T e o r ija sv e g a je sa ž e t,

sv e o b u h v a ta n p r e s je k
revolucionarne misli Kena
Wilbera i njene primjene u
današnjem svijetu. Wilber
napokon jednostavnim jezikom
p r e d s ta v lja k o m p le k sn e ,
n ajn apredn ije teorije koje
integriraju sfere tijela, uma,
duše i duha. Zatim pokazuje
kako ove teorije i modele
možemo primijeniti na stvarne
p ro b le m e u p o d ru č jim a
politike, medicine, biznisa,
obrazovanja i očuvanja okoliša.
Naposljetku, Wilber razmatra
svak odn evn e p rak se k oje
čitatelji mogu provoditi kako
bi primijenili ovu integrativnu
viziju u svojem životu. Ovo je
izvorni priručnik za tijelo, um,
dušu i duh u sopstvu, kulturi i
prirodi.

Teorija svega je ponajbolji uvod

u m isao K en a W ilb era.
Naravno, integralni pristup ne
samo da razmatra unutarnje
dimenzije svijesti, već i traži
njihove praktične primjene i
korelate u politici, biznisu,
m e d ic in i, o b r a z o v a n ju ,
ekologiji itd. Ovaj tip integralne
vizije daje čovječanstvu istinsku
svjetsku filozofiju, univerzalni
stav koji potpuno uvažava
jedinstvo u različitosti - unitas
multiplex - pa tako. predstavlja
sveobuhvatni pristup cijelom
životu pokrivajući i obgrljujući
sve domene, područja i sfere
ljudskog postojanja, visoke i
duboke, unutarnje i vanjske,
gdje se sav Kozmos otkriva kao
blistavi jedan okus nedvojnog
ostvarenja.
T e o r ij a s v e g a
 Ken Wilber

Teorija svega
Integralna vizija za biznis, politiku, znanost i duhovnost

P re v e o
D ie g o S o b o l

G O R IN
R ijek a, 2 0 0 4 .
© za hrvatsko izdanje Gorin, Rijeka
ISBN 953-6391-12-0

Naslov izvornika:
“ A theory of everything: an integral vision for business, politics, science and
spirituality” , Shambhala Publications, ISBN 1-57062-724-X
© Ken Wilber, 2000

Izdano u suradnji sa Shambhala Publications, Inc.,

P.O. Box 308, Boston, MA. 02115.
Sva prava pridržana. Nijedan se dio ove knjige ne smije reproducirati bez
prethodne suglasnosti nakladnika.

Nakladnik: Gorin, Rijeka

Za nakladnika: Diego Sobol

Sunakladnik: Nova stvarnost, Zagreb

Za sunakladnika: Zvonimir Maštrović

Lektura: Majda Jurić

Ovitak: Predrag Todorović

Prijelom: Tedi Viškanić

Tisak: Grafomark, Zagreb

 Sadržaj

Bilješka čitatelju vii

1. ČUDESNA SPIRALA 3
Fragmentacija u prvim redovima 4
Boomeritis 5
Valovi postojanja 7
Projekt Ljudska svijest 8
Skok u svijest drugog niza 15
2 . B o o m e r it is 19
Razvoj kao opadanje egocentrizma 20
Spirala samilosti 22
Protiv sistema! 24
Hijerarhije rasta protiv dominatorske hijerarhije 27
Boomeritis 29
Mnogi darovi zelenog 31
Onkraj pluralizma 32
Integralna kultura 32
3 . I n t e g r a l n a v i z ija 35
Integralna transformacija 35
Sex, Ecology, Spirituality 39
Pristup punog spektra 44
Svi-kvadranti 52
Integralnija mapa 56
M ijenjajmo tvorca mape 58
Primarna direktiva 58
Odmjerenija veličina 59
Integralna vizija u svijetu 60
4. Z n a n o s t i r e l ig i ja 62
Odnos znanosti i religije 63
Nepreklapajuće nadležnosti? 66
M ozak mistika 69
Svi-kvadranti, sve-razine 70
D obra znanost 77
Duboka religija 79
Integralno otkrivenje 80
Vive la Difference! 82
Uska religija 83
Duhovnost i liberalizam 84

v
5 . S t v a r n i s v ije t 87
Integralna politika 87
Integralno upravljanje 94
Integralna medicina 95
Integralni biznis 98
Integralno obrazovanje 100
Izučavanje svijesti 101
Relacijska i društveno zauzeta duhovnost 101
Integralna ekologija 102
Iskorak prema manjinama 103
Svi-kvadranti, sve-razine, sve-linije: osvrt na UNICEF 104
Strava sutrašnjice 107
Integralni institut 111

6 . M a pe K o z m o sa 113
Holistički sistem indeksiranja 113
Svjetonazori 114
Robert Bellah, Mark Gerzon 118
Vertikalna dubina 119
Francis Fukuyama: Kraj povijesti i posljednji čovjek 120
Samuel P. Huntington: Sukob civilizacija 121
Vertikalno i horizontalno 124
Zločesta zelena mema 128
Svjetska Civilizacija 131
Thomas L. Friedman: Lexus i maslina 133
Valovi duhovnog iskustva 138
Zašto religija jednostavno ne ode? 140
Integralna praksa 141

7. J e d a n o k u s 143
Integralna transformativna praksa 145
Preporuke 147
Istinito ali djelomično 147
I sve bi raščinjeno 148

B il je S k e 149
Prvo poglavlje: Čudesna spirala 149
Drugo poglavlje: Boomeritis 155
Treće poglavlje: Integralna vizija 156
Četvrto poglavlje: Znanost i religija 158
Peto poglavlje: Stvarni svijet 163
Šesto poglavlje: Mape Kozmosa 174
Kazalo \ 82

vi
 Bilješka čitatelju

U ZORU TISUĆLJEĆA, što je najuzbudljiviji predmet na intelektualnoj

bojišnici? Predmet koji neodoljivo privlači zanimanje akademskih krugova i
intelektualnih modnih magazina kao što su Atlantic Monthly i New Yorker?
Što plijeni javnu pažnju jednako koliko i pozornost stručnjaka? Što obećaje
konačno razotkriti dugočuvane tajne ljudskog stanja? Čije pojmove i fraze
mogu oni “ od znanja” brzo imenovati, ako ne i objasniti, i samim time
zablistati sjajem ove vruće nove ideje?
Netko će reći evolucijska psihologija, što je primjena evolucijskih načela
na izučavanje ljudskog ponašanja: znate ono, ljudski mužjaci su seksualno
razuzdani, a ženke grade gnijezdo, jer takvima nas čine milijuni godina
prirodnog odabira. Evolucijska psihologija je doista postala vrućom temom,
uglavnom zato što je uspjela poremetiti tri desetljeća postmodernizma koji je
prethodno bio megahip tema, ali sada izaziva sporo zijevanje i neobavezni
podsmijeh: postmodernizam je toliko isfuran (i nije li to ironično?).
Postmodernizam je golemu sljedbu izgradio poglavito na svojoj sposobnosti
dekonstruiranja svačijih ideja, što je korisniku ovoga postmodernističkog
demoliranja omogućilo da se proglasi gospodarom akadem skog brežuljka.
Evolucijska psihologija je uspjela sabotirati sabotere, a u tome je uspjela
tako što je pokazala da evolucijska načela daju mnogo zanimljivija i
uvjerljivija objašnjenja ljudskog ponašanja od standardne postmodernističke
tvrdnje da je svo ponašanje kulturalno relativno i društveno konstruirano.
Evolucijska psihologija je razjasnila da u ljudskom stanju doista postoje
univerzali, da se evolucija može negirati samo prigrljivanjem nesuvislosti te
da, najviše od svega, postmodernizam jednostavno više nije zabavan.
Evolucijska psihologija je zapravo ogranak jednoga radikalno novog
razumijevanja evolucije same. Prethodna neodarvinistička sinteza vidjela je
evoluciju kao proizvod nasumičnih genetskih mutacija od kojih su uspjelije
(na vrijednosnoj ljestvici preživljavanja) nastavljane prirodnim odabirom.
Ova je teorija oduvijek mnoge ljude ostavljala s duboko uznemirujućim
osjećajem: kako je moguće da sva ova izvrsna vitalnost i raznovrsnost života
izniče iz svemira kojim navodno vladaju isključivo zakoni fizike, zakoni koji
grubo ustvrđuju da je svemir na umoru? Drugi zakon termodinamike kaže
nam da u stvarnom svijetu nered uvijek raste. No, jednostavno nam motrenje
potvrđuje da u stvarnom svijetu život rađa poredak svugdje: svemir ubrzava,
a ne usporava.
Revolucionarno novo razumijevanje koje nalazimo u teorijama “ kaosa” i
“ kompleksnosti” , drži da fizički svemir zapravo ima urođenu tendenciju
stvaranja poretka, kao kad se voda koja se kaotično stuščuje niz odljev u
vašoj kupaonici iznenada organizira u prekrasan razigrani vir. I sam biološki
život je poput niza razigranih vrtloga, koji stvara red iz kaosa u svakom
okretu, a ove strukture sve višeg reda jure naprijed u raznim procesima
odabira koji djeluju na svim razinama, od fizičke do kulturalne. U ljudskoj
domeni, ovo je uočljivo baš u ponašanju koje izučava nova evolucijska
psihologija - razumljivo, vrlo vruća tema!
Međutim, koliko god vruća evolucijska psihologija bila, ona nije i
najvrućija. Počevši ozbiljno ranih 80-ih i rastući pomalo sve do kasnih 90-ih,
svijet fizike je počeo brujati glasinama o teoriji svega: modelu koji će sjediniti
sve poznate zakone svemira u jednu sveobuhvatnu teoriju koja bi doslovno
objasnila sve što postoji. U njenim se formulama nazire sama Božja ruka,
šaputali su neki. Veo je podignut s lica krajnjeg Misterija, govorili su drugi.
Konačni Odgovor je pri ruci, dalo se naslutiti iz prigušenog konsenzusa.
Poznat kao teorija struna (ili točnije M-teorija), ovaj je odgovor obećavao
objediniti sve poznate modele fizike - pokrivajući elektromagnetizam,
nuklearne sile i gravitaciju - u sveobuhvatnom supermodelu. Temeljne
jedinice ovog supermodela poznate su kao “ strune” , ili jednodimenzionalni
vibrirajući akordi, a iz raznih tipova “ nota” što ih ove temeljne strune
proizvode, možete derivirati svaku poznatu česticu i silu u kozmosu.
M-teorija (“ M ” označava sve od Matrice preko Membrane i Misterija do
Majke, kao u “ Majka svih teorija” ) je doista uzbudljiv i obećavajući model,
a ako se naposljetku pokaže valjanim - tek mu predstoji bilo kakva obimna
fizička potvrda - doista bi postao jednim od najdubljih znanstvenih otkrića
svih vremena. I upravo zato, za one od znanja, teorija struna ili M-teorija
najvrućija je od vrućih intelektualnih priča, eksplozivno revolucionarni
supermodel koji čak i evolucijsku psihologiju odguruje u svjetovni kutak
puke zanimljivosti.
 M-teorija je sigurno zamislila intelektualce; to jest, natjerala ih da misle
drugačije. Što bi to značilo kada bi postojala teorija koja objašnjava sve? I,
uostalom, što znači “ sve” ? Hoće li ova nova teorija u fizici objasniti, recimo,
značenje ljudske poezije? Ili kako funkcionira ekonomija? Ili stupnjeve
psihoseksualnog razvoja? Može li nova fizika objasniti struje ekosistema, ili
dinamiku povijesti, ili zašto su ljudski ratovi tako grozno uobičajeni?
U nutrini kvarka, kaže se, nalaze se vibrirajuće strune, i ove strune su
temeljne jedinice svega. N o, ako je tako, to je onda jedno čudno sve, blijedo
i anemično i strano naspram bogatstva svijeta koji se svakodnevno očituje
vama i meni. Jasno da su strune važan dio većeg svijeta, temeljan dio, ali, čini
se, ne baš toliko značajan. Vi i ja već znamo da su strune, ako i postoje, samo
sićušan dio slike, i znamo to svaki put kad se osvrnemo, kad slušamo Bacha,
kad vodimo ljubav, kad zastanemo očarani oštrim praskom groma, kad
sjedimo ushićeni zalaskom, kad kontempliramo blistavi svijet koji kao da je
nešto više od mikroskopskih, jednodimenzionalnih, sićušnih gumica...
Grci su imali prekrasnu riječ, Kozm os, koja označava strukturiranu
Cjelinu svega postojećeg, uključujući fizičko, emocionalno, mentalno i
duhovno područje. Vrhovna stvarnost nije bila tek kozmos, ili fizička
dimenzija, već Kozmos, ili fizička i emocionalna i mentalna i duhovna
dimenzija zajedno. Ne samo materija, beživotna i neosjetilna, već živuća
Sveukupnost materije, tijela, uma, duše i duha. Kozmos! - evo sad zbiljske
teorije svega! Ali mi jadni modernisti sveli smo Kozmos na kozmos, sveli smo
materiju i tijelo i um i dušu i duh na tek materiju, pa se u ovom sumornom i
turobnom svijetu znanstvenog materijalizma uspavljujemo idejom da teorija
koja objedinjuje fizičku dimenziju doista predstavlja teoriju svega... Nova
nam fizika, govori se, zapravo pokazuje um Boga. Pa, možda, ali samo kad
Bog razmišlja o blatu. Zato bez da na bilo koji način poričemo važnost
objedinjene fizike, pitajmo se također: možemo li imati teoriju, ne samo
kozmosa, već Kozmosa? Postoji li zbiljska Teorija svega? Ima li uopće smisla
postavljati ovo pitanje? I gdje da počnemo?
“ Integralna vizija” - ili zbiljska Teorija svega - nastoji uključiti materiju,
tijelo, um, dušu i duh kako se očituju u jastvu, kulturi i prirodi. Vizija koja
nastoji biti sveoubuhvatna, uravnotežena, uključiva. Vizija koja stoga
obgrljuje znanost, umjetnost i moral; koja jednako uključuje discipline od
fizike do duhovnosti, od biologije do estetike, od sociologije do kontempla­
tivne molitve; koja se očituje u integralnoj politici, integralnoj medicini,
integralnom biznisu, integralnoj duhovnosti...
Ova knjiga je sažet pregled jedne Teorije svega. Svi takvi pokušaji,
naravno, obilježeni su mnogim načinima na koje ne uspjevaju. Mnogi načini
 na koje su nedostatni, na koje neopravdano generaliziraju, izluđuju
specijaliste, i općenito propuštaju postići svoj cilj holističkog obuhvaćanja.
Nije samo riječ o tome da ovakav zadatak nadilazi bilo koji pojedinačni
ljudski um; riječ je o tome da je sam zadatak inherentno neizvediv: znanje se
širi brže od mogućnosti njegova kategoriziranja. Holistička potraga je vječno
izmičući san, obzor koji se neprekidno povlači dok mu pristupamo, krčag
zlata na kraju duge koji nikad nečemo dostići.
Zašto onda uopće pokušati nemoguće? Zato jer je, vjerujem, malo cijelosti
bolje od nimalo, a integralna vizija nudi znatno više cijelosti od djelomičnih i
škrtih alternativa. Možemo biti više cijeli ili manje cijeli; više fragmentirani ili
manje fragmentirani; više otuđeni ili manje otuđeni - a integralna nas vizija
poziva da budemo malo više cijeli, malo manje fragmentirani, u svojem radu,
u svojem životu, u svojoj sudbini.
Postoje neposredne dobrobiti, što čete vidjeti na sljedećim stranicama.
Prva četiri poglavlja uvode Teoriju svega, a zadnja tri njenu relevantnost u
“ stvarnom svijetu” , gdje ćemo razmatrati integralnu politiku, integralni
biznis, integralno obrazovanje, integralnu medicinu i integralnu duhovnost -
koje već nalaze široke i entuzijastičke primjene. Zaključno poglavlje razmatra
“ integralnu transformativnu praksu” ili načine na koje se integralni pristup
psihološkoj i duhovnoj transformaciji može upotrijebiti u vašem slučaju, ako
želite.
(Bilješke su za naprednije učenike ili za drugo čitanje. Pored toga, u
zaključnom poglavlju, nudim preporučeno štivo za one koje žele dalje slijediti
integralnu viziju i Teoriju svega.)
Molim vas da ideje na sljedećim stranicama rabite kao jednostavne
sugestije. Pogledajte imaju li za vas smisla; pogledajte možete li ih poboljšati;
pogledajte u svakom slučaju pomažu li vam da artikulirate vlastite integralne
ideje i težnje. Imao sam nekoć profesora koji je dobru teoriju definirao kao
onu “ koja traje dovoljno dugo da vas dovede do bolje teorije” . Isto vrijedi i
za dobru Teoriju svega. To nije fiksna ili konačna teorija, već jednostavno
ona koja služi svojoj svrsi tako što vas vodi do neke bolje. A u međuvremenu,
postoji čudo i slava same potrage, koja uronjena je u blistavost bića od samog
početka, i uvijek već dovršena čak i prije no što krene.

K. W.
Boulder, Colorado
proljeće 2000.

x
T e o r ij a sv e g a
 1

Čudesna spirala
ŽIVIMO U IZVANREDNOM vrem enu: sve ku lture sv ijeta, prošle i
sa d a šn je , u nekom su nam stup n ju d o stu p n e, b ilo u povijesnim zapisima
ili kao živući entiteti. U povijesti planeta Zemlje ovo se još nikad nije dogodilo.
Čini se teškim zam isliti, ali k ro z čitav vijek čo v ječan stv a na ovom
planetu - nekih m ilijun go d in a do d a n a šn jeg d an a - o so b a se ra đ a la u
ku lturu k o ja nije zn ala go to v o ništa o b ilo k o jo j dru go j kulturi. R ođeni
ste, prim jerice k a o K inez, o d rasli k a o K inez, vjenčani k a o K inez, i
slijedili ste kinesku religiju - često cijeli život prov o d eći u istoj kolib i,
na k o m a d u zem lje k o je g su vaši preci koristili sto ljećim a. O d izoliran ih
plem ena i sk u p in a, prek o m alih po ljo d jeljn ih sela, do starih n acija, pa
o sv ajačk ih feudalnih im perija, m eđun aro dn ih k o rp o rativ n ih d ržav a,
sve do g lo b a ln o g sela: izvan redan ra st prem a in tegralnom selu ko je
čini se su d b in o m čo v ječan stv a.
T a k o prva i v o deća fro n ta evolucije svijesti sto ji d a n a s na rubu
in tegralnog tisu ćljeća - ili b arem m o gu ćn o sti in tegraln o g tisu ćljeća -
gdje je ukupni zbir po sto je ćeg lju d sk o g zn an ja, m u d ro sti i teh nologije
d o stu p an svim a. I prije ili kasn ije im at ćem o, n arav n o , T e o riju svega
k o ja sve to zajedn o o b ja šn jav a ...
M eđutim , k ao što ćem o vidjeti, p o sto ji neko liko preprek a tom
in tegraln om razu m ijev an ju , čak i kod n ajrazvijen ijih p o p u lacija .
N a d a lje , p o sto ji više tipični ili prosječni m o d u s svijesti, k o ji je daleko

3
4 / Teorija svega

od ičega integralnog i u očajnoj je potrebi za vlastitim zbrinjavanjem .

O ba ova važna pitanja - integralna vizija u odnosu na najrazvijenije i
umjereno razvijene populacije — sp ad aju u središnje teme ove knjige.
Čak i ako im am o Teoriju svega, k o ja velikodušn o obgrljuje svih i
neopravdano ne m arginalizira nikoga, hoće li ona do ista biti na dob ro
svim narodim a? I kako nam je osigurati da tak o i bude?

F r a g m e n t a c i ja u p r v im r e d o v im a

Integralno: riječ koja ozn ačava integriranje, združivanje, sp ajan je,

povezivanje, obuhvaćanje. N e u sm islu jedn o o b razn o sti, i ne u sm islu
poravnanja svih predivnih razlika, b o ja, šarenih sk retan ja du gin og
spektra čovječanstva, već u sm islu jedin stva-u-raznovrsnosti, u sm islu
zajedničkih općenitosti zajedno s našim prekrasnim razlikam a. I ne
sam o u čovječanstvu, već i u cijelom K o zm o su : pron aći obuh vatnije
viđenje - Teoriju svega (TS) - k o ja d aje legitim an pro sto r um jetnosti,
m oralu, znanosti i religiji, a ne p o k ušav aju ći ih sve reducirati na jedan
omiljeni odrezak Kozm ičke pite.
I, naravno, uspijem o li razviti istinski h olističko ili integralno
viđenje stvarnosti, onda ćem o također razviti novi tip kritičke teorije
- to jest, teoriju koja je kritička prem a sadašn jem stanju stvari u svjetlu
obuhvatnijeg i poželjnijeg stan ja, k ak o za pojedinca tak o i za opću
kulturu. Integralna paradigm a biti će inherentno kritička prem a onim
pristupim a koji su, u u sporedbi s njom , djelom ični, uski, plitki, m anje
obuhvatni, m anje integrativni.
Istraživat ćem o ovu integralnu viziju , ovu T S , na sljedećim
stranicam a. Ali ona nikako nije konačno gledište ili fiksno gledište ili
jedino gledište; tek gledište koje nastoji cijeniti i uključiti što je m oguće
više istraživanja iz najvećeg m ogućeg b ro ja d isciplina na koherentan
način (ovo je jedna definicija integralnog ili obuh vatnijeg viđenja
K o z m o sa).1
A opet, sam pokušaj nameće zanim ljivo pitanje: m ože li istinski
integralna vizija po sto jati u dan ašn jo j klim i kulturalnih rato v a,
politike identiteta, milijun novih i sukobljenih paradigm i, dekon-
struktivnog postm odernizm a, nihilizm a, pluralističk og relativizm a i
 Čudesna spirala / 5

politike ja stv a? M o že li T S biti prepo zn ata i prizn ata, a kam oli prih v a­
ćena, u takv o m ku lturaln om stan ju ? M o ž d a su m ase čo v ječan stv a
sklone plem enskom rato v an ju i etnocentričnom čišćenju; no što a k o je
i sam a kulturaln a elita slično naklonjena?
G o v orim o , drugim riječim a, u prav o o prvoj i v odećoj fronti
evolucije svijesti, i p o sta v lja m o pitanje je li uopće av an ga rd a istinski
sprem na za integralnu viziju. N a kraju ćem o d o zn ati, vjerujem , da u
svem u o vom e im a nekih vrlo dobrih vijesti; no n ajp rije, po m om
sh vaćan ju , nešto loših vijesti.

B o o m e r it is

G en eracija b ab y b o o m era , p o p u t bilo ko je generacije, im a svoje

prednosti i slab o sti. N jene prednosti u ključu ju neobičnu v italn o st,
kreativ n o st i idealizam , plus sp rem n o st d a ek sperim en tira s novim
idejam a preko gran ica tradicion aln ih vrijednosti. N ek i društveni
an alitičari vidjeli su u b o om erim a “ generaciju p ro b u đ e n ja ” , što se
o čitov alo iznim nom kreativ n o šću u svem u, o d m uzike d o k o m p ju ­
to rske teh nologije, od po litičk o g d jelo v an ja do životnih stilov a, od
ek o lo šk e senzitivnosti d o g rađ an sk ih prav a. V jeru jem da u tim pregn u ­
ćim a im a pu n o istine i do b ro te, zn atn o u p rilo g b o om erim a.
S lab o sti b o o m e ra, u čem u se većina k ritičara slaže, u ključuju
neobičnu dozu sam o z ad u b ljen ja i n arcizm a, i to u to lik o m jeri da
većina lju d i, u k lju ču ju ći b o o m ere , je d n o sta v n o p o tv rd n o klim a
g lavo m kad se spom ene fra z a “Ja -g e n e ra c ija ” .
S to g a , čini se da je m o ja generacija izvan redn a m ješav in a veličine i
n arcizm a, a taj čudni am a lg am zara zio je go to v o sve što čin im o. K ao
d a nism o zado v o ljn i jed n o stavn o im ati d o b ru novu ideju, mi m o ram o
im ati n o v u p a ra d ig m u k o ja će n a v je šta ti je d n u o d n ajv ećih
tran sfo rm acija u povijesti svijeta. M i ne želim o sa m o reciklirati b oce i
p ap ir; želim o d ram atičn o sp a ša v ati plan et i sp a ša v ati G aiu i oživjeti
B oginju k o ju su preth odne generacije b ru taln o po tisn ule, a mi ćem o ju
k o n ačn o o slo b o d iti. N ism o sp o so b n i o d ržav ati svoj vrt; m o ram o
p reo b raziti lice plan eta u n ajzaču dn ijem g lo b aln o m prob u đen ju što ga
je po v ijest ik ad vidjela. Izgleda da želim o sebe vidjeti k a o av an gard u
nečeg b esprim jern o g u cijeloj p ovijesti: jedin stvenog ču da ko je sm o mi.
6 / Teorija svega

Pa, kad m alo prom islite sve zajedno m ože biti i zab avn o , i ništa
rečenog nisam m islio ni na kakav grub način. Svak a generacija im a
svoje slabosti; ovo je, čini se, n aša, barem u nekoj m jeri. Ali vjerujem
da je m alo ljudi iz m oje gen eracije iz b jeg lo o v o n a rcističk o
raspoloženje. M nogi društveni kritičari se slažu, i to ne sam o u
prodornim uvidim a koje donose Lasch u N arcističk o j kulturi, R estak
u S elf Seekers, Bellah u H abits o f the H eart i Stem u M e: The N a r ­
cissistic Am erican. U pregledu sadašn jeg stan ja kulturalnih studija čak
i na am eričkim sveučilištim a, profeso r Frank Lentricchia, pišući za
lingua franca: The Review o f A cadem ic L ife, zaklju čuje: “ N em oguće
je, barem je to jasno, dovoljn o naglasiti herojsku sam o v ažn ost a k a ­
dem ske književne i kulturalne kritik e” .
E pa, jao. Ali istina je, istražite li knjige o kulturalnim stud ijim a,
alternativnoj duhovnosti, novoj paradigm i i velikoj transform aciji k o ja
će se dogoditi ako svijet jednostavn o p o slu ša a u tora i njegove ili
njezine revo lucio n arn e ideje, p rije ili k a sn ije ova “ h e ro jsk a
sam o v ažn ost” dode vam do grla. Z natiželjan da dozn am što bi d o ista
m ogla značiti sva ta sam ovažn ost, proveo sam istraživan je i n ap isao
knjigu o tom čudnom porem ećaju koji b aca sjenu na m oju generaciju,
o toj čudnoj m ješavini iznim no visoke kognitivne sp o so b n o sti i
ču desn o kreativne in teligencije za je d n o s n e o b ič n o m d o zo m
em ocionalnog narcizm a. N arav n o, k ao što rekoh, sve prethodne
generacije imale su obilje svojih nesavršenosti; ni u kojem se slučaju
nisam okom io na boom ere. Ali “ generacije p ro b u đ en ja ” često im aju
n aročito intenzivan n ed o statak , je d n o stav n o za to što su to liko
intenzivne o pćen ito , a za b o o m ere je to b ila sa m o v a ž n o st,
zaljubljivanje avec so i (kao u doskočici O scara L evanta G ershw inu:
“ Reci, G eorge, da sve m oraš ponoviti, bi li se opet zaljub io u sa m o g a
sebe?)
Tu sam knjigu naslovio B oom eritis. U njoj sam o b rad io na desetke
područja i disciplina u kojim a je važna ali djelom ična istina n apu h an a
preko svake mjere precjenjivanjem m oći i važnosti ja stv a.2 M a lo dalje
ću iznijeti njene opće zaključke, zato jer se, k a o što rekoh, o vo izravno
odnosi na integralnu viziju i njen prijem u d anašnjem svijetu. Ideja je
sasvim je d n o stav n a: K u ltu ra narcizm a je an titeza b ilo k ak v o j
integralnoj kulturi (jer se narcistička, izolirana jastv a grčevito opiru
 Čudesna spirala / 7

zajedništvu). I tak o pitanje o staje: je li svijet sp rem an za bilo što

in tegralno? A ko nije, što je prepreka?

V a l o v i p o s t o ja n ja

R a zv o jn a p sih o lo g ija je stud ij ra sta i ra zv o ja uma - studij

u nutrašnjeg razv o ja i evolucije svijesti. S to ga p o stav im o pitanje: može
li razv o jn a p sih o lo g ija osvijetliti ovaj problem ?
Je d n a od zap an jujućih stvari u sad ašn jem stan ju razvojn ih studija
jest k o liko je sličn a, u općim crtam a, većina njihovih m o d ela. Štoviše,
u In tegral P sych ology priku pio sam zaklju čke preko stotin u različitih
istraživ ača i, k a o što jedan od njih sažim a situ aciju , “ Stu pan jske
sekvence [svih tih teoretičara] m ogu se po rav n ati du ž zajed n ičk o g
razv o jn o g p ro sto ra . Sk lad po stig n u to g p o ra v n a n ja su gerira m oguće
pom irenje [tih] te o rija ...” 3
O d C lare G rav esa do A b rah am a M a slo w a ; od D eirdre K ram er do
Ja n a Sin n o tta; od Jiirg en a H a b e rm a sa do Cheryl A rm on ; od K u rta
F isch era d o Jenn y W ade; od R o b e rta K e ga n a d o S usanne C ook-
G reuter, p o m alja se iznim no do sljed n a priča o evoluciji svijesti.
N a ra v n o , po sto je deseci n e slag an ja i stotin e su kob ljen ih de ta lja . Ali svi
ovi m odeli izn o sa o pćenito sličnu priču o rastu i razv o ju u m a k ao
n eprekin utom nizu stu p n jev a ili v alo v a.
T ek su neke od ovih razvojn ih sh em a kruti, linearni, isprekid an i
m odeli k a k o ih o p isu ju njihovi kritičari. R azv o j nije linearn o stub ište,
već fluidn a i tekuća p o jav a , sa sp ira lam a, v rtlo zim a, stru jam a i
v alo v im a - i g o to v o b eskrajn im b ro jem m nožnih m o d alite ta. M n og e
d an ašn je so fisticiran e razv o jn e teorije sve to uzim aju u o b zir i - jo š
važnije - po d u p iru konk retnim istraživan jem .
D o pu stite da jednu od njih navedem k a o prim jer. M o d e l se n aziva
Sp iraln a d in am ik a (Spiral D yn am ics), a zasn iv a se na pio n irsk o m radu
C larea G rav esa. G rav es je p redložio d u b o k i elegantan sistem lju d sk o g
ra zv o ja , k o je g je n ak n ad n o istraživ an je p o tvrdilo i p rofin ilo , a ne
po b ilo . “ U k ra tk o , držim d a je p sih o lo g ija zrelo g lju d sk o g bića
neprekidni razvojn i, o b n av ljaju ći, o scilirajući sp iraln i proces k o jeg
o d lik u je p r o g re siv n o p o d re đ iv a n je sta rijih , n ižered n ih sistem a
8 / Teorija svega

p o n ašan ja novim , višerednim sistem im a k a k o se egzistencijalni

problem i pojedinca m ijenjaju. Svaki naredni stup an j, val ili razina
postojanja je stanje kroz koje ljudi prolaze na svom putu k drugim
stanjim a bivanja. K ad je ljudsko biće centralizirano u jednom stanju
po sto jan ja, on ili ona im a psihologiju koje je oseb ujn a tom stanju.
N jegovi ili njezini osjećaji, m otivacije, etika i vrijednosti, b iokem ija,
stupanj neurološke aktivacije, sistem učenja, sistem v jero v an ja,
zam isao m entalnog zdravlja, ideje o tom e što je m entalna bolest i kako
je treba liječiti, zam isli i sklonosti spram m enadžm enta, ob razo v an ja,
ekonom ije i političke teorije i prakse - sve je ovo prikladn o tom
stan ju .” 4
G raves je definirao oko o sam glavnih “ razina ili valova ljudsko g
p o sto ja n ja ” , kao što ćem o uskoro vidjeti. Ali treba zapam titi da se
gotovo sve ove zamisli stupnjeva - od A b rah am a M a slo w a preko Jan e
Loevinger i R oberta K egana do C larea G ravesa - tem elje na golem oj
količini istraživanja i po d atak a. O vo nisu sam o konceptualne ideje i
neodgovorne teorije, već zam isli u svakoj točki zasnovan e na znatnoj
količini pažljivo provjerenih nalaza. M n ogi su od stupnjevitih m odela,
zapravo, pažljivo provjereni u zem ljam a prvog, dru go g i trećeg
svijeta.5 Isto vrijedi za G ravesov m odel; do d an as je testiran na više od
pedeset tisuća ljudi diljem svijeta, i nije bilo većih iznim ki u od n o su na
opću shem u.6
N arav n o, ovo ne znači da bila k o ja od ovih shem a don o si cijelu
priču, pa čak niti njezin veći dio. O ne su jed n o stavn o djelom ične
fotografije velike R ijeke Ž iv o ta, a korisne su k ad gled am o u R ijeku iz
tog određenog ugla. O vo ne priječi druge slike da budu jedn ako
korisne, niti pak znači da se ove slike ne m ogu po b o ljšati d aljnjim
istraživanjem . To nedvojbeno zn ači d a bilo k o ji p o k u ša j razu m ijevanja
borbe čovječanstva za dostizanje in tegralnog o b g rlja ja m o ra ove
studije uzeti u obzir.

P r o j e k t L ju d s k a s v ije s t

Ovi se studiji, uistinu, čine ključnim dijelom bilo kakve zbiljske

Teorije svega. K anim o li uključiti fizičku, b io lo šku , psih o lo šku i
 Čudesna spirala / 9

duhovnu dim enziju p o sto ja n ja, on d a nam o vo v ažno istraživan je

pruža b ogatiji pregled m nogih m ogućnosti psih o lo ške dim enzije.
U određenom sm islu, o vo istraživan je je psih o lo ški k o relat projek ta
L ju d sk i genom (H um an G en om e Project), koji u ključuje zn anstveno
m apiran je svih gena u ljudskoj D N K . Isto ta k o , ov o sv eobu h vatno
p sih o lo šk o istraživan je - o vaj p rojek t L ju d sk a svijest - je trans-
ku lturaln o m apiran je svih stan ja, stru k tu ra, m em a, tipo v a, razina,
stupnjeva i valo v a ljudske sv ijesti.7 O va sv eo pća m a p a , k a o što ćem o
vidjeti, po sta je zatim p sih o lo šk o m sastav n ico m m oguće T eo rije svega,
gdje se n ad o pu n ju je nalazim a iz fizičke, bio lo ške, ku lturaln e i duhovne
dim enzije. A, k a o što ćem o tak o đ er vidjeti, o v a p sih o lo šk a m apa
po m oći će nam da razu m ijem o neke od m nogih prepreka zb o g kojih je
pojedincim a teško prepoznati v rijed nost integralnije vizije vlastitih
m ogućnosti.
V ratim o se, o n da, radu C larea G rav esa, ko ji su nastavili i u n a­
prijedili D on Beck i C h ristoph er C o w an u pristu p u k o jeg oni zovu
S p iraln a d in am ik a .8D alek o o d puke salo n sk e an alize, Beck i C o w an
su su djelo v ali u ra sp ra v a m a ko je su dovele d o k ra ja a p a rth e jd a u
Ju žn o j A frici. N a čela Spiralne din am ike d jelo tvo rn o su prim jenjena u
re o rg a n iz a c iji b iz n isa, u re v ita liz iran ju n a se lja , u isp itiv a n ju
o b razovn ih sistem a, te neutraliziranju tenzija u gra d sk im jezgram a.
U S piraln o j dinam ici ljudski se razvoj o d v ija kro z o sa m općih
stu p n jev a, k o ji se jo š zovu m em e (vidi sliku 1-1). “ M e m a ” (eng.
m em e) je riječ k o ja se d a n a s pu n o rab i, u m n ogo različitih i su k o b ­
ljenih zn ačenja - i m nogi kritičari k ažu k a k o ta riječ ne znači n išta .9
Ali za Spiraln u din am iku m em a je je d n o stav n o o sn ov n i stu p an j
ra zv o ja k o ji se m ože o čitov ati ili izraziti u bilo k o jo j ak tiv n o sti (vidjet
ćem o m noge prim jere o v o ga u nastav k u ). Beck i C o w an tvrde da
m em e (ili stupnjevi) nisu krute razine već tekući valo v i s m n ogo
p rek lap a n ja i isp rep litan ja, uslijed čega n a staje m režna ili din am ička
sp ira la ra zo d v ijan ja svijesti. K a o što Beck kaže, “ S p irala je neuredna,
a sim etričn a, s brojnim prim jesam a u m jesto čistih tipo v a. T o su
m o zaici, m reže i m ješav in e” .10
Beck i C o w an rab e razn a im ena i b o je za o zn ačiv an je ovih različitih
m em a ili v alo v a p o sto ja n ja. U po treb a b o ja go to v o uvijek isprv a odb ije
ljude. Ali Beck i C o w an često rade u rasn o napetim p o d ru čjim a , i
10 / Teorija svega

9. Integralno-holoničko
(pojccpcno iznićc)

J. Moćnici bogovi
impulzivno izražavanje, probijanje, jakost
2. Srodni duhovi
potraga za skladom i sigurnošću u tajnovitom svijetu
I. Opstanak
izoštreni instinkti i urođeni osjeti

Slika 1-1. Spirala razvoja. Adaptirano uz dopuštenje iz Don Beck i Chris

Cowan, Spiral Dynamics: Mastering Values, Leadership, and Change
(Cambridge, Mass.: Blackwell Publishers, 1995).
otkrili su da je korisno preusm jeriti pažnju ljudi s boje kože na “ boju
m em e” . N adalje, kao što istraživan ja n astav ljaju potvrđivati, sv ak i
pojedinac im a potencijalan pristup svim ovim m em am a. I na taj način
iznova crtam o obrise društvene tenzije: ne tem eljem boje kože,
ekonom ske klase ili političke pripadn o sti, već tem eljem m em e iz ko je
o so b a operira. U sasvim određenoj situaciji više nem am o “ crno protiv
b ijelo g” , već m ožda plavo protiv ljub ičasto g, ili n aran často protiv
zelenog, i tako dalje; i dok se b o ja kože ne m ože m ijenjati, svijest
može. K ao što Beck kaže, “ F oku s nije na tipovim a ljudi, već na
tipovim a u ljudim a” .
Prvih šest valova su “ razine o d rža v a n ja ” koje odliku je “ mnijenje
prvog n iza” . O nda se d o gađ a revolucionarni po m ak u svijesti:
iznicanje “ razina b iv an ja” i “ m nijenja dru go g n iza” , k o d kojih n a la ­
zim o dva glavna vala. O vdje d onosim o k ratak o pis svih o sam v alo v a,
postotak svjetskog stanovništva u sv ako m valu, te pripad aju ći p o sto ­
tak društvene m o ći.11
 Čudesna spirala / l i

1. B e ž v M e m a: a rh aič k a -in stin k tiv n a . R a z in a o sn o v n o g

p reživ ljav an ja; h rana, v o d a, to p lin a, seks i sigu rn o st im aju prioritet.
Z a preživljavanje se rabe navike i instinkti. Z aseb n o ja stv o je jedva
prob u đ en o ili u staljen o. O k u p lja se u čo po re radi perpetu iran ja života.
G dje se vidi: prva lju d sk a dru štv a, n o v o ro đen a d jeca, senilne starije
o so b e, kasn iji stupnjevi žrtava A lzheim era, m entalno bolesni uličari,
izgladnjele m ase, stan je šo k a. Približno 0 ,1 % o d ra slo g stan o vn ištv a,
0 % m oći.

2. L ju b ič a s ta v M em a: m agičk a -a n im istič k a . R a zm išlja n je je

an im ističko ; m agički duhovi, do b ro i zlo ša ra ju svijetom o stav ljaju ći
b lago slo v e, kletve i čari k o jim a bivaju određeni d o g a đ a ji. O k u p lja se
u etnička plem ena. D uh ovi p o sto je u precim a i povezu ju plem e.
S ro d stv o i krvna loza u sp o sta v lja ju političke veze. Z v uči “ h o lističk i”
ali za p rav o je ato m ističk a: “ P ostoji im e za sv aki zavoj u rijeci, ali nem a
im ena za rijek u ” .
G d je se vidi: vjero v an je u vudu-k\etve i sličn o, krvne prisege, drevna
n e prijateljstv a, talism an i i am ajlije, ob iteljski o b redi, m agičk a etnička
vjero v an ja i prazn o v jerja; sn ažn o u zem ljam a trećeg sv ijeta, b an d am a,
atletskim tim o v im a i k o rp o rativ n im “ plem en im a” . 1 0 % stan o vn ištv a,
1 % m oći.

3. C rvena v M em a: b o go v i m očnici. P rvo iznicanje ja stv a o dv o jen o g

o d plem ena; sn ažn o , im pu lzivno, egocentričn o, h eroično. M agičk o -
m itski du hovi, zm ajevi, zvijeri i m oćni ljudi. A rh etipski b o go v i i
b ogin je, m oćna bića, sile s k o jim a treb a raču n ati, i d o b re i loše.
Feu dalni g o sp o d a ri štite podređen e u zam jen u za p o slu šn o st i fizički
rad. O sn o v a feu dalnih im perija - m oć i sla v a. Svijet je p rašu m a pu n a
prijetnji i razb o jn ik a. O sv a ja, n adm u dru je i d o m in ira; uživa u sebi što
više m ože bez žaljen ja ili k a ja n ja ; biti o v d je sa d a .
G d je se vidi: “ strašn e d v o jk e ” , b un tovn a m lad ež, p o gran ičn i
m entaliteti, feu daln a k raljev stv a, ep sk i ju n aci, zlikovci u film ovim a
Ja m e sa B o n d a, vo đe b an di, psi ra ta , N ew A ge narcizam , divlje rock-
zvijezde, A tila H un , G o sp o d a r m u h a. 2 0 % stan o v n ištv a, 5 % m oći.

4. P la v a v M em a: m itsk i p o re d a k . Ž iv o t im a zn ačenje, sm jer i svrhu,

a ish od e o dređuje svem oćn o D ru g o ili P o red ak . O v aj pravedni
P o re d a k n am eće i provodi kodeks p o n a š a n ja zasn o v an na
12 / Teorija svega

apsolutističkim i neprom jenljivim načelim a “ isp rav n o g” i “ po g reš­

n o g” . Kršenje kodeksa ili pravila im a oštre, m ožda i vječne posljedice.
Slijeđenje kodeksa donosi nagrade za vjernike. O sn o v a starih nacija.
Krute društvene hijerarhije; paternalizam ; jedan i sam o jedan ispravan
način razm išljanja o svem u. Z ak on i red; im pulzivnost kontroliran a
kroz krivicu; konkretno-doslovno i fun dam en talističko vjerovanje;
po slu šn o st vladavini Poretka; sn ažno kon ven cion aln o i k o n fo r­
mistički. Č esto “ religijska” ili “ m itsk a” [u m itsko-pripadn ičkom
sm islu; G raves i Beck kažu da je ova razina “ sv etačk a-ap so lu tističk a” ],
ali može biti sekularni ili ateistički P oredak ili M isija.
G dje se vidi: puritan ska A m erika, k o n fu cijan ska K in a, dicken-
sovska Engleska, singapurska disciplina, to talitarizam , kodovi viteštva
i časti, m ilosrdna d o b ra djela, religijski fun dam en talizam (npr.
kršćanski i islam ski), m ladi skau ti, “ m oraln a većina” , dom oljublje.
4 0 % stanovništva, 3 0 % moći.

5. N aran časta vM em a: znanstveno dostign uće. U ovom valu jastv o

uspjeva “ po b jeći” iz “ m entaliteta k rd a ” plavo g , p a traži istinu i
zn ačenje u in d iv id u alistićk o m sm islu - h ip o te tsk o -d e d u k tiv n o ,
esk p erim en taln o , o b jek tiv n o , m e h an ističk o , o p e ra c io n a ln o -
“ znanstveno” u tipičnom sm islu. Svijet je racio n alan i do b ro p o d m a ­
zan stroj čije prirodne zakone m ožem o naučiti, njim a go sp o d ariti i
m anipulirati ih u vlastite svrhe. U sm jereno na postignu će, po seb n o (u
Americi) prem a m aterijalističkim ciljevim a. Z ak o n i zn an osti v ladaju
politikom , ekonom ijom i ljudskim d o gađ ajim a. Svijet je šah o v sk a
ploča na kojoj se igraju igre dok pobjednici izbijaju na vrh i likuju nad
gubitnicim a. Tržišni savezi; m anipuliranje Z em ljinim resursim a za
vlastite strateške dobiti. O snova korporativnih država.
G dje se vidi: P rosvjetiteljstvo, A tlas Sh rugged Ayn R an d , W all
Street, narastajuće srednje klase diljem svijeta, kozm etička in dustrija,
trofejni lov, kolon ijalizam , hladni rat, m odna in dustrija, m aterija­
lizam , sekularni hum anizam , liberalni o sob ni interesi. 3 0 % stan o v ­
ništva, 5 0 % moći.

6. Z elen a v M em a: sen zitiv n o ja s tv o . K o m u n a rn o , h u m an o

povezivanje, ek ološk a senzitivnost, um režavanje. L ju dski duh se m ora
osloboditi pohlepe, dogm e i p odjela; osjećaji i su osjećan je ispred
 Čudesna spirala / 13

h ladn e ra c io n a ln o sti; p o štiv a n je Z em lje , G a ie , ž iv o ta . P rotiv

h ijerarhije; u sp o stav lja povezivanje. Propusn o jastv o , relacijsko jastv o ,
gru p n o u m režavan je. N a g la s a k na d ija lo g u , o d n o sim a . O sn o v a
vrijednosnih zajednica (tj. slo b od n o o d abran ih afilijacija zasnovan ih
na zajedničkim sentim entim a). D o n o si o dlu ke k ro z pom irenje i
k onsen zu s (n e d o statak : b esk rajn o “ p ro c e sira n je” i n esp o so b n o st
don o šen ja o dlu ka). O svježav a du hovnost, don o si sk lad , o b og aću je
ljudski potencijal. Snažn o eg alitarn a, an tih ijerarh ija, pluralističk e
v rije d n o sti, d ru štv e n a k o n stru k c ija stv a rn o sti, ra z n o v rsn o st,
m u ltiku lturalizam , relativistički su stav i v rijednosti; ovaj sv jeto n azo r se
često zove p lu ralističk i relativizam . S ub jektiv n o , nelinearno ra z­
m išljanje; po k azu je v isok stup an j afektivne toplin e, senzitivnosti i
su o sjećan ja za Z em lju i sve njene stanovn ike.
G d je se vidi: d u b o k a ek o lo g ija , po stm o d e rn izam , nizozem ski
idealizam , ro d žerijan sk o sav jeto v an je, k a n a d sk a zdravstven a sk rb ,
hum an istička p sih o lo g ija, teo lo gija o slo b o đ e n ja , ko o p e rativ n o p ro p i­
tivan je, Svjetski sa b o r crk av a, G reenpeace, živ o tin jsk a p rav a, ekofem i-
nizam , po st-k o lo n ijalizam , F o u cau lt/D errid a, p o litička ko rektn ost,
pokreti razn o v rsn o sti, lju d sk a p rav a, ek o p sih o lo gija. 1 0 % sta n o v ­
ništva, 1 5 % m oći.

S dovršenjem zelene m em e, lju d sk a sv ijest je sp rem na za kvantni

sk o k u “ m n ijen je d ru g o g n iz a ” . C lare G ra v e s je o v o n a zv a o
“ o gro m n im sk o k o m ” u k o jem se “ prelazi ja z n evjerojatne dubine
zn ače n ja” . U biti, sa sviješću d ru go g niza, o so b a m ože razm išljati i
vertikalno i h o rizon taln o , rabeći i h ijerarhije i heterarhije (i ran giran je
i povezivanje). M o že, dakle, p o prvi pu ta, živ o pisn o p o jm iti cijeli
sp ek ta r u n u trašn jeg ra z v o ja , te na taj način vidjeti d a je sv a k a razina,
sv a k a m em a, svaki val klju čno v ažan za zd ravlje cjelo ku pn e Spirale.
K a o što bih sam rek ao, sv aki val je “ tran scen diran je i u klju ­
čiv an je” , nadilažen je i o b uh v aćan je. T o jest, svaki val ide o n kraj (ili
transcen dira) sv o jeg preth o dn ika, a ip ak ga u ključu je ili o b grlju je u
sam o m svojem u stro ju. Prim jerice, stan ica tran scen d ira ali u ključuje
m olekule, koje tran scen diraju ali u ključu ju atom e. Reći da m olekule
nadilaze ato m e ne znači da m olekule m rze ato m e, već da ih vole: one
ih o b grlju ju u sv o m u stro ju ; one ih u k ljuču ju , one ih ne m a rgin a ­
14 / Teorija svega

liziraju. Isto tako , svaki val p o sto jan ja je tem eljna sastav n ica svih
narednih valova, pa tako sv ako ga od njih treba cijeniti i obgrliti.
N adalje, svaki se val može aktivirati ili reaktivirati p o potreb am a
životnih o ko ln o sti.12 U situ acijam a nužde, m ožem o aktivirati crvene
porive m oći; u o dgovor na k a o s, m ože nam zatrebati aktiviranje
plavog poretka; u potrazi za novim zaposlenjem , m ože nam zatrebati
narančasti poriv p ostizanja; u braku i s prijateljim a, b lisko zeleno
povezivanje. Sve ove meme im aju važan d oprinos.
Ali ono što nijedna m em a p rvo g niza ne m ože, sa m a p o sebi, je st
potpu no cijeniti p o sto jan je drugih m em a. Sv ak a od m em a prvo g niza
misli da je njezin svjetonazor ispravna ili n ajb o lja perspektiva. O na
negativno reagira kad je dovedena u pitanje; ona n a p a d a , rabi svoje
alate, kad god joj okoln osti zaprijete. Plavi p o redak im a ozbiljnih
problem a s crvenom im pulzivnošću i naran častim individualizm om .
N aran časti individualizam misli da je plavi p o red ak za gubitnike, a
zeleni egalitarizam za slabiće i plačljivce. Zeleni egalitarizam ne m ože
lako podnijeti izvrsnost i rangiranje vrijednosti, velike slike, hije­
rarhije, ili bilo što što izgleda au toritarn o , pa sto ga zelena sn ažno
reagira na plavu, narančastu i bilo što post-zeleno.
Sve se to počinje mijenjati s m nijenjem d ru go g niza. Budući da je
svijest dru gog niza potpuno svjesna unutrašnjih stupnjeva razv o ja -
čak i ako ih ne može artikulirati na tehnički način - ona o d stu p a i
motri širi obzor, pa zato razm išljanje dru go g niza cijeni neophodne
uloge što ih sve razne mem e igraju. Svjesnost dru go g niza razm išlja u
terminima čitave spirale p o sto ja n ja, a ne sam o u term inim a bilo koje
jedne razine.
D ok zelena mema počinje zahvaćati brojne različite sistem e i plu ra­
lističke kontekste koji po sto je u različitim ku lturam a (što je do ista
senzitivno jastv o , tj. senzitivno na m arginalizaciju drugih ), mnijenje
dru gog niza ide jedan korak dalje. O no traži b o gate kontekste koji
povezuju i sp ajaju ove pluralističke sistem e, i ta k o uzim a ove odvojene
sistem e i počinje obgrljivati, uključivati i integrirati ih u holističke
spirale i integralne mreže. M nijenje d ru go g niza, drugim riječim a, služi
k ao pokret iz relativizm a u holizam , ili iz p luralizm a u integralizam .
O bim no istraživanje G rav esa, Bečka i C o w an a po k azu je d a po sto je
barem dva veća vala u ovoj integralnoj svijesti d ru go g niza:
 Čudesna spirala / 15

7. Ž u ta vM em a: integrativna. Ž iv o t je k a le id o sk o p prirodnih
h ijerarh ija [h olarh ija], sistem a i o b lik a. Fleksib ilnost, sp o n ta n o st i
fun kcio n aln o st im aju najviši prioritet. R azlike i pluraln osti m ogu se
in teg rira ti u m e đ u o v isn e , p riro d n e to k o v e . E g a lita riz a m se
kom plem entira prirodnim stupnjevim a ran giran ja i izvrsnosti. Z n an je
i kom petencija treb aju biti ispred m oći, statu sa ili grupn e senzitivnosti.
P revladavaju ći svjetski p o red ak je po sljed ica neizbježnih o b raz a ca
kretan ja n ago re i nado lje din am ičnom sp iralom . D o b ro u prav ljan je
om o gu ćuje iznicanje entiteta kro z razine rastuće k o m p lek sn o sti (k o n ­
centrična sferičn a h ijerarh ija). 1% stan o vn ištv a, 5 % m oći.

8. T irk izn a v M em a: h o lističk a. U niverzalni h o listički sistem ,

holoni/valovi integrativnih en ergija; sjed inju je osjećan je i znanje;
m nožne razine isprepletene u jedn o m sv jesn om sistem u .13 U niverzalni
po re d ak , ali na živući, svjesni način, ne zasn o v an na van jskim
prav ilim a (plavo) ili gru pn im sp o n am a (zeleno). “ V eliko o b jed in je n je”
[TS] je m oguće, u teoriji i u zbilji. K a tk a d u ključu je iznicanje nove
d u hovnosti k a o m reže cjelo k u p n o g p o sto ja n ja. T irk izn o m nijenje rabi
cijelu S piralu ; vidi m nožne razine in terakcije; otkriv a h arm onije,
m istične sile i teku ća stan ja prisu tn a u sv ak o j organ izaciji. 0 ,1 % sta ­
novništva, 1 % m oći.

S m anje o d 2 % stan o vn ištv a u m nijenju d ru g o g niza (i sa m o 0 ,1 %

u tirkizu), sv ijest d ru go g niza je relativn o rijetka jer o n a je sa d a “ prvi
re d ” kolektivne ljudske evolucije. K a o prim jere, Beck i C o w an
sp o m in ju n o o sfe ru T e ilh a rd a de C h a rd in a , ra st tra n sp e rso n a ln e
p sih o lo g ije , te o rije k a o sa i k o m p le k sn o sti, in teg ra ln e -h o lističk e
sistem e ra zm išlja n ja, G an dh ijevu i M an d elin u p lu ralističk u inte­
graciju, uz sasv im po u zd an u rastuću u čestalo st i s jo š višim m em am a
na o b zo ru ...

S k o k u s v i je s t d r u g o g n iz a

K a o što Beck i C o w an p o jašn ja v a ju , m nijenje d ru g o g niza m ora

iznići u sp rk o s velikom o tp oru iz m n ijenja p rv o g niza. Z a p ra v o , jedna
verzija po stm o dern e zelene m em e, sa sv o jim p lu ralizm o m i relati­
16 / Teorija svega

vizmom, aktivno se suprostavlja iznicanju integrativnijeg i holističkijeg

mnijenja. A opet, bez mnijenja dru go g niza, p o G ravesu, Bečku i
C ow anu, čovječanstvo je osuđeno ostati žrtvom globalne “ autoim une
bolesti” , gdje se razne meme okreću jedna protiv druge u po k u šaju
ostvarivanja nadm oći.
Eto zašto m noge rasprave zap ravo nisu stvar boljih objektivnih
argum enata, već subjektivne razine onih koji u rasp ravi sudjeluju.
N ikakva količina narančastog znanstvenog d o k azn og m aterijala neće
uvjeriti plave mitske vjernike; nikakva količina zelenog povezivanja
neće dojm iti narančastu agresivn ost; n ikakva količin a tirkizn og
holizma neće pom aknuti zeleni pluralizam - ukolik o se pojedinac nije
sprem an razvijati naprijed kroz din am ičku sp iralu ra zo d v ijan ja
svijesti. Eto zašto debate “ među razin am a” rijetko u spjevaju , a sve
stranke obično osjećaju da nisu čuvene i da nisu cijenjene.
Slično tom e, ništa u ovoj knjizi neće vas uvjeriti da je T S m oguća,
ako već nemate mrvicu tirkiza u svojoj kognitivnoj paleti (a u tom
slučaju pom islit ćete na m nogim stranicam a, “ Pa to već znam ! Sam o
nisam znao/znala kako to artikulirati” ).
K ao što sm o govorili, meme prvog niza općenito pružaju o tp or
iznicanju mema dru gog niza. Z nanstveni je m aterijalizam (n aran časta)
agresivno redukcionistički nastojen prem a konstru ktim a dru go g niza,
u nastojanju da svede sve unutrašnje stupnjeve na objektivni neuralni
vatrom et. M itski fundam entalizam (plava) često je d u b o k o uvrijeđen
svime što prepoznaje kao nasrtaj na svoj zad ani P oredak. Ego-
centrizam (crvena) potpuno ignorira drugi niz. M a g ija (ljubičasta) mu
šalje urok. Zelena optužuje svijest dru go g niza da je au toritarn a,
rigidno h ijerarh ijska, p atrijarh aln a, m argin aliziraju ća, o p resiv n a,
rasistička, šovinistička i seksistička.
Zelena mema je v ladala kulturalnim studijim a zadnjih trideset
godina. Već ste vjerojatno prepoznali m noge od standardnih lozinki
zelene meme: pluralizam , relativizam , raznovrsnost, m ulti-kultura-
lizam, dekonstrukcija, antihijerarhija i tak o dalje.
S jedne strane, pluralistički relativizam zelene mem e je plem enito
proširio kanon kulturalnih studija na m noge prije m arginaliziran e
narode, ideje i prikaze.14 D jelovao je osjetljivo i brižno u n asto jan ju da
ispravi društvene neravnoteže i izbjegne isključive prak se. O d g ov o ran
 Čudesna spirala / 17

je za osn ovn e inicijative u građ an sk im pravim a i zaštiti o k o liša. R azv io

je snažne i često uvjerljive kritike filo zo fija, m etafizika i društvenih
prak si konvencionalnih religijskih (plava) i znanstvenih (n aran časta)
m em a, k a o i njihovih često isključivih p atrijarh aln ih , seksističkih i
kolon ijalističkih prog ram a.
S dru ge stran e, m a k o lik o ove kritike preth odnih razvojn ih
stupnjeva bile djelotvorn e, zelena je m em a p o k u šala okrenuti svoje
o ružje i na sve daljnje stupnjeve, što je im alo i im a vrlo loše posljedice.
Iz to g je razlo ga p o sta lo vrlo tešk o, a često i nem oguće, da se zeleno
pokrene naprijed u h olističkije, integralnije konstru kcije.
Budući da pluralističk i relativizam (zelena) prelazi o n kraj m itsk og
apsolu tizm a (plava) i form aln e racio n aln o sti (n aran časta) u b o gato
sadržajn e i in dividualističke kontekste, jedna od njegovih o d lik a je
snažni su b jektivizam . O v o znači da njegove san k cije za istinu i
d o b ro tu po čiv aju u velikoj mjeri na po jed in ačn im sk lo n o stim a (sve
dotle d o k po jedin ac ne p o v rijeđ uje druge). O n o što je istinito za tebe,
nije nužno istinito za mene; isprav n o je jed n o stavn o o no o k o čega se
pojedinci ili ku lture slože u bilo kojem d an o m trenu tku ; nem a
univerzalnih tvrdnji za zn an je ili istinu; sv a k a je o so b a slo b o d n a
p ron aći sv o je vlastite vrijednosti, ko je nisu obvezu ju će za bilo ko ga
d ru go g. “ T i radi sv o je, a ja ću sv o je ” , po p u larn i je sažetak to g stava.
Iz ovih je razlo ga ja stv o na o v o m stup n ju d o ista “ senzitivno
ja stv o ” . U p rav o za to što je svjesn o m n ogih različitih k o n tek sta i
brojnih različitih tipo v a istina (p luralizam ), o n o se p o v ija u n atrag u
p o k u šaju da sv ak o j istini d o pu sti njen izraz, bez m argin aliziran ja ili
o m a lo v a ža v an ja ijedne o d njih. K a o što je slučaj s ključnim riječim a
“ an tih ije rarh ija” , “ p lu raliza m ” , “ relativ izam ” i “ e g a litariza m ” , kad
go d čujete riječ “ m a rg in a liza cija ” i kritiku iste, g o to v o uvijek ste u
p risu tn osti zelene mem e.
O v a plem enita n ak a n a , n arav n o , im a sv o ju tam n u stran u. S astan ci
koji se vode po zelenim načelim a skloni su slijediti sličan tijek:
sv ak o m e je do p u šten o da izrazi sv o je o sjećaje, što često traje satim a;
o dv ija se zam alo b esk rajn o procesiran je m išljen ja, što često ne vodi
n ikakvim o d lu k am a ili sm jern icam a za djelo v an je, p o što određeni
sm jer djelo v an ja vrlo v jero jatn o n eko ga isključuje. T a k o često im am o
pozive na ob u h v atn o , nem argin aliziraju će, sam ilo sn o prih v aćan je svih
gled išta, ali rijetko se o b ja šn jav a k a k o to to čn o učiniti, b udući da u
18 / Teorija svega

stvarnosti nisu sva gledišta iste vrijednosti. S a sta n a k se sm atra

uspješnim ne ako se donesu odluke, vec ak o je sv atk o im ao priliku
podijeliti svoje o sjeća je . P o što n ijed n o gled ište n a v o d n o nije
inherentno bolje od bilo kojeg dru gog, ne m ože se preporučiti nijedan
sm jer djelovanja osim zajedničkog prih vaćanja svih gledišta. A ko se
išta kaže s uvjerenjem, to je da su sve alternativne koncepcije opresivne
i zlonam jerne. U 60-im a je bila raširena uzrečica: “ S lo b o d a je
beskrajni sa sta n a k ” . E pa, “ b eskrajn i” dio uzrečice sigurno je bio
točan.
U akadem skim krugovim a prevladava ovaj stav p luralističk og
relativ izm a. O vako to o p isu je C o lin M c G u in n : “ P rem a ov o j
koncepciji, ljudski razum je inherentno lo k alan , kulturno relativan,
ukorijenjen u varijabilnim činjenicam a ljudske prirode i povijesti, stvar
razn o ro dn ih ‘ p r a k si’ i ‘o b lik a ž iv o ta ’ i ‘ referentnih o k v ir a ’ i
‘konceptualnih shem a’ . N e po sto je nikakvi oblici rasu đ iv an ja koji
nadilaze ono što prihvaća neko dru štvo ili neka ep o h a, nikakva
objektivna o prav dan ja za vjerovanje koje sv atk o m o ra p o što v ati po
cijenu kognitivne nesposobnosti. N ešto je v aljan o jer je prihvaćeno
kao valjano, a različiti ljudi m ogu im ati legitim no različite o b rasce
prihvaćanja. N a kraju, jedina o prav d an ja za vjerovan je im aju oblik
‘opravdan za m ene’.” 15 C lare G raves je rekao sljedeće: “ O vaj sistem
vidi svijet relativistički. R azm išljanje po k azuje g o tov o ra dik alan ,
gotovo kom pulzivan naglasak na viđenju svega u relativističkom ,
subjektivnom referentnom o kv iru .”
P oanta je m ožda očigledna: p o što pluralistički relativizam im a
toliko intenzivno subjektivistički stav, naročito je p o dlo žan narcizm u.
I u pravo to je srž problem a: pluralizam p o sta je su perm agn et za
narcizam . Pluralizam p ostaje nesvjesni dom za K u lturu n arcizm a, a
narcizam je veliki razarač bilo kakve integralne kulture općenito i TS
naročito (jer narcizam o db ija iskoračiti iz svoje subjektivn e orbite i
zato ne može dopustiti druge istine osim svoje vlastite). D ak le, na
našem popisu prepreka za stvarnu T eo riju svega, m ožem o navesti
Kulturu narcizm a.
A ovdje u kad ar ulazi boom eritis.
 2

Boomeritis
D o sa d n ja k : o so b a sla b o g u k u sa,
s više zan im an ja za sebe nego za mene.
- A m b ro se Bierce

RjEČNIČKA DEFINICIJA n arcizm a je “ pretjeran o zan im an je za v lastito

jastv o , v ažn o st, sp o so b n o sti, itd.; eg o cen trizam ” . Pa ip ak narcizam
nije je d n o stavn o precjenjivan je ja stv a i njegovih sp o so b n o sti - ključno
je p o p ra tn o potcjen jivanje drugih. U nu trašn je stanje n arcizm a, kažu
nam kliničari, često je stan je p raz n o g ili fragm en tiran o g ja stv a , koje
n asto ji ispuniti praznin u egocentričn im prian jan jem k o je n apu h uje
jastv o d o k u m an ju je druge. E m ocion aln i ton je prito m “ n itko meni
neće gov o riti što d a ra d im !”
Većina se psihologa slaže da, iako ima mnogo načina gledanja narcizma (i
mnogo različitih tipova narcizma) to je, o pćenito, n o rm aln a zn ačajk a
d jetinjstva k o ja se idealno p rera sta, barem u zn atnoj m jeri. R azv o j se,
za p rav o , m ože definirati k a o slijed n o o p a d a n je egocentrizm a. M a lo
dijete je u glav n o m zao k u pljen o sv o jim svijetom , uvelike nesvjesn o
o koline i većine ljudskih in terak cija.1 K a k o sve više rastu sn ag a i
o b u ja m svijesti, o no m ože po stati sv jesn o sebe, a i dru gih , pa n a p o ­
sljetku sebe staviti u tu đu kožu i ta k o razviti b rigu, sa m ilo st i v eliko ­
dušni integralni o b grljaj - s nijednom se od ovih odlika dijete nije rodilo.

