtjev stranke
izvršiti presudu neposredno ili preko institucije. Izvršenje se, prema
okolnostima sluĉaja, provodi na trošak institucije, javne agencije ili
korporacije, odnosno na trošak sluţbenog ili drugog odgovornog lica koje je
izvršilo protivustavnu radnju. Radi izvršenja sud moţe podnijeti zahtjev
nadleţnoj instituciji odnosno pravnom licu za udaljenje s duţnosti sluţbenog
ili odgovornog lica, a po potrebi moţe protiv sluţbenog odnosno odgovornog
lica, ako ono u odreĊenom roku ne izvrši presudu, izreći novĉanu kaznu od
200,00 do 800,00 KM, kao i odrediti i druge pogodne mjere shodno
pravilima izvršnog sudskog postupka.74
Analogno ovoj reformi, postupak pred Ustavnim sudom FBiH mora se

urediti prijenosom odredaba iz Zakona o upravnim sporovima FBiH. Zbog
sloţenog ustavnog poretka BiH ova pravila su malo drugaĉija, jer na osnovu
Ustava BiH nema materijalnog pravnog osnova za dvostepeno odluĉivanje
izmeĊu institucija BiH i entiteta, te se presudom mogu pravno obavezivati
samo sva ĉetiri nivoa vlasti u FBiH.
72
Po uzoru na ĉlan 73. u vezi sa ĉlanom 69. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbeni
glasnik BiH“, br. 19 od 25. jula 2002. godine).
73
Ĉlan 74. u vezi sa ĉlanom 65. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbene novine
FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine).
74
Po uzoru na ĉlan 75. Zakona o upravnim sporovima BiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 9
od 16. februara 2005. godine).
159
Pojedinac ĉija su prava ili osnovne slobode garantirani Ustavom Federacije i
instrumentima Aneksa tog ustava povrijeĊeni konaĉnim pojedinaĉnim aktom
nadleţnog organa ima pravo zahtijevati zaštitu tih prava i sloboda u
Ustavnom sudu.75
Podnošenje zahtjeva za zaštitu sloboda i prava garantiranih Ustavom

Federacije kao i presuda o tom zahtjevu vrši se u skladu sa zajedniĉkim
pravilima postupka i ovim pravilima. O ovim zahtjevima sud odluĉuje
presudom.76
Zaštita sloboda i prava pojedinaca garantiranih Ustavom Federacije

osigurava se i u sluĉaju ako su te slobode i prava povrijeĊeni radnjom
sluţbenog lica u organu uprave odnosno odgovornog lica u privrednom ili
drugom društvu, ustanovi ili drugom pravnom licu, kojem se, suprotno
Ustavu FBiH, neposredno spreĉava ili ograniĉava odreĊenom pojedincu
takva sloboda ili pravo.
Zaštita sloboda i prava zajamĉenih Ustavom Federacije koje su povrijeĊene
ovom radnjom osigurava se u ovom postupku.77
Pojedinac ĉiji su pravo i sloboda povrijeĊeni radnjom podnosi zahtjev
Ustavnom sudu.
U zahtjevu za zaštitu zbog protivustavne radnje navodi se: radnja, mjesto i
vrijeme kada je uĉinjena, organ odnosno pravno lice kod kojeg je ta radnja
uĉinjena, podaci o sluţbenom licu odnosno odgovornom licu koje je to
uĉinilo, dokazi o tome, kao i zahtjev da se otkloni zapreka ili ograniĉenje
slobode ili prava koje se osporava protivustavnom radnjom.78
Zahtjev zbog protivustavne radnje moţe se podnijeti sve dok radnja traje.
Ako lice prema kojem je preduzeta protivustavna radnja nije u mogućnosti
da samo podnese zahtjev za zaštitu zbog protivustavne radnje, zahtjev moţe
podnijeti i supruţnik, dijete, roditelj ili drugi bliski srodnik.79
75
Ĉlan 60. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 9 od 16.
februara 2005. godine).
76
Po uzoru na ĉlan 61. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene novine FBiH“, br. 9
od 16. februara 2005. godine) u vezi sa ĉlanom 29. stavovi 1. i 2. Zakona o postupku pred
Ustavnim sudom („Sluţbene novine FBiH“, br. 6 od 6. novembra 1995. godine).
77
78
Po uzoru na ĉlan 63. u vezi sa ĉlanom 62. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene
novine FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine).
79
160
Ombudsmen moţe pokrenuti postupak zbog povrede ljudskih prava
konaĉnim (neizvršnim ili izvršnim)80 upravnim aktom ili upravnom radnjom
sluţbenog lica.81
O zahtjevu za zaštitu zbog protivustavne radnje odluĉuje sudija pojedinac ili
vijeće trojice sudija u sloţenim predmetima.82
Sud postupa po zahtjevu hitno tako da se, ĉuvajući osnovna naĉela postupka,
sudska odluka ima donijeti što prije, a najkasnije u roku od 15 dana od
prijema zahtjeva.83
Sud će bez odlaganja zahtjev dostaviti na odgovor organu odnosno pravnom
licu, zavisno od toga ko je izvršio radnju. Odgovor na zahtjev dostavlja se u
roku koji odredi sud. Prema okolnostima sluĉaja sud moţe po zahtjevu
donijeti odluku odmah i bez prethodnog dostavljanja zahtjeva na odgovor,
ako podaci u zahtjevu pruţaju pouzdan osnov za to.84
Kad sud ustanovi da je zahtjev osnovan, donijet će presudu o zabrani

daljnjeg vršenja protivustavne radnje. U protivnom, odbit će zahtjev
presudom.
Sud će u ovoj presudi odrediti mjere koje treba preduzeti da bi se uspostavilo
stanje u skladu sa Ustavom FBiH, ostavljajući rok za izvršenje, kao i odrediti
(zakonske) sankcije za sluĉaj neizvršenja rješenja.
Presudu suda izvršava organ odnosno pravno lice ovog zakona ĉije je
sluţbeno lice odnosno odgovorno lice uĉinilo protivustavnu radnju.85
Protiv presude o zabrani vršenja protivustavne radnje ne moţe se izjaviti
pravni lijek.86 Ovakvu pravnu normu odreĊuje sastav Ustavnog suda FBiH.
80
U Godišnjaku Pravnog fakulteta u Sarajevu objavio sam ĉlanak „Reforma zakona o
upravnom postupku u institucijama BiH i FBiH“ i objasnio da se naĉelo konaĉnosti mora
izmijeniti i biti kao u SR Njemaĉkoj i da se mora uvesti naĉelo izvršnosti u Zakonu o
upravnom postupku BiH, FBiH i RS.
81
Ĉlan 65. u vezi sa ĉlanovima 60. i 63. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene
novine FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine).
82
83
84
Ĉlan 68. u vezi sa ĉlanom 62. Zakona o upravnim sporovima FBiH („Sluţbene novine
FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine).
85
Po uzoru na ĉlan 69. u vezi sa ĉlanom 62. stav 1. Zakona o upravnim sporovima FBiH
(„Sluţbene novine FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine).
86
Po uzoru na ĉlan 70. u vezi sa ĉlanom 69. stav 1. Zakona o upravnim sporovima FBiH
(„Sluţbene novine FBiH“, br. 9 od 16. februara 2005. godine).
161
Radi osiguranja izvršenja presude sud koji je donio presudu odmah prema
okolnostima konkretnog sluĉaja preduzet će što je potrebno radi osiguranja
izvršenja presude, a o presudi moţe obavijestiti i Vladu Federacije odnosno
vladu kantona, a u gradu i općini – gradsko odnosno općinsko vijeće, zavisno
ĉiji je organ u pitanju, koji su duţni preduzeti mjere potrebne za
uspostavljanje stanja u skladu sa Ustavom FBiH prema presudi suda.87
Ako presuda ne bude izvršena u ostavljenom roku, Ustavni sud će na zahtjev

stranke izvršiti presudu neposredno ili preko drugog suda ili organa.
Izvršenje se, prema okolnostima sluĉaja, provodi na trošak organa,
privrednog društva ili drugog pravnog lica, odnosno na trošak sluţbenog ili
odgovornog lica koje je izvršilo protivustavnu radnju.
Radi izvršenja presude nadleţni sud moţe podnijeti zahtjev nadleţnom

organu odnosno pravnom licu za udaljenje od duţnosti sluţbenog ili
odgovornog lica, a po potrebi protiv sluţbenog odnosno odgovornog lica,
ako ono u odreĊenom roku ne izvrši presudu, moţe izreći novĉanu kaznu u
iznosu od 200,00 KM do 800,00 KM, kao i odrediti i druge pogodne mjere
shodno pravilima izvršnog sudskog postupka.88
Zaključak
Normativna rješenja u SR Njemaĉkoj i R Francuskoj ne mogu se primijeniti

u BiH zbog dogovorenih rješenja u Općem okvirnom sporazumu za mir u
BiH. Tako će biti sve dok se u BiH ovaj meĊunarodni pravni akt ne stavi van
pravne snage.
Prijenosom zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda od protivustavnih

upravnih akata i radnji napustit će se ranija neadekvatna sudska zaštita
ljudskih prava i osnovnih sloboda graĊana iz vremena socijalizma i
istovremeno će se reformirati zakonodavstvo o upravnim sporovima i
postupku pred ustavnim sudovima u skladu sa aneksima IV i VI na Opći
okvirni sporazum za mir u BiH. Isto tako će se omogućiti normativni razvoj
upravnog spora u skladu sa evropskim tendencijama u ovoj grani sudstva.
Tako će se i svi sudovi nadleţni za upravne sporove moći više posvetiti
upravnim sporovima, pojavit će se nova ustavnosudska praksa, a u teoriji će
87
88
162
se pojaviti nova teorijska objašnjenja neposredno primjenjivih normi
ustavnog prava, ustavno-upravno sudskog spora, upravnog akta i upravne
radnje prema novim zakonima o postupku pred Ustavnim sudom BiH i
Ustavnim sudom FBiH. Na osnovu odredbe o dvostepenom odluĉivanju pred
Ustavnim sudom BiH u teoriji ustavnog prava trebali bi se poĉeti razlikovati
pojmovi ustavne tuţbe i ţalbe. Takav razvoj u praksi i teoriji doprinijet će
razvoju demokratske tradicije i vladavine prava u upravnim institucijama na
svim nivoima vlasti u BiH.
163
164
Dr. sc. Meldijana Arnaut-Haseljić, naučni saradnik / Research Associate
Institut za istraţivanje zločina protiv čovječnosti i
meĎunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu /
University of Sarajevo Institute for the Investigation of
Crimes against Humanity and International Law
UDK 726.84 (497.6 Sarajevo) „1992/1995“
Stručni članak
MASOVNE GROBNICE NA PODRUČJU SARAJEVA

1992–1995.
MASS GRAVES IN SARAJEVO AREA 1992 - 1995
Sažetak
Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 1992–1995. izvršeni su
različiti oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, među kojima se
posebno ističu masovna ubistva civila, nakon kojih je uslijedila pojava masovnih
grobnica kao posebnog oblika zločina poslije zločina. Masovne grobnice, teškoće i
problemi njihovog otkrivanja ukazuju na sistematičnost u planiranju, organiziranju,
izvršenju zločina kao i njegovom prikrivanju, destrukciji materijalnih dokaza i
negiranju. Sve ovo urađeno je kako bi, pored prikrivanja zločina, bile sakrivene žrtve
i onemogućena ili otežana njihova identifikacija kao i identifikacija i utvrđivanje
izvršitelja i naredbodavaca počinjenih zločina.
Ključne riječi: žrtve, masovne grobnice, zločin protiv čovječnosti i međunarodnog

prava, Sarajevo
Summary
During the 1992-1995Aggression against the Republic of Bosnia and Herzegovina
various forms of crimes against humanity and international law were been
committed, among which the mass killings of civilians are particularly high,
followed by the appearance of mass graves as a special form of post crime cover-
up. Mass graves, difficulties and problems of their discovery, point to systematic
planning, organization, execution of crimes, as well as its concealment, destruction
of material evidence and denial. All this was done in order to conceal the crimes,
and to prevent their identification, as well as identifying the perpetrators and order
givers.
Key words: victims, mass graves, crime against humanity and international law,
Sarajevo
165
Uvod
Objektivna stvarnost današnjice su posljedice proizašle iz agresije izvršene na

Bosnu i Hercegovinu u periodu 1992–1995. koje i dva desetljeća po njenom
okonĉanju još uvijek traju. Izvršeni zloĉini protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog
prava nad civilnim stanovništvom Sarajeva u ovom periodu rezultirali su,
izmeĊu ostalog, pojavom masovnih grobnica kao specifiĉnog oblika zločina
poslije zločina. Kriviĉni zakon Bosne i Hercegovine definira da je „masovna
grobnica (je) neoznaĉeno mjesto u kojem se nalaze dva ili više tijela ili ostaci
ljudskih tijela ili mjesto na koje su takva tijela ili ostaci ljudskih tijela naknadno
premješteni, a nastala je izvršenjem kriviĉnih djela propisanih ĉlanovima od
171. do 180. ovog zakona.”1 Masovne grobnice, teškoće i problemi njihovog
otkrivanja ukazuju na sistematiĉnost u planiranju, organiziranju, izvršenju
zloĉina kao i njegovom prikrivanju, destrukciji materijalnih dokaza i negiranju.
Sve ovo uraĊeno je kako bi, pored prikrivanja zloĉina, bile sakrivene ţrtve i
onemogućena ili oteţana njihova identifikacija. Artefakti pronaĊeni u
neposrednoj blizini grobnica kao i u samim grobnicama (ligature, povezi za
ruke, noge i oĉi) ukazuju na oblike zloĉina i naĉine egzekucija izvršenih nad
neduţnim civilima. Nastanak i pronalazak masovnih grobnica pokazatelj su i
dokaz namjere izvršilaca zloĉina, segment planiranog i organiziranog sistema
zloĉina koji je za cilj imao realizaciju programirane ideologije.
Masovne grobnice javljaju se kao prateća pojava masovnih ubistava. Poĉinioci

masovnih ubistava nastoje se osloboditi tijela ţrtava njihovim skrivenim
ukopom, najĉešće to radeći ilegalno i tajno sa ciljem prikrivanja materijalnih
dokaza o izvršenom zloĉinu, kako bi se na taj naĉin pokušala izbjeći kriviĉna
odgovornost. Ovdje treba imati u vidu da je rijeĉ o neetiĉkom ukopu – ukopu bez
vjerskog ili nekog drugog oblika ceremonijala, pri ĉemu su tijela najĉešće
neselektivno baĉena i zatrpana.
Pojam masovne grobnice
Masovne grobnice su arheološka obiljeţja koja imaju humanitarni i arheološki

znaĉaj. Njihovi nastanci i kasnije izmjene od prirodnih ali i ljudskih faktora
odraţavaju sloţenost pojave i impliciraju razliĉite tipove masovnih grobnica.
Broj i zajedniĉke, opće karakteristike oteţano je utvrditi zbog same prirode
njihovog nastanka.
1
Kriviĉni zakon Bosne i Hercegovine, 1. mart 2003, ĉlan 1 (38).
166
Istraţivanje masovnih grobnica vrši se sa ciljem prikupljanja i dokumentiranja
materijalnih dokaza u svrhu utvrĊivanja odgovornosti poĉinitelja i/ili identificiranja
mrtvih kako bi mogli biti predati porodicama za dostojno sahranjivanje.
Forenziĉke ekshumacije osiguravaju dokaze na osnovu kojih je moguće utvrditi
odgovornost i dovoĊenje poĉinioca pred lice pravde. Proces istraţivanja i
dokumentacije, takoĊer, doprinosi i stvaranju historijskih zapisa. Promatrano sa
humanitarne perspektive, porodice konaĉno mogu znati sudbinu svojih najmilijih i
mogu osigurati njihovim posmrtnim ostacima dostojan ukop.
Kako je Elizabeth Neuffer istakla u eseju Projekti ratnog zločina, postojanje

masovnih grobnica moţe, samo po sebi, predstavljati kršenje meĊunarodnog
humanitarnog prava. Naime, u Trećoj i Ĉetvrtoj ţenevskoj konvenciji i Dodatnom
protokolu I insistira se na poštivanju odreĊenih standarda koji se odnose na
zbrinjavanje mrtvih neprijatelja. Tijela mrtvih ratnih zarobljenika ili boraca moraju
biti pokopana u oznaĉenim grobovima, na poznatim i obiljeţenim lokalitetima, a
odgovarajuće organizacije, kao što je to MeĊunarodni komitet Crvenog kriţa,
moraju biti obaviještene o njihovoj smrti radi evidentiranja i dokumentiranja.2
Otkrivanje masovnih grobnica veţe se za izjave svjedoka koji su oĉevici

masovnog ubijanja ili su uspjeli preţivjeti ta smaknuća, odnosno ukoliko su
uĉestvovali u likvidaciji ili ukopu ubijenih.3 Otvaranje i otkopavanje masovnih
grobnica mora se vršiti veoma oprezno. Korištenje neprikladnih metoda moţe
dovesti do uništenja dokaza o izvršenom zloĉinu kao i ograniĉiti mogućnost
rekonstrukcije dogaĊaja na mjestu zloĉina. Potrebno je vršiti pedantno
dokumentiranje i evidentiranje mjesta ekshumacije. Mapiranje, kontekst okoliša,
skeletne ostatke i povezane dokaze objedinjeni mogu ispriĉati konkretnu priĉu o
uvjetima nastanka masovne grobnice, konkretizirati vrijeme dogaĊaja kao i naĉin
izvršenja, ali i dati pobliţe podatke o samim izvršiocima zloĉina, njihovoj
brojnosti, pripadnosti i postupcima koji su izvršeni. Tome umnogome doprinose
botaniĉki i entomološki dokazi koji mogu zauzeti znaĉajno mjesto kao dokazni
materijali u sudskim postupcima, ali i omogućiti istraţiteljima da mjesecima pa i
godinama kasnije vrše analizu ukoliko to bude neophodno.4
2
Horvitz, Leslie Alan – Christopher Catherwood (2011) Encyclopedia of war crimes and
genocide, Facts On File, New York.
3
Stover, Eric – Rachel Shigekane (2002) „The missing in the aftermath: When do the needs of
victims’ families and international war crimes tribunals clash?“, International Review of the
Red Cross, str. 860–861.
4
Schultz, John J. – Tosha L. Dupras, „The Contribution of Forensic Archaeology to Homicide
Investigations“, u: Homicide Studies, str. 399–413. (http://hsx.sagepub.com).
167
Pojava masovnih grobnica je najĉešće povezana sa izvršenjem zloĉina genocida,
jer podrazumijeva svrsishodan metod odlaganja velikog broja ljudskih
posmrtnih ostataka. U masovnoj grobnici tijela mogu formirati gusti kontinualni
(neposredni) skup poznat kao masa (mnoštvo) tijela (body mass). U okviru te
mase tijela ţrtve su u kontaktu jedna s drugom, ĉesto nabacane, izobliĉene,
isprepletene. Neke grobnice mogu sadrţati više od jedne odvojene mase tijela.
Ĉesto moţe biti izdvojenih posmrtnih ostataka (satellite remains), koji nisu
dio glavnine mase tijela. Višestruke mase tijela u istoj grobnici pokazuju da
su ubacivane u grobnicu u razliĉito vrijeme.5
Ovakva pojava se javlja i u sluĉajevima kada su tijela premještana iz jedne

grobnice u drugu, što je rezultiralo nastankom sekundarnih i tercijarnih masovnih
grobnica. Ovaj postupak je umnogome usloţnio postupak ekshumacije i
identifikacije tijela, što i jeste krajnji ĉin poĉinitelja: da se zloĉin prikrije ili,
eventualno, da se onemogući njegovo dokazivanje.
OdreĊenje samoga pojma masovne grobnice uzrokovano je razliĉitim

nauĉnim disciplinama i svrhama upotrebe te razliĉitim nauĉno-teorijskim
orijentacijama i metodološkim pristupima korištenim u promišljanjima
pojedinih istraţivaĉa i teoretiĉara. MeĊutim, uoĉljivo je da se sva ova
promišljanja utemeljuju na zajedniĉkim karakteristikama:
„- zajedniĉki uzrok, razlog, namjera i naĉin ubistva ţrtava genocida;

- broj tijela (ţrtava);
- naĉin ukopa ţrtava i meĊusobni fiziĉki kontakti tijela (ţrtava);
- odnos prema pijetetu ţrtava;
- pravni i socijalni osnov likvidacije ţrtava;
- status ubijenih ţrtava za vrijeme oruţanog sukoba prema odredbama
meĊunarodnog humanitarnog prava;
- naĉin nastanka masovne grobnice i dr.”6
5
Ĉekić, Smail – Meldijana Arnaut-Haseljić – Bećir Macić (2010) Masovne grobnice u
Bosni i Hercegovini: Sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica, Institut za istraţivanje
zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, str.
54.; Haglund, William D. (2002) „Recent Mass Graves, an Introduction“, u: Method, Theory,
and Archaeological Perspectives, CRC Press, Boca Raton, str. 247.
6
Ĉekić, Smail – Meldijana Arnaut-Haseljić – Bećir Macić (2010) Masovne grobnice u
Bosni i Hercegovini: Sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica, Institut za istraţivanje
zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, str.
57.
168
Klasifikacija masovnih grobnica
Dosadašnji rezultati istraţivanja i ekshumacije masovnih grobnica pokazuju

postojanje nekoliko njihovih tipova. Oni mogu biti odreĊeni brojem individua
pronaĊenih na odreĊenom lokalitetu ili moţe biti rijeĉ o primarnom,
sekundarnom ili tercijarnom ukopu posmrtnih ostataka.
Lokacije izabrane da budu mjesta masovnih grobnica su razliĉite. U nekim

sluĉajevima korištene su već postojeće, prirodne jame ili jarci, kao i septiĉke jame,
bunari, vijadukti i sl. U nekim sluĉajevima vršen je iskop sasvim novih jama koje
su posluţile za masovne grobnice odnosno mjesta ukopa.7 U svom izvještaju koji
se odnosi na bivšu Jugoslaviju, naĉinjenom Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija
(1994),8 Komisija eksperata je zakljuĉila na temelju dostupnih informacija da
postoje ĉetiri osnovne vrste masovnih grobnica na podruĉju bivše Jugoslavije. Prvi
tip je grobno mjesto gdje su bila tijela ţrtava masovnih ubistava, ali metoda i naĉin
ukopa su bili u skladu sa ustaljenim postupcima i procedurama. Primjer ovog tipa
grobnica je kada je grupa civila strijeljana, a ostali civili izvrše njihov ukop u
javnom groblju i sa odgovarajućim vjerskim obredima. Drugi tip podrazumijeva
grobnicu u kojoj su pozicionirana tijela civilnih ţrtava ili vojnika koji su poginuli u
borbi, te stoga nije rijeĉ o protupravnim ubistvima, ali su metode i naĉini ukopa
nepropisni. Treći tip podrazumijeva grobna mjesta gdje su pronaĊena tijela ţrtava
masovnog ubistva i gdje je sam naĉin ukopa nepropisan. Ĉetvrti tip su masovne
grobnice gdje su i okolnosti smrti i naĉin ukopa nepropisni. U ovom sluĉaju je
najĉešće rijeĉ o bacanju tijela u rijeke, zajedniĉkom spaljivanju u nekim objektima
i tome sliĉno.
Prema arheološkim karakteristikama, klasifikaciju moţemo izvršiti na

sljedeći naĉin:
I 1. stalne masovne grobnice

2. privremene masovne grobnice
II 1. grobne jame (namjenski iskopane ili prirodne jame, kanali,

špilje, vododerine i sl.) koje karakteriziraju ljudska tijela
neselektivno zatrpana slojem zemlje, vegetacije, smeća i sl.
7
Witness of Truth: Report of the Sierra Leone Truth and Reconciliation Commission, Bishop J.
C. Humper (urednik), VolUME 1, Freetown 2004, Appendix 4 - Part two, Report on Mass
Graves and Other Sites, paragraf 92.
8
Bassiouni, Cherif M., Final Report of the United Nations Commission of Experts
established pursuant to Security Council Resolution 780 (1992), S/1994/674/Add.2 (Vol.
V), 28. decembar 1994, Annex X: Mass graves.
169
2. površinske grobnice (mogu biti istovremeno stratišta, mjesta
pogubljenja, ali mogu biti i mjesta na koja su dovoţena tijela već
ubijenih ljudi i na odreĊeni naĉin „deponirana“ na toj lokaciji
III 1. primarne
2. sekundarne
3. više puta premiještane grobnice
IV opljaĉkane ukopavane grobnice (tzv. sluĉajevi zaplijene/kraĊe

posmrtnih ostataka, u kojima se eventualno mogu pronaći
artefakti ili dijelovi sitnih kostiju)
Ekshumacija masovnih grobnica i identifikacija

posmrtnih ostataka ţrtava
Istraţivanje masovnih grobnica iz aspekta humanitarnog prava teţi ka ispunjenu tri

glavne svrhe: humanitarne, pravne i historijske. Humanitarni aspekt podrazumijeva
pravo ţrtve na dostojno sahranjivanje, kao i pravo porodice da pronaĊe smiraj
pronalaskom posmrtnih ostataka dostojnom sahranom i spoznajom sudbine ţrtve.
Identifikacija posmrtnih ostataka, njihovo pridruţivanje imenu osobe predstavlja
preduvjet za dostojanstvenu sahranu.9 Iako ţenevske konvencije i njihovi dopunski
protokoli pruţaju pravnu zaštitu osobama koje direktno ne uĉestvuju u
neprijateljstvima (ranjenicima, bolesnicima, zatoĉenicima, malodobnicima,
civilima), te iako su ove odredbe obavezujuće za sve njihove potpisnice, ali i za
one koji to nisu, brojni su primjeri kršenja odredaba ovih meĊunarodnih ugovora.
Kršenje meĊunarodnog humanitarnog prava posljedica je nespremnosti za
poštivanje ovih pravila, nedostatak sankcija za njihovu prinudnu provedbu, kao i
nedostatak svijesti i moralnosti meĊu politiĉkim liderima, direktnim uĉesnicima u
oruţanim sukobima i promatraĉima koji su imali moć da djeluju, ali to nisu ĉinili.
Naime, ugovorno pravo pokriva mnoge aspekte voĊenja rata, pri ĉemu se pruţa
zaštita odreĊenim skupinama koje ne uĉestvuju u borbenim djelovanjima ili se
9
Kako bi se etiĉka duţnost sahranjivanja obavila, vrlo je vaţno potpuno i pravilno provesti
postupak identifikacije posmrtnih ostataka. Ukoliko ova identifikacija nije izvršena,
odgovarajući obred sahrane je nemoguće odrţati. Bez odrţavanja svetog obreda,
osujećen je etiĉki duh porodice: ona ţudi da izvrši svoju duţnost prema mrtvima, ali je
ne moţe izvršiti ako prvo nije izvršena identifikacija posmrtnih ostataka. Zato jedna od
radikalnih karakteristika ratnih zloĉina u Bosni jesu i nastojanja poĉinitelja zloĉina i
njihovih pomagaĉa i sauĉesnika da „potpuno onemoguće pristup posmrtnim ostacima.
Ovi napori trajno produţavaju radikalno zlo genocida” (Keith Doubt, Sociologija nakon
Bosne, Buybook, Sarajevo, 2003, str. 35–36).
170
nalaze van borbenih djelovanja, ali i ograniĉavaju sredstva i metode ratovanja.
Dopunski protokol I, izmeĊu ostalog, podrazumijeva obavezu da se poštuju
garancije za civile, kao i specifiĉne zaštite dodijeljene djeci i ţenama, ali propisuje i
obavezu da se razjasni sudbina nestalih osoba.10 Pravo porodica da znaju sudbinu
svojih nestalih roĊaka regulirano je ĉlanom 26. Ĉetvrte ţenevske konvencije.
TakoĊer, „MeĊunarodna konferencija Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, 1986,
1995. i 1999. godine, usvojila je rezolucije u kojima se naglašava pravo porodica
da dobiju informacije o sudbini svojih roĊaka. Završna deklaracija usvojena na
MeĊunarodnoj konferenciji o zaštiti ţrtava rata 1993. godine, insistira da se
porodicama nestalih osoba ne smiju uskratiti informacije o sudbini njihovih
roĊaka. Ove ĉetiri rezolucije su usvojene uz podršku drţava koje nisu ĉlanice I
Dopunskog protokola, a formulisane su opštim terminima, odnosno nisu posebno
ograniĉene na meĊunarodne oruţane sukobe.”11
MeĊutim, pojavi masovnih grobnica prethodila su masovna ubistva

zarobljenih i zatoĉenih civila. Nad ţrtvama su prije likvidacije, do nastanka
masovnih grobnica, izvršeni brojni oblici zloĉina, kao što su vansudsko
zarobljavanje i zatoĉenje, deportacije, prisilna protjerivanja, silovanja,
ranjavanja, fiziĉka sakaćenja, izgladnjivanja, upotreba zabranjenih metoda i
naĉina borbe, te prisilno nestajanje i prikrivanje masovnih i pojedinaĉnih
grobnica, a zatim i negiranje izvršenja zloĉina i prikrivanje i spreĉavanje
otkrivanja pojedinaĉnih i masovnih grobnica. Zbog svega navedenog još
uvijek, dvije decenije nakon izvršene agresije, 620 osoba koje su u ovakvim
okolnostima prisilno nestale sa podruĉja glavnog grada drţave nije
pronaĊeno.
Masovne grobnice Sarajeva
Imajući u vidu oteţane uvjete lociranja grobnica koji su posljedica politike i

prakse prikrivanja zloĉina, na podruĉju deset općina grada Sarajeva locirano je i
ekshumirano 840 grobnica: 773 pojedinaĉne grobnice i 69 masovnih grobnica
koje sadrţavaju dva i više tijela. Iz ovih grobnica ekshumirane su i identificirane
893 osobe ili 59,022% od ukupnog broja evidentiranih prisilno nestalih na
podruĉju deset općina grada Sarajeva koji iznosi 1513 osoba.
10
Dopunski protokol I uz Ţenevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti ţrtava
meĊunarodnih oruţanih sukoba, Odjeljak III, Nestala i umrla lica, ĉlan 33. Nestale
osobe.
11
Henckaerts, Jean-Marie – Louise Doswald-Beck (2005) Običajno međunarodno
humanitarno pravo, tom I, Pravila, MeĊunarodni komitet Crvenog kriţa, Cambridge
University Press, Cambridge, str. 432–433.
171
Na lokalitetu 69 masovnih grobnica pronaĊeno je i ekshumirano 607 ţrtava.
Identitet je utvrĊen za 517 osoba ĉija tijela su pronaĊena u masovnim
grobnicama.
Općina Centar
Na podruĉju općine Centar ekshumirane su ĉetiri masovne grobnice iz kojih
su identificirane 42 osobe. Najveći broj je Srba – 31 (73,81%), zatim
Bošnjaka – 10 (23,81%) i jedan Hrvat (2,38%).
Broj Procent
Nacionalnost identificiranih identificiranih
osoba osoba
Bošnjaci 10 23,81%
Hrvati 1 2,38%
Srbi 31 73,81%
UKUPNO 42 100%
Broj identificiranih osoba
35
30 31
25
20
15
10
10
5
0 1
Bošnjaci
Hrvati Broj identificiranih osoba
Srbi
MeĊu ekshumiranim licima pronaĊene i identificirane su ĉetiri ţene (9,52%),

kao i tri osobe starije starosne dobi (iznad 65 godina), što predstavlja 7,14%
ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.
172
Općina Hadžići
Na podruĉju općine Hadţići ekshumirano je devet masovnih grobnica iz
kojih je identificirana 41 osoba. Svi ekshumirani su Bošnjaci (100%).
Broj Procent
osoba osoba
Bošnjaci 41 100%
Hrvati 0 0%
Srbi 0 0%
UKUPNO 41 100%
45
41
40
35
30
25
20
15
10
0 0
0
Bošnjaci
Hrvati
Srbi
MeĊu ekshumiranim licima svi su muškarci, a samo je jedna osoba starije

starosne dobi (iznad 65 godina), što predstavlja 2,44% ukupnog broja
pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.
173
Općina Ilidža
Na podruĉju općine Ilidţa ekshumirano je pet masovnih grobnica iz kojih je
identificirano 85 osoba. Najveći broj je Bošnjaka – 71 (83,53%), Hrvata – 11
(12,94%), dva Albanca (2,35%) i jedan Srbin (1,18%).
Broj Procent
osoba osoba
Bošnjaci 71 83,53%
Hrvati 11 12,94%
Srbi 1 1,18%
Albanci 2 2,35%
UKUPNO 85 100%
80
71
70
60
50
40 Broj identificiranih osoba
30
20
11
10
1 2
0
Bošnjaci Hrvati Srbi Albanac
MeĊu ekshumiranim licima pronaĊene i identificirane su tri ţene (3,53%),

kao i dvije osobe starije starosne dobi (iznad 65 godina), što predstavlja
2,35% ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.
174
Općina Ilijaš
Na podruĉju općine Ilijaš ekshumirano je osam masovnih grobnica iz kojih
je identificirano 126 osoba. Najveći broj je Bošnjaka – 101 (80,16%), dok je
Srba 25 (19,84%).
Broj Procent
osoba osoba
Bošnjaci 101 80,16%
Srbi 25 19,84%
UKUPNO 126 100%
120
101
100
80
60
40
20 25
0 Broj identificiranih
Brojosoba
identificiranih osoba
Bošnjaci
Srbi
MeĊu ekshumiranim licima pronaĊeno je i identificirano 15 ţena (11,90%),

jedno dijete (0,79%), kao i šest osoba starije starosne dobi (iznad 65 godina),
što predstavlja 4,76% ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove
općine.
175
Općina Novi Grad
Na podruĉju općine Novi Grad ekshumirane su ĉetiri masovne grobnice iz
kojih je identificirano 19 osoba. Sve identificirane osobe su Bošnjaci
(100%).
Broj Procent
osoba osoba
UKUPNO 19 100%
20 19
18
16
14
12
10
8
6
4
2
Bošnjaci
0 Bošnjaci
MeĊu ekshumiranim licima pronaĊeno je i identificirano jedno dijete

(5,26%).
176
Općina Novo Sarajevo
Na podruĉju općine Novo Sarajevo ekshumirano je 18 masovnih grobnica iz
kojih je identificirana 91 osoba. Najveći broj je Bošnjaka – 69 (75,82%), a
zatim Hrvata – 20 (21,98%). MeĊu identificiranima nalazi se po jedna osoba
srpske i albanske nacionalnosti (1,10%).
Broj Procent
osoba osoba
Bošnjaci 69 75,82%
Hrvati 20 21,98%
Srbi 1 1,10%
Albanci 1 1,10%
UKUPNO 91 100%
MeĊu ekshumiranim licima pronaĊeno je i identificirano 17 ţena (18,68%).

