Javni sektor i socijalni transferi

1.Što misle predstavnici organskog nazora o ulozi države u društvu?

Prema organskom nazoru, pojedinci su vrijedni samo po svojim doprinosima ostvarenju

društvenih ciljeva. Te ciljeve određuje država.

YANG CHANG-CHI, Mao Tse-tungov učitelj morala u Pekingu vjerovao je da je“država

organska cjelina, isto kao što je ljudsko tijelo organska cjelina. Ona nije poput stroja koji
može biti rastavljen i ponovno sastavljen“.
PLATON je zamišljao državu čiji bi cilj bio ostvarivanje zlatnog doba u kojem bi ljudska
djelatnost bila vođena savršenom racionalnošću.
ADOLF HITLER smisao države vidio je u ostvarivanju rasne čistoće:“Država je konačno
sredstvo.Njezina je konačnost u očuvanju i napretku zajednice fizički i psihički istovrsnih
stvorenja.“
LENJIN - proleterska država ima svrhu“voditi cijeli narod u socijalizam,…biti učitelj, vodič,

vođa svih radnih i izrabljivanih ljudi“.

Zastupnici organskog nazora obično tvrde da je za društveni organizam ostvarivanje pojedinih

ciljeva prirodno.

2. Što misle predstavnici mehaničkog nazora o ulozi države u društvu?

Prema mehaničkom nazoru na društvo, država predstavlja napore da se unaprijede ciljevi

pojedinaca.
Američki državnik HENRY CLAY:“ Država je povjerenje, a državni službenici povjerenici,
a povjerenje i povjerenici stvoreni su za dobrobit naroda.“ U središtu je pojedinac,a ne grupa.
Postoji opća suglasnost da je dobro za pojedinca kada ih država štiti od nasilja,a da bi to
postigla mora imati monopol na moć prisile.Inače nastaje anarhija,kako je to naveo filozof
THOMAS HOBBES:“Ljudski život(postaje) samotan,siromašan,strašan,surov i kratak.“
ADAM SMITH tvrdi da država treba imati zadaću da štiti svoje članove kako ne bi bili
izloženi tjelesnoj prisili. Država treba biti odgovorna za stvaranje i očuvanje određenih javnih
službi i javnih ustanova, koje nikako ne mogu biti u interesu nekog pojedinca. Pri tom misli
na stvari poput mostova, kanalizacije- infrastrukture koja je nužna za život društva.
Libertarijanci koji vjeruju u vrlo ograničenu državu pobijaju svaku daljnju ekonomsku
ulogu države. Sumnjičavi su u sposobnosti države da poboljša društvenu blagodat.
Socijaldemokrati vjeruju da je za dobrobit pojedinca potrebna značajna državna intervencija.

1
Između libertarijanaca i socijaldemokrata cijeli je niz stavova s obzirom na opseg državne
intervencije. Relativno je novija napomena da je pojedinac važniji od grupe.

3. Kako se može mjeriti veličina države?

Političari i novinari često se kao pokazateljem koriste brojem zaposlenih u javnom

sektoru.Ipak, zaključivanje o veličini države na temelju broja zaposlenih koje ona upošljava
može biti pogrešno.
Razuman i uobičajeniji pristup jest mjerenje veličine države pomoću iznosa njezinih
godišnjih izdataka,od kojih su 3 vrste:
1. kupnja roba i usluga(država kupuje širok spektar roba i usluga,od raketa s
navođenjem do šumarskih usluga)
2. transferi dohotka ljudima,tvrtkama i drugim razinama vlasti(država uzima dohodak
od nekih pojedinaca ili organizacija i daje ga drugima)
3. plaćanje kamata(država često pozajmljuje za financiranje svojih djelatnosti i, poput
svakog drugog tko pozajmljuje,mora platiti kamate)

4. Što predstavlja konsolidirani proračun?

Savezna država po stavkama navodi sve svoje prihode i rashode u dokumentu koji se naziva
objedinjeni(konsolidirani) proračun.

5. Kako se može financirati država?

Savezna država može učinkovito ostvariti bilo kakve željene rashode i za njihovo se
financiranje može koristiti zaduživanjem i porezima.

6. Što može utjecati na promjene realne vrijednosti državnog duga?