19
20 / Teorija svega

R a z v o j k a o o p a d a n je e g o c e n t r iz m a

K a o što n a s h a rv a rd sk i ra z v o jn i p s ih o lo g H o w a r d G a r d n e r
p o d s je ć a ,

M lado dijete je potpuno egocentrično - to ne znači d a sebično

misli sam o o sebi, već upravo su protno, da je n esp oso b n o misliti
o sebi. Egocentrično dijete nije sp o so b n o razlikovati sebe od
ostatka svijeta; ono nije odvojilo sebe od drugih ili od ob jek ata.
Z ato ono osjeća da drugi dijele njegovu bol ili njegov u žitak, da
njegova će m rm ljanja biti neizbježno sh vaćen a, d a njegovu
perspektivu dijele svi ljudi, da čak i životinje i biljke sudjeluju u
njegovoj svijesti. Igrajući se sk riv ača o n o će se “ sa k r iti”
naočigled svih ljudi, jer ga njegov egocentrizam priječi da
prepozna kako su drugi svjesni gdje se ono nalazi. Cijeli tijek
ljudskog razvoja može se prom atrati k ao neprekidno o p ad an je
egocentrizm a.2

O vaj razvoj, najvećim dijelom , uključuje o p ad an je n arcizm a i

narastan je svijesti, ili sp osob nosti da druge ljude, m jesta i stvari
uzim am o u obzir i tako sve dalje širim o su o sjećan je na njih. C aro l
G illigan otkrila je, prim jerice, da ženski m oralni razvoj ob ičn o prolazi
tri opća stupnja, koje ona naziva stupnjevim a seb ičn o sti, su o sjećan ja i
u niverzalnog su o sjećan ja. U svakoj od ovih razvojnih faza, krug
suosjećanja i sam ilosti širi se dok egocentrizam o p a d a . Isprva m lada
djevojka mari uglavnom za sebe; zatim m ože brinuti i o dru gim a (kao
što su njezina obitelj i prijatelji); i naposljetku m ože proširiti svoj obzir
i dobre želje na čovječanstvo u cijelosti (i ta k o krenuti prem a
integralnom obgrljaju). Svaki viši stupanj ne znači da prestajete m ariti
za sebe, već da uključujete sve više i više drugih prem a ko jim a tako đ er
osjećate nepatvorenu brigu i sam ilost.
Prigodice, m uškarci prolaze ista tri opća stu p n ja, prem d a, prem a
G illigan, oni obično naglašavaju prava i pravdu um jesto su o sjećan ja i
o dn osa. G illigan vjeruje da se nakon trećeg stup nja u o b a sp o la može
odviti integracija kon trasek su aln og stava, ta k o da na univerzalno-
integralnom stupnju i m uškarci i žene integriraju m ask uline i fem inine
 Boomeritis / 21

glasove u sebi u puno većem stup nju , sjedinjujući ta k o pravdu i

sam ilost. O vaj integralni o b grljaj je jedan tip kulm inacije trećeg općeg
stup nja u niverzalnog su o sjećan ja (u sko ro ću ovu usporediti s drugim
zam islim a, k ao što je Spiralna din am ika).
O va tri o p ća stup n ja sasv im su u ob ičajena za većinu razvojnih
o b lik a. P oznati su po d m n ogim nazivim a, k a o prekonvencion alni,
konvencionalni i postkonvencion alni; ili egocentrički, sociocentrički i
svjetocentrički; ili “ j a ” , “ m i” i “ svi m i” .
Sebični stup an j često se zove prekonvencion alni, budući da beba i
m alo dijete jo š nisu naučili konvencion alna pravila i uloge; oni jo š nisu
socijaliziran i. O ni jo š ne m ogu preuzeti ulogu drugih i ta k o početi
razvijati n epatvoren o su osjećan je i sam ilo st. Z a to o staju egocentrični,
sebični, narcistični i ta k o dalje. O vo ne zn ači da m lad a djeca nem aju
nikakvih o sjeća ja za druge, niti znači da su sasv im am o raln a. T o
jedn o stavn o znači da su, u u sp o re d b i s kasn ijim razvojem , njihovi
osjećaji i m oraln e sm jernice jo š uvijek sn ažn o u vjetovani njihovim
v la stitim im p u lsim a , fiz io lo šk im p o tre b a m a i in stin k tiv n im
pražnjenjim a. (Prem da neki ro m an tičarsk i teoretičari vjeruju da m alo
dijete prebiva u stan ju nedvojne slo b o d e i izvorne d o b ro te, ko je je
m alo dijete istinski slo b o d n o ? U n ajb o ljem slu čaju , in fan tiln o st je
stanje po ten cijaln osti i otv o ren o sti, a ne zb iljska prisu tn o st slo b od e,
p o što b ilo k o je stan je k o jim v la d a ju im pu lsi, gla d , n a p e to st i
p ražnjenje ne m ože d o ista biti slo b od n o . U sv a k o m slu č aju , studiji
d o sljed n o p o k azu ju da m alo dijete ne m ože preuzeti ulogu dru gih , pa
tak o nije sp o so b n o za zb iljsku sam ilo st, su o sjećan je i lju b a v .)3
P očevši u dob i od 6 ili 7 go d in a, u svijesti se d o g a đ a d u b o k i po m ak .
D ijete m ože početi preu zim ati u logu d ru go g. P rim jerice, recim o da
im ate kn jigu čiji je prednji o v itak plavi a stražn ji o v itak n aran časti.
P okažite kn jigu, prednju i zadnju stran u , p e to go d išn jem djetetu. Z atim
držite knjigu izm eđu sebe i djeteta. Vi gled ate n aran časti o v itak , a
dijete gleda plavi. Pitajte dijete ko ju b o ju vidi, i o n o će isprav n o reći
plavu . P itajte dijete k o ju b o ju vi vidite, i o n o će reći plavu .
S edm o go dišn je dijete će reći - naran častu .
D rugim riječim a, p e to go d išn je se dijete ne m ože p o stav iti u vašu
kožu i preuzeti v aše m otrište. O n o nem a kognitivnu sp o so b n o st da
isko rači iz svoje kože i n a k ra tk o uđe u v ašu . I sto g a o no n ikad neće
d o ista razum jeti v ašu perspek tivu , nikad neće d o ista razu m jeti v as;
22 / Teorija svega

nikad neće biti u zajam nog prepoznanja. N iti m ože istinski, zbiljski,
suosjećati s vašim m otrištem (koliko go d v as o no em ocionaln o
voljelo). Ali sve se to počinje m ijenjati s iznicanjem sp o so b n o sti
preuzim anje uloge drugih, pa zato G illigan ovaj stupan j naziva
prijelazom iz sebičnosti u suosječanje.
O vaj stupnja su osjećanja, koji općenito traje o d 7. godine do
ad o lescen cije, p o z n a t je k a o k o n v e n cio n alan , k o n fo rm istič a n ,
etnocentričan ili sociocentričan —a to znači sam o i u prav o to , centriran
ili fokusiran na skupinu (obitelj, sudruge, plem e, naciju). M la d o dijete
istupa iz svoje ograničene perspektive i počinje dijeliti m otrišta i
perspektive drugih - u toj mjeri, da često bude zaro b ljen o u m o trištim a
drugih: otud, k onform istički stupan j. O vaj stupan j se često opisu je
kao “ do b ar dečko, dob ra cu rica” , “ m o ja d o m o v in a, u pravu ili
krivu” , i tako dalje, što o dražav a intenzivni ko nform itet, pritisak
sudruga i skupinsku dom inaciju k o ja obično prati o vo razdoblje.
Prem da se pojedinac na ovom stupnju m ože u nekoj mjeri odm aknu ti
od svoje perspektive, ne može se tako lako odm aknu ti od perspektive
skupine. O sob a se pom ak la od “ ja ” na “ m i” - što je veliko op ad an je
egocentrizm a - ali ovdje je zapela, “ m oja dom ovina, u pravu ili krivu” .
Sve se počinje m ijenjati u adolescenciji, s iznicanjem po stko n -
vencionalne i svjetocentrične svjesnosti (kod G illigan, univerzalno
suosjećanje). O vo je jo š jedno veliko sm anjenje egocentrizm a, jer sad a
se razm atranju podvrgava vlastita sk upina. Što je isprav n o i pravedno,
ne sam o za mene ili m oje pleme ili m oju n aciju, već za sve ljude, bez
obzira na rasu, religiju, spol ili vjerovan je? A dolescent m ože po stati
vatreni idealist, zapanjen svim m ogućnostim a, križar za pravdu ,
revolucionar koji se sprem a prodrm ati svijet. N a rav n o , p on ešto od
toga je sam o eksplozija horm ona, divljanje u n ajb o ljem slučaju.
M eđu tim , d o b ar dio to g a je izn ican je stu p n ja u n iv erzaln o g
su osjećan ja, pravde i pravednosti. I, zap rav o , to je jedn o stavn o p o če­
tak m ogućnosti razvijanja istinski integralnog o b grljaja.

S p ir a la s a m il o s t i

O va tri opća stupnja - egocentrički, etnocentrički, svjetocentrički -

sam o su, naravno, jednostavan sažetak m nogih razvojn ih valova
 Boomeritis I 23

svijesti, ali već m ožete početi vidjeti da razv o j, k a o što je G ardner

rekao, uistinu jest o p ad an je egocentrizm a. Svaki razvojn i val je
o p a d a n je narcizm a i ra st svijesti (ili rast sp o so b n o sti da se u obzir
uzim aju sve dublje i šire perspektive).
Postoje, n arav n o , ko m pleksniji m odeli s više stup n jev a. U prvom
poglavlju iznijeli sm o prim jer o v o g razv o jn og p rocesa rabeći Spiralnu
dinam iku i njezinih o sa m v alo v a razv o ja (vidi sliku 2-1 za korelacije
koje slijede). U Spiralnoj dinam ici prekonvencion alni stupnjevi su bež
m em a (arh aička-instink tivna), lju b ičasta m em a (m agička-anim istička)
i crvena m em a (egocentričk a). P rem da se crvena m em a naziva
“ eg o cen tričk om ” , preth odna dva stu p n ja su jo š više egocentrični (na
sv ak o m po jedin o m stupnju n alazim o p o sto ja n o o p a d a n je narcizm a);
stv ar je sa m o u tom da crvena predstavlja ku lm inaciju egocentričn osti
i prekonvencion alnih razin a, pa je sa d a sp o so b n a to silo v ito izraziti.
N a sljedećem stup n ju (plava m em a, k o n fo rm ističk o p rav ilo ), n arcizam
se disperzira u sk up in u - nisam ja , već m o ja do m o v in a ta k o ja je uvijek
u prav u ! O vaj konven cio n aln o /ko n fo rm istički stav traje do n aran časte
(egoičko-racion aln e), k o ja o zn ačav a p o če tak postkon ven cion aln ih
Svjetonazor Mema Identitet sopstva
(što vidim ) (tko sam ja)

arh aički (instinktivni) bež im pulzivni

m agićki (anim alistički) lju b ičasta egocentrički

crvena

m itski (p rip adn ički) p lav a k o nform istički

form alni (racion alni) n a ra n č asta savjesni

pluralističk i (relativni) zelena in dividualistički

integraln i (h olistički) drugi niz au to no m n i

Slika 2-1. Svjetonazori i sopstvo

24 / Teorija svega

stupnjeva (zelena, žuta i tirkizna mem a). O ve postkonvencionalne

stupnjeve (posebno narančasta i zelena mem a) odlikuje intenzivno
preispitivanje m itova, konform ističkih vrijednosti i etnocentričkih
pristranosti koje gotovo uvijek nastan ju ju prekonvencionalne i kon­
vencionalne stupnjeve.
U kratk o, kako se razvoj kreće iz p rekonvencion alnog preko
konvencionalnog u postkonvencionalno (ili iz egocentričnog preko
etnocentričnog u svjetocentrično), količina narcizm a i egocentrizm a
polako ali sigurno opad a. U m jesto da svijet (i druge) tretira kao
ekstenziju jastva, zrela o drasla o so b a postkonvencion alne svjesnosti
prom atra svijet kroz odlike sam o g svijeta, k ao individuirano jastv o u
zajednici drugih individualiziranih jasta v a k o ja o p sto ji u u zajam nom
priznavanju i poštovan ju. Spirala razvoja je sp irala sam ilo sti, k o ja širi
se od mene, na nas, pa na svih nas: tam o biva otvoren a integralnom
o bgrljaju.
M oram dodati da ovo ne znači da je razvoj sav slad ak i blistav, kao
niz predivnih unapređenja na linearnoj ljestvici n apretk a. Je r svaki
stupanj razvoja ne donosi sam o nove sp o so b n o sti već i m ogućnost
novih nezgoda; ne sam o nove potencijale već i nove p ato lo gije; nove
snage, nove bolesti. U sveukupnoj evoluciji, novoizniklim sistem im a
uvijek prijete novi problem i: psi ob oljevaju od rak a, atom i ne. Ž alo sn o
jest, ali za svaki po rast svijesti postoji cijen a, pa ovu “ dijalektiku
n apretk a” (dobre vijesti, loše vijesti) treba uvijek pam titi. Ipak, za sad a
je bitno da svaki razvojni val svijesti donosi barem m o gućn o st za veće
p roširen je su o sje ć a n ja, sa m ilo sti, p rav d e i m ilo sti, na pu tu k
integralnom obgrljaju.

P r o t iv s is t e m a !

Jedan izvor narcizm a je jednostavn o neuspjeh u rastu i evoluciji.

Posebice u teškom rastu iz egocentričnog u sociocentrično, aspekti
sv jesn o sti koji o d b ija ju ovu tran ziciju m ogu “ z a g la v iti” u
egocen tričk im p o d ru čjim a , pa n a sta ju p o te šk o će u a d a p ta c iji
pravilim a i u lo gam a društva. N arav n o , neka od ovih pravila i uloga
m ožda ne zaslužuju poštovan je; m ožda im je prijeko potrebna kritika
 Boomeritis / 25

i pobijan je. Ali taj postkonvenciottalni stav - koji prop itu je, prom išlja
i kritizira društvene norm e - m oguće je postići jedin o prethodnim
prolaženjem kroz konvencionalne stupnjeve, jer kom petencije koje
stječem o na tim stu p n je v im a su nužni predu vjeti za po stk o n -
vencionalnu svijest. D rugim riječim a, a k o se netko ne uspije probiti do
k onvencionalnih stu p n jev a, njegovi p rigo v o ri neće biti postkon-
ven cio n aln a k ritik a d ru štv a , već p rek o n v e n c io n aln i b un t. Srž
narcizm a, “ N itk o meni ne gov o ri što da ra d im !” , u velikoj je mjeri
prisutna u prekonvencion alnim valovim a.
B o o m e ri su , k ritiča ri se sla ž u , b ili z lo g la sn o b u n to v n ičk a
g e n e racija . N e š to od to g b u n ta , n em a su m n je, d o šlo je iz
postkonvencion alnih po jedin aca iskreno m otiviranih za reform u onih
a sp ek ata dru štv a koji su nepošten i, nepravedni ili nem oralni. Ali isto
tako sigu rn o - i za to im am o m n ogo em pirijskih d o k a za - alarm an tn o
velik u dio to g b un tovnog stav a iznik ao je iz prekonvencion alnih
im pulsa koji s pu no po tešk o ća dosežu konvencion alne stv arn o sti.
S tan d ard n i p o k liči iz 60-ih - od “ P rotiv s iste m a !” do “ D o lje
a u to rite ti!” - m ogu n astati iz preko n v en cio n aln o g isto k a o iz post-
k o nvencion alnog; a d o k azi su geriraju da je prvo bilo češće od
poton jeg.
T ip ičan prim jer n alazim o u stud en tskim prosv jed im a na Berkeleyu
kasn ih 60-ih (prosvjedi su n aro čito bili usm jereni protiv V ijetn am sk o g
rata). Studenti su je d n o glasn o tvrdili d a djelu ju iz pozicije višeg
m o rala. N o k ad su im dani stvarn i testovi m o raln o g ra zv o ja , o gro m n a
većina je ispu n ila p rek o n v e n cio n aln u , a ne po stk o n v e n cio n aln u
razinu.4 (Bilo je tek neko liko konvencion alnih /kon form ističk ih tipo v a,
je r, po d e fin iciji, oni n isu p o se b n o b u n to v n i.) N arav n o,
postko n v en cio n aln u i svjetocentričnu m o ra ln o st m anjine prosv jedn ik a
treba po zdraviti (ne nužno njih ova v jero v an ja, već činjenicu da su do
njih do šli k ro z v iso k o razvijen o m o raln o rasu điv an je). Ali, isto ta k o ,
p r ek o n v e n cio n aln i e g o ce n triz am većine p r o sv je d n ik a m o ra m o
je d n ak o ja sn o prepoznati.
N a jfa scin an tn ija o d lik a o vakvih em pirijskih stu d ija često je vidljiva
u “ p re” i “ p o s t” situ acijam a - naim e, i p reX i p o s tX jesu neX
(prim jerice, i prekonvencion alno i p o stko n v en cio n aln o jesu nekonven­
cio n aln o , ili izvan konvencion alnih prav ila i u lo ga ), pa se sto g a često
26 / Teorija svega

b rkaju. U takvim situacijam a, “ pre” i “ p o st” će često rabiti istu

retoriku i istu ideologiju, ali njih zap rav o razd v aja golem i pon or rasta
i razvoja. U prosvjedim a na Berkeleyu, g o tov o svi studenti su tvrdili da
djeluju iz univerzalnih m oralnih načela (npr. R a t u V ijetnam u krši
univerzalna ljudska prav a, pa se sto ga , k a o m o raln o biće, od b ijam
boriti u tom ratu ” ). Ali testovi su nedvojbeno p o k azali da sam o
m anjina djeluje iz postkonvencionalnih m oralnih načela; većina je
djelovala iz prekonvencionalnih egocentričnih po riv a: “ N itk o m eni ne
g o v o ri sto da radim ! I zato, tko šljivi taj v aš ra t.”
Čini se da su u ovom slučaju vrlo visokoum n i m oralni ideali
iskorišteni u potporu m nogo nižeumnih im pu lsa. U p rav o čudna
površna sličnost “ pre” i “ p o st” stupnjeva razv o ja d o p u šta ovakvu
izliku - do pu šta, drugim riječim a, da prekonvencionalni narcizam
zauzm e prostore on o g što je gro m ko proglašen o postkonvencion alnim
idealizm om . O vo brkanje prekonvencion alnog i po stkonvencion alnog,
jer oboje su nekonvencionalni, zove se “ pre/post z a b lu d a ” , i čini se da
je barem dio b oom erskog idealizm a treba tu m ačiti, ili preispitati, u
ovom oštrijem svjetlu.
O vo je ključna točka, jer nas p odsjeća na činjenicu d a, bez obzira
na to koliko visokoum n a, idealistička ili altruistička neka stv ar m ogla
izgledati - od ekologije preko kulturalne raznovrsnosti d o sv jetsko g
m ira - jednostavn o izvikivanje snažne po tpo re toj stvari nije dov o ljn o
da bi odredili zašto se, zap rav o , ta stv ar uopće prih vaća. Previše je
društvenih kom entatora jednostavn o pretp o stav ilo , prim jerice, ako
b oom eri p o ziv aju na “ sk la d , lju b a v , u z a ja m n o p o što v a n je i
m u ltikulturaln ost” , da se onda i sam i boom eri kreću u tom idealistič­
kom , neegocentričkom sm jeru. M eđutim , k a o što ćem o vidjeti, u
m nogim slučajevim a ne sam o da se boom eri nisu kretali u tom sm jeru
po pitanju svojega unutrašnjeg razv o ja, već su g la sn o prihvaćali
neegocentričku persp ek tiv u u glav n o m kako bi sa k r ili v lastiti
egocentrični stav.
N išta od ovog ne znači da su svi b oom eri zapeli na ta k a v način, već
da je često nastajala čudna m ješavina postkonvencion alnih ideja
ispunjenih prekonvencionalnim m otivim a, ču dna m ješav in a koju
nazivam o “ boom eritis” .
 Boomeritis / 27

H ije r a r h ije r a s t a p r o t iv d o m in a t o r s k e h ije r a r h ije

P luralizam , egalitarizam i m ultiku lturalizam , u svom najboljem

o b liku, izniču iz razv o jn o vrlo v iso k o g stava - zelene mem e - i iz tog
stava plu ralističk og po šten ja i o b zira, zelena se m em a n asto ji oph oditi
sa svim drugim m em am a jedn ako m b rigom i sam ilo šću , što je do ista
plem enita n a k a n a .5 N o , budući da prih vaća intenzivni eg alitarizam ,
prop u šta vidjeti da je njen vlastiti sta v - ko ji je prvi uopće sp o so b a n za
egalitarizam - prilično rijedak, elitni stav (negdje o k o 1 0 % sv jetsk o g
stan o vn ištv a, k a o što sm o vidjeli). J o š gore, zelena m em a zatim
agresivn o p o riče stupnjeve koji su prvotn o proizveli zelenu m em u,
zato jer želi vidjeti sve m em e je d n ak o i ne vršiti n ikakv o ran giran o
prosuđiv an je. Ali zeleni egalitarizam je proizv o d , vidjeli sm o , barem
šest velikih stup n jeva ra zv o ja , stup n jeva prem a ko jim a se okreće,
agresivn o ih poričući u im e egalitarizm a!
V elik d io ove p lu ralističk e k o n fu zije p ro izlaz i iz p o g re šn o g
sh v aćan ja h ijerarh ije i njezina m jesta u p riro d n o m rastu i razvoju .
Z am ijetite k a k o sv a k a m em a p ro m atra za m isa o hijerarhije. L ju b ičasta
(m agija) rijetko prepo zn aje h ijerarh ije, uglav n o m zato što je, k ao što
ćem o vidjeti, prefo rm aln a i p rekonvencion alna. C rvena (egocentrička
m oć) prepo zn aje h ijerarh ije sirove sile (ovo je o sn ov a feudalnih
im perija). P lava (m itski p o red ak ) im a brojne i vrlo rigidne društvene
h ijera rh ije , kao što su n a slje d n i k a stin sk i siste m , h ijera rh ije
srednjevjekovne C rkve, te intenzivna dru štvena stra tifik a cija feudalnih
im perija i ranih nacija. N a ra n č a sta (po jed in ačn o postignu će) odlu čn o
erod ira plave h ijerarhije u im e po jed in ačn e slo b o d e i jednakih prilika
(n aran časte h ijerarh ije su sasv im različite o d plavih h ijerarh ija p o tom e
što naslijeđe i privilegije zam jen juju m eritok racijo m i izvrsnošću).
M eđu tim , sa zelenom m em om senzitivno ja stv o počinje u sklađ en o
na p a d a ti i osu điv ati go to v o sve vrste h ijerarh ije, jed n o stavn o zato što
su d o ista često bile dijelom užasne društvene opresije. A gresivni
antihijerarhijski stav o b ičn o je nepo grešiv a o so b in a zelene m eme.
Ali s iznicanjem d re g o g niza, h ijerarh ije se iznova v ra ćaju , ovaj
pu ta na m ekši, k o n cen tričan i h o lo g ra fsk i način . O ve sferičn e
hijerarhije se često n azivaju hijerarh ije r a sta , k a o što je h ijerarh ija od
ato m a d o m olekule d o stanice d o o rgan izm a do ek o sistem a do biosfere
28 / Teorija svega

do svem ira.6 Svaka je od ovih jedinica, bez ob zira na to koliko

“ n isk a” , apsolutno nužna za čitavu sekvencu: uništite sve atom e i isto ­
vrem eno ste uništili sve m olekule, stanice, ekosistem e i ta k o dalje. U
isto vrijeme, svaki viši val obgrljuje ili zah vaća svoje prethodnike —
ekosistem i sadrže organizm e koji sadrže stanice koje sadrže m olekule
- razvijanje je zapravo obavijanje. I tak o svaki val p o staje sve uklju-
ćiviji, sve obuhvatniji, sve integralniji - i m anje m arginalizirajući,
m anje isključiv, m anje opresivan. (Svaki naredni val “ nadilazi i
uključuje” - nadilazi svoju uskoću tak o da uključi druge.) Sam a
razvojna Spirala je gnjezdolika h ijerarhija ili h ijerarh ija ra sta, k a o što
su to i mnogi prirodni procesi rasta. I, d o ista, Beck i C o w an ističu da
su obgrljujuće hijerarhije nepatvoreni znak m nijenja dru go g niza.
R iane Eisler, autorica The Chalice an d the B la d e, skreće nam
pažnju na ovu važnu distinkciju govoreći o “ d o m in ato rsk im h ijerar­
h ijam a” i “ aktualizacijskim h ijerarh ijam a” . Prve su krute društvene
hijerarhije koje su instrumenti opresije, a poton je su hijerarhije rasta
koje se zap ravo nužne za sam o aktualizaciju p o jedin aca i kultura (i
gotovo svih bioloških sistem a). D ok su do m in ato rsk e hijerarhije
sredstvo opresije, aktu alizacijske hijerarhije su sredstvo rasta. U pravo
h ijerarh ije rasta o k u p lja ju p reth o d n o izo liran e i fragm en tiran e
elemente. Izolirani atom i o ku pljaju se zajedno u m olekule; izolirane
m olekule oku pljaju se zajedno u stanice; izolirane stanice u organizm e;
organizm i u ekosistem e; ekosistem i u biosferu, i ta k o dalje. U kratk o ,
hijerarhije rasta pretvaraju hrpe u cjeline, fragm ente u integraciju,
otuđenost u suradnju.
I, dodaje Spiralna din am ika, sve ovo p o sta je zn atno svjesnije u
drugom nizu. Integralna svjesnost d ru go g niza razum ije gn jezdoliku
hijerarhiju rasta. D akle, ako negativno reagiram o na sve hijerarhije, ne
sam o da ćem o se časn o b oriti protiv n eprav d i d o m in a to rsk ih
hijerarhija, već ćem o vrlo vjerojatno sebi onem ogućiti razvoj u
integralni drugi niz. K ao što ćem o vidjeti, zelena m em a djelotvorn o
o sp o rav a apsolutizm e, univerzale i do m in ato rsk e h ijerarhije plave i
narančaste meme, te potom sve hijerarhije po grešn o vidi k a o da su
istog reda, a buduć poriče sve hijerarhije, čvrsto se u glavljuje u
mnijenje prvog m em etskog niza.
(Ista se stvar do gađ a s “ u niverzalim a” i “ m eta n a ra cija m a ” . O ni su
o dsu tni u prekon ven cion aln im v a lo v im a ; p o sto je u rigidn im i
 Boomeritis / 29

opresivnim n azorim a u plavo m ; n apad an i su i dekonstruirani u

zelenom ; zatim se vraćaju na m ekši, gnjezdoliki način u svim drugo-
niznim integralnim valovim a. K ad go d čujete n ap ad na m etanaracije i
univerzale, go to v o uvijek ste u prisu tnosti zelene meme.)

B o o m e r it i s

P oan ta je jedn o stavn o da se vrlo visoki razvojn i stav zelenog

pluralizm a - proizv o d barem šest velikih stupnjeva h ijerah ijske tra n s­
form acije - okreće u n atrag i poriče sve hijerarhije, po riče sam u stazu
k o je je proizv ela n jegov plem eniti stav. Sh odno tom e, p o tom širi
egalitarni zagrljaj sv ak o m stavu , bez ob zira k o liko plitak ili narcistički
ovaj bio. Što se više eg alitarizam p rov o d i, to više p o ziv a, čak o h ra ­
bruje, K ulturu narcizm a. A K u ltura narcizm a je u prav o antiteza inte­
gralne kulture.
(Vidjeli sm o da je narcizam , u sv o joj srži, zahtjev “ N itk o meni ne
govori što da ra d im !” N a rciz am sto g a neće prizn ati ništa univerzalno,
jer to p o sta v lja narcizam pred razne obveze i dužnosti ko je će u strajn o
n asto jati d eko n stru irati, jer “ nitko meni ne gov o ri što da ra d im ” . O vaj
egocentrički stav la k o je m oguće o ja č a ti i po d u prijeti p o sta v k a m a
plu ralističk og relativizm a.)
U k ra tk o , ra zm je rn o v iso k i ra zv o jn i val p lu ra liz m a p o s ta je
su perm agn et za prilično n isko stan je em o cio n aln og narcizm a. A to nas
d ovodi d o b o om eritisa.
B o o m e ritis je ta ču d n a m je šav in a v rlo v iso k e ko g n itiv n e
sp o so b n o sti (zelena m em a i plem eniti pluralizam ) zaražene s priličino
niskim em ocionaln im n arcizm om - u p rav o o n a m ješav in a k o ju su
zam ijetili ta k o m n ogi društveni kritičari. D rugim riječim a, vrlo v iso k a
razv o jn a m em a p luralizm a p o sta je sk lonište i u točište za reak tiv aciju
nekih nižih i intenzivno egocentričkih m em a (lju b ičasta i crven a). U
zelenom plem enitom p o k u šaju da se krene o n kraj konform ističkih
pravila (k o ja su često d o ista nepošten a i m argin aliziraju ća), i u
iskrenoj želji da se deko n struira rigidn a racio n aln o st (k o ja često m ože
biti represivna i zatu plju ju ća) - u k ratk o , u zelenom hvalevrijednom
p o k u šaju d a se krene p o stk o n v en cio n aln o - često je nesvjesn o pri-
30 / Teorija svega

grljeno bilo što nekonvencionalno, a to uključuje d o sta to g a što je,

otvoreno rečeno, p r e konvencionalnoj regresivno i narcistično.
O va čudna m ješavina vrlo visokih postkonvencion alnih m em a s
prekonvencionalnim narcističkim m em am a jest boom eritis. Tipični
rezultat je da senzitivno jastv o , koje iskreno n astoji pom oći, uzbuđeno
preuveličava vlastiti značaj. O no će posjedo vati novu parad ig m u , k o ja
navješta najveću transform aciju u povijesti svijeta; o no će potpu no
revolucionizirati društvo kakvim ga poznajem o; o n o će preispitati sve
što je bilo prije njega; ono će sp asiti planet i sp asiti G aiu i spasiti
Boginju; ono će biti najizvrsnije...
I tako se susrećem o s pojedinim negativnim asp ektim a zad n ja tri
desetljeća boom erskih kulturalnih stud ija. U prav o su zb o g ovakvih
stvari p ro m atra či scene iz v ješta v a li, k a o što sm o v idjeli k o d
Lentricchie, da “ nem oguće je, barem je to ja sn o , do v o ljn o naglasiti
herojsku sam ovažn ost akadem ske književne i kulturalne k ritik e” . J o š
jednom , to nije cijela priča, čak niti najvažniji dio priče, o boom erim a.
N o čini se da ima nepogrešiv oku s. B oom eritis je zn ačajn o nakrivio i
predrasu dam a ograničio akadem ske studije; u pozad ini je većine
kulturalnih ratova; po sjeda go tov o svaki ku tak N ew A gea; potiče
m noge od igara dekonstrukcije i politike identiteta; proizvod i nove
paradigm e na dnevnoj osnovi. G o to v o nijedna tem a, bez o b zira na to
koliko nevina bila, nije izbjegla njegovoj o b rad i, k a o što sam n adu go
i naširoko n asto jao dokum entirati u rom anu B oom eritis.
Pošto u norm alnom razvoju zeleni pluralizam napo sljetk u u stu pa
m jesto svijesti dru gog niza i integralnom zagrljaju , za što je ova
generacija u tolikoj mjeri zaglavila u zelenoj m em i? - u pluralističk om
relativizm u, ekstrem n om eg alitarizm u , a n tih ije rarh ijsk o m bijesu ,
dekonstruktivnom postm odernizm u, fragm entirajućem pluralizm u, ja
radim svoje ti radi svoje i d o v raga sve i bilo što in tegralno? Je d a n od
glavnih razloga je, čini se, to što je intenzivni su bjektivizam zelene
meme bio snažan m agnet i utočište za narcizam ko ji, iz kojih go d
razloga, m noge društvene kritike nalaze pretežnim u tzv. Ja-gen eraciji.
Izgleda da boomeritis osnažuje fiksaciju na zelenu memu, uslijed čega je
gotovo nemoguće istu otpustiti. Pošto se narcizam toliko sretno sm jestio u
pluralizmu, oba su zaglavila zajedno. Ova kombinacija visokog pluralizma
i niskog narcizma je boomeritis, i slijedi da je boom eritis jedan od
primarnih “ balvana” na putu k integralnoj sveobuhvatnosti.
 Boomeritis / 31

M n o g i darovi zelen o g

B oom eritis je, vjerujem , jo š uvijek jedna od najvećih pojedinačnih

prepreka in tegralnom razvijanju . N o d o ista važna p o an ta nije što
može poći po krivu sa zelenim , već što se m ože okrenuti na do b ro . Je r
u pravo iz veliko g fo n d a zelenih m em a izniče dru gi niz.7 U prav o se iz
p lu ralističk ih p e rsp e k tiv a o slo b o đ e n ih zelen o m m em o m gra d e
integrativne i h olističke mreže.
O vu činjenicu vrijedi n aglasiti. R azvoj se n asto ji od v ijati kroz
diferencijaciju i integraciju (npr. jed n ostan ičn a zigo ta diferen cira se u
dvije stanice, zatim četiri stanice, zatim šesn aest, zatim trideset d vije...,
dok se istovrem eno ove diferencirane stanice integriraju u koherentna
tkiva, o rgan e i sistem e). Z elena m em a h erojski u spijeva diferencirati
često kruti, a p strak tn i, univerzalni fo rm alizam preth o d n o g ra cio ­
naln o g vala (fo rm aln o operativne, ego ičko -racio n aln e, naran časte
mem e). Z eleno sto ga ne očituje racionalni un iform itarizam koji lako
ignorira i m argin alizira bilo što njem u stran o , već predivni goblen
m n o g o stru k ih k o n te k sta , b o g a to različitih k u ltu raln ih te k stu ra ,
pluralističk ih percepcija i in dividualnih razlika, te po sta je senzitivno
(senzitivno ja stv o !) na sve često nečujne i nečuvene glaso v e. Vidjeli
sm o da sv a k a m em a d aje neprocjenjiv d o p rin o s zdravlju čitave sp irale,
pa je ova plu ralističk a senzitivnost jedan od velikih d aro v a zelenog.
Jed n o m k ad ove prekrasn e diferen cijacije u spiju , po sta je m oguće
dovesti ih sk u p a u jo š du blje i šire kontekste ko ji očituju istinski
h olističan i in tegralan svijet: m o guć je sk o k u sv ijest d ru go g niza - ali
jedin o p o ra d i p o sla što ga je o b av ila zelena m em a. Prvo im am o
diferen cijaciju, pa zatim in tegraciju. D rugi niz d o v rša v a za d a ta k što ga
zap očin je zelena m em a, a to nam om o gu ću je p o m ak iz plu ralističk og
relativizm a u univerzalni in tegralizam (npr. zrela v izijska lo gika,
G eb sero v o in tegraln o-aperspektivn o, L oevin gerin integrirani stu p an j,
itd.). U p ra v o to m islim kad kažem da zelena m em a o slo b a đ a
pluralističk e perspektive koje će drugi niz integrirati.
U k ratk o , p o što je zeleno v rh un ac m nijenja p rvo g niza, o n o je
priprem a za sk o k u dru gi niz. N o za p o m ak u ko n stru kcije d ru go g
niza, po treb n o je o pu stiti fik saciju na pluralističk i relativizam i zelenu
m em u o p ćen ito . N je n a će o stv are n ja biti p o tp u n o u ključen a i
p on esena naprijed. N o njeno p rian jan je za v lastiti stav treba o m ekšati,
32 / Teorija svega

a upravo boom eritis (ili narcističko prianjanje za intenzivni subjekti-

vizam relativističkog stava) čini takv o o tp uštan je prilično teškim .
O svjetljavanjem naše fiksacije za zelenu m em u, vjerujem d a m ožem o
početi sprem nije transcendirad i uključivati njena prekrasn a p o stig­
nuća u još velikodušnijem obgrljaju.

O n k r a j p l u r a l iz m a

Ali zašto je boom eritis jedna od najvećih prepreka iznicanju

integralne vizije? Što je s rigidnim konform itetom m itsko-pripadn ičke
plave meme? Što je s često opakim m aterijalizm om egoičko-racio-
nalističke narančaste mem e? A što s u žasnim ek o n o m skim uvjetim a
mnogih zem alja trećeg svijeta? A što ...
D a, sve je to istina. N o , k ao što sm o rekli, tek iz stu p n ja pluralizm a
(zelena) može iznići integralizam (holistički drugi niz). N a rav n o , sve
predzelene meme također “ priječe” iznicanje in tegralnog gledišta. O no
što želim reći - i jedini razlog zb o g k o jeg sam se “ o k o m io ” na
boom ere - jest da se ova generacija (i G rav esov o istraživan je to
potvrđuje) prva zn ačajn o razvila u zeleni val u velikom b ro ju , pa je
stoga prva veća generacija k o ja im a stvarn u priliku zn ačajn o se
pom aknuti naprijed u zrelu svijest d ru go g niza - i u potrijebiti tu svijest
za organiziranje društvenih institucija na istinski in tegralan način.
Ali ovo jo š nije učinila u punom sm islu, jer jo š nije bitnije prešla u
poslijezeleno (kao što sm o vidjeli, m anje od 2 % ljudi prelazi onkraj
zelenog). N o jo š uvijek m ože u spjeti; a p o što je to m oguće jedin o iz
zelenog, boom eri su jo š uvijek u p o lo žaju za sk o k u h ip erp rostor
svijesti dru gog niza. T o bi d o ista bio golem i povijesni p reo b raž a j, koji
bi im ao du bok utjecaj na društvo kakvim ga zn am o. A to nije
grandiozna b oom erska tvrdn ja; po držan a je uvjerljivim istraživan jim a,
naročito iz društvenih i psiholoških razvojnih studija.

In t e g r a l n a k u l t u r a

Sociolog Paul R ay je nedavno otkrio da jedan novi kulturalni

segm ent, čije članove on naziva “ kulturalnim k reativ cim a” , sa d a čini
 Boomeritis / 33

zap an jujućih 2 4 % o d ra slo g am eričko g stan o vn ištv a (ili o k o 4 4

m ilijuna ljudi). K a k o bi ih razlik o v ao od prethodnih kulturalnih
pok reta tradicion alizm a i m o dern izm a, R ay ovu skupinu naziva
integralnom kulturom . K o lik o je točno ova sk up ina “ in teg raln a”
ostaje za vidjeti; no vjerujem da R ay ov e brojke za p rav o p redstavljaju
niz v eo m a stvarn ih stru ja. T ra d icio n a listi su čv rsto u k o p an i u
prem odernim m itskim vrijednostim a (plava); m odernisti, u racio-
naln o-industrijskim vrijednostim a (n aran časta); a kulturalni kreativci,
u p o stfo rm a ln im /p o stm o d e rn im v rijed n o stim a (zelen a). O va tri
po k reta tvore to čn o o n o što m ožem o očekivati od p resjek a razv o ja i
evolucije svijesti (prefo rm aln o m itsk o preko fo rm aln o racio n aln o g do
ran o g p o stfo rm aln o g).
N o , jo š se nekoliko detalja ističe. O n o što R ay n aziva in tegralnom
ku lturom nije in tegralno u sm islu u kojem ja taj p o jam rab im ; nije
zasn o v an o na u niverzalnom integralizm u, zreloj vizijskoj logici, ili
svijesti d ru go g niza. K a o što u o stalo m rezultati R ayeve ankete
su geriraju, glavn ina kulturaln ih kreativ aca u osn ovi ak tiv iraju zelenu
m em u , kao što n jih o v e v rije d n o sti ja s n o p o tv r đ u ju : sn až n a
antihijerarhičnost; zao k u p lje n o st d ija lo go m ; prih vaćanje srav n jen og
holizm a ( “ h olističko sv e ” , k a o što R ay kaže, osim što svaki pravi
holizam u ključu je sferičnu h ijerarh iju , ili h olarh iju , a kulturalni
kreativci izb jegav aju h o larh iju , ta k o da je njihov holizam ob ičn o
am a lg am deklarativn e m o n o lo šk e cijelosti, kakv u nude fizika ili
sistem ska teo rija); p o d o z riv o st sp ram konvencion alnih o b lik a g o to v o
sv e g a ; za d iv lju ju ć a se n z itiv n o st sp ra m m a rg in a liza cije m a n jin a ;
pred an o st pluralističk im v rijednostim a i su b jektivističkim prav im a; te
po sje d o van je u glav n o m translativne, a ne tran sfo rm ativ n e, d u h o v ­
no sti.8 Po m išljenju sa m o g D o n a B ečka, koji rab i ob im n a istraživ an ja,
“ R ayev a ‘ in tegralna k u ltu ra ’ je u biti zelena m em a. Im a m alo ili
nim alo in dikacija žute ili tirkizne m em e; dru gim riječim a, m alo je
m em a d ru go g niza k o d većine ku lturaln ih k re a tiv a c a .” 9
D aljn je em pirijsko istraživan je sn ažn o p o d u pire o v o tum ačenje.
R ay tvrdi d a su 2 4 % A m erik an aca ku lturaln i kreativci u integralnoj
kulturi. J a vjerujem da je to čn o izm jerio nešto, sa m o što je čin jenica da
većina ku lturaln ih k reativ aca, da u po trijeb im o po jm o v e Jan e Loe-
vinger i S usanne C o o k-G reu ter, zau zim a in dividu alistički stup an j
34 / Teorija svega

(zelena), a ne auton om ni ili integrirani stupan j (žuta i tirkiz). Istra­

živanje pokazuje da, uistinu, m anje od 2 % A m erik an aca dosežu
autonom ni ili integrirani stupanj (ovo se tak o đ er b lisko po k la p a s
istraživanjem Bečka - m anje od 2 % u dru gom nizu - k a o i u većine
drugih razvojnih istraživača). U kratk o, kulturalni kreativci, ko ji su
većinom boom eri, nisu istinski integralni, već u osn ovi aktiviraju
zelenu m em u.10
Z ap ravo , pošto upravo zelena m em a, u ko lik o se ne o tpusti,
neposredno priječi izranjanje drugonizne integracije, on o što Paul R ay
naziva “ integralnom kulturom” upravo je prepreka integralnoj kulturi.
N a koji god način presložim o statistik e, “ integralna k u ltu ra ” nije
naročito integralna.
Ali m ože biti. I to je ključna točka. K a d kulturalni kreativci prelaze
u drugu polovicu života, u pravo je to vrijem e za n ajlak še odvijanje
daljnje transform acije svijesti, iz zelenog u zrelu svijest dru go g niza.
K ao što ću kasnije sugerirati, ovu transform aciju u integralnu svijest
dru gog niza (i više, u prave transpersonalne valove) n ajlak še je
ostvariti kroz integralnu transform ativn u p rak su . Jedin i razlo g što
govorim o “ b oom eritisu ” je u nadi da se razm atran jem nekih prepreka
ovoj daljnjoj transform aciji ona m ože lakše do go diti.
O ve prepreke ne n alazim o isk lju čiv o k o d b o o m e ra ili kod
A m erikanaca. Pluralistički relativizam je univerzalno d o stu p an val u
razvijanju svijesti, koji im a svoje o p asn o sti i zam k e, o d kojih je glavn a
intenzivni subjektivizam , m agnet za narcizam . T a k o “ b o o m eritis” nije
nipošto ograničen na boom ere, već m ože po go diti bilo k o g a sprem nog
za sk ok u svijest dru gog niza, k o ja je p o sebi veliki prilaz trajn ijoj
duhovnoj i transpersonalnoj svjesnosti.
Sada se m ožem o okrenuti toj integralnijoj viziji.
 3

Integralna vizija
U čini sv e što je m oguće jedn o stavn ijim , a li ne jedn ostavn im .
- A lbert Enstein

I n t e g r a l n a t r a n s f o r m a c ija

Č in i SE DA se približno 1 -2% stan o vn ištv a n alazi na in tegralnom

p o lo žaju d ru go g niza, ali isto ta k o o k o 2 0 % je u zelenoj m em i,
sp rem no za m oguću in tegralnu tran sfo rm aciju , za “ ogrom n i s k o k ” , po
riječim a C larea G rav esa.
K oji uvjeti m o gu po m oći o dv ijan je ove tran sfo rm acije? R azv o jn i
teoretičari su izolirali desetke čim benika ko ji d o p rin o se vertikalnoj
tran sfo rm aciji (n asu p ro t h orizon talnoj tran slaciji). Po m om m išljenju,
p otreb na je p risu tn o st katalitičkih čim benika iz neko liko dim enzija
k a k o bi se d o go d ila tra n sfo rm a c ija.1
Z a p o če tak , po jedin ac m o ra po sje d o v a ti o rgan sk u struk tu ru (uk lju ­
čujući struk tu ru m ozga) k o ja m ože p o d ržati i nositi takvu re o rg a ­
nizaciju. Z a većinu ljudi o vo nije problem . U ovoj točki evolucije
većina je po jed in aca b io lo šk i sp o so b n a za integralnu svijest.
K u ltu raln a p o z ad in a m o ra biti sp rem n a p o du prijeti takvu tra n sfo r­
m aciju, ili barem joj se d ram atičn o ne su prostav iti. Č ak i prije trideset

35
36 / Teorija svega

godina ovo bi m o gao biti problem . N o brojni čim benici ukazuju da

sad a postoji kulturalna sp rem nost za integralniji o b grljaj. U Sjedi­
njenim D ržavam a sm o im ali tri desetljeća zelene m em e u znatnom
po sto tk u stan o vn ištv a, a to je d o b ro p riprem ilo tlo za takvu
transform aciju (barem u sam im zelenim redovim a, ili m eđu nekih 4 0
m ilijuna A m erik an aca; istraživan je u kazuje d a je prib ližn o isti
po stotak stanovništva u Europi također u zelenoj m em i; vidi sliku 6-
2, str. 125). Po Clareu G ravesu to je zap rav o bila glavn a funkcija
zelenog; naim e, da čitavu Spiralu učini senzititm om (senzitivno jastvo)
i tako ju pripremi za drugoniznu transform aciju.
M eđutim , da bi se to do go dilo , svijest m ora preći zeleni p rag i
kročiti u poslijezeleno. P arafrazirajući G rav esa, “ Z elena m em a m ora
pasti kako bi o slo bo dila energiju za sk o k u drugi niz. U toj je točki
danas vodeća fro n ta” .2 Pošto je glavni uzrok fik sacije na zelenu mem u
boom eritis, onda je za glatko odvijanje ove integralne tran sfo rm acije
nužno otvoriti boom eritis i izliječiti g a , b arem u zn atnoj mjeri.
(Sugestije za ovaj proces iznesene su u rom anu B o o m eritis). N o
činjenica je, ak o vidite problem boom eritisa i prepoznajete njegove
o pasn osti, da ste tu grbu već prešli.
Što se tiče konkretnih društvenih institucija i teh noekon om ske baze
koja doprinosi transform aciji, potrebni su du boki teh nološki napretci
u jednom ili više p o dru čja, napretci koji nam eću pritisak pojedinačnoj
svijesti. (O vo je, naravno, stari m arksistički argum en t: k ad sile p roiz­
vodnje prednjače pred odn o sim a proizvodnje, neizbježne su velike
kulturalne transform acije. O vo je djelom ična istina m arksizm a k o ja
nije pobijena.)
N edavno sm o im ali nekoliko takvih tehno-ekonom skih p o m ak a,
uključujući prije svega m ikročip/digitalnu revoluciju. T o d a je ovo
“ inform atičko d o b a ” , i da to p redstavlja jednu od šest velikih
društvenih transform acija u povijesti (sak u p ljačk a, h ortik ultu ralna,
agrarna, in dustrijska, inform atička) toliko je o p ćep o zn ato i prih va­
ćeno da nem am o potrebe tom e ništa d o dati. Sve što treb am o zam ijetiti
jest da su globalne kom unikacije učinile glo baln u i integralnu svijest
širo ko d o stu p n o m m o gućn o šću. M eđ u tim , o v a g lo b a ln a m reža
tehnologije, ovaj novi živčani sistem za kolektivnu svijest ni na koji
način ne jam či da će se pojedinci do ista razviti u integralnu razinu u
svojem slučaju. O na to o la k ša v a , ali ne jam či. N a d alje , glo b aln o ili
 Integralna vizija / 37

planetarn o ne znači nužno integralno. N a p o slje tk u , crvene se meme

m ogu koristiti Internetom , plave se m eme m ogu koristiti Internetom ,
n arančaste se mem e m ogu koristiti Internetom , i ta k o dalje. R azin u ili
stup an j sv ijesti o d re đ u ju u n u tarn ji čim benici (ko je ćem o d alje
razm atrati), a ne tek v an jske struk tu re, m a k o liko planetarn e ili
globalne.
D o lazim o tak o do zadnje dim enzije - one sam e pojedinačne svijesti
- i čim benika koji o m o gu ćuju o so b n u tran sfo rm aciju (pod uvjetom da
su drugi čim benici više ili m anje na m jestu). Četiri čim benika sm atram
o so b ito važnim a: ispunjenje, d iso n an cija, uvid i otvaranje.
Ispunjen je znači da je po jedin ac općenito ispu nio osn ovn e zadaće
dato g stup n ja ili v ala. O sn o v n a kom petencija u spo stav ljen a je na toj
razini. O so b a ne m o ra sav ršen o o v lad ati d ato m razinom ili stupnjem ,
već je d n o sta v n o fu n k c io n ira ti d o v o ljn o a d e k v a tn o za d a ljn je
napredovan je. U k o lik o to o so b a ne učini, o n da n astu p a razv o jn i arest
i d aljn ja tra n sfo rm a cija nije izgledna. O v o se m ože p o stav iti i
subjektivnije: pojedinci treb aju po tp u n o ku šati određeni stu p an j,
tem eljito ga isku siti, pa sam im tim e biti sprem ni za napred ovan je.
O so b a k o ja je jo š glad n a određene hrane d a to g stu p n ja jed n o stavn o
neće tražiti dru gdje ili dalje.
S druge strane, u ko lik o je o so b a o k u sila pojedini stup an j i prilično
se zasitila, o n da je otvoren a za tran sfo rm aciju . K a k o bi se to d o go d ilo ,
općenito treba n astup iti neka v rst diso n an cije. N o v i val se bori za
iznicanje, stari val se bori za o p sta ja n je , a po jed in ac se osjeća ras-
trzano, o sjeća d iso n an ciju , o sjeća kretanje u različitim sm jero vim a. N o
u sv a k o m slu č a ju m o ra n a sta ti neko duboko n e z a d o v o ljstv o
sa d ašn jo m razin o m ; su b je k t n jom e m o ra biti zasićen, uznem iren i
fru striran, ta k o da u strajn o n astaje d u b o k a i su k o b n a diso n an cija.
(Jedan o d razlo ga za pisan je B o o m e ritisa bio je generiranje nekakve
zbiljske diso n an cije u zelenoj m em i. O vim e, u b ilan ci, nisam b aš
po sta o om iljen m eđu zelenim a, no što je tu je.)
K a k o bilo, o so b a m o ra biti sp rem na o tp ustiti i n apu stiti - ili
um rijeti za - sa d a šn ju razinu. M o ž d a se p o jed in ac su dari s njenim
inherentnim o gran ičen jim a ili protu rječjim a (kao što bi H egel rekao),
ili se počinje deiden tificirati o d nje (k ao što je A ssagioli o b ja sn io ), ili
se m o žda jed n o stavn o od nje u m orio. U ovoj to čki, neka vrst uvida u
situaciju - uvida u o no što su b jek t d o ista želi, i uvida u o n o što
38 / Teorija svega

stvarn ost doista nudi - obično pom aže pojedincu da krene naprijed.
Afirm acija, htijenje i n akana prom jene m ogu biti dijelom uvida u
situaciju, koji pom aže kretanje svijesti naprijed. O vaj uvid m ogu
o lakšati introspekcija, razgovori s prijateljim a, terap ija, m editacija, ili
— sasvim često, a na načine koje apsolutn o nitko ne razum ije —
jednostavno življenje.
K onačno, u koliko svi ovi čim benici sjednu na m jesto, onda
otvaranje sljedećem valu svijesti - dubljem , višem , širem , obuhvat-
nijem - postaje m oguće.
T ak o , kad dođe do integralnog v ala, on o što pojedinci koji su već
sprem ni za integralnu transform aciju - koji su već oku sili zeleno u
cijelosti i sprem ni su za daljnje napredovan je, ko ji već osjećaju
nekakvu disonanciju sa svojim sad ašn jim stanjem , koji već traže nešto
dublje, šire, sm islenije - m ogu u vlastitom slučaju učiniti za o lakšan je
ovog “ golem og sk o k a ” , može se sažeti u dva dijela: treba nam
integralna vizija, i treba nam integralna p rak sa . Integralna vizija nam
pom aže ostvariti uvid, te nam tako pom aže nadići d isonanciju i
okrenuti se svojem dubljem i širem o tvaranju . A in tegralna prak sa
ustaljuje sve ove čim benike na konkretan način, ta k o da ne ostaju
sam o apstraktn im idejam a i nejasnim zam islim a.
Z am jetim o također d a, dok se nečija svijest počinje situirati u
drugom nizu, prava T eo rija svega po staje zap an ju ju ćo m m ogućnošću.
U najblažem sm islu, ona po staje d u b o k o privlačna, budu ć se o b raća
inherentnom holizmu drugoniznog ob grljaja.
U sljedećih nekoliko poglavlja iznijet ću u k ratk o jednu verziju
integralne vizije ili T eorije svega, te istražiti njenu u po trebljivo st u
svemu od integralne medicine preko in tegralnog biznisa i integralne
politike do integralne duhovnosti. (N e kažem da je to jedini m ogući tip
integralne vizije, čak niti najbolji. Ali n ajb olji je k o jeg sam ja svjestan;
da poznajem bolji, predstavio bih ga.) K a d steknem o o pće poim anje
ove integralne vizije - opći pregled T eo rije svega - p o g le d at ćem o
specifično što bi m oglo činiti djelotvornu integralnu p rak su , ta k o da,
ukoliko želite, m ožete i sam i integralnu sv jesn o st učiniti živom
stvarnošću u vlastitom slučaju, te tak o obuh vatnije i potpu nije
pristupiti m nogim načinim a na ko je m ožem o n a sto ja ti po m oći
drugim a.
 Integralna vizija / 39