Osoba starije starosne dobi (iznad 65 godina) je identificirano 10, što
predstavlja 10,99% ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.
177
Općina Stari Grad
Na podruĉju općine Stari Grad ekshumirane su tri masovne grobnice iz kojih
je identificirano 18 osoba. Najveći broj je Srba – 10 (55,56%), Ukrajinaca – dva
(11,11%) i ĉetiri Jugoslavena (22,22%). MeĊu identificiranima nalazi se jedna
osoba bošnjaĉke nacionalnosti i jedna neopredijeljena osoba (5,56%).
Broj Procent
osoba osoba
Srbi 10 55,556%
Ukrajinac 2 11,111%
Jugoslaveni 4 22,222%
Bošnjaci 1 5,556%
Nepoznato 1 5,556%
UKUPNO 18 100%
Broj ekshumiranih osoba
10
10
9
8
7
6
5 Broj ekshumiranih osoba
4
4
3
2
2
1
1
0
Srbi Ukrajinac Jugosloven Bošnjak
MeĊu ekshumiranim licima pronaĊeno je i identificirano šest ţena (33,33%).

Identificirana je jedna osoba starije starosne dobi (iznad 65 godina), što
predstavlja 5,56% ukupnog broja pronaĊenih osoba na podruĉju ove općine.
178
Općina Pale
Na podruĉju općine Pale ekshumirane su tri masovne grobnice iz kojih je
identificirano osam osoba. Sve identificirane osobe su bošnjaĉke
nacionalnosti. Dvije su osobe ţenskog spola (25%), a jedna osoba je
malodobna (12,5%).
Broj Procent
osoba osoba
Bošnjak 8 100%
UKUPNO 8 100%
Broj identifikovanih osoba
7
6
5 Bošnjak
4
3
2
1
0
Broj ekshumiranih osoba
Općina Trnovo
Na podruĉju općine Trnovo ekshumirano je pet masovnih grobnica iz kojih
je identificirano 25 osoba i to Bošnjaka 13 (52%) i Srba 12 (48%).
Broj Procent
osoba osoba
Bošnjaci 13 52,00%
Srbi 12 48,00%
UKUPNO 25 100%
179
13
13
12,8
12,6
12,4
12,2 12
12
11,8
11,6
11,4
Bošnjaci Srbi
MeĊu identificiranima nalazi se osam ţena (32%), dvije osobe starije starosne
dobi (iznad 65 godina) (8%) i šestero malodobnih osoba (24%) ukupnog broja
identificiranih osoba.
Općina Vogošća
Na podruĉju općine Vogošća ekshumirano je 10 masovnih grobnica iz kojih su
identificirane 62 osobe. Najveći broj je Bošnjaka – 56 (90,32%), dok je
identificiranih Srba šest (9,68%).
Broj Procent
osoba osoba
Bošnjaci 56 90,32%
Srbi 6 9,68%
UKUPNO 62 100%
180
60 56
50
40
30
20
10
6
0
Bošnjaci Broj identificiranih osoba
Srbi
MeĊu identificiranim osobama nalazi se 18 ţena (29,03%), 11 osoba (17,74%)

starije starosne dobi (iznad 65 godina) i ĉetvero malodobnih osoba, što predstavlja
6,45% ukupnog broja identificiranih osoba.
Zaključci
Najveća masovna grobnica pronaĊena je na podruĉju sarajevske općine

Ilidţa na gradskom groblju „Vlakovo”, iz koje je ekshumirano 75 ţrtava. Rijeĉ je
o civilima bošnjaĉke i hrvatske nacionalnosti.
MeĊu najvećim su i masovna grobnica u mjestu Vukasovići, zaseok Ravne,
na podruĉju Ilijaša iz koje je ekshumirano 45 bošnjaĉkih ţrtava, Banjer Kosa
31 ţrtva i Lješevo sa 20 ţrtava.
Na podruĉju općine Novo Sarajevo pronaĊen je najveći broj masovnih
grobnica. Dosad je otkriveno 18 grobnica, u kojima su pronaĊena tijela 104
ubijene ţrtve bošnjaĉke i hrvatske nacionalnosti, od kojih je identificirano 99
osoba.
Na podruĉju općine Vogošća iz masovne grobnice na lokalitetu Tihovići
ekshumirano je 15 ţrtava, na lokalitetu Mezarja 31 ţrtva i šest na lokalitetu
Ljubina. Iz masovne grobnice Ljubina ekshumiran je imam Hasib Ramić i
kompletna njegova obitelj, supruga Šefika i ĉetvero djece: Muhamed koji je
imao 13 godina, Meliha devet, Ahmed ĉetiri godine i Amina, beba od mjesec
dana, koja je i najmlaĊa ţrtva pronaĊena na podruĉju Sarajeva. Imam Ramić
i njegova obitelj ubijeni su 1993. na podruĉju Vogošće.
181
Na podruĉju Trebevića, na lokalitetu Petrovaĉka krivina, pronaĊena je
masovna grobnica sa 28 ţrtava. Rijeĉ je o civilima bošnjaĉke i hrvatske
nacionalnosti ubijenim na podruĉju Grbavice. TakoĊer, na podruĉju
Grbavice iz masovne grobnice koja je pronaĊena u garaţi stambene zgrade u
ulici Derviša Numića ekshumirani su posmrtni ostaci pet ţrtava. Na
pravoslavnom groblju Miljevići u Lukavici pronaĊene su ĉetiri masovne
grobnice iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci 36 ţrtava. Rijeĉ je o
civilima bošnjaĉke i hrvatske nacionalnosti.
Na groblju Vranješ u Lukavici sa osam lokaliteta iz masovnih grobnica
ekshumirano je 28 ţrtava. Rijeĉ je o ţrtvama bošnjaĉke i hrvatske
nacionalnosti.
Na podruĉju Ilijaša pronaĊene su dvije masovne grobnice i to na
pravoslavnom groblju „Vela” – 20 tijela i pet tijela u selu Krtine na podruĉju
Ilijaša.
Iz masovne grobnice na lokalitetu Krupac, općina Ilidţa, 2004. ekshumirani
su posmrtni ostaci 12 ţrtava. Rijeĉ je o civilima bošnjaĉke nacionalnosti,
stanovnicima Hadţića.
Na lokalitetu ĐurĊevaĉa, na podruĉju planine Igman, općina Hadţići, 2010.
pronaĊena je masovna grobnica u kojoj su se nalazili posmrtni ostaci 14
ţrtava, Na lokalitetu Miševići 2012. iz zajedniĉke grobnice ekshumirani su
posmrtni ostaci dviju ţrtava. U krugu bivše kasarne vojske RS-a u
Kasetićima 2013. godine iz masovne grobnice ekshumirano je šest ţrtava.
Kada je rijeĉ o ţrtvama srpske nacionalnosti, najveća masovna grobnica
pronaĊena je na groblju „Lav“ iz koje su ekshumirana i identificirana
dvadeset i dva tijela.
Broj Procent
osoba osoba
Hrvati 32 6,19%
Srbi 86 16,634%
Albanci 3 0,58%
Jugoslaveni 4 0,774%
Ukrajinci 2 0,387%
Nepoznato 1 0,193%
UKUPNO 517 100%
182
Iz tabelarnih i grafiĉkih pokazatelja uoĉavamo da je meĊu tijelima
pronaĊenim u masovnim grobnicama, ekshumiranim i identificiranim,
najveći broj Bošnjaka – 389, što predstavlja 75,24% ukupnog broja
identificiranih. Identificiranih pripadnika srpske nacionalnosti je 86 ili
16,63%, dok je Hrvata 32 ili 6,19%. Identificirano je i ĉetvero Jugoslavena,
troje Albanaca, dva Ukrajinca i jedna osoba ĉiju nacionalnu pripadnost
nismo mogli utvrditi.
Od ukupnog broja ekshumiranih tijela identificirane su 74 osobe ţenskog
spola, što predstavlja 14,31% ukupnog broja identificiranih osoba. Osoba
starije starosne dobi (iznad 65 godina) koje se smatraju radno, vojno i
reproduktivno nesposobnim je 36 (6,96%), dok je djece, odnosno
malodobnih osoba identificirano 13 (2,52%). Na osnovu ovih pokazatelja
zakljuĉujemo da su politike i prakse u vršenju zloĉina za vrijeme agresije na
Republiku Bosnu i Hercegovinu bile usmjerene ka uništavanju ciljne grupe
kao takve, što je podrazumijevalo i ubijanja osoba koje spadaju u skupinu
posebno zaštićenih kategorija, kao što su djeca, starci i ţene.
Prema evidencijama MeĊunarodnog komiteta Crvenog kriţa, Crvenog kriţa
Kantona Sarajevo, Instituta za nestale osobe/lica Bosne i Hercegovine,
Federalne komisije za traţenje nestalih osoba, Operativnog tima Republike
Srpske i udruţenja graĊana koja se bave pitanjima prisilno nestalih osoba, na
podruĉju Sarajeva (deset općina: Centar, Hadţići, Ilidţa, Ilijaš, Novi Grad,
Novo Sarajevo, Pale, Stari Grad, Trnovo, Vogošća) ukupno je evidentirano
1513 osoba kao prisilno nestale. Neke osobe koje su se nalazile u ovim
evidencijama pronaĊene su u pojedinaĉnim grobnicama koje nisu bile
adekvatno obiljeţene imenom i prezimenom, te su tijela koja su se nalazila u
njima bila uvedena pod oznakom NN, ali je izvršena ekshumacija ovih tijela,
te utvrĊen identitet osoba.
183
Tabela: Prikaz masovnih grobnica, broja ekshumiranih i identificiranih
po općinama ekshumacije
Masovna Broj Broj

Općina
grobnica ekshumiranih identificiranih
Centar 4 63 42
Hadžići 9 43 41
Ilidža 5 95 85
Ilijaš 8 136 126
Novi Grad 4 23 19
Novo Sarajevo 18 104 91
Pale 3 8 8
Stari Grad 3 38 18
Trnovo 5 32 25
Vogošća 10 65 62
UKUPNO 69 607 517
Prikaz masovnih grobnica, broja ekshumiranih i broja identifikovanih po

općinama ekshumacije
140
120
100
80
60
Masovna grobnica
40
Broj ekshumiranih
20
Broj identificiranih
0
Broj identificiranih
Centar
Hadţići
Ilidţa
Ilijaš
Novi Grad
Novo Sarajevo
Masovna grobnica
Pale
Stari Grad
Trnovo
Vogošća
184
Jedna od najvećih masovnih grobnica je i ona koja je u sebi krila tijela
ubijenih stanovnika Kasindolske ulice. Locirana je i otkrivena na Romaniji,
Crni vrh, Sokolac. U njoj su pronaĊeni posmrtni ostaci 38 osoba, njih 37 iz
Kasindolske ulice i jedna osoba koja je bila stanovnik sarajevskog naselja
Dobrinja, takoĊer zatoĉena u logoru Kula. NajmlaĊa ţrtva bio je 18-godišnji
Emir Hajdarević, koji je odveden i ubijen zajedno sa svojim ocem. Bošnjaci
iz Kasindolske ulice zarobljeni su 14. maja 1992. Najprije su odvedeni na
Kulu gdje su drţani zatoĉeni do 21. maja 1992. godine, a potom izvedeni i
strijeljani na 150 metara odaljenosti od mjesta masovne grobnice gdje su
ţrtve bile pobacane jedna preko druge. Ukopani su nekoliko dana nakon
strijeljanja. Petnaest godina poslije posmrtni ostaci za kojima se tragalo
pronaĊeni su u masovnoj grobnici na podruĉju Romanije.
I ova grobnica pokazatelj je sistematskog izvršenja oruţanih napada na

civilna naselja Sarajeva, nakon kojih je slijedilo masovno zarobljavanje,
odvoĊenje u logore, vansudsko zatoĉavanje i masovna ubistva zatoĉenih
civila na dislociranim prostorima, udaljenim od mjesta zarobljavanja. Nakon
15 godina njenog skrivanja 23. maja 2007. godine konaĉno je otkrivena. S
obzirom da je ova grobnica locirana van podruĉja općina koje su predmet
našeg istraţivanja, iako je sadrţavala tijela ubijenih stanovnika ovih općina
(Ilidţa i Novi Grad), nismo je uzimali u obzir u statistiĉko-analitiĉkim
obradama. Pridodamo li i ovu masovnu grobnicu, moţemo govoriti o
ukupnom broju od 70 masovnih grobnica iz kojih je 555 identificiranih
osoba, od ĉega Bošnjaka 427 ili 76,937% od ukupnog broja identificiranih
osoba pronaĊenih u masovnim grobnicama.
Najveći broj masovnih grobnica otkriven je na podruĉjima općina Novo

Sarajevo, Ilijaš i Vogošća, koje su velikim dijelom svojeg administrativnog
podruĉja bile pod okupacijom od samog poĉetka agresorskih djelovanja pa
sve do reintegracije ovih podruĉja u grad Sarajevo po okonĉanju agresije.
Ujedno, na podruĉju ovih općina pronaĊene su najveće masovne grobnice, sa
najvećim brojem ţrtava. Broj prisilno nestalih osoba je najveći na istom
ovom podruĉju, kao i broj osoba koje još uvijek nisu pronaĊene i za ĉijim
posmrtnim ostacima se još uvijek traga.
Postojanje masovnih grobnica i njihovo dugogodišnje skrivanje oĉigledan je

pokazatelj genocidne politike i prakse provoĊene na cijelom podruĉju Bosne
i Hercegovine, ukljuĉujući i njen glavni grad, kao i pokušaj skrivanja zloĉina
kako bi procesuiranje onih koji su njegovi izvršioci i sauĉesnici bilo
onemogućeno ili oteţano. Nakon više od dvije decenije kada su zloĉini
poĉinjeni, skoro polovina od ukupnog broja prisilno nestalih osoba nije
pronaĊena, a poĉinioci njihovih ubistava nisu procesuirani.
185
Stoga je neophodno instrumentarij zaštite humanitarnog prava uĉiniti
efikasnijim i praktiĉno provedivim. Pritom je potrebno utvrditi i visinu kazne
za ova djela koja treba biti na razini odgovarajućoj za primjenjivanje na
najozbiljnije oblike zloĉina, pri ĉemu istovremeno treba otkloniti mogućnosti
amnestiranja ovih vrsta kriviĉnih djela.
Literatura
1. AIIZ inv. br. 2-4510, „Sluţbeni glasnik Republike Srpske“, broj 22 od 26. novembra
1993, Odluka o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, broj:
02-130/92 od 12. maja 1992.
2. Bassiouni, Cherif M., Final Report of the United Nations Commission of Experts
established pursuant to Security Council Resolution 780 (1992),
S/1994/674/Add.2 (Vol. V), 28. decembar 1994, Annex X: Mass graves.
3. Ĉekić, Smail – Meldijana Arnaut-Haseljić – Bećir Macić (2010) Masovne
grobnice u Bosni i Hercegovini: Sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica,
Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
4. Ĉekić, Smail – Dţevad Termiz (2007) Definicije osnovnih pojmova teorijskog
određenja istraživanja zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Institut
za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo.
5. Dopunski protokol I uz ţenevske konvencije od 12. augusta 1949. godine o zaštiti
ţrtava meĊunarodnih oruţanih sukoba.
6. Haglund, William D. (2002) „Recent Mass Graves, an Introduction“, u: Method,
Theory, and Archaeological Perspectives, CRC Press, Boca Raton.
7. Horvitz, Leslie Alan – C. Catherwood (2011) Encyclopedia of war crimes and
genocide, Facts On File, New York.
8. Henckaerts, Jean-Marie – Louise Doswald-Beck (2005) Običajno međunarodno
humanitarno pravo, tom I, Pravila, MeĊunarodni komitet Crvenog kriţa,
Cambridge University Press, Cambridge.
9. Schultz, John J. – Tosha L. Dupras, „The Contribution of Forensic Archaeology to
Homicide Investigations“, u: Homicide Studies, str. 399–413.
(http://hsx.sagepub.com).
10. Doubt, Keith (2003) Sociologija nakon Bosne, Buybook, Sarajevo.
11. Krivični zakon Bosne i Hercegovine, „Sluţbeni list Bosne i Hercegovine”, 37/03.
12. Stover, Eric – Rachel Shigekane (2002) „The missing in the aftermath: When do the
needs of victims’ families and international war crimes tribunals clash?“,
International Review of the Red Cross.
13. Witness of Truth: Report of the Sierra Leone Truth and Reconciliation Commission,
Bishop J. C. Humper (urednik), VolUME 1, Freetown 2004., Appendix 4 - Part
two, Report on Mass Graves and Other Sites, paragraf 92.
186
Dr. sc. Muamer Hodţić
Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo /
Sarajevo Canton Ministry of Economy
UDK 316.334.3 (497.6)
Stručni članak
NASTANAK I RAZVOJ CIVILNOG DRUŠTVA U

POSTDEJTONSKOJ BOSNI I HERCEGOVINI:
empirijsko istraţivanje1
ESTABLISHMENT AND DEVELOPMENT OF CIVIL SOCIETY IN

POST-DAYTON BOSNIA AND HERZEGOVINA -
Empirical research2
Sažetak
U radu su prezentirani rezultati empirijskog istraživanja koje obuhvata mišljenja i
stavove građana, članova organizacija civilnog društva kao i predstavnika
općinskih, gradskih, kantonalnih/županijskih, entitetskih, državnih i vlasti Brčko
Distrikta BiH o organizacijama civilnog društva i civilnom društvu općenito u
postdejtonskoj Bosni i Hercegovini.
Uzorak istraživanja je 670 ispitanika na način da obuhvati tri ciljne skupine
ispitanika: građane, izabrane predstavnike vlasti na svim nivoima u BiH i
predstavnike organizacija civilnog društva. Istraživanje je provedeno u dvije faze u
periodu od septembra 2014. do maja 2016. godine.
Nakon prezentacije metodologije istraživanja, analize i prezentacije rezultata
empirijskog istraživanja, a na osnovu predmeta i cilja istraživanja, u radu je dat
zaključak o nastanku i razvoju civilnog društva u postdejtonskoj BiH, kao i 10
preporuka za daljnji razvoj civilnog društva u Bosni i Hercegovini.
Ključne riječi: građani, civilno društvo, pluralizam, nevladin sektor, vlast,

transparentnost, opće dobro, integracije
1
Ovo istraţivanje je obavljeno u okviru mog doktorskog rada o temi Nastanak i razvoj
civilnog društva u postdeytonskoj Bosni i Hercegovini odbranjenog 17. 3. 2017. godine na
Nastavniĉkom fakultetu Univerziteta „Dţemal Bijedić“ u Mostaru.
2
This research is published in the framework of my Doctoral paper entitled „Establishment
and development of civil society in Post-Dayton Bosnia and Herzegovina“ defended on
March 17, 2017 at the Teaching Faculty of the University „Dţemal Bijedić“ in Mostar
187
Summary
The paper presents the results of empirical research that includes the opinions and
attitudes of citizens, members of civil society organizations, as well as
representatives of the municipal, city, cantonal, entity, state and government of
District Brčko of B&H, civil society organizations and civil society in general in
post-Dayton Bosnia and Herzegovina.
The research sample is 670 respondents, who cover three target groups: citizens,
elected representatives of authorities on all levels in B & H and representatives of
civil society. The research was conducted in two phases in the period from
September 2014 until May 2016.
After the presentation of research methodology, analysis and presentation of results
of empirical research, based on the subject and goal of the research, this paper
gives a conclusion about the establishment and development of civil society in post-
Dayton B & H, as well as 10 recommendations for further development of civil
society in Bosnia and Herzegovina.
Keywords: citizens, civil society, pluralism, NGO sector, government, transparency,

public benefit, integrations
Uvod
Civilno (graĊansko, otvoreno) društvo danas je jedna od najĉešće korištenih

sintagmi u nauĉnom i javnom diskursu. Kod niza autora civilno društvo se
izjednaĉava sa graĊanskim društvom, otvorenim društvom ili tzv. trećim
sektorom. Etimološki gledano, gotovo da ne postoji razlika izmeĊu
„graĊanskog društva“ i „civilnog društva“, tako da je opredjeljenje da se u
nastavku rada koristi pojam civilno društvo. Sam pojam civilno društvo
potjeĉe od izraza societas civilis, latinskog prijevoda grĉke sintagme
koinonia politike. On izvorno (u skladu sa Aristotelovom definicijom) znaĉi
„udruţivanje“, „općinu“, „zajednicu“ graĊana kao politiĉku zajednicu, tj.
najviši (i ujedno „prirodni“) oblik zdruţivanja slobodnih graĊana radi
zajedniĉkog odluĉivanja o poslovima. GraĊansko društvo je izjednaĉeno sa
politiĉkom zajednicom, ali je pojmovno suprotstavljeno domaćinstvu
odnosno porodiĉnoj zajednici kojom vlada poglavar porodice.3
3
Leksikon temeljnih pojmova politike: Abeceda demokratije, FOD BiH, Sarajevo, 1994, str.
109.
188
***
Ideja civilnog društva u Bosni i Hercegovini postaje aktuelna uvoĊenjem
višepartijskog sistema i razvojem politiĉkog pluralizma 1990. godine.4
Aktuelizacijom pluralnog društva biljeţi se sve veći interes za prouĉavanje
civilnog društva i uloge organizacija civilnog društva u izgradnji i jaĉanju
demokratskih kapaciteta bosanskohercegovaĉkog društva. No, i pored toga,
moţe se primijetiti da je ova tema kod nas nedovoljno nauĉno istraţena i da
ne postoji sveobuhvatnija nauĉna elaboracija o ovoj temi. Postoje samo
djelimiĉna, fragmentarna istraţivanja koja se bave pitanjima civilnog
društva. Naprimjer, Esad Zgodić, baveći se fenomenom civilnog društva u
Bosni i Hercegovini, došao je do zakljuĉka da „proces unutrašnje
konsolidacije i samoprofilisanja dijelova nevladinog sektora i njegovog
odnosa prema politiĉkim partijama i javnoj vlasti smatra jednim od kljuĉnih
pretpostavki izgradnje civilnog društva i civilne kulture uopće u Bosni i
Hercegovini.“5
Metodologija istraţivanja
Cilj ovog istraţivanja je bio ispitati i analizirati znaĉaj i ulogu koju

organizacije civilnog društva imaju u savremenim procesima
demokratizacije u bosanskohercegovaĉkom društvu.
Istraţivanje daje uvid u stanje razvijenosti savremenog
bosanskohercegovaĉkog civilnog društva kao i mogućnosti organiziranog i
institucionaliziranog naĉina djelovanja razliĉitih aktera u sferi civilnog
sektora, te pravce daljnjeg razvoja.
Istraţivanje je realizirano istraţivaĉkom tehnikom ankete, a podaci su
obraĊeni pomoću statistiĉke, komparativne i deskriptivne metode. U
istraţivanju je korišten izvorni upitnik koji je posebno kreiran za potrebe
ovog istraţivanja. Upitnik sadrţava ukupno 27 zatvorenih pitanja sa
ponuĊenim odgovorima, gdje su ispitanici davali po jedan unaprijed
ponuĊeni odgovor na svako postavljeno pitanje. Pitanja su formulirana na
naĉin da u što većoj mjeri odgovaraju postavljenom predmetu istraţivanja.
Za odreĊeni broj pitanja je korištena Likertova skala odgovora sa pet i šest
4
UvoĊenje višepartijskog sistema i razvoj politiĉkog pluralizma u BiH nastao je sa izvjesnim
historijskim zakašnjenjem u odnosu na Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsku (navedeno
prema: Mirko Pejanović, Politički pluralizam i parlamentarna demokratija u BiH,
http://institut-nr.si, pregledano 21. 5. 2016).
5
Zgodić, Esad (2005) Politike poricanja: O metapolitici i bosanskoj alterpolitici, Sarajevo,
str. 252.
189
stupnjeva, gdje su ispitanici davali po jedan odgovor. Pored pitanja koja se
odnose na sam predmet istraţivanja, upitnik sadrţi i demografska pitanja
koja se odnose na osnovna obiljeţja ispitanika, kao što su: spol, dob, stepen
obrazovanja i radni status.
Uzorak istraţivanja je 670 ispitanika. Uzorak je formiran na naĉin da
obuhvati tri ciljne skupine ispitanika. Prva skupina su graĊani koji ţive na
podruĉju BiH i ukupno je ispitano 550 ispitanika. Druga skupina su aktivni
ĉlanovi organizacija civilnog društva i istraţivanjem je obuhvaćeno 60
organizacija civilnog društva, gdje je iz svake organizacije ispitan po jedan
aktivan ĉlan te organizacije, tako da je ukupno ispitano 60 ispitanika. Treća
skupina su predstavnici institucija razliĉitih nivoa vlasti na cjelokupnom
podruĉju BiH. Anketni upitnik ispunilo je ukupno 60 ispitanika, a
istraţivanjem su obuhvaćeni ispitanici koji obavljaju odreĊene funkcije na
svim nivoima vlasti u BiH: općinskim, gradskim, kantonalnim/ţupanijskim,
entitetskim, drţavnim i Brĉko Distrikta.
Postupak prikupljanja podataka je obuhvatao dvije faze. U svrhu procjene

dostupnosti informacija prva faza je bila preliminarnog karaktera i trajala je
od septembra 2014. do jula 2015. U toku ove faze obavljen je razgovor sa
odreĊenim brojem graĊana, predstavnika organizacija civilnog društva i
izabranim predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti na općinskom,
kantonalnom, entitetskom, drţavnom i nivou Brĉko Distrikta BiH. Svrha
ovih razgovora, meĊu kojima je jedan broj voĊen u formi intervjua, bila je
što bolje upoznavanje sa općim stavovima i mišljenjem koje dijele ispitanici
o razliĉitim pitanjima koja se odnose na civilno društvo. Ovo preliminarno
istraţivanje je pomoglo da se na što precizniji i razumljiviji naĉin formuliraju
pitanja, kao i da se na osnovu najfrekventnijih odgovora uradi zatvoreni tip
ankete, koji se koristio u drugoj fazi empirijskog istraţivanja. Pored toga,
ova faza je iskorištena da se putem liĉnih kontakata obezbijede adekvatni
izvori podataka, posebno oni koje se odnose na razliĉite nivoe vlasti u BiH.
Druga faza istraţivanja je obuhvatala prikupljanje podataka i trajala je od 28.
8. 2015. do 1. 5. 2016. godine.
Analiza i prezentacija empirijskog istraţivanja
U sljedećoj tabeli dat je komparativni prikaz rezultata istraţivanja koji se

odnose na nivo upoznatosti graĊana, ĉlanova organizacija i predstavnika
vlasti sa pojmom i znaĉenjem civilnog društva.
190
U kojoj mjeri ste Članovi
upoznati sa GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
pojmom i civilnog društva
značenjem civilnog
društva? f % f % f %
Jako malo 76 13,82 2 3,33 1 1,67

Malo 246 44,73 5 8,33 6 10,00
Puno 180 32,73 32 53,33 39 65,00
Jako puno 39 7,09 21 35,00 13 21,67
Ne znam 9 1,64 0 0 1 1,67
Ukupno 550 100 60 100 60 100
Tabela 1. Nivo upoznatosti građana, članova organizacija i predstavnika vlasti sa

pojmom i značenjem civilnog društva.
Na osnovu navedenih rezultata istraţivanja moţemo konstatirati da veliki dio

ispitanih graĊana nije upoznat sa samim pojmom civilnog društva odnosno
njegovim znaĉenjem. Ovi rezultati su dosta neoĉekivani, posebno ako se
uzmu u obzir demografske karakteristike ispitanika u odnosu na starosnu dob
i obrazovanje. Naime, većina ispitanika je starosne dobi do 45 godina (75%)
i ima srednje i fakultetsko obrazovanje (85%). U tom smislu, ovi rezultati se
mogu interpretirati kao posljedica nedovoljne informiranosti graĊana ĉiji se
uzrok moţe traţiti, prije svega, u obrazovnom sistemu, a posebno bi se
trebala istaći i odgovornost akademske zajednice koja oĉigledno nije, ili je u
nedovoljnoj mjeri, uvela u univerzitetski prostor ĉak ni osnovna znanja o
znaĉenju civilnog društva. Pored toga, ovdje bi se trebali posebno istaći
mediji, kao jedan od kljuĉnih faktora u oblikovanju javnog mnijenja, koji u
javnom diskursu nedovoljno paţnje posvećuju znaĉaju civilnog društva u
samim procesima demokratizacije društva i tako daju nejasnu sliku o samom
znaĉenju sintagme „civilno društvo“. S druge strane, kao što je oĉekivano,
rezultati pokazuju da su ĉlanovi organizacija i predstavnici vlasti upoznati sa
pojmom i znaĉenjem civilnog društva.
191
Prikaz rezultata istraţivanja koji se odnose na percepciju graĊana, ĉlanova
organizacija i predstavnika vlasti o razlogu postojanja civilnog društva u BiH
dat je u tabeli 2.
Šta je po Vašem Članovi

mišljenju razlog GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
postojanja civilnog društva
(la raison de
l'existence)
civilnog društva f % f % f %
u BiH?
Opći interes
zajednice i
djelovanje u 297 54,00 51 85,00 34 56,67
prostoru izmeĊu
drţave i porodice
Liĉni interesi
nekolicine 92 16,73 1 1,67 9 15,00
pojedinaca
Djelovanje kao
produţena ruka
politiĉkih partija 114 20,73 6 10,00 14 23,33
i interesnih
grupacija
Ne znam 47 8,55 2 3,33 3 5,00
Ukupno 550 100 60 100 60 100
Tabela 2. Percepcija građana, članova organizacija i predstavnika vlasti o razlogu

postojanja civilnog društva u BiH.
Za razliku od prethodnog pitanja koje se odnosilo na upoznatost sa pojmom i

znaĉenjem civilnog društva, prema rezultatima provedenog istraţivanja moţe
se reći da veći broj graĊana prepoznaje osnovni razlog postojanja civilnog
društva koji je iskazan u stavu da djeluje u svrhu općeg interesa zajednice i
prostoru izmeĊu porodice i drţave. No, i pored toga, priliĉan broj ispitanika
posmatra civilno društvo u negativnom kontekstu smatrajući da je
prvenstveni razlog postojanja u tome da se djeluje kao produţena ruka
politiĉkih partija i interesnih grupacija, kao i da civilno društvo postoji da bi
se prvenstveno ostvarili liĉni interesi nekolicine pojedinaca. Ovakva
percepcija graĊana ide u prilog kritikama civilnog društva u BiH koje nalaze
192
da veliki broj organizacija civilnog društva djeluje na klijentelistiĉki naĉin
tako što prvenstveno vode interes o tome da dobiju sredstva kako bi sebi
obezbijedili ugodnu materijalnu egzistenciju. Zanimljivo je da predstavnici
vlasti gotovo u jednakoj mjeri kao i graĊani ocjenjuju osnovni razlog
postojana civilnog društva, dok najveći broj ĉlanova organizacija civilnog
društva (85%), oĉekivano, smatra da je osnovni razlog opći interes zajednice
i djelovanje u prostoru izmeĊu drţave i porodice.
U tabeli 3. je dat komparativan prikaz rezultata istraţivanja za graĊane,