U javnim raspravama porezi se smatraju jedinim izvorom državnih prihoda.Međutim,kada je

država dužnik, a razina cijena raste, promjene u realnoj vrijednosti duga mogu biti važan
izvor javnih prihoda. Inflacija smanjuje realnu vrijednost duga.

7. Objasni teoriju ponude rada. Što je učinak supstitucije, a što učinak dohotka?

Teorija ponude rada kao polaznu točku uzima da je odluka o radu zasnovana na racionalnoj
podjeli vremena. Pretpostavimo da Rogers ima na raspolaganju samo određen broj sati
dnevno. On vidi zadovoljstvo(korisnost) u odmoru,ali da bi zaradio plaću mora raditi, a prema
tome i ograničiti svoje vrijeme odmora. Rogersov je problem pronalaženje kombinacije plaće

2
i odmora koja će maksimizirati njegovu korisnost. Nadnica je cijena Rogersova vremena. Za
svaki sat koji potroši odmarajući se Rogers odustaje od 10 $ nadnice – vrijeme je doslovno
novac. Međutim, „racionalni“ pojedinac,općenito govoreći, ne radi svaki mogući sat,pa makar
mu odmor bio skup. Ljudi troše vrijeme na odmor u onoj mjeri u kojoj korist od odmora
nadmašuje troškove odmora. Ovaj model zanemaruje mogućnost da radno ponašanje nekog
pojedinca može ovisiti i o radnim odlukama drugih članova njegove obitelji. Isto tako, model
ne uzima u obzir pitanje može li pojedinac raditi onoliko sati koliko želi. Cjelokupna ideja da
ljudi racionalno odlučuju uzimajući u obzir troškove i koristi može se činiti nerealnom.
Međutim, glavna zamisao izgradnje modela jest njegovo pojednostavljenje,tako da problem
bude sveden samo na bitno. Ne bi trebao biti procijenjen po tome je li istinit ili nije,nego je li
vjerojatan i uči li nas čemu. Zasnovan je na pretpostavci da je maksimiziranje korisnosti dobra
radna hipoteza.

Učinak supstitucije – oporezivanjem odmor postaje jeftiniji, pa će se koristiti češće-odnosno

raditi manje, što smanjuje stvarni dohodak.

Učinak dohotka – Dokle god je odmor normalno dobro, potrošnja raste kako dohodak raste,
i obrnuto - taj gubitak dohotka vodi smanjenju korištenja odmora. - manje odmora znači više
rada. Budući da oporezivanje zarade čini čovjeka siromašnijim, to ga navodi da radi više. To
se zove učinak dohotka.

8. Koje se metode empirijske analize koriste u ekonomiji? Što su prednosti, a što nedostatci
ovih metoda?

Metode empirijske analize: osobni intervjui, eksperimenti i ekonometrijska procjena.

 Intervju se sastoji od neposrednog ispitivanja ljudi o tome kako politike djeluju na

njihovo ponašanje. Međutim, ljudi ne moraju zaista reagirati na politiku onako kako
kažu da reagiraju.

 Društveni pokusi izvrgavaju jednu skupinu ljudi nekoj politici i uspoređuju njihovo
ponašanje s ponašanjem kontrolne skupine. Problemi mogu nastati zato što pokus sam
po sebi može utjecati na ponašanje ljudi,zato što je teško postići slučajan uzorak, i zato
što su društveni pokusi prilično skupi.

 Laboratorijskim se pokusima proučavaju neke vrste ekonomskih odluka,ali u umjetnoj

atmosferi osobe ne mogu ponoviti ponašanje iz stvarnog života. Međutim,
laboratorijski su pokusi mnogo jeftiniji od društvenih i omogućuju više fleksibilnosti.

3
  Ekonometrija je statistička analiza ekonomskih podataka. U njoj se o posljedicama
različitih politika zaključuje iz promatranog ponašanja. Nedostaci:

- pogrešni se rezultati postižu ako su podaci kombinirani od vrlo različitih skupina

- ako se zanemare važne varijable

- ako je primijenjena pogrešna matematička formula

- ako varijable nisu dobro izmjerene ili ako postoji međusobna uvjetovanost među
njima.

9. Kako definiramo privatna, a kako javna dobra?

Javna su dobra karakteristična po tome što nisu konkurentna u potrošnji-svaki pojedinac troši
jednaku količinu tih dobara. Gledanje vatrometa je javno dobro. Javna se dobra mog ponuditi
privatno, kao što se i privatna mogu ponuditi javno. Privatno dobro je dobro koje je
konkurentno potrošnji.