S e x , E c o l o g y , S p ir it u a l it y

P rvotno sam p o k u šao izložiti ovu T S u knjizi naslovljenoj Sex,

Ecology, Spiritu ality (SES). P ošto me često pitaju o n astan ku ove
knjige, k a k o i zašto sam je n a p isa o , te o kritičkim o dgo v o rim a na nju,
dopu stite mi da prekinem ovu teorijsku rasp ravu o so b n im iskazom o
svakom od ovih p itan ja.
SES je prva kn jiga koju sam n a p isa o u g o tov o deset go d in a, nakon
d o g a đ a ja o pisanih u G race a n d G rit: Spiritu ality a n d H ealin g in the
L ife a n d D eath o f Treya K illam Wilber. (D eset dan a nakon što sm o
Treya i ja vjenčani, 1 9 8 3 . godine, njoj je dijagn o sticiran rak grudi.
Proveli sm o narednih pet go din a u borbi s tom bolešću. T rey a je um rla
1989. u 4 2 . godini života. Z am o lila me da pišem o našim ku šn jam a;
G race a n d G rit je rezultat.)
Prethodna k n jiga, T ran sfo rm atio n s o f C o n scio u sn ess (s Jac k o m
Englerom i D an ielo m P. Brow nom ) dovršen a je 1 9 8 4 .; G race a n d G rit
sam n a p isa o 1 9 9 1 .; a o n da sam sjeo k o n ačn o n apisati priručnik iz
integralne p sih o lo gije koji sam p lan irao već nekoliko go d in a. Priručnik
sam već n aslo v io System , Self, a n d Stru ctu re, ali n ik ak o da ga dovršim .
O dlučan da ga d o v ršim , sjeo sam i po čeo prepisivati to djelo u dva
svesk a, da bih u šo k u sh v atio k a k o četiri riječi ko je sam u po trijeb io već
u prvom p asu su nisu više do pu šten e u ak a d em sk o m disku rsu (razvoj,
h ijerarh ija, transcen dentno, univerzalno). O v o je, ne treba ni reći, u
znatnoj m jeri zak o čilo m oj p o k u šaj do v ršen ja te knjige, pa je jad n a
System , Self, a n d Stru ctu re, po n ov n o , o dlo žen a na policu. (N ed av n o
sam o b jav io sk raćen u verziju po d n aslo v om In tegral P sych ology.)
O n o što se d o go d ilo u m om d eseto go dišn jem a u to rsk o m p rocijepu ,
i čem u n isam p o k lo n io d o statn u p až n ju , je st da su esktrem ni
po stm o dern izam i zelena m em a go to v o po tp u n o o k u p irali akad em ski
m ilieux o pćenito i ku lturaln e studije n a ro čito - čak su i alternativni
koledži i instituti p rog o vo rili p o stm o d ern o s au to ritarn o m tu tnjavom .
Politički korektn i prop isiv ali su tipove o zb iljn o g d isk u rsa koji se
m o g u , i k o ji se ne m o g u , iz g o v o riti u a k a d e m sk o m o k o lišu .
P luralistički relativizam p o sta o je jedini prih vatljivi sv jeto n azo r.
T vrdili su ta k o da je sva istina k u lturaln o situ iran a (osim njihove
vlastite istine, k o ja je istinita za sve kulture); tvrdili su d a nem a trans-
40 / Teorija svega

cendentnih istina (osim njihovih vlastitih p ro g la sa , k o ji na d ilaze

specifične kontekste); tvrdili su da su sve hijerarhije ih vrijednosne
ljestvice opresivne i m arginaliziraj uče (osim njihove v lastite vrijed­
nosne ljestvice, k o ja je superiorna u odn o su na druge); tvrdih su da
nema univerzalnih istina (osim njihova vlastita pluralizm a, ko ji je
univerzalno istinit za sve narode i ljude).
N edostaci ekstrem nog po stm o d em izm a i plu ralističk og relativizm a
sada su do b ro poznati i široko priznati, no u vrijem e k a d sam
po k u šav ao napisati System , Self, a n d Structure, sm atrani su evan­
đeljem i prihvaćani su s religijskim zan o so m , anatem iziraju ći na taj
način bilo kakve razvojne i transcendentne studije. O d lo žio sam sto ga
System , Self, an d Structure, i počeo razm išljati k a k o d a n astavim , o sje­
ćajući se po p ut lo so sa koji prvo m o ra plivati u zvodno k a k o bi si
priskrbio ikakvu zabavu.
Jed n o mi je bilo jasn o , dok sam se m učio k a k o d a n ajb o lje nastavim
raditi u intelektualnoj klimi posvećenoj d ekonstruiranju bilo čega što
joj se ispriječi na putu: m o rao sam se vratiti u n azad i krenuti
ispočetka, te pok ušati stvoriti v o k abu lar za konstruktivni ju filozofiju.
O nkraj pluralističkog relativizm a je univerzalni in tegralizam ; krenuo
sam zato skicirati filozofiju univerzalnog integralizm a.
D rugim riječim a, tražio sam svjetsku filozofiju - ili integralnu
filozofiju - k o ja bi uvjerljivo ispreplela m noge pluralističk e kontekste
znanosti, m o rala, estetike, istočne k a o i zap adn e filozofije, te velikih
svjetskih tradicija m udrosti. N e na razini d etalja - to je sasv im nem o­
guće; već na razini orijentirnih gen eralizacija: na taj se način sugerira
da svijet je zap rav o jedan, nepodijeljen, cijeli, i povezan sa so b o m na
svaki način. T ražio sam holističku filozofiju za holistički K o zm o s,
prihvatljivu T eoriju svega.
Tri godine kasnije, Sex, E cology, Spiritu ality je bio rezultat. U tom
razdoblju živio sam pu stinjački; vidio sam točno četiri o so b e u tri
godine (R oger W alsh, koji je liječnik, svratio bi jednom go dišn je k ak o
bi se uvjerio da sam živ); bio je to po m n ogočem u tipičn o tro go d išn je
tiho povlačenje (ovo razdoblje o p isan o je u O n e T a ste, unos za 12.
lipnja). Bio sam zaključan u to, i nije m e p u štalo .
Teži dio odn o sio se na h ijerarhije. Ja s n a stv ar, d o m in ato rsk e su
hijerarhije žalosne, a opresivne društvene ljestvice pogub ne. P o st­
m odernizam je na sreću svih n as učinio senzitivnijim a na ove
 Integralna vizija / 41

nepravde. N o čak i protuh ijerarh ijski kritičari im aju svoje snažne

hijerarhije (ili vrijednosne ljestvice). P ostm odernisti vrednuju p lu ra­
lizam više od apsolu tizm a - i to je njih ova vrijednosna h ijerarh ija. Č ak
i predstavnici eko-filozofije, koji preziru hijerarhije što p o stav ljaju
ljudska bića na vrh evolucijske ljestvice, im aju svoju veom a snažnu
hijerarhiju: su b ato m sk i elem enti su dijelovi ato m a , koji su dijelovi
m olekula, koje su dijelovi stan ica, koje su dijelovi organ izam a, koji su
dijelovi ek o sistem a, ko ji su dijelovi biosfere. O ni ta k o b iosferuju
vrednuju iznad pojedinih o rgan izam a, k a o što je čovjek, i osu đu ju
ljudsku u p o rab u biosfere u svoje sebične i štetne svrhe. Sve to dolazi iz
njihove oseb ujn e v rijednosne hijerarhije.
Fem inisti i fem inistkinje im aju nekoliko h ijerarh ija (npr. dru štva
partnerstva su b o lja od d ru štav a m oći; povezivanje je bolje od
ran giran ja; o slo b o đ en je je b olje od o presije); sistem ski teoretičari
im aju sto tin e h ije ra rh ija (većina je p riro d n ih sistem a u ređen a
h ijera rh ijsk i); b io lo z i i lin gv isti i razv o jn i p sih o lo z i svi im aju
h ijerarhije. (Č ak i one m em e k o je ne sp o zn aju h ijerarh ije - k a o bež ili
ljub ičasta - ip ak im aju hijerarh ijske struktu re). Č inilo se da sv a tk o im a
nekakvu h ijerarh iju , čak i oni ko ji tvrde da nem aju. P roblem je bio što
se ove pojedine h ijerarh ije ne slažu s d ru gim a. Č inilo se da nijedna
h ijerarh ija nije u sk lad u s nijednom dru go m . I to je bio osnovni
problem ko ji m e d rž ao zaro b ljen o g u so b i tri godine.
U jednoj to čki im ao sam preko dvije stotine h ijerarh ija ispisanih na
m apam a razasu tim sv u d a p o p o d u , n astojeći pron ikn uti k a k o da ih sve
sk u p a složim . Im ao sam h ijerarh ije “ prirodnih z n an o sti” , ko je su bile
lake, budući da se s njim a sv atk o slaže: ato m i > m olekule > stanice >
organizm i, prim jerice. Bilo ih je la k o razum jeti jer su v eom a slikovite:
o rganizm i d o ista sadrže stanice, ko je d o ista sadrže m olekule, koje
do ista sadrže atom e. O v o m ožete čak izravn o vidjeti m ik ro sk o p o m .
T o je h ijerarh ija zb iljsk o g o b u h v aćan ja: stanice do slo v n o ob u h v ać aju
ili o b grlju ju m olekule.
D rugi relativn o laki niz bio je sačinjen o d h ijerarh ija ko je su otkrili
razvojn i p sih olozi. Sve su one v arijan te h ijerarhije k o ja ide o d prekon-
v en cionaln og p reko kon v en cio n aln o g d o p o stk o n v en cio n aln o g ili,
m alo detaljn ije, senzacija > percepcija > im puls > slik a > sim b ol >
koncept > prav ilo > fo rm aln o ... Im ena su v a rira la i shem e su se m alo
razlikovale, ali h ijerarh ijska je priča bila ista - sv aki sljedeći stupan j
42 / Teorija svega

uključuje svoje prethodnike i zatim do daje neku novu odliku. O vo me

snažno podsjetilo na hijerarhije prirodne zn an osti, osim što se i dalje
nisu slagale ni na jedan očigledan način. N a d alje , organizm e i stanice
možete doista vidjeti u em pirijskom svijetu, ali unutarn ja stan ja svijesti
ne možete vidjeti na isti način. N ije nim alo očito k a k o bi se ove
hijerarhije povezale - ni je li to uopće m oguće.
A to su tek one lakše. Slijedile su lin gv ističk e h ijerarh ije,
kontekstualne hijerarhije, duhovne hijerarhije. Z atim stupnjevi razvoja
u fonetici, zvjezdani sustavi, kulturalni svjetonazori, auto-poezični sistemi,
tehnološki modusi, ekonomske strukture, filo-genetski razvoji, nadsvjesna
ostvarenja... koji se jednostavno odbijali m eđusobno se složiti.
G. Spencer Brow n je u svojoj izvrsnoj knjizi, L aw s o f F o rm , rekao
da novo znanje iznikne kad jednostavn o držite na um u o n o što treba
znati. U strajno držite problem u svojem umu i on će pop ustiti. Povijest
ljudskih bića sigurno potvrđuje tu činjenicu. P ojedinac zaglavi s
problem om i jednostavn o je opsjedn ut tim prob lem o m sve dokle ga ne
riješi. A zabavn a stvar je: problem se uvijek riješi. Prije ili kasn ije, on
popusti. T o može trajati tjedan, m jesec, god inu, desetljeće, stoljeće,
tisućljeće, ali K ozm os je čini se tak av da rješenja uvijek nadolaze.
M ilijun godina ljudi su m otrili M jesec i željeli h odati po njem u...
Vjerujem da je svaka kom petentna o so b a sp o so b n a držati problem e
na umu dok ovi ne predaju svoje tajne; ali ne po sjed u je svatk o
potrebnu volju, strast ili suludu opsesiju k o ja će om ogu ćiti d a problem
drži dovoljn o du go ili dovoljn o sn ažno. J a sam , k a k o bilo, bio
d o v o ljn o lud za o v aj n aro čiti p ro b lem , i p rem a k ra ju o v o g
trogodišn jeg razdob lja čitava mi je stvar p o sta la ja sn a . U sk o ro je
postala očigledno da razne hijerarhije sp a d aju u četiri velika razreda
(koje ću ja nazvati četiri k v adran ta [vidi niže]); da se neke hijerarhije
odnose na pojedince, neke na kolektive; neke o pisu ju v an jske stv ar­
nosti, a neke unutarnje, ali sve se sk u p a sav ršen o slažu.
Sastojci ovih hijerarhija su holoni. H o lo n je cjelina k o ja je dio
drugih cjelina. Prim jerice, cijeli atom je dio cijele m olekule; cijela
m olekula je dio cijele stanice; cijela stan ica je dio cijelog organ izm a. Ili
pon ovno, cijelo slovo je dio cijele riječi, k o ja je dio cijele rečenice, koji
je dio cijelog p a su sa, i tako dalje. Stvarnost se ne sa sto ji ni o d cjelina,
ni od dijelova, već od cjelina/dijelova, ili holona. S tv arn o st u svim
dom enam a se tem eljno sasto ji od holona.
 Integralna vizija / 43

U pravo je zato , k a o što A rthur K oestler istakn u o , h ijerarh ija rasta

zap ravo h o larh ija, budući da se sasto ji od h olona (kao atom i >
m olekule > stanice > organizm i - što sm o tak o đ er nazvali sferičnom
hijerarhijom ili ak tu alizacijsk o m h ijerarh ijom , a zato su holarhije
osovine holizm a: one pretv araju hrpe u cjeline, ko je su dijelovi drugih
cjelina, bezgranično). K o zm o s je niz gn ijezda u gn ijezdim a u gn ijez­
dim a besko n ačn o , koji izražav a sve veći i veći holistički o b grljaj -
holarhije h olona sv u d a - a u prav o zato sv i im aju svoju vrijednosnu
holarhiju, i zato se, n apo sljetk u , sve ove h olarh ije isprepliću i sav ršen o
stap aju sa svim dru gim h olarh ijam a.
Svem ir se sa sto ji od h o lo n a, besko n ačn o n ago re, besko n ačn o
nadolje. I s tim e se S ex , E co lo g y , Spiritu ality velikim dijelom počela
sam a pisati. K n jig a je p odijeljena u dva dijela (zap rav o tri, ak o
prib ro jim o bilješke, ko je su sam e zaseb n a k n jiga). Prvi dio opisu je ovaj
holonički K o z m o s - gn ijezda u gn ijezd im a u gn ijezdim a b esk o n ačn o -
i sv jeto n azo r u niverzalnog in tegralizm a za koji v jerujem da ga
najautentičnije izražav a. D rugi dio n asto ji o b jasn iti zašto je ovaj h oli­
stički K o zm o s često ignoriran ili po rican . U k o lik o je svem ir d o ista
ob razac u zajam n o povezanih o b raz a ca i procesa - h o larh ija h o lo n a -
zašto o n da ta k o rijetke discipline prizn aju ovu činjenicu? U k o lik o
K o zm o s nije h olistički, nije in tegralan, nije h olonički - a k o je
fragm entirana i zb rk an a h rpa, bez zajedničkih k o n tek sta ili veza ili
sp o jeva ili je d in stav a - o n d a d o b ro , svijet je nesređena zb rk a kakvim
ga razne sp ecijaln osti i sm atraju . N o a k o svijet je holističan i
h oloničan , za što o n d a više ljudi to ne vidi? I zašto ta k o m noge
akadem ske sp ecijaln osti to p o riču ? A k o svijet je cijel, za što ga tak o
m nogi ljudi vide razlo m ljen o g ? I za što , na neki način , svijet je st
razlom ljen, fragm en tiran , o tu đen, podijeljen?
D rugi dio kn jige sto g a razm atra on o što n as priječi da vidim o
holistički K o z m o s. R a z m a tra o n o što je n aziv am rav n ico m . U
izvjesnom sm islu , ravnica je jed n o stavn o p ro p u st d a se zah vati čitava
sp irala razv o ja ili puni sp ek tar svijesti; lijek za ravnicu je in tegralna
vizija, a u prav o jednu njenu verziju SES n asto ji pon uditi.
Č im je kn jiga zam išljen a, sa m o pisan je je išlo prilično brzo.
O b jav ljen a je 1 9 9 5 . godin e. O svrti su varirali o d veo m a pozitivnih
(“ Sk u p a s A u ro b in d o v o m L ife D iv in e, H eideggerov o m B ein g an d
Tim e, te W h iteh ead o v o m P ro cess a n d R eality , W ilb ero v a Sex ,
44 / Teorija svega

Ecology, Spirituality je jedna od četiri najveće knjige o v o g stoljeća 3)

do neodlučnih, zbunjenih ili ljutih (“ O vo je jedna od najiritantnijih
knjiga godine, pom pozna i prenapu h an a’ ). Ali n ajčešća ukupna
reakcija na SES sasto jala se zap ravo u nečem što m ožem o nazvati
ra d o st. P rep lavila su me p ism a č itatelja k o ji su g o v o rili o
oslobađaju ćem utjecaju što ga je SES im ala na njhovo viđenje svijeta,
na njihovo viđenje stvarnosti, na sam u njihovu svijest. SES je, n a p o s­
ljetku, priča o podvizim a vašeg vlastitog So pstv a, a m nogi su se
čitatelji obradovali tom prisjećanju. Žene su mi oprostile svaku
patrijarhalnu neugodnost, m uškarci su priznavali d a su plakali kroz
cijelo zadnje poglavlje. O sim za G race an d G rit, nikada nisam prim io
toliko srdačnih i du boko dirljivih pisam a koliko za SES, pisam a k o ja
su bila i više nego dostatna n agrad a za one tri teške godine.
Jed an je kritičar n apisao da SES “ uvažava i uključuje više istine od
bilo kojeg pristupa u p ovijesti” . J a bih razum ljivo v olio vjerovati da je
to slučaj, ali znam isto tako da svako su tra don o si nove istine, otvara
nove vidike, i stvara potražnju za jo š obuhvatnijim gledištim a. SES je
jednostavno zadnja u dugom nizu holističkih vizija, a i sa m a će preći
u jedno veće sutra gdje po staje sam o bilješka sjajn ijim i veličajnijim
gledištim a.
U međuvrem enu, oso b n o vjerujem da SES (i naredne knjige koje ju
d o pu n jav aju )4 može poslužiti kao korisno integralno gledište. K ratk a
povijest svega je pop ularna verzija SES, pa zainteresirani čitatelji m ogu
s njom početi. N arav n o, nije nužno da se slažete sa svim e u ovoj viziji
ili čak s njenim većim dijelom - i, zap rav o , v jero jatn o ćete je m oći
p o b o ljšati, što bi bilo sjajn o . O vo je jed n ostavn o jedna verzija
m ogućeg integralnog pregleda - po k ušaj form u liran ja jedne T S -
k orisna sam o u mjeri u k ojoj vam pom aže da sagledate vlastite
integralne m ogućnosti. H oćem o li pogledati?

P r is t u p p u n o g s p e k t r a

Počnim o sa sk icom integralne m ape ljudskih m o gućn o sti. U

naredna tri o djeljka iznijet ću jednostavni pregled o v o g integralnog
m odela koji se javlja u ljudskim bićim a. O vaj kratk i pregled biti će
m alo ap straktan , pa ak o to nije vaše om iljeno štivo, ne brinite. U
 Integralna vizija / 45

Slika 3-1. Neki primjeri četiri kvadranta kod ljudi

petom i šesto m po g lav lju razm otrit ćem o m n oge konkretne prim jere u
m edicini, o b raz o v an ju , biznisu, politici i ta k o d alje. D o ta d se m ožete
jed n o stavn o upo zn ati s o pćim idejam a, ko je su sve na jed n o stavan
naćin sažete u pratećim dijagram im a.
P ošto sm o se već koristili Spiraln o m d in am iko m k a o jednim
prim jerom za neke od razina ili v alo v a o d v ijan ja svijesti, m ožem o
nastaviti s tim m o delo m , a zatim ga uključiti u koncepciju “ svi-
k v adran ti, sve-razine” , k a o što prikazu je slik a 3 -1 .5
S o b ziro m na sliku 3-1, m o žem o istaknu ti nekoliko to ča k a . Četiri
k v ad ran ta - ko je ćem o p o tp u n o o b jasn iti u narednim p o g lav ljim a -
jed n o stavn o opisu ju četiri najvažn ije dim enzije K o z m o sa , naim e,
nutrinu i vanjštin u in dividu alnog i kolektivnog. P ogledate li sliku 4-4
46 / Teorija svega

na stranici 74, možete vidjeti nekoliko konkretnih prim jera za neke

holone u svakom od kvadranata. Slika 3-1 je nam ijenjena specifično
ljudskim holonim a. U ovom odjeljku ćem o se foku sirati na gom ji-lijevi
kvadrant u ljudi (ili svijest u pojedinca); u sljedećem o djeljku,
razm otrit ćem o preostala tri kvadranta.
G ornji-lijevi kvadrant (koji je nutrina in dividualnog, te u po jed n o ­
stavljenoj slici 3-1 sadrži sam o jednu liniju i o sam razina), zap rav o
obuhvaća pu ni sp ek tar razina (ili valova razv o ja - prostire se nizom
m aterija > tijelo > um > du ša > duh, ili pon ovno, arh aičk o > m agičko
> m itsko > racionalno > integralno > tran sperso n aln o , ne kroz rigidno
odjelite platform e već kroz preklapajuće valove); m noge različite struje
(ili linije razvoja - različite m odule, dim enzije ili po d ru čja razv o ja —
u ključujući kognitivnu, m oraln u, afektivnu, jezičnu, kinestetsku,
som atsku , interpersonalnu itd.); različita sta n ja svijesti (uključujući
budnost, sanjanje, spavanje, izm ijenjena, neuobičajena i m editativna);
te različite tipove svijesti (ili m oguće orijentacije na sv ako j razini,
u ključujući tipove osob nosti i različite rodne stilove) - ko je ćem o sve
o bjasniti u narednim odjeljcim a - što proizvodi b o g a to slojevito i
istkano, h olodin am ičko, integralno viđenje svijesti.
F oku sirajm o se za trenutak na valove, struje i tipove. V alovi su
“ razine” razvoja shvaćene na fluidan, tečan i isprepleten način, a
u pravo tako ih većina razvojnih istraživača d a n as vidi. Slika 3-1
donosi o sam razina razv o ja; ali, k ao što ćem o vidjeti, vjerujem da
p ostoje barem četiri viša, transpersonalna ili duhovna v ala (psihički,
suptilni, kauzalni i nedvojni). N a rav n o , ovi valovi nisu rigidne ili
linearne platform e, po p ut nekakvih cigala p o slagan ih jedna na drugu,
već tečni, tekući, prosječni m odusi svijesti.
K roz ove razine ili valove razv o ja teku m n oge različite linije ili
struje razvoja. Im am o uvjerljive dokaze d a u ove različite struje, linije
ili m odule sp adaju sp o zn aja, m oral, identitet, p sih o sek su aln ost, ideje
d o b ra, zauzim anje u loga, so cioem ocionalna sp o so b n o st, kreativnost,
altruizam , nekoliko linija koje m ožem o nazvati “ d u h o v n im a” (skrb,
o tvoren ost, n aklonost, religijska vjera, m editativni stupnjevi), ko m u ­
nikativna kom petencija, m odusi p rosto ra i vrem ena, afekti/em ocije,
sm rtni n a p ad aj, potrebe, svjeton azori, m atem atička kom petencija,
m uzičke vještine, kinestetika, rodni identitet, ob ram ben i m ehanizm i,
interpersonalna sp o so b n o st i em patija.6
 Integralna vizija / 47

j. kauzaln i
3
suptilni

n psihički

-o tirkizni

g zeleni

narančasti

_£ plavi
“ crveni

ljubičasti

a bež

Slika 3-2. Valovi i struje

Je d n a od n ajistakn utijih o d lik a k o d ovih m nogih razvojnih linija ili

struja jest da se m n oge od njih razv ijaju na relativn o neovisan način.
Istraživanje jo š uvijek p o p u n ja v a detalje o ovim o d n o sim a; neke su
linije nužne ali ne do v o ljn e za druge; neke se razv ijaju b lisko po v e­
zano. Ali sve u svem u, m n oge se struje razv ijaju v lastitom brzinom ,
vlastitom din am ik o m , na vlastiti način. O dređen a o so b a m ože biti na
relativno v iso k o razvijen a u nekim stru jam a, srednje u dru gim , a nisko
u trećim . Sveukupni razv o j, dru gim riječim a, m ože biti prilično
neujednačen.
O v o sam , na v eom a p o jed n o stav ljen način , isk a za o u slici 3-2.
O vdje su razine ra zv o ja (ili razine sv ije sti) predstavljene na vertikalnoj
osi k a o m em e Spiraln e d in am ike.7 P rid o d ao sam tri v iša, trans-
perso n aln a vala (psih ički, suptilni i kau zaln i), k o je ćem o razm otriti
kasn ije.8 T a k o đ e r sam lijevo u ključio u ob ičajen e kršćan sk e po jm ove
za puni sp ek tar (m aterija, tijelo, um , du ša i duh), p o k azu ju ći njihove
korelacije na v eom a općenit način.
K ro z ove o pće razine ili v alove prolaze razne razvojn e linije ili
struje. Izab rao sam pet stru ja za prim jer (kinestetsku, kognitivnu,
m o raln u, em o cio n aln u i du hovnu ), no m ožete vidjeti nejednaki razvoj
koji je teoretski m o guć (i k o jeg em p irijsk o istraživan je n astav lja p o tv r­
đivati k a o učestali slučaj).
P o što su valo v i razv o ja za p rav o h o la rh ija , o v o se m ože jo š iskazati
k a o u slici 3-3. O v dje rab im sa m o četiri velike razine - tijelo, um , d u ša
48 / Teorija svega

Slika 3-3. Holarhija razvoja

i duh, gdje svaka nadilazi i ob uh vaća svoje preth odnike u rastućim

valovim a integralnog o b grljaja (istinska h olarh ija koncentričnih sfera).
A po što razvojne linije uglavnom nisu linearne već tak o đ er fluidne,
tekuće, spiralne pojave, slika 3-3 je zap rav o vjernije p rik azan a u slici
3-4. Ali sve ove slike prikazuju neujednačenu, nelinearnu n arav veli­
kog dijela razvoja.
O vaj m odel u znatnoj mjeri o svjetljava činjenica d a , prim jerice,
neki pojedinci - uključujući duhovne učitelje - m ogu biti viso ko
razvijeni u izvjesnim sp o so b n o stim a (kao što su m editacijsk a sv jesn o st
ili kognitivna blistavost), a ipak očitovati slab (ili čak pato lo šk i) razvoj
u drugim strujam a, kao što su psih oseksualn a ili in terpersonaln a.
O vo nam također om ogućuje da u očim o načine na ko je se sam e
duhovne tradicije - od šam anizm a preko budh izm a i k ršćan stv a do
dom orodačkih religija - m ogu isticati u vježbanju pojedinih linija ili
sp o so b n o sti, podbaciti u m nogim a drugim , ili čak biti p ato lo šk e u
m nogim a trećim. Integralnija transform ativn a p rak sa m ože ta k o težiti
uravnoteženijem pristup u tra n sfo rm a c iji, p ristu p u k o ji je “ svi-
kvadranti, sve-razine” (vidi niže).
 Integralna vizija / 49

Sto se tip o v a tiče, vidi sliku 3-5, k o ja za prim jer rab i en eagram .
O vdje sam je d n o stavn o uzeo jednu razvojn u liniju (m ože biti bilo k o ja
- m o ral, sp o zn a ja itd.) i p o re d a o razine ili valove razv o ja kro z ko je se
ta određena stru ja o d v ija (koristeći Spiraln u d in am iku k a o prim jer
v a lo v a). N a sv a k o j sa m razin i n a c rta o en ea gra m kao prim jer
tako zvan e h orizon taln e tip o lo g ije, ili tipo lo g ije tipo v a o so b n o sti koji
m ogu p o sto ja ti na go to v o bilo ko jo j vertikalnoj razini razv o ja. P oan ta
je da o so b a m ože biti određeni tip (m ožete rab iti ju n go v ske tipove,
M yers-B riggs, en eagram itd.) na p rak tičn o bilo ko jo j razini. D ak le,
ak o je o so b a , recim o, d o m in an tn o en eagram ski tip 5, o n da kad se
razvija biti će lju b ičasta 5, crvena 5, plava 5 i ta k o dalje (po n ov n o , ne
na rigidan linearan način, već u flu idn om i tekućem p reta p a n ju ).9
Z a m noge fem inistkinje i fem iniste, m u šk a i žen ska o rijen tacija
tak o đ er su tipovi. Z asn o v a n a p o g lav ito na rad u što su ga provele
C a ro l G illig a n i D e b o ra h T a n n en , id e ja je d a tip ičn o m u šk a
o rijen tacija naginje agen sn osti, au ton o m iji, a p strak ciji i neovisn osti,
na osn ov i prav a i prav de; d o k ženska o rijen tacija n aginje više
p r o p u sn o sti, re la c io n a ln o sti i o sje ć a jn o s ti, na o sn o v i sk rb i i
odgo v o rn o sti. G illigan se, prisjetim o se, slaže d a žene p rolaze kro z tri
(ili četiri) h ijerarh ijska stu p n ja razv o ja, a oni su su štinski ista tri (ili
50 / Teorija svega

Slika 3-5. Razine i tipovi

četiri) hijerarhijska stupnja ili vala kroz ko je m u škarci prolaze (to jest,
prekonvencionalni, konvencionalni, postkonvencion alni i integrirani).
R azlo g što m nogi ljudi, naročito fem inistkinje i fem inisti, jo š uvijek
neispravno vjeruju da G illigan poriče žensku h ijerarhiju razv o ja jest to
da je G illigan otkrila k ak o su m uškarci skloni p rosu đ iv ati rabeći
rangiranje ili hijerarhijsko mnijenje, dok su žene sklonije prosuđiv ati
rabeći povezivanje ili relacijsko mnijenje (ja ovo n azivam , u k ratk o ,
agensn ost i kom unost). N o m nogi su ljudi prop ustili vidjeti k a k o
G illigan drži da ženska orijentacija i sa m a p ro la zi k ro z tri (ili četiri)
hijerarhijska stup nja - od sebičnog preko skrbi do univerzalne sk rb i te
naposljetku do integriranog. T a k o su m noge fem inistkinje po b rkale
ideju da žene nisu sklone h ijerarh ijskom razm išljanju s idejom da se
žene ne razvijaju hijerarhijski; prvo je istina, a po ton je je neistina,
prem a sam oj G illigan .10 (Z ašto je G illigan ta k o m aso v n o pogrešno
shvaćena i iskrivljena u ovom podru čju ? Z a to što zelena m em a poriče
i odb acu je hijerarhije k ao takve, te o tu d do slo v ce nije m o g la točno
opaziti njenu poruku.)
 Integralna vizija / 51

U knjizi The Eye o f S pirit (8. po glav lje, “ Integral F em inism ” ), sažeo
sam o vo istraživan je rekavši da m u škarci i žene prolaze kroz iste opće
valove razv o ja, ali su m u šk arci skloni to učiniti s n aglask o m na
agensn ost, a žene s n aglask o m na k o m u n o st.11
O vaj pristu p ro dn o m razv o ju d o p u šta nam da u po trijeb im o
opsežne d o prin o se razvojn ih stu d ija, ali i da ih do pu n im o oštrijim
razum ijevanjem k a k o se žene razv ijaju “ drugim g la so m ” kroz velike
valove p o sto ja n ja. U p rošlo sti nije bilo neobično pron aći o rto do ksn e
p sih o lo šk e istra ž iv ač e k o ji su žene d e fin irali k a o “ n e p o tp u n e
m u šk arce” (tj. žen am a “ m a n jk a ” logike, ra cio n a ln o sti, o sjeć a ja
pravde; određuje ih čak “ zav ist sp ram p e n isa ” , ili želja za onim čega
nem aju). D an as nije n eobično p ron aći, n aro čito m eđu fem inist­
kin jam a, sasv im ob rnutu p red rasu d u : m u šk arce definiraju k ao “ n epo t­
pune žene” (tj. m u šk arcim a “ m a n jk a ” senzitivnosti, sk rb i, relacio-
nalne sp o so b n o sti, otjelo v ljen ja, itd.).
E p a , m o žem o reći, p o ša st na o b je kuće. U o vom integralnijem
pristup u m ožem o pratiti razvoj kro z velike v alove i struje p o sto ja n ja,
ali tak o đ er prepo zn ati da m u šk arci i žene m ogu navigirati velikog
R ijeko m Ž iv o ta rabeći različiti stil, tip ili glas. T o znači da i dalje
m ožem o prepo zn av ati velike v alove p o sto ja n ja - koji su, zap rav o ,
rodno neutralni - ali m o ram o u cijelosti u važav ati v a lja n o st o b a stila
n av igiran ja tim v a lo v im a .12
N a p o slje tk u , pojedinci na p rak tičn o bilo kojem stup n ju razv o ja
m ogu im ati izm ijenjeno stan je ili isk u stv o p ro d o ra , uključu ju ći i ta k o ­
zvana du h o v n a isk u stv a, a to m ože im ati d u b o k utjecaj na njihovu
svijest i njezin razv o j. Po tom e je n eispravna za m isa o da se du hovna
isku stva m o gu do go d iti sa m o na višim stup njevim a. M eđutim , da bi
izm ijenjena sta n ja p o sta la trajn im o d lik a m a , treb aju ući u struju
u strajn o g ra z v o ja .13
P oan ta je d a, ča k i p ro m atraju ći sa m o gornji-lijevi k v ad ran t, sad
im am o b arem m o g u ćn o st jedne integralnije m ape svijesti, k o ja u k lju ­
čuje v alove, struje, sta n ja i tipove, a ko ji se svi čine važnim sa sta v n i­
cam a u ov o m izvan redn om sp ek tru svijesti.
52 / Teorija svega

S v i -k v a d r a n t i

Ali pojedinac ili subjektivna svijest ne o psto ji u vaku u m u ; nijedan

subjekt nije neovisno sam o sto jan . Individualna svijest je nerazm rsivo
isprepletena s objektivn im organ izm o m i m o zgo m (go m ji-d esn i
kvadrant); s prirodom , društvenim sistem im a i o ko lišem (donji-desni
kvadrant); i s kulturalnim okruženjem , kom unaln im vrijed nostim a i
sv jeto n azo rim a (donji-lijevi k v ad ran t). P o n o v n o , sv a k i o d ovih
kvadranata im a brojne valove, struje i tipove, o d kojih je tek žalosn o
mali dio predočen u slici 3-1. U kn jigam a k a o što su K ra tk a po v ijest
sv ega , The Eye o f Spirit i Integral Psych ology, iznio sam široki rasp o n
prim jera iz sv ak o g k v adran ta, te k a k o se odn o se na u m jetnost i
književnu interpretaciju, fem inizam i rodne studije, an tro p o lo giju ,
filozofiju, psih ologiju i religiju. Evo tek nekoliko brzih prim jera:
G ornji-desni kvadrant je pojedinac prom atran n a o b jek tiv an ,
em pirijski, “ zn an stveni” način. O v o posebice uključu je o rgan sk a
tjelesna stan ja, biokem iju, neurob iološke čim benike, neuro-prijenos-
nike, organ ske strukture m ozga (korijen m o zga, lim bički su stav ,
n e o ko rteks) i ta k o d a lje. Što g o d m islili o stv arn o m o d n o su
um a/svijesti (gore-lijevo) i m ozga/tijela (gore-desno), m o žem o se
barem složiti da su blisko povezani. P oan ta je jed n o stavn o d a bi m odel
“ svi-kvadranti, sve-razine” zasigu rn o o b u h v atio važne korelacije
valova, struja, stanja i tipova svijesti (G L ) sa stan jim a m o zga,
organskim su pstratim a, neuroprijenosnicim a i ta k o d alje (G D ).
D an as se odvija izvanredna količina istraživ an ja o rgan sk ih stan ja
m ozga i njihovih korelacija sa sviješću - tolika je o v a a k tiv n o st d a je
većina ortodoksnih istraživača sk lona jedn o stavn o reducirati svijest na
m oždane m ehanizm e. Ali ovaj redukcionizam ra za ra konture sam e
svijesti, reducira “ ja ” iskustva na “ to ” sistem e, te u cijelosti poriče
fenom enalne zbiljnosti unutarnjih dom ena. P o d m u klo st ove redukcije
gornjeg-lijevog na gorn je-desno m ožem o izbjeći k ad preuzm em o
pristup koji u važava sve kvadrante i sve razine, ko ji o d b ija neo prav ­
dano reducirati bilo koju razinu, liniju ili k v ad ran t na bilo što d ru g o .14
Donji-lijevi kv adran t o b uh v ać a sve o b rasce u svijesti što ih
zajednički dijele oni koji su “ u ” određenoj kulturi ili sub ku ltu ri. D a bi
se vi i ja do b ro razum jeli, trebam o u najm an ju ruku dijeliti izvjesnu
 Integralna vizija / 53

zajedničku lingvističku sem antiku , brojne percepcije, svjeton azore koji

se donekle p rek lap aju (tako da kom u nikacije bude uopće m o gu ća), i
ta k o d a lje. O ve za je d n ičk e v rije d n o sti, pe rc e p cije, zn ač e n ja,
sem antička stan išta, kulturaln e prak se, etike i ta k o d alje, jedn ostavn o
nazivam ku ltu ro m , ili intersubjektivnim o b rascim a u svijesti.
T e ku ltu raln e p ercepcije, k o je sve p o sto je d o n ek le u in ter­
subjektivnim p rosto rim a u svijesti, ipak im aju objektivn e korelate koji
se m o gu e m p irijsk i ra z o tk riti - fizičke stru k tu re i in stitu cije,
uključujući teh no-ekonom ske m odu se (sak u pljačk i, h o rtikulturalni,
p om orski, a grarn i, in dustrijsk i, in form atičk i), građevinske stilove,
geopolitičke struk tu re, načine prijen o sa in form acija (glasovni zn akovi,
id e o gram i, p o m ičn i tisk a rsk i slo g , te le k o m u n ik acije , m ik ro č ip ),
društvene struk tu re (čopori, etnička plem ena, feudalni po red ak , stare
nacije, k o rp o rativ n e države, vrijednosne zajednice i ta k o dalje). O ve
interobjektivne zb iljn osti n aziv am o pćenito d ruštvenim sistem im a
(donji-desni kv adran t).
Slika 3-6 prikazu je činjenicu da su, kro z cijelu po v ijest, različiti
teoretičari fo ku sirali svoj rad na jed an k v ad ran t, često isključujući
druge. “ D esne sta z e ” su bile fo ku siran e na v an jske k v adran te - one
o bjekte ko ji su vidljivi osjetilim a ili njihovih ek sten zijam a. T eo retičari
i istraživači go rn jeg -d esn o g fo k u siraju se na vanjštin u po jed in a c a -
b ih ev iorizam , em p iriza m , fiz ik a , b io lo g ija , k o g n itiv n e zn an o sti,
n euro lo gija, fizio lo gija m o zga i ta k o dalje. (Prem da je m o zak u nutrini
o rgan izm a, istražu je se na o b jek tiv an , van jsk i, znanstveni način, pa je
sto ga dio go rn jeg-d esn o g). G ornji-desni k v ad ran t je on o što najčešće
m islim o p o d tvrdim zn an ostim a.
T eo retičari do n jeg-desn o g fo k u siraju se na vanjštin u k o lek tiv a , ili
sistem ske zn an osti - teo rija sistem a, ek o lo šk a m reža živ o ta, teorije
k a o sa i k o m p lek sn o sti, teh no-ekonom ske struk tu re, o ko lišn e mreže i
društveni sistem i. O b im a se desnim k v ad ran tim a pristu p a u o b jek tiv ­
nom , trećem licu , to -je z ik o m , pa se o tu d o b ičn o sm a tra ju
“ zn an stv en im a” (G D su in dividualne zn an osti, a D D su sistem ske
zn an o sti).15
“ Lijeve sta z e ” se sve fo k u siraju na u n utarn je k v adran te. T eo retičari
i istraživači gorn jeg-lijevog istražu ju unutarn ju svijest k o ja se jav lja u
p o jedin cim a, a to je proizvelo sve od psih o an alize i fen om en ologije i
54 / Teorija svega

S t a z e l ije v e s t r a n e S t a z e DESNE STRANE

■ interpretativna • moDotoska
• herraenrutička • empirijska, pozitivistička

• svijest ■ oblik

B. F. Skinner
Freud
John Watson
C. G. Jung
John Locke
= Piaget
empirizam
: Aurobindo
bibeviorizam
; Plotin
fizika, biologija,
Gautama Buddha neurologija itd.

ja to
mi ta

Thomas Kuhn sistemska teorija

; Wilhelm Dilthey TaJcort Parsons
: Jean Gebser Auguste Comte
J M ax Weber Karl M arx
- Hans-Georg Gadamer Gerhard Lenski
ekološka Mreža života

Slika 3-6. Neki reprezentativni teoretičari u svakom kvadrantu

introspektivne psih ologije do m editativnih stan ja svijesti (pr. Freud,

Ju n g, Piaget, Buddha). O ve fenom enalne zbiljn osti ne izražav aju se to-
jezikom trećeg lica, već ja-jezikom prvo g lica.
T e o retiča ri d o n jeg-lije v o g istra žu ju n u trin u k o le k tiv a - sve
zajed n ičk e v rijed n o sti, pe rce p cije, sv je to n a z o re i p o z ad in sk e
kulturalne kontekste koji se ne izražavaju ja-jezik om ili to-jezikom ,
već m i-jezikom . Ovi teoretičari ob uh vaćaju herm eneutiku, interpre-
tativne i fenom enološke kulturalne studije (kao npr. T h o m a s Kuhn i
Jean G ebser). D uboki utjecaj pozadinskih kulturalnih ko n teksta na
druge kvadrante naročito su istaknuli razni postm o d ern i spisatelji
(N ietzsche, H eidegger, Foucau lt, D eridda), čak i a k o su u tom e
pretjerali.
 Integralna vizija / 55

K a o što ćete vidjeti na sljedećim stran icam a, integralni pristup koji

zago v aram - i ko ji p o jedn o stav ljen o sk raćujem k a o “ svi-kvadranti,
sve-razine” - posvećen je uključivanju svih nereduciranih zbiljn osti u
svim kv adran tim a, a što znači svih v alo v a, stru ja, stan ja i tipo v a, koje
ra z o tk riv a ju u gle d n i, n e red u k c io n ističk i istra živ ači. Sva četiri
k v adran ta, sa svim svojim zb iljn ostim a, u zajam n o m eđudjeluju i
evoluiraju - oni “ tetra-d jelu ju ” i “ tetra-ev o lu iraju ” - a bilo koji
integralniji pristu p osjetljiv je na ove b o ga to p rotkan e o b rasce b esk o ­
načne interakcije.
Ponekad o vaj m odel d o d a tn o po jed n o stav lju jem tak o što kažem da
je to “ 1 -2-3” pristu p K o zm o su . O v o se o dn o si na stv arn o sti prvo g lica,
dru gog lica i trećeg lica. K a o što sam k ratk o napo m en u o (i k a o što
m ožete vidjeti u slik am a 3-1 i 3-6), gornji-lijevi k v ad ran t o b uh v aća
“ ja-jezik ” (ili iskaze p rvo g lica); donji-lijevi k v ad ran t o b u h v aća “ mi-
jezik” (ili iskaze d ru go g lica); a o b a d esna k v ad ran ta, p o što su
objektivni o b rasci, o b u h v aćaju “ to -jezik ” (ili iskaze trećeg lic a ).16
T a k o se četiri k v ad ran ta m ogu p o jed n o stav iti k ao “ V elika tro jk a ”
(ja, mi i to). O ve važne dim enzije m ogu se isk azati na m n ogo različitih
načina: u m jetnost, m o ral i zn an ost; L ije p o , D o b ro i Istinito; so p stv o ,
kultura i priro d a. P o an ta pristu p a “ svi-k vadranti, sve-razine” je da
nastoji u važav ati sve valo v e p o sto ja n ja - od tijela d o u m a d o duše do
duha - o n a k o k a k o se o d v ijaju u so p stv u , kulturi i prirodi.
N a jje d n o stav n ije , p a k , o vaj m odel n azivam “ h o lo n sk im ” . K a o što
sm o vidjeli, h olon je cjelina k o ja je dio drugih cjelina. C ijeli a to m je
dio cijele m olekule; cijela m o leku la je dio cijele stanice; cijela stan ica
je dio cijelog o rgan izm a. S tv a rn o st se ne sa sto ji ni od dijelo va, ni od
cjelina, već o d cjelina/dijelova ili h o lo n a. T em eljn i entiteti u svim
k v ad ran tim a, razin am a i linijam a su je d n o stav n o h oloni (vidi SES za
punu ra zra d u ove tem e). K a o što je A rthur K o estler razjasn io ,
h ijerarh ija ra sta je za p rav o h o larh ija, b uduć se sa sto ji od h o lo n a (kao
atom i > m oleku le > stanice > organizm i). U p rav o je zato jedini način
da do b ijete h olizam putem h olarh ije, a oni koji niječu sve h ijerarh ije
im aju sa m o h rpizam , a ne cjelizam .
O v dje n alazim o lijepu sim etriju, b udući d a Beck i C o w an specifično
o pisu ju m nijenje d ru g o g niza k a o p repo zn av an je i d jelo v an je s
“ h o lo n im a” . K a k o oni k ažu , drugi niz se definira k a o “ H o lo n : sve teče
sa svim e dru gim u živim sistem im a; dru gi niz povezuje čestice, ljude,
56 / Teorija svega

funkcije i čvorove u mreže i slojevita po lja [sferične hijerarhije ih

holarhije], te detektira energijska po lja k o ja o b u h v ać aju , v aljaju se i
teku posvuda prirodno u ‘velikom okviru kozm ičk og po retka. T aj
“ veliki okvir” je T S, a taj poredak je, po svem u sudeći, h olonski...

I n t e g r a l n i / a m a pa

Što, onda, m ožem o reći o integralnijem m odelu ljudskih m oguć­

nosti? Prije no što p rogovorim o o prim jen am a integralne vizije - u
ob razovan ju, politici, biznisu, zdravstvu i tak o dalje - treb am o im ati
nekakvu predodžbu o onom e što uopće prim jenjujem o. K a d iz p lura­
lističkog relativizm a pređem o u univerzalni in tegralizam , kakv u m apu
nalazim o? Vidjeli sm o da integralna karto g rafija o b u h v aća:

• m nogostruke razine ili valovi p o sto ja n ja, sveobu h vatna

holarhija koje se prostire čitavim spektrom svijesti, od
m aterije do tijela do um a do duše do duha (ili bež >
ljubičasta > crvena > plava > naran časta > ... su ptilno,
kau zalno, nedvojno). K ro z ove razine razv o ja kreću se
• brojne različite struje, m oduli ili linije razv o ja, uključujući
kognitivnu, m oraln u, duhovnu, estetsku, so m atsk u ,
im aginativnu, interpersonalnu i ta k o dalje (npr. pojedinac
može biti kognitivno n aran čast, em ocionaln o ljub ičast,
m oralno plav i tak o dalje). N a d alje , na go tov o bilo kojem
stupnju razv o ja, po sto ji o tvoren ost
• m nogim stanjim a svijesti, uključujući bdijenje, san jan je,
sp avanje, izm ijenjena, neobična i m editativna stan ja
(m noga se od ovih izmijenjenih stan ja m ogu d o go diti na
bilo kojoj razini; tako , prim jerice, netko m ože im ati razna
religijska iskustva na bilo kojem stup nju ra z v o ja ).17
• brojni različiti tipovi svijesti, uključujući rodne tipove,
tipove oso b n o sti (eneagram , M yers-B riggs, ju n go v ski) i
tako dalje. Ovi tipovi d o gađ aju se u razin am a, linijam a i
stanjim a.
• m n ogobrojni organski čim benici i stan ja m o zga (ovaj
gornji-desni kvadrant dan as dob iva najviše pažn je od
psih ijatrije, kognitivnih znanosti i neuro b io lo gije; n o, m a
 Integralna vizija / 57

ko liko bio važan , tek je “ jedna četvrtin a” priče).

• iznim no važan utjecaj brojnih kulturalnih čim benika,
uključujući b o gate teksture raznih kulturalnih zbiljn osti,
po zadin skih ko n teksta, pluralističkih percepcija,
lingvističke sem antike i ta k o dalje, od kojih nijednu ne
treba n eo prav dan o m argin alizirati, ko je sve treba uključiti i
integrirati u ob uh vatnu mrežu in tegralnih-aperspektivnih
gob lena. (I, isto to liko v ažn o , istinski “ integralna
tran sfo rm ativ n a p r a k sa ” p rid ala bi znatnu težinu
o d n o sim a, zajednici, kulturi i intersubjektivnim
čim benicim a općen ito, ne sa m o k a o po dru čju prim jene
du h o v n o g uvida, već k a o sredstvu duhovne tran sfo rm acije).
• iznim no utjecajne sile društvenih sistem a, na svim razin am a
(od p riro d a d o ljudskih stru k tu ra, u ključujući posebice
teh no-ekonom sku o sn ov u , k a o i d u b o k o važan o d n o s s
n eljudskim dru štvenim sistem im a, od G aie d o ek o sistem a).
• prem da ga u ov o m jed n o stavn om pregledu nisam
sp o m en u o , v ažn o st ja stv a k a o n av ig atora velikom R ijeko m
Ž iv o ta ne sm ije se previdjeti. Čini se po svem u da ja stv o nije
m onolitn i entitet, već prije dru štv o so p stav a sa središtem
grav itacije, k o jem je u lo ga po vezivanje brojnih v alo v a,
sta n ja , stru ja i po d ru čja u donekle sjedinjenu o rgan izaciju ;
ra stro jstv o ove o rgan izacije, na b ilo kojem njenom općem
stu p n ju , m ože rezultirati p a to lo g ijo m .18

Eto tek nekih od brojnih čim benika k o je b o g a to h o lo n sk o viđenje

K o z m o sa m ože n a sto ja ti u ključiti. U n ajm an ju ruku, ko ji go d m odel
ne u spije koh erentno u ključiti većinu ovih stavk i, jed n o stavn o nije
n aro čito in tegralan m odel. V elikim su dijelom m oji rado v i posvećeni
p o k u šaju da čitateljim a predstavim zaklju čke i nalaze istraživ ača koji
rade s dru goniznim ko n cep cijam a, bilo iz prem odernih , m odernih ili
p ostm odernih izvora. Istraživ ača, naim e, k o ji p ro m atra ju čitav sp ek tar
svijesti u svim n jegovim v alo v im a, stru jam a, stan jim a i po d ru čjim a. I,
n adalje, posvećeni su pred stavljan ju viđenja svih k v ad ran ta i svih
razina, u pu nom sp ek tru i bro jn im m o d alitetim a - ova ko n cepcija
specifično n asto ji u klopiti najveću količinu n alaza od najvećeg b ro ja
istraživača.
K a o što sam re k ao , prije navedeni pregled je m alo suh i a p stra k ta n ,
58 / Teorija svega

jednostavno zato što sm o m orali pokriti m n ogo sa d rž aja na m alo

prosto ra. U daljnjim poglavljim a vidjet ćem o m n oge konkretne
prim jere ovih ideja, kad će, vjerujem , one po stati žive i uvjerljive.
O vaj integrativni pok ušaj iskazuje točno o no što sm atram središnjim
pitanjem za kulturalne i integralne studije na prijelazu tisućljeća:
hoćem o li zaglaviti u zelenoj memi - sk up a s njenim prekrasnim d o pri­
nosim a (npr. pluralistička senzitivnost) ali i s njenim p ato lo gijam a
(npr. boom eritis)? Ili ćem o skočiti u hip erp rostor svijesti d ru go g niza,
i tako postati otvoreni za jo š daljnju evoluciju u transpersonalne
valove naših vlastitih m ogućnosti?

M i je n ja jm o t v o r c a m a p e

Jed n o od pitanja kojim a se bavim o, drugim riječim a, jest k ak o

najdjelotvornije im plem entirati iznicanje integralne (i čak transper-
onalne) svijesti u vodećim redovim a. Po m om m išljen ju, treba nam ne
sam o nova integralna teorija ili nova T S , m a k o liko bila v ažn a, već i
nova integralna p rak sa. Č ak i da po sjedujem o savršenu integralnu
m apu K o zm o sa, m apu k o ja je potpu no sveobu h vatna i nepogrešivo
holistička, ta m apa sam a ne bi preob razila ljude. N e treb am o sam o
m apu; trebam o načine za m ijenjanje tvorca m ape.
S to g a , p rem d a m n oge m oje kn jig e n a sto je p o n u d iti prav u
integralnu viziju, go tov o uvijek zav ršav aju s p ozivom na neku vrst
integralne prak se - prak se k o ja vježba tijelo, um , du šu i duh u sop stvu ,
kulturi i prirodi (sve-razine, svi-kvadranti). O vaj ćete poziv čuti
neprekidno na sljedećim stran icam a, sk u p a sa specifičnim su gestijam a
za započinjanje istinski integralne transform ativn e p rak se u vašem
vlastitom slučaju, ako vam se takva učini poželjnom .

P r im a r n a d ir e k t iv a

Primjene o vog h olonskog m odela - u o b raz o v an ju , duhovnoj

prak si, politici, biznisu, zdravstvu i tak o dalje - bit će istražene u 5. i
6. poglavlju. U m eđuvrem enu, vratim o se na glavn u tem u — utjecaju
integralne vizije na vodeće redove i prosječni m o d u s - te zam jerim o
 Integralna vizija / 5 9

sljedeće.
Jed an od glavnih za k lju čak a pristu p a “ svi-kvadranti, sve-razine”
jest da je sv a k a m em a - sv a k a razina svijesti i val p o sto ja n ja - u svom
zdravom oblik u ap so lu tn o nužan i po željan elem ent ukupne spirale,
ukupnog sp ek tra svijesti. Č ak i da se sv a k o dru štvo na Zem lji
uspostavi čvrsto u dru go m nizu, opet sv a k o novorođen če u svakom
društvu m ora krenuti iz p o četk a, iz bež m em e, iz senzorim otorn ih
instinkata i percepcija, a zatim rasti i razvijati se kroz ljubičastu
m agiju, crveni i plavi m it, n aran časti racio n alizam , zelenu senzitivnost,
te u žuti i tirkizni drugi niz (na putu ka tran sperso n aln o m ). Svi ovi
valovi im aju važne zad aće i funkcije; svi su preuzeti i uključeni u
narednim v a lo v im a; n ijed nog nije m oguće zao b ići ili presk očiti; niti
nijednog se o d njih ne m ože zanem ariti bez teških po sljedica po jastv o
i d ru štv o . P rim a rn a d ire k tiv a je zd ra v lje čitav e sp ira le , a ne
preferencijaln o tretiran je bilo k o je razine.

O d m je r e n ija v e l ič in a

P ošto je o d najveće v ažn o sti zdravlje čitav o g sp ek tra svijesti, a ne

bilo k o je p o je d in e ra zin e, o v o zn ači d a bi p rav i u n iv erzaln i
in tegralizam p ažljiv ije m jerio svoje djelo v an je i u tjecaj. V jerujem da
stvarne revolucije s k o jim a se dan ašn ji svijet su o ča v a ne u ključuju
golem i kolektivni p o m ak u tran sperso n aln e dom ene, nego je d n o ­
stavn e, tem eljne prom jene ko je je m oguće provesti u m agičkim ,
m itskim i racio n aln im v alo v im a p o sto ja n ja.
L ju d sk a b ića se ra đ a ju i zap očin ju sv o ju evoluciju kro z veliku
spiralu svijesti, krećući se o d a rh aičk o g preko m agičk o g i m itsk o g do
r a c io n a ln o g i m o ž d a in te g ra ln o g , a o tu d m o ž d a u p rav e
tran sperso n aln e dom ene. Ali na sv ak u o so b u k o ja pređe u in tegralno
ili više, desetke se ra đ a ju u arh aičk o . Sp irala p o sto ja n ja je veliki
neprekidni i nepresušni to k , o d tijela d o u m a d o duše d o d u h a, kojim e
m ilijuni i m ilijuni bez p restan k a teku i struje k ro z tu veliku rijeku od
izvora do ocean a. N ijed n o se dru štv o n ik ad a neće u spo stav iti na
integralnoj razini, jer to k je n eprekidan (prem da središte grav itacije
neke kulture m ože uzaći n ago re, k a o što se k ro z po v ijest i d o g a đ a lo -
vidi Up fro m E den). Ali o staje glavn i problem : ne k a k o da svih
 60 / Teorija svega

povučem o do integralnog vala i više, nego k a k o da uredim o zdravlje

čitave sp irale, dok m ilijarde ljudi n astav ljaju prolaziti kroz nju, od
jednog k raja do dru gog, godinu za godinom ?
D rugim riječim a, najveći dio p o sla koji je pred nam a jest učiniti niže
(i temeljne) valova zdravijim a u njihovim vlastitim term inim a. G lavne
reforme ne traže kako uzdići šačicu boom era u drugi niz, već kako
nahraniti gladne milijune u najosnovnijim valo v im a; k a k o zbrinuti
b eskućne m ilijun e na n a jo sn o v n ijim ra zin a m a ; k a k o pružiti
zdravstvenu skrb m ilijunim a kojim a nije do stup n a. Integralna vizija je
jedno od najm anje žurnih pitanja na planetu.

I n t e g r a l n a v iz ija u sv ije t u

D opustite da istu stvar ob jasnim pom oću izračuna što ih je o b jav io

dr. Philip H arter sa Stanford University Sch ool o f M edicine. K a d bi
svjetsko stanovn ištvo m ogli sm anjiti na selo od 10 0 ljudi, izgledalo bi
približno o v ak o -

57 Azijaca
21 Europljana
14 Sjevernih i južnih Amerikanaca
8 Afrikanaca
30 bijelaca
70 ne-bijelaca
6 ljudi posjeduje 59% svjetskog bogatstva i svih 6 su iz SAD-a
80 ljudi živi i stanuje u nepriličnim uvjetima
70 ljudi ne može čitati
50 ljudi pati od neuhranjenosti
1 čovjek ima visoko obrazovanje
1 čovjek posjeduje kompjutor

N a taj način, sugeriram , integralna vizija je jed no od najm an je

žurnih pitanja na planetu. Z dravlje čitave spirale, a n aro čito njezinih
ranijih valova, vrišti za n ašom pažn jom i djelovanjem , k a o glavni
etički zahtjev.
K ak o bilo, predn o st integralne sv jesn o sti d ru g o g niza je da
 Integralna vizija / 61

kreativnije po m aže s rješenjim a tih žurnih i gorućih prob lem a. U

zah vaćanju velikih slik a, ona m ože su gerirati uvjerljivija rješenja.
Slijedi, dakle, da naše državne i javne službe im aju krajn ju potrebu za
integralnijim p ristup om . U prav o naše o b razovne institucije, p reza­
sićene fragm entiranim po stign u ćn im a, o čajn o treb aju uravnoteženiji
pristup. U p rav o naše zdravstven e u stan ove im ale bi velike koristi od
nježnih m ilosti in tegralnog d o d ira. U p rav o bi v o d stva nacija m ogla
cijeniti ob uh vatniju viziju vlastitih m ogućn o sti. N a sve ove načine, i
još više, m ogli bism o d o ista upotrijebiti integralnu viziju za p o m alo
poludjeli svijet.
 4

Znanost i religija
Z n an o st bez religije je sa k a ta , religija bez zn an osti slijepa.
- A lbert Enstein

ZNANOST I RELIGIJA, zn an ost i religija, zn an ost i religija. N jih o v

odn o s bi d o ista izludio čo v ječan stv o , sa m o da je čo v ječan stv o
dovoljn o osjetljivo. K ak o stvari stoje, njihov o d n o s je jed n ostavn o
osuđen da bude jedna od onih prokletih d ijad a - k a o um i tijelo, svijest
i m aterija, činjenice i vrijednosti - koje o staju m učnim trnjem u
tijelim a filozofa. O bični m uškarci i žene, s druge strane, uvijek su
slob odn o crpili i zn an ost (ili neku vrst teh ničko-em pirijskog zn an ja) i
religiju (ili neku vrst značenja, vrijednosti, transcendentne svrhe ili
im anentne prisutnosti). Pa ipak, k ak o ih združiti: “ Ah, u tom je
te šk o ća” , rekao bi Shakespeare.
Jed n o je sigurno: bilo k o ja istinski integralna vizija ili T S m o rat će
pom iriti, na ovaj ili onaj način, o d n o s zn an osti i religije.
U nekoliko knjiga specifično sam se o sv rn uo na o vo osjetljivo
pitan je.1 Vjerujem da ove knjige zago v araju pojedine točke ko je su
obično zanem arene u tipičnim debatam a o zn an osti i duhovnosti
(točke koje ću navesti m alo niže). Isto tak o slutim da će ove točke,
najvećim dijelom , i dalje biti zanem arene, zato što z a go v a ra ju izravno

62
 Znanost i religija / 63

iskustvo D u h a, a ne sa m o ideje o D uhu. D rugim riječim a, po k u šav am

u tu debatu uključiti izravnu kontem plativnu i iskustvenu du hovnost,
dok većina pisaca na tu tem u jedn o stavn o želi rasp ravljati predm etne
filozofske i znanstvene ideje: ne izravno isku stvo već apstrakcije. T o je
kao da sk up in a u čen jak a ra sp ra v lja o p lažam a na H a v a jim a , pa
um jesto da o du na H a v a je i p o g le d aju ih sam i, oni jed n o stavn o izvade
gom ilu zem ljopisnih k n jiga i stan u ih prou čav ati. O ni prou čav aju
m ape, a ne sam teritorij, što mi se oduvijek činilo prilično čudnim .
Sigurn o im a m jesta za o b o je - izravn a du hovna isku stv a, te d e talj­
nije m ape i m odele ovih isk u stav a. I sigu rno su o b o je ključno važni u
bilo kakv o j T eo riji svega. N o , p o g led ajm o .

O d n o s z n a n o s t i i r e l i g i je

Brojni teoretičari k lasificirali su tipične stavo v e po pitanju o d n o sa

zn an osti i religije. Sve ove k lasifik acije u osn ovi su slične, a kreću se od
rata izm eđu zn an osti i religije, preko m irne koegzistencije, potom
preko u za ja m n o g u tje caja i razm jen e, sve do p o k u šaja integracije.
Ian B a rb o u r, prim jerice, iznosi - (1) Su k o b : zn an ost i religija su u
m eđuso bn o m ratu ; jedn a je u prav u a dru ga u krivu, i to je to. (2)
N eo v isn o st: o b je m o gu biti “ istin ite” , no njihove istine odn o se se na
tem eljno o d vojen e dom ene, m eđu k o jim a im a m alo d o ticaja. (3)
D ijalog : zn an ost i religija m ogu o b je im ati d o b ro biti od u zajam n o g
d ija lo g a , gdje se njhove odv o jen e istine m ogu u zajam n o o b og atiti. (4)
Integracija: zn an o st i religija su o b je dijelovi “ velikog o k v ira ” koji
p o tpu n o integrira njihove d o p rin o se .2
Eugenie S co tt iznosi - (1) R a to v an je: zn an ost gazi religiju, ili religija
gazi zn an ost; sm rt po ražen o m e. (2) O d v o jen e dom ene: zn an ost se bavi
prirodnim čin jen icam a, a religija se bavi duhovnim pitan jim a; niti se
su k o b lju ju , niti slažu . (3) P rilago d b a: religija se prilago đ u je čin jeni­
cam a zn an osti, rabeći zn an ost da reinterpretira, ali ne n apu sti sv o ja
bitna te o lo šk a v je ro v an ja; to je jed n o sm jern a ulica. (4) A n gažm an : i
zn an ost i religija se u za ja m n o p rilago đ u ju u interakciji ravnopravnih
p artn era; to je dv o sm jern a u lica.3
U knjizi The M a rriag e o f Sen se a n d S o u l, d o n o sim vlastitu
k lasifik aciju najčešćih sta v o v a , p a evo sažetk a:
64 / Teorija svega

1. Z n an o st poriče religiju. O vo je jo š uvijek jedan od najčešćih

stavo v a među dan ašn jim zn an stvenicim a, k o je g a gresivn o
zastupaju mislioci kao R ich ard D aw kins, Francis R ick i Steven
Pinker. Religija je, jasno i jednostavn o, ili praznovjerna relikvija
iz prošlosti, ili, u najboljem slučaju, trik za preživljavanje kojim
se priroda koristi u reproduciranju vrste.

2. R eligija poriče znanost. Tipični je fun dam en talistički o dgo v o r

da je zn an ost dio palog svijeta i da sto ga nem a pristup stvarnoj
istini. Bog je stvorio svijet - i čitav fosilni sp ek tar - u šest dana,
i to je to. Biblija je doslovna istina, pa tim gore po zn an ost ako
se s njom e ne slaže.