ĉlanove organizacija civilnog društva i predstavnike vlasti o stepenu
razvijenosti civilnog društva u BiH.
Smatrate li da Članovi
je civilno GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
društvo u BiH civilnog društva
razvijeno? f % f % f %
Jako malo 151 27,45 11 18,33 6 10,00
Malo 345 62,73 43 71,67 37 61,67
Puno 23 4,18 5 8,33 15 25,00
Jako puno 4 0,73 1 1,67 0 0
Ne znam 27 4,91 0 0 2 3,33
Ukupno 550 100 60 100 60 100
Tabela 3. Mišljenje građana, članova organizacija i predstavnika vlasti o stepenu

razvijenosti civilnog društva u BiH
Prema percepciji ispitanika na cjelokupnom uzorku, bosanskohercegovaĉko

civilno društvo nije razvijeno i ovdje je priliĉno izraţena saglasnost kod sve
tri ciljne skupine, gdje odreĊena razlika postoji u odnosu na predstavnike
vlasti koji u nešto malo većem procentu (25%) smatraju da je civilno bh.
društvo razvijeno, no i dalje većina smatra da je nerazvijeno. U tom smislu,
mogu se kao razlozi, koji su svakako mnogobrojni, izdvojiti, prije svega,
nedovoljna efikasnost politiĉkih institucija u provedbi reformi koje bi trebale
omogućiti veću transparentnost i odgovornost rada vlasti, ĉime bi doprinijeli
i većem osnaţivanju organizacija civilnog društva u smislu njihova utjecaja
na donošenje kljuĉnih odluka, a koje su u interesu većine graĊana. Pored
toga, ne manje vaţno je i pitanje u kojoj mjeri meĊunarodne organizacije,
193
prvenstveno one koje djeluju u domeni civilnog društva, doprinose većoj
ukljuĉenosti graĊana povećavajući tako njihovu sposobnost da uĉestvuju u
demokratskim procedurama i institucijama.
Smatrate li da se Članovi organizacija Predstavnici

GraĎani
organizacije civilnog društva vlasti
civilnog društva u
BiH prvenstveno f % f % f %
osnivaju radi:
Općeg interesa
173 31,45 37 61,67 30 50,00
zajednice
Liĉnog interesa
nekoliko pojedinaca
u vidu zaposlenja i 194 35,27 15 25,00 17 28,33
graĊenja liĉne
karijere
Djelovanja kao
produţene ruke 157 28,55 8 13,33 11 18,33
politiĉke stranke
Ne znam 26 4,73 0 0 2 3,33
Ukupno 550 100 60 100 60 100
Tabela 4. Mišljenje građana, članova civilnog društva i predstavnika vlasti o

prvenstvenom razlogu osnivanja organizacija civilnog društva u BiH
Prema rezultatima, graĊani u najvećoj mjeri imaju negativnu sliku o

razlozima zbog kojih se osnivaju organizacije koje djeluju u ovoj oblasti.
Razlog za ovakvu negativnu sliku moţe se tumaĉiti u smislu da u
bosanskohercegovaĉkom društvu nije dovoljno razvijena graĊanska svijest,
te da veliki broj graĊana ne prepoznaje znaĉaj civilnog društva kao prostora
u kojem bi dobrovoljno i slobodno mogli aktivno uĉestvovati u razliĉitim
vrstama inicijativa koje su usmjerene ka zaštiti njihovih interesa ili, drugim
rijeĉima, neprepoznavanja inovativnih potencijala koje sadrţi civilno društvo
i koji su od općeg interesa za zajednicu, npr. u politikama zapošljavanja,
ukljuĉujući obrazovanje i osposobljavanje. Pored toga, razlozi se mogu
traţiti i u samim organizacijama civilnog društva, odnosno u jednom dijelu
profesionalaca koji daju sliku svojevrsne odvojenosti od društva budući da
koriste tehniĉko znanje u osmišljavanju projekata sa prvenstvenim fokusom
na meĊunarodne donatore, nevladine organizacije i agencije koje im
opskrbljuju sredstva.
194
Šta smatrate da Članovi
je najveći GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
nedostatak civilnog društva
organizacija
civilnog društva f % f % f %
u BiH?
Mali broj ĉlanova 80 14,5 6 10,00 7 11,67
Netransparentan
144 26,18 12 20,00 17 28,33
rad
Slaba umreţenost 99 18,00 12 20,00 16 26,67
Finansijska
ovisnost od 192 34,91 25 41,67 17 28,33
javnih budţeta
Ne znam 35 6,36 5 8,33 3 5,00
Ukupno 550 100 60 100 60 100

najvećem nedostatku organizacija civilnog društva u BiH
Na osnovu dobijenih rezultata moţe se reći da stavovi graĊana odgovaraju

općoj negativnoj slici koju dijele o organizacijama civilnog društva u smislu
da prepoznaju kao najveći nedostatak njihovu finansijsku ovisnost i
netransparentan rad. Nesumnjivo da najveću krivicu za ovakvu percepciju
graĊana snosi sama vlast u BiH koja ne stvara institucionalne uvjete za
vidljiviji rad organizacija civilnog društva i što politiĉke institucije ne
udovoljavaju zahtjevima graĊana za ostvarenje njihovih prava i općeg dobra.
MeĊutim, i same organizacije ne djeluju na naĉin koji bi bio transparentan i
rijetko omogućuju graĊanima da prepoznaju njihov doprinos u ostvarenju
odreĊenih ciljeva koji su u interesu općeg dobra, bilo da su u pitanju uvidi u
izvore finansiranja ili na šta se troše dobijena finansijska sredstva. Pored
toga, netransparentnost u radu moţe voditi ka tome da se odreĊene inicijative
koriste za ostvarenje neposrednih ekonomskih interesa i zloupotrebe, bez
intencije unapreĊenja općih demokratskih procesa. U tom smislu, zanimljivo
je da u distribuciji odgovora i za ĉlanove organizacija civilnog društva visok
procent ima finansijska ovisnost i netransparentnost kada su u pitanju
dobijanje i svrhe korištenja dobijenih sredstava.
195
Šta smatrate Članovi
Predstavnici
najvećom GraĎani organizacija
vlasti
prednosti civilnog društva
organizacija
civilnog društva u f % f % f %
BiH?
Nekorumpiranost 65 11,82 6 10,00 6 10,00
Jednostavna
unutrašnja
96 17,45 5 8,33 22 36,67
procedura
donošenja odluka
Struĉnost
zaposlenika i
volontera u
104 18,91 22 36,67 12 20,00
pripremi, pisanju i
realizaciji projekata
iz EU fondova
Veliki broj
149 27,09 22 36,67 6 10,00
volontera i ĉlanova
Ne znam 136 24,73 5 8,33 14 23,33
Ukupno 550 100 60 100 60 100

najvećoj prednosti organizacija civilnog društva u BiH
U distribuciji odgovora koji se odnose na percepciju graĊana o najvećoj

prednosti organizacija civilnog društva posebno je indikativno da veći
procent graĊana (24,73%) uopće ne prepoznaje neku posebnu prednost, što
upućuje da nisu u dovoljnoj mjeri upoznati sa djelovanjem organizacija
civilnog društva. Moţemo reći da je ovaj podatak u skladu s općom
negativnom slikom o organizacijama civilnog društva koja je iskazana u
prethodnim pitanjima koja su se odnosila na razloge osnivanja i najvećim
nedostacima organizacija koje djeluju u oblasti civilnog društva. Zanimljivo
je da i ispitani predstavnici vlasti gotovo u jednakom procentu (23,33%)
nemaju mišljenje o odreĊenoj prednosti koju bi izdvojili za organizacije
civilnog društva. S druge strane, ispitanici koji djeluju u okviru organizacija
civilnog društva prepoznaju odreĊene prednosti smatrajući da podjednaku
vaţnost ima sama struĉnost ĉlanova i mogućnost angaţiranja većeg broja
volontera i ĉlanova. Interesantan podatak je da u najmanjoj mjeri smatraju
kao prednost jednostavnu unutrašnju proceduru donošenja odluka, što nas
upućuje na konstataciju da unutrašnja struktura organizacija ne odgovara
196
karakteru djelovanja, budući da se ovakav stav moţe interpretirati da je
nedovoljno zastupljena horizontalna raspodjela odgovornosti u procesu
donošenja odluka, te da postoji veći stepen birokratizacije u smislu da su
postavljeni stroţiji zahtjevi za poštivanje formalnih procedura nauštrb
praktiĉnim potrebama i efikasnijem naĉinu djelovanja.
Kako vidite Članovi

perspektivu GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
bosanskohercegovač civilnog društva
kog civilnog društva
f % f % f %
u budućnosti?
Razvija se u pravom
smjeru i ispunit će 66 12,00 18 30,00 10 16,67
svoju društvenu ulogu
Ostat će sve isto
332 60,36 27 45,00 29 48,33
(status Quo)
Ne razvija se u
pravom smjeru i neće
ispuniti svoju 98 17,82 11 18,33 12 20,00
društvenu ulogu i
potpuno je nepotrebno
Ne znam 54 9,82 4 6,67 9 15,00
Ukupno 550 100 60 100 60 100
Tabela 7. Percepcija građana, članova civilnog društva i predstavnika vlasti o

perspektivi bosanskohercegovačkog civilnog društva u budućnosti
Podatak da su ispitanici za sve tri ciljne skupine u najvećem procentu

mišljenja da u budućnosti neće doći do promjena u oblasti civilnog društva,
odnosno da će sve ostati isto, u velikoj mjeri je zabrinjavajući, posebno ako
uzmemo u obzir prethodno iskazane stavove ispitanika da je u BiH civilno
društvo nerazvijeno. Ovakvu pesimistiĉku percepciju u odnosu na budući
razvoj ovog sektora moţemo interpretirati na razliĉite naĉine, naroĉito
imajući u vidu širi kontekst u kojem se odvijaju tranzicijski procesi, odnosno
meĊusobnu povezanost politiĉkih, ekonomskih i kulturoloških procesa koji
su u odreĊenoj mjeri determinirani povijesno naslijeĊenim vrijednosnim
sistemom koji je bio dominantan u prethodnom autoritarnom reţimu. Naime,
savremeni procesi demokratizacije nuţno zahtijevaju veći stepen
angaţiranosti graĊana jedne zajednice, što se u velikoj mjeri razlikuje od
uloge koju su graĊani imali u prethodnom sistemu, odnosno od
197
paternalistiĉkog karaktera drţavnog ureĊenja. U tom smislu, moţemo reći da
su još uvijek prisutna naslijeĊena oĉekivanja da promjene u društvu
prvenstveno zavise od politiĉke elite koja je na vlasti i da drţava treba riješiti
gotovo sve probleme. Nesumnjivo je da od politiĉkih institucija u velikoj
mjeri i zavisi mogućnost razvoja civilnog društva, no ako uzmemo u obzir
ĉinjenicu da u BiH postoji zadovoljavajući pravni okvir za djelovanje
organizacija civilnog društva, ĉini nam se da je osnovni razlog iskazanog
pesimizma što graĊani u dovoljnoj mjeri ne uviĊaju potencijale civilnog
društva. Pored toga, posebno zabrinjava podatak da ispitanici u distribuciji
odgovora u znaĉajnoj mjeri dijele mišljenje da se civilno društvo ne razvija u
pravom smjeru i da neće ispuniti svoju društvenu ulogu, te da je potpuno
nepotrebno.
Da li je po Vašem Članovi
mišljenju civilno GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
društvo ključno za civilnog društva
integraciju BiH u
Evropsku uniju i f % f % f %
NATO savez?
Nimalo 86 15,64 11 18,33 11 18,33
Malo 228 41,45 14 23,33 31 51,67
Puno 109 19,82 15 25,00 11 18,33
Jako puno 68 12,36 14 23,33 5 8,33
Ne znam 59 10,73 6 10,00 2 3,33
Ukupno 550 100 60 100 60 100

civilnom društvu u odnosu na integraciju BiH u Evropsku uniju i NATO savez
GraĊani i predstavnici vlasti, prema rezultatima istraţivanja, u najvećoj mjeri

smatraju da civilno društvo ne predstavlja kljuĉni faktor, odnosno da nema
kljuĉnu ulogu u integraciji BiH u Evropsku uniju i NATO savez, što je u
skladu s prethodno iznesenim stavovima koji se odnose na prepoznavanje
znaĉaja i uloge civilnog društva u općim procesima demokratizacije. Ovdje
bismo posebno, kao zabrinjavajući podatak, izdvojili da ĉak 70% ispitanih
predstavnika vlasti ne prepoznaje znaĉaj civilnog društva za procese
integracije u Evropsku uniju. Nešto drugaĉijeg stanovišta su ĉlanovi
organizacija civilnog društva koji u većini (58,33%) smatraju da je civilno
društvo znaĉajno i da je njegova uloga kljuĉna za integraciju bh. društva u
198
Evropsku uniju, što je i oĉekivano. MeĊutim, i kod ove ciljne skupine
ispitanika moţemo primijetiti, na osnovu distribucije odgovora, da priliĉan
broj smatra kako civilno društvo nije kljuĉno za ove procese, posebno ako
uzmemo u obzir i podatak da 10% ispitanika nema odreĊeni stav o ovom
pitanju.
Smatrate li da su
organizacije civilnog Članovi
društva u BiH u GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
postdejtonskom civilnog društva
periodu doprinijele
većoj demokratizaciji
društva, većem
poštivanju ljudskih f % f % f %
prava i vladavini
zakona?
Jako malo 150 27,27 1 1,67 13 21,67
Malo 327 59,45 35 58,33 33 55,00
Puno 39 7,09 12 20,00 10 16,67
Jako puno 4 0,73 8 13,33 2 3,33
Ne znam 30 5,45 4 6,67 2 3,33
Ukupno 550 100 60 100 60 100

doprinosu organizacija civilnog društva u BiH u postdejtonskom periodu u
demokratizaciji društva, većem poštivanju ljudskih prava i vladavini zakona
Moţe se reći da dobijeni rezultati sugeriraju na direktnu kritiku ideje

civilnog društva budući da se dovodi u pitanje njegova kljuĉna funkcija koja
se ogleda u utjecaju na povećanje kapaciteta demokratskih procesa, te većem
poštivanju ljudskih prava i vladavini zakona. Isto tako, ovi rezultati mogu se
interpretirati u kontekstu neefikasnosti politiĉkih institucija u BiH da
praktiĉno provode zakone kojim se štite ljudska prava, s jedne strane, i da
uvaţavaju aktere civilnog društva koji svojim djelovanjem nastoje utjecati na
javnu politiku, te tako stvaraju jednu klimu u kojoj dominira opće
nepovjerenje graĊana u institucionalni politiĉki sistem, s druge strane, a kao
posljedica toga nastaje sumnja u mogućnost većeg utjecaja organizacija
civilnog društva, odnosno ulogu organizacija civilnog društva u pripremi,
199
saĉinjavanju, primjeni te praćenju vladine politike. Kao posebno
zabrinjavajuću ĉinjenicu moţe se uzeti da ispitani predstavnici organizacija
civilnog društva u većini dijele stav o malom doprinosu u demokratizaciji
društva.
Smatrate li da su
organizacije civilnog Članovi
društva u BiH u GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
postdejtonskom civilnog društva
periodu dale
doprinos u
prikupljanju
humanitarne
pomoći, brizi o
starim i iznemoglim f % f % f %
osobama i izgradnji
porušenih domova
graĎana BiH?
Jako malo 100 18,18 0 0,00 6 10,00
Malo 313 56,91 19 31,67 31 51,67
Puno 95 17,27 24 40,00 19 31,67
Jako puno 11 2,00 16 26,67 2 3,33
Ne znam 31 5,64 1 1,67 2 3,33
Ukupno 550 100 60 100 60 100
Tabela 10. Mišljenje građana, članova civilnog društva i predstavnika vlasti

ispitanika o doprinosu organizacija civilnog društva u BiH u postdejtonskom
periodu u prikupljanju humanitarne pomoći, brizi o starim i iznemoglim osobama i
izgradnji porušenih domova građana BiH
Gotovo jednako kao i za prethodno pitanje, ispitani graĊani i predstavnici

vlasti smatraju da je neznatan doprinos organizacija civilnog društva u
izgradnji općeg dobra, kao što je prikupljanje humanitarne pomoći, briga o
starim i iznemoglim osobama, kao i izgradnji porušenih domova. Za razliku
od toga, ispitani predstavnici organizacija civilnog društva u većini (66,67%)
stoje na stanovištu da je veći doprinos organizacija civilnog društva u
segmentu socijalne politike i socijalne inkluzije, mada još uvijek priliĉan
broj ispitanika iz ove ciljne skupine smatra da je nedovoljan doprinos
organizacija civilnog društva u ovom segmentu. Gledajući generalno, ovi
200
rezultati su u odreĊenoj mjeri neoĉekivani, ali se mogu i razumjeti u
kontekstu teških ekonomskih prilika u kojem ţivi veliki dio
bosanskohercegovaĉke populacije i neadekvatnih mjera socijalne politike
koju provode institucije vlasti, tako da je teško procijeniti sâm doprinos
organizacija civilnog društva u ovoj oblasti s obzirom na velike potrebe koje
generalno postoje u bh. društvu.
Kako ocjenjujete
Članovi
saradnju organizacija
GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
civilnog društva sa
civilnog društva
općinskim, gradskim,
kantonalnim,
entitetskim, drţavnim
i vlastima Brčko f % f % f %
Distrikta BiH?
Nedovoljnom 267 48,55 26 43,33 27 45,00
Dovoljnom 134 24,36 18 30,00 18 30,00
Dobrom 55 10,00 10 16,67 13 21,67
Vrlo dobrom 14 2,55 4 6,67 0 0,00
Odliĉnom 2 0,36 0 0,00 0 0,00
Ne znam 78 14,18 2 3,33 2 3,33
Ukupno 550 100 60 100 60 100

saradnji organizacija civilnog društva sa općinskim, gradskim, kantonalnim,
entitetskim, državnim i vlastima Brčko Distrikta BiH
U odnosu na ocjenu saradnje organizacija civilnog društva sa razliĉitim

nivoima vlasti, kao što pokazuju rezultati provedenog istraţivanja, većina
ispitanika za sve tri ciljne skupine dijeli mišljenje da je ova saradnja
nedovoljna i u manjoj mjeri dovoljna. Ono što je u odreĊenoj mjeri
neoĉekivano, s obzirom na generalne stavove koji se imaju o slabom utjecaju
organizacija civilnog društva i odnosa institucija vlasti prema organizacijama
koje djeluju u ovoj oblasti, jeste da u distribuciji odgovora nisu izraţene i
veće razlike.
201
Kako ocjenjujete Članovi
utjecaj organizacija GraĎani organizacija Predstavnici vlasti
civilnog društva na civilnog društva
kreiranje javnih
politika u Bosni i f % f % f %
Hercegovini?
Jako mali 137 24,91 16 26,67 9 15,00
Mali 329 59,82 40 66,67 40 66,67
Veliki 45 8,18 3 5,00 7 11,67
Jako veliki 6 1,09 0 0,00 2 3,33
Ne znam 33 6,00 1 1,67 2 3,33
Ukupno 550 100 60 100 60 100

utjecaju organizacija civilnog društva na kreiranje javnih politika u Bosni i
Hercegovini
Kao što pokazuju rezultati istraţivanja, ispitanici u velikom procentu

ocjenjuju da je utjecaj organizacija na kreiranje javnih politika na
nezadovoljavajućem nivou. Ovi rezultati su, ako ih poredimo sa percepcijom
ispitanika u odnosu na ostala pitanja u ovom istraţivanju koja se odnose na
stepen saradnje sa razliĉitim nivoima vlasti u BiH i generalnim negativnim
stavom o razvijenosti civilnog društva i doprinosa organizacija civilnog
društva, priliĉno oĉekivani. Ovo nas upućuje na konstataciju da civilno
društvo nije u mogućnosti da uspješno utjeĉe na javnu politiku, odnosno da
je u velikoj mjeri minorizirana uloga organizacija civilnog društva u
pripremi, saĉinjavanju, primjeni i praćenju politike koju provode institucije
vlasti u BiH.
202
Šta smatrate da je najveća Članovi
Predstavnici
prepreka većem utjecaju GraĎani organizacija
vlasti
organizacija civilnog civilnog društva
društva na kreiranje javnih
politika u Bosni i f % f % f %
Hercegovini?
Nedovoljna razvijenost
133 24,18 7 11,67 17 28,33
organizacija civilnog društva
Finansijska ovisnost
organizacija civilnog društva 168 30,55 20 33,33 25 41,67
od javnih fondova
Orijentacija organizacija
civilnog društva na pruţanje
usluga krajnjim korisnicima, 42 7,64 2 3,33 3 5,00
ali ne i na kreiranje javnih
politika
Nespremnost na saradnju
predstavnika vlada sa
158 28,73 29 48,33 12 20,00
organizacijama civilnog
društva
Ne znam 49 8,91 2 3,33 3 5,00
Ukupno 550 100 60 100 60 100

preprekama većem utjecaju organizacija civilnog društva na kreiranje javnih
politika u Bosni i Hercegovini
Prema rezultatima istraţivanja moţe se vidjeti da ispitanici gotovo

podjednako za sve tri ciljne skupine ocjenjuju da je najveća prepreka za veći
utjecaj organizacija civilnog društva na kreiranje javnih politika
nespremnost na saradnju predstavnika vlada i finansijska ovisnost
organizacija civilnog društva od javnih fondova. U tom smislu, moţe se
konstatirati da najveća odgovornost za nezadovoljavajući nivo razvijenosti
civilnog društva u BiH leţi upravo na predstavnicima razliĉitih nivoa vlasti i
da neefikasnost politiĉkih institucija u velikoj mjeri utjeĉe na percepciju
graĊana u odnosu na ulogu koju organizacije civilnog društva imaju u općim
procesima demokratizacije društva.
203
Jesu li po Vašem mišljenju Članovi
Predstavnici
izdvajanja iz budţeta GraĎani organizacija
vlasti
općina, gradova, kantona, civilnog društva
entiteta, drţave BiH i
Distrikta Brčko BiH za
f % f % f %
organizacije civilnog
društva:
Jako niska 124 22,55 16 26,67 5 8,33
Niska 278 50,55 35 58,33 23 38,33
Visoka 47 8,55 4 6,67 24 40,00
Jako visoka 14 2,55 0 0 2 3,33
Ne znam 87 15,82 5 8,33 6 10,00
Ukupno 550 100 60 100 60 100

nivou izdvajanja iz budžeta općina, gradova, kantona, entiteta, države BiH i
Distrikta Brčko BiH za organizacije civilnog društva
Prema percepciji graĊana kao i ĉlanova organizacija civilnog društva,

razliĉiti nivoi vlasti ne izdvajaju dovoljno sredstava iz javnih budţeta za rad
organizacija civilnog društva. S druge strane, predstavnici vlasti imaju
podijeljeno mišljenje o dodjeli sredstava organizacijama civilnog društva
gdje gotovo isti postotak smatra da su izdvajanja dovoljna i nedovoljna. Ovu
nekonzistentnost u odgovorima predstavnika vlasti se moţe tumaĉiti
nedovoljnom transparentnošću preraspodjele javnih budţeta. Neoĉekivanim
se ĉini podatak da 10% ispitanih predstavnika vlasti nema nikakvo mišljenje
o raspodjeli sredstava.
204
Smatrate li da se sredstva iz Članovi
Predstavnici
javnih budţeta GraĎani organizacija
vlasti
organizacijama civilnog civilnog društva
društva u Bosni i Hercegovini
dodjeljuju za realizaciju
projekata i programa na
f % f % f %
transparentan način uz
poštivanje strogo utvrĎenih
kriterija?
Jako malo 193 35,09 22 36,67 13 21,67
Malo 267 48,55 30 50,00 39 65,00
Puno 21 3,82 5 8,33 5 8,33
Jako puno 7 1,27 0 0,00 1 1,67
Ne znam 62 11,27 3 5,00 2 3,33
Ukupno 550 100 60 100 60 100

transparentnosti dodjele sredstava iz javnih budžeta organizacijama civilnog
društva u Bosni i Hercegovini za realizaciju projekata i programa
Paradoksalnom se ĉini situacija da ispitanici na cjelokupnom uzorku (za sve

tri grupe više od 80% ispitanih) dijele stav da se sredstva iz javnih budţeta
dodjeljuju organizacijama civilnog društva za realizaciju njihovih projekata i
programa na netransparentan naĉin i uz nepoštivanje kriterija. Ako se ima na
umu opći stav u društvu o naĉinu na koji se organizacije civilnog društva
odrţavaju, ne iznenaĊuje podatak da preko 80% graĊana smatra da se
procedure i pravila dodjele sredstava malo poštuju. TakoĊer, ovaj podatak
potvrĊuje postojeći stereotip da se organizacije civilnog društva izdrţavaju
od nepošteno dobijenih novĉanih sredstava. MeĊutim, ono što izgleda
neoĉekivano jeste da i ispitanici iz samih organizacija civilnog društva
zastupaju isti stav o nepošteno dobijenim sredstvima. Kao jedan od uzroka
ovakvog stava mogli bismo izdvojiti i ĉinjenicu da u bh. društvu još uvijek
nije u dovoljnoj mjeri zastupljena meĊusobna saradnja i umreţenost
organizacija civilnog društva koje djeluju u srodnim oblastima. Ipak ostaje
nepoznato da li su ovi stavovi izreĉeni iz liĉnih iskustava i uvida u naĉine
poslovanja organizacija u kojima rade, ili su u pitanju njihova realna
saznanja ili predrasude o tome kako druge organizacije dobijaju sredstva.
Najveća kritika se, ipak, mora uputiti predstavnicima vlasti, budući da i 90%
ispitanih predstavnika vlasti misli da se procedure poštuju jako malo ili o
tome ne znaju ništa.
205
Da li je po Vašem Članovi
Predstavnici
mišljenju presudno za GraĎani organizacija
vlasti
finansiranje projekata civilnog društva
organizacija civilnog
društva u BiH iz javnih f % f % f %
budţeta:
Prijateljstvo naĉelnika
općine, gradonaĉelnika,
ministara i premijera sa
177 32,18 24 40,00 16 26,67
kljuĉnim osobljem
organizacije civilnog
društva
Dobro napisan projekat u
skladu sa javnim oglasom
127 23,09 16 26,67 19 31,67
uz ispunjavanje svih
uvjeta iz javnog oglasa
Naklonost kljuĉnog
osoblja organizacije
civilnog društva politiĉkoj 189 34,36 18 30,00 16 26,67
partiji koja participira u
skupštini / vijeću
Ne znam 57 10,36 2 3,33 9 15,00
Ukupno 550 100 60 100 60 100

razlozima koji su presudni za finansiranje projekata organizacija civilnog društva u
BiH iz javnih budžeta
Saznanje koje najviše zabrinjava jeste da sedam od deset ispitanika iz

organizacija civilnog društva (70%) smatra da se sredstva dodjeljuju na
nepošten naĉin, odnosno da prijateljstvo sa predstavnicima vlasti ili
naklonost menadţmenta organizacije civilnog društva nekoj politiĉkoj partiji
koja participira u vlasti direktno ima ulogu u lakšem i brţem dobijanju
finansijskih sredstava. Podjednako zabrinjava da sliĉan stav dijele i ispitani
predstavnici vlasti, budući da oni imaju direktan i precizniji uvid u procedure
i naĉine raspodjele finansijskih sredstava organizacijama civilnog društva.
Kada se sve ovo uzme u obzir, ne iznenaĊuje ĉinjenica da i sami graĊani
iskazuju nepovjerenje u ispravnost procedura, tj. da su osnovni kriteriji za
dobijanje novca otvorena podrška ili prijateljske veze sa predstavnicima
lokalnih ili viših razina vlasti.
206
Zaključci i preporuke
Na osnovu dobijenih rezultata istraţivanja provedenog u ovom radu moţe se

zakljuĉiti da civilno društvo u postdejtonskom periodu demokratizacije
bosanskohercegovaĉkog društva nije u dovoljnoj mjeri razvijeno u smislu da
ima znaĉajno izraţen utjecaj na demokratske procese općenito.
Nesumnjivo je da postoji niz ograniĉenja koja se odnose na ovakvu vrstu

istraţivanja. Tu se, prije svega, moţe izdvojiti sloţenost koju sa sobom nosi
sam pojam civilnog društva budući da ne postoji jedinstvena definicija
pojma, a takoĊer ne postoji ni saglasnost u mišljenju šta bi civilno društvo
trebalo predstavljati, odnosno koja je njegova uloga u savremenim procesima
demokratizacije i globalizacije.
Kompleksno politiĉko ureĊenje bosanskohercegovaĉkog društva postavlja

niz ograniĉenja s kojima se susreće bilo koja vrsta istraţivanja i analize
civilnog društva. U tom smislu, prije svega, moţe se izdvojiti sam Ustav
BiH, koji normira da se BiH sastoji od dva entiteta: Republike Srpske i
Federacije BiH, kao i Distrikta Brĉko BiH. Pored toga, unutrašnja struktura
entiteta je razliĉita. Republika Srpska ima dva nivoa vlasti: općinski/gradski i
entitetski, dok Federacija BiH ima ĉetiri nivoa vlasti: općinski, gradski,
kantonalni/ţupanijski i entitetski.
Na kraju se mogu izdvojiti odreĊene preporuke koje bi znaĉajno utjecale na

veću prepoznatljivost i vidljivost rada organizacija civilnog društva, kao i
znaĉajniji utjecaj na kreiranje demokratskih procesa općenito u
bosanskohercegovaĉkom društvu.
Preporuke za razvoj civilnog društva u BiH:
1. podići na javni nivo značaj organizacija civilnog društva u

demokratskom društvu. Na ovaj naĉin graĊani Bosne i Hercegovine
će biti upoznati ili će se još bolje upoznati sa znaĉajem i razlogom
postojanja organizacija civilnog društva;
2. uspostaviti bolje odnose i saradnju između organizacija civilnog
društva i biznis-sektora u Bosni i Hercegovini;
3. uspostaviti partnerske odnose izmeĊu organizacija civilnog društva i
vlada na svim nivoima posebno na gradskom, kantonalnom,
entitetskom, drţavnom i nivou Brĉko Distrikta BiH;
207
4. iz javnih budţeta (su)finansirati samo organizacije civilnog društva
koje u svojim aktivnostima promoviraju ljudska prava i osnovne
slobode sadrţane u UN-ovoj Deklaraciji o ljudskim pravima;
5. zabraniti rad i djelovanje organizacijama civilnog društva koje u
svojim aktivnostima krše ljudska prava i osnovne slobode sadrţane u
UN-ovoj Deklaraciji o ljudskim pravima i Evropskoj konvenciji o
zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenim pratećim
protokolima;
6. uspostaviti jedinstven registar udruženja i fondacija u BiH,
poštujući ustavno ureĊenje Bosne i Hercegovine. Zbog nepostojanja
jedinstvenog registra udruţenja i fondacija u BiH nemoguće je taĉno
utvrditi njihov broj;
7. radikalno povećati transparentnost rada organizacija civilnog
društva. Analogno stavu akademika Vlatka Doleĉeka da „ko nema e-
mail adresu kao da ne postoji“,6 smatram da organizacija civilnog
društva „koja nema web sajt kao da i ne postoji“;
8. podići nivo političke kulture u BiH kroz podršku projektima i
programima koji imaju za cilj promociju mehanizama demokratskog
društva. Sva tranzicijska društva (ukljuĉujući i
bosanskohercegovaĉko) suoĉavaju se sa niskim nivoom politiĉke
kulture;
9. promovirati mehanizme utjecaja graĊana i organizacija civilnog
društva na kreiranje javnih politika u BiH, pored institucionalnih
metoda utjecaja graĊana na javnu politiku;
10. uspostaviti godišnju nagradu za najbolju organizaciju civilnog
društva.
Literatura
1. Hodţić, Muamer (2016) „Akademik Doleĉek“, ĉasopis Pregled, br. 2/16,

Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo.
2. Leksikon temeljnih pojmova politike: Abeceda demokratije, FOD BiH,
Sarajevo, 1994.
3. Pejanović, Mirko Politički pluralizam i parlamentarna demokratija u BiH,
http://institut-nr.si.
4. Zgodić, Esad (2005) Politike poricanja: O metapolitici i bosanskoj
alterpolitici, Sarajevo.
6
Hodţić, Muamer (2016) „Akademik Doleĉek“, ĉasopis Pregled, br. 2/16, Univerzitet u
Sarajevu, Sarajevo.
208
Dr. sc. Biljana Vrbić-Mačak
Univerzitet u Zenici / University of Zenica
Filozofski fakultet / Faculty of Philosophy
UDK 371.3
Stručni članak
IDENTIFIKACIJA NADARENOSTI U NASTAVNOM PROCESU