10. Što je čisto javno dobro?

Čisto javno dobro je dobro koje nije konkurentno u potrošnji. To znači da su, jednom kada je
dobro ponuđeno , dodatni troškovi resursa druge osobe koja troši to dobro jednaki nuli.

11. Može li privatna ponuda javnih dobara biti učinkovita?

U određenim slučajevima javna dobra i usluge mogu se nabaviti privatno. Javno dobro poput
zaštite mogu ponuditi javno osigurane policijske snage. Alternativno, zaštita se donekle može
osigurati i privatnim kupovanjem jakih brava, provalničkih alarma i unajmljivanjem
tjelohranitelja. Čak i kada je javna ponuda dobara selekcionirana, potrebno je izabrati između
javne i privatne proizvodnje. Ključni čimbenik pri odluci hoće li javna ili privatna
proizvodnja biti učinkovitija jest tržišna sredina.

12. Što je egalitarizam u robama?

Egalitarizam u robama- društveno poimanje nepristranosti može zahtijevati da neke robe

budu svima dostupne. Npr. obrazovanje - ljudi vjeruju da svatko treba imati pristup bar nekoj
minimalnoj razini školovanja. Takav se stav pojavljuje i u tekućoj raspravi o medicinskoj
skrbi.

4
13. Je li obrazovanje privatno ili javno dobro?

Obrazovanje je primarno privatno dobro jer poboljšava blagostanje učenika povećavajući

njihovu mogućnost zarađivanja za život,tj.njihovu mogućnost da prežive. Premda je
obrazovanje općenito javno ponuđeno, nije jasno je li ono javno dobro.

14. Što opisuje Lindhalov model?

Lindhalov model opisuje proceduru za postizanje jednoglasnog prihvaćanja odluke o odabiru

učinkovite količine javnih dobara, uz uvjet da postoji odgovarajući porezni sustav za njezino
financiranje.

15. Koja su pravila većinskog glasovanja?

Većinsko glasanje može rezultirati nedosljednim odlukama glede javnih dobara ako
preferencije nekih glasača imaju više vrhova. Pravila većinskog glasovanja ne postižu uvijek
očite i logične rezultate. Za konačan rezultat glasovanja s preferencijama bitan je red kojim
se glasovalo. Kontroliranje reda glasovanja- rasporeda daje veliku moć. Podešavanje
rasporeda postupak je organiziranja reda glasovanja na način koji će osigurati željeni rezultat.

16. Da li razmjena glasova poboljšava ili pogoršava blagostanje?

Razmjena glasova omogućuje glasačima da izraze jačinu svojih preferencija trgujući

glasovima. Ipak, ponekad manjina može ostvariti svoje želje na teret većine koja će snositi
troškove. Razmjenom glasova može se postići željeni učinak i omogućiti dobitke za
pojedince, te poboljšati blagostanje pri većinskom glasovanju. Uz razmjenu glasova većina
glasača može osnovati savez i glasovati za projekte koji služe njihovim interesima, a čije
troškove u biti snosi manjina, što može pogoršati blagostanje.

17. Što je lobiranje?

Pojedinci se mogu koristiti političkim sustavom da bi preraspodijelili dohodak u svoju korist.

Takva se aktivnost naziva lobiranjem – korištenjem države za ostvarenje povrata viših od
normalnih(rente).

18. Koje sve skupine, pored izabranih političara, utječu na državne fiskalne odluke?

5
SUDSTVO, NOVINARI I STRUČNJACI.

19. Koja objašnjenja možeš ponuditi na pitanje zašto raste državna potrošnja?

Preferencija građana. Relativni porast veličine države ne mora značiti kako nešto nije u redu
s političkim procesom. Povećanje državne potrošnje može biti posljedica želja glasača.

Marksističko gledište. Rast državne potrošnje nerazdvojivo je vezan za političko-ekonomski

sustav. Privatni sektor teži prevelikoj proizvodnji,pa kapitalistička vlada mora povećati
potrošnju da bi apsorbirala tu proizvodnju.

Slučajni događaji. Neke teorije rast državne potrošnje vide kao nužnost, a neke ga smatraju
posljedicom slučajnih događaja. Vanjski šokovi poput velikih kriza,ratova zahtijevaju veću
državnu potrošnju i nove načine financiranja.