3. Z n an o st i religija bave se različitim do m en am a b iv an ja, p a

m ogu m irno koegzistirati. O vo je jedan od najsofisticiran ijih
stavo v a, a im a dvije verzije, snažnu i slabu :
Snažna verzija: ep istem ološki pluralizam - koji drži da se
stvarn ost sasto ji od raznih dim enzija ili sfera (kao što su
m aterija, tijelo, um, duša i duh), te da se zn an ost bavi po glav ito
nižim sferam a materije i tijela, dok se religija bavi poglavito
višim sferam a duše i duha. U svakom slučaju, i zn an ost i religija
su jednako dijelovi “ velike slik e” k o ja daje dov o ljn o p ro sto ra za
obje, a njihove se perspektive m ogu integrirati u ovu veliku
sliku. T radicionaln i Veliki lanac b ivanja sp ad a u ovu kategoriju
(vidi sliku 4-3, str. 72). U predstavnike o v ak v og gledišta sp ad aju
Plotin, K ant, Schelling, C o o m arasw am y , W hitehead, Frithjof
Schuon, H uston Smith i Ian B arbour.
Slaba verzija: N O M A (eng. n ono v erlapp in g m agisteria,
n epreklapajuće nadležnosti) - ovo je naziv Stephena Ja y a
G o u ld a za ideju da se zn an ost i religija b av e različitim
podru čjim a, ali se ova podru čja ne m ogu integrirati u bilo kakvu
veliku sliku po što su tem eljno neusporediva i nepom iriva. O bje
zaslužuju puno uvažavanje, ali ne d o p u štaju punu integraciju.
Već po zadan o sti, ovo je vrlo u običajen stav m eđu m nogim
znanstvenicim a, koji ispovjedaju vjerovan je u neku vrstu D uh a,
ali ne m ogu zam isliti k ak o bi se to u sklad ilo sa zn an ošću , pa
predaju Cezaru C ezarovo, a Bogu dodjeljuju ono što preostan e.
 Znanost i religija / 65

4. Z n a n o st sa m a d o n o si po tvrd e za p o sto ja n je D u h a. O vaj stav

tvrdi da m n oge znanstvene činjenice i otkrića ukazuju izravno na
duhovne zb iljn osti, pa nam sto ga zn an ost m ože pom oći izravno
otkriv an je B oga/B oginje. N ap rim je r, čini se d a Veliki p rasak
zahtijeva n ekakvo načelo Stvoritelja; čini se da evolucija slijedi
inteligentan u stro j; načelo en tropije im plicira nekakvu kreativnu
inteligenciju u po zadin i kozm ičke evolucije, i tak o dalje. O vo je
sličn o Sco tto v o m jedn o sm jern o m uređenju, gdje se zn an ost rabi
za o b og aćiv an je religije, no o b ičn o ne i ob rnuto. Slično je
tak o đ er on o m što B arb o u r n aziva “ p riro d n o m te o lo g ijo m ”
n a su p ro t “ teologiji p riro d e” (u prvo j, D uh se p ron alazi izravno
k ro z iščitav a n je p riro d e, k a o kod m n ogih ek o filo z o fa ; u
p o to n jo j, o tk riv en i D uh se ra b i za tu m ačen je priro d e u
duhovnim term inim a. B arb o u r preferira po ton ju , k o ja je dio
ovdje nav eden o g 3. razreda). O v o je sasv im u običajen pristup
ovoj tem i, te v je ro jatn o n ajšire prih vaćen m eđu po p ularn im
au to rim a k o ji p išu o “ no v o j zn an stv en o j p a ra d ig m i k o ja
d o k azu je ili p o d u pire m isticizam ” .

5. Z n a n o st sa m a nije zn an je sv ijeta, već tek je d n o tum ačen je

sv ijeta, p a sto g a im a istu v a lja n o st - ni više, ni m anje - k ao
u m jetn o st i po ezija. O v o je, n arav n o , tipični “ p o stm o d e rn i”
stav. D o k je preth odni p ristu p najraširen iji m eđu p o p u larn im
piscim a na tem u zn an osti i religije, o vaj je pristup najrašireniji u
a k a d e m sk im i k u ltu rn im e lita m a , k o je nisu p o sv eće n e
k o n stru iran ju bilo kakv e in tegracije, već deko n struk ciji bilo čega
v rijedn o g što bilo tk o dru gi im a za reći po tom pitanju.
P ostm odern isti p o sta v lja ju neka o d ista v ažn a p ita n ja , pa sam te
točke n a sto ja o sn ažn o u ključiti u integralnije gledište.4 N o
prepu šten sv o joj su db in i, p o stm o d ern izam je p o m alo slijepa
ulica (vidi B o o m eritis).

E sa d , m nogi nam teoretičari nude ov ak v e klasifik acije sretni što

one po k riv aju sve b itn o, k a o saž etak svega do stu p n o g. J a ovu
k lasifik aciju d o n o sim k a o saž etak svega što nije u spješn o djelo v alo .
Sve ove liste - od B arb o u ro v e d o m oje - u osn ovi su liste neuspjeh a.
T o čn ije, neki o d tih p ristu p a (posebice 3, 4 i 5) pružili su ključne
66 ! Teorija svega

sasto jke za nešto što tek m ože postati uistinu integrirano gledište, ali
nijedan od njih nije u dovoljn oj mjeri u ključio srž religije ko ju p o meni
treba u cijelosti uključiti u integralnu tablicu, naim e: izravno duhovno
iskustvo. I kada neki teoretičari barem priznaju du hovno iskustvo
(kao B arb o u r),5 obično šute o revolucijam a u kognitivnoj znanosti,
znanosti m ozga i kontem plativnoj fenom enologiji, ko je sve zajedno
ukazuju na puno spektakularniju integraciju zn an osti i religije no što
je d o sad a sugerirano.
O vo integralnije gledište sažeo sam k a o “ svi-kvadranti, sve-razine” ,
pa ću sad a ukratko iznijeti njegove glavne točke prim jenjene na
zn an ost i duhovnost.

N e p r e k l a p a ju ć e n a d l e ž n o s t i ?

Počnim o s pristupom Stephena Ja y a G o u ld a - religija i zn an ost su

obje važne, no pripadaju različitim i nepreklapajućim po dru čjim a -
koje gledište o držav a i velik broj znanstvenika i velik broj religionista.
G ould kaže, “ O d su tn o st su k o b a između zn an osti i religije [G ould drži
stav 3, slabu verziju] izniče iz odsu tn o sti p rek lap an ja izm eđu njihovih
zasebnih p o d ru čja ekspertize - zn an osti u em p irijsk o m u stroju
svem ira, a religije u potrazi za pravim etičkim vrijednostim a i
duhovnim značenjem naših živ o ta ” .6 G o uld priznaje da se, naravno,
zn an ost i religija “ m eđusobn o su d a ra ju ” svo vrijem e, te d a o v o trenje
donosi m n ogo zanim ljive svjetlosti, a često i neugodne vrućine. Ali
n aposljetku među njim a nema ni su k o b a ni sla ga n ja , jer to su jab uk e i
kruške.
K ak o bi o držao ovak vo gledište, G ould je m o rao stvoriti prilično
rigidan dualizam između prirode i čovjeka: “ p riro d a ” će biti područje
činjenica (što ih razotkriva zn an ost), a “ čo v je k ” će biti podru čje
vrijednosti i značenja (što ih razotkriva religija). “ P rirod a m ože biti
istinski ‘o k ru tn a’ i ‘rav n o dušn a’ u krajn je neprikladnim term inim a
našeg etičkog disku rsa - jer priroda ne p o sto ji za nas, nije zn ala da
dolazim o i nim alo ne m ari za nas (m etaforički go v o re ći).” Z a G o u ld a,
očigledno, ljudi nisu sasvim dio prirode; da jesu, čovjek bi jednostavn o
bio nešto što priroda radi. Ali priro d a nim alo ne m ari za n as, jer “ m i”
(ili dio nas koji zaran ja u religiju/etiku) i “ p riro d a ” (brutalnih
 Znanost i religija / 67

čin jen ica i n ik ak v ih v rijed n o sti) je d n o sta v o su n e p re k la p a ju ć a

p o dru čja. “ T a k v u poziciju sm atram o slo b a đ a ju ćo m , a ne tištećom , jer
tak o stječem o sp o so b n o st v ođen ja m o raln o g d isk u rsa - a ništa ne
može biti važnije - u našim vlastitim term inim a, slob odn i od ...
činjeničnosti p riro d e.” 7
U prav o o vaj nezgrapni d u alizam u bilo kojem od njegovih m nogih
ob lik a - činjenice i v rijednosti, priro d a i čovjek, zn an ost i religija,
em pirijsko i d u hovno, v an jsk o i nu tarnje, o b jek tivn o i su b jektivn o -
potiče i po go n i n a sto ja n ja da se pron ađ e n ekakv a veća slika k o ja bez
prekida isprepliće i sp a ja o v a dva po d ru čja, a ne d a ih se jedn ostavn o
prog lasi zau vijek osu đen im a na o d v o jen o st i zaseb n o st.
O v o je iznim no težak i zam ršen prob lem . Stan dardn i teološk i
o d go v o r na d u alizam “ em p irijsk o g n a su p ro t d u h o v n o m ” jest tvrdnja
da je D uh stv o rio em pirijski svijet, pa su sto g a u tom sm islu povezani.
U sk ladim o li se s B o go m (i izbjegnem o zlo), b it ćem o sp ašen i; u daljim o
li se od B o ga (i počinim o zlo), bit ćem o prokleti. N o slijedi jed n ako
sta n d a rd an problem : a k o je B o g stv o rio svijet, a svijet sadrži zlo, nije
li o n d a B o g stv o rio zlo? A ko je ta k o , nije li B o g o d go v o ran za zlo?
Z a što o n da krivite m ene? N e v a lja li proizv o d , kriv je p roizv o đač.
(Čini se, n ap o sljetk u , da o d n o s em p irijsk o g i du h o v n o g nije ta k o lako
riješiti.)
T e o retiča ri ek o -d u h o v n o sti ne p ro la ze n išta b o lje. N a m je sto
transcen dentnog, o n o stra n o g B o ga ko ji stv ara priro d u , oni po stu liraju
č isto im an en tn o g , o v o str a n o g B o g a /B o g in ju , n a im e, p riro d u i
ev o lucijsk o razo d v ijan je priro de. U sk lad im o li se s priro d o m , bit ćem o
sp ašen i; u d aljim o li se o d priro de, bit ćem o osu đen i na p ro p a st. N o
slijedi o n d a isti prob lem : a k o je p riro d a (kroz evoluciju) proizvela
ljude, a ljudi su proizveli o zo n sku rupu, nije li o n d a priro d a proizvela
ozo n sku rupu? A ko nije, o n da po sto ji dio čo v jeka koji nije dio prirode,
pa otu d priro d a ne m ože biti ko n ačn o tlo p o sto ja n ja. P rirod a ne može
biti zbiljski B o g ili B o gin ja ili D uh - jer priro d a očito nije sv e o b u ­
hvatna i o tu d jed n o stavn o m o ra biti m anji dio m n ogo veće cjeline.
A k o je ta k o , što je to čn o ta V elika cjelina? I k a k o , jo š jedn o m , uistinu
izliječiti ovaj d u alizam izm eđu prirode i čo v jek a?
M n og i tradicio n aln i teoretičari - Plotin, H u sto n Sm ith, Seyyed
N a sr - n asto je riješiti ove po tešk o će prib jegavan jem V elikom lancu
b iv an ja (a to je 3. razred, sn ažn a v erzija). Ideja je da za p rav o ne
68 / Teorija svega

postoje sam o dva kruto odvojena pod ru čja (kao m aterija i duh), već
najm anje četiri ili pet p odru čja, k o ja se b eskrajno p retapaju jedno u
drugo (kao m aterija, tijelo, um, d u ša i duh). N a jg o m je područje je
nedvojno tlo svih drugih p o dru čja, tak o da vrhovni/tem eljni duh ne
trpi konačne dualizm e. M eđutim , k ak o duh silazi u stvaranje, onda
proizv o di razne du alizm e ko ji se, ia k o neizbježni u p o d ru čju
m anifestacije, m ogu izliječiti i zacijeliti u konačnom ili nedvojnom
ostvarenju sam o g duha.
O d svih tipičnih i uvriježenih stavova sp ram o d n o sa znanosti i
religije, najviše sim p atija im am prem a ovom (tradicionaln om V elikom
lancu), što sam i razjasnio u The M arriage o f Sense a n d Soul. N o , kao
što u toj knjizi također ističem, tradicionaln o sh vaćanje V elikog lanca
pati od niza ozbiljnih ograničenja, od kojih m n oga nisu nim alo
različita od onih što ih donose jednostavn iji dualistički m odeli, k ao što
je G o u ld o v .8 Je r, tradicionalisti u biti p o stu liraju četiri ili pet
nepreklapajućih nadležnosti um jesto sam o dvije, i prem da se ove
množne nadležnosti (kao m noge razine u V elikom lancu) često
shvaćaju kao koncentrične sfere, o staje pitanje: kak av je točno o dnos
viših po dru čja, k ao što je duhovno, s nižim a, k a o što je m aterijalno?
I naročito u ovom sm islu: je li zn an ost o d ista ograničena isključivo
na niža podru čja (m aterije i tijela), pa nam sto ga m ože reći m alo ili
ništa o višim područjim a (duše i duha)? Je li o d n o s izm eđu zn an osti i
religije odista kao u petokatnici, gdje nam zn an ost govori sve o dva
niža kata, a religija nam govori sve o dva viša k ata? N ajuvaženiji
odgovori u ovoj debati - od H usto n a Sm itha i la n a B arb o u ra do
Stephena Ja y a G o ulda - bez iznim ke su v arijacija na ovu temu (3.
razred, snažna ili slab a verzija).
N o što ak o , nam jesto da nam zn an ost govori o jednom katu a
religija o dru gom , obje nam govore nešto različito o sv ak o m po jed i­
nom katu ? Što ak o su zn an ost i religija povezane, ne k a o katovi u
zgradi, već k ao jednaki stupovi kuće? N e jedna povrh druge, već jedna
uz drugu, skroz do vrha i do dna? Što onda?
A ko ništa dru go, ovo je pristup koji jo š nije isku šan. P ošto su se
drugi pok azali toliko m anjkavim a, ovaj m ožda zavređuje ispitivanje.
 Znanost i religija I 69

M o z a k m is t ik a

Z ap o čn im o jednostavn im prim jerom . M e ditan t je priključen na

E E G u ređaj. K a d m editant ulazi u d u b o k o kon tem p lativn o stanje,
EE G uređaj bilježi nepogrešivo drukčiji slijed o b raz a c a m oždanih
valo v a (kao što je proizvođen je delta-v alo va, ko ji se ob ično d o gađ aju
sam o u du b o k o m b esan om sp avan ju ). K tom e, m editant tvrdi da u
izravnom iskustvu o v o g delta-stan ja im a isku stv a za k o ja se riječ
“ d u h o v n a ” čini n ajp o desn ijom : izravn o isku su je o sjećaj proširene
svijesti, n arastan je ljubavi i sam ilo sti, o sjećaj su sretan ja svetog i
num in oznog u sebi i u svijetu općenito. D rugi razvijeni m editanti koji
ulaze u o vo stan je p o k azu ju isti objektivn i niz o b raz a ca m oždanih
v alo v a i izvještavaju o sličnim subjektivn im stan jim a duhovnih isk u s­
tava. Što da iz o v o ga zaklju čim o ?
Već p o sto ji zn atan i po u zd an sk u p istraživ an ja k o ja u kazuju da se
scenariji nalik gorn jem d o g a đ a ju prilično če sto .9 P retpo stavim o , u
svrhu rasp rave, da je taj scenarij o pćenito istinit. Prije svega, o vo nam
sm jesta p o k azu je da se po d ru čja zn an osti i religije, često sm atran a
“ n epreklap ajućim n ad ležn o stim a” , za p rav o p rek lap aju k ’o luda.
O n o što stan dardn i N O M A argu m en t (3. razred, u sn ažn om i
slab o m o b liku) la k o previđa je st d a , č ak i a k o su v rijednosti i činjenice
u nekom sm islu o dv o jen a p o d ru č ja , k ad o so b a isku si subjektivn e
vrijednosti, te vrijednosti im aju o bjektivn e činjenične korelate u m ozgu
sam o m . O v o n ik ak o ne znači da se v rijednosti m ogu svesti na stan ja
m o zga, ili da se du h ovn a isku stv a m ogu svesti na prirodne prigode.
O v o znači da du hovne zbiljn osti (n adležn o st religije) i em pirijske
zbiljn osti (nadležn ost zn an osti) nisu odijeljen e k o lik o tipičn a rješenja
ove debate zam išljaju .
Svak i integralni m odel - sv i-k v adran ti, sve-razine - n asto ji pružiti
okvir u kojem se sve te “ čin jen ice” , a k o b aš hoćete, m ogu sm jestiti.
Činjenice, dru gim riječim a, i u n utarn jih zb iljn osti i van jskih zbiljn osti,
“ d u h o v n ih ” isk u sta v a i “ z n a n stv e n ih ” is k u sta v a , su b je k tiv n ih
stv arn o sti i objektivn ih stv arn o sti. O n o tv ara više nego d o v o ljn o
p ro sto ra za tradicion aln i Veliki lanac b iv an ja i sp o zn aje - o d m aterije
do tijela do u m a do du h a do duše - ali te stv arn o sti u ključu je u
em pirijske činjenice na jasn i i odredivi način.
70 / Teorija svega

S vi - k v a d r a n t i , s v e - r a z in e

K ao uvodni pregled, u porabim o nekoliko jednostavnih dijagram a

koji ocrtavaju ovaj integralni pristup uključivanja i m oderne znanosti
i tradicionalne religije u m oguću T eoriju svega.
Slika 4-1 je tradicionalni Veliki lanac bivanja, tijelo-um -duša-duh.
U biti je slična slikam a 3-3 i 3-4 (str. 4 8 i 4 9 ). Budući da sv ak a viša
razina nadilazi ali uključuje sve niže razine, o vo je zap rav o Veliko
gnijezdo bivanja, kao što slika sugerira. U stvari, Veliki lanac bivanja
je V elika holarhija bivanja. O vaj prikaz V elikog gnijezda potječe iz
djela H uston a Sm itha F orgotten Truth: The C om m on Vision o f the
W orld's Religions. H uston Smith je m ožda najveći živući autoritet za
religije svijeta, a Forgotten Truth je njegov pregled bitnih sličnosti što
ih dijele velike trad icije m u d ro sti d iljem sv ije ta. S lik a 4-1 je

Slika 4-1. Veliko gnijezdo bivanja. Preuzeto s dopuštenjem iz Huston Smith,

Forgotten Truth: The Common Vision od the World’s Religions (San
Francisco: HarperSanFrancisco, 1992)
 Znanost i religija / 71

Slika 4-2: Veliko gnijezdo u raznim tradicijama.

Grafički prikaz uz dopuštenje Brada Reynoldsa

jed n o stavn o izraz činjenice da sv aki o d velikih religijskih sistem a

p repo zn aje neku verziju tijela, u m a, d u še i d u h a. O v o je prek rasn o
je d n o sta v a n saž etak trad icio n aln o g a re lig ijsk o g sv jeto n az o ra k o jeg
nalazim o g o to v o sv u gd je u svijetu. Slika 4 -2 , ta k o đ e r priređ ena pod
v o d stvo m Sm ith a, d aje n eko liko prim jera za to.
O b je slike, 4-1 i 4-2 , d aju sa m o četiri razine, m eđutim većina
trad icija im a b o gatije i detaljn ije m ape. N ek e tradicije d aju pet razina;
neke d aju sed am (k ao sa sed am čakri [vidi 6. po g l.]); neke d aju desetke
razina. U slici 3-2 (str. 4 7 ), nalazi se m a p a s je d an aest razin a (o sam iz
Spiralne din am ike plus tri više razine). T o č a n broj je m anje v ažan od
činjenice razu m ijev an ja d a se stv arn o st sa sto ji o d neko liko razina ili
v alo v a b iv an ja i sp o zn aje.
72 / Teorija svega

Slika 4-3: Velika holarhija. Duh je ujedno najviša razina

(kauzalna) i nedvojno Tlo svih razina

U slici 4-3, prikazao sam jednostavnu shem u V elikog gnijezda

n aglasivši da je to V elika h olarh ija. Z am ijetite da je, p rem a ovom
tradicionaln om gledištu, zn an ost (fizika, b io lo g ija, psih o lo gija) o d ista
na nižim razinam a, a religija (teologija, m isticizam ) na najvišim . (O vo
je o sn ova za 3. razred, koji je, k ao što sm o vidjeli, v jero jatn o n aju tje­
cajniji stav m eđu onim a koji sim patiziraju duhovnost.) Ali to je
također dalo tradicionaln om Velikom lancu njegovu “ o n o stra n u ”
o ntologiju; u velikoj su mjeri gornje razine bile d o slo v n o “ van o voga
sv ije ta” i im ale m alo ili nim alo dodirnih to čak a s m aterijalnim
područjem . (O dređenije, razred d o g a đ a ja označenih ‘D ’ i ‘E ’ nisu im ali
praktično nikakvih korelacija s ‘A ’ i ‘B ’ ; sto ga , “ o n o stra n o ” .)
U spon m oderne znanosti zad ao je nekoliko ubojitih u d araca ovoj
tradicionaln oj koncepciji. Prim jerice, m oderno istraživan je jasn o je
d o k a z a lo da sv ije st (tj. um ) n ik a k o nije pu k i tran scen den tn i
noum enon, već je na m noge načine usidrena u organ sk o m , m ateri­
jalnom m ozgu - u tolikoj mjeri da m nogi m oderni znanstvenici
jednostavn o reduciraju svijest sam o na igru neuronskih sistem a. N o ne
trebam o slijediti znanstveni m aterijalizam da bism o shvatili k ak o
svijest nije bestjelesna esencija kakv o m su ju zam išljale m noge
 Znanost i religija / 73

religijske tradicije. Svijest je u najm an ju ruku b lisko povezana s

biom aterijalnim m ozgom i em pirijskim organ izm om , ta k o d a, što god
dru go njihov o d n o s bio, zn an ost i religija nisu jedn o stavn o “ nepre-
k lap ajuće n ad ležn o sti” .
U sp on m oderne zn an osti (posebice u o sam n ae sto m stoljeću) bio je
z a p ra v o d ijelo m č ita v o g n iza d o g a đ a ja k o ji su o p isa n i k a o
“ m o dern itet” . Ali sve ih m ože sažeti M a x W eberova ideja “ diferen­
cijacije kulturaln ih sfera v rijed n o sti” ( “ sfere v rijed n o sti” o dnose se
specifično na um jetnost, m o ral i zn an ost). D o k je većina prem odernih
kultura p rop u stila razvid no diferen cirati ove sfere u velikom rasp o n u ,
m odernitet je diferen cirao u m jetnost, m o ral i zn an ost te d o pu stio
sv ako m e od njih da slijedi sv o ju istinu, na v lastiti način, bez u p a d an ja
ili n am etan ja od strane drugih. (Prim jerice, u prem odernoj Europi,
G alileo nije m o g ao p o gledati kro z svoj telesk op i slo b o d n o izvjestiti
što vidi, jer zn an ost i crkvena d o gm a jo š nisu bile odvojen e. M o d e rn i­
tet je diferen cirao ove sfere i sv ak u o slo b o d io da slijedi svoj sm jer.)
O vo je proizvelo sp ek ta k u la ran ra st zn an stv en o g zn an ja, o lu ju novih
pristu p a u m jetnosti, te u strajn o razm atran je m o rala sh v aćen og u više
n atu ralističk o m svjetlu - proizvelo je, dru gim riječim a, m noge stvari
k o je d a n a s n aziv am o “ m o d e rn im a” .
O ve sfere “ Velike tro jk e ” (um jetnosti, m o rala i zn an osti) odn o se se
u osn ov i na p o d ru čja u k o jim a redom v la d a ju : ja , mi i to. U m jetn ost
se o d n o si na este tsk o /iz ra ž a jn o p o d ru č je , su b je k tiv n o p o d ru č je
o p isa n o j a -jezikom p rv o g lica. M o ra l se o d n o si na etičko/n orm ativno
p odru čje, in tersu bjektivno po d ru čje o p isa n o m i-jezikom d ru go g lica
(ja + v i). A z n a n o st se o d n o si na v a n jsk o /e m p ir ijsk o p o d ru č je ,
ob jek tivn o po d ru čje o p isa n o fo-jezikom trećeg lica (koje se zap rav o
m ože podijeliti na dva p o d ru čja - in dividu alno “ t o ” i kolektivno
“ t a ” ). [N ap . prev.: au to r rab i izraze I-langu age, w e-language, it-
lan guage, its-language, d o k kv adran te jed n o stavn o n aslo v lju je I, w e,
it, its.] O v o nam d aje četiri glavn a p o d ru čja: ja , m i, to i ta. Prim jeri za
sv ak o navedeni su u slici 4-4 (čija je term in o lo gija - ko ju d o ista ne
treba učiti! - razjašn jen a u b ilješk i).10 P onovno, sve ove suhe i
a p stra k tn e prim jere ilu strira t ćem o k o n k retn im p rim jerim a na
sljedećim stran icam a.
U slici 4-4, zam ijetite d a su dva g o rn ja k v ad ran ta singu larn i ili
in dividualni, d o k su dva d o n ja k v ad ran ta pluralni ili kolektivni. D va
74 / Teorija svega

lijeva kvadranta su unutarnji ili subjektivni, a dva desna kvadranta su

vanjski ili objektivni.
Sveukupna ideja je prilično jedn o stavn a. U zm ite, prim jerice,
kom pleksni neokorteks ljudskog bića (10 u slici 4-4). M ožem o ga
opisati u vanjskim , objektivnim , znanstvenim term inim a (niz m ateri­
jalnih fisura u vanjskom sloju m ozga što ih tvore razna neuronska
tkiva, neuro-prijenosnici i organske veze) - a to je gore-desno. Ali kad
su ljudska bića prvotno razvila kom pleksni neokorteks, koji ih je
odvojio od velikih m ajm una, napredovala su iz unutarnje bež meme u
unutrašnju ljubičastu (m agičku) memu - to jest, d o go d ila se prom jena
ne sam o u objektivn oj strukturi m ozga već i u su b jektivn oj svijesti iz
beža u ljubičasto, kad je stari arhaički svjeton azor om ogu ćio iznicanje
m agičkog svjeton azora. Ove unutarnje prom jene u pojedincu (G L) i u

gorc-lijcvo gorc-desno /
'v un urrašnje-individualno vanjsko-individualn o /
\ (intcn đon alno) (bihevioralno)
vizijska l o g
fo rm alno^vl
i
110 k u J A TO 12 2
U / SF
/ i,:j
p n v ila V
9 101 / SU

8 9J'
koncepti kompleksni neokorteks
simboli ./neokorteks (trojedni mozak)
emocija
impuls65
- 7
(1S ’ limbički sistem
reptilsko moždano deblo
percepcija \ .i/ neuralna moždina
4
senzacija N. 4 neuronski organizmi
\3 2 2.3
irirabilnost
X eukarioti
prokarioti
11
\ /
N.
prehenzija
molekule
aromi
s'
1 fizičko-
pleroiuarski v '
galaksije
planeti
S 2
proroplazmički2 Gaia-sisrcm
3
vegetativni^ 34 Keterotropni ekosisremi
lokom orivni/ društva s podjelom rada
i \ -
,/6
uroborički &
tifunićki7 'v skupine/obitelji

arhaičkiS 8 89 ^.plem ena

^ sakupljačko Nyplcme/selo
magički y '
mitski S '1
0 10 hortikulruralno X rana drina/jmperii
racionalni /1 1 1112X agrarno naciia/državu
k c n tau rsk i/
/ 1.3
1
2 MI TA
1.3 industrijsko
informatičko
p|3ncumo
'v
/ dole-lijevo dole-desno
/ unutrašnjc-kolcktivno vanjsko-kolektivno
jf (kolektivno) (socijalno) x

Slika 4-4: Četiri kvadranta

 Znanost i religija I 75

kolektivu (D L) tak o đ er su p o k azan e na slici. N a p o slje k tu , kolektivna

sk up ina ranih ljudi, o p isan a u vanjskim (m aterijalnim ili društvenim )
o blicim a, prešla je iz bež čo p o ra u etničko plem e (kao što se vidi u slici
3-1 i 4-4).
Svi ovakvi detalji (kao što je struktura neokorteksa, znanstvene činjenice
0 raznim društvenim sistemima, kroskulturalne meme razvoja svijesti, i
tako dalje), izranjaju uglavnom s modernim znanstvenim ispitivanjem.
S to g a , slik a 4-1 je sa ž e ta k tra d ic io n a ln o g , p rem o d e rn o g ili
“ re lig ijsk o g ” sv je to n a z o ra , dok slik a 4 -4 p rik a z u je m o d ern i,
diferencirani ili “ zn an stven i” sv jeto n azo r. Z a trenu tak ih “ integri­
ra jm o ” ta k o što ćem o ih jedn o stavn o po stav iti jed n o g preko d ru go ga.
N a rav n o , to nije ni izbliza ta k o jed n o stavn o, a o psežna ob jašn jen ja
stv arn o g sa d rž aja ove integracije iznio sam u n ekoliko k n jig a .11 N o
p o što je ov o k ra ta k uvodni pregled, sa m o ćem o p o stav iti m odernu
koncepciju na prem odernu , k a o što je prik a za n o u slici 4-5. P ogledajte
1 sliku 4-6, k o ja istu skicu po n av lja s nazivim a koji p o k azu ju o dn o s
u n u tarn jih sta n ja (tjelesnih o sje ta , m entalnih id e ja i d u hovnih
isk u sta v a ) s v a n jsk im , m a te rijaln im p o d ru č jim a (k o ja isp itu je
ob jek tivn a zn an ost).

Slika 4-5: Veliko gnijezdo s četiri kvadranta

76 / Teorija svega

A ko je koncepcija prikazana u slikam a 4-5 i 4-6 v aljan a, onda sm o

prevalili znatan put prem a integraciji prem odernog religijskog gledišta
s m odernim znanstvenim gledištem . U koliko in tegriram o V eliko
gnijezdo bivanja s diferencijacijam a m oderniteta, jedna od neposred­
nih stečevina je prilično čvrsta integracija religijskih i znanstvenih sfera
i svjeton azora, na način koji ne krši njihove kanone.
O vaj integralni pristup također bi zado v o ljio jedan kriterij za koji
sm o ranije napom enuli da nije isku šan, naim e, da se zn an ost (ili
vanjske zbiljnosti) i religija (ili unutarnje zbiljnosti) ne razvijaju jedna
povrh druge, već u sporedno jedna s drugom (kao lijevi i desni aspekti
sve-kvadrantnog i sve-razinskog pristup a, k ao što je prikazan o u
slikam a 4-5 i 4-6). Slika 4-6 može sto ga lako ob jasniti skliski scenarij
m editanta priključenog na E E G uređaj. O va o so b a iskusuje vrlo
stvarne unutarnje, subjektivne, duhovne zbiljnosti (G L kvadrant), ali
one im aju i vrlo stvarne vanjske, objektivne, em pirijske korelate (G D
kvadrant), koje EEG uređaj vjerno bilježi. Z n a n o st i religija nam tako
daju neke korelativne aspekte - unutarnje i v anjske - duhovnih
stvarn osti, a to je ključni sa sto ja k njihove integracije u veću i
obuhvatniju Teoriju svega.

Slika 4-6. Korelacija unutrašnjih (svijest)

i vanjskih (materijalnih) stanja
 Znanost i religija / 77

D o bra z n a n o st

Stanite m alo, kaže em pirijski znanstvenik. V aše izlaganje m ogu

slijediti sve do točke kad pridajete zbiljsku stv arn o st duhovnim
p odru čjim a. Slažem se da m editanti isku su ju n ešto , ali to može biti
ništa više doli su bjektivn o em ocionaln o stanje. T k o kaže da su
posrijedi zb iljske stv arn o sti, na isti način k a o što se zn an ost bavi
stv arn o stim a?
U prav o tu The M arriag e o f Sen se a n d S o u l don o si jo š nekoliko
novih preokreta. Z a po četak , do ove sam točke o stav io “ z n an o st” i
“ re lig iju ” (ili “ d u h o v n o st” ) n e d efin iran im a.12 O ve sam term ine
jedn o stavn o rab io na općenit način, k a o što to čini većina ljudi. Ali u
nekoliko kn jiga sam pažljiv o o dredio m n oga različita zn ačenja k o ja su
p ridan a “ zn an o sti” i “ religiji” (A S o ciab le G o d , prim jerice, izlaže
devet uobičajenih ali dram atičn o različitih zn ačenja “ religije” .) I velik
je dio ove debate “ zn an ost i re lig ija” iskrivljena sm utnja jer se desetke
različitih definicija rabe bez da su identificirane.
U sferi duh o v n o sti, prim jerice, treb am o b arem razlučiti između
h orizon talne ili translativne d u hovnosti (k o ja n asto ji dati sm isao i
utjehu o dv o jen o m so p stvu te ta k o osn ažiti i učvrstiti ego) i vertikalne
ili tran sfo rm ativ n e d u hovnosti (ko ja n asto ji nadići o dv o jen o so p stv o u
stanju svijesti n edv o jn o g jedin stva k o ja je o n kraj ega). N a zo v im o ih
jed n o stavn o “ u sko m relig ijom ” i “ širo k o m re lig ijo m ” (ili plitkom i
d u b o k o m , o visn o o v ašo j om iljenoj m e ta fo ri).13
Slično tom e, u zn an osti treb am o razlučiti izm eđu uske i široke
k oncepcije. U sk a zn an ost se zasn iv a uglav n o m na v an jsk o m , fizičkom ,
sen zorim o to rn o m svijetu. T o je o n o što o b ičn o razu m jev am o kao
“ tvrde zn an o sti” , k a o što su fizika, kem ija i b io lo g ija. N o , znači li to
da nam zn an ost ne m ože reći b aš ništa o u nutarn jim do m en am a?
Sigurn o p o sto ji šira zn an ost k o ja n asto ji razum jeti ne sa m o kam enje i
sta b la, već i ljude i um ove?
P a, za p rav o , mi prizn ajem o ove tipove širih zn an osti, zn an osti koje
nisu u korijenjene jedin o u v an jsk o m , fizičkom , sen zorim o to rn o m
svijetu, već im aju nekakve veze s u nutarn jim stan jim a i kvalitativn im
istra ž iv a č k im m e to d o lo g ija m a . O ve šire z n an o sti n a ziv am o
“ h um an ističkim zn an o stim a ” (N ijem ci kažu g e ist zn an osti, a “ g e ist”
znači um ili duh). P sih olo gija, so cio lo gija , a n tro p o lo gija , lingvistika,
78 / Teorija svega

sem iotika, kognitivne znanosti - sve ove “ široke zn an osti” nastoje

općenitim “ zn an stv en im ” p ristu p om p ro u čav ati lju d sk u svijest.
T reb am o biti sasvim svjesni da ovi pristupi ne zap ad aju u puko
im itiranje pozitivističke jednostavn osti uskih zn an osti. Ali m oja je
p oanta da razlika između uske znanosti i široke znanosti već jest
široko prihvaćena. (O vom ćem o se ubrzo vratiti, no ak o pogledate
sliku 4-6, uske znanosti su one koje izučavaju desne ili m aterijalne
kvadrante, dok široke znanosti nastoje izučavati b ar neke aspekte
lijevih kvadran ata).
The M arriage o f Sense an d So u l zatim razm atra što točno definira
široku religiju i široku zn an ost. Počnim o sa širo ko m znanošću.
K ao što sm o već vidjeli, zn an ost - usku ili široku - ne m ožem o
definirati govoreći da svo svoje znanje zasniva na senzorim otorn om
svijetu, jer čak i uska zn an ost (npr. fizika) rabi golem broj a la ta koji
nisu em pirijski ili sen zorim o to m i, k ao što su m atem atika i logika.
M atem atika i logika su unutarnje zbiljnosti (nitko nikad nije vidio kako
drugi korijen negativnog jedan trči naokolo vani po empirijskom svijetu).
N e, “ zn an o st” je više određeni stav eksperim etiranja, p oštenja i
k o lab o rativ n og ispitivanja, a svoje znanje tem elji, kad go d m ože i
uspijeva, na nalazim a (bilo da su nalazi vanjski, k a o u uskim
zn an ostim a, ili unutarnji, k ao u širokim zn an ostim a). Sljedeća tri
fak to ra, su geriram , u znatnoj mjeri definiraju znanstveno propitivan je
općenito, bilo u sko ili široko:

1. P raktični napu tak, p ro p is ili u zorak. Želite li znati p a d a li kiša

ili ne, m orate otići do prozo ra i pogledati. P oan ta je da
“ čin jenice” ne leže n ao k o lo vidljive svim a i svakom e. Ž elite li
zn ati ov o , m orate učiniti to - eksperim ent, n alog, pragm atičn i
niz an gažm an a, društvena prak sa: ove n alazim o iza m nogih
prim jera dobre znanosti. T o je zap rav o značenje K uh nova
po jm a “ p a ra d ig m a ” , koji ne o zn ačav a super-teoriju već u zorak
ili zbiljsku p rak su .

2. Poim anje, ilum inacija ili iskustvo. K ad izvršite eksperim ent ili
slijedite n apu tak - kad se pragm atičn o p o zab av ite svijetom - bit
ćete uvedeni u niz isku stava ili p o im an ja što ih razo tk riv a
naputak. Ova iskustva su tehnički poznata kao podaci (lat. d ata).
 Znanost i religija / 79

K a o što je W illiam Ja m e s istakn u o , stv arn o značenje p o d a tk a ili

d atu m a je neposredno isk u stv o .14 D ak le, m ožete im ati fizička
isku stva (ili fizičke p o d atk e), m entalna isku stva (ili m entalne
po datk e) i du hovna isku stva (ili duhovne po datk e). Sva d o b ra
zn an ost - bila u sk a ili širo k a - usidrena je u nekoj mjeri u
po d a cim a, ili iskustvenim nalazim a.

3. K o m u n aln a p ro v jera (bilo od b aciv an je ili potvrđivanje).

Jed n o m k ad sm o se upustili u p arad ig m u (ili društvenu prak su )
i razotkrili niz isk u stav a i n alaza (ili p o d a ta k a ), po m oći će ako
ova isku stv a m ožem o provjeriti s d ru gim a koji su tako đer
proveli n ap u tak i po sv jed očili nalaze. Z ajed n ica jednakih - ili
onih k o ji su adek vatn o dovršili prve dvije sastav n ice (n apu tak i
p o d atk e) - m o žda je n a jb o lja m o g u ća prov jera, a sv a d o b ra
zn an ost se okreće zajednici adek vatn ih za po tvrdu ili o db ijan je.
O vdje je načelo do k a ziv an ja p o grešn o sti v eom a k o risn o . Prem da
kriterij p o g rešiv o sti, k a o što je Sir K arl P opper v jero v ao , ne
m ože sta ja ti sam za sebe, on je često važan sa sto ja k dobre
zn an osti. Ideja je je d n o stavn o da loše p o d atk e m ože odb aciti
zajedn ica adek vatn ih . A ko se v a š sistem v jero v an ja ni na koji
način ne m ože d o v esti u p ita n je , o n d a nem a način a da ga se
o b o ri, pa i d a je očevidno neisprav an - a o tu d, što go d dru go
im ali, v a ša v jero v an ja nisu vrlo zn an stvena (već su o no što se
zo v e “ dogm a” , ili v je rsk a istin a k o ju p o d u p ire sa m o
a utoritativn i dekret). N a ra v n o , im a m n ogo zbiljn osti ko je nisu
o tvoren e za prov jeru p o g rešiv o sti - prim jerice, ne m ožete
o d b aciti, pa čak ni su m n jati u sv o ju sv ijest, što je D escartes
zn ao. Ali o v aj treći kriterij jed n o stavn o k aže da d o b ra zn an ost
n eprestan o n asto ji potvrditi (ili o d b aciti) istin ito st svojih tvrdnji,
a kriterij p o g rešiv o sti se u čestalo rabi k a o jedan dio ove treće
sastav n ice d o b re zn an osti.

D u b o k a r e l ig ija

G o rn ja tri kriterija su opće zn ačajk e do b re zn an osti, bilo uske ili

široke. O dređen ije, to su zn ačajk e način a na ko ji d o b ra zn an ost, u bilo
80 / Teorija svega

kojoj dom eni (fizičkoj, m entalnoj, duhovnoj), nastoji skupiti podatk e

i provjeriti njihovu valjanost. V ećina ob lik a zn an osti isto tako
predlaže hipoteze kao o b jašn jen ja za podatk e, a ove se hipoteze zatim
provjeravaju dodatnom prim jenom tri sastavnice dob re znanosti
(daljnji ek sp erim en ti i d o d a tn i p o d a c i p o tv rđ u ju ili o d b acu ju
hipotezu). U kratk o, uska zn an ost (čiji podaci u glavnom dolaze iz
vanjskih podru čja ili desnih kvadran ata) i širo ka zn an ost (čiji podaci
uglavnom dolaze iz unutarnjih podru čja ili lijevih kv adran ata) nastoje
biti d o b ra zn an ost (ili zn an ost k o ja slijedi tri sastavnice akum ulacije i
verifikacije dokaza).
O sm otrim o stoga n akratk o religiju. Već sm o vidjeli d a, k a o i u
slučaju znanosti, postoji u ska religija (ko ja teži učvrstiti odvojen o
sopstvo) i široka ili du boka religija (koja teži nadići so p stvo ). N o što
je toćno du boka religija ili d u b o k a du h o v n o st, i k a k o se može
verificirati? Tvrdn ja je, n aposljetk u, da u nekom sm islu du bo ka
duhovnost razotkriva IST IN E o K ozm osu , te da nije sam o slijed
subjektivnih em ocionalnih stanja. A ovdje The M arriage o f Sense and
S o u l iznosi radikalnu tvrdnju: d u bo k a du hovnost dijelom uključuje
široku zn an ost viših razina lju d sk o g razvoja.

I n t e g r a l n o o t k r iv e n je

T o nije cijela priča o du bo ko j duhovnosti (kao što ću o b jasn iti), ali

jest ključan dio priče, dio koji jo š nije prim io d o statn u pažnju.
Pogledate li sliku 4-3, prikaz tradicio n aln og V elikog lanca b ivanja,
zam ijetite da po sto ji opće razodvijan je od m aterije u tijelo u um u dušu
u duh. Ovi su tradicionaln o (kod Plotina, prim jerice) sm atrani i
o ntološkim razinam a bića i kronološkim razinam a pojedinačnog
razvoja. Pogledate li sliku 4-4, vidjet ćete d a pojedinačne razine
razvoja prestaju kod vizijske logike i kentaura (žuta/tirkiz). R a zlo g što
slika 4-4 ne sadrži više, transpersonalne, supram entalne valove svijesti
(kao što su duša i duh) jest da ova ilustracija jedn ostavn o predstavlja
p rosječan razvoj sve do današnjice, pa otud ne prikazu je više valove
n adsvjesnog razodvijan ja (prem da se pojedinci m ogu zaseb no razviti u
ove više valove). T v rdn ja velikih tradicija m udrosti jest da odista
po sto je viša sta n ja razvoja svijesti, tak o da su nam dostup ni ne sam o
 Znanost i religija / 81

m aterija i tijelo i um , već i d u ša i duh. O ve sam više v alo v a naznačio

u slik am a 4-5 i 4-6 (kao i u ranijoj slici 3-4, str. 4 9 , prem da sam o za
gornji-lijevi k v ad ran t - p o an ta je u tom d a sve ove razine im aju
korelate u sv a četiri kv adran ta).
M o ja teza je jedn o stavn o sljedeća: d u b o k a du h o v n o st uključuje
izravn o isp itiv a n je isk u stv e n ih n a la z a ra zo tk riv e n ih u višim
stupnjevim a razv o ja svijesti. (O ve sam stupnjeve n azvao psihički,
suptilni, kau zalni i nedvojni - u slik am a su jedn o stavn o sažeti kao
“ d u ša ” i “ d u h ” ). O v a duboko du h o v n a isp itiv a n ja slijede tri
sastavnice sv ake do b re zn an osti (ne uske zn an osti, dob re znanosti).
O slan jan ju se na specifične društvene p rak se ili n apu tke (kao što je
ko n tem p lacija); svoje tvrdnje zasn iv aju na p o d acim a i iskustvenim
nalazim a; te neprekidn o p rofin ju ju i p ro v jerav aju ove p o d atk e u
zajednici adek vatn ih - iz kojih ih ra zlo ga isprav n o n azivam o kontem ­
plativnim zn an ostim a (a u prav o ta k o sebe i sh v aćaju).
D ak le, osvrn em o li se na sliku 4 -3 , d u b o k a du h o v n o st je, dijelom ,
širo k a zn an ost fen om en a, p o d a ta k a i isk u stav a označenih k ao D i E.
(U slici 4-6, D je d u ša i E je duh.) N o , zam ijetite - i evo dijela nove
tvrdnje o v o g p ristu p a - da u nutarn ji po d a c i i isku stv a duše i duha (u
g o rn jem -lijev o m k v a d ra n tu ) im aju k o re la te u se n z o rim o to rn im
n alazim a u go rn jem -desn o m k v ad ran tu (vidi sliku 4-6). D rugim
riječim a, d u b o k a d u h o v n o st gorn jeg-lijevog, k o ju ispituje i istražuje
širo k a zn an ost, im a korelate u gorn jem -desn om , k o jeg ispituje i
istražu je u sk a zn an ost. K ontem plativne i fen om en ološk e znanosti
(široke zn an osti nutrina) m ogu u družiti sn age s d o b ro m zn an ošću
p o rad i izravnih iskustvenih p o d a ta k a u gorn jem -lijevom , te s u sko m
z n an o šć u p o ra d i k o re la tiv n ih p o d a ta k a u g o rn jem -d e sn o m .
(P onavljam , znanstveni asp ekti - širo ki i u ski - viših sfera nisu cijela
priča, no ključni su dio priče ko ji se n eprestan o previđa; a zasigu rn o
su važna sastavnica bilo kojeg zbiljski integralnog pristupa ovoj temi.)15
T a k o pristup “ sv i-k v adran ti, sve-razine” b lisko integrira zn an ost i
religiju na m n ogim raznovrsnim fro n to v im a. Integrira du bo ku religiju
sa širo k o m zn an ošću p o k azu ju ći da je d u b o k a d u h o v n o st dijelom
širo k a z n an o st daljn jih d o se g a lju d sk o g p o te n c ija la . Isto ta k o ,
integrira d u b o k u religiju s u sko m zn an ošću , jer čak i d u b o k o duhovni
p o d aci i isku stv a (kao m istična isku stva) im aju stvarn e korelate u
82 / Teorija svega

m aterijalnom m ozgu, koji su podložni pažljivom ispitivanju uske

znanosti (kao u slučaju našeg m editanta priključenog na EEG ). Ima
m jesta čak i za usku religiju, što ćem o u sko ro vidjeti. U svim ovim
slučajevim a, sve-kvadrantni sve-razinski pristup nudi barem m oguć­
nost bešavn og sp ajan ja sfera koje su prethodno sm atrane neprekla-
pajućim nadležnostim a.

VlVE LA DIFŽRENCE!

O vaj integralni pristup tako đer poštuje vitalne razlike između

raznih tipova znanosti i religije. K a d kažem o da ispitivanje slijedi
odredbe dobre znanosti, ne kažem o koji će biti sa d rž aj ili zb iljska
m eto do lo gija to g ispitivanja. R ečeno je sam o da o vo ispitivanje
pristupa svijetu (napu tak), uslijed čega izniču isku stva svijeta (podaci),
k o ja se zatim provjeravaju što je m oguće pažljivije (potvrda). Ali sam
oblik ispitivanja - njegove m etode i sadržaj - d ram atičn o će v arirati od
razine do razine i od kvadran ta do k v ad ran ta. Z a razliku od
pozitivizm a, koji d o pu šta sam o jednu m etodu (em pirijsku) u sam o
jednom području (senzorim otornom ), ovaj pristup d o pu šta onoliko
m etoda i ispitivanja koliko je razina i kv ad ran ata.
D akle, da po dastrem o jednu jednostavn u verziju, pojave označene
kao A, B, C , D i E prilično su različiti entiteti, i razvijene su
m etodologije koje se sv ako m od njih bave u njenim term inim a. U
knjizi Eye to Eye iznio sam nekoliko razlo ga uslijed kojih se nijedan
od ovih tipova ispitivanja ne m ože reducirati na druge (tam o sam
razlu čio se n z o rim o to rn o isk u stv o , e m p irič k o -a n a litič k o , herm e-
neutičko/fenom enološko, m andaličko i gn ostičko). U toliko što bilo
koje od ovih ispitivanja n astoji rabiti n apu tke (ili pragm atičn e
angažm an e), zasniva svoje tvrdnje na iskustvenim nalazim a, i nastoji
verificirati svoje tvrdnje što je m oguće pažljivije, sv ak o m ožem o
nazvati “ dob rom zn an ošću ” . N o dalje od tog, razlikuju se dram atično,
a ove razlike se u cijelosti po štu ju - i čak zago v araju - u ovom
integralnom pristupu.
 Znanost i religija / 83

U sk a r e l ig ija

O d g o v o r kritike na Sense a n d S o u l bio je pozitivan , s jednom

velikom iznim kom . D alek o n aju čestalija kritika (i jedina ozbiljna
kritika) bila je da um anjivanjem važnosti i čestim ignoriranjem uske
religije previše odrican ja tražim s religijske strane “ b ra k a ” . Prosječni
se vjernik, govorili su kritičari, nikad neće odreći m itova i priča koje
čine m o žda 96 p o sto većine o b lik a du hovnosti. Po ovoj temi nisu
udarali sa m o profesion aln i kritičari. M n og i m oji prijatelji p o k ušali su
dati knjigu, recim o, svojim roditeljim a, d a bi roditelji u čuđenju o d m a ­
hivali glavo m : “ Što , nem a Isu so v a u skrsn u ća? N em a M o jsija i zavjeta?
N em a o k retan ja prem a M eki sv a k o g d an a u m olitvi? T o nije m oja
re lig ija.” I ta k o dalje.
Priznajem , kriv sam . N em a sum n je da sam se go tov o po tpu n o
fo k u sir a o na duboka duhovna isk u stv a (p sih ič k o g , su p tiln o g ,
k a u za ln o g i nedv o jn o g po d ru čja) i zan em ario m n ogo raširen iju
religijsku dim enziju translativne d u hovnosti (ili uske religije). D a
budem o pošteni, nisam tu dim enziju p o rica o niti su gerirao da bude
o db ačen a. Iz Sense a n d Soul: “ Istovrem eno, o vo ne znači da ćem o
izgubiti sve religijske razlike i lok aln e b o je, i za p asti u jedn o o b razn u
kašu h om ogenizirane - d u hovnosti. Veliki lan ac je jed n o stavn o kostur
bilo k o jeg in div idu aln o g pristu p a B o žan sk o m , a tom će kosturu svaki
p o jed in ac, i sv a k a religija, p rid o d ati prik lad n o m eso i kosti i slavu i
sja j. V ećina religija n astav it će nuditi sakram en te, o h rab ren ja i m itove
(kao i dru ge translativne ili h orizon talne utjehe), pored zbiljskih
tran sform ativn ih p rak si vertikalne kon tem p lacije. N išta se od to g a ne
treba nužno d ram atičn o prom ijeniti za b ilo k o ju re lig iju ...” 16
D a o sam , m eđutim , dvije opo m en e ko je su, vjerujem , jo š uvijek
točne. Prvo, iznosi li u sk a religija em pirijske tvrdnje (tj. tvrdnje o
entitetim a u desnim kv ad ran tim a), o n d a te tvrdnje m o ra testirati
em prijska (uska) zn an ost. T v rdi li religija d a je Z em lja stvorena za šest
d an a, neka o n d a em pirijsk a zn an ost testira tu em pirijsku tvrdnju.
Većina je religijskih tvrdnji ove vrste sp ek tak u larn o p a la na testu;
slo b od n i ste u njih v jero v ati, no one ne m ogu zah tjevati statu s ni dob re
zn an osti ni d u b o k e d u hovnosti. D ru g o , zb iljsk a srž religije je d u b o k a
religija ili d u b o k a du h o v n o st, k o ja priro d n o o p u šta i u m anju je
84 / Teorija svega

uskoreligijsku gorljivost, pa sto ga, u mjeri u ko jo j ste živi sp ram svojih

viših potencijala, sve ćete m anje i m anje o sjećat privlačnost uske
religije.17
N arav n o, kritičari su u pravu da većina ljudi prigrljuje translativnu
ili usku religiju - bilo to vjerovanje u Bibliju, ili vjerovanje u G aiu , ili
vjerovanje u holističku sistem sku teoriju - i da ne žele radik alno
tra n sfo rm irati su b je k t tih v je ro v an ja . U m om m odelu o v ak v a
m entalna vjerovan ja sp ad aju u m agičke, m itske, racionalne ili vizijsko-
logićke razine razvoja (tj. ljubičaste do tirkizne). Ali htio sam također
u ključiti viša ili tra n sp e rso n a ln a p o d ru č ja (psih ič k o , su p tiln o ,
kauzalno) što se prostiru dalje od ovih pukih vjerovan ja - nadsvjesne
i supram entalne sfere koje su srž duboke duhovnosti i kontem plativnih
znanosti. T a k a v “ svi-kvadranti, sve-razine” m odel daje p rosto ra svim
tim prigo d am a, od prem entalne do m entalne do supram entalne.

D u h o v n o s t i l ib e r a l iz a m

Z ad n ja točka koju u ovoj temi želim n ak ratk o razm otriti je

jednostavn a: religija i zn an ost neće se pom iriti sve dok se religija i
liberalizam ne poljube i zagrle.
K la sičn o za p a d n o p ro sv je tite ljstv o - sa sv o jo m filo z o fijo m
liberalizm a - n astalo je u velikoj mjeri k ao antireligijski pokret.
Liberalni filozofi i politički teoretičari prosvjetiteljstva n asto jali su,
između o stalo g, osloboditi pojedince od d ik tata državne religije i
m entaliteta stad a gdje bi, kada biste se glasn o u sprotivili Papi,
šp an jo lsk a Inkvizicija im ala s vam a obaviti zanim ljive razgovore.
L iberalizam je tvrdio, sasvim su protn o , da d ržav a ne bi sm jela
prom icati nijednu određenu verziju d o b ro ga živ o ta, već d o pu štati da
pojedinci o tom e odlučuju za sebe (odvojen ost crkve i države). D o
d an ašn jih dan a lib eralizam je k rajn je su m n jičav sp ram religije,
jednostavn o zato što se m nogi religijski vjernici trude nam etnuti svoje
vrijednosti drugim a. K tom e, liberalizam je bio blisko povezan s
novonastalim prirodnim zn an ostim a, od fizike i biologije do kem ije,
koje baš i nisu pron ašle dokaze za m itska religijska v jerovan ja (kao
ono da je svem ir stvoren za šest dana). Sa svoje strane, m itsk a religija
 Znanost i religija / 85

sm atrala je lib eralizam ničim više doli “ stravičnim i bezbožnim

a teizm om ” koji će u pro pastiti dru štvo. U kratk o , lib eralizam i religija
su go tov o od p o četka skloni d u bo ko m u zajam n o m antagonizm u.
N o , sa d a k ad sm o vidjeli da p o sto je barem dva različita tipa religije
(uska i d u b o k a), p o k u šajm o ovo sta ro n eprijateljstvo postaviti u
drukčiji okvir. T rad icio n aln a religija ko ju je prosvjetiteljstvo n asto jalo
odb aciti bila je plava religija, sa svojim etnocentričkim m itovim a i
apsolutizm im a (vjerujte u njezinog m itsk o g B o ga, i bit ćete sp ašen i; svi
koji ne vjeruju vječno su prokleti). P rosvjetiteljstvo je predstavljalo
em ergentni, svjetocentrični, n a ran časti val p o sto ja n ja , sa svojim
sn až n im v je ro v an jem u zn an stv en i m a te rija liz a m , p rav o crtn i
n apredak, trgovin sku razm jen u i em pirizam . U slijed io je titanski sraz
m em a, k o ji je n apo sljetk u p roizveo barem dvije revolucije (am eričku i
francu sku ).
N a ran časti v al, vidjeli sm o , prvi je pravi p ostkonvencion alni i
svjetocentrični val svjesnosti. I ta k o , na m n ogo n ačin a, filo zo fi su
od ista bili u prav u k ad su zago v a ra li o vaj izvan redan val i njegovo
inzistiranje na univerzalnim ljudskim prav im a (univerzalnim pravim a
k o ja su , p o sam o j sv o joj logici, u brzo proširen a na žene, rob ove, djecu,
pa čak i životinje). Bio je to d u bo k i p o m ak iz etnocen trizm a ka
svjetocentrizm u, iz d o m in ato rsk ih društvenih h ijerarh ija ka m erito-
k racijam a, iz du žnosti k a d o sto jan stv u . I bili su filozofi sasvim u pravu
k ad su tvrdili d a najveći dio dogm e m itsk o -p rip ad n ičkih religija
zap rav o čine prazn o v jerja bez n alaza ili d o k a za . N o bili su u velikoj
zablu di k ad su m islili da je sv a trad icio n aln a religija sa m o m it o D jedu
M razu . Je r sv a k a veća trad icija m u drosti sadrži u sam o j sv o joj srži niz
k o n tem p lativ n ih p ra k si, a ove k o n tem p lativ n e p ra k se , u svom
najb o ljem izdanju , razo tk riv aju tran sracio n aln e i tran sperso n aln e
valove sv ije sti.18 O ve ko n tem p lativ n e zn an osti ne o b jelo d an ju ju
p re racionalne m itove, već trđn sracion alne stv arn o sti, a racio n aln o
prosv jetiteljstv o je, a v aj, u reak ciji na sve neracionaln e tvrdnje,
b ezbrižno o d b acilo tran sracio n aln o i p reracio n aln o u jednom m ahu,
pa je jedno neizm jerno d rago cjen o djetešce bačeno s to n am a odvratne
vode.
T ako je s p r o sv je tite ljstv o m u sk i zn an stv e n i m a te rija liz a m
(n aran časta m em a) zau zeo b ru taln o su parn ički stav sp ram go to v o svih
86 / Teorija svega

oblika religije (pre i tran s).19 D o d anašnjih d an a religija je sklona

poistovjetiti se s m itsko-pripadničkim vjerovan jim a (vjerovanje u
doslovnu istinitost Bilbije, T o re, K u ran a itd.) a zn an ost je sklona
poistovjetiti se s izrazito antireligijskim stavom . M o ja je p o an ta da
o b je trebaju opustiti svoju usku, plitku zaluđenost i otvoriti se dobroj
znanosti i du bo ko j duhovnosti viših valo v a p o sto ja n ja, gdje zajedno
m ogu pron aći produ bljuju ću su klad n o st.
Bila bi to postkonzervativna, postliberaln a duhovnost. R azv ijala bi
se na stečevinam a svjetocentričkog prosvjetiteljstva i ne bi uzm icala u
puke m itsko-pripadn ičke proglase i preskriptivnu m oraln ost. T o jest,
to je d u h o v n o st k o ja nije pred lib era ln a i re ak c io n a rn a , već
progresivna i evolucion arna.20 N em a za svrhu n am etati svoje stru k­
ture vjerovan ja dru gim a, već poziva sv a k o g i sve d a razviju vlastite
potencijale, i tak o otkriju vlastitu d u bo ku du hovnost, blistavu do
b esk raja, sjajn u u tam i, sretnu i rad o sn u za sv a vrem ena, to
jednostavn o zap an ju ju će otkriće n ašega v lastito g Izvornog Lica,
b ožanske duše i duha što blista već sad a.
 5

Stvarni svijet
Visjet ćem o za je d n o , ili ćem o visjet o dvojen o.
- B en jam in Franklin

PITANJE KOJE MI n aju čestalije p o sta v lja ju o ov o m radu je - K o je su

prim jene? T o jest, ko je su prim jene jed n o g in tegraln o g ili h o lo n sk o g
m odela u “ stv arn o m e sv ije tu ” ? K ak v e ko risti od jedne T S ča k i da je
im am o? Evo saž eto g p rik aza o n o g što se trenu tno o dv ija i razvija.