PREDMETA LIKOVNA KULTURA
GIFTEDNESS IDENTIFICATION IN TEACHING PROCESS OF

VISUAL ART
Sažetak
Krucijalni zadatak današnjeg osnovnoškolskog obrazovanja je formiranje
kreativne, samouvjerene ličnosti bez koje nema napretka u društvu. Kvalitetan
nastavni proces može se provoditi samo u poticajnoj atmosferi i u dobrom
interaktivnom odnosu između svih sudionika. Nastava je organizirana za grupu
učenika prema uzrastu s naglaskom na individualizaciji koja je od vitalnog
značaja za harmoničan razvoj svakog djeteta. Zbog toga treba posvetiti više
pažnje osposobljavanju nastavnog kadra kako bi nastavni proces, odgoj i
obrazovanje u većoj mjeri postali pedagoški odnos s ciljem otkrivanja i izgradnje
učenikove ličnosti. Zato je nastavnike, pa i roditelje, potrebno stručno educirati o
tome šta je to nadarenost, kako se ispoljava i kako je identificiramo. Rad se bavi
kompleksnom problematikom nadarenosti kako bi se taj fenomen rasvijetlio u svim
svojim složenim segmentima. Posebna pažnja posvećena je specifičnoj nadarenosti
– likovnom talentu. Nastava predmeta likovna kultura ima dobre uvjete za
diferencirani i individualizirani pristup učeniku. Stoga omogućava, relativno lako,
pristup svakom, pa i nadarenom, učeniku i to na način koji mu najbolje odgovara i
najpoticajnije utječe na njegov pozitivan razvoj i autonomiju ličnosti, na njegovo
osamostaljivanje i slobodu, kao najvažniji cilj odgoja i obrazovanja.
Ključne riječi: nadarenost, likovna kultura, talent, kreativnost, sposobnosti
Summary
Crucial aim of elementary education is to form a creative, self – confident
personality neccessary for the advance of a society. A good quality teaching process
can only be realised in an incouraging atmosphere and a good interactive
relationship among all the participants. Classes are organized for a group of
students according to their age with a stress on the individualization, which is of a
vital importance for a harmonized development of each child. For that reason more
209
attention should be paid to better preparing teaching staff so that teaching process,
raising and education become largely pedagogical relationship in recognizing and
building students' personality. Both teachers and parents should professionally be
introduced with the idea of what giftedness is and how it is expressed and
recognized. This paper deals with a complex range of issues of giftedness and how
this phenomenon should be lightened up in all its segments. Special attention was
paid to a specific giftedness – visual art giftedness. Visual art classes have good
conditions for differentiation and individual approach to each student, thus giving
the opportunity, quite easily, to each one, including the talented ones, in the best
suitable way to influence the most important aim of education: the development of a
free, independent personality.
Key words: giftedness, visual art, talent, creativity, ability.
Uvod
Okvirni nastavni plan i program za devetogodišnju osnovnu školu u

Federaciji BiH polazi od suvremenih programskih ciljeva i sadrţaja koji su
prilagoĊeni tjelesnim, kognitivnim, emocionalnim i duhovnim
sposobnostima djece odnosno njihovim potrebama i interesima. Pored
odgoja i obrazovanja, jedan od kljuĉnih zadataka današnje suvremene škole
je i razvijanje sposobnosti uĉenika, sa posebnim naglaskom na formiranje
kreativne, samouvjerene liĉnosti bez koje nema napretka u društvu. Nastavni
procesi u osnovnim školama morali bi biti organizirani za svu djecu prema
uzrastu s naglaskom na individualizaciji i bavljenju kompletnim djetetom
koje se razvija psihološki osloboĊeno u dobroj radnoj atmosferi i interakciji s
drugim uĉenicima kao i sa nastavnikom. Kantonalni zakoni o osnovnom
odgoju i obrazovanju u Federaciji BiH nalaţu realiziranje nastavnog plana i
programa koji odgovara psihiĉkom razvoju i mogućnostima odreĊenog
djeĉijeg uzrasta i daju mogućnost donošenja posebnih planova i programa za
izuzetno nadarene uĉenike.
Dakle, za aktivnije, uspješnije uĉenike sa posebnim sklonostima i

razvijenijim interesima organiziraju se dodatni programi za vannastavne
aktivnosti – sekcije, dodatna nastava, organizirane uĉeniĉke grupe i drugi
sliĉni sadrţaji. Teoretska pretpostavka je da takav naĉin rada moţe
zadovoljiti potrebe nadarenih i ambicioznijih uĉenika. Nadarene i talentirane
uĉenike treba pratiti, poticati da razvijaju dalje svoje potencijale. U praksi
ĉesto nije tako. Nadareni uĉenici se, zbog svog specifikuma, ponekad teško
uklapaju u vršnjaĉku populaciju, pa nastavnik i njihova okolina ne
210
prepoznaju uĉeniĉki potencijal zbog „neposlušnosti“, neprilagoĊenosti jednih
ili pretjerane skromnosti drugih nadarenih uĉenika. Zbog toga je nastavnike,
pa i roditelje, potrebno struĉno educirati o tome šta je to nadarenost, kako se
ispoljava i kako je identificiramo.
Predmet likovna kultura u okviru razredne nastave ima dobre predispozicije

za razvoj cjelokupne liĉnosti uĉenika. Okosnica nastavnog sata su likovni
problemi – zadaci, tako da uĉenici kroz praktiĉan rad usvajaju osnove
likovnog jezika, likovnih tehnika i disciplina, a ujedno njeguju sopstveni
likovni izraz, razvijaju maštu, kreativnost i druge sposobnosti. Nastavnici
razredne nastave pri korekciji likovnog rada imaju neposredan kontakt sa
svojim uĉenicima, mogu ih bolje upoznati, otkriti njihove sposobnosti i na taj
naĉin detektirati i djecu koja se izdvajaju natprosjeĉnim rezultatima. U
struĉno voĊenoj nastavi lako se otkrivaju likovno talentirani uĉenici. Grgurić
i Jakubin o razvijanju djeĉije kreativnosti kaţu:
„Razvijanje likovne kreativnosti treba biti sastavnim dijelom

redovnog sata vizualno-likovnog odgoja i obrazovanja, ono ne traţi
posebne sate niti dodatno vrijeme... Likovne probleme treba pred
uĉenike postavljati problemski, a ne kao gotova likovna rješenja.
ProvoĊenjem divergetnog mišljenja izravno utjeĉemo na kreativnu
aktivnost, a time na sveukupni stvaralaĉki potencijal uĉenikov“
(Grgurić i Jakubin 1996:75).
Da bi nastava poticala kreativnost, mora da je vodi struĉan, educiran,

kreativan i sposoban nastavnik koji uspješno ostvaruje poticajnu atmosferu u
odjeljenju i dobar interaktivan odnos s uĉenikom pojedincem bez obzira na
njegove mogućnosti. Danas ĉesto ĉujemo da nastava sputava, guši
kreativnost umjesto da je njeguje i razvija. Zbog toga treba posvetiti više
paţnje osposobljavanju nastavnog kadra kako bi nastavni proces, odgoj i
obrazovanje u većoj mjeri postali pedagoški odnos s ciljem otkrivanja i
izgradnje uĉenikove liĉnosti. To je veoma vaţno i znaĉajno za razvoj mlade
osobe pojedinaĉno, ali i za razvoj cijelog društva ĉiji napredak i nije moguć
bez nadarenih i kreativnih pojedinaca. Likovna kreativnost nije znaĉajna
samo za svijet umjetnosti nego i za društvo uopće i ne treba je posmatrati
izolirano, već u kontekstu svakodnevnog ţivota. Moderan ĉovjek je u sve
većoj sprezi sa suvremenom tehnologijom koja radikalno mijenja naĉin
ţivljenja. Današnja komunikacija sve više se odvija vizualnim putem, u
ĉemu se kreativnost i estetske vrijednosti jaĉe istiĉu. Likovna umjetnost
preko arhitekture, primijenjene likovne umjetnosti, pogotovo industrijskog i
grafiĉkog dizajna, duboko je integrirana u ţivot modernog društva u cjelini.
Danas, kad se pred modernog ĉovjeka stavljaju sve veći izazovi, likovna
211
umjetnost je više nego ikad neraskidivo prisutna u svim porama ţivljenja.
Zbog toga bi obrazovanje trebalo usmjeriti na prepoznavanje i razvijanje
kreativnog potencijala svakog uĉenika. U cilju edukacije nastavnika, a i
roditelja, treba razluĉiti i definirati srodne pojmove: kreativnost, nadarenost i
talent.
Pojmovno odreĎenje nadarenosti i talenta
Ozbiljnija istraţivanja nadarenosti, istiĉe ĐorĊević (1998), poĉinju dosta

kasno, tridesetih godina dvadesetog stoljeća. Na poĉetku se nadarenost
povezivala sa visokim koeficijentom inteligencije koja je obiĉno utvrĊivana
verbalnim testovima. Razliĉiti autori imali su razliĉita mjerila, najĉešći IQ
bio je 140 i više. Dakle, visok nivo intelektualnih sposobnosti smatran je
uvjetom nadarenosti pošto pokazuje visoki stupanj apstraktne inteligencije
(Cvetković Lay i Sekulić Majurec 1998). Kasnija istraţivanja povezivala su
nadarenost s drugim sposobnostima kao što su: opća kreativna sposobnost i
produktivno-kreativna sposobnost, te sa skupinom specifiĉnih sposobnosti:
osobine liĉnosti i efikasna okolina. Prema Korenu (2012), odreĊenju pojma
nadarenosti pristupa se iz razliĉitih kriterija. Jedan od njih je natprosjeĉan
genetski potencijal (izrazito razvijene intelektualne sposobnosti meĊu kojima
je bitna i kreativnost koja se odreĊuje po postignuću). Sljedeći kriterij
uvaţava odgovarajuće osobine liĉnosti – temperament, karakter, upornost,
samopouzdanje, sustav liĉnosti (moralne vrijednosti). Pored navedenih
kriterija jednako je vaţna i povoljna društvena klima, dobro materijalno
stanje, edukativna potpora od njihovog djetinjstva do profesionalnog razvoja.
Danas se prave razlike i prema oblastima nadarenosti: opće intelektualne
sposobnosti, kreativne sposobnosti, akademske sposobnosti kao što su: jezik,
egzaktne i prirodne nauke, socijalne sposobnosti, psihomotorne sposobnosti,
umjetniĉke sposobnosti i dr. Nadarenost se moţe manifestirati u razliĉitim
oblastima i zbog toga ju je teško jednoznaĉno definirati.
Suvremene definicije nadarenosti obuhvataju nekoliko oblasti. ĐorĊević

(1998) navodi kako Gallagher (1976) tvrdi da je nadareni pojedinac
sposoban za visoka postignuća ili ima potencijalne sposobnosti u nekim od
sljedećih oblasti:
1. općoj intelektualnoj oblasti,

2. specijalnim akademskim oblastima,
3. kreativnom ili produktivnom mišljenju,
212
4. sposobnosti za voĊstvo,
5. vizualnim i drugim umjetnostima i
6. psihomotornim sposobnostima.
Renzulli (1978), kako navodi u svom radu Altaras (2006), nadarenost

objašnjava koncepcijom tri prstena. Nadarenost je rezultat interakcije triju
osnovnih skupina osobina: iznadprosjeĉne opće ili specifiĉne sposobnosti,
visoke usmjerenosti na zadatak i izrazito razvijene kreativnosti. Prema
Renzulliju, nadarenost je stanje koje se kod nekih pojedinaca moţe razviti
ako doĊe do odgovarajuće interakcije izmeĊu pojedinca, njegove okoline i
odreĊenog podruĉja ljudske djelatnosti. On smatra da su nadarena djeca ona
koja posjeduju ili su sposobna razviti ovaj skup osobina i primjenjuju ga u
bilo kojoj oblasti ljudske djelatnosti. Sve tri skupine jednako su bitne kod
odreĊenja nadarenosti, njihov intenzitet i razvoj nije isti jer na njih utjeĉu
brojne karakteristike. Za razliku od kreativnosti i motivacije, sposobnosti su
najmanje podloţne promjeni. Renzulli, takoĊer, razlikuje dvije vrste
nadarenosti: školsku ili testovnu nadarenost i takozvanu kreativno-
produktivnu nadarenost. RazraĊujući svoje teorije, Renzulli sve više
ukljuĉuje i ostale komponente nadarenosti i širi svoju koncepciju uvodeći još
šest faktora koji doprinose ostvarenju nadarenosti, a to su:
– optimizam,
– hrabrost,
– zaljubljenost (apsorbiranost i strast),
– osjetljivost za ljudske potrebe,
– fiziĉka i mentalna energija i
– vizija.
Renzulli zakljuĉuje da su nadarena djeca ona koja posjeduju ili su sposobna

da razviju kompozitni skup osobina i primjenjuju ih u bilo kojoj potencijalno
vrijednoj oblasti ljudske djelatnosti.
Sliĉno definira i Ivan Koren (1971: 344-345):
„Nadarenost je svojevrstan sklop osobina koje omogućavaju

pojedincu da na produktivan ili reproduktivan naĉin postiţe dosljedno
izrazito iznadprosjeĉan uradak u jednoj ili više oblasti ljudskih
djelatnosti, a uvjetovana je visokim stupnjem razvitka pojedinih
sposobnosti odnosno njihovih kompozicija i povoljnom unutarnjom i
vanjskom stimulacijom.“
213
Pojednostavljeno, moţemo reći da je nadarenost izuzetna natprosjeĉnost u
jednom ili više podruĉja sposobnosti. Pojedince koji imaju jednu ili više
natprosjeĉno razvijenih sposobnosti obiĉno smatramo nadarenima u toj
sposobnosti.
Uz pojam nadarenost obiĉno se veţe i pojam talent i mnogi autori taj pojam
i odreĊuju u korelaciji sa izrazom nadarenost. Postoje razliĉita shvatanja tog
pojma. Prema jednima, rijeĉ talent obiĉno vezujemo za pojedince koji
postiţu uspjehe u oblastima kojima se bave, za razliku od nadarenosti koja
više podrazumijeva izuzetno razvijene intelektualne sposobnosti koje ne
moraju uroditi plodom (Cvetković Lay i Sekulić Majurec 1998). Stoga se
znaĉenje pojma talent odnosi na ono što danas nazivamo manifestirana
nadarenost – ona koja daje rezultate, za razliku od potencijalne nadarenosti –
koja podrazumijeva samo sposobnosti (Huzjak 2006). Nadarenost u tom
smislu moţemo smatrati potencijalom, a talenat produktivnom nadarenošću.
Drugi pojam talent veţu iskljuĉivo za naslijeĊenu natprosjeĉno razvijenu
sposobnost u specifiĉnim podruĉjima, naprimjer, u likovnim umjetnostima,
muzici, sportu, matematici i sliĉno (Koren 2012). Oni razlikuju opću
nadarenost koja obuhvata širok raspon intelektualnih sposobnosti i specifiĉnu
nadarenost, odnosno talent koji se vezuje za jedno podruĉje.
Prema Altarasu (2006), ameriĉki psiholog Howard Gardner razvio je teoriju

„višestruke inteligencije“ koja u suštini klasificira osam sposobnosti koje,
ako su izuzetno razvijene, moţemo smatrati talentima:
1. verbalno-lingvistiĉka inteligencija,
2. logiĉko-matematiĉka inteligencija,
3. vizualno-spacijalna inteligencija,
4. muziĉko-ritmiĉka inteligencija,
5. tjelesno-kinetiĉka inteligencija,
6. prirodnjaĉka inteligencija,
7. intrapersonalna inteligencija,
8. interpersonalna inteligencija.
Prema Gardneru, ovih osam tipova sposobnosti imaju isti status bez obzira
da li za njih koristimo naziv inteligencije ili talenti. On smatra da svaka
osoba ima jedinstvenu kombinaciju ovih sposobnosti koje se javljaju u
razliĉitim intenzitetima (Altaras 2006). Nadarenost se, prema njegovom
shvatanju, moţe javiti u bilo kojoj oblasti. Te sposobnosti je moguće
njegovati, razvijati na razliĉite naĉine. Gardnerova definicija nadarenosti
glasi:
214
„Nadarenost je pojava ranog ili ranije razvijenog biopsihološkog
potencijala u domenima neke kulture. Osoba koja brzo napreduje,
koja obećava u nekoj raspoloţivoj oblasti delovanja, zavreĊuje epitet
nadarena“ (Altaras 2006: 22).
Pojmovno odreĎenje kreativnosti
Kreativnost je jedna od bitnijih odrednica nadarenosti. Ona je, dakle,

podruĉje u kojem se nadarena djeca uvijek istiĉu i lako prepoznaju jer rade
drugaĉije, bolje, brţe, više i uspješnije od svojih vršnjaka (Cvetković Lay i
Sekulić Majurec 1998). Najĉešće se kreativnost definira kao sposobnost
davanja novih ideja. Pod pojmom kreativnost oznaĉavaju se mentalni procesi
koji dovode do novih rješenja, ideja, zamisli, umjetniĉkih formi, teorija i
rezultata koji su jedinstveni i novi. Prema Stevanoviću (1997), Ellis Paul
Torrance smatra da je kreativnost proces otkrivanja problema ili nepotpunih
informacija, formiranje ideja ili pretpostavki i saopćavanje otkrivenih
rezultata. To je otkrivanje novih postupaka, napuštanje uhodanih puteva,
istraţivanje nepoznatog.
Rasvjetljavanju fenomena kreativnosti najveći doprinos dao je J. P. Guilford

(Kvašĉev 1976) svojom nauĉnom teorijom – model strukture intelekta.
Faktore intelekta razvrstao je u tri kategorije:
- prema operaciji ili intelektualnoj aktivnosti na: spoznaju, pamćenje,

divergentnu
produkciju, konvergentnu produkciju i evaluaciju;
- prema sadrţaju ovih operacija na: figurativne, simboliĉke,
semantiĉke i bihevioralne;
- prema njihovim proizvodima na: jedinice, klase, relacije, sisteme,
transformacije i implikacije.
Kombiniranjem intelektualnih operacija s njihovim sadrţajima i proizvodima

proizlazi 120 razliĉitih faktora od kojih svaki predstavlja jednu potencijalnu
intelektualnu sposobnost. Od pet navedenih intelektualnih aktivnosti ili
operacija za kreativnost je naroĉito znaĉajna divergentna produkcija,
odnosno stvaranje raznovrsnih ideja iz jedne date informacije. Divergentna
produkcija kombinirana s ĉetiri vrste sadrţaja i šest vrsta proizvoda rezultira
s 24 sposobnosti koje su vaţne za kreativnost. Primarne osobine ili
najznaĉajniji faktori kreativnosti, prema Guilfordu, su: originalnost,
fleksibilnost, fluentnost, elaboracija, osjetljivost za probleme i redefinicija.
215
Iako je njegova teorija ĉesto nailazila na kritike jer je zanemarivala ostale
faktore kao što su mašta i druge intelektualne sposobnosti, njegova otkrića i
dalje su temelj za prouĉavanje kreativnosti (Kvašĉev 1976).
Identifikacija nadarenih učenika
Pod pojmom identifikacija podrazumijevamo struĉno prepoznavanje

nadarenih uĉenika prema osobinama njihove liĉnosti i prema produktima. To
je individualizirani pristup uĉeniku pri kojem se u potpunosti prihvata liĉnost
uĉenika. Identifikacija nadarenih uĉenika, u biti, moţe se provoditi na dva
naĉina: metodama testiranja i metodama procjenjivanja. Metode testiranja
podrazumijevaju upotrebu standardiziranih i baţdarenih mjernih
instrumenata koji primjenjuju osposobljeni struĉnjaci. Drugi naĉin je metoda
procjenjivanja kojom se izravno procjenjuje razvijenost odreĊenih osobina
uĉenika (sposobnosti, crte liĉnosti, interesi, motivacija i sliĉno) ili se
identifikacija vrši preko procjenjivanja uĉeniĉkih produkata (crteţ, slika,
tehniĉki patent, interpretacije i sliĉno). Najĉešće procjenjuju nastavnici,
odgajatelji, voditelji klubova i društava pa i roditelji. Bez obzira na struĉnost
procjenjivaĉa, procjene su ĉesto subjektivne i time podloţne greškama.
Nastavnici i odgajatelji koji imaju višegodišnje iskustvo u radu s djecom u
razliĉitim nastavnim i vannastavnim aktivnostima mogu identificirati
ambiciozne nadarene uĉenike sa visokim postignućima, ali isto tako ĉesto ne
primijete tihe i stidljive nadarene uĉenike. Većina nastavnika i odgajatelja
nije dovoljno educirana i upoznata s ovom kompleksnom problematikom.
Danas većina autora smatra kako je svako dijete jedinstveno, specifiĉno po

sposobnostima i osobinama. Otkriti izrazito nadareno dijete nije jednostavno.
Pogotovo je to teško u ranom predškolskom uzrastu. Odgajatelji i nastavnici
imaju prednost jer posmatraju i uporeĊuju djecu s njihovim vršnjacima.
Nadarena djeca, prema njima, mnoge stvari rade brţe, bolje, uspješnije i
drugaĉije od svojih vršnjaka, te imaju i kvalitetnija postignuća (Cvetković
Lay i Sekulić Majurec 1998). Nadareno i talentirano dijete lako prepoznaju
po ispoljenim rezultatima. Postignuti rezultati su iznad prosjeka, prerastaju
djetetovu kronološku dob. Nadarena djeca imaju, smatraju mnogi, veće
kognitivne sposobnosti, bolje razumiju kompleksne pojmove, uĉe brţe i
radije od svojih vršnjaka, pokazuju veću znatiţelju i interes za odreĊena
podruĉja, veću kreativnost, sposobnosti produkcije ideja i sposobnosti
promatranja stvari iz razliĉitih aspekata. TakoĊer govore da nadarena djeca
pokazuju veću maštu, znatiţelju, zainteresiranost, okupiranost i uţitak u
216
radu. Ona su u oblasti svoje nadarenosti razvijenija od svojih vršnjaka,
pokazuju veću motivaciju u savladavanju problema i nastoje raditi na svoj
naĉin. Mogu se prepoznati po tipiĉnom ponašanju i uspješnom i nadahnutom
obavljanju zadataka. Prema ĐorĊević (1998), psiholog Pol Witty (1951)
smatra da nadarena djeca imaju sljedeće osobine:
1. elokventnost – širok i precizan vokabular, rana sposobnost korištenja

fraza i cijelih reĉenica i sposobnost da se ispriĉa ili reproducira priĉa,
2. oštra zapaţanja i memoriranje informacija o zapaţenim stvarima,
3. rani razvoj sposobnosti ĉitanja, interes i ljubav prema knjigama, a
kasnije i uţivanje u atlasima, rjeĉnicima, enciklopedijama...,
4. rani interes za datume i sat,
5. velika sposobnost koncentracije,
6. pokazivanje spretnosti i sklonosti ka crtanju, muzici i drugim
umjetniĉkim djelatnostima,
7. rano otkrivanje uzroka i posljedica,
8. razvijanje razliĉitih interesa.
Današnja istraţivanja sve više poklanjaju paţnju liĉnosti nadarene osobe.

Otkrivena su tri spleta teško odvojivih osobina po kojima se nadareni uĉenici
tinejdţerskog uzrasta razlikuju od prosjeĉnih. To su, prije svega:
1. motivacija: intelektualna radoznalost, ambicioznost, veća istrajnost,

perfekcionizam (sa pozitivnim i s negativnim aspektima –
nezadovoljstvom i pretjeranom samokritiĉnošću),
2. nezavisnost: socijalna nezavisnost, intelektualna i moralna
nezavisnost – nekonformistiĉko mišljenje i zalaganje, dominantno
samopouzdanje, ali isto tako i introvertnost i bolje podnošenje
samoće,
3. preosjetljivost (psihiĉka preosjetljivost – povišena osjetljivost):
podrazumijeva natprosjeĉan intenzitet mentalne i emocionalne
aktivnosti, pojaĉano doţivljavanje koje doprinosi razvojnom
potencijalu nadarenih; emocionalna, intelektualna, imaginativna,
psihomotorna i ĉulna preosjetljivost (Altaras 2006).
Iz ovoga moţemo zakljuĉiti da se kao polazne osnove u identifikaciji i

otkrivanju opće ili specifiĉne nadarenosti, odnosno talenta, mogu smatrati
produktivna kreativnost, razvijene opće odnosno specifiĉne intelektualne
sposobnosti i, dakako, specifiĉne karakteristike uĉenikove liĉnosti. Ako su
sve tri karakteristike prisutne, onda je rijeĉ o nadarenom ili talentiranom
djetetu. Identifikacija nadarene djece u školi najĉešće se mjeri po školskom
uspjehu i pokazanim intelektualnim sposobnostima. Ĉesto nastavnici
217
ambicioznog, poslušnog i vrijednog uĉenika smatraju izuzetno nadarenim, a
uĉenike koji su pretjerano stidljivi, skromni ili s kojima je oteţana suradnja
zanemaruju. Na taj naĉin izvjestan broj nadarenih uĉenika ostaje neotkriven,
ĉak se ponekad smatraju problematiĉnima. Danas se zna da opća nadarenost i
specifiĉna nadarenost – talenti ostaju skriveni ako nema dovoljno
intelektualnog poticanja. Kada se nastavni proces obavlja rutinski, tada
uĉenici nisu motivirani za rad i uĉenje, obiĉno rade bez volje, s pola snage ili
nikako. U lošoj radnoj atmosferi teško je uoĉiti uĉeniĉke potencijale. Dešava
se da školske aktivnosti ne predstavljaju dovoljno velik izazov i time ne
privlaĉe nadarene uĉenike, pogotovo ako je u odjeljenju samo jedan nadareni
uĉenik. Ponekad nadareni uĉenik ima lošu interakciju s drugim uĉenicima.
Ĉesto se takvo dijete povlaĉi i pronalazi druge aktivnosti koje ga više
zaokupljaju, u školi postaje manje aktivan i ne postiţe uspjeh. Isto tako,
dešava se da nadareno dijete ne ţeli odskakati školskim uspjehom od svojih
vršnjaka, pa se ne trudi dovoljno i ne pokazuje da moţe postići više.
Pokatkad su i to razlozi zbog kojih nastavnici ne uspijevaju identificirati sve
nadarene uĉenike.
Psiholog Lewis Terman je u svojim kontrolnim ispitivanjima uoĉio da

nastavnici nisu otkrili 10% uĉenika ĉiji je koeficijent inteligencije prelazio
140. U nekim drugim istraţivanjima razlike su još veće. Tako u podacima,
koje navode Carl L. Pegnato i Jack W. Birch, 1959. godine imamo ovakve
rezultate: ĉak 49,1% nadarenih uĉenika nastavnici nisu uoĉili, odnosno
identificirali, a 31,4 % djece sa prosjeĉnim rezultatima pogrešno su
procijenili kao nadarene uĉenike (ĐorĊević 1998). Iz ovakvih i sliĉnih
rezultata istraţivanja moţemo zakljuĉiti da identificiranje nadarenih i
talentiranih uĉenika nije jednostavno. Nastavnici mogu pogriješiti iz
razliĉitih razloga. Prije svega, ne obraćaju paţnju na pravi naĉin na uĉenike s
problemima u ponašanju koji bi mogli biti nadareni. Isto tako, teško
uoĉavaju skrivene – neprimjetne, tihe i stidljive uĉenike jer ne privlaĉe
paţnju na sebe. Takvi nadareni uĉenici prilagoĊavaju se djeci sa prosjeĉnim
sposobnostima kako bi bili prihvaćeni, iz istih razloga rade samo ono što se
od njih oĉekuje. Nadareni uĉenici koji dolaze iz drugaĉijih kulturoloških
sredina ponekad se osjećaju odbaĉeno i neprilagoĊeno i teţe manifestiraju
svoju nadarenost. TakoĊer, nadareni uĉenici koji dolaze iz obitelji sa niskim
socio-ekonomskim i obrazovnim statusom teţe manifestiraju svoju
nadarenost. Razlozi mogu biti razliĉiti. Struĉna edukacija nastavnika prijeko
je potrebna. Educiranjem nastavni kadar ne samo da će biti svjestan ovog
kompleksnog problema već će bolje razumjeti potrebe nadarenog ili
talentiranog djeteta.
218
Pored sposobnosti koje nadareni uĉenik posjeduje, da bi se nadarenost
manifestirala kroz nastavu, bitna je njegova osobnost i sigurno potencijalno
okruţenje. Uĉenici koji su nadareni imaju razvijenije sposobnosti u jednom
ili više podruĉja, pa će te potencijale pokazati zavisno od okruţenja, svoje
liĉne motivacije i osobina svoje liĉnosti. Sredina u kojoj se uĉenik odgaja
moţe podizati njegovo samopouzdanje i njegovu motivaciju, razviti njegove
sposobnosti, ali isto tako i sputati ih.
Identifikacija nadarenih u nastavnom predmetu likovna kultura
U osnovnoškolskom obrazovanju razredna nastava ima veću mogućnost za

otkrivanje nadarenih uĉenika. Nastavnik razredne nastave više vremena
provodi sa svojim uĉenicima, ima neposredniji kontakt i moţe bolje upoznati
uĉenika, njegove sposobnosti i interese u razliĉitim nastavnim oblastima.
Interakcija s uĉenicima je veća posebno što suvremena nastava nastoji
potencirati doţivljajni karakter i uĉenje kroz igru u svim predmetima kako bi
zainteresirala uĉenike i olakšala poduĉavanje i uĉenje. Nastava likovne
kulture ostvaruje se dobrim dijelom u praktiĉnom likovnom radu i ima
doţivljajni karakter u skoro svim segmentima. Igra i doţivljaj su prisutni
tokom praktiĉnog rada, ali i prilikom estetskog procjenjivanja uĉeniĉkih
radova i umjetniĉkih djela. Nastavnik priprema zadatak, motivira uĉenike, a
realizaciju prepušta svakom uĉeniku pojedinaĉno. Na taj naĉin jedan zadatak
daje mnoštvo razliĉitih odgovora. Svaki uĉenik kroz rješavanje postavljenih
zadataka vjeţba, istraţuje i pronalazi sopstvene puteve, uţiva u procesu rada,
savladava razliĉite tehnike i na taj naĉin ne samo da razvija osjećaj za
estetske vrijednosti i likovnost, radne navike, upornost i dosljednost nego
razvija i svoje kreativne i ostale sposobnosti. Nastava realizirana na taj naĉin
ima dobre uvjete za diferencirani i individualizirani pristup uĉeniku. Moţe
mu omogućiti da radi sa sadrţajima na naĉin koji mu najbolje odgovara i
najpoticajnije utjeĉe na njegov cjelokupni razvoj. Nastavnik u radnom dijelu
nastavnog sata likovne kulture pristupa svakom uĉeniku dajući mu
individualne korekcije za njegov rad, potiĉući ga da prema svojim
sposobnostima i senzibilitetu pristupi likovnom problemu, eksperimentira i
riješi ga na svoj naĉin. Na taj naĉin moţe se otkriti likovno nadaren ili
talentiran uĉenik. Likovno talentiran uĉenik, ako je motiviran, u poreĊenju sa
svojim vršnjacima, radi uspješnije i, što je posebno vaţno, na drugaĉiji,
originalniji naĉin.
Otkrivanje likovno talentiranih uĉenika preko njihovih postignuća
podrazumijeva educiranog nastavnika koji je i sam izrazito kreativan.
Vrednovanje likovnih produkata u sebi nosi dozu subjektivnosti i ovisi o
219
struĉnosti i sudu nastavnika. Zbog toga treba rasvijetliti karakteristike
likovne nadarenosti. Kako navodi Ĉudina-Obradović (1991), tome je najviše
doprinio psiholog Norman Maier. Kasniji istraţivaĉi su se u svom radu
najĉešće oslanjali na njegove teorije, razraĊujući ih i ne unoseći bitne
promjene. On je već 1939. godine izanalizirao i opisao sposobnosti i
karakteristike koje omogućuju likovno stvaralaštvo. U njegovom opisu
komponenata likovne nadarenosti mogu se naći sva tri elementa: sposobnost,
motivacija i kreativnost. To se danas prihvata kao stvaralaĉki sklop
karakteristika koje su nuţni preduvjet za likovno stvaralaštvo. Njegov sistem
osnovnih faktora saĉinjavaju prirodu likovne sposobnosti:
– razvijene sposobnosti: perceptivne lakoće, vizualne memorije,

ruĉne vještine i estetske inteligencije,
– motivacija (perzistencija),
– kreativnost odnosno kreativna imaginacija (Ĉudina-Obradović
1991).
Svaki od navedenih faktora predstavlja sloţen splet više sposobnosti. Tako

vizualno-spacijalna sposobnost u sebi sadrţi vizualnu diskriminaciju
(zapaţanje detalja), vizualnu memoriju, ruĉnu spretnost i tome moţemo
pridruţiti spacijalnu sposobnost koja je bitna za vajarstvo, arhitekturu,
odnosno trodimenzionalno oblikovanje. Ove sposobnosti se mogu razvijati
uĉenjem kroz iskustvo. Motivacija, isto tako, nije jednoznaĉna. Ona, uz
motiviranost i interes, podrazumijeva upornost, snaţnu koncentraciju i
općenito snaţnu ambicioznu liĉnost. Uz sve to, osoba mora biti izuzetno
kreativna.
Kvašĉev (1976) navodi kako Bogumil Karlavaris pod pojmom kreativnosti
podrazumijeva splet karakteristika intelekta i osobnosti, motivacije,
emotivnosti i drugih faktora koji predstavljaju osnovu stvaralaštva, odnosno
daju sposobnost povezivanja dosad nepovezanih i na taj naĉin iznalaţenja
novih rješenja. On (1972) smatra da likovno stvaralaštvo omogućavaju ove
sposobnosti: sposobnost opaţanja, predstave i likovna iskustva, fantaziju i
sposobnosti izraţavanja prvenstveno u tehniĉkom smislu, a potiĉu sljedeće
sposobnosti: apercepcija, posebno likovna (senzitivnost), stvaralaĉko
mišljenje, emocije i senzibilitet izraza.
Psiholog Howard Gardner, takoĊer, smatra da su za likovnu kreativnost

posebno vaţni aspekti vizualno-spacijalne sposobnosti, kao što su osjetljivost
za kompoziciju, organizaciju i ovladavanje likovnim jezikom koji se
razvijaju iskustvom, vjeţbom i gledanjem stvari drugaĉije (ispod površine),
a kristaliziraju se kao osjećaj za harmoniju, odnos površine, oblika, boje
odnosno estetske vrijednosti. Njegova istraţivanja su dokazala da se taj
220
osjećaj ne razvija automatski, ali se moţe nauĉiti i razviti kroz rad, ĉak i kod
djece (Ĉudina-Obradović 1991). Danas se većina autora slaţe da su za
likovnu nadarenost ili talent najbitnije vizualno-spacijalne sposobnosti koje
podrazumijevaju razvijenu vizualnu diskriminaciju, osjećaj za detalje,
nijanse, zatim vizualnu memoriju – sposobnost pamćenja, te evociranja slika
s taĉno reproduciranim detaljima i ruĉna spretnost – usklaĊenost ruke i oka.
Spacijalne sposobnosti mogu biti, ali ne moraju, povezane sa vizualnim
sposobnostima; one predstavljaju osjećaj prostora, te time i rad u
trodimenzionalnoj formi. Uz spomenuto, postoji još jedna jednako bitna
sposobnost, koja je najteţa za prouĉavanje, a to je sposobnost estetskog
procjenjivanja. Ona se najĉešće definira kao likovni osjećaj, mogućnost da se
prepozna estetska kvaliteta. Gardner smatra da likovnu nadarenost ne
moţemo u potpunosti razumjeti ako ne uzmemo u obzir ovu sposobnost koja
se, prema njemu, razvija radom odnosno uĉenjem kroz rad. U sposobnosti
estetskog procjenjivanja ili u likovni osjećaj (koji podrazumijeva osjetljivost
za komponiranje, ovladavanje likovnim jezikom), prema Gardneru,
ukljuĉeno je i znanje i emocija (Ĉudina-Obradović 1991).
Na osnovu provedenih razliĉitih analiza likovnih sposobnosti teoretiĉari su

uoĉili odrednice po kojima se mogu otkriti likovno talentirana djeca.
Najĉešće su to crtaĉke sposobnosti koje prevazilaze uzrast u kojem se nalazi
dijete. Dobra kompoziciona rješenja, ţelja da se predstavi dubina prostora,
skraćenje, bogatstvo u detaljima – elaboracija rada i kompleksno znaĉenje.
Prema Ĉudini-Obradović (1991): „Vrlo iscrpnu listu (prepoznavanja i
identifikacije likovnog talenta) dao je Frank J. Chetelat:
1. pokazuju veći raspon u izboru tema,