Društveni stavovi. Društveni trendovi koji potiču samodokazivanje pojedinaca vode ljude da
postavljaju neumjerene zahtjeve političkom sustavu. Ljudi podcjenjuju koristi državnih
projekata umjesto njihovih troškova.

Preraspodjela dohotka. Državna se potrošnja povećava jer se pojedinci koji imaju nizak
dohodak koriste političkim sustavom za preraspodjelu dohotka u svoju korist.

20. Što je granica siromaštva?

Granica siromaštva (poverty line) je utvrđena razina realnog dohotka koji se smatra
dovoljnim za osiguranje minimalno doličnog životnog standarda. Pri izračunavanju granice
siromaštva prvi je korak procjena minimalnih troškova prehrane koji udovoljavaju
odgovarajućim prehrambenim standardima. Drugi je korak određivanje dijela dohotka koji za
hranu troše obitelji različitih veličina. Granica siromaštva dobiva se množenjem recipročnog
iznosa tih odnosa troškovima odgovarajuće prehrane.

21. Što je jaz ?

Jaz siromaštva određuje iznos novca kojim bi se razina dohotka svih siromašnih kućanstava
podigla do granice siromaštva,uz pretpostavku da transferi ne bi utjecali na odnos korisnika
prema radu.
22. Objasni teoriju jednostavnog utilitarizma.

Uobičajena ekonomika blagostanja navodi da je društveno blagostanje utvrđeno blagostanjem

njegovih članova. Prema utilitarizmu država bi trebala preraspodjeljivati dohodak sve dok

6
povećava društveno blagostanje. Promjena koja nekoga dovodi u bolji položaj bez pogoršanja
položaja drugih povećava društveno blagostanje. Društveno je blagostanje zbroj individualnih
korisnosti. To se zove zbrojna funkcija društvenog blagostanja. Imamo pretpostavke da :
-- pojedinci imaju potpuno jednake funkcije korisnosti koje ovise samo o razini njihovih
dohodaka
-- te funkcije korisnosti pokazuju smanjenje granične korisnosti dohotka
-- je ukupna vrijednost raspoloživog dohotka fiksna (nepromjenjiva)
Uz te pretpostavke i zbrojnu funkciju društvenog blagostanja država treba preraspodijeliti
dohodak tako da se postigne potpuna jednakost.

23. Što je maksimin kriterij?

Društveno blagostanje ovisi o koristi što ju ostvaruje pojedinac koji ima minimalnu korisnost
u društvu.Taj se društveni cilj često naziva maksimin kriterij jer je cilj maksimizirati
korisnost pojedinca koji ima minimalnu korisnost u društvu. Maksimin kriterij zahtjeva da
preraspodjela dohotka bude savršeno jednaka,osim u onoj mjeri u kojoj odstupanje od
jednakosti poboljšava blagostanje najsiromašnije osobe.

24. Daj primjer pareto učinkovite raspodjele dohotka.

Preraspodjela nikad nije značila Paretovo poboljšanje. To je posljedica pretpostavke da

svačija pojedinačna korisnost ovisi samo o dohotku te osobe. Za razliku od toga,zamislimo da
su pojedinci koji ostvaruju dohotke nesebični, tako da njihova korisnost ne ovisi samo o
njihovim dohocima već i o dohocima koje imaju siromašni. Pretpostavimo da bi se svaka
osoba osjećala bolje ako bi raspodjela dohotka bila ujednačenija. Djelujući sam,ni jedan
pojedinac nije voljan transferirati dohodak siromašnima. Ako se država koristi svojom moći
prisile da svakom tko je bogat nametne obvezu preraspodjele dohotka siromašnima,
ekonomska učinkovitost raste. Pareto učinkovita preraspodjela dohotka ostvaruje se kada
ničiji položaj nije pogoršan transferom.

25. Da li se transferi u naturi vrednuju više od transfera u novcu?

Mnogi državni programi dijele dobra i usluge(transferi u naturi) umjesto gotovine. Prema
zakonu, primatelji ne smiju preprodavati tako dobivena dobra i usluge. Ako bi primatelji
željeli potrošiti manje, vrijednost transfera u naturi manja je od tržišne cijene. Transferi u
naturi mogu imati jednaku korisnost kao transferi u gotovini.

7
26. Koje su bile glavne zamjerke AFDC programa i zašto je isti ukinut 1996.god.?

