Uvod

Dimitrije - Dositej Obradović (1739-1811) je bio srpski filozof i prosvjetitelj.

Smatra se jednim od najvažnijih predstavnika srpskog i južnoslovenskog prosvjetiteljstva.
Počinje krajem 18. i ima djelovanje do 19. vijeka. Opšte karakteristike su: razumnost
čovjeka, svijet je spoznatljiv, vjerovanje da sudbina ne postoji. Književnost je kritička,
vaspitna i moralistička. Dositejeva uloga u razvitku srpske književnosti je u znaku
manifesticaje strukturnog a ne vrijednosnog načela. Ona prevazilazi i vrijednost njegovog
djela i opseg njegovog dejstva na čitalačku publiku. Ako novu srpsku knjizevnost
shvatimo kao jedinstvenu strukturu, Dositej je nesumnjivo svojim delom udario temelje i
dao prve konture toj strukturi. Pošto su poređenja sa Vukom gotovo opšte mesto
dositejevske literature, poslužićemo se i sami tim poređenjem, ne radi isticanja prednosti
bilo jednog bilo drugog, nego radi boljeg uočavanja osobenog mesta, značaja i uloge koju
je svaki od njih imao u našoj književnosti. Dositejev primarni značaj nije u pojedinačnim
rezultatima koje je postigao. Njegov veliki i jedinstveni značaj u novoj srpskoj kulturi je
u tome što je on zasnovao nauku kao takvu i knježevnost kao takvu-oba pojma uzimam u
njihovom modernom značenju, onom značenju koje je Dositej utemeljio i koje je ostalo u
bitnome da važi do danas- što je na srpskom jeziku, nesavršenom kakav je bio njegov ali
ipak srpskom u osnovi, stvorio nauku i književnost kao forme pisane reči.
Djelo “Život i priključenija” pripada prosvetiteljstvu(duhovni poket). Osnovna tema djela
je zapravo život pisca, ali on u njemu, takođe izlaže svoje viđenje društva toga doba, a u
centar njegovog pričanja našao se manastirski život u Srbiji. Dakle, uočavamo da je riječ
o autobiografskom djelu. Pod pojmom autobiografije se podrazumijeva prikaz života
neke osobe, ali iz njegovog ličnog ugla. Odnosno, za razliku od biografije, autobiografiju
piše ta osoba lično. Autorovo razmišljanje, događaji, doživljaji i putovanja su zapravo
ono što čini srž samog djela.
Da bi na najbolji način shvatili ovo djelo kao anegotsko, objasnićemo termine anegdota i
epistola.

1
Anegdota je vrsta književnosti koji se temelji na izvanrednom događaju obično iz života
neke osobe. U svakodnevnom govoru anegdota se odnosi na priču koja opisuje čudan,
neobičan ili smiješan događaj.
Epistolarna forma – predstavlja formu pisma. Epistolarna forma može dodati veći
realizam priči, jer oponaša djelovanje iz stvarnog života. Može se pripovjedati sa
različitih tački gledišta.

2
“Život i priključenija” kao anegotsko djelo

Kao što smo već rekli, anegdota opisuje čudan, neobičan ili smiješan događaj.
Čitajući ovo djelo, lako je uočiti da se djelo sastoji od malih epskih formi koje su po stilu
i strukturi bliske anegdoti. Da bi znali da prepoznajemo anegdote, treba da znamo njene
osobine: sižejna situacija, humor, dijalog, izreka, pouka.
Za Dositeja anegdota predstavlja obrazac po kojem on oblikuje najveći broj svojih
doživljaja koje opisuje u navedenom djelu.
Knjiga Život i priključenija se sastoji iz dva dijela:
Prvog, koji je pisan po modelu poučnog romana u kojem je zastupljena sfera
događaja. Sastoji se od pet poglavlja, odnosno od pet anegdoti, s tim da jedna ima i
obilježja pripovjetke. Pripovjetku predstavlja poglavlje pod nazivom “Početak grečenske
knjige”. Dositej u ovom poglavlju ide dalje od anegdote i stvara složenu narativnu
strukturu i predstavlja kompaktnu pripovjedačku situaciju. Ovo poglavlje je ispričano u
vedrom, humorističkom tonu sa poučnom poentom da nekada treba pribjeći batinama da
bi se dijete usmjerilo na pravi put. Koliko god da poznajemo ovo djelo, bilo čitanjem
same knjige, predgovora, kritike i slično, znamo da je Dositej predstavljen kao poslušno,
marljjvo dijete, koje pokazuje najbolje moguće rezultate kako u čitanju tako i u učenju.
Čuvši od starog bogomoljca Grka Dime u psovkama i molitvama grčke riječi, probuđuje
u Dositeju znatiželju da uči grčki jezik. Ne razmišljajući o posledicama, Dositej bježi
tamo gdje ga srce vodi, a to je grčka škola. Prinudno je vraćen u srpsku školu iz koje je
pobjegao, a kaznu zbog bježanja dobija od svog učitelja. Imamo niz događaja koji su
povezani:

Kazivanje Grke Dime

bjekstvo
Dositejev doživljaj grčkog jezika

3
 nasilni povratak
batine.
Poslije ove pripovjetke (anegdote) imamo poglavlje “Kako sam postao trgovac i
kampadžija” gdje nam Dositej prikazuje dijalog između episkopa i sporednih likova.
Takođe nam pokazuje da je govor episkopa uspio da promijeni mišljenje jednog dječaka
koji je bio zaluđen svetim knjigama i odlaskom u pustare. Ali, ipak je to bio samo jedan
dječak, koji nije imao izgrađenu ličnost, da bi mogao da zna šta je pravilno, a šta je
pogrešno. Nakon prelijepo predstavljenog izlaganja episkopa, čitaoci su već ubjeđeni da
je Dositej konačno pronašao put, a zatim imamo preokret, kada se pojavljuje kalfa Todor,
koji na lak način uspijeva da poljulja stav i mišljenje našeg junaka, u kome se opet javlja
neispunjena želja za odlazak u Frušku Goru, ali kao što se kaže: “Čovek može ispuniti
sve što njegov um zamisli”. Ovdje nam narativni element služi prije svega za iznošenje
piščevih ideja i osjećanja. Dositej vrlo često iznosi svoje emocije i povodom njih
pripovjeda u emocionalno-patetičnom stilu.
U slijedećem poglavlju “Početak mojega putovanja” govori nam o tome kako Dositej i
njegov prijatelj Niko pokušavaju da pobjegnu, a da ih niko ne uhvati. Odlučuje se da
krenu na put ka Fruškoj gori, kako bi pronašli ono vječno traženo, mir i spokoj. Tokom
dugog putovanja nailazili su na razne gostoprimljive ljude koji su ih nahranili i napili,
kao što bi to uradili za svoju djecu.
Tako putujući dolaze to bitnog mjesta u djelu, u selo gdje se Dositej prisjeća događaja
kada je bio mali, gdje je dolazio sa roditeljima i sestrom kojih više nema. Izraženi su
opisi pejzaža.
Dositejevo kazivanje o vlastitim doživljajima ima češće karakter izvještavanja nego
razvijenog pripovjedačkog postupka. Njemu upravo nedostaje ono što čini narativnu
strukturu: sižejna razrada i karakterizacija. Karakterizacija je potisnuta idealizacijom.
Tako dolazi do procesa da se narativni elementi razvijaju u anegdotu.
Tako nam slijedi anegdota “Evo me među kaludjeri, što sam tražio to sam i dobio”, koja
nam predstavlja priču kada Dositej sa svojim prijateljem stiže u Frušku goru. Nalaze se u
manastiru Hapovo. Nakon razgovora sa kaluđerima i igumanima, kao svog učenika

4
Teodor Milutinović uzima Dositeja. Vođeni prethodnim iskustvima, kaluđeri su mislili da
se ni ovi dječaci neće dugo zadržati u manastiru, međutim kada su vidjeli da je njihova
želja duboka i istinska, da zaista žele se pokaluđere, oni su im posvetili potpunu pažnju i
vodili ih pravim putem.
Iguman Teodor je bio fasciniran sa Dositejem, njegovim čitanjem, pa je želio to da
prikaže i društvu i sredini u kojoj su boravili, vodio ga je po raznim selima govoreći kako
je on svetac. Podrazumijeva se, Dositeju je bilo jako neprijatno, ali i na neki način mu je
imponovalo što u potpunosti ispunjava očekivanja Teodora Milutinovića.
U ovom manastiru se dešava najbitnija prekretnica u Dositejevom životu, a taj preokret je
opisan u poslednjem poglavlju “Zaključenija prve časti”.
Dositej koji je bio zaluđen kaluđerstvom, posvećivanjem, čitanjem i svime što je bilo
vezano za crkvu i vjeru, isplivava nešto novo, Dositej shvata novi smisao života i zabludu
u kojoj je živio.
Dositejeva misao se preokreće, pruža slobodu svemu, ima želju da preuredi manastire u
učilišta. On shvata da kaluđeri nisu kaluđeri ako nose crne mantije, da svi ljudi griješe,
pa i crkovni oci. Da je samo Bog bezgriješan, da svi treba da imaju slobodu razuma i
govora.
Time se završava prvi dio knjige, odnosno dio koji se podrazumijeva kao anegodtsko
djelo.

5
Epistolarna forma

Kao što smo već rekli epistola predstavlja formu pisma. Drugi dio knjige “Život i
priključenija” se naziva romanom u pismima. Taj dio je zbirka od dvanaest pisama
anonimnom, izmišljenom prijatelju. Drugi dio je mnogo jednostavniji, zastupljena je
linearna kompozicija. Sada više nemamo anegdotsku formu, već epistolarnu formu i sferu
događaja.
Zastupljen je ispovjedni karakter. U drugom djelu prikazan je Dositejev život od bjekstva
iz Hapova. Imamo zastupljene karakteristike putopisa. Dositejev život je prikazan u
punom svijetlu, a njegov duhovni razvoj se jedna nazire iz njega. Ideja je sentimentalno-
moralna. Ova knjiga je spomenik prijateljstva i zahvalnosti, spomenik ljudskoj dobroti.

6
Literatura:

1. Jovan Deretić, Istorija srpske književnosti, Prosveta, Beograd

2002.
2. Jovan Deretić, Kratka istorija srpske književnosti, CIP, Novi Sad,
2001.
3. Jovan Deretić, Poetika Dositeja Obradovića, Beograd, 1976.