2. imaju veći likovni rjeĉnik,
3. likovno su razvijena daleko više od svojih vršnjaka,
4. imaju neobiĉno razvijenu maštu,
5. sposobnija su da prikaţu pokret na slici,
6. nadmašuju prosjeĉnu djecu u svjesnom pokušaju grupiranja
objekata i ljudi,
7. sposobnija su da postignu suptilnosti u upotrebi boje, kontrasta,
8. svjesna su mogućnosti i ograniĉenja pojedinih likovnih medija,
9. spremna su da istraţuju nove materijale za likovno izraţavanje,
10. sposobnija su i spremnija da prošire interes za nove, izazovne
teme i sadrţaje,
11. totalna percepcija im je više vizualno orijentirana i zapaţanje
preciznije,
12. sposobnija su za efikasnu interakciju izmeĊu vizualne opservacije
i vizualne memorije,
221
13. suprotno od prosjeĉnog djeteta koje voli osamljenu likovnu
aktivnost, ona traţe objašnjenja i pouĉavanje,
14. osjetljivija su na neobiĉne predmete, oblike i teme i na njih više
utjeĉe neobiĉan pristup umjetnika,
15. pokazuju naroĉit razvoj u nekoliko pravaca: sposobnost u
stvaranju oblika, grupiranja, prikaza pokreta i upotrebe boje,
16. pokazuju veći interes za estetske kvalitete umjetniĉkog djela kao
što su kompozicija, boja i tehnika.“
Likovno talentiranima potrebna je likovna poduka te je vaţno da se ona
zapoĉne što ranije. Uz nastavnikovo opaţanje, i liste s odrednicama za
prepoznavanje likovnog talenta pomaţu identifikaciji. Rad s darovitom
djecom najĉešće zapoĉinje utvrĊivanjem darovitosti. Nakon toga slijedi
individualizirani program primjeren interesima, potrebama i sposobnostima
nadarenog uĉenika. Taj program moţe biti integriran u redovni program, ali
isto tako moţe se odvijati kroz vannastavne aktivnosti. Ako je u pitanju
izrazito talentiran uĉenik, moţe se uputiti na sekciju sa starijim uzrastom ili
na rad s mentorom (likovni umjetnici i studenti likovne umjetnosti) (Ĉudina-
Obradović 1991).
Zaključak
Krucijalni zadatak današnje škole je razvijanje sposobnosti uĉenika kroz

odgoj i obrazovanje, sa posebnim naglaskom na formiranje kreativne,
samouvjerene liĉnosti bez koje nema napretka u društvu. Uĉenik kao
individua posjeduje razliĉite intelektualne sposobnosti, karakter i
temperament, potjeĉe iz razliĉitih miljea u sociološko-kulturološkom smislu,
nosi sa sobom specifikume svog odgoja. Porodiĉno okruţenje, obrazovanost
roditelja i situiranost je takoĊer razliĉita. Stoga otkriti izrazito nadareno
dijete nije jednostavno. Pogotovo je to teško u ranom školskom uzrastu.
Potencijalna nadarenost, bez dodatne podrške i dobre poticajne školske
atmosfere, ne mora se razviti u manifestnu nadarenost. Današnje obrazovanje
mora posvetiti više paţnje identifikaciji nadarenih uĉenika s ciljem da
otkrijemo i one uĉenike koji iz razliĉitih razloga ne manifestiraju svoju
nadarenost. Teţe je identificirati nadarenost kod uĉenika sa slabim školskim
uspjehom, kod uĉenika koji potjeĉu iz kulturalno razliĉitih sredina od većine
ili uĉenika koji dolaze iz obitelji sa niskim socio-ekonomskim i obrazovnim
statusom. Struĉna edukacija nastavnika prijeko je potrebna. U struĉno
voĊenoj nastavi, u dobroj interakciji nastavnika i uĉenika u grupi i
individualno lakše se otkrivaju nadareni i talentirani uĉenici. Educiranjem
222
nastavni kadar ne samo da će biti svjestan ovog kompleksnog problema
nego će bolje razumjeti potrebe nadarenog ili talentiranog djeteta.
Literatura
1. Altaras, A. (2006) Darovitost i podbacivanje, Mali Nemo, Panĉevo.

2. Cvetković Lay, J. – A. Sekulić Majurec (1998) Darovito je, što ću s njim,
Alineja, Zagreb.
3. Ĉudina-Obradović, M. (1991) Nadarenost, razumijevanje, prepoznavanje i
razvijanje, Školska knjiga, Zagreb.
4. ĐorĊević, B. (1998) Daroviti učenici i (ne)uspeh, Zajednica uĉiteljskih
fakulteta Srbije, Beograd.
5. Grgurić, N. – M. Jakubin (1996) Vizualno likovni odgoj i obrazovanje,
Educa, Zagreb.
6. Huzjak, M. (2006) „Darovitost, talent i kreativnost u odgojnom procesu“,
Odgojne znanosti, Vol. 8, br. 1, 2006, str. 289–300.
7. Koren, I. (1971) Eksperimentalni doprinos metodici sistematskog
identificiranja nadarene omladine, Republiĉki zavod za zapošljavanje,
Zagreb.
8. Koren, I. (2013) „Povijesni osvrt na konceptualizaciju pojave nadarenosti“,
Napredak, Vol. 154, br. 3 str. 339–361.
9. Kvašĉev, R. (1976) Psihologija stvaralaštva, Zavod za izdavanje udţbenika
Socijalistiĉke Republike Srbije, Beograd.
10. Sekulić-Majurec, A. (1995) „Darovita djeca i obitelj: istine i zablude“,
Društvena istraživanja, Vol. 4, br. 4-5, str. 551–561.
11. Stevanović, M. (1997) Edukacija za stvaralaštvo, Tonimir, Varaţdinske
Toplice.
223
224
Pogledi i mišljenja / Views and Opinions
225
226
Berina Bešović
UDK 94 (497.6 Srebrenica) „1993/1995“
UJEDINJENE NACIJE SU PALE NA ISPITU SREBRENICE
UNITED NATIONS ARE SUSPENSION AT THE EXAMINATION

OF SREBRENICA
Sažetak
U julu 1995. godine Vojska Republike Srpske je nad Bošnjacima u Srebrenici
počinila genocid, a stradalo je oko 8000 Bošnjaka u vrijeme kada je Srebrenica
smatrana zaštićenom zonom.
Naime, Vijeće sigurnosti UN-a je 16. aprila 1993. godine donijelo Rezoluciju 819
kojom je proglasilo da „sve strane i drugi Srebrenicu i njenu okolinu trebaju
smatrati zaštićenom zonom koja se ne smije oružano napadati niti izlagati nekom
drugom neprijateljskom činu.― Prva grupa vojnika UNPROFOR-a stigla je u
Srebrenicu 18. aprila 1993.
Ovo je bila reakcija na izjavu srpskih vlasti 13. aprila 1993. upućenu
predstavnicima UNHCR-a da će, ukoliko se Bošnjaci ne predaju i ne pristanu na
evakuaciju, u roku od dva dana napasti grad.
Do napada nije došlo, ali je u periodu od aprila 1993. do jula 1995. pretenzija
Vojske Republike Srpske da okupira tu teritoriju, protjera i likvidira Bošnjake bila
sve očiglednija. Početkom 1995. do enklave je uspijevalo stići sve manje konvoja sa
zalihama. U martu 1995. Radovan Karadžić, predsjednik Republike Srpske, izdaje
direktivu poznatu kao Direktiva 7 u okviru koje navodi da u Srebrenici treba
„svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove
totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i života
mještana(...).― Reakcija Ujedinjenih nacija je izostala.
Nekadašnji izaslanik UN-a za Jugoslaviju Yasushi Akashi je u više navrata apelirao
na Vijeće sigurnosti po pitanju propusta koncepta sigurnih područja, te tražio da se
to izmijeni, ali Vijeće nikada nije odgovorilo na to. Nedjelovanje UN-a je ohrabrilo
Karadžićeve Srbe da u periodu 6–13. jula 1995. počine genocid. Međunarodni sud
pravde u Hagu je genocid presudio 2007. godine.
Ključne riječi: Srebrenica, zaštićena zona, Rezolucija 819, Ujedinjene nacije,

Vijeće sigurnosti, Direktiva 7, etničko čišćenje, genocid
227
Summary
In July 1995, the Republika Srpska Army committed genocide against the
Srebrenica Bosniaks. Approximately 8,000 Bosniaks were killed at a time when
Srebrenica had been proclaimed a protected zone.
Namely, on 16 April 1993, the UN Security Council adopted Resolution 819, which
declared that ―all parties and others should consider Srebrenica and its
surroundings as the protected zone that must not be under armed attack or any
other hostile act‖. The first UNPROFOR soldiers arrived in Srebrenica on 18 April
1993.
This was a reaction to the statement by the Serbian authorities of 13 April 1993 to
the UNHCR representatives that if the Bosniaks do not surrender and agree to
evacuate, they will attack the city within two days.
The attack did not occur, but in the period from April 1993 to July 1995, the
Republika Srpska Armed Forces’ pretension to occupy that territory, expel and
liquidate the Bosniaks became more and more obvious. In the beginning of 1995 the
smaller convoys with the stock were reaching the enclave. In March 1995, Radovan
Karadžić, the president of the Republika Srpska, issued a directive known as
Directive 7 in which he stated that in Srebrenica should be: ―Daily conditions of
total uncertainty created, unbearable and unpredictability of further survival and
the lives of villagers in daily planning and contemplated combat activities ...‖ The
United Nations response is absent.
The former UN envoy for Yugoslavia, Yasushi Akashi, repeatedly appealed to the
Security Council on the failure safe areas concept, and requested that this be
changed, but the Council never responded. The UN's inaction encouraged
Karadzic's Serbs in the period from 6th-13th July 199 5to commit genocide. The
International Court of Justice in The Hague ruled the genocide in 2007.
Key words: Srebrenica, Protected Zone, Resolution 819, United Nations, Security
Council, Directive 7, Ethnic Cleansing, Genocide
Uvod
Paravojna formacija Vojska Republike Srpske zajedno sa

kolaboracionistiĉkim snagama iz Srbije i drugim je u julu 1995. godine
poĉinila genocid nad Bošnjacima u Srebrenici u kojem je stradalo više od
8.000 ljudi. MeĊunarodni sud pravde u Hagu je presudio da je u Srebrenici
poĉinjen genocid, a presuda je donesena 2007. godine. MeĊutim, u velikoj
mjeri je pitanje odgovornosti ostalo neriješeno. Srebrenica je u vrijeme kada
se dogodio genocid bila proglašena zaštićenom zonom od UN-a. Zapravo,
Srebrenica je taj status imala i više od dvije godine kada je taj strašni zloĉin
poĉinjen. MeĊutim, sve to vrijeme u Srebrenici su se dešavali zloĉini,
228
granatiranje i patnje bošnjaĉkog stanovništva. Uprkos toj ĉinjenici i tome što
je patnja u „sigurnoj“ zoni bila oĉigledna, reakcija je izostala. Ko je
odgovoran? 1993. godine Vijeće sigurnosti UN-a, nakon donošenja
rezolucije kojom se garantira status zaštićene zone Srebrenice, šalje trupe
UNPROFOR-a kako bi se osigurao mir. Pored trupa UN-a za zaštitu mira
veza izmeĊu kljuĉnih ĉelnika UN-a i Srebrenice bilo je i nekoliko kljuĉnih
osoba na terenu: Yasushi Akashi, Philippe Morillon, Bernard Janvier i dr.
Njihov zadatak bio je da redovno izvještavaju Vijeće sigurnosti o stanju na
terenu. Uprkos ĉinjenici da je bošnjaĉki narod Srebrenice mjesecima
gladovao, bio proganjan, bombardiran i muĉen, izostala je bilo kakva
reakcija UN-a. Ostaje pitanje koliko je taĉno i realno bilo izvještavanje ljudi
na terenu, zašto su se ĉelnici UN-a oglušili na sve vapaje u pomoć i kome je
odgovaralo da svijet bude nijem dok sve nije bilo prekasno.
Genocid u Srebrenici i pitanje odgovornosti
Poĉetkom 1993. godine došlo je do oruţanih ofanziva i kontraofanziva

izmeĊu Armije Bosne i Hercegovine i Vojske Republike Srpske u okolici
Srebrenice u kojima je stradalo mnogo civila. Zbog tako teške situacije
mnogo Bošnjaka se iz okolnih sela preselilo u Srebrenicu koja je nakon
selidbi brojala izmeĊu pedeset i šezdeset hiljada ljudi, a slali su se izvještaji o
napadima Bošnjaka na Srbe i Srba na Bošnjake. 6. marta 1993. godine je
general Philippe Morillon na ĉelu svojih trupa i sa predstavnicima UNHCR-a
ušao u Cersku koja je već bila pod opsadom i na licu mjesta je mogao vidjeti
kako se na toj konkretnoj lokaciji dogodio strašan zloĉin genocida. MeĊutim,
Morillon je negirao bilo kakve znake zloĉina, a kamoli genocida i nije
pokušao na bilo koji naĉin da sprijeĉi daljnje osvajaĉke napade srpske vojske
niti je poduzeo bilo koje mjere zaštite civilnog stanovništva. U svojim
izvještavanjima i prema inostranstvu i ĉelnicima u BiH Morillon je istakao
kako on ne primjećuje nikakve znakove masovnih zloĉina niti spaljenog
ljudskog mesa, konstatirajući kako bi to odmah prepoznao s obzirom na
prijašnja iskustva koja je imao, konkretno navodeći svoja iskustva u Alţiru.
Morillon je laţno predstavio stanje u opkoljenim gradovima kao „ţestoke
borbe“ i tako poslao, kako to prof. dr. Ĉekić navodi, „propagandne i
falsifikovane izvore saznanja, štiteći srpske zloĉince“ i koristeći njihove
iskrivljene slike dešavanja (Ĉekić 2012: 85). Nekoliko dana kasnije Morillon
odlazi u Srebrenicu i, nakon što je vidio u kakvom uţasu i jadu ţivi
stanovništvo, odmah se obratio pripadnicima UNPROFOR-a i pozvao ih da
se konvojima probiju do ugroţenog stanovništva i pomogne im. Tada se i
229
obratio narodu Srebrenice garantirajući im zaštitu UN-a. Naţalost, kasnije se
ispostavilo da je ta zaštita bila iskljuĉivo „deklarativnog karaktera“ sa
namjerom da se umiri haotiĉno stanovništvo u panici (Ĉekić 2012: 86). Na
zaista realan teror kroz koji je prolazilo stanovništvo u Srebrenici izvijestila
je Sadako Ogata, visoki komesar UNHCR-a, u pismu kojim se obratila
generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija u martu 1993. U tom pismu Ogata
je istakla sliku Srebrenice u kojoj ljudi umiru od gladi, od posljedica
ranjavanja, bez hrane, vode, lijekova, ukoliko prije toga nisu muĉki ubijeni.
U okviru ovih viĊenja je predvidjela i još veći zloĉin – masakr. Od
generalnog sekretara UN-a, tada je to bio Boutros Ghali, zahtijevala je da se
njen izvještaj hitno iznese pred Vijeće sigurnosti UN-a. Naţalost, to se
nikada nije dogodilo. Jedan od kljuĉnih razloga što se Ghali oglušio na vapaj
Ogate za pomoć jeste taj što su u toku bili mirovni pregovori pod
pokroviteljstvom Davida Owena i Cyrusa Vancea (tzv. Vance-Owenov
mirovni sporazum).1 Neiznošenje ovog izvještaja pred Savjet bezbjednosti
bio je prvi korak ka izdaji Srebrenice. Tokom cijele godine i kasnije, prema
UNPROFOR-ovim izvještajima o situaciji, nastavljaju se ţestoki napadi na
srebreniĉku enklavu.
Naime, u periodu od januara do marta 1993. Vojska Republike Srpske je

znatno napredovala i opkolila grad koji je ostao bez vode, hrane i veze sa
ostatkom Bosne i Hercegovine. Pod pokroviteljstvom UNHCR-a koji je
zaduţen za zbrinjavanje izbjeglica iz Srebrenice je u ovom periodu
evakuirano izmeĊu sedam i osam hiljada ljudi, što je išlo znatno u prilog
ciljevima Vojske Republike Srpske.2 Ova vojska je snaţno radila na
potpunom zauzimanju enklave koja je bila od strateškog znaĉaja za daljnji
napredak zbog blizine grada granici Srbije, a pored toga je bila okruţena
mjestima pod kontrolom Srba. Vojska Republike Srpske je pokušala prvo
prijetnjama ubrzati proces evakuacije prijeteći da će napasti Srebrenicu
ukoliko se evakuacije ne nastave i ukoliko se Bošnjaci ne predaju. Ovu
prijetnju su pripadnici srpske paravojne formacije uputili predstavnicima
UNHCR-a 13. aprila 1993, istiĉući kako se predaja i masovno iseljenje
1
Ovaj mirovni plan je bio najbolji plan za Bosnu i Hercegovinu jer je predviĊao BiH u
meĊunarodno priznatim granicama, ali kao decentraliziranu drţavu sa deset autonomnih
provincija kojima pripadaju znaĉajne funkcije. Iako je ovo bio plan koji je pruţao šansu
Bosni da se ona oĉuva u cijelosti, plan je propao jer ga nisu prihvatili bosanski Srbi, ali ni
nova administracija SAD-a sa predsjednikom Billom Clintonom na ĉelu.
2
Vojska Republike Srpske je u okviru velikosrpskog projekta teţila etniĉkom ĉišćenju
Bošnjaka sa ovih prostora ili kroz masovne migracije (iseljenje i protjerivanje) ili kroz
masovno ubijanje. Iseljenje bošnjaĉkog stanovništva iz Srebrenice je samo olakšalo
napredovanje Vojske Republike Srpske u potpunom zauzimanju tog grada i okolica. Ovim
evakuacijama se otvoreno protivila vlast BiH u Sarajevu baš zbog toga što je bilo prepoznato
koliko evakuacije doprinose procesu etniĉkog ĉišćenja.
230
moraju nastaviti u roku od dva dana. Podstaknuto ovom prijetnjom, Vijeće
UN-a je reagiralo i 16. aprila iste godine donijelo Rezoluciju 819 kojom se
Srebrenica i njena okolica trebaju smatrati zaštićenom zono.3 Ovom
rezolucijom je propisano da „sve strane i drugi moraju Srebrenicu i njenu
okolinu smatrati zaštićenom zonom koja se ne smije vojno napadati niti
izlagati bilo kojem drugom neprijateljskom ĉinu.“ (Vijeće sigurnosti:
Rezolucija 819, UN). Dva dana nakon usvajanja Rezolucije u Srebrenicu su
stigle i prve snage UNPROFOR-a. Brojale su oko 170 vojnika. MeĊutim,
bez obzira što je Rezolucija već bila na snazi, snage Vojske Republike
Srpske i Armije BiH su se kretale tim podruĉjem, slali svoje avione i
helikoptere tom zraĉnom linijom ili, kao što je to ĉinila Vojska Republike
Srpske, teško naoruţane jedinice Drinskog korpusa su opkolile Srebrenicu.
Ĉak je i potpukovnik Thomas Karremas u svojim svjedoĉenjima izjavio da
su srpske snage spreĉavale njegovom ljudstvu da se vrate u enklavu,
spreĉavalo se unošenje municije i opreme i ĉak konvoji sa osnovnim
potrepštinama.
Uprkos donošenju Rezolucije, general Wahlgren je proglasio demilitarizaciju

Srebrenice, ne imenujući je zaštićenom zonom kako je proglašena u okviru
Rezolucije, traţeći tako sporazum o kapitulaciji koji je podrazumijevao
razoruţanje Bošnjaka. 25. aprila 1993. godine u Srebrenicu dolazi Misija
Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, koju je predvodio ambasador Diego
Enrique Arrio, kako bi sagledala kompletnu situaciju u tom gradu i o svemu
izvijestila Vijeće sigurnosti UN-a. U okviru svog zadatka Misija je i saĉinila
izvještaj koji je poslala Vijeću sigurnosti, a u njemu je detaljno opisano
opsadno stanje, katastrofe kojima je izloţeno civilno stanovništvo i
tendencije Vojske Republike Srpske da se nad Bošnjacima izvodi „usporeni
genocid“.4 Srebrenica sigurno nije bila sigurna zona. Jedino sigurno u
Srebrenici bila je namjera velikosrpskih agresora da istrijebe Bošnjake, a
Ujedinjene nacije na te ĉinjenice nisu reagirale. Njihova reakcija završila se
formalnim donošenjem Rezolucije. Agresori su na Srebrenicu neprestano
ispaljivali granate, ĉak i nakon proglašenja „sigurne zone“, koje su ubijale i
ranjavale civile, ali reakcije nije bilo. Da se na prazna obećanja i formalni
boravak UNPROFOR-a u Srebrenici civili ne mogu osloniti, bilo je jasno
3
Vojska Republike Srpske je u velikoj mjeri u ovom periodu presretala konvoje sa hranom,
lijekovima i drugim potrepštinama, protjerivala i ubijala civile. Vijeće sigurnosti je
jednoglasno donijelo ovu rezoluciju; nijedna drţava ĉlanica ovog tijela nije bila protiv ni
suzdrţana po pitanju ove rezolucije. Istovremeno su i druge dvije enklave, Ţepa i Goraţde,
stavljene pod zaštitu UN-a.
4
„Onemogućavanje ljekarske pomoći je, po ocjeni Misije Ujedinjenih nacija, genocid. Takvo
djelovanje zajedno sa presijecanjem dovoda vode, gasa, struje, aktiviralo je proces usporenog
genocida“ (Ĉekić 2012: 104).
231
mnogima, ali su pripadnici UNPROFOR-a bili jedini sinonim zaštite za
Bošnjake u Srebrenici, iako im tu zaštitu nisu pruţili.
Vojnici holandskog bataljona 3 su u Srebrenicu stigli u januaru 1995. godine,
a uprkos njihovom dolasku stanje se pogoršavalo. Prilikom primopredaje
duţnosti izmeĊu holandskog bataljona 2 i holandskog bataljona 3 srpske
snage su upale u sigurnu zonu i zaposjele kotu Bandijera – „najvaţniji objekt
s vojno-taktiĉkog stanovišta na sjeverozapadnom podruĉju Srebrenice“
(Ĉekić 2012: 112). Stanovništvo, svjesno prijetnje koju predstavljaju sva
oklopna sredstva i artiljerija koja ih je imala „na dlanu“ opkoljene,
isprepadano i uspaniĉeno, traţilo je od holandskog bataljona da odmah
reagira i primora srpske snage da se povuku sa tog poloţaja. MeĊutim,
reakcija je opet izostala. Poĉetkom ove godine u enklavu je stizalo sve manje
konvoja sa hranom, a zalihe hrane, lijekova, municije i opreme i za vojnike
UN-a postale su izuzetno skromne.
Stanje za one koji su ţivjeli u Srebrenici bilo je izuzetno teško. Srušene su i

škole pa su djeca nastavu pohaĊala skoro pa na otvorenom, bez pribora,
klupa, table itd. Bošnjaci su poĉeli umirati od gladi. Situacija je postajala sve
ozbiljnija. Radovan Karadţić, predsjednik Republike Srpske, kao odgovor na
sve intenzivnije pokušaje meĊunarodne zajednice da se okonĉa rat, izdao je
tzv. Direktivu 7 prema kojoj treba „izvršiti potpuno fiziĉko odvajanje
Srebrenice od Ţepe, ĉime spreĉiti i pojedinaĉno komuniciranje izmeĊu ovih
enklava. Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima
stvore uslovi totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti
daljeg opstanka i ţivota ţitelja Srebrenice i Ţepe.“ (izvještaj suĊenja
Radovanu Karadţiću, MKSJ). Baš kako je i bilo predviĊeno ovom
direktivom, Vojska Republike Srpske je sredinom 1995. godine
prouzrokovala nepodnošljivu situaciju za bošnjaĉke civile u Srebrenici koji
su svakodnevno svjedoĉili nevjerovatnim zloĉinima. Svjedoci su primjećivali
silovanja, pljaĉke, ubijanja i odvoĊenja uglavnom sposobnih muškaraca, ali i
djece i staraca. Srpska ofanziva na Srebrenicu zapoĉela je 6. jula 1995.
godine na oĉi vojnika UNPROFOR-a ĉija je reakcija tada izostala. Njihova
reakcija je izostala i onda kada su vojnici RS-a srušili pet njihovih punktova
u juţnom dijelu enklave. Mnogi vojnici UNPROFOR-a morali su se povući
u grad, a dosta njih je i napustilo Srebrenicu pa se broj sa oko 600 vojnika
smanjio na 400 vojnika. Onim koji su otišli poslije je bilo zabranjeno da se
vrate. Odgovor Ujedinjenih nacija opet je izostao. Nakon nekoliko dana od
poĉetka ofanzive izmeĊu dvadeset i dvadeset pet hiljada Bošnjaka je
pobjeglo iz Srebrenice u Potoĉare u nadi da će naći sklonište u bazi UN-a.
Nekoliko hiljada ljudi je ušlo u bazu, a ostali su se smjestili oko baze na
obliţnjim poljanama. U narednih nekoliko dana u Evropi se desio najveći
masakr nakon Drugog svjetskog rata. Odvedeno je preko 8.000 Bošnjaka,
232
muĉki ubijeno, sakriveno u masovnim grobnicama, a mnogi su u toku ovog
perioda maltretirani, prebijani, zlostavljani na sve moguće naĉine i mnogim
sredstvima od pripadnika paravojne formacije Republike Srpske koji su bili
potpomognuti uĉesnicima iz jedinica JNA i drugim volonterima, konkretno
Grcima. Kada su srpski vojni komandanti dobili „zeleno svjetlo“ za izvršenje
genocida? 24. maja 1995. godine komandant Mirovnih snaga UN-a u bivšoj
Jugoslaviji Bernard Janvier dao je svoju ocjenu uloge snaga UNPROFOR-a
u zaštićenim zonama. Ta ocjena je podrazumijevala sljedeće: da je primarni
cilj samoodbrana, a zaštita civilnog stanovništva sekundarni. Postavlja se
pitanje zašto su dolazili. S tim u vezi, B. Janvier je iznio svoje mišljenje
prema kojem bi se UN trebale povući iz Srebrenice, Ţepe i Goraţda i
naposljetku predati Srebrenicu, naslućujući da će istoĉnu Bosnu zadesiti
mnogo gora sudbina od one koju je do tad pretrpjela.
Ostaje pitanje zašto je izostala reakcija UN-a. Prvi problem bila je loša
koordinacija ljudi na terenu i delegata u Vijeću sigurnosti. Kako navodi prof.
dr. Omer Ibrahimagić, diplomacija primijenjena na Srebrenici od
meĊunarodne zajednice okarakterizirana je „licemjerjem, iskrivljavanjem
ĉinjenica i laţnim predstavljanjem stanja na terenu u svrhu ostvarivanja
velikosrpske i velikohrvatske politike na bh. prostoru“ (Ibrahimagić 2004:
106). I onda kada su izvještaji sa terena prikazivali realnu situaciji i slali
vapaj za pomoć Bošnjacima, konkretno u Srebrenici i okolici, delegati u
Vijeću sigurnosti i ostali visoki ĉelnici UN-a oglušili su se na taj vapaj kako
ne bi ugrozili vlastite pozicije u meĊunarodnom sistemu. Nastojali su
udovoljiti pogrešnim vizijama i UN se pretvorio u slugu petorice stalnih
ĉlanova Vijeća sigurnosti koji su djelovali samo formalno i deklarativno,
navodno štiteći demokratske i istinske vrijednosti. Koliko je bila besramna
uloga UN-a, govori ĉinjenica da se „na patnji bosanskog naroda za više od tri
godine obogatilo nekoliko desetina hiljada vojnika UN što platom, što
švercerskim poslovanjem“ (Ibrahimagić 2004: 106). Zbog svog odnosa
prema Srebrenici (općenito prema Bosni i Hercegovini) visoki ĉelnici UN-a
(konkretno misleći na petorku Vijeća sigurnosti) srozali su se na nivo
obiĉnih politiĉara koji jedno govore, a drugo ĉine i na taj naĉin potpuno
degradirali sve vrijednosti koje „brane“ u okviru svog djelovanja. Zaštita
Srebrenice svodila se samo na verbalnu zaštitu. Toliko je bila „zaštićena“ da
su Srbi bez prepreke ušli u Srebrenicu za vrijeme dok je bila zaštićena zona.
Svi faktori koji su mogli doprinijeti spreĉavanju grozne tragedije u
Srebrenici bili su laţno iskrivljeni i predstavljeni. Zašto je izostala reakcija
javnog mnijenja i pritisak na UN? Znaĉajnu ulogu u spreĉavanju da se
javnost pobuni protiv nedjelovanja u Srebrenici imali su upravo ljudi na
terenu. Predstavnici UN-a na terenu, posebno Jasushi Akashi koji je bio
specijalni izaslanik generalnog sekretara UN-a za bivšu Jugoslaviju, zajedno
233
sa B. Janvierom i drugim imali su zadatak umanjiti oštrinu agresorskih
napada i pokolja u Srebrenici. Srpski agresori su svoje akcije nesmetano
provodili jednu za drugom. Reakcija UNPROFOR-a je konstantno izostajala
u tolikoj mjeri da formiranje ovih snaga ispada apsolutno sramno. Ove trupe
„za zaštitu mira“ su zapravo iskljuĉivo „štitile rat“ i sebe (Filipović 2002:
150).
Zaključak
Genocid u Srebrenici je bio i presuĊen je bez obzira koliko neki radili na

njegovom osporavanju. On je stvaran kao što je stvaran i rat i agresija na
drţavu Bosnu i Hercegovinu koja svjedoĉi najgorem zloĉinu nakon Drugog
svjetskog rata. Zloĉin u Srebrenici ne poĉinje i ne završava u julu 1995.
godine. On je poĉeo 1993. godine i bilo je toliko jasnih znakova da je
„etniĉko ĉišćenje“ istoĉne Bosne kljuĉni korak ka ostvarivanju velikosrpskih
ideja. UN-ovi ljudi na terenu su svjedoĉili teroru kroz koji je prolazilo
bošnjaĉko stanovništvu u Srebrenici, Ţepi, Goraţdu i okolnim mjestima
(Bratunac, Konjević-Polje itd.) Apsolutno nikakvu akciju, osim formalne
zaštite, nisu ponudili ugroţenom narodu. „Ako ljudska zajednica ili neka od
zajednica drţava koje su stvorili Evropljani, ikada bude pokazala, a morat će
pokazati, interes i za istinu o svojoj ulozi i istinu o tome što je ona donijela
narodu Bosne i Hercegovine, tada neće biti moguće mimoići ni osudu
uţasnog nemorala i cinizma politike ĉiji su protagonisti bili Francois
Mitterand, John Major, Butros Butros Ghali i njihovi saradnici i nasljednici,
sve do kraja rata“ (Filipović 2002: 151).
Za pravdu (meĊunarodnog suda) moţda nije kasno, ali za više od 8.000 ljudi
i njihovih porodica pitanje (ne)odgovornosti više nije bitno.
234
Literatura
1. Ĉekić, S. (2012) Genocid i istina o genocidu u Bosni i Hercegovini,