AFDC ( Aid to Families with Dependent Children) – pomoć obitelji s malodobnom djecom.
Za vrijeme AFDC-a svatko tko je imao dohodak ispod određene razine i ispunjavao neke
druge propisane uvjete imao je pravo na stalnu novčanu pomoć. AFDC je stvorio 100 postotni
porez na zaradu, pojedinačna naknada smanjuje se za dolar na svaki zarađeni dolar čime se
korisnik izravno oporezuje. Ekonomska teorija navodi da to može djelovati destimulativno na
rad, a tu su hipotezu potvrdila i empirijska istraživanja. Najčešće kritika programa AFDC bile
su negativne posljedice koje je imao na radne poticaje korisnika. AFDC znatno smanjuje
ponudu rada korisnika jer zašto bi netko radio ako ostvaruje jednak dohodak kao i da ne radi.
AFDC program stvara dugotrajnu ovisnost o socijalnoj skrbi što utječe na strukturu
obitelji.Tvrdi se da program AFDC potiče očeve na napuštanje obitelji, budući da su pravo na
ostvarivanje ovog oblika pomoći ostvarivali samohrani roditelji.
Reformom socijalne skrbi iz 1996. ukinut je AFDC i pravo na stalnu novčanu pomoć.
Novčane se pomoći nakon toga odobravaju samo u određenom trajanju i uz propisane uvjete.
Korisnici ne mogu primati gotovinu dulje od pet godina, a nakon dvije godine moraju
sudjelovati u djelatnostima pripreme za zapošljavanje.

27. Što podrazumijevamo pod negativnim porezom na dohodak (daj primjer)?

Uz negativan porez na dohodak, naknada koju pojedinac prima smanjuje se samo za dio
onoga što je zaradio. Stoga su poticaji za rad bolji nego programi AFDC, ali su skuplji uz
jednake ostale uvjete. Npr. pretpostavimo da je osnovna mjesečna naknada 100 $ i da porezni
sustav ima poreznu stopu od 25% na dodatnu zaradu. Ako pojedinac zaradi 40 $, osnovna mu
se naknada smanjuje za 10 $. Ukupni mjesečni dohodak tada je zbroj 90 $ (od naknade iz
soc.skrbi) i 40 $ (od zarade) ili, ukupno 130 $. Pojedinac će biti skloniji raditi u uvjetima
negativnog poreza na dohodak nego u sustavu sa 100 %-tnom poreznom stopom na zaradu.

28. Što je workfare?

Workfare – naknada za rad. Radno sposobni pojedinci dobivaju novčanu pomoć samo ako
pristanu sudjelovati u programima zapošljavanja i prihvate ponuđeni posao.

29. Objasni program sniženja poreza na zarađeni dohodak.

 Sniženje poreza na dohodak (earned income tax credit – EITC) – potpora je

zaradama obitelji s niskim dohocima. Pravo na EITC ostvaruju samo siromašni koji

8
 rade. Potpora je u obliku sniženja poreza, što jednostavno znači smanjenje porezne
obveze. Iznos potpore ovisi o broju djece u obitelji. Prednost EITC-a je da siromašne
potiče na rad.

30. Koje su prednosti Medicaid programa?

Zdravstveno osiguranje siromašnih (Medicaid) – pokriva širok raspon naknada, uključujući

bolničku i izvanbolničku njegu, naknade za laboratorijske i rendgenološke pretrage, liječničke
usluge itd. Većinu tih usluga korisnici dobivaju potpuno besplatno. Medicaid je povećao
dostupnost zdravstvene zaštite siromašnima, smrtnost dojenčadi siromašnih majki je
smanjena, produljeno je očekivano trajanje života, smanjena je opasnost od raznovrsnih
zaraznih bolesti...

31. Kako možemo mjeriti uspješnost programa socijalne skrbi?

Neki su programi zamišljeni za pospješivanje sposobnosti siromašnih da u budućnosti

samostalno zarađuju. To obuhvaća obrazovanje i programe obrazovanja za rad.Neki programi
daju pomoć u novcu, drugi u naturi, jedni se ostvaruju relativno lako, drugi su nepristupačni
čak i za ljude čiji je dohodak znatno ispod granice siromaštva. Ljudi koji se uključuju u
program mogu biti energičniji ili ambiciozniji nego cjelokupna populacija s niskim dohotkom,
pa činjenica da su se njihove zarade povećale ne mora biti rezultat rada programa.