I n t e g r a l n a p o l it ik a

D rexel Sprecher, Law rence C h ickering, D on Beck, Ja c k Crittenden

i jo š neki ljudi bili su u gru pi s k o jo m rad im na razv o ju sve-
kv adran tn e, sve-razinske političke teorije (pored ra d a na tekstovim a
političkih teo retičata kojih je previše da bih ih ovd je nav o dio ).
S u rađiv ali sm o sa savjetnicim a Billa C lin ton a, A la G o rea , T o n y a
B laira, G eo rg ea W. B u sh a i Je b a B u sh a, m eđu o stalim a. D iljem svijeta
jav lja se iznenađujuće sn ažn a želja za p ron alažen jem uravnoteženije i
ob uh vatn ije politike k o ja sp a ja n ajb o lje od lib eraln og i kon zer­
vativ n o g - C lin ton ov Vital C enter, Bush ov C o m p assio n a te Conser-

87
88 / Teorija svega

vatism , Schroederova N eue M itte, Blairov Third Way i M bekijeva

African R enaissance, da navedem o tek neke - dok m nogi teoretičari
otkrivaju da je sve-kvadrantni, sve-razinski okvir najpouz-daniji temelj
za takvo što.
Ovdje ću izložiti ono što sm atram svojim specifičnim političkim
teoretskim usm jerenjem , razvijenim u velikoj mjeri neovisno, koje je
zatim po stalo okvirom za rasp rave s drugim teoretičarim a koji donose
svoje originalne ideje na u zajam nu oplodnju . Prvo ću iznijeti svoje
razm išljanje, a zatim podru čja u kojim a su mi ovi drugi teoretičari
neizmjerno pom ogli.
U zadn jem p o g la v lju kn jige Up fro m E den ( “ R e p u b lica n s,
D em ocrats, and M y stics” ), zam ijetio sam d a, kad gov o rim o o uzroku
ljudske patnje, liberali vjeruju u vanjske uzroke, d o k su konzervativci
skloni vjerovati u unutarnje uzroke. T o jest, u koliko pojedinac pati,
tipični liberal obično okrivljuje vanjske društvene u stanove (ako ste
sirom ašn i, to je zato što v as tlači dru štvo), dok tipični konzervativac
obično okrivljuje unutarnje čim benike (sirom ašni ste zato što ste
lijeni). D akle, liberal preporučuje vanjske društvene intervencije:
preraspodjelu d o b ara, prom jenu društvenih u stan ova tak o da p roiz­
vode poštenije i pravednije ishode, jed n ako dijeljenje ekonom ske
pogače, jedn ako st svih građ an a kao cilj. T ipični konzervativac prepo ­
ručuje osnažiti obiteljske vrijednosti, zahtijevati d a pojedinci preuzm u
više o dgovorn osti za sebe, zategnuti labave m oralne stan darde (često
prigrljivanjem tradicionalnih religijskih vrijednosti), potaknuti radnu
etiku, n agrađivati postignuća i tako dalje.
D rugim riječim a, tipični liberal vjeruje uglavnom u desnostranu
uzročnost, dok tipični konzervativac vjeruje uglavnom u lijevostranu
uzročnost. (N em ojte da vas zbuni term inologija kv ad ran ata - politička
ljevica vjeruje u desnostranu u zročnost, politička desnica vjeruje u
lijevostranu uzročnost; da sam razm išljao o političkoj teoriji kad sam
rasp o ređivao kvadrante, bili bi v jerojatno uređeni su klad n o tom e.)
V ažna je poanta da prvi ko rak prem a in tegralnoj politici koja
sjedinjuje najbolje od liberaln og i konzervativnog jest prepoznavanje
da su o b a čim benika, i vanjski i unutarnji kvadranti, jednako stvarni i
važni. Sh odno tom e, m o ram o obuhvatiti i u nutarn je čim benike
(vrijednosti, značenje, m oral, razvoj svijesti) i vanjske čim benike
(ekonom ske uvjete, m aterijalno b lago stan je, tehnološki napred ak,
 Stvarni svijet / 89

mrežu socijaln e sigu rnosti, okoliš) - u k ratk o , istinski integralna

politika n aglasila bi i unutarnji i vanjski razvoj.
F o k u sirajm o se sto ga, za trenutak, na po d ru čje u nutarn jeg razvoja
svijesti. O v o je, napo sljetk u , liberalim a najteže prihvatiti, jer je
razm atran je “ stu p n je v a” ili “ ra zin a ” bilo čega (uključujući svijest)
du bo ko an tago n ističn o većini lib erala, koji vjeruju da su svi takvi
“ su d o v i” rasistički, seksistički, m arginalizirajući i tom e slično. Tipični
liberal, sjetim o se, ne vjeruje u u nutarn ju u zročnost, a p o n ekad niti u
po sto jan je unutarnjih fenom ena k a o takvih. T ipičn a liberaln a episte-
m ologija (npr. Jo h n L ocke) zam išlja da um je tab u la r a sa , prazno
stanje ko je p o p u n jav aju slike v a n jsk o g svijeta. N e štim a li nešto s
nutrinom (patite li), to je zato što nešto ne štim a s v an jštin om (dru š­
tvenim in stitu cijam a) - jer v a ša nutrina potječe iz vanjštine.
N o što a k o nutrina im a vlastite stupnjeve rasta i razv o ja, a nije
jedn o stavn o uvezena iz v a n jsk o g svijeta? O visi li p rav a integralna
politika o uključivanju i unutarn jeg razv o ja i v a n jsk o g razv o ja, onda
nam do liku je pažljiv o prou čiti ove u nutarn je stupnjeve razo d v ijan ja
svijesti. U kn jig am a k a o što je In tegral P sy ch o logy u spo red io sam
preko stotin u razvojn ih m o dela svijesti, zap adn ih i istočnih, drevnih i
m odernih, k o ji nam po m ažu složiti v eom a čvrstu sliku stupnjeva
razv o ja subjektivn e sfere - ne k a o k ru to g niza neizm jenjivih razina,
već k a o općen ito g v o diča k ro z m oguće valo v e razv o ja svijesti.
A k o prvi k o rak prem a in tegralnoj politici ko m b in ira nutrinu i
vanjštin u (lijevu i desnu stran u, su b jektivn o i o b jek tiv n o), drugi k o rak
treba razum jeti d a p o sto je stu p n jev i su b je k tiv n o g - to jest - stupnjevi
evolucije svijesti. D a bism o rasvjetlili ove stupnjeve, m ožem o upo rabiti
bilo ko ju o d uglednijih m a p a u n utarn jeg ra zv o ja , p o p u t onih što ih
nude Ja n e L oevin ger, R o b e rt K e gan , C lare G rav es, W illiam T o rb ert,
Susanne C o o k -G reu ter ili B eckova i C o w a n o v a Spiraln a din am ika. U
ovom p o jed n o stav ljen o m pregledu u p o ra b it ću sa m o tri o p ća stup n ja:
p rek o n v e n cio n aln i (ili eg o c e n trič k i), k o n v e n cio n aln i (ili so c io -
centrički) i postkon ven cion aln i (ili svjetocentrički).
T ra d ic io n a ln a k o n z erv a tiv n a id e o lo g ija u k o rije n je n a je u
konvencion alnom , m itsk o -p rip ad n ičk o m , sociocen tričkom razv o jn om
valu. N jezin e vrijednosti o b ičn o im aju osn ov u u m itsk o m religijskom
usm jerenju (k ao što je B iblija); o n a ob ičn o n a gla ša v a o biteljske
v rijednosti i do m o lju b lje; sn ažn o je so cio cen trička (i otu d često
90 / Teorija svega

etn o cen tričk a); korijen i jo j leže ta k o đ e r u a risto k ra tsk im i

hijerarhijskim društvenim vrijednostim a (plava mem a) i tendenciji
prem a patrijarh alnosti i militarizm u. O vaj tip m itskog članstva i
građanske vrline dom inirao je kulturalnom sviješću približno od 1.000
godina p.n.e. do prosvjetiteljstva na Z ap ad u , kad je jedan temeljno
novi prosječni m odus svijesti - racionalno-egoički (postkonvencio-
nalni, svjetocentrički, narančasta m ema) - izrastao do utjecajnog
stu p n ja, donoseći sa so b o m novi m o d u s političke ideologije -
liberalizam .
L iberalno prosvjetiteljstvo u velikoj je mjeri sebe sh vaćalo kao
reakciju protiv m itsko-pripadničke strukture i njezina fundam en­
talizm a, posebice sp ram dva asp ekta: društveno opresivne snage
m itova s njihovim etnocentričkim p redrasu d am a (npr. svi kršćani su
spašeni, svi nekršćani idu u p ak ao ), te neznanstvene prirode znanja što
ga donose m itovi (npr. svem ir je stvoren za šest dana). I aktivna
opresija instituirana m itsko/etnocentričkom religijom i njezin neznan­
stveni značaj bili su odgovorni za neopisivu patn ju, a prosvjetiteljstvo
je za jedan od svojih ciljeva im alo ublaženje ove patnje. V oltaireov
bojovni poklič - koji je sn ažno odredio prosvjetiteljstvo - bio je
“ Sjetite se o k ru tn o sti!” - patnji što ih je C rkva nanijela m ilijunim a
ljudi u ime m itskog Boga.
U m jesto etnocentričkog m itsk og članstva, zasn o v an og na identitetu
uloge u hijerarhiji drugih identiteta uloge, prosvjetiteljstvo je tražilo
identitet ega slo b odan od etnocentričke pristranosti (univerzalna prava
čovjeka) i zasnovan na racionalnom i znanstvenom propitivanju.
Univerzalna će se prava boriti protiv ro pstv a, dem okracija protiv
m onarhije, autonom ni ego protiv m entaliteta stad a, a zn an ost će se
boriti protiv m ita: eto kako je prosvjetljenje razum jelo sebe (u m nogim
slučajevim a, s pravom ). D rugim riječim a, u svojem najboljem izdanju
liberalno prosvjetiteljstvo bilo je predstavnik i proizvod evolucije
svijesti iz konvencionalne/sociocentričke u postkonvencionalnu/svjeto-
centričku.
Eh, da je liberalizam bio sam o to - proizvod evolucion arnog
napretka iz etnocentričkog u svjetocentričko - odnio bi pob jedu, čisto
i jednostavn o. Ali, zap ravo, liberalizam je n arastao u klimi koju sam
ja nazvao ravnicom (nap. prev.: eng. flatlan d u W ilbera im a konotacije
plošnosti, sravnjenosti i totalnosti). R avn ica - ili znanstveni m ateri­
 Stvarni svijet / 91

jalizam - jest vjerovanje da sam o i jedino m aterija je stv arn a, te da

sam o u sk a zn an ost im a ik ak vo prav o na istin u.1 (U ska zn an ost je,
sjetim o se, zn an ost desnostranih dom ena, bilo da je to atom istička
zn an ost gorn jeg-desnog ili sistem ska zn an ost donjeg-desnog.) R avnica
je, drugim riječim a, vjerovan je da su jedin o desni kvadranti stvarni.
A lib eralizam je, izravno n arastaju ći usred o v o g zn an stvenog
m aterijalizm a, prog u tao njegovu sv jeto n azo rsku udicu, po v raz i olovo.
D rugim riječim a, lib eralizam je p o sta o p o litičk i zastup n ik plošne
ravnice. Je d in a a p so lu tn a stv a rn o st je d e sn o stra n i, m ate rijaln i,
senzorim otorn i svijet; sam um tek je tab u la r a sa , prazn o stanje
isp u n je n o predodžbam a d e sn o stra n o g sv ije ta ; ako su b je k tiv n o
podru čje stoji loše, uzrok tom e su loše društvene institucije; sto ga,
najb o lji način da o slo b o d im o m u šk arce i žene jest d a im pon udim o
m a te rijaln o -e k o n o m sk u slo b o d u ; slijed i da su zn an stv en i
m aterijalizam i ek o n o m ska je d n ak o st glavn a sredstv a za o končanje
lju d sk e p a tn je . U n u ta rn ja p o d r u č ja - č itav e lijeve do m en e -
jedn o stavn o se ignoriraju ili čak poriču. Sve nutrine su jednake -
nijedan stav nije bolji od bilo ko je g dru go g - i tim e je ta rasp rava
sv ršen a.2 N em a v a lo v a, stupnjeva ili razina svijesti, jer to bi zn ačilo da
prosu đ u jem o i ra n giram o , a ran giran je je ja k o , ja k o loše. Plem enit
o sjećaj, ko ji je m eđutim išču p ao i o d b acio sve nutrine p o p u t iznutrica
- i zav jeto v ao se na lo jaln o st p lo šn o m sv jeto n azo ru ravnice.
U sp rk o s tom e, ova želja za u blaživanjem ljudske patn je prim jenjena
je u niverzalno - sve ljude treba je d n ak o u važav ati, bez o b zira na rasu ,
bo ju , sp o l ili vjerovan je (po m ak iz etnocen tričkog u svjetocentričko).
S to ga liberaln a po litička teo rija dolazi iz više razine razv o ja, ali
razv o ja koji je zap eo u p a to lo šk o j sravn jen osti ravnice. G ru b o rečeno,
liberalizam je bio bolesna verzija jedne više razine.
T o je velika iron ija liberalizm a. T eoretičari su se od avn o složili da
je tradicion aln i liberalizam inherentno protu rječan , jer zago v ara
je d n ak o st i slo b o d u , a od to g a m ožete im ati jedn o ili d ru go , ne ob oje.
N a sljedeći bih način o b jasn io korijen o v o g protu rječja: liberalizam je
i sam bio proizv o d čitav o g niza unutarn jih stup njeva razv o ja svijesti -
o d egocentričk og kro z etnocentrički d o svjetocentričkog - nako n ko jeg
se okren uo i p o re k ao važn o st ili čak p o sto jan je ovih unutarn jih razina
razv o ja! L ib eralizam je, zastu p aju ći sa m o v an jsku u zro čn o st (tj.
plošnu ravnicu lišenu subjektivnih du bin a), p o ricao u nutarn ju stazu
92 / Teorija svega

ko ja je proizvela liberalizam .3 L ib eralan sta v je i sam p roizvod

stupnjeva ko je zatim poriče - u tom e je inherentna proturječnost
liberalizm a.
Liberalizam je tak o o db io donositi ikakve “ su d o v e” o nutrinam a
pojedinaca - nijedan stav nije bolji od bilo k o jeg dru go g! - i usm jerio
se tek na iznalaženje načina po p ravljan ja vanjskih , ekonom skih ,
društvenih institucija; a s time je unutrašnjost (vrijednosti, značenja,
unutarnji razvoj) potpu no prepu stio konzervativcim a. K onzervativci
su, pak, objeručke prigrlili unutarnji razvoj - ali sam o d o m itsko-
pripadničkog stup n ja, koji je u sprko s svem u koliko-toliko zdrav:
zdrava verzija niže razine. (M itsk o članstvo, g rađ an sk a vrlina, plava
m em a, konvencion alni/k onform istički razvojn i stup an j - o v o je
norm alan , zdrav, prirodan, nužan val lju d sk o g razv o ja, a ta žilava
d ru štv en a stru k tu ra jo š uvijek je gla v n a o sn o v a trad icio n aln e
konzervativne politike.)4
Eto nam onda istinski ču dnog političkog izbora koji d an as im am o:
bolesna verzija jedne više razine n asu p ro t zdravoj verziji jedne niže
razine - liberalizam n asu pro t konzervatizm u.
P oanta je da bi prava integralna politika zah vatila zdravu verziju
više razine - naim e, utem eljena na postkonvencion alnim /svjeto-
centričnim razvojnim valovim a, jedn ako bi o h rab riv ala o b a razvoja,
unutarnji i vanjski - rast i razvoj svijesti i su b jektivn og b lago stan ja,
k ao i rast i razvoj ek o n o m sko g, so cijaln og i m aterijaln o g b lago stan ja.
Bila bi, drugim riječim a, “ sve-kvadrantna i sve-razin ska” politička
teorija i p ra k sa .5
K tom e, iz ove prostrane m otrišne točke, prim arna direktiva
zbiljske integralne politike ne bi bila u n asto jan ju d a svih do tjera na
određenu razinu svijesti (integralnu, pluralističk u, liberalnu ili koju
go d ), već da osigu ra zdravlje čitave sp irale razv o ja na svim razinam a i
v a lo v im a . D va su , sto g a , k o ra k a ka in teg raln o j p o litic i: (1)
uključivanje i unutarnjeg i v an jsko g, te (2) razum ijevanje stupnjeva
unutarnjeg i time dolaženje do prim arne direktive.6
T o je opće usm jerenje koje sam donio u političku rasp ravu s prije
spom enutim teoretičarim a. O d C hickeringa (B ey on d L eft a n d Right) i
Sprechera preuzeo sam važno razlikovanje izm eđu “ red arsk ih ” i
“ slo b o d a rsk ih ” ogran ak a u konzervatizm u i liberalizm u, ovisno o
tom e leži li n aglasak na kolektivnim ili individualnim ciljevim a.7 Oni
 Stvarni svijet / 93

se neovisno slažu s m o jom o pćo m definicijom da ljevica vjeruje u

vanjsku u zročnost, a desnica u unutarn ju u zro čn o st.8 R edarski ogranci
ljevice i desnice n asto je sv o ja v jero v an ja nam etnuti svim a, obično
putem v lasti, d o k slo b o d a rsk i ogranci o b je ideologije u prvi plan
stavljaju p rav a po jedin aca. Prim jerice, oni koji žele da država iskoristi
svoj autoritet za o sn aživan je konvencionalnih u lo ga i vrijednosti
obično su re d arsk a desnica, d o k su p o k ret političke korektn osti i
orto do ksn i fem inizam , koji žele iskoristiti državu za o sn aživ an je svoje
verzije je d n a k o sti, o b ičn o re d a rsk a ljev ica. E k o n o m sk i lib erali
slo b od n o g tržišta općenito su slo b o d a rsk a desnica; g rađ an sk i liberali
su općenito slo b o d a rsk a ljevica.
O vi politički k v adran ti se slu čajn o p o d u d a raju , na bitne načine, s
m o ja četiri k v a d ra n ta , jer go rn ji k v a d ra n ti su in div idu aln i ili
“ slo b o d n i” , a donji k v adran ti su kolektivni ili “ p o re d a k ” ; unutarnji
k v a d ra n ti su d e sn ic a/k o n z e rv ativ n o , a v a n jsk i k v a d ra n ti su
ljevica/liberalno.9 O v o nam p o k az u je ko ji k v ad ran t određeni teore­
tičar sm atra najvažn ijim (te ga otu d treb a m an ipu lirati, adresirati ili
zaštititi u n asto jan ju da se po stign u politički ishodi). Ideja je, naravno,
da su sv a četiri k v ad ran ta u stv arn o sti neizbježno važni. T a k o sve-
k v ad ran tn i, sve-razinski pristu p jo š jed n o m m ože po slu žiti kao
teoretska o sn ov a za zb iljski in tegrirano po litičko usm jerenje.
Ja c k Crittenden (B eyo n d Ind ivid ualism ) je za m isa o sastavljene
individu alnosti razvijenu u Up fro m E d en prim jenio na političku i
ob razo v n u teoriju , te je neprekidn o d o p u n ja v a o m oje sh vaćan je ovih
ideja. D on B eckova Sp iraln a d in am ika (razvijen a s C h ristoph erom
C o w an o m ) p rek rasn o je razjašn jen je pio n irsk o g rad a C larea G rav esa,
koje već im a b rojn e prim jene u “ stv arn o m sv ije tu ” , od politike do
o b raz o v an ja i b izn isa, a i meni su zn atno po m og le sve rasp rave na tu
temu. Beck v je ro jatn o razu m ije prim arn u direktivu k o lik o je to uopće
m oguće, a m oje su fo rm u lacije o b og aćen e njegovim rad o m . Jim
G arisso n , k a o predsjedn ik S tate o f the W orld F o ru m , im ao je golem o
isku stv o u tom e k a k o in tegralna vizija m ože - i k a k o često ne m ože -
djelovati na sv jetskoj pozornici. R a d M ich aela L ern era P olitics o f
M ean in g, prem da zasn o v an na red arskim lijevim p retp o stav k am a i
sto ga van definicije in tegralnog p ristu p a, ip ak je rijedak i divljenja
vrijedan p o k u šaj da liberali n ap o k o n p o g le d aju u unutarn je kvadrante
(značenje, v rijednost, du h o v n o st), ko je su k lasičn o izbjegavali po p u t
94 / Teorija svega

kuge, a koje izbjegavanje je im alo nemile posljedice (npr. nutrine su

prepuštene konzervativcim a i njihovim često reakcionarnim , m itsko-
pripadničkim vrijednostim a, prihvatljivim a kad su djelom ični temelj
društva, pogubnim a kad su prepuštene isključivo sam e sebi).

I n t e g r a l n o u p r a v lja n je

U svemu ovome, tražimo naznake koje bi nam pom ogle da shvatimo

kako bi izgledao drugonizni ili integralni pristup upravljanju.
U stav Sjedinjenih D ržava općenito je dokum en t petog m oraln og
stupnja (postkonvencion alan i svjetocentričan). U vrijem e kad je
sastavljen, m ožda je deset po sto stanovn ika SA D -a bilo o dista na
petom m oraln om stupnju razvoja. O štro u m n o st o v o g dokum enta
sasto ji se u tom e da je uspio pronaći način da institucionalizira
svjetocentričan, postkonvencion alan stav i pusti ga da djeluje kao
u pravljački sistem za ljude koji najvećim dijelom nisu bili na toj višoj
razin i. S am U stav je ta k o p o s ta o pacem aker ili p o tic a te lj
tran sfo rm acije, koji je svaku aktivnost u svojem dosegu nježno
o h rab riv ao na odvijanje u jednoj svjetocentričnoj, postkonvencio-
nalnoj, neetnocentričnoj atm osferi. O štro u m n o st ov o g doku m en ta i
njegovih sastav ljača teško je prenaglasiti.
U stav SA D -a bio je kulm inacija prvonizne filozofije u pravljan ja.
Iako su njegovi sastav ljači često rabili mnijenje d ru go g niza, zbiljnosti
kojim a su se bavili bile su go tov o u cijelosti prvog niza, posebice
tvorba i o dn o s korporativnih držav a koje su se razvile iz feudalnih
im perija i starih nacija.
M eđutim , sa d a se iz korporativnih država i vrijednosnih zajednica
razvijaju glo b aln i sistem i i integralne m reže (vidi sliku 3-1). Ovi
m eđuovisni sistem i zahtjevaju upravljanje ko je zna i m ože integrirati
(ne dom inirati) nacije i zajednice po cijeloj spirali unutarn jeg i
v an jsko g razvoja. Svijetu je sad a potreban prvi zbiljski drugonizni
oblik političke filozofije i u prav ljan ja. V jerujem , narav n o , da će to biti
sv e-kv adran tn a, sve-razinska p o litička teo rija i p rak sa , d u b o k o
integralna u svojim struk tu ram a i o b rascim a. O vo ni na koji način
neće nadom jestiti U stav SA D -a (ili ustav bilo koje druge nacije), već ga
 Stvarni svijet / 95

jednostavn o sm jestiti u globalne mreže ko je o m o gu ćuju u zajam no

razvijanje i u napređivan je - što je integralna i h o lo n ska politika.
Pitanje o staje: k a k o točno o v o zam isliti, razum jeti, prigrliti i
prak ticirati? K oji precizni detalji, ko je konkretne sp ecifičnosti, gdje i
k ak o i k a d a ? O v o je velik i uzbudljiv poziv glo baln e politike na
početku m ilen ija.10 Iščekujem o nove glo baln e osn ivačke O čeve i
M ajk e ko ji će sa stav iti integralni sistem u p rav ljan ja, što će n as pozvati
u našu ob uh vatniju b udu ćn o st, da djeluje k a o nježni poticatelj
tran sfo rm acije za čitavu sp iralu lju d sk o g razv o ja, po štu jući svaki
pojedini val u razv o ju , a opet ljub azn o po ziv aju ći sve i sv a k o g u jo š
veću dubinu.

I n t e g r a l n a m e d ic in a

N ig d je se četiri k v ad ran ta ne m ogu n eposrednije prim jeniti nego u

m edicini, a m odel sve više preu zim aju zdravstven e u stanove diljem
svijeta. B rzo pu to v an je k ro z kv adran te p o k a z a t će za što je integralan
m odel ta k o k o ristan . (U ov o m prim jeru g o v o rim o o fizičkim bolestim a
- slom ljen oj ko sti, raku , b olesti srca itd. - i k a k o ih n ajb o lje liječiti,
budući da je to fo ku s najvećeg dijela o rto d o k sn e m edicine.)
O rto d o k sn a ili k o n v e n cio n aln a m ed icin a je k lasič n i p ristu p
g o rn je g -d e sn o g k v a d ra n ta . B av i se g o to v o isk lju č iv o fizičk im
o rgan izm o m rabeći fizičke intervencije: kirugiju , lijekove, m ed ik a­
m ente i b ih evioralne m o difikacije. O rto d o k sn a m edicina u osn ovi
vjeruje u fizičke u zroke fizičkih bolesti, pa sto g a p rop isu je uglavnom
fizičke intervencije. Ali h olonski m odel tvrdi d a sv a k a fizička zgo da
(G D ) im a barem četiri dim enzije (ili k v ad ran ta), pa se ta k o čak i
fiz ičk a b o le st m o ra p o g le d a ti iz sv a četiri k v a d ra n ta (d a ne
sp o m in jem o razine, o k o jim a k asn ije). Integralni m odel ne tvrdi da
gorn ji-desni k v ad ran t nije važan , već sa m o da je, tako reći, tek jedna
četvrtina priče.
S k o ra šn ja ek sp lo zija zan im an ja za alternativnu zdravstven u sk rb -
u ključu ju ći discipline k a o što je psih o n eu ro im u n olo gija - jasn o
p o tvrđuje da u n u tarn ja sta n ja bilo ko je o so b e (em ocije, psih o lo šk i
stav, slik ovlje i nakane) igraju ključnu ulogu d v o ja k o k a o uzrok i kao
96 / Teorija svega

lijek čak i fizičkih bolesti. D rugim riječim a, gom ji-lijevi kv adran t je

ključni sasto jak u bilo ko jo j obuhvatnoj zdravstvenoj sk rbi. D o kazan o
je da vizualizacija, afirm acija i svjesna u p o rab a slik ovlja igraju
značajnu ulogu u radu s većinom bolesti, a potvrđeno je da ishodi
ovise o em ocionalnim stanjim a i m entalnom n azo ru .11
N o koliko god važni bili ovi subjektivni faktori, individualna svijest
ne opstoji u vakuum u; ona je nerazdvojno uronjena u m eđuosobne
vrijednosti, vjerovan ja i svjetonazore. N ačin na koji neka kultura (D L)
motri određenu bolest - s brigom i sam ilošću ili s ism ijavanjem i
porugom - može im ati du bo k utjecaj na to k ak o se pojedinac nosi
(G L) s tom bolešću, što može izravno utjecati na tijek fizičke bolesti
sam e (G D ). Z ap ra v o , m noge se bolesti ne m ogu čak ni definirati bez
pozivanja na uzajam nu kulturnu pozadinu (slično tom e, ono što
sm atrate “ k o ro v o m ” često ovisi o tom e što uopće n astojite u zgajati).
D onji-lijevi k v ad ran t o b u h v aća neizm jeran broj intesubjektivnih
ćim benika koji su krucijalni u bilo ko jo j ljud skoj interakciji - k a o što
su k o m u n ikacija izm eđu liječnika i p acijen ta; stavo v i obitelji i
prijatelja i k ak o se isti prenose pacijen tu; kulturaln o prih vaćanje (ili
ponižavanje) određene bolesti (npr. A ID S); i u pravo vrijednosti kulture
kojim a bolest sam a prijeti. Svi su ovi čim benici u nekoj m jeri uzročni
u bilo kojoj fizičkoj bolesti i liječenju (jednostavn o jer sv a k i holon im a
četiri kvadranta).
N arav n o , u praksi ovaj kv adran t treba ograničiti na one čim benike
s kojim a m ožem o djelotvorn o raditi - m ožda kom u nikacijske vještine
liječnika i pacijen ta, obiteljske i prijateljske grupe za p o tpo ru , te opće
razum ijevanje kulturalnih su dova i njihova utjecaja na bolest. Studije
d osljedno p o k azuju, prim jerice, da oboljeli od rak a u gru p am a za
potporu žive duže od onih bez slične kulturalne po tpo re. N ek i od
relevantnijih čim benika iz donjeg-lijevog k v adran ta zato su presudni u
bilo kakvoj obuhvatnoj zdravstvenoj skrbi.
D onji-desni kv adran t odnosi se na sve m aterijalne, ek onom ske i
društvene čim benike koji se go tov o nikad ne u b rajaju u entitet bolesti,
a zap rav o su - po p ut sv ak o g dru go g k v ad ran ta - uzročni u bolesti i
liječenju. D ruštveni sistem koji ne m ože osigu rati hranu ubit će vas
(što, n ažalost, glađu poh arane zem lje d o kazu ju svakodn evno). N o čak
i u razvijenim zem ljam a: im ate li sm rtonosnu ali liječenju podložnu
bolest, i zdravstveno osigu ran je vam je jedini izvor fin an ciranja, a ono
 Stvarni svijet I 97

ne pok riva v ašu bolest, um rijet ćete. U zrok vaše sm rti: sirom aštvo.
Budući da ob ičn o ne razm išljam o na ovaj način, kažem o, “ U bio ga
v iru s” . V irus je dio u zro ka; dru ga tri kv ad ran ta su uzrok u istoj mjeri.
K ad je F D A (F o o d a n d D ru g A dm in istratio n , am erička u stanova koja
od o b rav a i nadzire hranu i lijekove) zad ržav ala lijekove koji bi m ogli
pom oći u liječenju A ID S, jedan bolesni go sp o d in je izašao pred
K ongres i rekao, “ N e do pu stite da mi u epitafu piše, ‘U bila ga
b iro k ra cija ’. ” Ali to je u prav o tak o . U stvarn om svijetu, gdje svaki
entitet im a sva četiri k v ad ran ta, virus u gorn jem -desn om kvadrantu
može biti fo k aln o pitanje, ali bez dru štv en o g sistem a (D D ) koji može
o sigu rati tretm an, vi ćete um rijeti. T o nije od v o jen o pitanje; ono je
središnje za ovu tem u, jer svi h oloni im aju četiri kv adran ta. D onji-
desni k v ad ran t o b u h v aća čim benike k a o što su ek o n o m ija, osigu ran je,
društveni sistem i isporu ke, pa čak i jedn o stavn e stvari k ao uređenje
bolničke so b e (d o pu šta li lako ću k retan ja, pristup po sjetiteljim a, itd.)
- da ne sp o m in jem o stavke k a o okolišn e toksine.
N ave d en a p itan ja o d n o se se na “ sv e-kv ad ran tn i” asp ek t u zroka i
liječenja bolesti. “ Sv e-razin sk i” dio o d n o si se na činjenicu da pojedinci
im aju - barem - fizičku, em o cio n aln u, m entalnu i duhovnu razinu u
svim tim k v adran tim a (vidi slike 4-5 i 4-6). N ek e bolesti im aju
u glav n o m fizičke u zro ke i fizičke lijeko v e (u d ari v a s a u to b u s,
slom ljen a n o ga, fizičko n am ještan je i im o bilizacija). N o većina bolesti
im a uzroke i liječenja što uključu ju em o cio n aln e, m entalne i duhovne
valove. O ve specifične razine o b rad io sam u G race a n d G rit i neću se
ovdje p o n av ljati; i d o slo v n o stotin e istraživ ača iz svih krajev a svijeta
doprinijele su neizm jerno n ašem razu m ijev an ju “ m n o g o raz in sk e”
prirode b olesti i liječenja (uključujući neprocjenjive d o prin o se iz
velikih trad icija m u dro sti, o d šam an sk e do tibetanske). P oan ta je
jedn o stavn o da se, p rid o d av an jem ovih razina k v ad ran tim a, po m alja
m n ogo ob uh vatn iji - i u činkovitiji - m edicinski m odel.
U k ra tk o , istin sk i d je lo tv o ra n i o b u h v a ta n zd rav stv en i plan
u važav ao bi n ačelo “ svi-k vadranti, sve-razine” : ideja je jed n o stavn o da
svaki k v ad ran t ili dim enzija - ja , mi i to - im a fizičku, em ocionaln u,
m entalnu i du hovnu razinu ili val (slika 4-6), a istinski integralan
tretm an uzim a u o b zir sve ove zb iljn osti. N e sam o da je ovaj tip
in tegralnog tretm ana učinkovitiji, već iz to g razlo ga stv ara m anje
tro šk o v e - u prav o g a iz to g razlo ga o rgan izacijsk a m edicina pažljivo
prou čav a. O d sto tin a teoretičara ko ji p o ovom pitanju o b av ljaju
98 / Teorija svega

golem p o sao , spom enut ću Jo h n a A stina koji je perceptivno pisao o

prim jeni h o lo n sk e teo rije u k o m p lem en tarn o j i a ltern ativ n o j
m edicini;12 tu su zatim Pat O dgen i Kekuni M in to n ;13 G ary Schw artz
i L inda R u se k ;14 W anda Jo n e s i Jam e s Ensign (N ew Century
H ealthcare Institute); te B arb ara D ossey i L arry D ossey, koji su
u potrijeb ili h olonsku teoriju k a o proširenje sv o jega o b im n og i
originalnog rada u “ velikom lancu liječenja” .15
Skupina nas nedavno sm o osn ovali Integralni institut, s ograncim a
za integralnu m edicinu, integralnu psih ologiju, integralnu politiku, i
tak o dalje (vidi niže). M eđu član ovim a Instituta za integralnu
m edicinu su, pored teoretičara navedenih u preth odnom ulom ku, Ken
Pelletier, M ike M urph y, G eorge L eo n ard , M arilyn Schlitz, Jo a n
Borysenko, Jean n e A chterberg i Jo n K ab at-Z in n . Č lan ovi Integralnog
instituta ne slažu se nužno sa svim detaljim a m oje verzije integralizm a,
ali dijele duboku m o tiv aciju za in teg raln iju , u rav n o težen iju ,
obuhvatniju i sadržajn iju viziju, k o ja pok riva cijeli sp ek tar od m aterije
preko um a do du ha, a prim jenjuje se u so p stvu , kulturi i prirodi.

I n t e g r a l n i b iz n is

Prim jene h olo n sko g m odela o d sk o ra su ek sp lod irale u biznisu,

m ožda opet zato što su tak o neposredne i očigledne. K vadranti daju
četiri “ o k o liša ” ili dim enzije u ko jim a proizvod m ora preživjeti, a
razine daju tipove vrijednosti koji će i proizvoditi i ku povati određeni
proizvod. Istraživanja hijerarhije vrijednosti - k a o ona M a slo w a i
G ravesa (npr. Spiralna din am ika), k o ja je već izvršila golem utjecaj na
biznis i “ V A L S ” m odele ispitivanja tržišta - m ogu se kom binirati s
kvadrantim a (koji p ok azuju k ak o se ove vrijednosne razine p ojavlju ju
u četiri različlite oko liša) dajući o dista sadržajn u m apu tržišta (koja
pokriva i tradicionaln a tržišta i cyber tržišta). N a rav n o , ov o se može
rabiti na ciničan i m anipulativan način - biznis je, napo sljetk u, biznis
- ali m ože se također rabiti na prosvjetljen i učinkovit način za
p lodonosn ije o pskrb ljivanje ljudskih bića potrebnim proizvodim a i
u slu gam a (prom ovirajući tak o zdravlje čitave spirale).
K tom e, počeli su cvjetati program i o buke u m enadžm entu i
liderstvu, zasnovan i na integralnom m odelu. D aryl P aulson u svojem
 Stvarni svijet / 99

radu M anagem ent: A M u ltidim ensional/M ultilevel Perspective p o k a ­

zuje da po sto je četiri glavn e teorije po slo v n o g m enadžm enta (teorija
X , k o ja n aglašav a in dividualno po n ašan je; teo rija Y , k o ja se fokusira
na p sih o lo šk o razum ijevanje; kulturalni m enadžm ent, koji naglašav a
o rgan izacijsku kulturu; te sistem ski m enadžm ent, koji n aglašav a
društveni sistem i u pravljanje.) P aulson zatim po k azu je da su ove četiri
teorije m enadžm enta zap rav o četiri k v ad ran ta, te da integralni m odel
nužno u ključuje sv a četiri pristu p a. Z atim prelazi na “ sve-razinski”
dio i su gerira po jedn o stav ljen a ali v eom a korisn a četiri stup n ja kroz
koje kvadran ti p rolaze, sa specifičnim su gestijam a za im plem entiranje
više “ sve-kvadran tn og, sv e-razin sk o g” m en ad žm en ta.16
M eđu pionire na o v o m po dru čju sp a d aju jo š G eoffrey G io ja i J M J
A sso ciates, čiji su In tegral L ead ersh ip sem inari (koji rabe tri razine u
četiri k v ad ran ta) predstavljeni desetinam a tvrki s liste Fortune 5 0 0
( “ V je ru je m o d a je sv e d o n e d a v n o tra n s fo rm a c ijsk i p ristu p
o rgan izacijsk o m preu stro ju bio p rvak bez prem ca u proizvođen ju
p ro d o ra , bilo subjektivn ih ili o b jek tiv n ih .17 Sad u stvrđu jem o da je
tran sfo rm acijsk i pristu p o stao u sjeni in tegralnog p r istu p a .” ); Joh n
F orm an iz R. W. Beck A sso cia te s, ko ji rab i sve-kvadrantni, sve-
razinski pristu p k a o n ad o pu n u (i isp ra v a k “ p lo šn ih ” disto rzija) teorije
sistem a i k o m p leksn o sti; O n P u rp o se A sso cia te s (John C leveland,
Jo a n n N eu ro th , Pete P lastrik , D eb P lastrik ); B o b A nderson , Jim Stuart
i Eric Klein (k o au to r A w aken in g C o rp o rate Soul), čiji L eadersh ip
Circle sve-kvadrantni i sve-razinski pristu p form u lira k a o “ integralnu
tran sfo rm aciju i lid erstv o ” (“ G lav n a p o an ta je da su evolucije svih
ovih stru ja razv o ja u svim k v ad ran tim a u zajam n o blisko povezane.
D uh ovn a inteligencija je pism en o st u p rak si tran sfo rm acije. D uh ovna
inteligencija u brzan o po sta je im perativom lid erstv a.” ); L eo Burke,
u pravitelj i dekan M o to ro lin o g U niversity C ollege o f L ead ersh ip an d
T ran scu ltu ral Stu dies, ko ji nadzire o b u ku nekih 2 0 .0 0 0 m enadžera iz
cijelog sv ijeta; Ian M itro ff (A Spitiru al A u d it o f C o rp o rate America)',
R o n C a c io p p e i S im on A lb re c h t (D e v e lo p in g L e a d e r sh ip a n d
M an agem en t Skills U sing the H o lo n ic M o d e l a n d 3 6 0 D egrees
F eedb ack P ro cess); D on Beck iz S p ira l D y n am ics, čiji je sistem
u potrebljen u situ acijam a sa sto tin am a tisu ća ljudi; te Jim Loeh r i
T o n y Sch w artz, ko ji k o riste sve-kvadrantni i sve-razinski pristup u
sp o ju s vrlo specifičnim teh n o lo gijam a prom jene izgrađenim a o k o
o p tim aln o g m enadžm enta en ergijom - fizičkom , em o cio n aln om i
100 / Teorija svega

m entalnom . T ony sa d a piše m jesečnu Life/W ork kolum nu za F ast

C om pany. Svi navedeni pojedinci pridružili su se Institutu za integralni
biznis, k ao i D eepak C h opra, Jo e Firm age (P roject V oyager), Bob
R ich ards (C laru s), Sam Bercholz (Sh am bh ala), Fred K o fm an , Bill
T orbert, W arren Bennis i brojni drugi.

I n t e g r a l n o o b r a z o v a n je

Buduć sam ja “ integralni” ili “ h olistički” m islilac, ljudi često

zam išljaju da podupirem sve što se općenito trpa po d “ h olistički”
obrazovni pristup, bilo konvencionalni ili alternativni. Ž alim , no to
općenito nije slučaj. M n ogi “ h olistički” pristupi su, po m om m išljenju,
ili tužno plošni (zasnovani na teoriji sistem a ili sam o donjem -desnom
kvadrantu), ili n astaju, jednolično i prilično isključivo, iz zelene meme,
što je zap rav o jedna vrsta pluralističk og pristup a koji plem enito
nastoji ne m arginalizirati druge pristupe, ali ustvari m arginalizira
hijerarhijski razvoj i tako često na kraju sab o tira stvarni rast i
evoluciju. U svakom slučaju, većina ovih tipično holističkih pristupa
previđa prim arnu direktivu, a to je da je središnji etički im perativ
zdravlje čitave spirale, a ne bilo koje razine zasebno. Istinski integralno
o b razo v an je ne nam eće svim a od prvo g dan a zelenu m em u, već
razum ije da se razvoj odvija u fazno specifičnim valovim a rastuće
obuh vatnosti i uključivosti. U zm em o li G ebserovu verziju, razvojn a
svijest fluidno teče iz arh aičko g kroz m agički kroz m itski kroz racio ­
nalni i kroz integralni val, a zbiljski integralno o b razo v an je naglasilo
bi ne sam o posljednji val, već sve valove k ak o se prikladn o form iraju
i kreću.
Postoji velik broj istinski integralnih teoretičara koji rade s ovim
idejam a i prim jenam a sve-kvadrantnog, sve-razinskog o b razo v an ja. U
m nogim prim jerim a, i organizacijske struktura šk o la (adm in istracija i
u prava) i osovin ski nastavni plan koji se nudi studentim a o rganiziran i
su prem a form atu “ svi-kvadranti, sve-razine” . O v o se d o go d ilo i u
konvencionalnim šk o lam a i u šk o lam a za o so b e s p o tešk o ćam a u
razvoju. Cijela ova tem a je glavni fo ku s Instituta za integralno
ob razovan je.
 Stvarni svijet / 101

I z u č a v a n je s v ije s t i

P revladavajući pristup izučavanju svijesti u Sjedinjenim D ržavam a

još uvijek je u ska zn an ost (tj. kognitivna zn an ost tem eljena uglavnom
na gorn jem -desn om kvadran tu ). K a o što su geriram u knjizi Integral
P sychology, sadržajn iji i o buh vatniji pristup izučavanju svijesti m o gao
bi početi s u p o ra b o m sva četiri k v ad ran ta, ili jedn o stavn o Velike
trojke J a , M i i T o (ili - fen om en ološki iskazi o svijesti prvo g lica; inter-
subjektivne struk tu re d ru go g lica; te znanstveni sistem i trećeg lica).
O v akav “ 1-2-3” sistem izučav an ja svijesti već je p očeo, čemu svjedoče
knjige k a o The View F rom Within, urednika F ran cisca Varele i Jon a-
thana Sh eara, k a o i m n ogi članci što ih redovito ob jav lju je The Jo u rn a l
o f C o n scio u sn ess Studies. Sljedeći stup an j ob uh v atn ijeg pristupa
m o g ao bi uključiti ne sa m o sve k v ad ran te, već i sve razine, a u Integral
P sych ology za crtao sam načine na ko je se taj važan sljedeći korak
može im plem entirati.
N ek o lik o teoretičara k o je zanim a ob uh vatniji i uravnoteženiji
p ristu p p sih o lo g iji i izu čav an ju sv ijesti o sn o v a lo je Institut za
integralnu psih o lo giju . M eđu njegovim član o v im a su R o ger W alsh,
Frances V au gh an , R o b e rt K egan , S usanne C o o k-G reu ter, Jenn y W ade,
K aisa P u h akka, D on Beck, R o b e rt F o rm an , R ich ard M an n , Brian van
der H o rst, A llan C o m b s, R a z In grasci, A ntony A rcari, T G eorge
H arris, F ran cisco V arela, C onn ie H illiard , M ich ael M u rph y i drugi.

R e l a c i js k a i d r u š t v e n o z a u z e t a d u h o v n o s t

G la v n a im p lik a c ija sv e -ra z in sk o g , sv e -k v a d ra n tn o g p ristu p a

du hovnosti jest da fizičke, em ocionaln e, m entalne i duhovne valove
b iv an ja treba istovrem eno prov o diti u so p stvu , kulturi i prirodi (tj. u
ja-sferi, m i-sferi i to-sferi). M n o g o je v arijacija na ovu tem u, od
integralne tran sfo rm ativ n e p rak se preko dru štveno zauzete duhovnosti
do o d n o sa k ao duhovne staze. Broj uistinu im presivnih gru pa i
o rgan izacija ko je o tv araju ov ak v e pristup e prevelik je za navođenje.
No m o žd a m o žem o sp o m en u ti rad Th ich N h a t H an h a, D iane
W inston, D o n ald a R o th b erga, ča so p isa Tikku n , te R o b e rta F o rm an a i
102 / Teorija svega

Forge Institute (kojeg sam član), koji nastoje ovo plem enito n asto ­
janje o bogatiti svježim perspektivam a.

I n t e g r a l n a e k o l o g ija

Pristup ekologiji iznesen u Sex, Ecology, Spirituality jedinstven je,

slažu se kritičari. Bez obzira svidjela im se knjiga ili ne, kritičari se
slažu da je pristup jedinstven jer u spijeva kom binirati ek ološk o
je d in stv o , sistem sk u teo riju i nedv o jn u d u h o v n o st, ali bez
privilegiranja biosfere i bez u porabe zam isli M reže Ž iv o ta, koju
sm atram redukcionističkom , plošnom ili sravnjen om koncepcijom .
U m jesto to g a , sv e -k v ad ran tn i, sv e-razin sk i p ristu p e k o lo giji
om ogućuje nam da fiziosferu, biosferu, noosferu i teosferu sm jestim o
u njihove prikladne odnose u širem K o zm o su , pa onda m ožem o
n aglasiti presudnu važnost biosfere bez da sve reduciram o na biosferu.
Ključ ka ovim o dnosim a - i razlog zb og kojeg su tak o često brkani
- može se vidjeti u slici 4-6. Z am ijetite da su na slici prikazani i tijelo
(biosfera), i um (noosfera), i duša/duh (teosfera). Svaki viši val nadilazi
i uključuje niži val, što je prikazan o koncentričnim gnijezdim a ili
o b grljajim a. U tom sm islu , sasvim je ispravno reći da um transcendira
i uključuje biosferu. Biosfera je ključna sastav n ica noosfere, ali ne
o brnuto (kao što većina ek o lo ga nepravilno pretp o stav lja). T o jest,
m ožete uništiti noosferu - ili ljudske um ove - i b io sfera će sasvim
lijepo preživjeti; no uništite li biosferu, svi će ljudski um ovi također
biti uništeni. R azlo g tom e je što biosfera jest dio noosfere, a ne
obrnuto. A nalogno, atom je dio m olekule; uništite li m olekulu, atom i
dalje može po sto jati, no uništite li atom , m olekula je tako đ er uništena.
Isto vrijedi za biosferu i noosferu: uništite poton ju i prva jo š može
p o sto jati, ali ne obrnuto, što pok azuje da je u nutrini ovih p o dru čja
b iosfera dio noosfere, a ne i obrnuto (kao što se jasn o vidi u slikam a
4-3 i 4-6). Stoga nije istina da su ljudski um ovi (noosfera) dio prirode
(ili biosfere), već u pravo obrnuto.
A li obratite p o z o rn o st, svaki unutarnji d o gađ aj im a korelat u
v an jskom osjetiln om svijetu - svijetu kojeg često nazivam o “ p riro d a ” .
T a k o većina eko-teoretičara gleda u vanjski, em pirijski, osjetilni svijet,
 Stvarni svijet / 103

te zaklju čuje da uSve je dio p riro d e” , budući da sve o d ista im a korelate

u desn o stran o m svijetu (što vidim o u slik am a 4-4 i 4-6). Z ak lju ču ju da
je “ p r iro d a ” (ili “ b io sfe ra ” ) tem eljna i vrhovna stv arn o st, pa traže da
djelujem o u sk ladu s “ p riro d o m ” , a na taj način sve svode na neku
verziju ek o lo gije ili biosfere ili velike M reže Ž iv o ta. N o to je sam o
po lo vin a priče, desna p olovina. U u nutarn jim ili lijevim dim enzijam a,
vidim o da je priro d a - ili osjetilne, osjećane, em pirijske dim enzije - tek
m ali dio veće priče, m ali ko m ad veće stv arn o sti k o ja uključuje
biosferu, n o osferu i teosferu. I prem da svi ti unutarn ji valovi im aju
v anjske korelate u svijetu prirod e, nem oguće ih je svesti na te
vanjštine; nem oguće ih je svesti na p riro d u . U činiti to jednostavn o
znači prigrliti jo š jednu verziju ravnice: jedn o b o jn i svijet desnostrane
stv a rn o sti, em p irijsk o -o sje tiln u M re žu Ž iv o ta . To je e k o lo šk i
redukcionizam u n ajgo rem izdanju - svođenje č itav o g K o zm o sa na
donji-desni k v ad ran t - redukcion izam k o ji leži u srcu m nogih eko-
filozofija.
S dru ge strane, sve-kvadrantni, sve-razinski pristup ek ologiji - sažet
u slici 4-6 - o m o gu ćuje nam da u važav am o fiziosferu, biosferu,
noosferu i teosferu, ne svodeći bilo ko ju od njih na neku dru gu , već
prizn ajući i po štu ju ći životno presudnu ulogu ko ju sve one igraju u
ovom zadivlju ju ćem K o z m o su .18

I s k o r a k p r e m a m a n jin a m a

P ošto pravi integralni m odel ne p o k u šav a uzeti jednu razinu ili

dim enziju razv o ja (bila o n a p lu ralističk a, tran sperso n aln a ili čak
in tegralna) i nam etnuti ju svim a, već slijedi prim arnu direktivu
d jelo v an ja za zdravlje čitave sp irale ra zv o ja , njegov pristup m anjinam a
bitno je različit od tipičnih liberalnih, konzervativnih i kontra-
kulturnih pristu p a. O n o što se traži nije prisiljav an je ik o ga na liberalni
plu ralizam , konzervativne vrijed nosti, zelenu m u ltiku lturaln ost ili
h olističke ideje, već u nap ređ ivan je uvjeta - i unutarnjih i vanjskih -
koji će om ogu ćiti po jedin cim a i ku ltu ram a da se razv ijaju kro z spiralu
v lastitom brzinom , na svoj vlastiti n ačin .19 Isto vrijedi za integralniji
pristup zem ljam a u razv o ju . K o risn o je razm otriti specifičan prim jer iz
U N IC E F -a.
104 / T eorija svega

S v i- k v a d r a n t i, s v e - r a z in e , s v e - lin ije : o s v r t n a UNICEF

“ Proces integralnog ra zv o ja ” i “ Integrativni pristup: svi-kvadranti,

sve-razine, sve-linije” , dvije su u nizu prezentacija iSchaik D evelop­
ment A sso ciates, savjetnika za U N IC EF . U njim a su izložena četiri
kvadranta s prim jerim a za svaki; pregled glavnih razina ili valova u
svakom kvadrantu; i razjašnjena je važnost brojnih razvojnih linija ili
struja koje na relativno neovisan način napreduju kroz pojedine
valove. (Vidi sliku 5-1, koju su priredili iSchaik D evelopm ent
A ssociates.) Oni kažu, “ O vo je širi okvir u kojem se m oraju vidjeti sve
ideje i razvoji u koje je U N IC E F uključen” .
Z atim prelaze na specifičnosti: “ K ak o bi produbili razum ijevanje
složene i m edupovezane prirode našeg svijeta, presudno je m apirati
razvoj svijesti u društvenoj i kulturnoj evoluciji. O vdje m ora biti
prisutan integralan pristup koji će o sigurati da se evolucija, a otud i
stanje djece, čovječan stva, kulture i društva, vrati u stanje održivog
p ro ce sa ” . Ističu kako “ ovo zahtjeva okvir koji nam do pu šta da idemo

Slika 5-1. U N IC E F (iSchaik Development Associates)

 Stvarni svijet / 105

dublje od razu m ijevanja pukih ob jektivnih/površinskih sistem a ili

mreža, i šire od k u lturaln og razu m ijevanja razn o v rsn o sti” . D rugim
riječim a, m o ram o ići onkraj M reže Ž iv o ta i stan dardn e analize sistem ­
ske teorije (koja po k riv a jedino D D kv adran t), te onkraj pu kog
prigrljivanja pluralizm a i raznovrsnosti (koji su ograničeni na zelenu
m emu). T raž i se, drže oni, pristup sažet k a o “ svi-kvadranti, sve-razine,
sve-linije” . S time započinju kritiku prošlog djelovanja U N ICEF-a i UN-a.

Ja s n o je da proces razv o ja m o ra ad resirati sv a četiri k v adran ta

na integrativan način u ko lik o želi saču v ati održivo usm jerenje.
N o , k ad po g le d am o evoluciju U N IC E F -ov a an gažm an a u ovom
p rocesu , zajedn o sa širim proceso m lju d sk o g razv o ja i njihovim
m eđusobn im utjecajem , jed n ak o je ja sn o d a d o sa d a postignuti
n ap re d ak uglav n o m nije proizveo održivu prom jenu. P oku šaji
da se razum ije proces prom jene, tran sfo rm acije ili razv o ja bez
razu m ijev an ja prirode evolucije ili ra zo d v ijan ja (ljudske) svijesti
im aju m alo izgleda za u spjeh .20

N a k o n to g izdv ajaju glavn i razlo g za neke od prošlih neuspjeha

U N IC E F -a i U N -a. “ U N IC E F -ov e aktivn osti su u glavnom provođene
u go rn jem i do n jem -desn o m k v a d ra n tu , u p o d ru čjim a k o ja su
ob jek tivn a i v an jsk a (in dividu alno i so cijaln o), a u velikoj su mjeri
ig n o rirale u n u tarn ji i k u ltu raln i k v a d ra n t.” O v a k a v tip p u k o g
d e sn o stran o g pristu p a jo š sam n azv ao “ m o n o lo šk im ” (druga riječ za
srav n jen ost ili rav n icu ), a ta k o an aliza i n astav lja: “ M o ž d a zb og
pretjeran o m o n o lo šk e vizije lju d sk o g ra zv o ja , U N IC E F i sistem
U jedinjenih N a c ija nisu bili uspješni ili jed n o stavn o nisu n asto jali, u
bilo k o jo j fazi, m apirati veći o kvir u kojem su bili angažirani. O va
m o n o lo šk a vizija je m ogla biti vrlo po treb n a na kratk e staze dok se
ljudska svijest k retala, i dalje se kreće, kroz kulturalne stupnjeve
arh aičk o g, m agičk o g i m itsk o g, d o racio n aln o g (i sa d a , zastajku ju ći,
do v izijsko -lo gičko g ili m režn o-logičkog [tj. drugi niz]). Ali odm ah je
prijeko p o treb n o da ove o rgan izacije preuzm u više post- ili trans-
racionalni pristup , k o ji u ključuje pozitivne ideje iz racionalne razine [i,
d o d a o bih, pozitivne do prin o se iz svih prethodnih v alo v a], no koji ih
istovrem eno nadilazi u višoj ili du bljoj po st-racio n aln oj razini svijesti,
u svim k v a d ra n tim a .”
106 / Teorija svega

U n a stav k u d o n o se presjek p o v ijesti raznih U N IC E F -ov ih

p ro g ra m a , ističući pored nedvojbene važn o sti njih ovo pretežito
d esnostrano usmjerenje:

• 1950-e bile su E ra borbe protiv b olesti; “ čvrsto u gornjem -

desnom kvadrantu, koji je mjeriv, očigledan i ob jek tiv an .”
• 1960-e bile su D esetljeće razv o ja; “ n aglasak je na donjem -
desnom kvadrantu, to jest, ‘funkcionalno slagan je’ .”
• 1970-e bile su E ra alternativa; “ ali sam o alternativa koje
su nedvojbeno desni k v ad ran ti.”
• 1980-e bile su E ra preživljavanja djece, ali nem a spom ena
nutrina ili unutarnjeg razvoja.
• 1990-e bile su D esetljeće djećjih p rav a (sve viđeno u
biheviorističkim term inim a), koje su brzo u stupile m jesto
Eri d o n a to rsk o g zam o ra; “ donatori i vlade vratili su se
[‘regresirali’] u pred-globaln o stanje nacionalizm a uslijed
problem a kod kuće i n e d o stam o g sh v aćan ja n astalo g iz
pogrešne zam isli da su sve perspektive jednake
[‘aperspektivno lu dilo’ pluralističk og relativizm a].” Č esto
sam tvrdio da svaki holon, k ak o bi preživio, treba
ravnotežu pravde i prava (agensnosti) s brigom i
odgo v o rn o stim a (kom unosti), a odjek toga nalazim o kod
njih kad kažu da p rijašn ja n asto jan ja U N IC E F -a i U N -a
“ nisu im ala jasnu u spo redn o st ‘p rav a ’ (pravde) i pravnih
uvjeta (brige i odgovornosti) na glo baln o j razin i.”

Uzim ajući sve ove čim benike u obzir, zaklju čuju da su 2 0 0 0 -e E ra

in tegralnog p ristu p a : “ U pravo se ovdje održivi proces prom jene vidi u
integrativnoj perspektivi, k o ja dublje istražuje dva lijeva kvadran ta
htijenja i kulture. I, naravno, za U N IC E F će o vo značiti golem i
n aglasak na djecu, m lade i žene.” Problem je, do sad ašn je točke, da su
“ sve ideje tijekom ovih pet desetljeća bile m on ološke u tolikoj mjeri da
je bilo isključeno razum ijevanje potreb a za unutarnjim /subjektivnim
razvojem pojedinaca i dru štava k ak o bi se proces prom jene i naročite
transform acije učinio održivim ” .
Z ak lju ču ju da pristup poznat kao “ svi-kvadranti, sve-razine, sve-
linije” treba preuzeti - pažljivo i jedinstveno prilagođen sv ako j speci­
 Stvarni svijet / 107

fičnoj situaciji - k ak o bi “ o sigu rali da akcije koje podu zim am o ili

program i/ideje/m etafore koje predlažem o im aju ikakve izglede da
po sta n u d io o d rž iv o g , u sm jere n o g , tra n sfo rm a tiv n o g p ro ce sa
prom jen e” .
D o pu stite da istaknem (kao i iSchaik A sso ciates) da bilo koji takav
integralni pristu p treba im plem entirati s krajn jo m p ažn jo m , obzirom i
sam ilošću. N ijed n a razina ili linija ili k v ad ran t nisu zam išljeni na
im alo rig id a n , pred o d ređ en , o su đ u ju ć način . S m isa o ra zv o jn o g
istraživan ja nije da k atego riziram o ljude ili ih su d im o k a o inferiorne ili
superiorn e, već da im am o sm jernice za m oguće po ten cijale k o ji nisu
iskorišteni. P rim arn a direktiva n as po d sje ća d a štujem o i u važav am o
nužan, vitalan i jedinstven do p rin o s sv a k o g p o jed in o g vala svijesti, i da
tako djelu jem o na zaštiti i u n ap ređ iv an ju zd rav lja ćitave sp irale, a ne
sam o privilegirane razine. Istovrem eno, poziva nas d a, k ao nježnu
sugestiju, po n udim o koncepciju po tpu n ijeg sp ek tra svijesti, pune
spirale ra zv o ja , ta k o da pojedinci ili kulture (uključujući našu) koji
nisu svjesni nekih dubljih ili viših dim enzija ljudskih m ogućnosti m ogu
izab rati djelovati iz tih izvrsnih resu rsa, a ovi pak m ogu pom oći u
rje ša v a n ju nekih žilav ih p ro b le m a k o ji nisu p o p u stili m an je
integralnim p ristup im a.