Univerzitet u Sarajevu, Institut za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i
meĊunarodnog prava, Sarajevo, str. 60–338.
2. Dobrašin, M., Veĉernji list: Yasushi Akashi: Da, UN je kriv za srpski
genocid u Srebrenici 1995, http://www.vecernji.hr/svijet/yasushi-akashi-
da-un-je-kriv-za-srpski-genocid-u-srebrenici-1995-432098, napisano 18. 7.
2012, posjećeno 2. 6. 2015.
3. Filipović, M. (2002) Pitanje odgovornosti za rat u Bosni i Hercegovini
1992–1996. godine, Svjetlost, Sarajevo, str. 142–166.
4. Glenny, M. (2012) The Balkans: Nationalism, War and The Great Powers,
Granta Publications, London, str. 634–666.
5. Halimović, Dţ., Radio Slobodna Evropa, UN i Srebrenica: Genocid,
rezolucija i pitanje odgovornosti,
http://www.slobodnaevropa.org/content/rezolucija-o-srebrenici-kao-
cin-kajanja-un/27064060.html, napisano 10. 6. 2015, posjećeno: 11. 6.
2015.
6. Ibrahimagić, O. (2004) Bosna je odbranjena ali nije oslobođena, Vijeće
Kongresa bošnjaĉkih intelektualaca, Sarajevo, str. 106–111.
7. Simms, B. (2001) Najsramniji trenutak: Britanija i uništavanje Bosne,
Allen Lane – The Penguin Press, London, str. 140–180.
8. Tribunal (MKSJ), SuĊenje Ratku Mladiću: Direktiva 7, http://www.sense-
agency.com/tribunal_(mksj)/karadziceva-quotnezakonitaquot-i-mladiceva-
quotzakonitaquot-direktiva-7.25.html?news_id=15335, napisano 19. 9.
2013, posjećeno 10. 5. 2015.
9. Un official page, Resolution 819,
http://www.un.org/en/ga/search/view_doc.asp?symbol=S/RES/819(19
93), posjećeno 10. 5. 2015.
235
236
Prikazi i osvrti / Views and Opinions
237
238
Prof. dr. Asim Mujkić
NACRT ZA DEMOKRATSKU REHABILITACIJU

BOSNE I HERCEGOVINE1
DRAFT FOR B-H DEMOCRATIC REHABILTATION2
Knjiga prof. Pejanovića Država BiH i demokratija koja je pred nama uz

nedavno objavljene Oglede o državnosti i političkom razvoju BiH, takoĊer na
engleskom jeziku, predstavlja ne samo presjek njegovog intelektualnog i
istraţivaĉkog rada u protekle dvije decenije već i presjek osnovnih
društveno-politiĉkih silnica koje, s jedne strane, oblikuju ovu zemlju, a s
druge, otvaraju alternativne prostore politiĉke artikulacije i nagovještavaju
pravce mogućeg društveno-politiĉkog razvoja. Posebnu teţinu ima ĉinjenica
da pred sobom imamo tekst na engleskom jeziku koji razbija jeziĉku
barijeru, daje glas inicijativama i perspektivama s terena i na taj naĉin ĉini
nas sugovornicima svjetske zajednice istraţivaĉa, a ne više samo pukim
objektima njihovih opservacija. S tim u vezi ĉestitke profesoru Pejanoviću i
izdavaĉu Sarajevo University Pressu što su se odluĉili na ovaj hrabar iskorak.
Knjiga Država BiH i demokratija pored uvoda i zakljuĉka sastoji se iz ĉetiri
poglavlja: 1. „Društveno-historijski temelji drţavnosti BiH, 2. „EU i
politiĉka budućnost BiH“, 3. „Kontroverze i izazovi razvoja parlamentarne
demokratije BiH“ i 4. „Demokratija u lokalnim zajednicama“.
U ovoj knjizi jasno su prepoznatljive tri perspektive ili grupe pitanja ĉiji
meĊuodnos tvori specifiĉni politiĉki reljef BiH, ali i dvije dublje dimenzije,
kao dvije tektonske ploĉe, koje se tiĉu samih temelja bosanskohercegovaĉke
politiĉke zajednice, a koje su u tekstu Mirka Pejanovića jasno
suprotstavljene. Što se tiĉe ovih suprotstavljenih dubinskih dimenzija ili
vizija BiH kao politiĉke zajednice, sasvim je razumljivo da se nakon decenija
1
Prikaz knjige The State of Bosnia and Herzegovina and Democracy prof. dr. Mirka
Pejanovića (Sarajevo, University Press, 2017).
2
This text is a review of a book The State of Bosnia and Herzegovina and Democracy by
Prof. Dr. Mirko Pejanović (Sarajevo: University Press, 2017).
239
vladavine jedne od njih – one desne, etnonacionalistiĉke koju karakterizira
sistematsko iţivljavanje nad društvom, narodima, graĊanima pa i samom
bosanskohercegovaĉkom zemljom – postavi pitanje o njenom smislu i da se
konfrontira s onom drugaĉijom vizijom koja proistjeĉe najprije iz ljeviĉarske
perspektive ostvarene tokom NOR i socijalizma, a potom razvijene u
proevropskom republikansko-graĊanskom diskursu koji se pojavio u vrijeme
demokratskih promjena da bi ubrzo bio brutalno baĉen u stranu. Profesor
Pejanović jedan je od rijetkih intelektualaca koji sistematski promišlja
bosanskohercegovaĉku stvarnost iz tog diskursa.
Kako kolone korumpiranih desnih etnopolitiĉkih poduzetnika zauzimaju i

rasparĉavaju naše resurse i institucije produbljujući sentiment straha i
podjele, dok istovremeno kolone mladih ljudi s autobuskih kolodvora
zauvijek napuštaju svoju zemlju, BiH nam se doslovno rastaĉe pred našim
oĉima. Posljednja faza hegemonije desne, etnonacionalistiĉke perspektive za
BiH, danas nam se otkriva u svojoj istini. Nakon faze zaposjedanja svog
zamišljenog nacionalnog teritorija, nakon ovladavanja njegovim resursima i
njihovom ortaĉkom redistribucijom, nakon uĉvršćenja svoje ideološke
hegemonije, u ovoj posljednjoj fazi vladavine desniĉarske
etnonacionalistiĉke perspektive dolazimo do nove vrste etniĉkog ĉišćenja –
ĉišćenja od vlastitog naroda. Izgleda da su kolone nepotrebnih ljudi, višak
ljudi, armije ljudi na ĉekanju jedino što je nacionalizam uspio proizvesti. Već
ĉetvrt stoljeća nacionalistiĉke politike uvjeravaju nas da ne moţemo ţivjeti
zajedno u svojim razliĉitostima, ali jedino ĉemu moţemo pouzdano
svjedoĉiti svojim oĉima je upravo obrnuto: oĉito ne moţemo ţivjeti
odvojeno, oĉito je da se baš ništa nije konstruktivno moglo napraviti pod
vladavinom te ratom proizvedene odvojenosti. To je bilo jasno komunistima
i naprednoj inteligenciji 1937, kao što nije jasno današnjim skrbnicima naših
vitalnih nacionalnih interesa. To je kratka poenta ove knjige.
Time dolazimo do tri kljuĉne perspektive koje Pejanović razvija unutar

graĊansko-demokratske vizije za BiH. To je najprije historijsko-politiĉka. U
njoj hegemonijskom narativu etnonacionalizma Pejanović kontrastira dvojno
zavnobihovsko utemeljenje moderne bosanskohercegovaĉke politiĉke
zajednice kao zajednice ravnopravnih i slobodnih naroda i zajednice
ravnopravnih i slobodnih graĊana. Taj suptilni i dijalektiĉki napet balans nije
lako postići, što pokazuje cjelokupna moderna politiĉka historija BiH, ali to
ne znaĉi da taj cilj koji, kako pokazuje Pejanović, korespondira
fundamentalnim evropskim vrijednostima, treba odbaciti. Njega treba, baš
zato što je dijalektiĉan, stalno iznova reartikulirati i posljednja takva
reartikulacija desila se u dokumentu nazvanom Platforma za rad
Predsjedništva RBiH u ratnim uslovima. Ovdje mi se ĉini posebno vaţnim
240
podsjetiti na kljuĉne aspekte Platforme, odnosno njezina dva strateška cilja
koja su bila, kako kaţe Pejanović, najprije objedinjavanje svih patriotskih
snaga u zajedniĉki front odbrane bosanskohercegovaĉke drţave i definiranje
karaktera drţave za koju se te snage trebaju boriti. S tim u vezi, Platforma
definira BiH kao suverenu i nezavisnu drţavu graĊana, konstitutivnih i
jednakih naroda Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u
njoj ţive. Istovremeno Platforma propisuje da će RBiH biti konstituirana na
principima parlamentarne graĊanske demokratije, trţišne ekonomije,
partijskog pluralizma i ljudskih prava i sloboda. Ovim se izvorni
zavnobihovski principi nadograĊuju skupom evropskih liberalno-
demokratskih vrijednosti. Zanimljiva ĉinjenica u vezi s Platformom je, na što
nam paţnju skreće autor, da je sama ideja ovakvog strateški vaţnog
dokumenta ponikla i raspravljana unutar graĊanske opozicije tokom burnih
mjeseci aprila i maja 1992. nakon što je uslijedio privremeni kolaps
etnonacionalistiĉkog koncepta vladavine koji je prerastao ili u otvoreni
secesionizam ili u beznadeţnost, dok je demokratska opozicija pokazala
zrelost i historijsku odgovornost za opstojnost zemlje. Na postulatima
Platforme formirana je ARBiH, a BiH je dobila prepoznatljivi multietniĉki
subjektivitet u meĊunarodnim odnosima koji je zadobio simpatije široke
svjetske javnosti.
Druga perspektiva tiĉe se studija iz podruĉja bosanskohercegovaĉkog

parlamentarizma koji u svojim tekstovima profesor Pejanović raskrinkava
kao etnokratsko-partitokratski model vladavine koji u suštini pervertira
savremeni parlamentarno-demokratski sistem u kojem, kako kaţe Pejanović,
politiĉke voĊe kidnapiraju moć parlamenta. Autor zakljuĉuje: „Namjesto
postizbornih koalicijskih sporazuma, pobjedniĉke stranke rasporeĊuju moć
prema partnerskim odnosima. Podjela moći na partnerskoj osnovi i bez
koalicijskog, javno proklamiranog politiĉkog programa onemogućila je
parlamentarne stranke da postignu politiĉki konsenzus o reformama i
zakonima koje treba da donese Parlamentarna skupština BiH, ĉime se
suprotstavljaju volji od 80% graĊana da BiH što prije postane ĉlan EU.“ U
tom postotku profesor Pejanović vidi ogroman resurs za promjene kojega je
potrebno mobilizirati na konstruktivan naĉin, a to nimalo nije lagan zadatak.
Ako su, s jedne strane, kako proistjeĉe iz Pejanovićevih analiza
parlamentarizma u našoj zemlji, više instance ukopane u politikantstvo
etnopolitiĉkih elita, da li onda graĊani imaju neke drugaĉije institucionalne
aranţmane na raspolaganju da artikuliraju i ostvare svoju volju za normalnim
ţivotom? Upravo na tom mjestu otvara se i treća perspektiva, moţda
ponajviše zapostavljena u svakodnevnom bosanskohercegovaĉkom
politiĉkom diskursu. Ta perspektiva tiĉe se demokratije u lokalnim
zajednicama. Na prvi pogled ovaj aspekt prouĉavanja moţe se uĉiniti manje
241
vaţnim od onih medijski istaknutih, takozvanih gorućih problema kao što su
ustavne promjene, ravnopravnost i konstitutivnost naroda, izmjene izbornog
zakona i modeli kolektivnog predstavljanja. Ali, paţljivije ĉitanje teksta
Mirka Pejanovića vrlo brzo će nas razuvjeriti u laţnost te olako prihvaćene i
medijski voĊene konstrukcije. Proširenje demokratske baze, poticanje
graĊana na participaciju u politiĉkim procesima moţe se, prema mišljenju
autora, pokazati spasonosnom formulom izlaska iz etnonacionalistiĉke
slijepe ulice. Upravo etnonacionalisti cijelo vrijeme uporno rade na
suţavanju demokratske baze i na obeshrabrivanju njihovog uĉešća u
politiĉkim procesima. Pejanović se rukovodi uvidom Johna Stewarta Milla
po kojem „jedini oblik demokratije koji je zbiljski djelotvoran temelji se na
širokom ukljuĉenju naroda u upravljaĉke aktivnosti preko svojih lokalnih
zajednica“. Nakon historijskog osvrta i niza analiza Pejanović zakljuĉuje da
je „participacija graĊana u odluĉivanju o javnim poslovima svojih općina
postala temelj demokratskog razvoja bosanskohercegovaĉke drţave“. U toj
dimenziji profesor Pejanović prepoznaje potencijal za promjenu jer nigdje
nije lakše raskrinkati etnonacionalistiĉku ideologiju kao na lokalnom nivou.
Da li je to obeshrabrujuća poruka, jer predviĊa mukotrpan proces
demokratske izgradnje bosanskohercegovaĉkog društva iz drţave odozdo i
iznutra? Moţda, ali ne zaboravimo, i na to nas autor podsjeća na stranicama
ove knjige, da se zavnobihovska BiH isto tako mukotrpno izgraĊivala
iznutra, odozdo od nukleusa drţavnosti – narodnooslobodilaĉkih odbora koji
su neposredno demokratski oblikovali svoj društveni i politiĉki ţivot da bi
potom uobliĉili svoju politiĉku zajednicu. Što prije shvatimo da je potrebno
njegovati taj izvorni demokratski impuls odozdo, utoliko prije ćemo biti
potpomognuti i odozgo, od institucija meĊunarodne zajednice i EU.
242
Prof. dr. Emir Ramić
Direktor Instituta za istraţivanje genocida, Kanada /
Director of Institute for Research of Genocide, Canada
NAUČNI, POLITIČKI I HISTORIJSKI ZNAČAJ

TROTOMNOG DJELA
DEJTONSKI (MIROVNI) SPORAZUM – LEGALIZACIJA GENOCIDA
U REPUBLICI BOSNI I HERCEGOVINI1
SCIENTIFIC, POLITICAL AND HISTORICAL IMPORTANCE OF

THREE-VOLUME OPUS
DAYTON (PEACE) AGREEMENT – LEGALIZATION OF GENOCIDE
IN REPUBLIC BOSNIA AND HERZEGOVINA2
U izdanju Instituta za istraţivanje zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog

prava Univerziteta u Sarajevu 2016. objavljeno je nauĉno djelo – trotomna
knjiga (2.600 stranica) Dejtonski (mirovni) sporazum – legalizacija genocida
u Republici Bosni i Hercegovini autora akademika prof. dr. Smaila Ĉekića,
profesora na Univerzitetu u Sarajevu, ĉiji su recenzenti: prof. dr. Francis
Boyle, akademik prof. dr. Muhamed Filipović, akademik prof. dr. Mirko
Pejanović, akademik prof. dr. Ferid Muhić, prof. dr. David Petegrew i dr.
Emir Ramić.
U ovom nauĉnom djelu predmet istraţivanja su dogaĊaji u Republici Bosni i
Hercegovini na kraju XX stoljeća: oruţani sukob, zloĉini protiv mira,
agresija, rat, okupacija, zloĉin genocida, odbrana, „mirovni“ planovi tzv.
meĊunarodne zajednice, a posebno Dejtonski mirovni sporazum, o
teritorijalno-politiĉkoj podjeli meĊunarodno priznate, nezavisne i suverene
drţave Republike Bosne i Hercegovine.
1
Prikaz knjige Dejtonski (mirovni) sporazum – legalizacija genocida u Republici Bosni i
Hercegovini akademika prof. dr. Smaila Ĉekića, (Sarajevo: Institut za istraţivanje zloĉina
protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, 2016.).
2
Review of a book Dayton (Peace) Agreement – Legalization of Genocide in
Republic Bosnia and Herzegovina by Academician Prof. Dr. Smail Ĉekić (Sarajevo:
Institute for Research of Crimes Against Humanity and International Law of the University
of Sarajevo, 2016).
243
Istraţujući navedene pojave, rezultati nauĉnih istraţivanja potvrĊuju
najneposredniju, presudnu, odluĉujuću i bitnu povezanost agresije na
Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima sa politiĉkim
velikodrţavnim projektima drţava agresorâ, fašistiĉkog i genocidnog
karaktera, kao i sa „mirovnim“ planovima meĊunarodne zajednice o
teritorijalno-politiĉkoj podjeli Republike Bosne i Hercegovine.
Oĉigledna je njihova meĊusobna povezanost, zavisnost i uvjetovanost, kao i

ĉinjenica da su agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, genocid nad
Bošnjacima i Dejtonski mirovni sporazum rezultat politiĉke, vojne i druge
aktivnosti drţava agresorâ, ali i meĊunarodne zajednice.
Dosadašnja nauĉna istraţivanja za predmet nauĉnog istraţivanja nisu imala

bitne ĉinioce strukture – agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu,
genocid nad Bošnjacima i Dejtonski mirovni sporazum, njihove veze i
odnose, uloge i funkcije, koji su kao empirijski realiteti, teorijski i nauĉno,
artikulisani u jednom – jedinstvenom, relativno cjelovitom predmetu
istraţivanja, kao što je ovo nauĉno djelo.
Koncepcija strukture sadrţaja ovog nauĉnog djela sistematizovana je po

tematsko-saznajnim cjelinama.
– U prvoj tematskoj cjelini „Bitne ĉinjenice i dokazi o agresiji na Republiku
Bosnu i Hercegovinu i zloĉinu genocida nad Bošnjacima“ saopćena su bitna
nauĉna saznanja kao rezultat nauĉnog(ih) istraţivanja o agresiji na Republiku
Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bošnjacima. UtvrĊena je bitna
povezanost, uvjetovanost i meĊuzavisnost predmetnih društvenih pojava,
ĉime provjerena i potvrĊena saznanja iskazuju trajne društvene pravilnosti i
društvene zakone, ĉije je razumijevanje i shvatanje u osnovi konstituisanja,
razvijanja i razvoja nauĉne teorije o predmetu (istraţivanja) nauke o
genocidu u oblasti društvenih i humanistiĉkih nauka.
U Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljeća izvršeni su

mnogobrojni i raznovrsni oblici zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog
prava, teška kršenja meĊunarodnog humanitarnog prava, ukljuĉujući i
genocid nad Bošnjacima, što potvrĊuju sve relevantne, validne, pouzdane i
dovoljne ĉinjenice, odnosno ĉinjeniĉni podaci. Stoga rezultati preteţno
empirijskog istraţivanja, heuristiĉkog, ali i verifikatornog karaktera,
obuhvataju bitne i tipiĉne oblike zloĉina protiv ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog
prava, pri ĉemu su u rezultatima istraţivanja iskazane njihove osnovne
odredbe i dimenzije. Svaki od posebnih i pojedinaĉnih oblika zloĉina protiv
ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava je jedan od segmenata predmeta
istraţivanja. Predmetnim istraţivanjem izvršen je opis i klasifikacija i
244
kvalifikacija bitnih ĉinilaca predmeta istraţivanja, njihovih odnosa i veza,
uloga i funkcija u predmetnoj pojavi i njenom odnosu s drugom društvenom
pojavom – Dejtonskim mirovnim sporazumom.
– U tematsko-saznajnoj cjelini „Legalizacija teritorijalnih osvajanja i zloĉina

genocida“ nauĉno se razmatra i prouĉava koordinirano i sinhronizovano
zajedniĉko djelovanje drţava agresorâ, kao i vodećih drţava predstavnika
tzv. meĊunarodne zajednice u realizaciji politiĉkog projekta teritorijalno-
politiĉke podjele Republike Bosne i Hercegovine, bazirane na agresiji i
genocidu i njene decidne artikulacije u Dejtonskom mirovnom sporazumu,
koji je legalizovao srpsku paradrţavnu tvorevinu i zloĉin genocida nad
Bošnjacima. Stoga su agresija, genocid i „mirovni” sporazumi društvene
pojave i društveni procesi koji su uvjetovani, meĊuzavisni i proţeti u
odreĊenom vremenu i na odreĊenim prostorima.
– U „Dokumentima o agresiji i zloĉinu genocida“ smisleno, svrsishodno i

ciljano su prezentirani najznaĉajniji relevantni dokumenti srpskog agresora,
autentiĉni, pouzdani i valjani izvori podataka i odreĊenih saznanja od
posebnog znaĉaja za istraţivanje predmetne problematike. OdreĊeni
dokumenti, originalni i autentiĉni, u kontekstu predmetnog istraţivanja prvi
put se prezentiraju nauĉnoj i široj javnosti.
– „Završna razmatranja“ predstavljaju svodnu sintezu generalizacije rezultata
istraţivanja po tematsko-saznajnim cjelinama.
Nauĉno djelo Dejtonski (mirovni) sporazum – legalizacija genocida u

Republici Bosni i Hercegovini je od prvorazrednog znaĉaja i izuzetne
društvene, politiĉke i historijske vrijednosti. To je kapitalno, par excellence
nauĉno djelo zasnovano na fundamentalnom nauĉnom istraţivanju, pri ĉemu
posebno fasciniraju i zadivljuju brojni (na hiljade) izvori saznanja razliĉite
provenijencije – relevantna, valjana, validna i pouzdana dokumentaciona
osnova, koja je omogućila akademiku Ĉekiću da doĊe do valjanog,
pouzdanog i nauĉno istinitog saznanja, odnosno do nauĉne istine (zaista je
pravo ĉudo kako je autor mogao pribaviti takvu i toliku dokumentaciju,
konsultovati tako relevantne i brojne izvore, kako je uspio pribaviti podatke i
iste obraditi, na osnovu kojih je potvrdio hipoteze i zakljuĉio o istim na
osnovu validnih i pouzdanih podataka kojima je saopćio nauĉne rezultate
istraţivanja).
Nauĉne rezultate historijskog znaĉaja sa stanovišta utvrĊivanja istine, kao

bitne vrijednosne kategorije i principa u istraţivanju zloĉina protiv
ĉovjeĉnosti i meĊunarodnog prava, saopćene u ovom i ovakvom nauĉnom
djelu mogao je ostvariti samo ĉovjek koji je artikulisao više meĊusobno
245
povezanih uloga u ţivotnoj i radnoj situaciji, u kojoj se našao – antifašista,
humanista, patriota i kosmopolita Smail Ĉekić, a to su: svjedok, sudionik-
akter burnih, dramatiĉnih i bitnih dogaĊaja i dogaĊanja u Republici Bosni i
Hercegovini na kraju XX stoljeća; ţrtva zloĉina genocida; istraţivaĉ
holokausta i genocida koji se preko 30 godina u kontinuitetu bavi nauĉnim
istraţivanjima jedne od najsloţenijih pojava u društvenoj stvarnosti.
246
Sanela Kovačević, MA
Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije /
Faculty of Crminalistics, Criminology and Security Studies
ANALIZA PSIHOPATOLOŠKOG STANJA POJEDINCA I GRUPE I

NJIHOV UTJECAJ NA ŠIRU DRUŠTVENU ZAJEDNICU U
PATOKRATSKOM POLITIČKOM SISTEMU1
ANALYSIS OF THE PSYCHOPATHOLOGICAL STATE OF THE

UNION AND THE GROUP AND THEIR EFFECT ON THE SOCIAL
COMMUNITY IN THE PATOCRATIVE POLITICAL SYSTEM2
U izdanju Red Pill Pressa u Sjedinjenim Ameriĉkim Drţavama 2006. godine

prvi put je objavljena knjiga pod naslovom Politička ponerologija: Naučna
studija o prirodi zla prilagođena za političke svrhe autora Andrewa M.
Lobaczewskog. Ova knjiga predstavlja istraţivanje prave prirode i
psihopatologije makrosocijalnog fenomena, kao jednu duboku studiju
prirode psihopatije, odnosno istraţivanje na prevenciji širenja bolesti
makrosocijalnog zla. Pod pojmom makrosocijalnog zla autor podrazumijeva
zlo toliko veliko da ovladava cijelim nacijama i društvima u ciklusu koji se
uvijek iznova ponavlja od drevnih vremena. Svoja istraţivanja, analize i
stavove autor je podijelio u deset glava, po segmentima istraţivanja sa
iznesenim konaĉnim zakljuĉnim razmatranjima koja predstavljaju viziju
budućnosti. Kompletan tekst je pisan na poljskom jeziku, ali je preveden na
engleski jezik, kako je i objavljen. Autor je interesovanje usmjerio na analizu
psihopatološkog stanja pojedinca, grupe i njihov utjecaj na širu društvenu
zajednicu. Samim tim prikazano je stvaranje kvazidemokratskog drţavnog
sistema, funkcionisanje istog, posljedice po društvo, drţavu i zajednicu
uopće, te naĉin izlaska odnosno rušenja takvog društveno-politiĉkog sistema.
1
Prikaz knjige Andrewa M. Lobaczewskog Politička ponerologija: Naučna studija o
prirodi zla prilagođenog za političke svrhe, Red Pill Press, SAD, 2006, 248 str.
2
Review of a book Political Ponerology – A science on the nature of evil adjusted for
political purposes by Andrew M. Lobaczewski, Red Pill Press, United State of America,
2006, 248 pp.
247
Andrew M. Lobaczewski je roĊen 1921. godine u Poljskoj. Završio je
psihologiju na Fakultetu Yagiello Univerziteta u Krakovu. Bio je kliniĉki
psiholog, a svoj nauĉni rad posvetio je psihopatologiji. 1977. godine je
emigrirao u Sjedinjene Ameriĉke Drţave iz kojih se vraća u Poljsku 1990.
godine, gdje i umire 2007. godine.
U samom Uvodu autor nam daje uvid u jedan vrlo interesantan i znaĉajan
tekst koji slijedi. U Predgovoru autora i Predgovoru izdanja Red Phill
Pressa autor iznosi prikaz stanja i uvjeta u kojima je nastao prvi tekst, kao i
situaciju do koje je došlo nakon 20 godina kada je knjiga konaĉno i ugledala
svjetlost dana. Autor istiĉe znaĉajnu konstataciju: smatra da, ukoliko se
nekom problemu ne pristupi „uz aplikaciju objektivnog znanja o samoj
prirodi zla“, svi uĉinjeni napori postaju beznaĉajni, ĉak i opasni. Razlog
iznesenim tvrdnjama nalazi u poznatom medicinskom stavu da „se ni ne
pokušava lijeĉiti ono što se ne razumije“ – Ignota nulla curatio morbid.
U drugoj glavi pod naslovom Osnovni koncepti dat je osvrt na nastanak naše
evropske civilizacije. Ista je nastala na kombinaciji tri heterogene
komponente – grĉka filozofija, rimska imperijalna i legalna civilizacija te
kršćanstvo. Autor je analizirao nastanak i razvoj svake komponente poĉev od
starogrĉke kulture koja se razvila u potpunoj autonomiji. U to doba
civilizacije su se teško mogle razvijati bez upliva ranijih (starijih) kultura.
MeĊutim, grĉka kultura je ostala relativno kulturološki izolovana. U rimskoj
imperijalnoj civilizaciji osnovni praktiĉni prioriteti bili su administrativna i
sudska dostignuća. Grĉki introspektivni utjecaj je malo omekšao rimske
obiĉaje, što je unaprijedilo Rimsko carstvo, a ovo je doprinijelo tendenciji da
se razvije jedan koncept ljudske osobnosti dovoljno pojednostavljen kako bi
mogao sluţiti zakonu. Nadalje, kršćanstvo je imalo jaĉe veze sa drevnim
kulturama azijskog kontinenta ukljuĉujući njihove filozofske i psihološke
utjecaje. Primjećivanje i razumijevanje vjerskih transformacija u ljudima tog
doba dovelo je i do odreĊene psihološke škole. Ovaj novi pogled na odnose
sa drugim ljudima, komšijama i sliĉno okarakterisan je razumijevanjem,
opraštanjem, ljubavlju i otvara vrata za psihološku spoznaju. Ova druga
glava sastoji se od 15 poglavlja i to:
1. Psihologija
2. Objektivni jezik
3. Ljudska individua
4. Društvo
5. Ponerologija
6. Patološki faktori
7. Steĉene devijacije
248
8. Nasljedne devijacije
9. Ponerogeniĉni fenomeni i procesi
10. Opĉinioci
11. Ponerogeniĉna društva
12. Ideologije
13. Proces ponerizacije
14. Makrosocijalni fenomeni
15. Stanja društvene histerizacije
Kroz navedena poglavlja je pojašnjen ĉovjek kao društveno biće, sa velikim

utjecajem porodice kroz steĉene i nasljedne genetske faktore. Autor navodi
da je priroda stvorila ĉovjeka takvim da bude društven, a navodi da je
osnovna stanica društva porodica, posmatrajući ĉovjeka kroz navedene
segmente njegove liĉnosti te spoznajući samu ĉinjenicu da se psiholozi
svakodnevno suoĉavaju sa mnogobrojnim sluĉajevima devijanata ili njihovih
ţrtava, s tim oni postaju uspješniji u razumijevanju i opisivanju mnogih
komponenata psihološke liĉnosti. Nadalje analizirajući tekst, autor je sa
segmenta utjecaja društvene zajednice prešao na analizu tzv. ponerogeniĉkog
društva. Pod ovim pojmom je nazvao svaku grupu ljudi koju karakterišu
ponerogeniĉki procesi natprosjeĉnog društvenog intenziteta, gdje nosioci
raznih patoloških faktora djeluju kao inspiratori, opĉinioci i lideri te se na taj
naĉin stvara jedna odreĊena patološka društvena struktura. Samim tim,
sasvim je uobiĉajeno da jedna ponerološka zajednica ili grupa ima neku
svoju posebnu ideologiju koja uvijek opravdava njene aktivnosti i podrţava
njenu motivacionu propagandu. Istaknuto je da je kroz historijsku
opservaciju procesa ponerizacije raznih ljudskih udruţenja konstatovano da
je njegov prvi korak ustvari moralno zamotavanje ideoloških sadrţaja grupe.
Kroz ĉetvrtu glavu pod naslovom Ponerologija autor analizira sam pojam
koji se koristi nauĉnim napretkom koji je ostvaren tokom posljednjih dekada
i godina, posebno na podruĉju biologije, psihopatologije i kliniĉke
psihologije. Ona pojašnjava neke nepoznate uzroĉne veze i analizira genezu
zla. Prilikom zaĉinjanja ove nove discipline autor je takoĊer koristio svoje
profesionalno iskustvo kao i rezultate svojih istraţivanja na tom podruĉju.
Ponerologija prouĉava prirodu zla i kompleksne procese njegove geneze,
odakle otvara nove naĉine za suprotstavljanje njemu. Ona ukazuje na to da
zlo ima odreĊene slabosti u svojoj strukturi i genezi koje se mogu iskoristiti
kod spreĉavanja njegovog razvoja kao i prilikom eliminacije njegovih
plodova.
Peta glava nosi naslov Patokratija i sadrţana je od sedam slijedećih
poglavlja:
249
1. Geneza fenomena
2. Više o sadrţajima fenomena
3. Patokratija i njena ideologija
4. Ekspanzija patokratije
5. Patokratija uvedena silom
6. Vještaĉki izazvana patokratija i psihološki rat
7. Opća razmatranja
Kroz prethodno navedena poglavlja autor je pojasnio poloţaj vladajuće

strukture društva u jednoj drţavi koja je pod patokratijom. Ostvarenje
apsolutne dominacije patokrata u vladi ne moţe biti stalno, jer se masovni
dijelovi društva otuĊuju pod takvom vladavinom i konaĉno nalaze naĉin da
sruše tu vladavinu. To je dio historijskog kruga koji se lako moţe uoĉiti ako
se historija posmatra sa ponerološkog stanovišta. U patokratiji sve vodeće
pozicije moraju biti popunjene pojedincima sa odgovarajućim psihološkim
devijacijama, koje su po pravilu naslijeĊene. Ovakvi ljudi ĉine mali procent
populacije i to ih ĉini vrijednim za patokrate. Pod takvim uvjetima nijedna
oblast društvenog ţivota ne moţe se razvijati normalno, bila to ekonomija,
kultura, nauka, tehnologija, administracija i drugo. Patokratija progresivno
parališe sve.
U šestoj glavi pod naslovom Normalni ljudi pod patokratskom vlašću