32. Što podrazumijevamo pod sustavom tekuće raspodjele, a što kapitaliziranje štednje?

Tijekom svog radnog vijeka pojedinci uplaćuju u fond određeni dio svojih plaća. S vremenom
fond ostvaruje kamate, pa će pri umirovljenju za plaćanje naknada biti iskorištena glavnica i
ostvarene kamate. Takav se model zove kapitalizirano pokriće.

Tekući mirovinski sustav – naknade se isplaćuju postojećim umirovljenicima od tekućih

doprinosa onih koji u tom trenutku rade. Svaki naraštaj umirovljenika financira se uplatama
onih koji rade, a ne iz povrata na uložena sredstva.

33. Koji mogu biti učinci mirovinskog osiguranja na nacionalnu štednju?

1. učinak supstitucije bogatstva

2. učinak umirovljenja

3. učinak nasljedstva

9
34. Kada je oformljen sustav mirovinskog osiguranja u Sjedinjenim Američkim Državama i
koje su bile njegove karakteristike?

Izvorni program mirovinskog osiguranja započet je 1935.godine i bio je vrlo sličan sustavu
privatnog osiguranja. Sustav djeluje ovako: tijekom svog radnog vijeka članovi sustava i
njihovi poslodavci plaćaju doprinose iz plaća i na plaće. Umirovljenjem članovi ostvaruju
pravo na mirovinu, djelomično utemeljeno na njihovim doprinosima. Bio je temeljen na
kapitaliziranoj štednji, međutim je na samom početku odbačen kao neodgovarajući. Sustav je
1939.godine promijenjen u tekući mirovinski sustav.

35. Kada govorimo o mirovinskog osiguranju što podrazumijevamo pod koeficijentom

ovisnosti i koeficijentom zamjene?

Koeficijent ovisnosti – odnos broja umirovljenika prema broju zaposlenih.

Koeficijent zamjene – odnos prosječne mirovine prema prosječnoj plaći.

36. Koji su problemi sustava mirovinskog osiguranja u SAD-u i kako se oni mogu riješiti?

Dugoročni problem u sustavu mirovinskog osiguranja proizlazi iz činjenice što se u SAD-u

bilježi starenje stanovništva koje podrazumijeva povećanje koeficijenta ovisnosti tijekom
vremena. Danas on iznosi 0,29, što znači da na jednog umirovljenika dolaze 3,4 zaposlenika.
Do 2030.godine(kada će u redovitu mirovinu otići brojni naraštaji rođeni nakon Drugog
svjetskog rata), koeficijent će iznositi samo 0,5 – odnosno na svakog umirovljenika bit će
samo dva zaposlena. Velika je pozornost pridana financijskim problemima mirovinskog
osiguranja. Trebat će povećati doprinose, smanjiti mirovine ili učiniti oboje. Mogla bi se
povisiti dobna granica odlaska u mirovinu ili uvjetovati mirovine višim stopama doprinosa.
Posljednjih godina politički i znanstveni krugovi ozbiljno razmišljaju o mogućnostima
privatizacije mirovinskog osiguranja.

37. Što se podrazumijevamo pod privatizacijom mirovinskog osiguranja?

Pojam privatizacije koristi se za niz mjera koje imaju zajedničko obilježje: obvezni doprinosi
poslodavaca i zaposlenika stavljaju se na račune pojedinaca. Zaposlenici ta sredstva ulažu u
različite financijske programe,pogotovo u fondove zajedničkog investiranja koji raspolažu
odabranim dionicama i obveznicama. Nakon završetka radnog vijeka pojedinci financiraju
svoje umirovljenje iz sredstava prikupljenih na svojim računima.

38. Kako se u SAD-u plaća doprinos za slučaj nezaposlenosti?

1
Novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti financiraju se doprinosom na plaću, koju
poslodavci donose na temelju nesavršene iskustvene procjene. Doprinos plaćaju samo
poslodavci, a ne zajedno poslodavci i zaposleni. Sustav iskustvene procjene je nesavršen iz
razloga što, ukoliko je radnik otpušten- povećani su troškovi poslodavca s obzirom na veću
vrijednost stope doprinosa za nezaposlenost, ali su manji od novčane naknade koju radnik
prima za vrijeme nezaposlenosti.