S t r a v a s u t r a š n jic e

Je d a n o d najvećih prob lem a i stalnih o p a sn o sti pred čovječan stvom

je ovo: desni k v adran ti su m aterijalni, a jednom k a d a se m aterijalni
entitet proizvede, m ogu ga upotrijeb iti pojedinci koji su na go tov o bilo
k o jo j razini u n u tarn je g ra z v o ja . P rim jerice, a to m sk a b o m b a je
proizv o d fo rm aln o -o p erativ n og razm išljan ja (n aran časta m em a), ali,
dočim p o sto ji, m ogu ju upotrijeb iti pojedinci na nižim razinam a
razv o ja, iak o te razine sam e nisu m ogle proizvesti bom b u. N itk o na
svjetocentričkoj razini m oraln e svijesti ne bi lan sirao ato m sku bom bu,
ali netko na prekon ven cion aln oj, egocentričkoj razini crvene meme
sasvim bi veselo d o p ak la iz b o m b ard irao am a b aš bilo k o g a tk o mu se
ispriječio na putu.
O p ćenito uzevši, jedan od stalnih k o šm a ra čo v ječan stv a je da
teh nološki ra st u desnim k v adran tim a uvijek ide ispred lijev ostran o g
108 / Teorija svega

rasta i produ bljivan ja m udrosti, skrbi i sam ilosne u porabe te iste

tehnologije. D rugim riječim a, vanjski razvoj prednjači pred u nutar­
njim razvojem (jedino zato što, pon ovno, čim je neki m aterijalni
artefak t proizveden, može ga upotrijebiti bilo k o ja unutarnja razina; i
tako jedan genij koji djeluje na visokoj kognitivnoj razini - Jam es
W att, prim jerice - može osm isliti i proizvesti tehnologiju - u ovom e
slučaju, parni stroj - koju onda m ogu upotrebljavati pojedinci na bilo
kojoj razini razvoja, kojih golem a većina nikad ne bi sam a m ogla
izumiti takvu tehnologiju).
Sve do m oderne ere, ovaj problem je bio ograničenog do sega, jer i
sam e su tehnologije bile ograničene. Biosferu i dru ga ljud ska bića
m ožete oštetiti tek neznatno lukom i strijelom . Ali s iznicanjem
m oderniteta i narančaste meme i njezinih dalekosežnih znanstvenih
dostign uća, čovječan stvo je počelo proizvoditi tehnologiju n arančaste
razine dok je većina ljudi jo š uvijek bila na crvenoj ili plavoj razini
m oralne svijesti. V anjski razvoj, sad a nevjerojatne m oći, nije popraćen
je d n a k o m m jero m u n u tarn je g ra z v o ja , i dok je d e sn o stra n a
te h n o lo g ija o d m icala pred lije v o stra n o m m u d ro šć u , glo b a ln e
katastro fe su, po prvi put u povijesti, po stale m ogućn o st i čak
vjerojatnost. O d a to m sk o g h o lo kau sta do ek o lo šk o g sam o u b ojstva,
čovječan stvo se u širokim razm jerim a počelo su o čavati sa svojim
najosnovnijim problem om : m anjkom integralnog razvoja.
D an as, s u spon om moćnih drugoniznih teh nologija - od p roiz­
vodnje kvantne energije d o um jetne inteligencije (Fobotika) do
sistem atsko g genetskog inženjeringa do nanoteh nologije i njihove
svedostupn osti u globalnim razm jerim a - čovječan stvo je jo š jednom
suočen o s n ajiskon skijim ko šm aro m : eksplozivni rast desnostranih
teh n o lo gija nije po p raćen jedn akim ra sto m u n utarn je svijesti i
m udrosti. N o ovaj put, m an jak integralnog rasta m ože označiti kraj
sam o g čovječan stva.
Bill Jo y , su osn ivač Sun M icrosy stem s, pišući u časo p isu Wired
(“ Why the Future D o esn ’t N eed U s” , travanj 2 0 0 0 .), u zro ko v ao je
senzaciju sv o jom procjen om da u nutar pedeset go din a tehnološki
n apredak genetike, robotike i nanoteh nologije m ože značiti kraj
ljudske vrste: genetike, jer m ožem o nam jerno ili nehotice stvoriti Bijelu
kugu; rob otik e, jer ćem o ljudsku svijest do w n lo ad ati u strojeve,
 Stvarni svijet / 109

dokinuvši na taj način lju d sk o st kakvu p o zn ajem o ;21 nanotehnologije,

jer “ siva slu z” (nanostrojni ekvivalent Bijele kuge) može pretvoriti
biosferu u prašinu za nekoliko dan a. Z nanstvenici koje je citirao
procjen juju izglede čovječan stva da preživi ovo stoljeće na 30 do 50
posto.
T o je očigledno krajn je složena tem a, no m ožem o reći nekoliko
stvari. Prvo, u osn ovi p o sto je sa m o dva načina za “ ko n tro lu ” ove
tehnologije: v an jske zak o n sk e m jere (npr. zab ran a određenih tipova
istraživan ja), ili unutarnje m o raln o o b uzdan je (npr. unutarnji rast
kolektivne m u d ro sti k o ja traži i im plem entira m u dru u p o rab u
tehnologije). V jerujem da će napo sljetk u biti nužan neki stupan j oba
o b lik a, ali ja sn o , ne m ožem o ni početi razm atran je unutarn jeg rasta
m udrosti i svijesti a k o n astav ljam o ignorirati nutrine u cijelosti.
O sm islit ćem o in tegralna rješenja za ove glo baln e ko šm are ili ćem o
vrlo v jero jatn o nestati.
Bill Jo y prepo ru čuje kom b in aciju v an jske i unutarn je kontrole. On
zago v ara p o k u šaj zab ran e ili n a p u štan ja nekih tipova istraživ an ja; ali
isto ta k o sh v aća d a , čak i da je to sasv im m oguće (što nije izgledno,
buduć da zn an je curi preko crta razgran ičen ja), to ne bi o d ista rješilo
tem eljni prob lem , a to je p o treb a za ra sto m kolektivne m udrosti.
“ G dje da po tražim o novu etičku o sn ov u za određ ivanje našega
sm je ra ?” pita on. “ D ržim da su ideje u D alaj-lam in o j knjizi E tik a za
novi m ilenij veom a korisne. K a o što se m o žda d o b ro zna ali m alo na
to o b azire, D ala j-la m a p oru čuje k a k o je za nas najvažn ije da vodim o
svoj život s ljub av lju i sam ilo šću prem a d ru gim a, te d a naša društva
trebaju razviti sn ažnije p o im an je univerzalne o d go v o rn o sti i naše
m e đ u o v isn o sti.” M n og i se drugi d uhovni vođe, od k ršćan stv a i
ju daizm a d o h induizm a, pridru žu ju ovim dragocjenim osjećajim a.
N o zam ijetim o o dm ah : ne m ožem o jed n o stavn o preporučiti ljubav
i sa m ilo st k a o takve, jer one se razv ijaju iz egocentričk og kroz
etn o cen tričko u sv jeto ce n tričk o , a želim o li stv arn o n a ra stan je
etnocentrične ljub av i? N ije li u prav o to u zrok velikog dijela naših
p rob lem a? N a cisti su voljeli svoje o b itelji, sv o ju rasu , svoje prošireno
plem e. Iz isto g su razlo ga m noge religije, centrirane u plavo j mem i,
u zro k o v ale rato v e, u m jesto da ih spriječe. N e sam o da su religije
u zro ko v ale više ratove od bilo ko je druge sile u povijesti, već su to
110 / Teorija svega

činile u ime snažne ljubavi prem a Bogu i dom ovini. N jih o v a je ljubav
bila etn o cen tričn a, slo b o d n o p o d a riv a n a p rav im vjern icim a i
izabranom narodu , a svim ostalim a - sm rt u ime te ljubavi i sam ilosti.
Sasvim p ou zdan o, pod “ ljubavlju i sam ilo šću ” D alaj-lam a i drugi
vođe pozivaju na postkonvencionalnu, svjetocentričnu, univerzalnu
ljubav i sam ilost. Ali to je stupanj razv o ja koji dostiže m anje od 30
po sto svjetskog stanovn ištva, dok praktično 100 p o sto svjetskog
stanovništva može u sko ro dobiti pristup glo baln o destruktivnim
teh nologijam a...
Ja sn o , unutarnji kvadranti m oraju puno to g a nadoknaditi. K akve
svrhe im a nastaviti s fokusiran jem na v an jska teh nološka ču da - od
n e o gra n iče n o g p ro d u ljen ja živ o ta do k o m p ju to rsk o -m en taln ih
povezivanja do bezgranične energije nulte točke do m eđugalaktičkog
svem irskog pu to v an ja - ako sa so b o m nosim o sam o egocentričnu ili
etnocen tričnu sv ije st? Ž elim o li o d ista k o lo n iz ira ti svem ir
crvenom em skim nacistim a i K K K rasistim a? Ž elim o li o dista da Ja c k
T rb o sjek živi 4 0 0 go din a, lutajući n ao k o lo u svojem hipervozilu,
ispu štajući ženom rzačke n anorob ote? V anjski razvoji su nedvojbeni
problem ; koliko su to tek unutarnji razvoji - ili njihov m an jak ...
Edw in Firm age, priznati autoritet za u stavno i m eđun arodn o
p rav o , koji je nekoliko desetljeća radio na kontroli ato m sk o g oružja,
n apisao je da “ Z ak o n [vanjska pravna kontrola] m ože po m oći, ali nas
o stav lja beznadno udaljene od on o g što m o ram o postići. Č ak i da
zako n om m ožem o elim inirati svo a to m sk o oružje u svijetu dekretom ,
ne m ožem o lob otom irati čitav n araštaj fizičara. M o g li bism o sam o
iznova za p o če ti čitav p ro ce s u trke u n a o ru ž a n ju . K ako da
prom ijenim o duše ljudskih bića? M o ram o ići tam o gdje nas zakon ne
m ože d o v e s ti...” 22 M o ra m o ići, dru gim riječim a , u u n u tarn je
kvadrante i rast duše, rast m udrosti, rast svijesti, unutarnji rast u
lijevim kvadrantim a koji će držati k o rak s rastom u desnostranim
teh n o lo gijam a.23 I jednostavn o nema nikakve veze što je taj zad atak
nem oguće težak; alternativa je bolno jasn a.
K o ja god bila rješenja ovih prob lem a, rasp rava se sigurno m ora
pom ak nuti prem a integralnoj platfo rm i, jer bilo što m anje od toga
izostavlja temeljne dim enzije krize, k o ja će on d a vjerojatnije ubrzati i
podivljati na svojem veselom pu tovanju u su db inski su sret sa sm rću.
 Stvarni svijet /1 1 1

In t e g r a l n i in s t it u t

Svi pristupi u ovom p oglavlju - od prozaičn o g do ap o k alip tičn o g -

tek su neka po dru čja u ko jim a integralniji ili sve-kvadrantni, sve-
razinski pristup im a neke neposredne prim jene. Im a drugih ko je nisam
sp o m e n u o : in teg raln i fem in izam , in teg ra ln o pravo, in teg ra ln a
um jetnost i književna teo rija, čak i integralna zatv o rsk a reform a. N eki
od tih pristu p a ocrtani su u n ajavljenoj knjizi naklad n ičke kuće
S h am b h ala , rad n o g naslo v a K in dred Visions - Ken W ilber a n d O th er
L ea d in g In tegral Thinkers. S ku pin a u rednika predvođenih Ja c k o m
C rittendenom p riku pila je rado v e ko je p o tp isu ju A lex G rey, Jim
G arriso n , Jo y ce N ielsen , Ed K o w alczy k, T G eorge H a rris, M arilyn
Schlitz, G eo rg Feuerstein, L arry D o ssey , Jenn y W ade, Ju a n Pascual-
Leone, M ich ael Lerner, Ja m e s F ad im an , R o ger W alsh, L elan d van den
D aele, F ran cisco V arela, R o b e rt Sh ear, G eo rge L eo n ard , M ich ael
Z im m erm an, Stan G ro f, pater T h o m a s K eatin g, Ervin L aszlo , T h o m a s
M cC arth y za Jiirg en a H a b e rm a sa , E d u a rd o M endieta za K arla-O tta
A p ela, H am eed Ali, R o b e rt F rager, D rexel Sprech er, Law rence
C hickering, G u s d iZ ereg a, E lizabeth D eb o ld , lam a Surya D as, rabin
Z alm a n Sch ach ter-Sh alom i, M itch ell K a p o r, D on Beck, F ran ces
V au gh an , R o b e rt F o rm an , M ich ael M u rph y , M a x V elm an s, T o n y
S ch w artz, D av id C h alm ers, Susanne C o o k -G reu ter, H o w ard G ardn er,
R o b e rt K egan , Jo h n Searle i C h arles T a y lo r, te drugi. Svi ovi m u šk arci
i žene pridonijeli su na vlastite zn ačajn e načine jednom integralnijem i
d rago cjen o m viđenju K o z m o sa .
M n og i teoretičari čije d o prin o se pred stavlja K in dred V isions, k ao i
m nogi predstavljeni u ovoj knjizi, pridružili su mi se u po k retan ju
In te g ra ln o g in stitu ta . V eć sa d a im am o o g ra n k e za in teg raln u
m edicinu, in tegralnu psih o lo g iju , in tegralnu du h o v n o st, integralni
b izn is, in teg raln u ek o lo g iju , in teg ra ln o o b ra z o v a n je , in tegraln u
u m jetnost i integralnu po litiku , uz jo š druge ogran k e u form iran ju
(m ediji, d ip lo m acija, prav o ).
Integralni in stitut se n ada biti važn o m krovnom o rgan izacijom za
zbiljske integralne studije k a o i kan al za fin an ciranje integralnih
p ro jek ata. P laniram o otvoriti Integralni centar k a o stožer Instituta (u
N ew Y o rk u i/ili San F ran ciscu), a s nak lad n ičk o m ku ćo m S h am b h ala
112 / Teorija svega

već sm o pokrenuli projek t IntegralM edia. U koliko ste zainteresirani za

naš rad i razvoj, pratite w ebsite integralinstitute.org za službene o b av i­
jesti, te in tegralnaked.org za prim jere i audio-vizualne sad ržaje koji
predstavljaju usm jerenje Integralnog instituta.
 6

Mape Kozmosa
U svim intelektualnim d e b atam a, o b je stran e ob ično im aju
p rav o u o n o m što p o tvrđ u ju , a krivo u o nom što poriču.
- Jo h n S tu art M ill

H o l i s t i č k i s i s t e m in d e k s ir a n ja

B udući da je h o l o n sm m o d el izvorno n a stao k a o p o k u šaj su vislog

p rikaza svih k v a d ra n a ta , v a lo v a, stru ja, stan ja i po d ru čja, jedna je od
njegovih tvrdnji da je stv arn o sv eo bu h v atan ili h olističan - stvarna
T eo rija svega. N u sp ro izv o d ove p o k u šan e uključivosti je sistem koji je
vrlo ko ristan k o d in deksiran ja raznih sv jeto n azo ra, filo zo fija, religija i
zn an osti pon uđenih tijeko m go d in a. Ideja, po n ov n o , nije d a bilo koji
od ovih različitih sv jeto n azo ra p o sjed u je cijelu sliku (uključujući m oj),
već da što više ovih sv jeto n azo ra m ožem o sk lad n o uključiti u veću
viziju, u neko vjernije viđenje em ergentnog K o z m o sa . T a d a ovo
sa d rž ajn ije i o b u h v atn ije v iđen je d je lu je ne sa m o k a o a la t za
p o jed in ačn u tra n sfo rm a ciju - čim e ćem o se baviti u sljedećem
p o g la v lju - već kao h o listič k i sistem in d e k sira n ja za b ro jn e
sv je to n a z o re u k o je m se v id e n jih o vi m e đ u so b n i o d n o si i
nen ado m jestiv a v ažn o st sv a k o g a o d n jih .1

113
1 1 4 / Teorija svega

U ovom e poglavlju fokusi rat ćem o se na ove različite svjetonazore

i sugerirati k ak o se zap rav o m ogu združiti u jednu integralniju viziju
ili T S. T ak o đ e r ćem o pažljivo pogledati m eđunarodnu političku situ­
aciju i sugerirati k ak o holonski sistem in deksiranja može zn ačajn o
osvijetliti ovu tem u, najtežu od svih, tak o što ćem o objasniti pojedine
političke analize i predložiti praktične sm jerove n acionalnog i m eđu­
naro dn o g političkog djelovanja.
Sve teorije predstavljene u ovom poglavlju sam o su to: teorije ili
m ape svijeta. K ao takve, one su korisne u našem n asto jan ju da
dostign em o integralnije viđenje. Istovrem eno, pak, osn ovn a sp rem n o st
za integralno, drugonizno mnijenje ne zahtjeva da o v ladate svim ovim
m apam a. N e m o rate p o p am titi po jed in e razine, niti znati sve
civilizacijske blokove koje budem o razm atrali, niti sam i izrađivati
sveobuhvatne m ape. M eđutim , ta drugonizna sp o so b n o st se vježba i
oh rab ru je kroz bavljenje ovim integralnim m apam a - m ap am a koje
o bgrljuju usve-kvadrante, sve-razine, sve-linije” - jer takve m ape
potiču o tvaran je vašeg um a, a tim putem i srca, prem a obuhvatnijem i
sam ilosnijem zagrljaju K o zm o sa i svih njegovih stanovn ika.
I ponovno, p rem d a ne m o rate n aučiti m ape k o je slijed e,
jednostavn o bavljenje njim a je vježba u o tvaran ju um a i srca. U
sljedećem poglavlju okrenut ćem o se specifično integralnoj prak si,
koja će probuditi vaše integralne sp o so b n o sti i potencijale na još
konkretniji, nedvojbeniji način.

S v je t o n a z o r i

Bilo je, kroz godine, nebrojenih p o k u šaja da se kategoriziraju

različiti sv jeto n azo ri d o stu p n i m u šk arcim a i žen am a. P laton je
pon udio sjajn e prikaze alternativnih filozofija prisutnih u staroj
G rčkoj. Fa-hsiang šk o la kategorizirala je religijske sistem e u kineskoj
dinastiji T ’ang. Sv. T o m a Akvinski iscrpno je o p isa o najutjecajnije
postojeće filozofije - a o vo je tek nekolicina prim jera.
S m odernom erom i razum ijevanjem evolucije, m nogi su teoretičari
počeli iznositi klasifikacije različitih sv jeton azora u term inim a njihova
razv o ja. Jed n a od prvih, i jo š uvijek n aju tjecajn ija, bila je k lasifikacija
 Mape Kozmosa / 115

A ugusta C o m tea, osn ivača pozitivizm a, čiji slavni “ zakon tro jk e”

iznosi da je čo v jeko v a p o trag a za znanjem p rošla kroz tri velike faze -
religiju, m etafiziku i zn an ost - te da je svaki stupan j m anje prim itivan
i više točan (čim e se, sretnim slučajem , dolazi do stup n ja kojeg
zauzim a C om te. Stalni n ed o statak razvojn ih teo rija jest to da najviši
stupanj o b ično, ču dnom p o d u d arn o šću , zastu p a i sam predlagatelj
teorije. Ž u rn o ću istaknuti da takvu tvrdnju o so b n o nikad nisam iznio,
prem da me često za to optužuju .) D alek o n ajso fisticiran iju od ovih
razvojnih k lasifik acija zn an ja po n u d io je G eo rg H egel, u čijoj je
neporecivo briljantn oj sistem atsko j filozofiji b ilo m jesta, k a k o je sam
vjero v ao , za sv ak i važniji sv jeto n azo r u povijesti, zap adn i ili istočni.
(N ažalo st, k a o što je Bertrand R ussell n apo m en u o , sve što je H egel,
prim jerice, zn ao o Kini, jest da o n a po sto ji. T ak v i i suptilniji problem i
srušili su h egelijanski sistem ; no m ožem o se svejedno diviti idealizm u,
po radi briljantn osti u o n o m što je u spio po stići.)2 D ruge poznate
razvojn o-povijesne m odele (koji m ogu sad ržati i rast i pad) proizveli
su A dam Sm ith, K arl M a rx , H erb ert Spencer, O sw ald Spengler,
A rnold T o yn b ee, Pitirim So ro kin , A ntonio G ram sc i, T eilhard de
C h ardin, C arro ll Q u igley, Ju rg en H a b e rm a s, G erh ard Lenski, Jean
G ebser i Šri A u ro bin do .
U sk o rije vrijem e, pojedini su filozofi p o k u šali napraviti “ pregled”
m o d ela k o ji su g e rira ju tip o v e sv je to n a z o ra što ih ljudi m o gu
ob lik ovati. Je d a n od prvih bio je W orld H y poth eses Stephena C.
P ep pera (1 9 4 2 ), k o ji je tv rd io d a p o s to je četiri sv je to n az o ra:
form istički (svijet p o sto ji k a o katego rije), m ehanistički (svijet je uzrok-
p o sljed ica), kon tekstu aln i (svijet je relacionalan) i organizm ički (svijet
je in teraktivan i relacio n alan ). Sch w artz i R ussek (vidi o d jeljak
“ Integralna m ed icin a” u 5. po glav lju) n ad o građ u ju P eppera s još
četiri: im plicitni proces (svijet im a suptilnije energije i svijest), kružna
u zro č n o st (k ib e rn e tičk i), k re a tiv n o r a z o d v ija n je (em ergen tn a
a d a p ta c ija ) i in tegrativ n a ra zn o v rsn o st (p o k u šaj in tegracije svih
p reth odnih).3
J o š jednu u tjecajnu k lasifik aciju sv jeto n azo ra prem a dostupnim
tipovim a pružio je teoretičar društvenih sistem a T a lco tt Parsons,
nižu ći sv je to n a z o re duž (p o litič k o g ) k o n tin u u m a pet glavn ih
stup njeva: desni sistem ist, desni m argin alist, srednji m arginalist, lijevi
1 1 6 / Teorija svega

m arginalist, lijevi sistem ist. Prem da ovaj pristup im a neke vrline,

po k riv a zap rav o tek jedan uski, srednjerazinski o p seg m ogućih
sv jeton azora, k a o što ćem o vidjeti. R obert Bellah je sv ojoj analizi
pristupio iz dru go g ugla i p ro n ašao četiri glavn a svjeton azora u
Americi: republikanski, biblijski, utilitarni i rom antički. M ark G erzon
ih n alazi šest: re lig ijsk i, k a p ita listič k i, ra z o č a ra n i, m e d ijsk i,
novodopski (N ew Age) i politički. Sam uel P. H untington vidi da u
svijetu prevladava sraz devet glavnih kulturalnih sv jeton azora (ili
civilizacija), a to su zap adn i, latinoam erički, afrički, islam ski, sinički,
hinduistički, pravoslavn i, budhistički i japan ski. Svi oni su dobri
prim jeri “ m eta-analize” tipova svjeton azora ko je m nogi m oderni
učenjaci sm atraju korisnim a - i oni jesu korisni, u kolik o pron ađem o
obuhvatniji kontekst iz kojeg svim a pripad a nekakvo poštovan je. (Ah,
i b aš je u tom teškoća.)
Z am isa o razina stvarn osti (ili valova p o sto jan ja) uvodi jo š jednu
vrstu sistem a in deksiranja. Bilo da rab im o Spiralnu dinam iku ili Veliki
lanac b ivanja ili razine so p stva Jan e Loevinger, p o an ta je da m ožem o
prilično lak o klasificirati tipove svjeton azora prem a razini sa m o g
sv jeto n azo ra, i brojni su teoretičari učinili u pravo to. T ek nekoliko
brzih prim jera: seksualni i vitalni svjeton azori, k a o u F reuda i
B ergsona, niču u glavnom iz razine b io lo šk o g života, ili bež m eme;
svjeton azori određeni m oću, k ao u N ietzsch ea, iz crvene mem e; racio ­
nalni svjeton azori, k ao u D escartesa, iz narančaste; postm odernizam ,
kao u D erride i L y o tard a, iz zelene; prirodni m isticizam , k a o u
T h o rcau a, iz koralne/psihičke; božanski m isticizam , k a o u sv. Tereze
A vilske, iz suptilne; a bezoblični m isticizam , k ao u M eistera Eck harta,
iz kau zaln e.4
Čini se prilično razboritim da razine bivanja i sp o zn av an ja od ista
pridonose po sto jan ju različitih sv jeto n azo ra; bilo bi sto ga m udro
uključiti ovu činjenicu u bilo kakvu stvarnu T eoriju svega.
P ostoji jo š jedan, zaključni uvjet. Bilo k o ja integralna an aliza, da
bi b ila istin sk i in teg ra ln a , m o ra p ro n aći način da svi glavn i
svjeton azori budu u osn ovi istiniti (prem da su djelom ični). N ije slučaj
da više razine pružaju točnija viđenja, a niže razine laž, praznovjerje ili
prim itivni besm isao. M o ra p o sto ja ti sm isao u ko jem su čak i
“ d je tin ja sta ” m agija i D jed M raz istiniti. Je r ti su svjeton azori jedn o ­
 Mape Kozmosa / 117

stavno način na ko ji sv ijet izgleda na to j razini ili iz tog v ala, a svi su

valovi jedinstveni i nezam jenjivi sasto jci K o zm o sa. N a m itskoj razini,
Djed M ra z (ili Z eu s ili A p olo n ili astrolo gija) jest fen om enološka
stvarnost. N em a nikakve koristi reći, “ D o b ro o n da, razvili sm o se
onkraj to g stu p n ja, pa tak o zn am o d a D jed M ra z nije stv ara n ” , jer ako
je to istina - i svi stupnjevi isp a d a ju prim itivni i lažni u svjetlu daljnje
evolucije - o n d a m o ram o priznati da su n aša vlastita gledišta, u pravo
sa d a , tak o đ er lažna (jer daljn ja će evolucija ići dalje od njih). Ali nije
slučaj da p o sto ji je d n a razina stv arn o sti, a sva dru ga gledišta su
primitivne i neispravne verzije te jedne razine. S v ak o od tih gledišta je
ispravno gledište niže, no i tem eljno važnije, razine stv arn o sti, a ne
neispravno viđenje te iste razine. Z a m isa o razv o ja o m o gu ćuje nam da
prepoznam o istine obgrljen e u istin am a, u m jesto prim itivnih prazn o ­
vjerja.5
Č e sto me p ita ju z a š to u o p će p o k u ša ti in teg rira ti razne
svjeton azore? N ije li d o v o ljn o jed n o stavn o slaviti b o gatu raznolikost
sv a k o ja k ih gle d išta bez n a st o ja n ja da ih se in teg rira ? Pa,
p repoznavanje razn o liko sti je sigu rn o plem enito pregnuće, i ja srdačn o
podu pirem taj p luralizam . M eđutim , o stan em o li sam o na stupnju
sla v lje n ja ra z n o lik o sti, u k o n a č n ic i p ro m iče m o fra g m e n ta ciju ,
otuđenje, razd v ajan je i očaj. Vi idete sv o jim putem , ja idem svojim
putem , razilazim o se u su protn im sm jero vim a - u prav o što se često
d o ga đ a lo p o d v lad av in o m pluralističk ih relativista, koji su nam
o stavili po stm o dern u b ab ilo n sk u kulu na previše frontova. N ije
d ovoljn o priznati m n oge načine na ko je sm o svi različiti; trebam o
krenuti dalje i početi prizn avati m noge načine na ko je sm o, isto tako,
slični. Inače jed n o stavn o do p rin o sim o hrpizm u, a ne holizm u. G radeći
dalje na b o gato j razn o liko sti ko ju nudi pluralistički relativizam ,
trebam o učiniti idući k o ra k i isplesti te m n oge niti u h olonsku spiralu
o b jed in ju ju ćih v ez a, isp re p leten i K o z m o s u z a ja m n o g m eđup ro -
žim anja. T re b am o , u k ratk o , krenuti iz p lu ralističk og relativizm a u
univerzalni in tegralizam - treb am o n astaviti tražiti Jedn o -u -M n o go m
koje je ob lik sa m o g K o z m o sa .
Iz tog razloga, vjerujem, trebam o pokušati ovakve tipove integrativnih
vizija. H oćem o li ikad uspjeti? N ik ad a. Trebam o li i dalje pokušavati?
Uvijek. Z ašto ? Jer nakana da pronađem o Jedno-u-M nogom e usklađuje
1 1 8 / Teorija svega

naša srca i umove s Jednim-u-M nogome koje je D uh sam što sjaji u svijetu,
blistavo.
V jerujem da je jedan tak av integralni pristup , u prav o najizvediviji
p o k u šaj predstavljanja Jednog-u -M nogom e, jer ek splicitno obuh vaća i
poštu je sve svjeton azorske zam isli spom enute u o vom poglavlju (što
ćem o i vidjeti). O vaj integralni pregled ili T e o rija svega do datn o
djeluje k a o sistem in deksiranja za sve te svjeton azore, om ogućujući
nam ta k o da cijenim o osebujni du boki d o prin o s sv ak o g a od njih. I, ne
treba ni n aglašav ati, m o ja verzija ove T S , ćak i da je po tpu n o istinita,
o su đen a je na pretakanje u daljnje, bolje verzije.
O vaj integralni sistem in deksiranja već se koristi u nekoliko
prim jena, od “ transform acijskih w eb siteo va” do “ svjetskih kn jižnica” .
Svjetski ek o n o m ski forum u švicarskom D av o su je nedavn o sazvao
nekoliko d isku sija o “ sve-kvadrantnom , sve-razinskom ” pristupu, što
je m ožda iskaz njegove pragm atičn e u po rabljivo sti.

R o ber t B ellah , M ark G er zo n

R abim o li k v ad ran te, razine, tipove i sta n ja , im am o dovoljn o

prosto ra za sve svjeton azore spom enute u o vom po glav lju. T o je
m n ogo jednostavn ije no što se čini. P ogledajm o neke konkretne
prim jere.
M n ogi od svjeton azorskih teoretičara fo k u siraju se na jedan
kvadrant i o pisu ju njegove glavne stupnjeve i/ili tipove (slika 3-6, str.
54, daje nekoliko prim jera o v o g u ob ičajen o g “ jed n o -k v ad ran tn o g”
fenom ena). R obert Bellah, prim jerice, fo ku sira se na donji-lijevi
kvadrant i njegove dvije veće razine: m itsk o-pripadn ičku (plava) s
njezina dva glavn a tipa (repu blikan ski i b ib lijsk i), te egoičko-
racionalnu (n aran časta) s njezina dva glavn a tipa (utilitarni i tera-
p e u tsk i; p o d v rsta te ra p e u tsk o g je zelena). N je g o v a a n a liza je,
vjerujem , d o b ar so cio lo šk i opis ovih četiriju razina-tipova u donjem -
lijevom kvadrantu , prem da njegove ocjene m o žda odviše naginju
prem a plavoj m em i.6
G erz o n o v a a n a liza n a la z i še st važnih “ n a c ija ” tj. “ sistem a
v je ro v an ja” u dan ašn jo j Am erici: religijski, k apitalistički, razo čaran i,
m edijski, nov o do pski (N ew Age) i politički - koji ozn ačav aju u pravo
 Mape Kozmosa /1 1 9

ono što sam i nazivi su geriraju. N je go v a an aliza, vođen a uglavnom

kroz zelenu m em u (izvanredna pluralističk a senzitivnost), jo š je jedna
korisna o p isn a fen om en ologija nekih važnijih sv jeto n azo ra prisutnih u
Americi (čije ću korelacije navesti u b ilješk am a).7 O b ratite pažnju da
sve su te “ n acije” u prvo m nizu; nem a drugoniznih nacija ili bitnih
centara stanovn ištva o k o kojih bi drugonizne organizacije m ogle
uspješn o niknu ti (G a ia ili “ tra n s fo r m a c ijsk a ” n a cija v eo m a je
zelena/ljubičasta/crvena, a k rajn je je m ala m anjina - m anje od 2 po sto
- aktivno zau zeta drugoniznim i višim pregn ućim a). Pa ip ak, bez
operativne osn ov e dru go g niza, “ novi p a trio tiz a m ” što ga G erzon
m u dro p re p o ru č u je v je ro ja tn o će, u n a jb o lje m slu č a ju , o stati
sporadičan.

V e r t ik a l n a d u b in a

K la sifik a c ijs k a sh e m a T a lc o t ta P a rso n sa p rim jer je raznih

ograničenja k o ja n a staju k a d se m n ogo razin ski fenom eni ne uzm u u
obzir. P arso n o v kontinu um (desni sistem ist, desni m argin alist, srednji
m arginalist, lijevi m a rgin alist, lijevi sistem ist) prim jer je nekoliko
tipova sv jeto n azo ra ko ji su vidljivi iz racionalnih razina - sve su to
racionalni sv jeto n azo ri. T a j sp ek tar gledišta nije vertikalna sk ala k o ja
se proteže iznad ili iznad racio n aln ih razin a, već h o rizon taln a sk ala
unutar istih k o ja se proteže od sistem ičko g v jero v an ja u unutarnju
uzročnost (desni sistem ist) do sistem ičk o g vjero v an ja u vanjsku
uzročnost (lijevi sistem ist). K a o što sm o vidjeli u 5. p o g lav lju , sv aka
razina svijesti im a razne horizon talne tipove ko ji su joj dostupni.
P o litička orijen tacija je tip d o stu p an na n ekoliko razin a (m ožete biti
lijevo ili desno crveni, lijevo ili desno plavi, lijevo ili desno narančasti
itd.).8 P o an ta je d a su o v o neovisne sk ale: h orizon talne razine n asu pro t
raznim tip o lo g ija m a d o stu p n im u nutar pojedinih razina.
P arso n so va sh em a je p o g lav ito h o rizon taln a tip o lo g ija u okvirim a
egoičko-racionaln ih v alo v a. Z a to o v a shem a ne p o k riv a (čak niti ne
prepoznaje) krajn je važne sv jeto n azo re ko ji su vidljivi iz a rh aičko g
vala (bež), m a gičk o g v a la (lju b ičasta) i m itsk o g v ala (crvena/plava) -
valo v a k o ji sad rže d o 7 0 p o sto sv jetsk o g stan o vn ištv a, a ko je P arsons
u cije lo sti p r o p u š ta ! (D a ne sp o m in je m o v iše, tra n sm e n ta ln e,
120 / Teorija svega

transpersonalne valove psihičke, suptilne i kauzalne razine, kojim a

ćem o se ubrzo vratiti.)
U P arsonsovoj shemi n edostaje, n aravno, vertikalna dim enzija
dubine koja općenito nedostaje kod svih konvencionalnih teoretičara
razm atranih u ovom e p o g lav lju .9 Z ap ra v o , svi teoretičari u ovom
poglavlju (osim Evelyn Underhill) dolaze uglavnom iz racionalnih
razina, i daju nam niz krajn je korisnih svjeton azora iz te perspektive.
N o , k ao što ćem o nastaviti uviđati, njihove važne ali ograničene
perspektive trebam o nadopuniti više sve-kvadrantnim , sve-razinskim
gledištem , naročito kad se radi o višim stupnjevim a, i jo š važnije, o
ranim stupnjevim a razvoja (ljub ičasto, crveno i plavo) koji u tolikoj
mjeri dom iniraju svjetskim stanovništvom .

F r a n c is F u k u y a m a :
Kraj povijesti i posljednji čovjek

Tri naju tjecajnija an alitičara svjetskih zbivanja d a n as su Francis

Fuk uy am a, Sam uel H un tin gton i, na p o p ularn o j razini, T h o m as
Friedm an. R azlike između njih jasn o po k azu ju različit n a glasak što ga
daju raznim kvadran tim a, razinam a i linijam a. F ukuyam a (K raj
p o v ije sti i p o slje d n ji čo v jek ) ističe e g o ičk o -ra cio n a ln u razinu
(n aran časta) i njezinu potrebu za prizn an jem so p stv a (u M aslo w o vo j
hijerahiji po treb a, potreb a za sam o p o što v an jem ). N ap o m in je d a je
liberaln o-ekonom ska država uspjela pružiti ovo u zajam n o prepo zn a­
vanje djelotvorn ije od bilo ko jeg d ru go g sistem a u povijesti. V jeruje,
sto ga, da se po tom pitanju nikakve d aljnje veće povijesne prom jene
neće d o go diti, tako da je liberalni Z ap ad , u tom sm islu, pobijedio
p ovijest, ozn ačujući njezin “ k ra j” .
Ima m n ogo važnih istina u tom što Fuk uyam a kaže. Problem je što
njegova analiza vrijedi sam o za egoičko-racionaln e, postkon ven ­
cion alne, svjetocentričke razine (n aran časta i zelena), koje, k ao što
sm o vidjeli, čine o k o 30 po sto sv jetsko g stanovn ištva. K tom e, svaka
o so b a diljem svijeta - čak i ona rođena u egoičko-racionaln oj,
liberaln oj, postkon ven cion aln oj naciji - zap očin je p o sto ja n je na
stupnju 1 (arh aički, bež), i m ora m igrirati kroz sp iralu razv o ja koji se,
 Mape Kozmosa / 121

pet ili šest glavnih stupnjeva dalje, iskazu je k ao postkonvencion alna

svijest (n aran časta). A li m anje o d trećine sv jetsk o g stan o vn ištv a u tom
uspije - uslijed čim benika u sv a četiri k v adran ta - pa tak o o statak
svijeta (ili nekih 7 0 p o sto njegova stanovn ištva) ne dijeli Fukuyam inu
ljubav sp ra m , pa ni p re p o z n a v a n je , eg o ič k o -ra c io n a ln o g vala
(narančasta), već je skloniji v a rijacijam a na arh aičko , m agičko i
m itsko (lju b ičasta, crvena i p lava). D ak le, F uk uy am a svoju analizu
temelji na n a ra n ča sto j m em i lijevih k v a d ra n a ta i na liberalno-
kapitalističkim ek o n o m skim čim benicim a u donjem -desnom k v ad ­
rantu, ali tim e izo stav lja p red-n aran časte stupnjeve razv o ja koji sadrže
većinu sv jetsk o g stan o vn ištv a.

S a m u e l P. H u n t i n g t o n :
Sukob civilizacija

U prav o je o v dje an aliza Sam uela H un tin gto n a iznim no korisn a. Jer
“ isp o d ” svjetocentričkih, postkon ven cion aln ih , naran častih i zelenih
m em a, nalaze se korijeni i tem elji raznih etnocentričkih civilizacija
(uključujući n ašu ). P rem da m n oge od ovih etnocentričkih civilizacija
sadrže svjetocentrične ideale, ip ak m ase ljudi u sv ak o j civilizaciji
o staju sn ažn o u lju b ičastim , crvenim i plavim (i rjeđe, narančastim )
valovim a ra zo d v ijan ja svijesti. H u n tin gto n o v a an aliza don o si devet
ovih civilizacijskih b lo k o v a: za p ad n i, latinoam erički, afrički, islam ski,
sinički, h induistički, prav o slavn i, b udh istički i ja p a n sk i (vidi sliku 6-1).
O vo su h orizon talne tekton ske ploče ljudske kulture, a uzeti ih u obzir
je ap solu tn o presu dn o . O ve su ploče, u vjerljivo tvrdi H un tin gton,
među glavn im p o k retačim a u m eđ un aro dn oj politici, po slo v an ju ,
rato v an ju i d ip lo m a ciji.10
K a o što ćem o vidjeti, prem da H un tin gton d aje prilično široku
definiciju civilizacije, p o seb n o se fo k u sira na donji-lijevi kvadrant, ili
kulturu u specifičnom sm islu .11 A njegove su prepo ru ke veom a
ob ojan e p lavo m m em om , ili konzervativno-repu b lik an skim stavom
(koji nije nužno to lik o loš k o liko n as m nogi liberali u vjeravaju: sjetite
se, 70 p o sto sv jetsk o g stan o vn ištv a je p lava ili niže, pa o n da, kad si u
R im u ... Štoviše, konzervativci su - u prav o zato što prepoznaju
 122 / T eorija svega

Slika 6-1. Civilizacijski blokovi. Preuzeto s dopuštenjem iz Samuel P. Huntington,

of Civilizations and the Remaking of World Order (New York, Simon & Schuster, IWfr).
 Mape Kozmosa / 123

unutarnju uzro čn o st i stupnjeve nutrine sve d o plave m eme - često

puno pou zdaniji i realističniji suci ovih unutarnjih dom ena od liberala,
koji ih ob ičn o uopće ne prizn aju, p a ta k o do slo v n o lete n aslijep o kroz
unutarnje teritorije dok istovrem eno zah tijevaju vanjske prom jene.)
N ajvećim dijelom ljudske povijesti lijevi i desni kvad ranti razvijali
su se u k o rak jedni s dru gim a. U donjem lijevom , evolucija iz a rh aičko g
(bež) do m a g ič k o g (lju b ič a sta ) do m itsk o g (crv en a/p la v a ) do
ra cio n a ln o g (n a ra n č a sta ) b ila je u d o n jem de sn o m p o p ra ć en a
tehnološkim razvojem ko ji se u sp o red o k retao iz sa k u p lja čk o g do
h o rtik u ltu raln o g d o a g ra rn o g d o in d u strijsk o g (vidi sliku 4-4).
M agički sv jeto n azo ri im ali su sa k u p lja č k u o sn ov u , m itski svjeton azori
agrarnu osn ov u , racionalni svjeto n azo ri in dustrijsk u o sn ovu , i tako
dalje.
Ali s n ican jem m o d e rn iteta (ra c io n a ln o -in d u strijsk i stu p an j),
rastuća g lo b alizacija ek o n o m ske razm jen e učinila je m ogućim jedan
veom a intenzivan tip kro s-raz in sk o g fen om en a: za prim jer, plem enske
kulture m o gu doći u p o sje d racio n aln o -in du strijske teh nologije, često
s u žasnim po sljed icam a. N a d a lje , isti tip kros-razinske d o stup n o sti
m o gao se do go d iti u n u tar pojedine kulture: A uschw itz je bio proizvod
racionalno-teh nološke sp o so b n o sti (n aran časta) u ru k am a iznim no
p reracionalne (crven a/plava) etnocentrične agresivn osti. D an as si
go tov o sv a k o etničko plem e ili feu dalni p o red ak m ože pribaviti
n u klearno, b io lo šk o i kem ijsk o o ružje ko je po v ijesn o sam i nikad ne bi
m ogli p roizvesti, a po sljedice su d o slo v n o eksplozivne. K a o što sm o
počeli isticati u p reth o dn o m p o g lav lju , u prav o zato što su desni
kv adran ti sasv im m a terijaln i, ove m aterijalne artefak te (od teh no­
loških m o d aliteta d o a to m sk o g o ru žja) m ogu si pribaviti pojedinci na
go tov o sv a k o j razini un utarn jeg, lijev ostran o g ra zv o ja , čak i a k o ih
sam i n ikad ne bi m ogli proizvesti. O v akv i fenom eni čine kros-razinsku
an alizu k v a d ra n a ta , razin a i linija n ezao bilazn o m u dan ašn jo j svjetskoj
politici, d o k p r o p a st o su đ u ju analize ko je čine m anje od to g a. (N a ovu
važnu tem u v ratit ćem o se m alo kasn ije.)
Bitna p o a n ta je jed n o stavn o da civilizacije, jednim dijelom , iskazu ju
piram idu ra zv o ja , gdje što je razin a razv o ja v iša, to je na njoj m anje
po jed in aca. O v o znači da se go m ila sv jetsk o g stan o vn ištv a, k a o što
sm o rekli, n alazi na ran im , osn ov n im v alo v im a - prvenstven o
lju b ičasta, crvena i p lava m em a (i rjeđe, n aran časta). O vo nije m oraln a
124 / Teorija svega

prosu db a; ne sam o da svi ti stupnjevi vrše ključne funkcije u svakoj

kulturi, već su nužni temelji za daljnji razvoj. Svak a o so b a , u svakoj
kulturi, m a koliko “ v iso k o j” ili “ n ap red n o j” , počinje rođenjem u
polju 1 i u veliko razodvijan je kreće odatle. Sto ga je prim arna
direktiva djelovati na načine koji će, u gran icam a naših najboljih
prosudb i, štititi i prom icati zdravlje čitave spirale razv o ja, a ne nepra­
vedno privilegiran om iljeni val.
O vo tako đer znači da će nova “ realp o litik a” uzim ati u ob zir cijelu
sp iralu, sh vaćajući istovrem eno da golem a većina stanovn ištva ostaje
u ljubičastoj/crvenoj (prekonvencionalno) i plavoj memi (konven­
cion alno). T a k o golem a većina sv jetsko g stanovn ištva prebiva u
po jasu od egocentričn og do etnocen tričnog, a ovi etnocentrički
blokovi će im ati velik utjecaj u ob lik ovanju svjetskih struja (kao što
H un tin gton kaže). N e jedini, ali veom a važan utjecaj. K a o što sm o
vidjeli u 1. poglavlju, Beck i C o w an procjen juju da je 10 p o sto u kup­
nog sv jetsk o g stanovn ištva ljub ičasto , 2 0 p o sto crveno i 4 0 posto
plavo - po tom e o k o 70 p o sto sv jetsko g stanovn ištva im a grav itacijsko
središte svjesnosti na etnocentričkoj razini ili jo š niže: izvanredna m asa
čovječan stva.
T o tako đer znači da o k o 70 p o sto sv jetsko g stanovn ištva ne doseže
razinu na ko jo j F ukuyam ina analiza počinje djelovati. (K ad budem o
očekivali da g o tov o 100 p o sto sv jetsko g stanovn ištva m ože dostići
n arančastu u nutar životnog vijeka, to bi m o g ao biti svojevrsni “ kraj
p o v ijesti” po Fukuyam inim kriterijim a - ali od to g a sm o udaljeni
stoljeće ili dva, najm an je. O sim to g a, slijedi zelena, zatim žuta, zatim
tirkizna, zatim ko raln a, zatim psih ičk a... Čini se, n ažalost, da povijest
m ožda nem a kraja...)

V e r t ik a l n o i h o r iz o n t a l n o

N a nesreću, H un tin gtonova je an aliza, prem da b riljantn a i korisna

u izvjesnoj m jeri, u glavnom vođen a na horizon talnoj sceni. On
prizn aje p o sto jan je i du bo ku v ažn ost ovih velikih civilizacijskih
b lo ko v a, ali ne priznaje vertikalne razine razv o ja (npr. ljub ičasta,
crvena, plava, n aran časta, zelena, žuta) koje su zap rav o ključni
 Mape Kozmosa / 125

arh eo lo šk i slo je v i u ovim b lo k o v im a. H u n tin gto n nam pruža

površinsko iščitavanje d a n as prisutnih veom a stvarnih teritorija, ali ne
daje nam du bo ku razvojn u an alizu in frastrukture ovih blokova.
Pridodam o li vertikalnu dim enziju njegovoj h orizontalnoj analizi -
prepoznajući ne sa m o tektonske ploče već i arh eološke razine u tim
pločam a - d o b it ćem o pu no integralniju perspektivu za donošenje
zdravijih političkih prosudb i.
D opustite mi da iznesem n ekoliko prim jera za ovaj sve-kvadrantni,
sve-razinski pristup. Slika 6-2 je d ijagram iz rad a D ona Bečka i
G raham a L in sco tta The C ru cible: F o rgin g South A fric a ’s Future.
Pokazuje m em etički prosjek k o d odraslih stan o vn ika Sjedinjenih
D ržava, E u rope, su b -sah arsk e A frike i Južn e Afrike. Pridodamo li
ovakvu analizu H un tin gtonovoj horizontalnoj analizi, dobit ćemo
trodimenzionalni, integralni indeks onoga što se u raznim populacijam a
stvarno događa i razvija - politički, vojno, kulturalno i tako dalje.
(Beck je preko 60 pu ta p u to v ao u Ju žn u A friku, da bi radio s
ljudim a koji su rastav ljali ap arth e jd . L ib erali, n arav n o , obično drže da
su “ stu p n jev i” i “ razin e” m argin alizirajući i opresivni, no to je
zap ravo točno sa m o u slu čaju zlo u p o rab e stupnjevitih zam isli, a i tad
sam o kod ljudi koji bi io n ak o n asto jali tlačiti druge, rabeći bilo

Slika 6-2. Mozaik vrijednosnih sustava. Preuzeto s dopuštenjem iz

Don Beck i Graham Linscott, The Crucible: Forging South Africa’s Future
(Johannesburg, Južna Afrika: The New Paradigm Press, 1991).
126 / Teorija svega

Beck je bio neum oran u o b jašn javan ju da ispravno uporabljene

stupnjevite zam isli u stvarnosti pom ažu o slo bađan je ljudi od rasnih
stereotipa: “ N em a crnih i bijelih ljudi; po sto je ljubičasti ljudi, plavi
ljudi, n arančasti ljudi, zeleni lju d i...” N im alo ne čudi da su mu i
N elson M andela i vođa Z ulua M ongosuth u Buthelezi o dali priznanje
za inovativan rad u ovom području.)
U ovom se dijagram u nekoliko stvari odm ah ističe. Eu ropa i
A m erika im aju grav itacijsko središte u n arančastom , sa snažnim
oblin am a u plavom i zelenom (većina “ kulturnih ra to v a ” vodi se
zap rav o između plavih konzervativaca i zelenih liberala, na što sam
po k u šao ukazati u B oom eritisu). Su b sah arsk a A frika je jo š uvijek
centrirana u ljubičasto-crvenom p o jasu plem enske svijesti. Sjevernom
A frikom i znatnim dijelom Srednjeg Istoka v lad aju snažni plavi
patrijarh ati i feudalna uređenja (zasnovan a uglavnom na uskoreli-
gijskim asp ektim a K u rana). T a k o H untingtonovi horizontalni civili­
zacijski blokovi ustvari sadrže i vertikalne mem etičke strukture, a
bitno je uzeti u obzir obje ove dim enzije.
Ju žn a A frika predstavljala je naročito zahtjevnu situaciju u pravo
sto ga što se radilo o su daru k ak o različitih horizontalnih civilizacija
(eu ro pske i su b -sa h a ra sk e afričke) ta k o i različitih vertikalnih
m em etskih struk tu ra (ljubičasta/crvena n asu pro t p lavo j/n aran často j).
A parthejd je bio tipično plavo-struk tu ralno uređenje. (D om inatorske
društvene hijerarh ije na Z a p a d u i Istok u - od a p a rth e jd a do
kastin sk o g sistem a - temelje se go tov o isključivo na plavim , m itsko-
pripadničkim struk tu ram a.) N a ovim plavim o sn ov am a, bijelci su u
Africi izgradili snažnu, n aran častu, kapitalističku državu. K ad je
aparth ejd srušen - veom a naglo i m ožda s prem alo razm išljan ja što će
ga zam ijeniti - Ju žn a A frika se n ašla u rasulu. N a rav n o , aparth ejd je
trebalo dokinuti, ali Ju žn o afrik an cim a je trebalo više vrem ena da
razviju vlastitu plavu strukturu k o ja će zam ijeniti eu ropsku verziju.
Beck, koji je o stao blizak ju žn oafričkim v o đ am a, kaže da ovaj proces
napreduje kolebljivo, s teškim trzajim a. (N isu pom ogli ni zeleni
liberali koji su, uz stan d ard an n edo statak vjere u unutarnje stupnjeve,
jednostavn o inzistirali da sve plave strukture budu oborene, što je
o sak atilo čitavu spiralu.)
K a o u Ju žn o j Africi, m noge o d ista teške m eđun arodn e situacije
p o sljed ica su kako su k o b ljen ih civ iliz a cijsk ih b lo k o v a (na
 Mape Kozmosa / 127

horizontalnoj skali) tak o i zaraćenih m em a (na vertikalnoj). V ijetnam

je bio beskrajni šk rip ac dviju sudarenih civilizacija (siničke i zapadn e)
na različitim razvojn im razinam a (crvena/plava i narančasta/zelen a),
uslijed čega je am erička k o rp o rativ n a država zapela u kaljuži starih
nacija i feudalnih im perija.
Srpski su ko b bio je apsolutni k o šm ar jer je ob u h v aćao silovit sraz
barem tri civilizacijska b lo ka (pravoslavn i, islam ski, zap ad n i) kroz
najm an je četiri razvojn e razine (ljub ičasta etnička plem ena, crveni
feudalni im periji, plave stare nacije, i narančaste/zelene države).
Slo b o d an M ilošević je zauzeo plavu drevnu naciju Srbiju i razu zd ao
crveno-plem ensko etničko čišćenje, silovan je i m učenje. Senzitivni-
zeleni liberali Bill Clinton i T o n y Blair intervenirali su u po k u šaju da
zaštite zelena ljudska prav a, po k u šaju koji n aišao na gluhe uši u
plavim drevnim nacijam a R usiji, Kini i Iranu, ko je i C linton a i Blaira
sm a tra ju z b iljsk im ratn im zlo čin c im a (a iz n jih o ve m em etsk e
strukture, ovo je sasvim razu m ljivo). N išta se bitno nije prom ijenilo u
tom po d ru čju ; tektonske ploče i m em e o staju su prostavljen e na krajn je
nestabilan način, sprem ne za sljedeći potres.
V ažn a u lo ga vertikalnih valo v a ili m em a m ože se d o d atn o vidjeti u
reunifikaciji N jem ačke. N jem ačk i narodi dijele isti civilizacijski blok,
istu genetsku b azu, i m n ogo iste povijesti. Pa ip ak, uslijed d o g a đ a ja u
h ladnom ratu , Istočna N je m a čk a je p a la po d vladavinu m arksističk e
fun dam en talističke državne m oći p o stav ši, u biti, p lava stara n acija, s
vladav in o m jedne stranke i p o slu šn o šću d ržavi; dok je Z ap ad n a
N je m a čk a n astav ila svoj razvoj u n aran častu ko rp o rativ n u državu sa
sn ažnim zelenim elem entim a. P onovno u jedinjenje je sto ga u glavnom
bilo problem u sklađ iv an ja o v a dva prilično različita kulturalno-
razv o jn a vala (plave i narančaste/zelene). N a rav n o , u pozadini obje
N jem ačk e vreba privrem eno ludilo regresije iz d ru go g sv jetsk o g rata
d o razin e lju b ič a sto g /c rv e n o g etn ičk o g čišćen ja i h o lo k a u sta ,
prov o đen o iznim no m oćnom n aran často m teh nologijom : m odernitet
je o m o gu ćio o vaj osebujn i kros-razinski k o šm ar. Poteškoće s ko jim a se
N je m a čk a susreće u svojem pon ov n o m ujedinjenju nisu proizvod
h o rizon taln o g sraza civilizacija, već vertikalnog su k o b a m em a.
Slično je u slučaju S o v jetsk og Saveza. Prem da naizgled m oderna
držav a, im ao je in frastru ktu ru plave stare nacije s totalitarnim
režim om , vladav in o m jedne stran ke, do go v o rn o m ek on om ijom i
128 / Teorija svega

kolektivističkim idealim a. P ošto se n aran často, individualističkom

inicijativom pok retano kapitalističko tržište ne m ože razvijati u tim
prilikam a, kad je naglo uvedeno nešto nalik tržišnoj ekonom iji, stara
se nacija nije razvila naprijed u n arančastu m odernu državu već je na
m noge načine regresirala natraj u crveni feudalni im perij, ispunjen
zaraćenim b an dam a, krim inalnim ratnim go sp o d arim a i ruskom
m afijom koja kontrolira znatan dio tržišta. O vo je pop raćeno korela-
tivnim strukturalnim deficitim a u donjem -desnom kvadrantu, dok
stara nacija n astav lja svoj teški razvoj u m odernu državu. N e treba
p osebno n aglašav ati da su R usiji u ovom trenutku zelena ljudska
prava n ajm an ja briga ili interes.
Sličnu kulturaln o-razvojn u borbu svjedočim o u kopnenoj Kini, gdje
se plava stara nacija trza u koracim a prem a n aran častoj m odernoj
državi. O pćenito govoreći, ovom razvoju ne pom aže zeleno isticanje
ljudskih prava k ao glavne teme. Plave nacije intuitivno (i ispravno)
razum iju da će zelena ljudska prava korozivno rastvoriti plavu
strukturu, a to je form ula za p ro p a st Kine. T ek k ad a naran časta in fra­
struktura - sa sv o jom rastućo m srednjom k laso m , teh nologijom ,
poštivanjem objektivnih ljudskih p rav a, i o slo b ađ an jem individualne
inicijative - počne hvatati korijene, tek tada ljudska prava im aju
ik ak vog zn ačenja, a kam oli privlačnosti. Č ak i da p lava n acija želi
preći u zeleni pluralizam , ona to struk tu ralno ne m ože, pa stoga
inzistiranje na tom pitanju jedn o stavn o doprinosi rastu reakcionarnih
i paranoidn ih o d go v o ra.
Sve navedeno iskazuje središnju činjenicu civilizacija i njihovih
nedaća: vanjski se razvoji m ogu im plem entirati i o držati jedino s
korelativnim unutarnjim razvojim a. N ije slučaj da je jedno važnije od
d ru go ga, već da se svi ovi uspinju i p ad aju zajedno. Sve-kvadrantna,
sve-razinska analiza daje nam uporište u ovom isko n sko m pitanju.

Z l o č esta zelen a m em a

Prem da je H un tin gtonov pristup lišen vertikalne dubine, do b ro

analizira kako horizontalni civilizacijski blokovi sn ažno uvjetuju
m eđun arodn u politiku , trgovinsku razm jenu, ku lturaln o općenje i rat.
Č itava analiza - viso ko preporučen a - sv jed očanstvo je činjenici da je,
 Mape Kozmosa / 129

u velikoj spirali razv o ja od egocentričk og d o etnocentričkog do svjeto-

centričkog, go lem a većina sv jetsk o g stanovn ištva na etnocentričkom
stupnju i d a će ta k o o stati n eodredivo d u go (kao što je bila
tisućljećim a). O v o ne znači da svjetocentričke kulture ne m ogu ili neće
iznicati - za p rav o , H un tin gton vidi neke po k azatelje da se ovo upravo
događa (što ćem o i vidjeti) - ali grav itacijsk o središte u raznim
civilizacijskim b lo ko v im a je izrazito etnocentričko, a uslijed piram ide
razvoja ovi etnocentrični grozdovi će uvijek biti snažni (i često
dom inantni) čim benici u p ojedin ačn oj i ku lturaln oj svijesti.
H un tin gton zatim prelazi na političke preporu ke, i nem a nikakve
su m n je: o ne su iz ra zito p la v a m em a (o pće re p u b lik a n sk o -
konzervativno viđenje svijeta). T o je često razb ješn javalo liberale (i
zelenu m em u), jer je protiv n o njihovim ustanovljen im ciljevim a razn o ­
likosti, m ultiku lturaln osti i senzitivnosti. M eđutim , jo š jednom , kao u
slučaju Fukuyam ine analize, liberalna-zelena an aliza vrijedi sam o za
veom a m ali p o sto ta k sv jetsk o g stan o vn ištv a. Beck i C o w an su otkrili
da je u zelenoj m em i m anje od 10 p o sto sv jetsk o g stanovn ištva (gotovo
sve u nutar z a p ad n o g civ ilizacijsko g b lo k a, što je strašn a n eugodnost
zelenim m u ltik u ltu ra listim a , k o ji z a g o v a ra ju sve o sim zap ad n e
civilizacije).
K tom e, da bi se o sta ta k svijeta razvio d o zelenog, pojedinci se
m oraju razvijati od ljub ičaste d o crvene d o plave do n aran časte do
zelene. K a o što Beck i C o w an (i go to v o svi razvojni istraživači)
n e prekidn o ističu , p la v a m em a (p o d b ilo ko jim im enom ) jest
a p so lu tn o p re su d a n , n e iz b jež an , n u žan s a s to ja k i tem elj viših
stupnjeva (uključujući zelenu m em u), a opet zelena podu zim a go tov o
sve u sv o joj m oći da uništi plavu gdje go d ju pron ađe. Riječim a
Spiralne din am ike, “ zelena rastvara p la v u ” - a čineći tak o , kao što
kaže Beck, “ zelena je d onijela više štete u zadnjih trideset go din a od
bilo ko je druge m em e” .
N ije stv a r u p o g re šn o sti o n o g a što zelena g o v o ri; stv ar je
jedn ostavn o u vrlo lošem tim ingu. Č itav svijet - i bitan dio A m erike -
jed n o stavn o nije sp rem an za zeleni plu ralizam . Š toviše, na što
H un tin gton isprav n o u k azuje, nijedna civilizacija u povijesti nije
preživjela s pluralističk im p ro g ram o m - ali ne iz razlo ga, k ao što
H un tin gton vjeruje, što nijedna civilizacija tak o ne m ože preživjeti, već
jednostavn o sto ga što , d o k više od 10 p o sto stanovn ištva nije uistinu
130 / Teorija svega

u zelenoj memi, kulturalno grav itacijsko središte biti će izrazito pred-

zeleno, pa će kultura k o ja nastoji svim a niz grlo n agurati pluralizam i
m u ltikulturaln ost popucati po šavovim a prije negoli stignete izgovoriti
“ d ek o n stru k cija” . T o je ono što Beck misli kad kaže da šteta koju je
zelena m em a donijela nadilazi korist i do b ro - a ista stvar doživjela je
H untingtonovu oštru kritiku.
R azlika je, m eđutim - i to veliko m eđutim - da Beck daje post-
zelenu analizu, zasnovan u na prim arnoj direktivi: naim e, kad zelena
rastvara plavu, o slablju je čitavu spiralu razv o ja. O vo onem ogućuje
dalji razvoj ljubičaste i crvene m eme, jer nem a plave baze k o ja bi
prihvatila razvoj. Z elena na taj način strahovito oštećuje čitavu spiralu
lju dsko g razv ijan ja, k ak o ovdje [u A m erici], ta k o i diljem svijeta,
po n ištav aju ći svoje neporecive b lago dati, koje m ože ostvariti i koje je
već o stv arila. Prim arna direktiva je d a se sve mem e, uključujući plavu
i zelenu, vide i razum iju k ao nužni dijelovi čitave spirale, čim e se
svakoj m ože om ogućiti da pruži svoj jedinstveni do prin o s ukupnom
zdravlju spirale.
H un tin gton, s druge strane, nudi pred-zeleni n ap ad na zeleno. On
zastu p a plavo jer ne voli zeleno. (N e n a p a d a zam isao tako zvan o g
“ m eđun aro dn og p lu ralizm a” , koji prepoznaje v ažn o st i legitim nost
glavn ih civ ilizacijskih b lo k o v a - z a p rav o , H u n tin gto n je veliki
zagovorn ik m eđun aro dn og pluralizm a. O n n a p ad a m u ltikulturaln ost
u Am erici, o sjećaju ći da ova rastvara određene nužne temelje.) Iz ovog
ra zlo g a m n ogi su lib erali p o sv em a ig n o rira li d o b re to čke
H u n tin g to n o v a p ristu p a . P rem da su H u n tin gto n o v e p rep o ru k e
izrazito plave, uprav o tu u m nogim slučajevim a treb am o početi.
Z eleno je, nehotice ili ne, oštetilo plave in frastru ktu re i ovdje i drugdje
u svijetu, pa je struk tu raln a “ g e n e ralk a” m u dar potez (kojim se
p o p rav lja ono što je G eorge W. Bush n azvao “ m ekano licem jerje
um anjenih o ček iv a n ja ” ).
N a čvrstim plavim i zatim narančastim tem eljim a m ogu se graditi
zeleni ideali. Bez plavo g i n aran častog , nem a zelenog. Z a to je zeleni
n apad na plavo i n aran často d u b o k o su icidalan. I to nije sve, jer kad
v iso ko razvijeni, postfo rm aln i zeleni val za go v a ra svaki m ogući
“ m ultiku lturaln i” pokret, on da zap rav o o h rab ru je druge da ne rastu
prem a zelenom . Što je zeleni val uspješniji, to više sa m o g a sebe
uništava. D ak le, zelenoj m emi je veom a korisno usvojiti prim arnu
 Mape Kozmosa / 131

direktivu i raditi na osn aživanju čitave sp irale razv o ja, a ne u svajati

redarske-lijeve im perative koji svim a n alažu senzitivnost.
Z elena m em a - k o ja o b u h v ać a približno 2 0 p o sto o d ra slo g
am eričkog stan o vn ištv a, te je srž p o g rešn o nazvane “ integralne
kulture” P aula R ay a - sa d a im a priliku preći u drugi niz i zbiljske
in tegralne k o n stru k c ije . Z e le n a m em a je v la d a la a k a d e m sk im
krugovim a, ku lturnom elitom , i velikim dijelom liberalne politike
posljednja tri desetljeća, ali sa d a je sa svih stran a dovedena u pitanje
(njezine u nutarn je proturječn o sti, prom ašen i politički p rog ram , gru b a
n etolerancija po licije za p o litički k o rektn o razm išljan je, njezino
svojatan je su perio rn osti u svijetu gdje n av o dn o ništa nije su perio rn o,
nihilizam i n a rciz a m e k stre m n o g p o stm o d e rn iz m a , a g re siv n a
m arginalizacija h o larh ija i o tu d neim anje integralne vizije). K a o što
biva kad bilo k o ja m em a počne gubiti svoju h egem oniju, njezini
inkvizitori pok reću često rato b o rn u i reak cion arn u o b ran u - ko ju u
ovom slu čaju m ožem o n azvati “ zločesta zelena m e m a ” (ko ja je
posebice d o m b o om eritisa). I u p rav o su b oom eritis i Z Z M d a n as
među glavn im preprek am a k istinski in tegralnom , ob uh vatnijem
pristupu. H o će li se h egem on ija Z Z M urušiti unutar deset ili d vadeset
godina - o stav ljaju ći za so b o m m n oge pozitivne, važne, nužne funkcije
zdrave zelene m em e - ili će o p stati go rk o sve do sm rti svojih
sljedbenika (očekivani tijek d o g a đ a n ja , a k o je suditi p o povijesti),
o staje za vidjeti.
K a k o bilo, što je više ljudi u zelenom v alu , više ih je sprem no skočiti
u h ip er-prostor dru gonizne svijesti, gdje se istinski integralni pristupi
svjetskim prob lem im a m ogu osm isliti i im plem entirati.