pojašnjava se naĉin djelovanja patokratskog rukovodstva koje vjeruje da
moţe ostvariti stanje u kome će potĉiniti um drugih, normalnih ljudi preko
djelovanja na njihovu liĉnost, putem perfidnih pedagoških metoda, masovnih
dezinformacija i psihološkog terora. Ova glava sastoji se od dva poglavlja i
to:
1. Iz perspektive vremena
2. Moć razumijevanja
Pojašnjeno je razumijevanje normalnih ljudi, osuĊenih da ţive pod

patokratskom vladavinom i njihove potrebe da se prilagode i postanu
rezistentni (ukljuĉujući i partijsko djelovanje), što je sine qua non da se
razvije pristup koji bi mogao efektivno da im pomogne da dostignu sistem
normalnog ĉovjeka.
Psihologija i psihijatrija pod patokratskom vlašću je naslov sedme glave u

kojoj je jednim dijelom prikazano djelovanje patokratskog sistema vlasti kao
i mogućnost istraţivanja i javnog prezentovanja istog. Povećavanje
odgovarajućeg znanja bi u veoma kratkom vremenu omogućilo istraţivanje.
Autor istiĉe da bi se dijagnoza patokratskog stanja utvrdila tokom prvih
250
desetak godina formiranja patokratije, posebno ukoliko je patokratija
uvedena. Ukoliko bi bila jednom prenijeta javnom mnijenju, ta dijagnoza bi
se brzo pripojila javnom mišljenju, oslobaĊajući svijest društva od naivnih
politiĉkih i propagandnih doktrina.
Osma glava nosi naslov Patokratija i religija. Prihvatanje osnovnih

religijskih istina otvara ĉovjeku ĉitavo polje mogućih spoznaja, unutar kojih
njegov um moţe tragati za istinom. Spoznaja i vjera, koje istovremeno
pruţaju podršku našem umu i uvećavaju našu duhovnu snagu, predstavljaju
jedinu osnovu za preţivljavanje i otpor u situacijama kada su pojedinac ili
nacija ugroţeni posljedicama ponerogeneze. Nijedna glavna religija ne
ukazuje na prirodu ovog makrosocijalnog patološkog fenomena i zbog toga
ne moţemo posmatrati religiozne zapovijesti kao neku osnovu za
prevazilaţenje ove velike historijske bolesti.
Terapija za svijet je naslov devete glave koja daje jedan slikovit prikaz
„terapije“. Naime, za doktore bolest predstavlja jedan interesantan, ĉak
fascinantan biološki fenomen. Oni su ĉesto prihvatali rizik kontakta sa
zaraznim patološkim faktorima i ţrtvovali se da bi razumjeli neko oboljenje i
da bi bili u stanju da lijeĉe ljude. (Ignota nulla curatio morbid. / Nemoj ni
pokušavati da lijeĉiš ono što ne razumiješ.) Kad smo suoĉeni s nekim
makrosocijalnim patološkim fenomenom koji traţi od nas da postupamo s
njim na naĉin koji je istovjetan sa principima na kojima se temelji moderna
medicina, posebno onima koji se odnose na zarazne bolesti koje se brzo šire
meĊu stanovništvom, zakonom se nalaţu sve potrebne rigorozne mjere koje,
takoĊer, moraju poštovati i oni ljudi koji su zdravi.
Deseta glava pod naslovom Vizija budućnosti ustvari predstavlja jedan vid
zakljuĉnih razmatranja samog autora. Prošlost nam daje znanje i iskustvo
koje nas uĉi kako rješavati probleme i upozorava nas kada smo u opasnosti
da ponovimo greške sliĉne onima koje smo nekada ĉinili. Realistiĉko
shvatanje prošlosti i ponekad bolno razumijevanje grešaka i zla poĉinjenog u
njoj neophodan su preduvjet za stvaranje bolje budućnosti. Sliĉno tome,
realistiĉna vizija budućnosti, dopunjena dobro proanaliziranim i detaljnim
podacima, obogaćuje naše svakodnevne aktivnosti jasnim pravcem i
omogućava nam da imamo mnogo konkretnije ciljeve.
U dijelu koji se odnosi na Bibliografiju iz navoda mnogobrojnih izvora autor

je svojim temeljnim izuĉavanjem zadate teme doprinio kvalitetnijoj obradi
iste. Na osnovu obraĊene problematike u vezi sa psihologijom,
psihopatologijom, makrosocijalnim zlom, kao i na osnovu provedenog
praktiĉnog istraţivanja i analiza autor je dao vrlo konstruktivne i društveno
251
znaĉajne osnovne zakljuĉke i prijedloge, a u ĉemu se i ogleda izuzetan
doprinos ove knjige. Njena nauĉna esencija ostaje trajno vrijedna i
inspirativna.
Analizirajući situaciju u našoj drţavi, moţemo odgovorno tvrditi da elementi

patokratije, koje je Lobaczewski definisao prije toliko godina, i danas ţive u
svom punom kapacitetu. Nakon posljednjih ratnih djelovanja na našim
prostorima patokratski sistem je u svom punom sjaju i kapacitetu stupio na
društveno-politiĉku scenu našeg društva. Iako je reĉeno da sistem dostiţe
svoj vrhunac nakon deset godina, gdje se poĉinje osjećati njegovo slabljenje,
kod nas to nije sluĉaj. Naime, patokratski sistem vladavine u našoj drţavi i
dalje je nepokolebljiv gdje je zajednica normalnih ljudi zatajila i utopila se u
našu patokratiju.
Ova knjiga ima mogućnost široke primjene kako u nastavnom procesu, gdje
se izuĉavaju kriminalistiĉke, kriminološke, sigurnosne, politiĉke, psihološke,
filozofske, komunikološke, pravne, kao i pedagoške studije, tako i u
politiĉkim organizacijama i drţavnim institucijama kao struĉna literatura.
Bitno je naglasiti da ova knjiga moţe pomoći pri definisanju odreĊenih
nejasnoća i lakšem razumijevanju pojedinih pojmova i pojava, odnosno
razlikovanju sliĉnih pojava u društvu kao i u svakodnevnom ţivotu u
komunikaciji i ophoĊenju sa ljudima te pomoći pojedincima na njihovom
putu daljnjeg struĉnog i nauĉnog usavršavanja i napredovanja.
252
Mr. sc. Mirjana Šmitran
UDK 342.7 (497.6)
POLITIČKO-PRAVNI SISTEM ZAŠTITE LJUDSKIH PRAVA I

SLOBODA U BOSNI I HERCEGOVINI
POLITICAL-LEGAL SYSTEM OF PROTECTION OF HUMAN

RIGHTS AND FREEDOMS IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
Sažetak
Poštovanje i zaštita ljudskih prava i sloboda značajni su faktori razvoja i napretka
svakog demokratskog društva. Političko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i
sloboda u Bosni i Hercegovini u potpunosti je baziran na međunarodnom pravu o
ljudskim pravima. Njegovu osnovu čine Evropska konvencija za zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda i petnaest međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima
i slobodama sadržanih u Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma. Direktna
primjena navedenih međunarodnih dokumenata propisana je Ustavom Bosne i
Hercegovine.
Ključne riječi: ljudska prava i slobode, sistem zaštite, Ustav Bosne i Hercegovine,
Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Aneks I
Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Summary
Respect and protection of human rights and freedoms are important factors of
development and progress in every democratic society. Political-legal system of
protection of human rights and freedoms in Bosnia and Herzegovina is fully based
on international human rights law. The most prominent are the European
Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and
fifteen international documents on human rights and freedoms contained in Annex I
of the Dayton Peace Agreement. Direct application of these documents is
prescribed by the Constitution of Bosnia and Herzegovina.
Keywords: human rights and freedoms, system of protection, Constitution of Bosnia

and Herzegovina, European Convention for the Protection of Human Rights and
Fundamental Freedoms, Annex I of the Dayton Peace Agreement.
253
Uvod
Ljudska prava predstavljaju opšte civilizacijsko dobro i njima se utvrĊuje

„pravni poloţaj pojedinca prema organima vlasti“ (Marković 2008: 454).
Odredbe o ljudskim pravima i slobodama sastavni su dio unutrašnje strukture
normativnog dijela ustava, što znaĉi da je njihovo uspostavljanje,
ostvarivanje i zaštita regulisano ustavima drţava. Pored ustava, ljudska prava
i slobode zajamĉena su i brojnim, univerzalnim i regionalnim,
meĊunarodnim dokumentima koji se odnose na zaštitu ljudskih prava i
sloboda.
Svaka drţava ustavom propisuje koja će se prava i slobode i u kojoj mjeri

poštovati i štititi na njenoj teritoriji, dok nadleţni organi drţava ratifikuju
meĊunarodne ugovore i donose odluku o njihovom uvoĊenju u unutrašnje
pravo. S obzirom na pravnu prirodu Ustava Bosne i Hercegovine i njime
uspostavljenog politiĉko-pravnog sistema zaštite ljudskih prava i sloboda,
postavlja se pitanje: da li prethodno pravilo vaţi i za Bosnu i Hercegovinu?
Pošto je Bosna i Hercegovina sluĉaj sui generis i njen ustav nije akt
unutrašnjeg, nego meĊunarodnog prava, ni politiĉko-pravni sistem zaštite
ljudskih prava i sloboda uspostavljen Ustavom Bosne i Hercegovine ne moţe
imati karakteristike proistekle iz unutrašnjeg prava. To potvrĊuje ĉinjenica
da je politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i
Hercegovini u potpunosti baziran na meĊunarodnom pravu o ljudskim
pravima, odnosno Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda i petnaest meĊunarodnih dokumenata o ljudskim pravima sadrţanih
u Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma.
U Bosni i Hercegovini se svi ovi dokumenti direktno primjenjuju i dio su

njenog pravnog sistema, bez obzira da li ih je ratifikovala ili ne. Politiĉko-
pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda uspostavljen na navedeni naĉin
specifiĉan je i jedinstven u svijetu. Koja je uloga Evropske konvencije za
zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a koja petnaest meĊunarodnih
dokumenta o ljudskim pravima iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma
u sistemu zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini? Ovo su
samo neka od pitanja na koje bi ovaj rad trebao odgovoriti.
254
1. Ustav Bosne i Hercegovine – pravna priroda i politički uslovi
nastanka
Proces tranzicije iz socijalizma u demokratiju za Bosnu i Hercegovinu nije

bio nimalo lak. Društvene i politiĉke prilike poĉetkom devedesetih godina
prošlog vijeka uslovile su raspad Socijalistiĉke federativne republike
Jugoslavije i nastanak pet nezavisnih drţava1 na njenoj teritoriji. Za Bosnu i
Hercegovinu put do nezavisnosti i meĊunarodnog priznanja nije bio dug, ali
su sloboda i ustavno ustrojstvo uspostavljeni tek završetkom
ĉetverogodišnjeg graĊanskog rata (1992–1995) na njenoj teritoriji.
Ustav Bosne i Hercegovine sastavni je dio Opšteg okvirnog sporazuma za

mir u Bosni i Hercegovini (Aneks IV), poznatijeg kao Dejtonski mirovni
sporazum2, koji je parafiran 21. novembra 1995. godine u Dejtonu
(Sjedinjene Ameriĉke Drţave), a potpisan 14. decembra 1995. godine u
Parizu. Dejtonski mirovni sporazum rezultat je angaţmana meĊunarodne
zajednice u rješavanju sukoba u Bosni i Hercegovini. Njemu je prethodilo
više prijedloga3 koji su imali zajedniĉke karakteristike: „- nastajali su kao
izraz napora meĊunarodne zajednice u iznalaţenju politiĉkog rješenja; - svi
su polazili od etniĉke podjele BiH; - svi su bili neuspješni“ (Bakšić-Muftić
2005: 69). Osnovni cilj Dejtonskog mirovnog sporazuma je bio da se
zaustavi rat i osigura stabilnost Bosne i Hercegovine na duţi vremenski
period, a meĊunarodna zajednica je ţeljela „okonĉanje bosanskog rata bez
pobjednika i bez poraţenog“ (Ibrahimović 2001: 23).
Ustav Bosne i Hercegovine stupio je na snagu na datum potpisivanja

Dejtonskog mirovnog sporazuma. U ĉlanu 1. stav 3. Ustava precizirano je da
se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta : Federacije Bosne i
Hercegovine i Republike Srpske, dok Ustavom nije utvrĊeno koji je oblik
drţavnog ureĊenja zastupljen u Bosni i Hercegovini.
1
Te drţave su: Savezna republika Jugoslavija (sastavljena od Srbije i Crne Gore), Slovenija,
Hrvatska, Makedonija i Bosna i Hercegovina.
2
Dejtonski mirovni sporazum potpisali su: Alija Izetbegović (u ime bošnjaĉkog naroda),
predsjednik Savezne republike Jugoslavije Slobodan Milošević (u ime srpskog naroda) i
predsjednik Republike Hrvatske Franjo TuĊman (u ime hrvatskog naroda), ĉime su SR
Jugoslavija (meĊunarodne obaveze SR Jugoslavije nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore
naslijedila je Srbija) i Hrvatska preuzele ulogu garanta njegovog sprovoĊenja. Svjedoci
prilikom potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma bile su drţave ĉlanice Kontakt-grupe
(SAD, Rusija, Velika Britanija, Njemaĉka i Francuska) i Evropska unija.
3
Dejtonskom mirovnom sporazumu prethodila su ĉetiri prijedloga meĊunarodne zajednice za
rješenje krize u Bosni i Hercegovini, a to su: Kutiljerov plan (1992), Vens-Ovenov plan
(1993), Oven-Stoltenbergov plan (1993) i plan Kontakt-grupe (1994).
255
Sam naĉin donošenja Ustava Bosne i Hercegovine je specifiĉan i jedinstven
u svijetu. Ustav Bosne i Hercegovine je akt meĊunarodnog, a ne drţavnog
prava. Njegovi donosioci nisu ustavotvorni organi (ustavotvorna skupština,
redovna skupština, šef drţave, narod). Stavovi istaknutih pravnika, po pitanju
naĉina njegovog donošenja, su razliĉiti. Kuzmanović (2002) smatra da je
Bosni i Hercegovini „darovan“ ustav, kao dio meĊunarodnog sporazuma,
dok je za Trnku (2009) Ustav Bosne i Hercegovine „nametnut
meĊunarodnim ugovorom“. Mišljenja nisu usaglašena ni po pitanju
ustavotvoraca gdje se najĉešće navode predstavnici meĊunarodne zajednice,
ali ima i onih koji, pored predstavnika meĊunarodne zajednice,
ustavotvorcima smatraju i politiĉke lidere iz Bosne i Hercegovine i susjednih
drţava. Šarĉević kao ustavotvorce navodi ameriĉku diplomatiju i lokalne
politiĉke partije „na ĉiji raĉun je iscenirano ugovaranje u ime konstitutivnih
naroda. Tako su narodi, kao neka vrsta zamišljene, predustavne, dakle,
polazne konstante, prema osnovnoj ideji i njenoj pravnoj realizaciji, morali, s
obzirom na posebnosti bosanskohercegovaĉkog sklopa, biti prihvaćeni i
priznati kao ustavotvorci. Ugovaraĉi se u mirovnom procesu legitimiraju, i
bivaju u toj pregovaraĉkoj poziciji prihvaćeni, kao predstavnici naroda,
Bošnjaka, Srba i Hrvata“ (Šarĉević 2009: 58). Ustav Bosne i Hercegovine
dijeli njene drţavljane na pripadnike konstitutivnih (osnovnih) naroda
(Bošnjaci, Srbi i Hrvati) i ostale4 graĊane i jedini je ustav na svijetu koji
poznaje termin „konstitutivni narodi“.
Ustav Bosne i Hercegovine „je u fazi ratnog konflikta i u periodu neposredno

po njegovom okonĉanju traţio od zaraćenih strana uviĊavnost, razum,
samokritiku i humanost, pa ĉak i sposobnost za pomirenje, a sve su to
ponašanja i osobine koje ratni protivnici, po prirodi stvari, u ţaru bitke ne
posjeduju“ (Steiner at al. 2010: 31). S obzirom na okolnosti u kojima se
Bosna i Hercegovina nalazila, a koje su prethodile i uslovljavale donošenje
njenog ustava, poseban akcenat je stavljen na poštovanje ljudskih prava.
Ustavni tekst obiluje odredbama o ljudskim pravima, a veliki broj
univerzalnih i regionalnih meĊunarodnih dokumenata iz oblasti ljudskih
prava ĉini njegov sastavni dio. Koliko se vodilo raĉuna o broju garantovanih
ljudskih prava, toliko se nije vodilo raĉuna o mogućnostima njihovog
efikasnog ostvarivanja i zaštite, kao ni o upoznavanju obiĉnih ljudi sa
kolikim obimom prava raspolaţu, što se pokazalo kao veliki propust
ustavotvoraca.
4
U kategoriju „ostalih“ ulaze svi drţavljani Bosne i Hercegovine koji se ne izjašnjavaju kao
pripadnici nijednog od tri konstitutivna naroda (nacionalne manjine i nacionalno
neopredijeljeni).
256
Ustav Bosne i Hercegovine neobiĉan je i po tome što je uraĊen po
anglosaksonskom modelu, što je netipiĉno za jednu kontinentalnu evropsku
drţavu. Njegov tekst napisan je na engleskom, ali ne i na jezicima
bosanskohercegovaĉkih naroda. Njegova specifiĉnost ogleda se i u broju
njegovih ĉlanova. Svega dvanaest ĉlanova ĉini ga jednim od najkraćih
vaţećih ustava na svijetu.
2. Normativno uspostavljen političko-pravni sistem zaštite ljudskih

prava i sloboda u Bosni i Hercegovini – monizam i primat
meĎunarodnog prava
Politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini

uspostavljen je njenim najvišim politiĉko-pravnim aktom – ustavom. S
obzirom na to da je Ustav Bosne i Hercegovine nastao kao rezultat politiĉkog
dogovora predstavnika sukobljenih strana, pod pokroviteljstvom
predstavnika meĊunarodne zajednice, a ne po klasiĉnoj proceduri za
donošenje ustava, njegova politiĉko-pravna osnova je više politiĉka, a manje
pravna, što u sluĉaju sistema zaštite ljudskih prava i sloboda znaĉi da je
politiĉka kategorija konstitutivnost iznad pravne kategorije jednakost. Pošto
je Ustav Bosne i Hercegovine akt meĊunarodnog prava, moglo bi se
zakljuĉiti da je i sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini
uspostavljen meĊunarodnim pravom. U prilog tome ide i ĉinjenica da se
Ustav, već u svojoj preambuli, poziva na neke od najvaţnijih meĊunarodnih
dokumenata iz domena ljudskih prava i sloboda.
Relevantni dio preambule Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„(...) Nadahnuti Univerzalnom deklaracijom o pravima ĉovjeka,

MeĊunarodnim paktovima o graĊanskim i politiĉkim pravima, odnosno o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Deklaracijom o pravima
pripadnika nacionalnih ili etniĉkih, vjerskih i jeziĉkih manjina i drugim
instrumentima ljudskih prava (...).“
Ĉlan 2. Ustava Bosne i Hercegovine posvećen je regulisanju ljudskih prava i

osnovnih sloboda. Stav 1. ovog ĉlana glasi:
„Bosna i Hercegovina i oba entiteta će obezbijediti najviši nivo

meĊunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. U tom cilju
postoji Komisija za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, kako je
predviĊeno Aneksom 6 Opšteg okvirnog sporazuma.“
257
U navedenom stavu moţe se uoĉiti jedna specifiĉnost koja nije
karakteristiĉna za zaštitu ljudskih prava na drţavnom nivou, a to je
postojanje Komisije za ljudska prava.5 Komisija za ljudska prava je tijelo
karakteristiĉno za meĊunarodne organizacije regionalnog karaktera (Savjet
Evrope, Afriĉka unija). Njeno porijeklo vezuje se za odreĊeni meĊunarodni
ugovor, a domen njene nadleţnosti odnosi se samo na drţave ĉlanice
odreĊene meĊunarodne organizacije. Komisija za ljudska prava u Bosni i
Hercegovini formirana je Ustavom Bosne i Hercegovine, a u skladu sa
Aneksom VI Opšteg okvirnog sporazuma6 iz ĉega proizlazi njeno
meĊunarodnopravno porijeklo. Za razliku od njenog porijekla, domen
nadleţnosti ove komisije ne prelazi granice Bosne i Hercegovine, što joj daje
karakter nacionalnog, a ne meĊunarodnog tijela za zaštitu ljudskih prava.
Nastavimo li analizirati normativno uspostavljen politiĉko-pravni sistem

zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini, uoĉićemo još niz
njegovih specifiĉnosti. Ĉlan 2. stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Prava i slobode predviĊene u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava
i osnovnih sloboda i njenim protokolima direktno se primjenjuju u Bosni i
Hercegovini. Ovi akti imaju prioritet nad svim drugim zakonima.“
Ovim stavom nalaţe se direktna primjena Evropske konvencije za zaštitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i njenih protokola, bez potrebe
njihove ratifikacije od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. To
znaĉi da je Evropska konvencija inkorporirana u unutrašnje pravo Bosne i
Hercegovine, a prioritet njenih odredaba, nad svim drugim zakonima,
omogućuje joj jaĉu pravnu snagu i od samog Ustava Bosne i Hercegovine.
„Sasvim netipiĉno za jedan ustav, ovakva formulacija je potpuno na tragu
promoviranja meĊunarodnog ugovora kao pravnog akta koji je iznad
cjelovitosti pravnog poretka jedne drţave. Ovakva odredba ima trajnu
vrijednost ne samo za ustavni sistem Bosne i Hercegovine već moţe
predstavljati primjer kako se izuzetno sloţena i vaţna materija, zaštite
ljudskih prava, moţe uzdići na jedan viši nivo zaštite“ (Vehabović 2006: 51).
MeĊutim, prilikom donošenja Ustava Bosne i Hercegovine nije se vodilo
raĉuna o mogućnosti potpune primjene Evropske konvencije i njenih
protokola.
5
Potrebno je napomenuti da se Komisija za ljudska prava sastojala od Doma za ljudska prava
i ombudsmena za ljudska prava, a djelovala je pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine.
Komisija za ljudska prava prestala je sa radom u martu 2006. godine, a nadleţnost je preuzeo
Ustavni sud Bosne i Hercegovine.
6
Aneks VI Opšteg okvirnog sporazuma odnosi se na zaštitu ljudskih prava i sloboda.
258
Ĉlan 2. stav 6. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
„Bosna i Hercegovina i svi sudovi, agencije, vladini organi i institucije
kojima upravljaju entiteti ili koje djeluju u okviru entiteta, podvrgnuti su,
odnosno primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2.“
Potpuna primjena ovog stava znaĉila bi da, u sluĉaju iscrpljenosti svih

domaćih pravnih lijekova, pojedinac ima pravo obraćanja Evropskom sudu
za ljudska prava. S obzirom na to da u momentu donošenja njenog ustava
Bosna i Hercegovina nije bila ĉlanica Savjeta Evrope, njenim graĊanima je
ovo pravo bilo uskraćeno sve do 2002. godine,7 kada je ona postala ĉlanica
navedene organizacije.
U ĉlanu 2. stav 3. Ustava Bosne i Hercegovine nabrojana su prava i slobode

pomenuti u stavu 2. Navedeni stav glasi:
„Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uţivaju ljudska prava i osnovne

slobode iz stava 2 ovog ĉlana, a ona obuhvataju:
a) Pravo na ţivot.
b) Pravo da ne budu podvrgnuta muĉenju ili nehumanom i
poniţavajućem postupku ili kazni.
c) Pravo da ne budu drţana u ropstvu ili potĉinjenosti ili na
prinudnom ili obaveznom radu.
d) Pravo na liĉnu slobodu i bezbjednost.
e) Pravo na praviĉan postupak u graĊanskim i kriviĉnim stvarima i
druga prava u vezi sa kriviĉnim postupkom.
f) Pravo na privatni i porodiĉni ţivot, dom i prepisku.
g) Slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti.
h) Slobodu izraţavanja.
i) Slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruţivanja.
j) Pravo na brak i zasnivanje porodice.
k) Pravo na imovinu.
l) Pravo na obrazovanje.
m) Pravo na slobodu kretanja i prebivališta.“
Kao što vidimo, katalog ljudskih prava i sloboda iz ĉlana 2. stav 3. Ustava
Bosne i Hercegovine preuzet je iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih
prava i osnovnih sloboda. MeĊutim, u njemu nisu nabrojana sva prava iz
Evropske konvencije, već samo ona koja su u momentu donošenja Ustava
7
Bosna i Hercegovina je potpisala Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda 24. aprila 2002, a ratifikovala 12. jula 2002. godine.
259
Bosne i Hercegovine smatrana posebno prioritetnim, što ne umanjuje znaĉaj
ostalih ljudskih prava i sloboda sadrţanih u Evropskoj konvenciji i njenim
protokolima. Direktna primjena odredaba o ljudskim pravima i slobodama iz
Evropske konvencije i njenih protokola posebno je naglašena u ĉlanu 2. stav
2. Ustava Bosne i Hercegovine.
Lepeza ljudskih prava i sloboda, garantovanih u Bosni i Hercegovini, ovdje

se ne završava. U Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma navedeno je
petnaest meĊunarodnih dokumenata o ljudskim pravima i slobodama koji se
primjenjuju u Bosni i Hercegovini, a to su:
1. Konvencija o spreĉavanju i kaţnjavanju zloĉina genocida

(1948),
2. Ţenevske konvencije I-IV o zaštiti ţrtava rata (1949) i njihovi
dopunski protokoli I-II (1977),
3. Konvencija o statusu izbjeglica (1951) i Protokol (1966),
4. Konvencija o drţavljanstvu udatih ţena (1957),
5. Konvencija o smanjenju broja lica bez drţavljanstva (1961),
6. MeĊunarodna konvencija o eliminaciji svih oblika rasne
diskriminacije (1965),
7. MeĊunarodni pakt o graĊanskim i politiĉkim pravima (1966) i
opcioni protokoli (1966 i 1989),
8. MeĊunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima (1966),
9. Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije ţena
(1979),
10. Konvencija protiv muĉenja i drugih surovih, nehumanih i
poniţavajućih postupaka ili kaţnjavanja (1984),
11. Evropska konvencija o spreĉavanju muĉenja i nehumanih ili
poniţavajućih postupaka ili kaţnjavanja (1987),
12. Konvencija o pravima djeteta (1989),
13. MeĊunarodna konvencija o zaštiti prava svih radnika
migranata i ĉlanova njihovih porodica (1990),
14. Evropska povelja za regionalne i manjinske jezike (1992),
15. Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (1994).
Primjena navedenih dokumenata nije uslovljena prethodnim pristupanjem jer

su oni, prema Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma, dio pravnog
sistema Bosne i Hercegovine. Karakteristiĉno je da su ovi dokumenti samo
nabrojani u Aneksu I Dejtonskog mirovnog sporazuma, dok njihov sadrţaj
nije naveden ni na engleskom, a pogotovo ne na bos., hrv., srp. jeziku.
260
Sama ĉinjenica da se u Bosni i Hercegovini direktno primjenjuju
meĊunarodni dokumenti za zaštitu ljudskih prava i sloboda bez neophodnosti
njihove ratifikacije, govori da je na snazi monizam sa primatom
meĊunarodnog prava „gde se meĊunarodna norma smatra starijom od
nacionalne i primenjuje se i onda kada joj protivreĉi“ (Dimitrijević i dr.
2007: 61). S obzirom na to da je Ustav Bosne i Hercegovine akt
meĊunarodnog prava, njegove norme imaju meĊunarodnopravno porijeklo i
njihova primjena istovremeno podrazumijeva primjenu meĊunarodnog
prava. Norme unutrašnjeg prava odnosno norme zakona koji su hijerarhijski
niţi od Ustava moraju biti usaglašene sa ustavnim normama, što znaĉi da u
Bosni i Hercegovini ne postoji pravni akt unutrašnjeg prava ĉije bi norme
mogle imati primat u odnosu na meĊunarodno pravo.
Iz svega navedenog proizlazi da je meĊunarodno pravo o ljudskim pravima u

potpunosti zajemĉeno u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. Cjelokupan
politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini
baziran je na Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda i njenim protokolima i petnaest meĊunarodnih dokumenta za zaštitu
ljudskih prava i sloboda sadrţanih u Aneksu I Dejtonskog mirovnog
sporazuma. Specifiĉnosti politiĉko-pravnog sistema zaštite ljudskih prava i
sloboda u Bosni i Hercegovini ogledaju se kako u direktnoj primjeni
meĊunarodnih dokumenata o ljudskim pravima tako i u naglašenoj potrebi
ostvarivanja i zaštite ljudskih prava i sloboda u skladu sa najvišim
meĊunarodnim standardima „što istovremeno znaĉi da se ne mogu utvrĊivati
domaći – lokalni i regionalni (bosanskohercegovaĉki) standardi, jer bi oni
sasvim sigurno ostali na niţem nivou i nedovoljni“ (Kuzmanović 2002: 310-
311).
3. Uloga Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih

sloboda u sistemu zaštite ljudskih prava i sloboda u
Bosni i Hercegovini
U ĉlanu 2. stav 2. Ustava Bosne i Hercegovine naglašeno je da se Evropska

konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njeni protokoli
direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da „imaju prioritet nad svim
drugim zakonima“. Bez obzira na ĉinjenicu da u periodu donošenja svog
ustava Bosna i Hercegovina nije bila ĉlanica Savjeta Evrope pa, samim tim,
nije ni mogla da ratifikuje Evropsku konvenciju, direktna primjena iste bila
je neminovna s obzirom na pravnu snagu koja joj je data Ustavom Bosne i
Hercegovine i Dejtonskim mirovnim sporazumom. Što se tiĉe dopunskih
261
protokola uz Evropsku konvenciju, direktna primjena se odnosi kako na do
tada postojeće tako i na one koji će biti doneseni u narednom vremenskom
periodu, jer i oni automatski postaju dio pravnog sistema Bosne i
Hercegovine. „Prema tome, ako odreĊeni protokol stupi na snagu, Ustav BiH
bi se trebalo automatski da 'proširi'. Ipak, praksa Ustavnog suda BiH iz
predmeta broj U 13/05 navodi nas na relativno drugaĉiji zakljuĉak, tj. da nije
dovoljno da odreĊeni protokol samo stupi na snagu nego i da Bosna i
Hercegovina formalno preuzme obaveze putem ratifikacije (kao što je u
konkretnom sluĉaju DP br. 11 i 12 uz EKLJP). Naime, u glavnoj odluci i
izdvojenim mišljenjima sudija Grewe, Feldman i Palavrić u predmetu broj U
13/05 ne dovodi se u pitanje mogućnost primjene DP broj 12 uz EKLJP kao
dio Ustava BiH, ali zbog dva razloga: s jedne strane, BiH je ratifikovala ovaj
DP, a, s druge strane, on je stupio na snagu (1.4.2005. godine) u trenutku
donošenja odreĊene odluke u postupku pred Ustavnim sudom BiH“ (Steiner
et al. 2010: 146–147).
Bosna i Hercegovina je preuzela katalog ljudskih prava i osnovnih sloboda iz
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih
protokola „bez mogućnosti da se koristi pravo na rezervu koju prema ĉlanu
57. imaju drţave koje su prihvatile obavezu da direktno primjenjuju
Konvenciju i da ona ima supremaciju nad svim drugim pravnim propisima.
Bosna i Hercegovina, dakle, nije traţila nikakvo ograniĉenje, pa se upravo
zbog toga Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i protokoli uz nju, u
cijelosti moraju primjenjivati u Bosni i Hercegovini, na sva lica koja se
nalaze pod njenom jurisdikcijom“ (Sadiković 2001: 179). Kao razloge za
direktnu primjenu Evropske konvencije u Bosni i Hercegovini Kazazić
navodi: „nevjerovatno visok stupanj kršenja ljudskih prava na cijelom
podruĉju Bosne i Hercegovine“; spoznaju „da BiH u dogledno vrijeme neće
biti primljena u europske institucije i da u tom smislu neće biti podvrgnuta
ocjeni tih institucija“ i „da nema uspješnog demokratskog razvitka društva
bez efikasne zaštite ljudskih prava i u tom smislu izgradnje standarda koje je
meĊunarodna zajednica već uspostavila“ (Kazazić 2005: 43–44).
U ĉlanu 2. stav 6. Ustava Bosne i Hercegovine navedeno je da su „Bosna i