S v je t sk a C iv il iz a c ija

H un tin gto n sv o ju plavu rasp rav u zaklju čuje prizn an jem izran jan ja
postkon ven cion aln e, svjetocentrične, Svjetske Civilizacije (H un tin gton
u ov o m slu čaju rab i veliko “ C ” ), k o ja u p rav o sa d a p o lak o niče, a
o b uh v aća ne sa m o narančastu/zelenu , već počinje intuirati integralne,
drugonizne v alove - sv o jev rsn a in tegralna, glo b aln a, Svjetsk a C ivili­
zacija. H un tin gto n o v e prepo ru ke ne do laze iz te razine, što on
132 / Teorija svega

prepoznaje, kao što prepoznaje i da se svijet sp o ro kreće u tom inte­

gralnom sm jeru.
H u n tin gto n n ap o m in je da je ono što se č e sto naziva
“ u n iv erza lizm o m ” z a p ra v o sa m o im p e rija liza m ; to je st, jedn a
civilizacija (kao zap adn a) po k u šav a nam etnuti svoje vrijednosti svim
drugim . T o je univerzalizam koji H untington i ja jed n ako kategorički
o db acu jem o. Ali H untington kreće prem a univerzalizm u “ zajed­
n ičko g” , što znači d a, pored prepoznavanja i u važavan ja mnogih
važnih razlika među ku lturam a, trebam o n asto jati po što v ati one stvari
koje su nam zajedničke k ao ljudskim bićim a k o ja žive na veom a m aloj
planeti, a to je zdravi univerzalizam koji sn ažno podupirem (nazivam
ga jo š je d in stv o -u -ra zn o lik o sti, u n iverzaln i p lu raliz a m , u n itas
m u ltiplex, univerzalni in tegralizam itd.). “ U m ulticivilizacijskom
sv ijetu ” , kaže H un tin gton, “ konstruktivni kurs je od b aciv ati univer­
zalizam [im p e rijaliz am ], p rih v atiti ra zn o lik o sti [m e đ u n a ro d n o g
pluralizm a], i tražiti zajedničko [zdravi univerzalizam ].” Slažem se u
cijelosti, barem što se o vog tiče.
A što se tiče zdrav o g univerzalizm a i Svjetske C ivilizacije -
integralne Civilizacije - H un tin gton, vjerujem ispravno, zaključuje
“ ak o ljudi ik ada razviju univerzalnu civilizaciju, ona će narasti
postepen o kroz istraživanje i širenje svega što je zajedničko. Sto ga ...,
narodi u svim civ ilizacijam a trebaju tražiti i n asto jati proširiti svoje
v rijed n o sti, in stitu cije i p rak se k o je dijele s n a ro d im a dru gih
civ ilizacija.”
Potom prelazi na središnje pitanje, a to je tran sfo rm acija iz
etnocen tričkog (plava) u svjetocentričko (i integralno): “ O vo pregnuće
prido n ijelo bi ne sam o ogran ičav an ju su d a ra civ ilizacija, već i
osn aživanju Civilizacije u jednini [ne im perijalizm a, već zdravog
univerzalizm a]. Jed in stve n a C ivilizacija o d n o si se v je ro ja tn o na
složenu m ješavinu viših razina m o raln o sti, religije, učenosti, um jet­
nosti, filozofije, teh nologije, m aterijaln o g b la g o sta n ja , i m oguće
drugih stv a ri” (m oj kurziv). D rugim riječim a, rekao bih, različite
razvojne linije ili struje (m oraln ost, religija, učenost, um jetnost itd.)
kreću se kroz razvojne razine (ljub ičasta, crvena, plava, n aran časta,
zelena itd. - ili, u k ra tk o , ego c en trič k a > etn o cen trič k a >
svjetocentrička), a što je razina razv o ja u različitim linijam a viša, to su
veći izgledi za iznicanje Svjetske Civilizacije - u pravo zato što se
 Mape Kozmosa / 133

tektonske ploče o d ista kreću iz egocentričkog kroz etnocentričko u

svjetocentričko. H un tin gto n o v a nas an aliza p o dsjeća da je golem a
većina sv jetsko g stanovn ištva jo š uvijek etnocentrična, a realpolitici ne
preostaje doli to uzeti u ob zir želi li stvarn o dostići svjetocentričko -
bilo što.
Isto v re m e n o , sv jeto ce n tričn a C iv iliz a c ija nije je d n o o b ra z n a ,
im perijalistička, h om ogenizirana k a ša , već b o gati goblen jedinstva-u-
raznolikosti, s jedn akim n aglask o m na razn o liko sti i na jedinstvu.
O vakva civilizacija, m eđutim , n ikako ne prom iče sa m o etnocentričku
raznolikost, jer to vodi svim u žasim a - fragm entaciji, otuđenju i ratu
- što ih H un tin gto n o v a k ro n ika bilježi na d u b o k o uznem irujući način.
H un tin gton p o to m iznosi klju čno pitanje, kojem je čitava knjiga
uperena: “ K a k o m apirati u spo n e i pad o v e čo v ječan stv a u razvijanju
C ivilizacije?” T e k što p o stav i ov o pitanje, kn jiga završi.
M o ja je su gestija, n arav n o , da pristup “ svi-kvadranti, sve-razine,
sv e-lin ije” d a je n a jb o lju d o stu p n u m e to d u za m a p ira n je o v o g
izv an redn og ra z v ija n ja o d e g o cen trič k o g d o etn o cen trič k o g do
svjetocentričkog, u svim njegovim o p asn im u spo n im a i pado v im a,
čineći ta k o prijateljsk ijim a brzace, struje, virove i zavoje što vode k
obećanoj zem lji svjetocentrične C ivilizacije i u n itas m ultiplex. A to nije
krajn ja zav ršn a to čk a , već jed n o stavn o jedan novi početak.

T h o m a s L . F r ie d m a n :
Lexus i maslina

T h o m a s L . F riedm an, prem da ga m n ogi sm atraju pukim popula-

rizatorom , u spijeva točno u k azati na nekoliko stavki koje drugi
an alitičari p rev iđaju ili p ro p u šta ju n aglasiti. N a ža lo st, njegov pregled
je stv ar stro g o p o v ršin sk a ili h o rizon taln a, k o ja se sasto ji od šest
važnijih dom en a ili stru ja, lišenih bilo kakvih razina ili v alo v a. (O vaj
sravnjen i ili p lo šn i p ristup , koji ignorira presu dn o važne valove
razv o ja, nije o se b u jan F riedm anu već, k a o što sm o vidjeli kroz čitavo
poglavlje, tvori stan d ard n i pristu p u većini današnjih političkih i
so cio k u ltu raln ih a n a liza , u k lju ču ju ći rad o v e a u to ra k a o što su
H un tin gton, Z bign iew Brzezinski, Paul Kennedy, R o b e rt K ap lan itd.;
134 / Teorija svega

koliko go d je njihov rad inače bio vrijedan divljenja, i koliko god

njih ove djelo m ičn e istine treb a p o tp u n o uključiti u b ilo ko ju
integralnu analizu).
F riedm anovih še st do m en a ili stru ja jesu : p o litik a , ku ltu ra,
n acionalna sigurnost, financije, teh nologija i o ko liš; a on sm atra da za
razum ijevanje bilo koje od njih, trebate ih n asto jati razum jeti sve.
Z atim čestita Paulu Kennedyu i Joh n u Lew isu G ad d isu na p o k u šaju da
budu više “ in tegralni” i “ glo b a ln i” , i prem da n apo la p o državam taj
potez, “ g lo b a ln o ” koje oni preporu čaju je glo baln a ravnica, sravnjena
M reža Ž iv o ta, m eđupovezanost na jednoj razini, a po tpu n a o dsu tnost
vertikalne dubine. “ U eseju koji su napisali za je d n o ” , kaže Friedm an,
“ G ad d is i Kennedy se žale na činjenicu da prečesto, u previše zem alja,
u pravo partiku laristi stvaraju i analiziraju m eđun arodn u politiku i
vanjske poslove. ‘Ti su ljudi’, pišu ta dva po v jesn ičara s Y alea,
‘savršeno kom petentni u sagledav an ju dijelova slike, ali im aju po teš­
koća s viđenjem cjeline. R azv rstav aju prioritete, provode ih odvojen o
i istovrem eno, bez da zastanu razm isliti k ak o m ožda jedni om etaju
druge. Pouzdan o idu od stabla do sta b la, ali iznenade se kad shvate da
su izgubljeni u šum i. Veliki stratezi prošlo sti sagled av ali su i šum e i
drveće. Bili su generalisti, a operirali su iz ek o lo šk e perspektive.
R azum jeli su da svijet je m reža, u ko jo j preinake učinjene ovdje
neum itno im aju posljedice tam o - da sve je m eđupovezano. G dje,
m eđutim , p ron aći generaliste d a n a s? ... P rev lad av aju ći trend u
sveučilištim a i think tank sk up in am a ide prem a sve užoj specijalizaciji:
viša se vrijednost pripisuje d u bo ko m fun kcion iranju u jednom jedinom
polju nego širokom funkcioniranju u više po lja. A bez strategije, o staju
sam o za n o šen ja ’ .”
A bez dubine, jo š je više zan ošen ja. Svi ovi teoretičari - uključujući
K ennedya, G a d d isa i F riedm ana - fo ku siraju se go to v o u cijelosti na
donji-desni kv adran t (koji o b uh vaća teoriju sistem a, teorije k a o sa i
k om p leksnosti, m režu života, sravnjeni h olizam , teh noekon om sku
glo balizaciju itd.). Oni ili ignoriraju lijeve kvadrante ili, kad ih u
prolazu prizn aju, prop u štaju prepoznati vertikalne razine razvojne
dubine u tim ključnim kvadran tim a. N a taj način vrše suptilni
redukcionizam - svode sve lijevostrane d o g a đ a je na d esn o stran o fun k­
cion alno slagan je - te predstavljaju sravnjeni h olizam (sam o desna
strana) a ne integralni holizam (i desne i lijeve zb iljn osti).12
 Mape Kozmosa / 135

Sravnjenom holizm u i ek o lo šk o j M reži Ž iv o ta treba pridodati

vertikalnu du binsk u dim enziju i piram idu života: o b je su dim enzije
duboko važne. A naliza lišena vertikalne dim enzije v alova razodvijan ja
svijesti igra se srav n jen og šah a, n ikako trodim en zion alnog šah a (a to
je, slučajn o, igra u stv arn o m svijetu), pa tak o ključne dim enzije visine
i dubine prolaze kroz analizu nezam ijećeno, uslijed čega analiza po
“ defau ltu ” slijed i iz razine su b jek tivn og razv o ja sa m o g an alitičara. T o
obično znači da p lava, n aran časta ili zelena m em a nastoji razum jeti
čitavu sp iralu razv o ja kro z leće svoje razine, s rezultatim a koji nisu
zadovoljavaju ći.
Prem da p o z d ra v lja m “ m režn o-živ o tn e” m eđup o vezan o sti (dva
kvadranta, ništa razina) k o je ovi analitičari u nose u sliku, sugeriram
da bi prik lad n ija kon cepcija (svi k v adran ti, sve razine) doprinijela
strategiji s jo š m anje z a n o še n ja .13
V ratim o se F riedm anu . N a slo v nedavn o objavljene knjige, L ex u s i
m aslin a, u kazu je na njego v o viđenje jed n o g od temeljnih su k o b a u
d an ašn jem sv ijetu : n a p e to sti izm eđu sp ecifičnih k u ltu ra (sličn o
H u n tin g to n o v im “ c iv iliz a c ija m a ” ), k o je su lo k aln e , te rastu će
g lo b alizacije, k o ja to nije. T e h n o ek o n o m sk a g lo b a liza c ija (koju
predstavlja L ex u s) sv o jim djelo v an jem rem eti, čak u n ištava, lokalne
tradicije i kulture (što ih pred stavlja sta b lo m aslin e), a taj su d ar je
središnji čim benik u d an ašn jem svijetu. Friedm an iznosi pregled šest
dom ena i njih ova p o n ašan ja u ov o m središnjem su k o b u , m eđutim
zvijezda njegove priče - i p o njegovu v jerovan ju glavn a p o k retačk a sila
- jest glo b a ln a teh n o lo gija, od L e x u sa do cyber-prosto ra. O n a, naim e,
napreduje naizgled v lastitom neum oljivom logikom : hom ogenizirati
svijet. N o , svidjelo nam se ili ne, glo b alizacija je s nam a: “ V jerujem da,
želite li razu m jeti svijet p o slije h lad n o g rata, m o rate početi sa
sh v a ća n je m da ga je z a m ije n io novi m e đ u n aro d n i sistem -
glo b alizacija. T o je ‘glavn a velika stv a r’ na ko ju se ljudi trebaju
fo ku sirati. G lo b a liza cija nije jedin a k o ja utječe na d o g a đ a je u svijetu
d a n as, no u k o lik o p o sto ji S jevernjača i sila k o ja određuje sm jer svijeta,
to je o vaj sistem . N o v je u prav o sistem ; stari su po litika m oći, kao s,
su d aran je civilizacija, i liberalizam . A d ram a svijeta poslije H lad n o g
rata je in terak cija izm eđu to g n o v o g sistem a i tih starih stra sti.”
Iak o F riedm an o v a an aliza glo balizacije p repoznaje m noge struje,
fo ku sira se go to v o isključivo na one u donjem -desnom kvadrantu:
136 / Teorija svega

društveni sistem tehnoekonom ske globalizacije koji po p u t lokom otive

vuče sve ostalo. Što se tiče njegove analize donjeg-desnog kvadranta,
vjerujem da je općenito ispravna (ali, kao što ćem o vidjeti, odsu tnost
prepoznavanja vertikalne dubine u unutarnjim kvadrantim a čini
analizu šepavom ). N jegovi su zaključci (barem u D D ) također u skladu
s nekad kontroverznom ali sa d a prihvaćenijom analizom Petera
Schvvartza i Petera Leydena (“ The L ong B o o m ” , W ired, lipanj 1 9 97.),
gdje oni ističu da pet sad a aktivnih struja u tehnologiji (osobni
k o m p ju to ri, telek o m u n ik acije, b io te h n o lo gija , n an o te h n o lo gija i
alternativna energija) sačin jav aju sn ažan, m ožda i neizbježan, poriv
prem a globalnoj integraciji.
P onovno, prem da se s tom analizom slažem u njezinim okvirim a,
kad ju sagledam o u sve-kvadrantnoj, sve-razinskoj perspektivi, njezine
grube zbiljnosti po staju m ekše uslijed jed n ako neum oljivih sila u
drugim kv adran tim a - ali i refokusirane razum ijevanjem arh eoloških
slojeva svijesti u unutarnjim kvad ran tim a koji će u sv ak o m slučaju i
dalje nastan jivati globalnu tehno-m režu (jer sv atk o se, čak i u totalno
integralnoj kulturi, rađa u polju 1 i n astav lja kretanje kroz sp iralu, s
m ilijardam a ljudi razvučenim kroz sve boje čitav o g sp ek tra svijesti).
Jed n o stra n o foku siran je na globalnu teh nološku mrežu prop u šta
odista ključnu odliku: koje se razine svijesti kreću kroz tu m režu?
K akve koristi ak o je cijeli svijet na 1. stupnju m o raln o g razv o ja? T o bi
sam o proizvelo glo baln i rat. Jed n o sta v n o “ g lo b a lizira n je” može
značiti globalni ko šm ar. Postoji glo b aln o d o b ro i glo baln o loše, a
u kolik o nema korelativn og razv o ja svijesti, im at ćem o više lošeg negoli
do b ro g. U koliko nem a lijev ostran o g razv o ja sk u p a s desnostranim
razvojem - ukolik o istu pažnju ne pok lon im o razvoju svijesti k ao i
razvoju m aterijalne tehnologije - jedn o stavn o ćem o proširiti doseg
n ašeg kolektivnog b ezu m lja.14 D o ov o g je zaklju čka d o ša o i U N IC E F ,
što sm o vidjeli u preth odnom po glav lju, naim e, bez unutarn jeg razvoja
ne m ožem o održati zdravi vanjski razvoj.
F rie d m a n o v a fo k u sira n o st na d o n ji-d esn i k v a d ra n t sv ejed n o
pom aže uravnotežiti jedn ako iskrivljenu sliku drugih an alitičara kao
što su K ap lan i H un tin gton, koji g o tov o sigurno potcjen juju utjecaj
d o njeg-desnog kv adran ta (naročito iznicanje sistem skih m reža, utjecaj
cyber-p ro sto ra, rast globalnih tržišta, i opću d o stu p n o st tehnologije -
 Mape Kozmosa / 137

sve to preoblik uje fin an cijsku , okolišn u i kom ercijalnu dom enu).
Postoji Eros u K o zm o su : p o sto ji su ptilan , sp o r, nezaustavljiv poticaj,
m igracijska stru ja razvojn ih d o g a đ a ja , k o ja du go ro čn o otv ara sve više
i dublje povezanosti - od egocentričkih preko etnocentričkih do svjeto-
centričkih. Svjetocen tričk a, glo b aliziraju ć a teh nologija im a Eros na
svojoj strani; no to ne znači da tak v a glo b alizacija sa so b o m treba ili
hoće nositi zap adn e p ovršinske vrijednosti (m n ogo je razloga protiv
toga, što traži jo š jednu analizu). M eđutim Friedm an je posvem a u
pravu: teh nologija po go n i globalno-integralni val.
Z ap ra v o , ovaj glo baln i teh nološki val je tem eljno donji-desni
kvadrant jed n ak o zn ačan H un tin gto n o v o j Svjetskoj Civilizaciji (donji-
desni kv adran t). I H un tin gton i Friedm an cfeju djeliće slagalice u
polaganom iznicanju Svjetsk e C ivilizacije. K a o i o b ičn o , tehno-
ekonom ska b aza - D D k v a d ra n t - preuzim a v o d stvo , uređujući
društva u k o jim a se pojedinci razv ijaju. T eh n o lo gija se obično širi
veom a brzo, d a bi zatim p o lak o , kro z m n oga po k olje n ja, preuređivala
kulture ko je u njoj rastu. O v o se d o g o d ilo sa sak u p ljačk im sistem om ,
s h ortikulturalnim , s a grarn im , s in dustrijsk im , a sa d a se d o g a đ a i s
inform atičkim sistem om .
N o , u nutar ovih teh noekon om skih stru k tu ra (agrarn a, in dustrijska,
inform atička itd.) u desnoj stran i, u lijevoj strani jo š uvijek postoje
horizontalne tekton ske ploče i vertikalne m em e razv o ja - i u pravo
ovdje jest i uvijek će biti velik dio zb iv a n ja.15 Je r, jo š jednom , sv atk o
se (čak i u Svjetskoj C ivilizaciji) ra đ a u polju 1 i m ora otu d krenuti
velikom sp ira lo m ra zv o ja , ta k o da će p o d sk u p o v i kultura biti dijelom
ljudske civilizacije, b esk o n ačn o (k ao što u bilo ko jo j civilizaciji -
zap adn oj, recim o - im am o ljub ičaste ulične b an de, crvena atletska
plem ena, plave feu dalne poretke, zelene zajedničare - i uvijek će ih
biti, sve d o k se lju d sk a b ića ra đ a ju u po lju 1). Eto zašto svjetocentrička
teh nologija neće je d n o sta v n o nam etnuti h om ogeniziranu kulturu
svim a i sv ako m e. Sve se to p ro p u šta u ovim analizam a D D kvadranta
koje su u stan ju vidjeti jedin o pov ršin sku teh noglobalizaciju.
S druge stran e, sv e-kv adran tn a, sve-razinska perspektiva o m o gu ­
ćuje nam da u zm em o n ajb o lje iz sv ak e analize i po stav im o ga u veći
kontekst gdje se njegovi važni d o prin o si (i ograničenja) m ogu bolje
ocijeniti. Svi k v adran ti, razine, linije: sazrijelo je vrijem e da svjetsku
političku analizu u n ap rijedim o u integralni val.
138 / Teorija svega

Va l o v i d u h o v n o g isk u st v a

D opustite da ovaj pregled -k o ji se bavi integriranjem dostupnih

svjeton azora (ili m apa K ozm osa) - zaokružim s nekoliko prim jera iz
gornjih do sega razv o ja svijesti i duhovnih isku stav a. U raznim
knjigam a predstavio sam obilne kros-kulturalne dokaze da postoje
barem četiri različita tipa duhovnih isku stava - prirodni m isticizam
(psih ičko), božansk i m isticizam (suptilno), bezoblični m isticizam
(kauzalno) i nedvojni m isticizam (nedvojno); i k tom e, riječ je o
valovim a rastuće du bine.16 O vo su transpersonalne i transracionalne
razine, n asu pro t preracionalnim razinam a m agičke-ljubičaste i mitske-
crvene.17
K ros-kulturalni do kazi za ove više valove sa d a su toliko bogati da
ne d o p u štaju ozbiljno neslaganje. K ao sam o jedan prim jer, Evelyn
Underhill, čiji se M ysticism s pravom sm atra klasičnim pregledom
zap ad n ih du h ovn ih tra d ic ija , z a k lju č u je da duhovna isk u stv a
(evidentirana u općoj zap ad n oj tradiciji) p o sto je duž razvojn og
kontinuum a od priro d n o g m isticizm a (koji je jedan tip sjedinjenja s
m režom života) do m etafizičkog m isticizm a (koji uključuje suptilnu
ilum inaciju i bezoblično zadubljenje) do b o žan sk o g m isticizm a (i
stan ja n edvojnog sjedinjenja) - drugim riječim a, sasvim nalik m ojoj
shemi.
O vaj opći sp ek tar - od m aterije do tijela do u m a do duše (psihičko
i su ptilno) do duha (kauzalno i nedvojno) - jest, naravno, u pravo
Veliko gn ijezdo bivanja. V arijacije na ovu veliku holarhiju možete
vidjeti u slik am a 4-1, 4-2 i 4-3; i o dista, kao što su H uston Smith i
brojni drugi p o k azali, kros-kulturalni do kazi za taj veliki poredak su
jedn o stavn o p replavlju ju ći.18 N a rav n o , preporu čio sam da važne
u vide velike h o la rh ije u vedem o u m o d ern i sv ije t d o d a v an jem
k v ad ran ata i linija (kao na slik am a 3-2, 4-5 i 5-1), sjedinjujući najbolje
od drevne m udrosti s n ajsjajn ijim od m odernog zn an ja - otvarajući
tak o pu t ka zbiljskoj T eoriji svega.
O vo prepoznavanje pu nog spektra svijesti (kao na slici 3-2)
o m o gu ćuje nam da prov o dim o presu dno važnu kros-razinsku analizu,
čije ću tehničke detalje ostaviti za b ilješke,19 no čiji je opći sm isao
prilično jedn o stavan : o so b a na g o tov o sv ako j razini tipičn og razvoja
 Mape Kozmosa /1 3 9

(npr. ljub ičasta, crvena, p lava, n aran časta, zelena, žuta) m ože im ati
izmijenjeno stanje svijesti ili isku stvo p ro d o ra u bilo koje od viših
podru čja (psih ičko, su ptiln o, k au zaln o , nedvojno). O so b a zatim
interpretira ova viša isku stva u term inim a razine na ko jo j trenutno
b o rav i. O v a p o ja v a traži k ro s-raz in sk e k o m b in ato rn e an alize:
prim jerice, o so b a na plavoj razini m ože im ati isku stvo p ro d o ra u
psihičko, su ptilno, kau zaln o , nedvojno; isto tak o na n aran častoj,
zelenoj i ta k o dalje. T a k o d o b iv am o mrežu od preko d vadeset veom a
stvarnih - veom a različitih - tipova duhovnih isk u sta v a .20
M o že se činiti da ova duhovna isku stva nem aju nikakve veze s
konvencionalnijim an alizam a Fukuyam e, F riedm ana, H un tin gtona,
K ap lan a, Kennedya i dru štva. M eđutim , prem da često m argin aln a,
ova su religijska isku stva zap rav o često odlu čujuća. Više je svjetskih
vo đa, prim jerice, tijekom form ativn ih d o g a đ a ja u svojem životu, im alo
sn ažn o isku stv a p ro d o ra ili izm ijen jen og sta n ja , često religijske
prirode, ko je je du b o k o utjecalo na njihove kasn ije svjeton azore i
program e, i ne nužno n ab olje (H itler je bio m istik svoje vrste, kao i
R aspu tin ). U nekim slučajevim a du b o k o se divim o po sljed icam a ove
religijske infuzije (npr. Ivan a O rlean ska, G and h i, M artin Luther K ing
Jr.). U drugim slučajevim a o sjećam o o d b o jn o st (H im m ler, C h arles
M an so n ). O vdje kro s-razin ska an aliza po sta je presu dna: iz ko je razine
dolazi d u hovno isku stv o , i k o ja razina prov o di in terpretaciju?
K ad egocentričke razine prim e sn ažnu infuziju iz transpersonalnih
po d ru čja, po sljedica je obično osnaženi egocentrik, često psih otik. K ad
etn o cen tričk e razin e u d ari tra n sp e rso n a ln a m u n ja , n a sta ju
preporođeni fanatici. K a d svjetocentričke razine prim e transfuziju ,
on da zab lista k a k a v A b rah am L incoln ili R alp h W ald o Em erson.
Integralni pristup bi ove čim benike učinio važnim dijelom sve-
kvadrantn e, sve-razinske analize. I ne sa m o k o d svjetskih vo đ a. Podaci
nisu po u zdan i, ali većina po jedin aca prijavljuje barem jedno veće
du hovno ili isku stv o p ro d o ra. O vi d o g a đ a ji su m eđu najsnažnijim
m otivacijskim silam a u ljudskoj psih o lo giji, bilo k a d osvijetle lice
M ajk e T erezije, bilo k ad pokreću intenzivni fan atizam džih ad a , i
nijedna an aliza svjetskih d o g a đ a ja k o ja ih ignorira ne m ože se n adati
uspjehu.
140 / Teorija svega

Z a š t o r e l ig ija je d n o s t a v n o n e o d e ?

Integralna analiza svjetske situacije neposredno rješava jedan od

najžilavijih problem a s kojim su suočili društveni analitičari tijekom
posljednjih dva stoljeća: budući da je m odernitet (narančasta) nedvoj­
beno dom inantna politička, tehnološka i ek onom ska sila na licu
Z em lje, zašto svi prem oderni kulturalni pokreti (od ljubičaste do
crvene do plave) jo š uvijek opsto je u golem im količin am a? Sociolozi su
o d a v n o predvidjeli da će m odernitet je d n o stav n o izb risati sva
religijska usm jerenja, po što su ona, eto, zasnovan a tek na premo-
dernom i prim itivnom praznovjerju. M eđutim , m oderni svijet je još
uvijek n atrpan raznim religijskim pokretim a koji jednostavn o odbijaju
nestati. Z ašto ?
O dgov o r: čak i u m odernom svijetu, sv atk o se rađa u polju 1 (bež)
i m ora otud započeti svoj m igracijski razvoj, prolazeći kroz ljubičastu,
crvenu i plavu na putu k n arančastoj (i zelenoj i više). U zm em o li u
obzir piram idu razv o ja (gdje idući prem a višim razinam a im a sve
m anje onih koji ih dostižu ), uvijek ćem o im ati veliku skupinu
čovječan stva u m agičkim i m itskim valovim a, koji se obično asociraju
s tradicionaln om religijom . N a taj način, tradicionaln a religijska
vjerovan ja neće nikad potpu no nestati jer se svatk o rađ a u polju 1.
U n ajboljem slučaju, politički analitičari kojim a m anjka integralniji
pristup p rop u stit će središnju psih o lo šku dinam iku stvarnih ljudskih
po p ulacijskih sk up ina. Ovi analitičari sravnjen og n azora zam išljaju ,
prim jerice, da će jednostavn o nam etanje n arančaste tehnologije ili
zelenih ljudskih prava ljubičastim , crvenim i plavim pop ulacijskim
sk up in am a na neki nepoznat način riješiti problem , dok tak av pristup
često p roizv o di fanatičn i plavi d žik a d ili bijesni crveni revolt.
T rad icio n aln o “ relig ijsk o ” usm jerenje - ljub ičasto , crveno ili plavo -
d u b o k o je utisnuto u približno 70 p o sto svjetsko g stanovn ištva, pa bi
sto ga bilo u putno da narančasti i zeleni an alitičari usvoje integralniju,
sp ek traln u analizu k o ja te tv rdo ko rn e činjenice uzim a u jasn o
razm atran je, ili će njihove analize i dalje proizvoditi šepave rezultate.
A to se odn o si sam o na usku religiju. Što se tiče du boke religije (ili
duhovnosti viših, post-tirkiznih, transpersonalnih v alo v a), u čestalost
tih isku stav a bit će sve veća i raširen ija k ak o grav itacijsk o središte
 Mape Kozmosa / 141

čovječanstva po lak o klizi naviše. P reracionalne religije dom inirale su u

prošlosti, u prem odernim razdo b ljim a, ali transracionaln e religije se
dobro nose s vrem enom i su dbina im je da siđu na kolektivno čovje­
čanstvo s glo baln o m sviješću u sv ojoj srži.
Istraživanja p ojedin aca koji su u dru gom nizu već p o k azuju kako
na ovim razinam a po sto ji karakteristično vjerovan je da je “ zemlja
jedan organ izam s kolektivnim u m o m ” . T a j tirkizni uvid, istraživan ja
također p otvrđuju , jedn ostavn o jo š raste na koraln oj/psih ičk oj razini,
gdje cvjeta u zbiljski prirodni m isticizam , a otud u božansk u,
bezobličnu i nedvojnu du boku du hovnost. O vi viši valovi ne o stavljaju
niže valove za so b o m - netko na suptilnoj razini i dalje ima pristup
n a ra n č a sto j ra c io n a ln o sti, zelenoj se n z itiv n o sti, i d ru go n izn o m
holizm u - jer svaki val n adilazi i o b uh v aća, transcen dira i uključuje.
T o , m eđutim , znači da će preracion aln a religija uvijek biti s nam a
jer sv atk o počinje u polju 1; a tran sracio n aln a religija p o sta t će još
prisu tnija s daljnjim evoluiran jem čo v ječan stv a. N ez go d n o vrijeme
očekuje one koji se n ad aju da ćem o se riješiti svih tih nerazum nih
religijskih u tjecaja.

I n t e g r a l n a p r a k sa

D o pustite mi da pon ovim o no što je rečeno na početku ovog

po g lav lja. Sve teorije predstavljene u o vom p oglavlju sam o su to:
teorije ili m ape svijeta. K a o takve, one su koristan d o prin o s u
n asto jan ju da dostign em o integralniju viziju. Istovrem eno, osnovna
sp o so b n o st za in tegralno, dru gonizno m nijenje ne traži da zapam tite
sve ove različite sistem e. N e m orate zap am titi različite razine ili znati
sve civilizacijske blokove ili izrađivati v lastite sveobuh vatne m ape.
M eđutim , kro z u p o rab u ovih integralnih m ap a dru gonizna sp o so b n o st
se vježba i o h rab ru je, jer takve m ape o tv araju naše um ove, i time naša
srca, u p ro stra n iji, u k ljučiviji, sam ilo sn iji i in tegralniji ob grljaj
K o z m o sa i svih njegovih stan o vn ika. Veliki okviri i velike m ape
p o m ažu nam da o tv o rim o um , i tim e srce, prem a in tegralnoj
tran sform aciji.
N o , a k o ste nastavili čitati do o vdje, već im ate sp o so b n o st
integralne svijesti d ru go g niza (ili biste o davn o prestali čitati). N e traži
142 / T eo rija svega

se toliko da naučite m oje specifične m ape, već da vlastitu integralnu

sp o so b n o st pokrenete u praksi. U pravo se ovoj integralnoj prak si sad a
okrećem o.
 7

Jedan okus
Č ovjek je dio cjeline ko ju nazivam o svem irom , dio ograničen u
vrem enu i prosto ru . O n do živ ljav a sebe, sv o je m isli i o sjećaje
k ao nešto o dvojen o o d sv ega o stalo g, što je sv o jev rsn a optička
o b m an a njegove svijesti. O v a je o b m an a za n as k a o zatvor, ko ji
n as ogran ičav a na naše o so b n e želje i n ak lo n o st sp ram tek
n e k o lik o n ajb ližih o so b a . N a ša zad aća m o ra b iti d a se
o slo b o d im o iz o v o g zatv o ra širenjem sv o jega kru ga sam ilosti,
k ak o bism o ob grlili sv a živa stv o ren ja i čitavu p riro du u njezinoj
ljepoti.
- A lbert Einstein

ODMAH NAKON što sam do v ršio pisanje The M arriag e o f Sense and
Soul, odlu čio sam voditi o sob ni dnevnik cijelu jednu godinu. G lavni
razlo g za to je da većina akadem skih rad o v a izb jegava bilo kakv o
o so b n o razotk rivan je ili subjektivne iskaze, koji se sm atraju potvrdom
“ pristra n o sti” ili “ neobjektivnog izv ješćiv an ja” . U tom zahtjevu im a
o p rav d an o sti, ali ne uvijek, n aročito kad je ispitivano po dru čje u pravo
su bjektivn a dom ena. O dlučio sam tak o kroz jednu godinu voditi
dnevnik koji bilježi m oje sv akidašn je aktivnosti, uključujući duhovnu
p rak su .

143
144 / T eo rija svega

K roz O ne T aste sam više od svega želio prenijeti stanovitu zam isao
integralnog života, života u kojem im a dovoljn o m jesta za tijelo, um,
dušu i duh koji se razodvijaju u sopstvu , kulturi i prirodi. D rugim
riječim a, takav život nastoji biti “ svi-kvadranti, sve-razine” koliko to
uopće može na danom stupnju razvoja. N ije da sam o stv ario integralni
život - to nikad nisam tvrdio - riječ je jed nostavn o o idealu d ostojn om
težnje. O ne T aste također iznosi specifične pojedinosti m oje verzije
integralne tran sfo rm ativ n e prak se (koju ću m alo dalje u kratko
opisati).
V ećina naših kn jiga o duhovnosti zap rav o su rasp rave o duhovnom
životu odvojen om od stvarn og života. K ad čitam o knjigu naslovljenu
K ak o sp o zn ati B o g a ili P ronađite sv o je sveto ja stv o , ne očekujem o
naći po glav lja o zarađiv an ju, seksualnim o d n o sim a, pijenju vina i
ljetovanju na H avajim a. Iz to g je razloga o d ista uznem irujuće kad
zbiljski duhovne iskaze nađete usred izleta u South Beach - a ja sam
učinio u pravo to. Konzervativni fundam entalisti - koji vjeruju u
preskriptivnu m o raln o st - bili su uzrujani što ovo nalikuje grijehu; a
liberali - koji ne vjeruju u unutarnju uzročnost, pa čak ni u nutrinu
k ao takvu - bili su uzrujani što posvećujem bilo kakvu pažnju,
k ontem plativnu ili drugu, subjektivnim zb iljn ostim a, n am jesto da
neum orno radim na v an jskoj ek o n o m sko j prerasp o d jeli. T o da su i
konzervativci i liberali bili u zrujani kn jig om , ne jam či njezinu
integralnu istinitost, ali je nužan preduvjet.
P onavljam , nije da sam o v la d a o ovim integralnim n asto jan jem , već
sam jedn o stavn o poželio dnevnik koji ne stv ara podjele - koji ne
p o stav lja du hovnost n asu p ro t životu, već d u hovnost sm ješta u sam o
središte dnevnog rad a, igre, večernjih izlazaka, bolesti, izleta, seksa,
novca i obitelji - a to je čitatelje po zv alo da budu skloniji integralnom
pristupu u svojim životim a.
N a rav n o , ima prigo d a kad je savršeno p riklad n o privrem eno
odijeliti nešto k ak o bism o se foku sirali na specifičan tip razv o ja - bilo
da u čim o k u h ati, h o d am o k ro z p riro d u ili p o d u zim a m o
k o n tem p la tiv n u p rak su na m e d itac ijsk o m p o v lače n ju . Š to se
d u hovnog razv o ja tiče, uvijek sam sn ažno z a go v a ra o m editaciju u
njenim b rojnim o blicim a. D ruga važna zam isao , dakle, koju sam s
čitateljim a kroz O ne T aste htio podijeliti je v ažn ost m editacije ili
kontem placije k ao dijela integralne prakse.
 Jedan okus / 145

N asreću je n aju čestalija reak cija ko ju sam prim io na O ne Taste

bila: “ Počeo sam m editirati” , ili “ N a k o n čitan ja knjige otišla sam na
intenzivno m editacijsk o po v lače n je” , ili “ Preuzeo sam zavjet da ću
osnažiti sv o ju m editacijsk u p r a k su ” . T o je najvažn ije što sam se nadao
postići tom kn jigom . U istinu, u sv ajan je nove holističke filozofije,
vjerovanje u G a iu , ili čak razm išljanje u integralnim struktu ram a - ma
koliko sve to b ilo zn ačajn o - od najm an je je važnosti kad se radi o
duhovnoj tran sfo rm aciji. Pronaći i otkriti tko vjeruje u sve te stvari: to
su vrata k Bogu.

I n t e g r a l n a t r a n s f o r m a t iv n a p r a k sa

O sn o v n a z a m isa o in tegralne tran sfo rm ativ n e p rak se (ITP) je

jednostavn a: što više a sp ek a ta sv o jeg bića istovrem eno v ježb am o, to će
se vjerojatnije d o go diti tran sfo rm acija. D rugim riječina, ITP nastoji
biti “ sv e-kradran tn a, sv e -raz in sk a” k o lik o je go d to m oguće. Što više
tako radite, to ćete se v jero jatn ije tran sfo rm irati u narednu višu razinu.
N alazite li se u p la v o j, o vo će vam po m oći tran sfo rm aciju u n aran ­
častu. N a la zite li se u zelenoj, ov o će v am po m oći prelaz u drugi niz.
U koliko ste već u d ru go m nizu, o vo će vam po m oći da pređete u
transpersonalne, duhovne v alove - ne tek k a o izm ijenjeno stanje, već
kao trajn u odliku.
“ Sve-razine” o dn o si se na valove p o sto ja n ja, od m aterije do tijela
do um a do duše d o du h a; “ sv i-k v ad ran ti” o dn o si se na dim enzije ja,
mi i to (ili so p stv o , k u ltura i p riro d a; u m jetnost, m o raln o st i znanost;
prvo lice, d ru go lice i treće lice). D ak le, “ sve-razinska, sve-kvad-
ran tn a” p rak sa o zn ačav a v ježb an je fizičkih, em ocionaln ih , mentalnih
i duhovnih v alo v a u so p stv u , kulturi i prirodi.
Počnim o sa so p stvo m : valovi p o sto ja n ja (od fizičkog d o em o cio ­
naln og d o m en taln og d o du hovnog) ko ji se jav ljaju u sv ako m e od nas
m ogu se vježb ati k ro z čitav sp ek tar p rak si: fizičke vježbe (dizanje
u teg a, p re h ra n a , trča n je , y o g a ), em o cio n aln e v ježb e (qi go n g,
sav jeto v an je, p sih o te ra p ija), m entalne vježbe (afirm acija, vizuali-
zacija), te duhovne vježbe (m editacija, kontem plativna m olitva).
N o , ove v alove p o sto ja n ja treba v ježbati - ne sa m o u sopstvu
(b oom eritis!) - već u kulturi i prirodi jed n ak o . V ježbanje valo v a u
146 / T eo rija svega

kulturi može značiti angažiranje u služenju zajednici, sudjelovanje u

pokretu za pom oć um irućim a, sudjelovanje u lokalnoj sam ou pravi,
rad na rehabilitiranju gradskih kvartova, pružanje usluga beskućnim
ljudim a. M ože također značiti u porabu odn o sa općenito (brak, prija­
teljstvo, roditeljstvo i skrbništvo) za unapređivanje vlastitog rasta i
rasta drugih o so b a. D ijalog s uzajam nim poštovan jem je odista stara i
provjerena m etoda povezivanja sebe i dru go g u plesu razum ijevanja,
plesu koji du bo ko vodi integralnom zagrljaju.
V ježbanje valova po sto jan ja u prirodi znači da prirodu ne gledam o
kao inertnu i instrum entalnu pozadinu našim činovim a, već kao
su dion ika u našoj evoluciji. A ktivno uključivanje u poštivanje prirode
na bilo koji od načina (recikliranje, zaštita o k o liša, slavljenje prirode)
ne sam o da uvažava prirodu, već prom iče našu sp o so b n o st i sprem nost
da m arim o.
U k ratk o , integralna transform ativn a p rak sa n astoji vježbati sve
osnovne valove ljudskih bića - fizičke, em ocionalne, m entalne i
duhovne - u so p stvu , kulturi i prirodi. P raktičar na taj način aktivira
“ sve-razine, sv e-kv adran te” koliko je go d m oguće, bez o bzira na
sad ašn ji razvojn i val, a to je najm oćniji način pok retan ja tran s­
form acije u sljedeći val - da ne spom in jem o jednostavn o postizanje
zdravlja, koliko je to m oguće na sadašn jem valu , što go d to bilo (a nije
m alo postignu će!).
N a rav n o , nalazi li se pojedinac na plavo m valu, neće m oći ostvariti
trajn i pristup višim valo v im a, uključujući trn aspersonalne valove (kao
tek jedan razlog: plavi, etnocentrični, konvencionalni val jo š nije
postkon ven cion alan ili svjetocentričan stav, pa tak o ne m ože vidjeti da
D uh blista jedn ako u svim bićim a, a otu d ne m ože ov lad ati glo baln o m
sam ilo šću, što ga isključuje iz zbiljske duhovne svjesnosti). Ovi
p ojedinci, m eđutim , m ogu im ati izm ijenjeno stanje ili privrem eni
p rod o r u ova tran sperso n aln a po d ru čja, k ao što sm o vidjeli.
Ipak, ova isku stva p ro d o ra - i p rak sa redovite m editacije - m ogu
pom oći ljudim a da se dezidentificiraju od vala na kojem se nalaze i
tako da se pokrenu na sljedeći stup an j. Z ap ra v o , im am o čvrste dokaze
da m editacija u prav o to i čini. P o kazan o je, prim jerice, da m editacija
povećava p o sto ta k stanovn ištva u d ru gom nizu od ispo d 2 p o sto na
zapan jujućih 38 p o sto (vidi The E ye o f S pirit, 10. pogl.). S to ga je
m editacija važan dio zbiljski integralne prak se.
 Jedan okus / 147

M ichael M urph y i G eorge L eo n ard predstavili su pionirski prvu

praktičnu ITP u sv ojoj knjizi The L ife We Are Given. N a sta v io sam
blisko su rađiv ati s M ikeom i G eorgeom na razjašn jav an ju teoretske
osnove za takvu p rak su . S ad a im a približno četrdeset ITP gru pa diljem
zemlje (želite li pokrenuti gru pu ili pridružiti se po sto je ćo j, m ožete
kontak tirati M u rph ya i L eo n ard a na w w w .itp-life.com ). Stan ford ski
C entar za istraživan je prevencije bolesti (pri S ta n fo rd University
S ch o ol o f M edicine) prati nekoliko gru pa p ojedin aca uključenih u ovu
p rak su , k o ja je već p o k a z a la neke prilično izvanredne učinke,
p o tvrđuju ći p o ten cijal i d je lo tvo rn ost integralne tran sfo rm ativ n e
p rak se. M n o g o se drugih, sličnih tipova sve-kvadrantnog, sve-razin-
sk o g p ristup a razvija diljem zem lje, pa očekujem pravu eksploziju
zanim anja za ovakve o buh vatnije i sadržajn ije program e, jedn o stavn o
zato što su učinkovitiji u pok retan ju transform acije.

Preporuke

M o ja je p r e p o ru k a za o ne k o ji žele p o d u ze ti in teg raln u

tran sfo rm ativ n u prak su - u bilo ko jo j verziji - da pročitaju O ne T aste
i The L ife We A re G iven; te knjige im aju sve pojedin osti potrebne za
zap očin jan je v lastite ITP. T u su jo š, uz tople preporu ke, In O ver O u r
H eads R o b e rta K egana (v rh u n sk a r a sp ra v a o p sih o lo šk o j
tran sfo rm aciji); W hat R eally M atters - Search in g fo r W isdom in
A m erica T o n y a Sch w artza (pregled m nogih teh nologija rasta koje se
m ogu uključiti u integralnu p rak su ); te E sse n tial Spirituality R ogera
W alsha, po m om uvjerenju n ajb o lja kn jiga o velikim tradicijam a
m u drosti, k o ja ističe da su sve one, u sv o joj srži, duhovne i kontem ­
plativne zn an osti (do b ra zn an ost, ne u ska zn an ost). Z a one koji žele
pregled in tegraln o g p ristu p a, prep o ru čam In te gral P sy ch o logy i
K ratku po v ijest svega.

I s t i n i t o a l i d je l o m i č n o

D o k sam kroz nekoliko kn jiga n astav ljao razjašn jav ati su gestije za
integralniji pristup raznim p o ljim a, d o b iv ao sam dvije glavne reakcije
148 / T eo rija svega

na ovaj rad. Prva, i nasreću najveća, bila je entuzijazam . D ruga je bila

negativna i srdita. D io ove ljutnje je jednostavn o taj što integralniji
pristup o db ija neke ljude; osjećaju da im nastojim nam etnuti ove ideje,
da im holistički pregled koji sam pon udio nekako oduzim a slob odu ,
da su ove ideje zap ravo intelektualna lu đačka k o šulja protiv koje se
m oraju boriti. Ali stvarna nakana u m om pisanju nije uvjeriti v as da
m orate misliti na ovaj način. Stvarna je nakana obogatiti: evo nekih
važnih odlika ovog izvanrednog K o zm o sa; jeste li razm otrili da ih
uključite u svoj svjeton azor? M o j rad je po k u šaj da u K ozm osu
napravim m jesta za sve dim enzije, razine, dom ene, valove, meme,
m odalitete, pojedince, kulture i tak o dalje a d infinitum .
U ovoj T eoriji svega, im am jedno glavn o pravilo: sv atk o je u pravu.
Specifičnije, sv atk o - uključujući mene - im a neke važne dijelove
istine, i sve te dijelove treba u važavati, poštivati i uključiti u obzirniji,
prostorniji i sam ilosniji zagrljaj zbiljske TS.

I SVE BI RAŠČINJENO

N a kraju ćem o otkriti, vjerujem , urođenu ra d o st u po sto jan ju

sam o m , ra d o st k o ja navire iz velike savršenosti ov o g i sv ak o g
trenutka, čudnovate cjeline po sebi, dijela cjeline sljedećeg trenutka,
kliznog slijeda cjelina i dijelova koji nižu se do b esk raja i n atrag, nikad
nedostatn ih i nikad nepotpunih jer uvijek bivaju ispunjeni u svjetlosti
ko ja je sad a. Integralna vizija, ispunivši svoju svrhu, naposljetk u je
zasjen jena blještavilom D uh a preočitog za viđenje i preb liskog za
do sizan je, a integralna po trag a konačno prestaje napu štan jem potrage
sam e, rastap aju ći se u radik alnoj Slobodi i potpunoj Punoći koja
oduvijek je uvijek i već, tak o da naš ju n ak n apu šta teoriju svega i
jedn o stavn o biva Sve, jedno sa Svim e u ovoj b eskrajnoj svjesnosti koja
K o zm o s drži ljubazno i brižno na svom dlanu.
A po tom , pravi se M isterij razotk riva, lice D uh a tajn o se osm jehne,
Sunce se podiže u vašem srcu i Z em lja po staje vaše tijelo, galak sije jure
vašim ven am a dok zvijezde osv jetljav aju neurone vaše noći i nikada
više nećete tragati za pu kom teorijom o n o g što zap rav o je vaše v lastito
Izvorno Lice.
 Bilješke

Prvo p o g la v lje : Č ud esn a spirala

1. Ovo obuhvatnije viđenje Kozmosa, ova TS, može uključiti strune i mem-brane, ali
nije na njih svediva. Oni koji su pročitali Sex, Ecology, Spirituality (SES)
prepoznat če da je teorija struna (ili M-teorija) savršeno kompatibilna s dvadeset
postavki (ili osnovnih obrazaca koje iskazuju svi holoni u svim domenama). Prema
SES, stvarnost se temeljno sastoji - ne od čestica, kvarkova, bezdimenzionalnih
točaka, struna ili membrana - već od holona. Holon je cjelina koja je istovremeno
dio drugih cjelina. Primjerice, cijeli kvark je dio cijelog protona; cijeli proton je dio
cijelog atoma; cijeli atom je dio cijele molekule; cijela molekula je dio cijele stanice,
koja je dio cijelog organizma, koji je dio cijelog Kozmosa, koji je dio cijelog
Kozmosa sljedećeg trenutka, i tako ad infinitum (SES ovo naziva “ kornjače skroz
nagore, kornjače skroz nadolje” ). Svi ti entiteti su, prije no išta drugo, holoni - oni
su cjeline/dijelovi. Kozmos se sastoji od holona na različitim razinama organizacije
(fizički holoni, emocionalni holoni, mentalni holoni, duhovni holoni). Ovaj nas
uvid oslobađa od tvrdnje, primjerice, da se čitav Kozmos sastoji od kvarkova, što
je užasno redukcionistički. Umjesto toga, svaka viša razina holona ima emergentne
odlike koje se ne mogu derivirati iz njezinih nižih razina, niti se na njih mogu
totalno reducirati - to nam daje Kozmos, a ne tek kozmos.
Što je niža razina organizacije holona, to je on temeljniji; što je viša razina,
to je on značajniji. Tako je kvark veoma temeljni holon, jer je dio tolikih drugih
cjelina (subholon je u atomima, molekulama, stanicama itd.). Stanica je, s druge
strane, značajnija, jer kao viša na organizacijskoj skali sadrži toliko drugih holona
unutar svojeg ustroja (ona sadrži, ili označava, molekule i atome i kvarkove).
Dakle, niži holoni su temeljniji, a viši holoni su značajniji. Niži holoni su nužni, ali
ne dovoljni, sastojci viših holona, koji pak daju značenje i značaj nižim holonima.
Viši holoni sadrže više bivanja jer sadrže toliko drugih holona u vlastitom ustroju.
Kao što je objašnjeno u SES, postoje obilni dokazi da nema gornje granice
holonima (“ kornjače skroz nagore” ). Pitanje je, postoje li donje granice? To jest,
postoje li kakvi istinski temeljni holoni (po definiciji, dijelovi drugih cjelina, koji
sami ne sadrže dijelove)? Jesu li kornjače skroz beskrajno nadolje, ili susrećemo
temeljne holone koji se ne mogu dalje dijeliti?
Moje je mišljenje u SES da kornjače skroz nagore i nadolje jesu i uvijek će
biti - da svaki put kad otkrijemo nešto što smatramo najtemeljnijim jedinicama ili

149
150 / Bilješke

holonima, naposljetku ipak otkrijemo da sadrže još temeljnije holone. Zapravo

sam sugerirao da će ljudska svijest, svaki put kad evoluira u višu i moćniju razinu,
otkriti dublje i temeljnije holone, i tako bez kraja.
No, teorija struna je tek još jedna verzija te priče bez kraja. Dugo se vremena
smatralo da su protoni, neutroni i elektroni temeljni koliko je to uopće moguće.
Onda je nastupio standardni model i otkriveno je da ti holoni sadrže manje
holone, naime, razne tipove kvarkova, koji postoje uz čitav niz muona, gluona,
bosona, neutrina i drugih srodnih holona. Ovi su, tvrdio je standardni model,
stvarne konačne temeljne jedinice (modelirane u matematici bezdimenzionalne
točke).
Teorija struna je sve to poremetila. Počevši u 1980-ima, sugerirano je da
kvarkovi - zapravo sve fizičke sile, čestice i antičestice - nastaju iz rezonirajućih
obrazaca temeljnih jedinica nazvanih strunama. Za razliku od standardnog
modela fizike, koji postulira bezdimenzionalne točke kao temeljne jedinice
postojanja, strune su mikroskopske jednodimenzionalne linije, često uvijene ukrug
kao gumice. Razne “ note” što ih ove vibrirajuće strune sviraju proizvode razne
čestice i sile u fizičkom svijetu. Pronađena je temeljnija razina holona.
Teorija struna ima nekoliko neposrednih prednosti. Među njima je činjenica
da se davanjem stvarne veličine strunama smanjuje teoretska kvantna pjena i
omogućuje se - po prvi put, ikada - čvrsta sugestija o tome kako sjediniti kvantnu
mehaniku i teoriju relativnosti. K tome, jedan od rezonirajućih obrazaca teorije
struna proizvodi gravitone, pa se tako - isto po prvi put, ikada - gravitacija može
uključiti u novi model (stari ili standardni model objašnjavao je elektromagnetsku
silu, snažnu i slabu nuklearnu silu, ali ne i gravitaciju) - otud, teorija struna bila
je teorija “ svega” (znači, “ svega u fizičkom svijetu” ).
Strune su tada proglašene najtemeljnijim holonima, ispod kojih ne postoji
ispod. Sve do sredine 1990-ih, kad je “ druga revolucija” teorije struna, koju je
pokrenuo Edward Witten (nazvana još M-teorija), sugerirala da su strune zapravo
vrh ledenog brijega koji sadrži trodimenzionalne membrane, červerodimenzionalne
membrane, ... sve to devetodimenzionalnih membrana (plus deseta dimenzija
vremena), koje su sve skupa nazvane “ p-brane” . Ovi još temeljniji holoni postoje
u heterarhiji konvertibilnih oblika, ovisno o faktorima kao što su spojne
konstante, a iz ove heterarhije temeljnih holona niče hijerarhija viših holona
(strune, pa kvarkovi, pa atomi itd., kako se razvija holarhija Kozmosa). N o, sve je
ovo dovoljno poznato iz dvadeset postavki u SES, a teorija struna i M-teorija su
jednostavno varijacije na ove već poznate obrasce iskazane u mnogim drugim
domenama.
Onda, jesu li p-brane najtemeljniji holoni? Čini se tako. To jest, u ovom
trenu, sve dok svijest ne ojača još više i ne probije se u subkvantno područje još
dublje, gdje će nam još temeljniji holoni namignuti, kornjače skroz nadolje... (U
načelu nema ničeg pogrešnog u pronalaženju zbiljski temeljnih holona - to jest,
holona koji nisu razloživi na manje holone. Mnoge emergentne linije razvoja
počinju tako što izvorni holon gradi blokove. Rečenice imaju riječi koje imaju
slova, ali slova nisu sastavljena od nekih drugih simbola; tu počinje lingvistička
simbolička linija. N o čini se da Kozmos kao cjelina nema dna i nema vrha...)
Ova knjiga je vjerojatno najbolji uvod u moj rad u cijelosti (premda ju mogu
nadopuniti Kratka povijest svega, Integral Psychology i One Taste). Glavni tekst
za ovu TS ostaje drugo izmijenjeno izdanje Sex, Ecology, Spirituality, koje postoji
u mekom izdanju i kao 6. svezak Collected Works (CW6).
 Bilješke / 151

2. Iz prenaglašenosti društvene konstrukcije stvarnosti (svemoćno kulturalno sopstvo

stvara sve stvarnosti), do relativnosti znanja (svo znanje je kulturno relativno,
osim mojeg sveznajućeg znanja da to jest tako), do esktremne dekonstrukcije
(imam moć da razorim sve tekstove), do teorije čitateljskog odgovora (kad gledam
umjetničko djelo onda sam ja, a ne umjetnik, taj koji stvara umjetnost), do teorije
koje će uskrsnuti i spasiti Gaiu, Boginju i Duh (dok se obično smatra da Duh
spašava nas, a ne obrnuto), do newage zamisli da sami stvaramo svoju stvarnost
(zapravo, psihotici stvaraju svoju stvarnost), do N LO otmica (iznimno napredna
inteligencija nema drugog posla doli gledati mene), do stotina navodnih novih
paradigmi (ja imam novu paradigmu koja će preobraziti svijet). U golemom broju
različitih područja, stravično je mnogo moći pripisano konačnom sopstvu, zar ne?
Čini se da su društveni kritičari koji su opazili znatnu količinu “ nadutosti” i
“ samovažnosti” ovdje naletili na nešto važno.
3. F. Richards i M. Commons u Alexander et al., Higher Stages o f Human
Development, str. 160, naglasak u izvorniku.
4. C. Graves, “ Summary Statement: The Emergent, Cyclical, Double-Helix Model of
the Adult Human Biopsychosocial Systems” , Boston, 20. svibanj, 1981.
5. Vidi Integral Psychology gdje se nalaze obimni navodi o kroskulturalnom
istraživanju koje podupire valjanost ovih modela.
6. Don Beck, osobna komunikacija; mnogo ovih podataka uneseno je u kompjutore u
National Values Center, Denton, Texas, i otvoreno je kvalificiranim istraživačima.
U mom sistemu postoje zapravo brojni različiti moduli, struje ili linije, što se
relativno neovisno protežu kroz osnovne razine ili valove. Pojedinci mogu biti na
relativno visokoj razini razvoja u nekim modulima, srednjoj u drugim, a niskoj u
još drugim - ukupni razvoj nije nimalo linearan. Gravesov model je nešto što
nazivam “ wilber-2” tip modela: jedna je glavna razvojna os, a pojedinci mogu
fluktuirati nagore i nadole po toj osi u različitim situacijama. “ Wilber-3” tip
modela, s druge strane, drži da u jednoj te istoj situaciji pojedinac može biti na
visokoj razini razvoja u nekim linijama, srednjoj u drugim, nisko u još drugim.
(“ Wilber-4” model taj isti model postavlja u kontekst četiri kvadranta. Za
objašnjenje ova četiri tipa modela, vidi The Eye o f Spirit [CW7].) Nadalje,
pojedinac može imati izmijenjeno stanje ili iskustvo prodora na praktično bilo
kojem stupnju razvoja, pa je ideja da su duhovna iskustva dostupna samo na višim
stupnjevima neispravna (za detaljno razmatranje ovih tema, vidi Integral
Psychology). Spiralna dinamika ne uključuje stanja svijesti, niti pokriva više,
transpersonalne valove svijesti (vidi još bilj. 10). Ali za ono što pokriva, daje
veoma koristan i elegantan model sopstva i njegova putovanja kroz “ valove
postojanja” (ovaj naziv je uveo Clare Graves).
Don Beck je poduzeo da Gravesov model pretvori u “ wilber-4” tip modela;
on rabi četiri kvadranta, pa sada svoj model naziva “ 4Q /8L” (osam razina u sva
četiri kvadranta). Veoma je otvoreno za postojanje transpersonalnih stanja i
struktura. Stupnjevi izloženi u Spiralnoj dinamici zasnivaju se na istraživanju i
podacima, a problem je, kao uvijek, iako su izmijenjena stanja veoma uobičajena,
viši trajni stupnjevi su relativno rijetki (veća dubina, manji opseg). Ako je oko 0,1
posto stanovništva u tirkizu (što će biti objašnjeno u tekstu), možete zamisliti
koliko malo ih je stabilno na još višim valovima svijesti - ne kao prolazna stanja,
već kao čvrste odlike ili trajna ostvarenja. Iz tog razloga, veoma je teško dobiti
podatke o bilo kakvim zbiljskim višim stupnjevima, što je jedan od razloga za
tanko slaganje o transpersonalnim valovima. U jednoj publikaciji Beck i Cowan
152 / Bilješke

“ koralnim” nazivaju stupanj koji se nalazi iznad tirkiza, a zatim kažu: “ Koralno
je, za ove autore, još nejasno” . Koralno je, po mom mišljenju, psihički val; no
shvatljivo je koliko je teško dobiti pristojne podatke po ovom pitanju. Za više
pojedinosti, vidi Integral Psychology.
7. U ovom poglavlju dajemo samo kratki pregled struktura i stupnjeva (mema). U 3.
poglavlju dodat ćemo stanja, struje i tipove.
8. Sve interpretacije i uporabe Spiralne dinamike predstavljene u ovoj knjizi pažljivo
su provjerene s Bečkom. Za tumačenja mojeg prijatelja Chrisa Covvana, vidi
cowan@spiraldynamics.com. Beck i Cowan sada rade na drugom obnovljenom
izdanju Spiral Dynamics, gdje će se vidjeti i njihov noviji rad. Za još jedan veoma
zanimljiv razvojni model nadahnut Gravesom, vidi Changes of Mind Jenny Wade.
9. Osobno vjerujem da su brojne teorije “ mema” - koje sve u osnovi drže da su meme
jedinice jednog tipa procesa prirodnog odabira koji djeluje u mentalnim i
kulturalnim područjima, da se prenose slično virusu uma, a preživljavanje je (kao
funcionalno slaganje) ponovno pravilo - zapravo duboko zbrkane teorije. Moje
primjedbe su brojne. Kako se ovaj nazivak općenito rabi, (1) meme su jedinice
objašnjene u trećem licu to-jezika, tako da ne uspijevaju uhvatiti lijeve ili unutarnje
“ ja ” i “ mi” kvadrante; (2) kao takve, meme su klasični primjeri suptilnog
redukcionizma, a uporaba ovog termina šteti više no što pomaže integralnoj stvari,
jer kad svijest reducirate na to-jedinice, malo što priječi znanstveni materijalizam
i grubi redukcionizam; (3) meme se tipično predočavaju kao pojedinačne
mentalno-kulturalne jedinice, pa tako teorija mema ne uspijeva uhvatiti da svaka
postojeća jedinica (osim hrpa ili nakupina) jest holon, sastavljena jedinka koja u
sebi obuhvaća specifičan razvoj, tako da je svaka mema zapravo sastavljena od
subholona povezanih vertikalnom razvojnom arheologijom, a ne samo
horizontalnom poviješću; (4) stoga, meme su jednostavno jedinice uma i kulture
kako ih zamišlja ravnica - to jest, meme su izobličene i dvodimenzionalne slike
četverodimenzionalnih holona: prikazane su kao jednodimenzionalni virusi koji se
kreću naprijed u drugoj dimenziji vremena, odabrane za preživljavanje jednim
jedinim kriterijem funkcionalnog slaganja; dok su u stvarnosti one barem
trodimenzionalni holoni - tj. posjeduju dimenzije ja, mi i to, ili nutrinu (ja),
vanjštinu (to) i uzajamnu nutrinu (mi) - koji se kreću kroz četvrtu dimenziju
vremena, a za preživljavanje se odabiru prema kriterijima valjanosti u sve tri
dimenzije (potvrde valjanosti u Velikoj trojci ili, točnije, potvrde valjanosti u sva
četiri kvadranta [za potpuniju raspravu “ dimenzija” , vidi dalje ovu bilješku]); (5)
čak i u ravnici, golema većina znanstvenika odbacuje koncept mema zbog
nedostatnih operativnih specifikacija.
Kako bilo, rijetki ljudi rabe termin “ mema” na prikladniji, sve-kvadrantni
način. Don Beck je jedan od njih, a pošto ovdje izlažem Spiralnu dinamiku, moram
upotrijebiti terminologiju mema. To je na stanoviti način nezgodno, jer kad teorija
mema prestane biti intelektualnom modom kakva jest, povući će za sobom sve s
njom povezane teorije. Zato ću nastaviti naglašavati da istraživanje snažno
podupire zamisao stupnjeva ili valova razvoja svijesti, a “ meme” su samo jedan
naročiti, donekle ne-baš-najsretniji način da se ovo istraživanje sistematizira. Beck
je s time veoma pažljiv, a ja se s njegovim formulacijama slažem; ali on je rijetka
iznimka. Kad god koristim termin “ mema” , specifično mislim na mentalno-
kulturalni kvadratički holon, kao što je prije objašnjeno.
A što se “ dimenzija” tiče, riječ ima brojna značenja, pa je veoma teško biti
dosljedan bez poduljeg objašnjenja (koje slijedi). U fizici se obično smatra da
 Bilješke / 153

postoje četiri dimenzije u makro-svijetu: tri prostorne dimenzije (dužina, visina,