Hercegovina i svi sudovi, agencije, vladini organi i institucije kojima
upravljaju entiteti ili koje djeluju u okviru entiteta, podvrgnuti odnosno
primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2.“ Ovom odredbom
Evropska konvencija i njeni protokoli su postali „srţ kataloga ljudskih prava
i sloboda u Ustavu Bosne i Hercegovine“ (Steiner et al. 2010: 142) i
centralno mjerilo kontrole u postupcima njihove zaštite. Prema praksi
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Evropska konvencija predstavlja
ustavnopravni akt sa snagom zakona koji je hijerarhijski iznad svih drugih
zakona a ispod Ustava Bosne i Hercegovine. Ovo potvrĊuje odluka Ustavnog
262
suda Bosne i Hercegovine u predmetu U- 5/04 kojom je dat prioritet Ustavu
Bosne i Hercegovine u odnosu na prava i slobode iz Evropske konvencije. U
navedenoj odluci „Ustavni sud primjećuje da prava iz Evropske konvencije
ne mogu imati superiorniji status u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine,
jer je Evropska konvencija kao meĊunarodni dokument stupila na snagu na
temelju Ustava Bosne i Hercegovine, te ustavne ovlasti proistiĉu iz Ustava
Bosne i Hercegovine, a ne iz Evropske konvencije“ (U-5/04, taĉka 14).
Svoju meĊunarodnopravnu dimenziju u Bosni i Hercegovini Evropska

konvencija dobija tek stupanjem Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo Savjeta
Evrope. „BiH je potpisala EKLJP 24. aprila 2002. godine, a ratifikovala 12.
juna 2002. godine, ukljuĉujući Protokol (prvi) te DP br. 6, 7. i 11.
Preuzimanjem DP broj 11 uz Konvenciju BiH je preuzela i sve odredbe iz
DP br. 2, 3, 4, 5, 8. i 9. TakoĊe, stupanjem na snagu DP broj 11 uz
Konvenciju odredbe iz DP broj 10 izgubile su znaĉaj. DP broj 12 stupio je na
snagu 1. aprila 2005. godine. DP broj 13 stupio je na snagu 1. novembra
2003. godine, a DP broj 14 stupio je na snagu 1. juna 2010. godine“
(Ademović – Marko – Marković 2012: 15). Ratifikovanjem Evropske
konvencije Bosna i Hercegovina je potpisala meĊunarodni ugovor i
„preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo prilagodi meĊunarodnim
obavezama koje proizlaze iz tog ugovora“ (Vehabović 2006: 61), ĉime se
Evropska konvencija „izdigla“ iznad njenog ustava i kao prioritetan cilj
postavila usklaĊivanje odredbi Ustava sa svojim odredbama. Zajedno sa
ratifikacijom Evropske konvencije ratifikovani su i njeni postojeći dopunski
protokoli.
Kada se sve navedeno uzme u obzir, dolazi se do zakljuĉka da su shvatanja o

ulozi Evropske konvencije u sistemu zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni
i Hercegovini dvojaka. Prema jednima, Evropska konvencija je
ustavnopravni akt koji ima snagu zakona i hijerarhijski se nalazi iznad svih
drugih zakona, ali ispod Ustava Bosne i Hercegovine, dok je, prema
drugima, ona meĊunarodnopravni akt koji se nalazi iznad svih zakona, pa i
samog Ustava, i koji zahtijeva usklaĊenost sa Ustavom ĉak i po cijenu
njegove promjene.
263
4. Uloga Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma u sistemu zaštite
ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini
Aneks I Dejtonskog mirovnog sporazuma sadrţi petnaest meĊunarodnih

dokumenta za zaštitu ljudskih prava i sloboda koji se primjenjuju u Bosni i
Hercegovini.8 Oni imanju snagu ustavnog zakona i dio su pravnog poretka
Bosne i Hercegovine. To potvrĊuje i ĉlan 2. stav 7. Ustava Bosne i
Hercegovine koji glasi: „Bosna i Hercegovina će ostati ili postati ugovorna
strana meĊunarodnih sporazuma navedenih u Aneksu I ovog Ustava.“
Direktna primjena meĊunarodnih sporazuma iz Aneksa I Dejtonskog
mirovnog sporazuma na unutrašnjem planu je neupitna, bez obzira da li ih je
Bosna i Hercegovina ratifikovala ili ne, a momentom ratifikacije odreĊenog
sporazuma za nju nastaju obaveze na meĊunarodnom planu.
Uţivanje prava i sloboda sadrţanih u meĊunarodnim sporazumima iz Aneksa

I Dejtonskog mirovnog sporazuma, saglasno ĉlanu 2. stav 4. Ustava Bosne i
Hercegovine, „obezbeĊeno je svim licima u Bosni i Hercegovini bez
diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su pol, rasa, boja, jezik,
vjeroispovijest, politiĉko ili drugo mišljenje, nacionalno i socijalno porijeklo
ili povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, roĊenje ili drugi status.“
Ono što je upitno je obim primjene ovih sporazuma, odnosno da li se oni
primjenjuju u potpunosti ili samo u sluĉaju kada se podnosilac zahtjeva
pozove na diskriminaciju nekog prava sadrţanog u njima. Ovo pitanje nije
precizirano Ustavom Bosne i Hercegovine, a pred Ustavnim sudom Bosne i
Hercegovine se našao izuzetno mali broj zahtjeva u kojima se pojedinci
pozivaju na kršenje nekog prava iz navedenih meĊunarodnih sporazuma.
Gotovo je nemoguće pronaći predmet u kojem se pojedinac poziva samo na
kršenje odreĊenog prava iz nekog od ovih sporazuma jer se, pored ovog,
obiĉno pozivaju i na kršenje nekog od prava iz ĉlana 2. stav 3. Ustava Bosne
i Hercegovine i/ili nekog prava sadrţanog u Evropskoj konvenciji za zaštitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda ili nekom od njenih protokola.
Analiziranjem nekoliko predmeta po kojima je odluĉivao Ustavni sud Bosne
i Hercegovine, a koji su se, izmeĊu ostalog, odnosili i na povredu prava iz
nekog od sporazuma iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma, moţe se
utvrditi stvarni obim njihove primjene.
8
Dokumenti iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma nabrojani su na stranicama 6. i 7.
264
Primjer 1:
U predmetu broj U-38/02 apelantkinja navodi da su joj

povrijeĊena sljedeća prava: pravo na praviĉno saslušanje u
graĊanskim i kriviĉnim stvarima i druga prava u vezi sa
kriviĉnim postupkom iz ĉlana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine
i ĉlana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda; pravo na nediskriminaciju u radu iz ĉlana II/4
Ustava Bosne i Hercegovine; prava iz MeĊunarodnog pakta o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i MeĊunarodne
konvencije o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. Ustavni
sud pronalazi da je, u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine,
nadleţan da odluĉuje o eventualnoj povredi navedenih prava jer
„Ustav Bosne i Hercegovine obezbjeĊuje najviši nivo zaštite
meĊunarodno priznatih ljudskih prava i sloboda (ĉlan //1),
ukljuĉujući i odredbu o nediskriminaciji koja se odnosi na
uţivanje prava i sloboda zaštićenih Ustavom Bosne i
Hercegovine ili meĊunarodnim sporazumima koji su navedeni u
Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine“ (U-38/02, taĉka 56).
Ustavni sud još napominje da, „kada se uzimaju u obzir tvrdnje o
diskriminaciji iz ĉlana II/4, uvijek sa mora pozivati na
meĊunarodne ugovore iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine“
(U-38/02, taĉka 57).
Primjer 2:
U predmetu AP-2819/09 apelant navodi da je diskriminisan u

ostvarivanju prava na rad i da mu je to pravo prekršeno suprotno
ĉlanovima 2, 4, 6. i 7. MeĊunarodnog pakta o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima, kao i relevantnim odredbama
MeĊunarodne konvencije o zabrani svih oblika rasne
diskriminacije. Ustavni sud pronalazi da „uţivanje ovog prava
garantirano je ĉlanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine kojim je
odreĊeno da je uţivanje prava i sloboda, predviĊenih u ovom
ĉlanu ili meĊunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I
ovog Ustava, osigurano svim licima u Bosni i Hercegovini, te da
uţivanje ovih prava mora biti osigurano bez diskriminacije po
bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politiĉko
ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost
s nacionalnom manjinom. Shodno navedenom, apelantovi navodi
o povredi prava na rad iz ĉl. 6. i 7. MeĊunarodnog pakta o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima biće ispitani u vezi
265
sa ĉlanom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa ĉlanom
5(e) MeĊunarodne konvencije o zabrani svih oblika rasne
diskriminacije (1965)“ (AP-2819, taĉka 8). Na identiĉan naĉin
Ustavni sud je postupio i u sluĉaju predmeta broj AP-1093/07,
koji se takoĊe odnosi na diskriminaciju u ostvarivanju prava na
rad u skladu sa navedenim meĊunarodnim sporazumima iz
Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Primjer 3:
U predmetu AP-1944/06 apelant se poziva na povredu prava na

rad, garantovanog MeĊunarodnim paktom o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima, ali ne navodi da je diskriminisan
po bilo kojem osnovu. „Kako se apelant nije pozvao na zabranu
diskriminacije iz ĉlana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi
ostvarivanja prava na rad, [...], Ustavni sud je zakljuĉio da je u
pogledu prava na rad predmetna apelacija ratione materiae
inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine“ (AP-1944/06,
taĉka 21). Isti stav Ustavni sud Bosne i Hercegovine zastupa i u
sluĉaju predmeta AP-227/08, dok u predmetu AP-3376/07 jasno
navodi da uţivanje prava iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog
sporazuma „nije garantovano samostalno već samo u vezi sa
ĉlanom II/4 Ustava Bosne i Hercegovine – 'Nediskriminacija'“
(AP-3376/07, taĉka 25).
Na osnovu analize navedenih predmeta moţe se zakljuĉiti da Ustavni sud

Bosne i Hercegovine ne primjenjuje u potpunosti meĊunarodne dokumente
iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno da je njihova
primjena ograniĉena i vrši se samo kada se podnosilac zahtjeva pozove na
zabranu diskriminacije iz ĉlana 2. stav 4. Ustava Bosne i Hercegovine, pa bi
se njihova uloga u sistemu zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i
Hercegovini mogla svesti na zabranu diskriminacije u pogledu ostvarivanja
prava garantovanih navedenim propisima.
Zaključak
Politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u Bosni i

Hercegovini, uspostavljen Ustavom Bosne i Hercegovine i Dejtonskim
mirovnim sporazumom, u potpunosti je baziran na meĊunarodnom pravu.
Njegovu osnovu ĉine Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i
266
osnovnih sloboda i njeni protokoli te petnaest meĊunarodnih dokumenata o
ljudskim pravima i slobodama sadrţanih u Aneksu I Dejtonskog mirovnog
sporazuma. „Tako je sa oko sedamdeset odredaba o pravima i slobodama,
normativno uspostavljen jedan od najboljih sistema zaštite ljudskih prava i
sloboda na svijetu“ (Kuzmanović 2002: 310). Njegove specifiĉnosti se
ogledaju u sljedećem:
- podrazumijeva direktnu primjenu Evropske konvencije za zaštitu

ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih protokola, kao i
meĊunarodnih dokumenata iz Aneksa I Dejtonskog mirovnog
sporazuma, na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira na
njihovu ratifikaciju i ĉlanstvo Bosne i Hercegovine u
meĊunarodnim organizacijama koje su donosioci navedenih
dokumenta;
- daje primat Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda i njenim protokolima kako u odnosu na sve
druge zakone tako i u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine;
- zahtijeva poštovanje i zaštitu ljudskih prava i sloboda u skladu sa
najvišim meĊunarodnim standardima.
Kao prednosti politiĉko-pravnog sistema zaštite ljudskih prava i sloboda u

Bosni i Hercegovini mogu se izdvojiti:
- potreba da se poštovanje i zaštita ljudskih prava i sloboda

izdigne na nivo viši od drţavnog;
- nivo ljudskih prava i sloboda osiguran graĊanima Bosne i
Hercegovine daleko je veći nego što bi bio da je sistem zaštite
ljudskih prava i sloboda baziran na unutrašnjem pravu.
Pored prednosti, politiĉko-pravni sistem zaštite ljudskih prava i sloboda u

Bosni i Hercegovini ima i nedostatke, a oni se ogledaju u sljedećem:
- Ustavni sud Bosne i Hercegovine daje prednost Ustavu Bosne i

Hercegovine bez obzira na ustavnu odredbu o primatu Evropske
konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih
protokola u odnosu na sve druge zakone;
- meĊunarodni dokumenti za zaštitu ljudskih prava i sloboda iz
Aneksa I Dejtonskog mirovnog sporazuma primjenjuju se samo
kada se pojedinac pozove na diskriminaciju u odnosu na uţivanje
nekog prava garantovanog u njima.
267
Literatura
1. Ademović, N., J. Marko, G. Marković (2012) Ustavno pravo Bosne i

Hercegovine, Fondacija „Konard Adenauer“, Sarajevo, dostupno na
http://www.kas.de/wf/doc/kas_33649-1522-15-30.pdf?130227155156 (pristupljeno
14. 3. 2013).
2. Bakšić-Muftić, J. (2005) „Razumijevanje Dejtonskog ustava 10 godina kasnije“,
Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu 42, str. 67–92, dostupno na
http://hrcak.srce.hr/37852 (pristupljeno 22. 6. 2013).
3. Dimitrijević, V., O. Raĉić, V. Đerić, T. Papić, V. Petrović, S. Obradovic (2007)
Osnovi međunarodnog javnog prava, drugo izdanje, Beogradski centar za ljudska
prava, Beograd.
4. Ibrahimović, O. (2001) Dejton = Bosna u Evropi: pravna suština Dejtona, Vijeće
Kongresa bošnjaĉkih intelektualaca, Sarajevo, dostupno na
http://www.camo.ch/PDFO/DejtonBos.pdf (pristupljeno 20. 6. 2013).
5. Kazazić, V. (2005) „Ostvarivanje i zaštita ljudskih prava u Bosni i Hercegovini
kroz praksu prava Ombudsmena i Doma za ljudska prava“, Zbornik radova
Pravnog fakulteta u Splitu 42, str. 43–53, dostupno na
http://www.pravst.hr/dokumenti/zbornik/200580/zb200501_ljudskapravaubosni.pdf
6. Kuzmanović, R. (2002) Ustavno pravo, treće izdanje, Pravni fakultet Univerziteta
u Banjoj Luci, Banja Luka.
7. Marković, R. (2008) Ustavno pravo i političke institucije, dvanaesto izdanje,
Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd.
8. Sadiković, Ć. (2001) Evropsko pravo ljudskih prava, Magistrat, Sarajevo.
9. Steiner, C., N. Ademović, C. Grewe, J. Marko, J. McBride, M. Lauth, P. Leroux-
Martin, R. Bainter, E. d'Aoust, U. Karpen, P. Nicholl, M. Campbell (2010) Ustav
Bosne i Hercegovine: komentar, prevod: N. Ademović, D. Prijić, N. Mršo, D.
Ĉolaković, A. Abdulahagić, S. Popovac, A. Ademović, Fondacija „Konard
Adenauer“, Sarajevo, dostupno na
http://www.ustavna_reforma.ba/files/articles/20070327/10/bs.Steiner-
_i_Ademović_Ustav_BiH_Komentar_20.04.2010..pdf (pristupljeno 15. 3. 2013).
10. Šarĉević, E. (2008) Dejtonski Ustav: karakteristike i karakteristični problemi,
Fondacija „Konard Adenauer“, Sarajevo, dostupno na
http://www.kas.de/wf/doc/kas_17301-1522-1-30.pdf?091051095402 (pristupljeno
3. 3. 2013).
11. Trnka, K. (2009) „Specifiĉnosti ustavnog ureĊenja Bosne i Hercegovine“, Revus
11, str. 45–71, dostupno na http://revus.revues.org/1102?lang=hr (pristupljeno 21. 6.
2013).
12. Ustav Bosne i Hercegovine, dostupno na
www.ccbh.ba/public/down/USTAV_BOSNE_I_HERCEGOVINE_srp.pdf
13. Vehabović, F. (2006) Odnos Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije
za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ACIPS, Sarajevo, dostupno na
http://www.acips.ba/bos/uploads/publikacije/odnos_ustava_bih_i_europske_konven
cije_za_zastitu_ljudskih_p.pdf (pristupljeno 8. 3. 2013).
268
Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
1. AP-1944/06, dostupno na
www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=132939 (pristupljeno 20. 5. 2014).
4. AP-227/08, dostupno na www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=289652
5. AP-2819/09, dostupno na www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=23216
6. U-38/02, dostupno na www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=23216
7. U-5/04, dostupno na www.ccbh.ba/srp/odluke/povuci_html.php?pid=35290
269
270
UPUTE ZA AUTORE
Ĉasopis Pregled je jedan od najstarijih ĉasopisa u Bosni i Hercegovini koji, sa

kraćim i duţim prekidima, izlazi od 1910. godine.
Ĉasopis Pregled afirmira stvaralaštvo nauĉnih radnika Univerziteta u Sarajevu kao i
drugih istraţivaĉa iz oblasti društvenih i humanistiĉkih nauka. Prioritet se ogleda u
nauĉnom pristupu teorijske elaboracije savremenih socijalnih, ekonomskih, pravnih
i politiĉkih procesa u Bosni i Hercegovini ali i svijetu. Ĉasopis pruţa mogućnost
nauĉnoj, knjiţevnoj, kulturnoj, društvenoj i ekonomskoj javnosti da prezentira
bosanskohercegovaĉke i evropske kulturnohistorijske tokove i protivrjeĉnosti.
Pozivamo autore da dostavljaju svoje radove i priloge koji sadrţajem odgovaraju
osnovnim tematskim opredjeljenjima Pregleda. U ĉasopisu objavljujemo tekstove
koji podlijeţu anonimnoj recenziji.
U ĉasopisu se objavljuju sljedeće kategorije tekstova:
Ĉlanci:
- izvorni nauĉni ĉlanci;
- pregledni nauĉni ĉlanci;
- kratki nauĉni ĉlanci;
- struĉni ĉlanci;
Pogledi i mišljenja
- eseji
Osvrti i prikazi:
- izlaganja sa nauĉnih i struĉnih skupova;
- osvrti;
- prikazi;
- prilozi;
- prijevodi.
Da bi bili objavljeni u ĉasopisu, tekstovi trebaju biti oblikovani prema sljedećim

uputama:
Oblikovanje teksta
1. dokument pohraniti u programu MS Word (*.doc ili .docx format);
2. stranica standardne veliĉine (A 4);
3. single prored za cijeli rad;
4. font Times New Roman, 12 pt;
5. margine 2,5 cm;
6. ne koristiti nikakve stilove;
7. ne ureĊivati zaglavlje (Header) niti podnoţje (Footer) dokumenta;
8. obavezno brojĉano oznaĉiti stranice.
271
Struktura rada
1. ime i prezime autora/ice i profesija;
2. naziv institucije u kojoj radi;
3. e-mail adresa autora/ice;
4. naslov rada na bosanskom/hrvatskom/srpskom i engleskom jeziku;
5. saţetak (do 250 rijeĉi u trećem licu) i kljuĉne rijeĉi na
bosanskom/hrvatskom/srpskom i engleskom jeziku;
6. spisak korištene literature.
- Kada autori elaboriraju pojedine segmente nekog problema, tekstovi trebaju

sadrţavati koncizne podnaslove;
- U sluĉajevima kada se koriste kratice i simboli, uz rad moraju obavezno biti
priloţena objašnjenja;
- Kada rad sadrţi ilustracije, fotografije, grafikone, tabele i sl., iste moraju biti
numerisane i sa navedenim izvorom iz kojeg su preuzete;
- Obim rada je ograniĉen do šesnaest (16) stranica teksta, ukljuĉujući sve
dijelove rada;
- Saţetak rada treba sadrţavati opći prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i
zakljuĉak;
- Kljuĉne rijeĉi trebaju sadrţavati bitne pojmove koji se pojavljuju u tekstu, ali ne
opće i preširoke pojmove;
- Na kraju rada se navodi numerisan spisak korištene literature poredane
abecednim redom po prezimenu autora, u kojem se ne vrši selekcija izvora (na
monografije, ĉasopise, zbornike, arhivsku graĊu, web stranice i sl.). Ukoliko se
navodi više radova jednog autora, radovi se navode hronološkim redom;
- U radovima će se poštovati jezik autora (bosanski, hrvatski ili srpski), kao i
pismo teksta (latinica ili ćirilica);
- Dostavljeni tekstovi trebaju biti lektorisani.
Svaki autor treba dostaviti izjavu da je rad autorsko djelo i da nije prethodno
objavljen, niti će biti ponuĊen drugom ĉasopisu na objavljivanje.
Bez navedenih elemenata nijedan rad neće biti objavljen.
Molimo autore/ice da se pridrţavaju Harvardskog sistema navoĊenja i citiranja

(http://library.leeds.ac.uk/skills-referencing-harvard).
U Harvardskom sistemu citiranja bibliografske bilješke u zagradama unutar teksta

se navode sljedećim redoslijedom: prezime autora, zatim godina objavljivanja
navedenog teksta. Na primjer: (Imamović, 2008).
Knjige:
 Knjige sa jednim autorom:
Imamović, M., 2008. Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat.
272
 Knjige sa dva autora:
Hartman, K., Ackermann, E., 2004. Searching and Researching on the
Internet and World Wide Web. 4 izd. Franklin: Beedle & Associates Inc.
 Knjige sa tri autora:
Lasić-Lazić, J., Laszlo, M., Boras, D., 2008. Informacijsko čitanje. Zagreb:
Zavod za informacijske studije.
 Knjige sa više od ĉetiri autora:
Talović, M. et al., 2011. Notacijska analiza u nogometu. Sarajevo: Fakultet
sporta i tjelesnog odgoja.
Poglavlje u knjizi:
Šunjić, M., 1996. Odnosi Bosne i Venecije u vrijeme vladavine Tvrtka I. U: Šunjić,
M. Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV st.). Sarajevo: HKD Napredak. Str. 53-79.
Elektronske knjige:
Pušina, A., 2014. Stil u psihologiji: teorije i istraživanja. [e-knjiga] Sarajevo:
Filozofski fakultet. Dostupno na: http://www.ff-
eizdavastvo.ba/Books/Stil_u_psihologiji_teorije_i_istrazivanja.pdf
[25. 09. 2014.].
Nauĉni i struĉni rad u zborniku ili zbirci radova:

Dizdar, S., 2010. Slika stanja Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini. U:
Mitrović, P. ur. Zbornik radova sa međunarodnih okruglih stolova o implementaciji
Bolonjskog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine. Mostar: Federalno
ministarstvo obrazovanja i nauke/znanosti, str. 13-61.
Ĉlanak u ĉasopisu:
Grubiša, D., 2011. Politološke dvojbe u Europskoj uniji: potraga za odreĊenjem.
Politička misao, 48 (2), str. 61-90.
Web stranice:
Šarĉević, A., 2012. Socijalna moć uma. [online] Dostupno na:
<http://www.academia.edu/2926123/_Socijalna_moc_uma_-
_Recenzija_Abdulah_Sarcevic> [25. 09. 2014.].
Radove slati na adresu izdavacka.djelatnost@unsa.ba

Kontakt: Fuada Muslić, prof., Sekretar Redakcije
Tel: 00 387 33 565-122
www.pregled.unsa.ba
Univerzitet u Sarajevu, Redakcija ĉasopisa Pregled

Obala Kulina bana 7/II, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
273
274
AIMS AND SCOPES
Current social, economic, legal and political processes are at the heart of
comprehending the culture-historical developments, in both Bosnia and
Herzegovina and the contemporary world. New issues have emerged that require
the rethinking of traditional and empirical thinking in the areas of social sciences
and humanities. The Pregled journal provides an academic platform for the
presentation of research and theoretical analysis of journal’s main areas of interest –
social sciences and humanities. Pregled welcomes contributions from both
established and younger scholars at the University of Sarajevo, as well as other
contributions at the theoretical debates in aforementioned areas of interest. All
submissions are peer reviewed to a high standard.
NOTES TO CONTRIBUTORS
The following categories of texts are published in the journal:
Articles:
- Original research articles;
- Scientific articles;
- Brief scientific articles;
- Professional/Expert articles;
Views and Opinions:

- Essays
Reviews and Comments:

- Papers presented at scientific and expert conferences;
- Reviews;
- Views;
- Contributions;
- Translations.
Authors will be required to conform fully with the approved style of the journal,
which is given here:
Basic Formatting:
1. Paper setting: A 4 (21,59 x 27,94 cm)
2. Articles should be prepared in a basic word-processing program like Word and
submitted as a *.doc/*.docx file;
3. Line spacing set to 1 throughout the document;
4. 12 point font (Times New Roman preferably) used throughout the document;
5. Margins set to 2,54 cm. on all four sides of the paper;
6. Use of any other formatting styles is forbidden;
7. Use of any other headers and footers is forbidden;
8. All pages of the entire manuscript ought to be serially numbered.
275
Body of the article:
1. Author’s name, surname and occupation;
2. Name of the institution where the author works;
3. Author’s email address;
4. Article’s title in Bosnian/Croatian/Serbian and English language;
5. Summary of about 250 words (in English and third person) and a list of
5-7 key words, placed after the summary;
6. Reference list.
- When working in details certain segments of some issue, that bodies of text
should fall under precise subheadings;
- Abbreviations and symbols, if used, ought to be accompanied with
corresponding explanations;
- Tables, photographs, charts etc. ought to be serially numbered and have their
original sources clearly referenced;
- The required length of articles is 16 pages, including all material;
- Article’s summary should present general overview of the subject, used
methodology, obtained results and conclusion;
- Keywords ought to be terms appearing in the text, excluding the overly general
or wide ones;
- Author should provide, at the end of the article, the numbered list of used
reference entries alphabetically by surnames of authors, without dividing entries
into source categories (monographs, journals, books of proceedings, archive
material, web pages etc.). Multiple works by same author should be listed in
ascending chronological order;
- Author’s choice of language (Bosnian/Croatian/Serbian) and script (Latin or
Cyrillic) will be adhered in articles;
- Submitted articles ought to be proofread.
Authors will give written statement that submitted article is copyrighted material
having been not previously published, or offered to some other journal for
publishing.
Articles that do not adhere to the aforementioned rules risk being rejected.
Submitted articles will be required to adhere to Harvard style referencing. Full

instructions can be found at the following link: http://library.leeds.ac.uk/skills-
referencing-harvard
Here are provided examples of Harvard citing and referencing:
Books:
 Books produced by one author:
Imamović, M., 2008. Knjige i zbivanja. Sarajevo: Magistrat.
276
 Books produced by two authors:
Hartman, K., Ackermann, E., 2004. Searching and Researching on the
Internet and World Wide Web. 4th edition. Franklin: Beedle & Associates
Inc.
 Books produced by three authors:
Lasić-Lazić, J., Laszlo, M., Boras, D., 2008. Informacijsko čitanje. Zagreb:
Zavod za informacijske studije.
 Books produced by more than four authors:
Talović, M. et al., 2011. Notacijska analiza u nogometu. Sarajevo: Fakultet
sporta i tjelesnog odgoja.
Book chapters:
Šunjić, M., 1996. Odnosi Bosne i Venecije u vrijeme vladavine Tvrtka I. U: Šunjić,
M. Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV st.). Sarajevo: HKD Napredak. Pgs. 53-79.
E-books:
Pušina, A., 2014. Stil u psihologiji: teorije i istraživanja. [e-book] Sarajevo:
Filozofski fakultet. <http://www.ff-
eizdavastvo.ba/Books/Stil_u_psihologiji_teorije_i_istrazivanja.pdf> Visited on [25
September 2014].
Scientific papers published in Books of Proceedings:

Dizdar, S., 2010. Slika stanja Bolonjskog procesa u Bosni i Hercegovini. U:
Mitrović, P. ur. Zbornik radova sa međunarodnih okruglih stolova o implementaciji
Bolonjskog procesa u Federaciji Bosne i Hercegovine. Mostar: Federalno
ministarstvo obrazovanja i nauke/znanosti, Pgs. 13-61.
Articles published in magazines:

Grubiša, D., 2011. Politološke dvojbe u Europskoj uniji: potraga za odreĊenjem.
Politička misao, 48 (2), Pgs. 61-90.
Web pages:
Šarĉević, A., 2012. Socijalna moć uma. [online] Available at:
<http://www.academia.edu/2926123/_Socijalna_moc_uma_-
_Recenzija_Abdulah_Sarcevic> Visited on [25 September 2014].
Articles can be submitted by email to izdavacka.djelatnost@unsa.ba.

Contact person: Fuada Muslić, Grad. Eng. Lit., Editorial Board Secretary
Tel. 00 387 33 565 122, www.pregled.unsa.ba
University of Sarajevo, Pregled Board of Editors

Obala Kulina bana St., 7/II
71000 Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
277
278
279
ISSN 0032-7271

Pregled 2 2016 Meldijanin Clanak 2 PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Pregled 2 2016 Meldijanin Clanak 2 PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ISSN 0032-7271

God. LVIII, br. 3 (2017.)

Sarajevo, septembar/September-decembar/December 2017

Sarajevo, septembar-decembar 2017.

Glavni i odgovorni urednik:

Časopis Pregled je indeksiran u EBSCO Publishingu, INDEX COPERNICUS i CEEOL

Sarajevo, September-December 2017

International Editorial Board:

Editorial Board Secretary:

Fourth month periodical

Periodical Pregled is indexed in EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS and C.E.E.O.L.

Pogledi i mišljenja / Views and Opinions

Prikazi i osvrti / Reviews and Comments

Prof. dr. Asim Mujkić: Nacrt za demokratsku rehabilitaciju Bosne i

Upute za autore / Guidelines for Authors ................................................ 271 / 275

DOSEZI I PRETPOSTAVKE UBRZANJA INTEGRACIJE

REACH AND PRESUPPOSITIONS FOR ACCELERATION OF B-H

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, Dejtonski mirovni sporazum, Evropska unija,

1) Uloga meĎunarodne zajednice i Evropske unije u izgradnji mira u

U istorijskom kontekstu izgradnje mira u Bosni i Hercegovini meĊunarodna

Angaţovanjem vojnih mirovnih snaga meĊunarodne zajednice u Bosni i

Zbog neuspješne privatizacije privrednih preduzeća više hiljada radnika je

U svojim aktivnostima meĊunarodna zajednica je od 1998. godine, a nakon

Povratak izbjeglica i raseljenih osoba odvijao se uz podršku meĊunarodne

Povratak imovine i obnova kuća i stanova bila je vaţna pretpostavka za

Najmanji povratak je postignut za hrvatsko stanovništvo na prostoru

Posebno mjesto u aktivnostima meĊunarodne zajednice odnosi se na

Nacionalne stranke nisu mogle uspostaviti meĊusobni konsenzus. Konsenzus

MeĊu brojnim izvedenim reformama izdvaja se reforma u oblasti odbrane.

Dejtonskim mirovnim sporazumom je uspostavljen mir u Bosni i

Ovi ciljevi pretpostavljaju strateško opredjeljenje drţave Bosne i

Usvajanjem Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine i formiranjem

U odvijanju procesa integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju

Do obrta dolazi 2015. godine kada se, na temelju zajedniĉke inicijative

Suštinu njemaĉko-britanske inicijative ĉini novi odnos institucija Evropske

Tokom 2016. godine podnesena je aplikacija za ĉlanstvo Bosne i

Pod pretpostavkom da Evropska komisija prihvati odgovore Bosne i

3) Kako ubrzati integraciju drţave Bosne i Hercegovine u

Pitanje svih pitanja postaje: „Da li je moguće ubrzanje integracije Bosne i

Interes za Bosnu i Hercegovinu raste od Ruske Federacije i Republike

Nove geopolitiĉke silnice direktno utiĉu na poloţaj Bosne i Hercegovine, a

U odnosu na geopolitiĉke promjene u svijetu i Bosni i Hercegovini u drugoj

Zbog svih novih geopolitiĉkih kretanja integracija Bosne i Hercegovine u EU

Drugu najvaţniju pretpostavku za ubrzanje integracije drţave Bosne i

Model široke koalicije za evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu

Široka koalicija za evropsku pravnu drţavu Bosnu i Hercegovinu uz podršku

Na ovaj naĉin voĊeno ubrzanje integracije Bosne i Hercegovine u Evropsku

GraĊani Bosne i Hercegovine su privrţeni oĉuvanju mira i meĊuetniĉke

Mir u Bosni i Hercegovini je i nakon 22 godine od Dejtonskog mirovnog

Prema tome, proces integracije drţave Bosne i Hercegovine u NATO savez

NATO za Bosnu i Hercegovinu nije isto što je za druge zemlje Zapadnog

U tom pravcu je veoma uspješno prošla faza integracije BiH u NATO u

Posmatrajući meĊunarodni kontekst izgradnje mira u Bosni i Hercegovini,

Demokratska tijela drţave Bosne i Hercegovine bi nakon aktiviranja

Kretanje ka ĉlanstvu Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju glavni oslonac

Odlaganje prijema Bosne i Hercegovine u ĉlanstvo NATO saveza moţe

Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. uspostavljen je mir u Bosni i

U mjeri u kojoj se odvija uspješna integracija drţave Bosne i Hercegovine u

Uĉvršćivanje i izgradnja mira u Bosni i Hercegovini prate zastoji uslovljeni

Strateško opredjeljenje Bosne i Hercegovine za integraciju u Evropsku uniju

Zbog promjene geopolitiĉkih kretanja u svijetu i Evropi nuţno je promijeniti

a) podizanju moderacije integracijskog procesa za Bosnu i

b) uspostavljanju široke koalicije parlamentarnih stranaka za