širina) i dimenzija vremena: dakle, četiri dimenzije fizičkog prostora/vremena
(spacetime). Međutim, u teoriji struna i M-teoriji fizička domena se sastoji od
devet ili deset mikroprostornih dimenzija, plus dimenzija vremena, što ukupno
daje deset ili jedanaest dimenzija.
Međutim sve te dimenzije pokrivaju samo fizičko područje. U svjetonazoru
znanstvenog materijalizma, to je sve što uopće postoji. No ako priznamo da
postoje emocionalne, mentalne i duhovne dimenzije postojanja, onda ulazimo u
terminološke probleme, jer raspolažemo ograničenim brojem riječi.
Kao što je objašnjeno u The Marriage of Sense and Soul (CW8), razine i
dimenzije najčešće koristim na sljedeći način: razine se odnose na vertikalne
strukture ili valove, a dimenzije se odnose na horizontalne aspekte u samim
razinama. Najuočljivije dimenzije, prisutne na svakoj razini, upravo su četiri
kvadranta (ja, mi, to i ta; ili subjektivni, intersubjektivni, objektivni i
interobjektivni “ prostori” ). Buduć su “ to” i “ ta” objektivne dimenzije, često ove
četiri dimenzije opisujem kao Veliku trojku (ja, mi i to; ili umjetnost, moralnost i
znanost; ili Lijepo, Dobro i Istinito; i tako dalje).
Dakle, u ovoj terminologiji svaka razina bivanja ima barem ove četiri
dimenzije. Postoji li, recimo, pet glavnih razina bivanja (materija, tijelo, um, duša
i duh) od kojih svaka ima četiri dimenzije ili četiri kvadranta, imamo dvadeset
razinskih dimenzija bivanja (npr. fizičko ja, emocionalno ja, mentalno ja, duša-ja
i duh-ja; plus fizičko mi, emocionalno mi, mentalno mi, i tako dalje...).
Svaka razina ima različit tip ili iskustvo vremena. Postoji, primjerice, fizičko
vrijeme (mjerivo satom); emocionalno vrijeme (ili kako osjećate ovaj trenutak dok
se on odvija); mentalno vrijeme (ili vrijeme u kojem se odvija povijest: kad mislite
o svojem životu, on se odvija u narativnom vremenu, vremenu priča i mitova i
drama i predstava - odista stvarnom vremenu, vremenu simboličke pripovijetke);
duhovno vrijeme (u kojem se vječnost može vidjeti u bezvremenom trenutku). Sve
su to stvarne razine vremena ili načini na koje se Kozmos razodvija na različitim
razinama bivanja. (Za raspravu o mnogim razinama vremena, vidi The Atman
Project i Up from Eden; obje su ove knjige sadržane u CW2.)
Uobičajeno je brojati vrijeme kao još jednu (premda neodvojivu) dimenziju.
Učinimo li to, znači da svaka razina ima barem pet dimenzija (naime, četiri
kvadranta koji se razvijaju u vremenu te razine). S pet glavnih razina, svaka od
kojih ima “ prostorne” dimenzije (ja, mi, to i ta) i korelativnom vremenskom
dimenzijom, imamo dvadeset pet razinskih dimenzija bivanja.
Fizičku to-dimenziju, koja navodno sadrži 9 ili 10 mikrofizičkih dimenzija,
brojim kao tek jednu dimenziju (ne odbacujući njezinih 9 ili 10 subdimenzija).
Fizička ravan također sadrži rudimentarne ja-, mi- i oni-dimenzije. No jasno vam
je koliko zbunjujućom može postati čitava ova rasprava o dimenzijama!
Kao što sam rekao, bez ovako dugih definicija teško je biti dosljedan s
terminom kao što je “ dimenzija” , pa tako katkad, radi prikladnosti, ovaj pojam
rabim u tehničkom smislu kao ekvivalent “ kvadranta” (ili bilo kojeg
horizontalnog aspekta bilo koje razine), a ponekad ga rabim općenito, označujući
bilo vertikalnu razinu bilo horizontalnu dimenziju. Iz konteksta bi trebalo biti
jasno što se podrazumijeva.
10. Osobna komunikacija. Beck rabi meme u specifičnom smislu, a to je “ vrijednosna
mema” ili vMema, definirana kao “ središnji vrijednosni sistem, svjetonazor,
organizacijski princip koji prožima misaone strukture, sisteme odlučivanja i razne
izražaje kulture” .
154 / Bilješke

Graves/Beck sistem ne razlučuje jasno između prijelaznih i trajnih struktura,

niti između osnovnih i samosvjesnih struktura. U mom sistemu, pak, osnovne su
strukture trajne i ostaju potpuno aktivne sposobnosti dostupne u svim kasnijim
stupnjevima, dok se većina samosvjesnih struja (kao što su moral, vrijednosti i
identitet sopstva) sastoji od prijelaznih stupnjeva koje obično zamjenjuju naredni
stupnjevi. (Podosobnosti mogu postojati na različitim razinama ili memama, tako
da netko odista može imati ljubičastu podosobnost, plavu podosobnost, i tako
dalje. One su često kontekstualno aktivirane, pa osoba može imati različite tipove
moralne reakcije, afekata, potreba itd. u različitim situacijama.) N o, općenito, za
središnje ili neposredno sopstvo, kad njegovo središte teže dostigne, recimo,
zeleno, ono neće aktivirati čistu ljubičastu memu ukoliko ne regresira; ali ono
može (i neprestano to čini) aktivirati odgovarajuće osnovne strukture ljubičaste
meme (naime, emocionalno-fantazmičku razinu). Kada zelena odrasla osoba
“ aktivira” ljubičastu memu, to nije mema istovjetna onoj koju posjeduje
dvogodišnje dijete. Za dvogodišnje dijete, ljubičasta mema je osnova osobnog
središnjeg identiteta, njegovo neposredno sopstvo (ili “ ja” ), dok je za zelenu
odraslu osobu ona dio udaljenog sopstva (ili “ mene” ). Kad zelena odrasla osoba
“ aktivira ljubičasto” , on ili ona zapravo aktivira osnovne sposobnosti (osnovne
strukture) položene tijekom “ ljubičastog razdoblja” (npr. fantazmičko-
emocionalne), no pošto isključivi identitet sopstva nije više na ljubičastoj razini,
odgovarajuće prijelazne strukture (moral, vrijednosti, svjetonazori) nisu potpuno
aktivirane ukoliko osoba ne regresira (ili ukoliko ne aktivira ljubičastu
podosobnost). Iz tog razloga, u najmanju ruku, smatram nužnim razlučiti između
“ ljubičastih sposobnosti” i “ ljubičastog sopstva” ; prve su trajne, a potonje je
prijelazno. Za daljnju raspravu ovih pitanja, vidi Integral Psychology; vidi još
bilješku 6.
Ovo su ipak tehnički detalji, u kojima ima mnogo prostora za prijateljska
razilaženja; a govoreći o “ aktiviranju mema” , Graves/Beck sistem nudi
jednostavan i sažet način bavljenja najopćenitijim i najvažnijim odlikama ovih
valova postojanja (kao što je činjenica da odista postoje opći valovi postojanja, ali
jednom kad izniknu možete bilo kojeg od njih aktivirati u raznim okolnostima,
tako da odista možete biti “ različita osoba” u različitim situacijama, i tako dalje).
Držim također da, posebice za obrazovnu primjenu, ovakvi tehnički detalji
(trajno/prijelazno, osnovno/sopstvo) zbunjuju više no što pojašnjavaju, a
poopćeno razmatranje mema je više nego dostatno da pomogne ljudima razmišljati
u terminima čitave spirale razvoja, čitavog spektra svijesti. Jer, jednostavna i
ključna poanta je da svi mi posjedujemo sve ove valove svijesti dostupne kao
potencijale koji se mogu razodviti u poticajnim okolnostima.
11. Velik dio sljedećih opisa sastoji se od izravnih citata ili parafraza iz raznih
publikacija Gravesa, Bečka, te Bečka i Cowana. Za reference, vidi Integral
Psychology.
12. Vidi bilješku 6.
13. Ovo “ jedinstvo osjećanja i znanja” jedna je od općih definicija zrelog kentaura
(vidi Kratka povijest svega). U mom modelu, što se tiče zasad samo kognitivne
linije, zelena mema je rana vizijska-logika (te prijelaz iz formopa u vizijsku-logiku).
Kao takva, zelena mema ili rana vizijska-logika diferencira formalne sisteme u
množne kontekste. Srednja i zrela vizijska-logika (žuta i tirkiz) zatim integriraju
ove diferencijacije u raznim stupnjevima (dok uvode vlastite, nove diferencijacije
koje će kasniji valovi integrirati). Koralna je psihička razina, početak istinski
 Bilješke / 155

transpersonalnih valova. Za potpuno izlaganje ovih tema, vidi Integral

Psychology.
14. Sve pozitivne stavke spomenute u ovom odjeljku započinju uistinu s narančastom
memom (a povijesno s prosvjetiteljstvom), jer narančasta je, kao što ćemo vidjeti,
prvi istinski svjetocentričan, postkonvencionalan val razvoja. Zelenoj je osnaženje
i proširenje svjetocentričke pravednosti jednostavno; njeni napadi na narančastu
su uglavnom zalutali i često potaknuti intenzivnim oblikom boomeritisa (vidi 2.
poglavlje; vidi još Boomeritis).
15. Za reference i proširenu raspravu, vidi One Taste, unos 23. studenog.

D ru g o po g la v lje : B o o m eritis
1. Ovo ne poriče postojanje raznih vrsta rane i dječje duhovnosti, samo što su mediji
kroz koje se ove duhovnosti izražavaju uvelike prekonvencionalni i egocentrički.
Vidi Integral Psychology, 11. poglavlje, “ Is There a Childhood Spirituality?”
2. The Quest for Mind, str. 63.
3. Vidi bilješku 1.
4. Vidi H. Haan i dr., “ Moral Reasoning of Young Adults” , Journal of Personality
and Social Psychology, 1968, 10, str. 183-201.
5. Kao što je ukazano u 14. bilješci za 1. poglavlje, svjetocentrička i egalitarna
pravednost počinje s narančastom (i prosvjetiteljstvom), koja zaslužuje većinu
teško zarađenih zasluga, ali dostiže neku vrst zenita u zelenoj, koja je povijesno
proširilo pravna, politička i građanska prava na mnoge skupine ljudi koje su
prethodno marginalizirane, ne toliko u narančastoj, već u plavoj i crvenoj (ovu
činjenicu ustrajno previđaju zeleni zalutali i totalizirajući napadi na
prosvjetiteljstvo. Za opširnu raspravu ove teme, vidi Boomeritis).
6. Aktualizacijske hijerarhije još nazivam holarhijama, što će biti objašnjeno u 3.
poglavlju. Studenti mojeg rada će zamijetiti da u tom slijedu (atomi > molekule ...
svemir) ne razlikujem individualno (gornji kvadranti) i kolektivno (donji
kvadranti). U stvarnosti, individualno i kolektivno su korelativni aspekti svih
holona na svakoj razini razvoja (vidi SES). Ali, za jednostavniji primjer iznesen u
tekstu, zaključak ostaje isti.
7. Jenny Wade, koja je pažljivo proučila Gravesa, vjeruje da narančasta (postignuće) i
zelena (afilijativnost) nisu dvije različite razine, već dvije mogućnosti izbora
ponuđene plavoj (konformizam), tako da i narančasta i zelena mogu napredovati
ravno u drugi niz (autentičnost). Wadeina knjiga, Changes of Mind, vrhunski je
pregled spektra svijesti; opširnije je razmatrana u drugom izdanju The Eye of Spirit
(CW7).
8. Z a raspravu Rayeve integralne kulture kao primjera novonastale “ osobne
građanske religije” (Person-Centered Civil Religion) vidi One Taste, unos 23.
rujna.
9. Don Beck, osobna komunikacija. Zamijetite kako u opisu zelene meme u 1.
poglavlju Beck i Cowan procjenjuju da je u zelenoj oko 10 posto svjetskog
stanovništva, od čega je međutim većina u Americi i Europi. Beckovo istraživanje
ukazuje da se oko 20 posto odraslih Amerikanaca nalazi u zelenoj memi, što je
veoma blisko Rayevim brojkama.
10. Za reference i raspravu ovih podataka, vidi The Eye of Spirit (CW7); za pregled,
vidi još Integral Psychology.
156 / Bilješke

T r e ć e p o g l a v l je : I n t e g r a l n a v iz ija
1. Ovo što slijedi je 4-kvadrantna analiza faktora promjene nužnih za osobnu
transformaciju. Budući još nisam uveo ili definirao kvadrante, ne imenujem ih. Ali
studenti mojeg rada odmah će ih prepoznati.
2. Naravno, pod “ pasti” Graves misli da mora biti nadiđena fiksacija u zelenoj. Sama
zelena mema ostaje ključnim sastojkom čitave Spirale.
3. Citat je od Michaela Murhpya, suosnivača Esalen Instituted, autora The Future of
the Body i Golf in the Kingdom. Vidi Predgovor u The Eye of Spirit (CW7).
4. Knjige poslije SES razrađuju pojedine ideje; te knjige su Kratka povijest svega, The
Eye of Spirit, The Marriage of Sense and Soul, One Taste i Integral Psychology.
Kao popularan uvod preporučujem Kratku povijest svega.
5. Don Beck je također počeo koristiti sličnu ilustraciju, koju on naziva “ 4Q /8L” što
označava osam razina u sva četiri kvadranta. Naravno, kod mene razine uključuju
više, transpersonalne valove i stanja, a uključujem i brojna različita izmijenjena
stanja i razvojne struje koje napreduju kroz glavne valove, no ova
pojednostavljena slika je sasvim prikladna za osnovno objašnjenje. Usput, želite li
raditi s Don Bečkom u primjeni ovog “ graves/wilber” modela i Spiralne dinamike
općenito, možete ga kontaktirati na drbeck@attglobal.net. Vidi još Peter McNab,
Wyatt Woodsmall, Brian van der Horst, te Maureen Silos, među ostalima.
6. Dokazi za ove neovisne module predstavljeni su u The Eye of Spirit (CW7) i
Integral Psychology.
7. Tehnički, gravesovske vrijednosti su jedna razvojna linija; ali razine u toj liniji -
koje su, u mom sistemu, zapravo razine svijesti - mogu se upotrijebiti za
predstavljanje razina općenito. Vidi Integral Psychology.
8. Ima mnogo različitih značenja riječi “ integrirano” i “ integralno” kad se primjene
na stupanj ljudskog razvoja.
Za početak, postoje barem dva različita opća značenja: horizontalno i
vertikalno. Horizontalna integracija znači da su elementi bilo koje razine -
ljubičaste, plave, žute itd. - prilično dobro integrirani na toj razini. Dobro
integrirana razina je zdrava razina ili najbolje što ta razina može biti sa svojim
urođenim strukturama i ograničenjima. Horizontalna integracija u osnovi
označava integraciju četiri kvadranta na bilo kojoj razini. Obrnuto, pak,
neravnoteža (ili manjak integracije) četiri kvadranta na bilo kojoj razini (npr.
prenaglašena ja-, mi- ili to-domena) rezultira patološkom neravnotežom na toj
razini. Vraćanje zdravlja na toj razini znači vraćanje ravnoteže ili integracije
elemenata i kvadranata na toj razini (npr. prelaženje iz nezdrave plave u zdravu
plavu). To je horizontalna integracija.
Vertikalna integracija, s druge strane, znači pomicanje na sasvim drugu, višu
razinu integracije. U ovoj se točki definicije “ integralnog” počinju se oštro
razilaziti, ovisno o najvišoj razini razvoja što ju priznaje pojedini teoretičar.
Činjenica je da svaka razina ima sposobnost biti više integrativna od prethodnih,
jednostavno zato što svaka zdrava razina “ transcendira i uključuje” , pa tako svaka
viša razina može obgrliti više holona u svojem bivanju i tako biti više integralna.
Dakle, razni teoretičari su skloni “ integralnom” nazvati onu razinu koju
prepoznaju kao najvišu. Primjerice, Gebserove razine su arhaička, magička,
mitska, racionalna i integralna. Razine Jane Loevinger su autistička, simbiotička,
impulzivna, sigurnosna, konformistička, savjesna, individualistička, autonomna i
integrirana. Spiralna dinamika za svoje najviše razine (drugi niz) rabi nazive kao
integralno i holistički, i tako dalje.
 Bilješke / 157

Većinu tih nazivaka možete vidjeti u slici 2-1, koja pokriva razine svijesti do
“ kentaura” . N o ja vjerujem da postoje još više razine ili valovi, koje sam nazvao
“ transpersonalnim” (ili “ trećim nizom” ). U brojnim knjigama zacrtao sam ove
više razine svijesti rabeći obimna kros-kulturalna istraživanja (vidi Integral
Psychology). Najviše od tih valova lako bismo mogli nazvati “ integralnima” ,
pošto su još više integrirani od kentaura, Gebserova integralno-aperspektivnog,
Loevingerinog integriranog, i tako dalje. Poanta je jednostavno da je svaki razvojni
val relativno više integralan od svojih prethodnika, pa otud ono što ćemo nazivati
integralnom razinom ovisi o najvišoj razini koju prepoznajemo.
Budući da je najviša razina koju mnogi istraživači prepoznaju kentaurska
(integralno-aperspektivno, drugi niz itd.), u ovoj se knjizi općenito nazivak
“ integralno” odnosi na te razine. No treba razumjeti da je ovo zapravo veoma
relativan pojam, te da je vrhovna integralna razina sam nedvojni Kozmos, koji je
istovremenu najviša razina vaše svijesti i Tlo svake pojedine razine bez iznimke.
9. Ovo se može dogoditi u bilo kojoj od linija. Primjerice, u moralnoj liniji, osoba
može biti eneagramski tip 7 na zelenoj razini u kontekstu radnog mjesta; pod
stresom se ista osoba može pomaknuti u tip 1 na narančastoj razini (ili čak plavoj
razini); kognitivno, osoba može biti tip 4 tirkiz, i tako dalje. Obratite pažnju,
međutim, da eneagram sam ne može registrirati pomak po vertikalnim razinama.
Narančasta 7 pod stresom može preći u narančastu 1, kao što drži teorija
eneagrama; ali pod stvarnim stresom, narančasta 7 će regresirati na plavu, onda
crvenu ili ljubičastu. Ovo nisu samo različiti tipovi, već različite razine tipova.
Ponovno, kombinirajući horizontalne tipologije s vertikalnim tipologijama,
možemo rabiti drugonizne konstrukcije i dobiti integralnije viđenje.
Uporabu horizontalnih tipologija, kao što je eneagram, skupa s vertikalnim
razinama prvi put sam sugerirao u Kratkoj povijesti svega. Drugi su istraživači
neovisno došli do sličnih zaključaka. Usput, neke se verzije eneagrama koriste na
vertikalan način, kao razine razvoja (trbuh > srce > kruna) a ne kao tipovi
dostupni na svakoj razini. I to je u redu; ja sam koristio potonju verziju koja je
sada najpopularnija.
10. Za dobar sažetak Gilliganina hijerarhijskog viđenja muškog i ženskog razvoja, vidi
Alexander i Langer, Higher Stages o f Human Development, posebno urednički
uvod i Gilliganino 9. poglavlje.
11. Zaključak u The Eye o f Spirit jest da su muškarci skloni translatirati s naglaskom
na agensnost, žene na komunost; i muškarci su skloni transformirati s naglaskom
na Eros, žene na Agape. Ali opći valovi razvoja ostaju isti u oba spola; po sebi, oni
su rodno neutralni. Vidi The Eye o f Spirit (CW7), 8. pogl., “ Integral Feminism” .
12. Tako se, u našem primjeru Spiralne dinamike, žene razvijaju kroz iste valove
postojanja (ili razvojnu hijerarhiju) kao muškarci, ali s više relacijskog, propusnog
ili komunalnog usmjerenja, a integralni feminizam bio bi posvećen istraživanju
dinamike i obrazaca u svim valovima, stanjima i strujama, dok nam se obraćaju
ovim “ različitim glasom” . Vidi The Eye o f Spirit (CW7), 8. poglavlje, “ Integral
Feminism” .
13. Za potpunu raspravu teme struktura i stanja, vidi Integral Psychology.
14. Za neopravdanu prirodu redukcije gornjeg-lijevog kvadranta na gornji-desni, vidi
Integral Psychology i Kratka povijest svega. Točan odnos uma i mozga istražen je
detaljno u Integral Psychology.
15. Ovo ne znači da se sistemske znanosti odnose samo na donji-desni kvadrant;
gornjem-desnom kvadrantu sve se više - naročito u moždanim mehanizmima -
158 / Bilješke

prilazi iz sistemske perspektive. Stvar je jednostavno da GD je individualni holon,

a DD je socijalni holon. Ali oba imaju sistemske aspekte, jer sve jedinke su zapravo
sastavljene jedinke. Za raspravu na ovu temu, vidi SES.
N o, napomena: teorija sistema pokriva samo desne kvadrante (pa bilo gornji
ili donji). Zato teorija sistema (i teorije kaosa i kompleksnosti) ne mogu adekvatno
modelirati svijest (ili unutarnje kvadrante). Kao što su Whitehead, Hartshorne i
David Ray Griffin ukazali, jedini holoni koji posjeduju svijest su individualni
holoni. To jest, jedino sastavljene jedinke posjeduju svijest. Kolektivi ili društva ne
posjeduju svijest po sebi (iako posjeduju sastavljene jedinke, koje posjeduju
svijest). Jednostavno rečeno, sve su vrste teorije sistema strukturirane u to-jeziku,
dok je svijest strukturirana u ja-jeziku. Mnogi su pristupi modeliranju svijesti u
terminima teorije sistema (kaos, kompleksnost, autopoiesis) iz ovog razloga
znatno promašeni.
Ovo ne znači da su bez važnosti. U mojem modelu donji-desni kvadrant je
važan dio ukupne priče svijesti, budući da svi holoni sadrže četiri kvadranta.
Sistemski pristupi su važni za taj aspekt svijesti koji uključuje svoje vanjske oblike
u kolektivne sisteme. Ali sistemske pristupe treba nadopuniti “ ja” i “ mi”
modelima i metodama. Vidi “An Integral Theory of Conssciousness” , CW7.
16. Tehnički, “ mi” je prvo lice množine, a “ ti/vi” je drugo lice. Ali ja uključujem prvo
lice množine (“ mi” ) i drugo lice (“ ti/vi” ) zajedno u donji-lijevi kvadrant, koji onda
općenito nazivam “ mi” . Razlog za to je što u engleskom jeziku nema drugog lica
množine (zato Južnjaci moraju reći “ you all” a Sjevernjaci “ you guys” ). Drugim
riječima, kad se “ mi” rabi s poštovanjem, onda implicitno uključuje odnos ja-ti (ja
ne mogu odista razumjeti tebe, ukoliko MI ne dijelimo niz zajedničkih percpecija).
Po mom mišljenju “ ja-ti” teoretičari svi prakticiraju podskup donjeg-lijevog
kvadranta, ili “ mi” u najširem smislu. Sasvim sigurno, upravo tako većina “ mi”
teoretičara, kao što je Habermas, promatra intersubjektivno područje (naime,
pravi “ ja-ti” je podskup unutar “ mi” ). Inače, drugo lice “ ti” može degradirati u
viđenje druge osobe kao objekta “ to” . Stoga, svo istinsko istraživanje drugog lica
je implicitno prvo lice množine, ili intersubjektivno mi (barem dijelom, kao što se
“ ti” diferencira od “ mi” ). Stoga, puko naglašavanje istraživanja “ja-ti” ili drugog
lica može po sebi imati objektivizirajući i obezvređujući učinak. U svakom slučaju,
snažan sam zagovornik ja/ti intersubjektivnog istraživanja, kao što je bila većina
velikih hermeneutičkih filozofa. I te kako se slažem da je ovo intersubjektivno
područje stravično zanemareno to-znanošću i ja-subjektivizmom. Sve-kvadrantni,
sve-razinski pristup - ili 1-2-3 pristup - daje sasvim dovoljno prostora za
istraživanja “ ja ” , “ mi” i “ to” usmjerenja.
17. Za odnos između stanja svijesti i struktura svijesti, vidi Integral Psychology.
18. Za raspravu o sopstvu, razinama patologije i tipičnim modalitetima liječenja, vidi
Integral Psychology.

ČETVRTO POGLAVLJE: ZNANOST I RELIGIJA

1. Vidi naročito Eye to Eye (CW2), The Marriage of Sense and Soul (CW8) i Integral
Psychology.
2. Ian G. Barbour, Religion and Science - Historical and Contemporary Issues.
3. Eugenie Scott, “ The ‘Science and Religion Movement’” , Skeptical Inquirer,
srpanj/kolovoz 1999.
4. Za važnost konstruktivnog postmodernizma, vidi The Marriage of Sense and Soul
(CW8), Integral Psychology i Boomeritis.
 Bilješke / 159

5. Barbour u svojem središnjem tekstu na ovu temu, Religion and Science - Historical
and Contemporary Issues, ističe da podaci (data) religije uključuju duhovna
iskustva. “ Podaci za religijsku zajednicu sastoje se od osebujnih iskustava pojedi­
naca, te priča i obreda određene religijske tradicije.” Za razliku od kritičara koji
zamišljaju da uporaba riječi “ podaci” implicira nekakav pozitivizam, Barbour
shvaća da “ podaci” znače bilo kakav grubi materijal iz bilo kojega područja, a to
uključuje mistična iskustva. Ali Barbour zatim manje od dvije strane (u knjizi od
gotovo 400 stranica) posvećuje stvarnoj raspravi ovih podataka - što su, kako se
do njih dolazi, kako se verificiraju ili odbacuju, i tako dalje. Ovaj veliki vakuum
je tipičan za pristupe koje sam naveo u glavom tekstu, vakuum kojega The
Marriage of Sense and Soul nastoji popuniti. Kasnije ću objasniti zašto i kako
podaci spadaju u dobru znanost (uključujući dijelove duhovnih iskustava koji su
otvoreni ispitivanju dobrom znanošću).
Većinu onoga što Barbour kaže smatram pronicljivim i korisnim, i slažem se
s puno toga; ali po mom mišljenju, potcjenjujući stvarnu prirodu religijskih
podataka, propustio je uvidjeti srce čitave stvari.
6. S. Gould, “ Non-Overlapping M agisteria” , Skeptical Inquirer, srpanj-kolovoz 1999.
Kurziv njegov.
7. S. Gould, “ Non-Overlapping Magisteria” , Skeptical Inquirer, srpanj-kolovoz 1999.
Kurziv moj.
8. Za moju snažnu kritiku perenijalne filozofije i tradicionalnog Velikog lanca, vidi
bilješku 16.
9. Vidi Wilber, The Eye of Spirit, te Alexander i Langer, Higher Stages of Human
Development.
10. U gornjem-lijevom kvadrantu, termin “ pravila” se odnosi na konkretno
operativno mnijenje (ugrubo, plava razina); “ formalno” se odnosi na formalno
operativno mnijenje (ugrubo, narančasta); a “ vizijsko-logičko” se odnosi na
sistemsko mnijenje (zelena, žuta i tirkiz). U gornjem-desnom kvadrantu, SF1, SF2
i SF3 odnose se na “ strukturne funkcije” mozga koje su korelati pravila,
formalnog i vizijsko-logičkog. U donjem-lijevom kvadrantu, “ uroboričko” se
odnosi na svjetonazor reptilskog moždanog debla, a “ tifoničko” na svjetonazor
limbičkog sistema. Za detalje, vidi SES.
11. Kao SES (CW6); Kratka povijest svega (CW7); i Integral Psychology.
12. Uobičajeno je praviti razliku između “ religije” (autoritarnih i institucionalnih
oblika) i “ duhovnosti” (osobnih vjerovanja i iskustava). Kadšto je to korisno
razlikovanje, no na mnoge načine zbunjuje. Ima veoma dubokih osobnih/mističnih
ogranaka većine oblika institucionalnih religija; zapravo, religija je na mnoge
načine samo institucionalizirana duhovnost (npr. da newage duhovnost postane
utjecajna i etablirana, naposljetku bi postala religija). Umjesto toga, sklon sam
govoriti o uskim i širokim koncepcijama religije/duhovnosti (ili plitkim i dubokim,
ovisno o metafori). Ovo je objašnjeno dalje u tekstu. Moj argument vrijedi
jednako za “ religiju” i “ duhovnost” .
13. U knjizi A Sociable God (CW3), ovo nazivam razlikom između legitimne religije i
autentične religije, gdje prva nudi djelotvornu translaciju (ili promjenu u
površinskim strukturama), dok druga nudi djelotvornu transformaciju (ili
promjenu u dubinskim strukturama). Prva je preraspoređivanje namještaja na
jednom katu, dok je druga mijenjanje kata.
14. Vidi Eye to Eye (CW3), 2. poglavlje. Što se tiče pitanja postoje li uopće
“ neposredna” iskustva ili jedino “ posredovana” iskustva: čak i da su iskustva -
160 / Bilješke

osjetilna, mentalna, ili duhovna - posredovana kulturalnim čimbenicima (a jesu,

budući da svi holoni imaju četiri kvadranta), ipak je u vrijeme poimanja iskustvo
neposredno. Na to mislim kad govorim o neposrednom iskustvu ili podacima. (Za
raspravu ove teme, vidi SES.)
Kad god izlažem ova tri čimbenika (naputak, iluminacija, validacija), uvijek
naglašavam da paradigma ili naputak proizvodi podatke, a ne samo razotkriva
podatke. Ovo je u skladu s raznim post-kantovskim i postmodernim pozicijama
koje odbacuju “ mit datosti” . Također je u suzvučju s Varelinom paradigmom
uprizorenja. Istovremeno, kao što je izneseno u Sense and Soul, odbacivanje mita
datosti, u bilo kojoj domeni, nije odbacivanje izvjesnih objektivno stvarnih ili
urođenih značajki domena. Ideja da postoje čisti objekti nedirnuti percepcijom i
ideja da su sve stvarnosti socijalno konstruirane nepotpune su, neuspješne zamisli.
4-kvadrantna epistemologija navigira između pukog objektivizma i pukog
subjektivizma iznalaženjem prostora za prirodnu ravnotežu ovih djelomičnih
istina. Istovremeno, uslijed poplave ekstremnih konstruktivističkih epistemologija,
često ističem objektivno stvarne sastavnice mnogih oblika znanja, pošto je to
djelomična ali važna istina koja se, nažalost, najčešće poriče. Vidi John Searle, The
Construction o f Social Reality (kao suprotnost socijalnoj konstrukciji stvarnosti),
uvod u The Eye o f Spirit (CW7), i Boomeritis.
15. Međutim znanost - široka ili uska - nije čitava priča o dubokoj duhovnosti. Široka
znanost unutarnjih domena daje nam samo neposredne podatke ili iskustva ovih
unutarnjih domena. Ta iskustva su sastavnice za daljnju razradu estetskih-
izražajnih i etičkih-normativnih prosudbi. Dakle, čak i sa širokom znanošću, ne
reduciramo nutrine na puku znanost (bilo široku ili usku). Znanost je, u oba
oblika, uvijek samo jedna trećina Velike trojke, i jednostavno nam pomaže istražiti
neposredne podatke ili iskustva što su sirovi materijal estetskih i normativnih
iskustava. Optužbe da je moj pristup pozitivistički propuštaju ovo uzeti u obzir.
Tako u Sense and Soul odista nastojim pokazati da postoji znanost tjelesnog
područja (gruba), suptilnog područja (suptilna), te kauzalnog područja (duh). Ali
jasno kažem da isto tako postoji umjetnost tjelesnog područja, suptilnog područja
i duha; i da postoji moralnost tjelesnog područja, uma i duha. Tako sve manifestne
razine Velikog gnijezda imaju ja, mi i to dimenziju - to jest, sve razine odista imaju
umjetnost, moralnost i znanost. Stoga, čak i kad proširimo znanost u viša
područja, kao što sam sugerirao, znanost i njezine metode su još uvijek samo
“ jedna trećina” sveukupne priče, jer više razine isto tako imaju umjetnost i
moralnost, koje slijede svoje sasvim različite metodologije (slijede svoje različite
potvrde valjanosti, naime, iskrenost i pravednost).
Nadalje, dvije točke valja imati na umu: odista sam sugerirao da možemo
legitimno proširiti znanost kako bi ispitivali aspekte ne samo tjelesno ili
senzorimotornog područja (uski empirizam), već i područja uma i duha (geist
znanosti). N o, čak i tada, osim znanosti viših područja postoje i umjetnost i
moralnost viših područja (ili, točnije, postoje sva četiri kvadranta viših valova, od
kojih svaki ima različitu metodologiju i potvrdu valjanosti: istina, istinitost,
pravednost i funkcionalno slaganje).
Dakle, čak i s proširenom definicijom znanosti, viša područja nikad ne
reduciram samo na znanost, jer postoje umjetnost i moralnost viših područja. A
umjetnost i moralnost imaju različite specifične metodologije od znanosti, kao što
sam razjasnio. Neki su kritičari ustvrdili da sam širenjem znanosti na viša područja
na neki način reducirao viša područja na znanost.
 Bilješke / 161

Zamijetite također da se u tekstu fokusiram samo na pojedinca. Široka

znanost može također biti dijelom propitivanja donjeg-lijevog kvadranta i
njegovih stvarnosti. Ali u svim unutarnjim domenama, široka znanost je
dijalogička (i translogička), ne samo monologička: ovdje smo u prisutnosti širokih
znanosti fenomenologije, kvalitativne istraživačke metodologije, interpretativnih
znanosti, i tako dalje. Uska znanost, pak, bilo individualna (npr. fizika, kemija,
biologija) ili kolektivna (teorija sistema, teorije kaosa i kompleksnosti) suštinski je
monološka: ispituje objektivnu množinu (“ ona” ), a ne subjektivne jednine (“ ja ” ) i
množine (“ mi” ) u njihovim neredukcionističkim uvjetima. Vidi Eye to Eye (CW3),
1. i 2. poglavlje; The Eye o f Spirit (CW7); i brojne bilješke u SES (CW6).
16. The Marriage o f Sense and Soul, strana 204. Nekolicina je kritičara napala Sense
and Soul jer su je poistovjetili s “ perenalnom filozofijom” , na koju ih sama
pomisao uznemiruje. Pluralistički relativisti i duhovni pristupi snažno oslonjeni na
zelenu memu (vidi uvod za CW7) kroz protekla su tri desetljeća agresivno napadali
samu zamisao perenalne filozofije. Obično tvrde da nema univerzalnih istina (osim
njihovih pluralističkih ideja, koje su univerzalno istinite za sve kulture), te tvrde da
je perenalna filozofija, ukoliko uopće postoji, rigidna i autoritarna (pa ju često
zamjenjuju vlastitom autoritarnom, politički korektnom ideologijom). Kako bilo,
simpatiziram s mnogim kritikama perenalne filozofije. Moje opširne kritike
perenalne filozofije možete naći u The Eye o f Spirit (CW7), The Marriage o f Sense
and Soul (CW8), Integral Psychology (CW4), One Taste (CW8), SES (CW6), te u
uvodima za CW2, CW3 i CW4.
Kad me kritičari poistovjećuju s perenalnom filozofijom, propuštaju
zamijetiti da jedina stavka perenalne filozofije koju branim jest zamisao o
područjima bivanja i spoznavanja, a čvrsto zapravo branim samo tri od potonjih:
materiju, um i duh (ili grubo, suptilno i kauzalno). Ponekad ova područja širim na
pet (materija, tijelo, um, duša i duh), no voljan sam snažno braniti samo navedena
tri. To jest, tvrdim da svaka veća ljudska kultura, barem od vremena homo
sapiensa, prepoznaje ova tri glavna područja postojanja (koja su također evidentna
u bdijenju, sanjanju i spavanju). To je zamalo jedina stavka “ perenalne filozofije”
koju sam branio. Većinu drugih aspekata tradicionalne verzije perenalne filozofije
(kakvu zastupaju npr. Frithjof Schuon, Ananda Coomaraswamy, Henry Corbin,
Seyyed N asr, Huston Smith, Marco Pallis, Rene Guenon, itd.) - aspekata kao što
su nepromjenjivi arhetipovi, fiksna i predodređena involucija i evolucija, strogo
hijerarhijska (nasuprot holoničkoj-kvadratičkoj) priroda stvarnosti, itd. - ne
smatram ni univerzalnima ni istinitima, i jasno sam se distancirao od ovih
teoretičara po tom pitanju.
Premda sam bio oštri kritičar perenalne filozofije, ipak vjerujem da je ona,
naročito u svojim najsofisticiranijim oblicima, vrelo nenadmašene mudrosti, čak i
ako ju malo treba očistiti od prašine. Za zbiljsku TS, vjerujem da trebamo
razboritu mješavinu najboljeg iz premodernog, modernog i postmodernog, a to je
eksplicitna zadaća SES i svih knjiga nakon SES.
17. Uska je religija, u jednom smislu, jednostavno svjetonazor bilo kojeg stupnja
razvoja. Postoji ljubičasta religija, crvena religija, plava religija, narančasta religija,
zelena religija, i tako dalje. Uska religija nastoji ponuditi značenje i utjehu sopstvu
na bilo kojoj datoj razini. (Duboka religija, s druge strane, nastoji sasvim
promjeniti razine, pomičući sopstvo - bilo privremeno ili trajno - u psihička,
suptilna, kauzalna ili nedvojna područja. Ponovno, to je razlika između legitimne
i autentične religije, kao što je opisano u A Sociable God [CW3]).
162 / Bilješke

Uska religija je ono što mislimo kad kažemo da netko “ ima” religiju ili da
“ ima” vjeru ili da u nešto “ religiozno” vjeruje - vjerovanje ne mora nužno biti
religijsko sadržajem, već jednostavno intenzivno prigrljeno. Primjerice,
obožavatelji kultne serije Star Trek kažu da je logika Spockova religija. Kad se
sopstvo poistovjećuje s određenom razinom ili valom razvoja, sopstvo religijski
vjeruje u svjetonazor te razine i brani ga kao mili život. Ova intenzivna
identifikacija, na bilo kojoj razini, stvara usku “ religiju” te razine ili emocionalno
prianjanje i identifikaciju sa svjetonazorom te razine, koju sopstvo nužno osjeća
na svakom svojem valu razodvijanja (sve dok se ne smogne dezidentificirati od te
razine i pokrenuti na sljedeću, koju onda religijski prigrli. Ovaj se proces nastavlja
sve do nastupanja razvojnog zastoja; ili do razvijanja pojedinca u područja duše i
duha, gdje se otkriva duboka duhovnost i božansko sopstvo: uska religija postala
je duboka religija).
Nekoliko brzih primjera uske religije za svaki val postojanja: Ljubičasta
religija uključuje neke oblike vudua i vjerovanje u magiju riječi. Crvena religija je
religija arhetipskih mitskih vjerovanja s naglaskom na magičnu moć arhetipskih
likova (Mojsije je razdvojio Crveno more, Krist se rodio iz djevice, Lao Zi je imao
900 godina kad se rodio itd.). Plava religija je religija zakona i reda, mitsko-
pripadnička struktura koja povezuje ljude kroz poslušnost velikom Redu ili
velikom Drugom; ona je autoritarna, kruto hijerarhijska, te rabi krivnju kao
mehanizam društvene kontrole (Deset zapovijedi, Konfucijevi Analekti, velik dio
Kurana, itd.); ali proširuje svoju skrb na sve oni koji prigrljuju mitska vjerovanja
(dok su svi oni koji to ne čine vječno prokleti). Narančasta religija je religija
pozitivizma i znanstvenog materijalizma; njeni zastupnici vjeruju u ovaj
svjetonazor s istim religijskim žarom kao bilo koji fundamentalisti, a imaju i svoje
skeptične inkvizitore koji će napasti i ismijati svjetonazor bilo koje druge razine.
(Auguste Comte, otac modernog znanstvenog pozitivizma, odista je predložio - a
ovo su točno njegove riječi - “ papu pozitivizma” , što je krasan primjer uske
religije moguće na egoičko-racionalnoj razini. Ovo bi, ponovno, bila Spockova
“ religija” .) Ali narančasta religija je također početak vjerovanja u jednaka prava
za sve pojedince, bez obzira na narodnost, boju, vjerovanje ili spol. Zelena religija
to proširuje na ljubaznost i subjektivnu skrb prema svim dušama i senzitivnost
prema svim stanovnicima Zemlje (iako postaje veoma zločesta - “ zločesta zelena
mema” - prema svima onima koji ne dijele njezinu religiju politički ispravnih
gledišta). Religija drugog niza je religija holizma, kozmičkog jedinstva, i
univerzalnog obrasca (riječima Bečka i Cowana, drugi niz vjeruje da “ Zemlja je
jedan organizam s kolektivnim umom” ). Dalje još od tog integralnog vjerovanja u
kozmičko jedinstvo, psihička religija je zbiljsko iskustvo ovog kozmičkog jedinstva
(jedan tip prirodnog misticizma). Suptilna religija je izravno iskustvo božanskog
Tla ovog kozmičkog poretka (božanski misticizam). A kauzalna religija je izravno
iskustvo radikalno beskrajne i neodredive prirode ovog Tla (bezoblični
misticizam).
Usku religija, dakle, jednostavno čine ona vjerovanja, prakse, običaji,
iskustva i tradicije što pomažu prevođenje i prigrljivanje svjetonazora bilo kojeg
danog vala; duboka, pak, religija uključuje one prakse, tehnike i tradicije što
pomažu preobražaj u više, transracionalne, transpersonalne valove (psihičko,
suptilno, kauzalno, i nedvojno; bilo kojim drugim imenom, duša i duh). Ove
dubokoduhovne prakse otkrivaju zbiljske stvarnosti; one su priključak u stvarne
istine. Ove dubokoduhovne prakse su stoga još poznate (dijelom) kao
 Bilješke / 163

kontemplativne znanosti - ili jednostavno, dobra znanost - jer nisu samo

vjerovanja već zbiljske prakse, temeljene na uputama, iskustvenim podacima te
skupnim provjerama. One su ponovljive, prenosive i djeljive, javne prakse koje
otkrivaju stvarnosti, to jest, zbiljske istine, a ne samo kulturalna značenja, lokalne
vrijednosne strukture, i tako dalje. Ovi viši valovi su istiniti koliko i plavi,
narančasti ili zeleni. Vjerujete li da postoje vjerodostojni dokazi za ove valove, isto
vrijedi za ove transpersonalne valove koji ustvrđuju izravno iskustvo Božanskog.
18. Znači li to da se stupnjevi preskaču? Nipošto, jer kad kažemo da je svijet prije
prosvjetiteljstva bio, primjerice, u plavom valu, to samo znači da je prosječna
razina svijesti bila plava. Pojedinci su mogli biti u mnogo višim ili mnogo nižim
valovima a, osloncem na drugi niz ili univerzalnu svijest, mnogi su mistici
evoluirali u psihički, suptilni, pa i kauzalni val. No sveukupno društvo nije
podupiralo više valove, pa je njihovo ostvarivanje bilo teško izvan zaštićenih
enklava ili zajednica i samim time mnogo rjeđe, ograničeno uglavnom na velike
šamane, svece i mudrace. Za punu raspravu ove teme, kao i sažetak veoma obimne
kros-kulturalne građe u prilog ovih viših razvojnih valova, vidi Integral
Psychology.
19. U terminima bilješke 17, možemo reći: s prosvjetiteljstvom je narančasta uska
religija znanstvenog materijalizma zauzela brutalno neprijateljski stav prema
plavoj uskoj religiji crkve.
20. Za raspravu o postliberalnoj duhovnosti, vidi The Eye of Spirit (CW7), The
Marriage of Sense and Soul (CW8), te Boomeritis.

P e t o p o g l a v l je : S t v a r n i s v i je t
1. Ravnica (“ sravnjenost” ili “ plošnost” ) je objašnjena u The Marriage of Sense and
Soul, te detaljnije u SES i Kratkoj povijesti svega. Ovaj pojam rabim na dva načina:
(1) tehnički, to je vjerovanje da su samo desnostrane stvarnosti nesvodivo stvarne;
to je reduciranje svih lijevostranih događaja na njihove desnostrane korelate; (2)
riječ “ ravnica” rabim također za bilo koje lijevostrano vjerovanje koje dolazi iz
zbiljnosti, ili vjeruje samo u zbiljnost, jedne zasebne razine svijesti. Dakle, bihevio-
risti su sravnjeni ili plošni u prvom smislu (vjeruju samo u objektivno motrivo
ponašanje), a pluralistički relativisti su sravnjeni ili plošni u drugom (priznaju
samo vrijednosti zelene meme).
Plošni redukcionizam (u prvom smislu) ima dva stupnja: suptilni
redukcionizam, koji sve reducira na donji-desni kvadrant (npr. sistemi dinamičkog
procesa, teorije kaosa i kompleksnosti, tradicionalna teorija sistema, socijalna
autopoeza, Mreža života itd.), te grubi redukcionizam, koji ide još dalje i reducira
te objektivne sisteme na objektivne atome (reducira sve fenomene na atomističke
jedinice u gornjem-desnom kvadrantu). Suptilni redukcionizam je poznat još kao
vanjski holizam ili plošni holizam (nasuprot integralnom holizmu, koji sjedinjuje
unutarnji holizam i vanjski holizam). I grubi i suptilni redukcionizam vjeruju da se
čitav svijet može objasniti to-jezikom trećeg lica (tj. oba su monologički, ne
dijalogički ili translogički). “ Zločin prosvjetiteljstva” , igrom slučaja, bio je suptilni
redukcionizam, a ne grubi redukcionizam. Filozofi prosvjetiteljstva često su bili
veliki sistemski mislioci; bili su prvi veliki promicatelji System de la Nature i
“ velikoga isprepletnog poretka” (Charles Taylor, Sources of the Self; vidi još SES,
12. i 13. poglavlje).
2. Ovo viđenje ljudskog uma kao tabule rase - s korelatima u psihologiji biheviorizma
i asocijacionizma, te u epistemologiji empirizma - liberalizam je usvojio iz mnogih
164 / Bilješke

razloga, a svakako i stoga jer je ono obećavalo “ neograničenu usavršivost”

ljudskih bića kroz razne tipove objektivnoga socijalnog inženjeringa. Sve urođene
razlike, sposobnosti i strukture skupno su odbačene, a ljudska bića, rođena u
stanju sasvim nalik grudi gline, mogla su biti oblikovana vanjskim institucijama i
silama (biheviorizam, asocijacionizam) u bilo koje željeno stanje.
David Hartley je u svojim Observations on Man (1749) razradio psihološku
teoriju (asocijacionizam) koja je um vidjela kao skup osjeta; ovo se dobro uklapalo
s empiričkim teorijama epistemologije (Locke, Berkeley, Hume); a čitav je paket
spravljen po narudžbi za uspinjuće političke teorije liberalizma. James Mili i
njegov sin John Stuart Mill prigrlili su ove ideje iz jednostavnog razloga: “ U
psihologiji” , pisao je John svojem ocu, “ njegova je temeljna doktrina formacija
sveg ljudskog karaktera po okolnostima [objektivna uzročnost], kroz univerzalni
princip asocijacije, te posljedična neograničena mogućnost poboljšanja moralnog i
intelektualnog stanja čovječanstva...” Ovo se poboljšanje moglo postići
biheviorističkim obrazovanjem, gdje se odgovarajuće vanjštine utiskuju u nutrine;
ili, posebice u kasnijim verzijama, agresivnijim socijalnim inženjeringom (zbog
čega je biheviorizam - ma koliko sirov i neispravan po mnogim pitanjima - ostao
državnom psihologijom Sovjetskog Saveza, te ostaje implicitnom psihologijom
mnogih oblika tradicionalnog liberalizma).
Kao što ističe John Passmore (A Hundred Years of Philosophy): “ U jednom
od svojih ranijih govora, [John Stuart] Mill je objavio da dijeli vjerovanje svojeg
oca u usavršivost; ta je ista vjera ne manje snažno izražena u zadnjem Millovom
radu. Urođene razlike je uvijek odbacivao, a najstrastvenije u svojem radu The
Subjection of Women (1869), u kojem je tvrdio da su ‘čak i najmanje sporne
razlike’ između spolova takve da su ‘sasvim lako mogle nastati po okolnostima
[objektivna uzročnost] bez ikakvih razlika u prirodnoj sposobnosti [subjektivna
uzročnost]’.” Uvijek postoji prazna pločica, kao prazna posuda u koju treba uliti
savršeni svijet izvana, bez primisli da mogu postojati zbiljnosti u nutrini koje isto
tako treba uzeti u obzir. “ Prazna pločica” značila je radikalni društveni program.
“ Asocijacionizam u Millovim očima nije samo psihološka hipoteza, koju kao
takvu možemo nepristrano ispitivati: on je bitna pretpostavka radikalnog
društvenog program a.”
Isto vrijedi za empirizam: on nije samo epistemologija, već nacrt za
društvenu akciju, zasnovan gotovo u cijelosti na objektivnoj uzročnosti (i impli­
citnom poricanju subjektivne uzročnosti), što je bio jedan od glavnih motiva za
njegovo prihvaćanje. “ Empirizam je, slično tomu, više od epistemološke analize;
ne biti empirist znači biti pristaša ‘establišmenta’ - biti predan ‘svetim’ doktrinama
i institucijama.” Vjerovati u išta drugo doli empirizam, kaže Mili, “ velika je
intelektualna potpora lažnim doktrinama i lošim institucijama” . Empirizam je
stoga ulaz u oblikovanje ljudskih bića na neograničen način (otud “ usavršivost”
kao program društvenog inženjeringa).
S jedne strane, kao što ćemo vidjeti, to je bilo plemenito nastojanje da se iz
etnocentričnih zamisli urođenih ali često diskriminativnih “ razlika” (npr.
nevjernici se rađaju bez duše) pređe u svjetocentričnu, postkonvencionalnu
moralnost što je moguće slobodniju od predrasuda i pristranosti (s ovim se
motivom slažem). Činjenica je, velikom dijelu “ establišmenta” - u Millovo
vrijeme to su m itsko-pripadničke, etnocentričke doktrine Crkve (“ svete
institucije” ) - odista treba kritička revizija, a empirizam nam sasvim sigurno može
pomoći u tome (budući napada empirijske tvrdnje uske religije). S druge strane,
 Bilješke / 165

međutim, poricanjem da nutrine imaju svoje stvarnosti, područja, stupnjeve i

stanja - i, zapravo, svođenjem istih na utiske senzorimotornog svijeta - liberalna
filozofija i psihologija duboko su sabotirale vlastite ciljeve. U svojoj privrženosti
pukom osjetilnom empirizmu i praznoj pločici, one su bile primarni podupiratelji
svjetonazora znanstvenog materijalizma, sravnjenog viđenja svemira koje zapravo
podriva i kadšto grubo priječi stvarni rast i razvoj unutarnjih domena. Postoji li
“ neograničena usavršivost” ljudskih bića, ona je ne samo u razvijanju vanjština,
već i u razumijevanju spirale unutarnjeg razvoja. Kao što ćemo vidjeti kroz ovo
poglavlje, liberalna “ prazna pločica” plemenito je ciljala na svjetocentričku
moralnu svijest - a zatim zapriječila stazu k njoj.
Iz ovog razloga, što je društvo “ liberalnije” ili “ slobodnije” , to manje može cvjetati
liberalizam. Kad se svi stavovi izjednače, te “ nema osuđivanja” različitih stavova
- nijedan se stav ne smije “ marginalizirati” - dopušta se cvjetanje egocentričnim i
etnocentričnim silam a, što postaje duboka prijetnja samom postojanju
svjetocentričkog liberalizma. Tradicionalni liberalizam aktivno podriva temelje
tradicionalnog liberalizma. Vidi One Taste, 3. i 15. listopad, 10. prosinac; te
Boomeritis.
Pošto je mitsko-pripadnički val (plava mema) normalan i nužan val ljudskog
razvoja, istinski integralna politika, zasnovana na primarnoj direktivi, shvatila bi
apsolutno nužnu (makar ograničenu) ulogu plave meme u bilo kojem društvu, a
ne ju jednostavno nastojala rastočiti, što liberalna zelena mema radi kad god ima
priliku. Zelena rastače plavu, što je jedan od političkih košmara u ovoj zemlji i
inozemstvu.
Dakle, integralna politika nastoji integrirati politička usmjerenja preko cijelog
spektra barem triju važnih područja svojega sve-kvadrantnog, sve-razinskog
modela: socijalna uzročnost, individualno/kolektivno, te razine razvoja. Ima još
nekoliko područja koja treba uzeti u obzir u ovom jednostavnom uvodu, kao što
su smjer promjene (regresivna, progresivna, stacionarna; npr. povratak u dobrotu
nasuprot rastu u dobrotu), metode promjene (kritička, translativna, trans-
formativna), te tipovi slobode (negativna, pozitivna). Sljedeća tri područja su
najvažnija:
(1) Socijalna uzročnost. Ako osoba pati i uskraćene su joj prilike i prava, gdje
da tražimo osnovni uzrok: u osobi samoj, ili u društvenoj organizaciji? Priroda ili
odgoj? Unutarnja uzročnost ili vanjska uzročnost? Liberali su skloni uzrok patnje
tražiti u objektivnim socijalnim institucijama: ljudi pate jer je društvo nepravedno.
Siromašni ste jer ste ugnjetavani, marginalizirani ili obespravljeni; ili, pak,
siromašni ste jer vam nije pružena poštena prilika (npr. J. S. Mili). Konzervativci
su, s druge strane, skloni glavni uzrok smjestiti u samu osobu: siromašni ste jer ste
lijeni. Konzervativci za ljudske patnje optužuju unutarnje čimbenike; socijalne
institucije ne ugnjetavaju ljude koliko im pomažu da razviju svoje potencijale (npr.
Edmund Burke). Za konzervativce, osnovni uzrok patnje leži u pojedincu, ne u
njegovoj ili njezinoj okolini, odgoju, ili socijalnim institucijama.
Ova definicija liberalnog i konzervativnog prvotno je eksplicitno uvedena u
Up from Eden (1981) i otad je stekla priličnu popularnost. Evo primjera iz pera
Lancea Morrowa u recenziji knjige Hating Whitey Davida Horowitza u časopisu
Time (22. studenog 1999.). “To je linija između tzv. eksternalista i internalista.
Eksternalisti, koji skloni su političkoj ljevici, kažu da rasne probleme Amerike
treba rješavati kroz vanjske intervencije (afirmativna akcija, zapošljavanje i drugi
vladini programi za popravljanje prošle štete i provođenje rasne pravde).
1 6 6 / Bilješke

Internalisti, koji su najčešće konzervativni, ističu rješenja koja zahtjevaju napore

iznutra: obrazovanje, težak rad, samomotiviranje, podizanje morala, buržujske
vrijednosti, odgođeno zadovoljenje, stare useljeničke vrijednosti.” Ovo
razlikovanje - unutarnja nasuprot vanjskoj uzročnosti - jest jedna dimenzija
integralne politike.
(2) Individualno/kolektivno. Treba li društveno uređenje više pažnje
poklanjati pojedincu ili kolektivu? Ova dilema stara je više stoljeća, ali je u prvi
plan izbila s prosvjetiteljstvom i individualiziranim sopstvom, koje je prilično
skorašnja pojava (vidi Up from Eden). Lawrence Chickering, u svojem Beyond
Left and Right, naziva ih “ slobodom” i “ poretkom” , dvama krilima bilo koje
političke stranke. Pridodamo li tome gore navedene definicije liberalnog (lijevog) i
konzervativnog (desnog), imamo specifičnu verziju slobodarske i redarske ljevice,
te slobodarske i redarske desnice. (Za Chickering/Sprecher matricu, vidi bilješku 8.)
Tako, primjerice, ekonomski su slobodari obično slobodarski desničari
(slobodarski jer više naglaska daju pojedinačnim slobodama; desničari jer vjeruju
u unutarnju uzročnost: siromašni ste jer nedovoljno radite. Dakle, vlada se treba
kloniti tržišta i pustiti mu da nagrađuje pojedinačnu inicijativu). Tradicionalni
konzervativci su redarski desničari (redarski jer naglasak daju kolektivnim
vrijednostima, građanskoj vrlini, obiteljskim vrijednostima itd.; a desničari jer
vjeruju u unutarnju uzročnost: u ovom društvu ne valja to što pojedinci u sebi
nemaju ugrađene tradicionalne vrijednosti, pa treba pokrenuti molitvu u školama,
unaprijediti radnu etiku, poduprijeti obiteljske vrijednosti, itd.).
Klasični liberal prosvjetiteljstva bio je slobodarski ljevičar (slobodarski jer se
pojedinačne slobode promiču nasuprot mentalitetu stada i etnocentričkoj religiji;
ljevičar jer uzrokom ljudske patnje smatra iskvarene i represivne socijalne
institucije; svi se ljudi rađaju isti, ali društvo ih tretira nepravedno. Ovo
slobodarsko-ljevičarsko usmjerenje bilo je često revolucionarnom politikom - ako
je društvo nepradevno, riješimo ga se, što su Francuska i Amerika učinile.)
Građanski slobodari dalje pronose ovo slobodno-lijevo usmjerenje, zastupajući
slobodna prava pojedinaca nasuprot zamalo svakom izazovu.
Zeleni liberali su gotovo uvijek redarski ljevičari: oni žele svoje vrijednosti -
bilo multikulturalne, feminističke, ili druge - nametnuti društvu u cijelosti, kroz
obrazovanje i društveno upravljanje. Zato su često redarska desnica i ljevica
udruživale snage u najčudnijim brakovima. Za primjer, neki konzervativci i neke
radikalne feministkinje zajedno su tražili zabranu pornografije: zajednička im je
spremnost da svoje vrijednosti nametnu drugima, što premošćuje njihove liberalne
i konzervativne razlike.
Općenito je zamijećeno da je liberalizam počeo kao slobodarska ljevica -
tvrdeći da vlast treba ostati izvan života pojedinaca - i polako postajao redarska
ljevica - tvrdeći da se velika državna uprava mora doticati s pojedincima u
svakidašnjem životu, iz moralnih razloga. Standardni primjer su građanska prava:
da vlast nije intervenirala, još bismo imali segregaciju. Jasno, u tome ima nešto
istine. Međutim, isto tako jasno, redarska ljevica - pored svojih zdravih i važnih
doprinosa - također je glavni dom boomeritisa (postkonvencionalnog zelenog
pluralizma inficiranog prekonvencionalnim narcizmom), a boomeritis se želi
uplitati u živote ljudi samo zato što želi moć. Redarska ljevica postala je tako
domom boomeritičnog feminizma, boomeritičnog multikulturalizma,
boomeritične ekologije (poznate i kao ekofašizam), i tako dalje. Za integraciju
slobode i reda (ili agensnosti i komunosti), vidi bilješku 7.
 Bilješke / 167

(3) Razine razvoja. Zadnje veliko područje je opći val postojanja kojem se
određeno političko usmjerenje obraća. Konzervativci, uglavnom, zastupaju
konvencionalne valove (plava do narančaste), a liberali obično zastupaju
nekonvencionalne valove (ljubičasta/crvena i narančasta/ zelena).
Integralna politika iznosi dvije osnovne tvrdnje. Prvo, uporabom ovih triju
važnih dimenzija (i drugih manje važnih kratko spomenutih na početku), može se
mapirati puni spektar političkih usmjerenja. Drugo, postoji način da se sva ta
usmjerenja potpuno integriraju (ne u ekstremnim, već u zdravim verzijama). Za te
tri velike dimenzije, ovo redom znači: (1) uravnoteženi naglasak na unutarnjoj i
vanjskoj uzročnosti, čime se podržava i unutarnji i vanjski razvoj; (2) priznanje
participatorne demokracije gdje pojedinac može osjetiti da je on ili ona autor
kolektivnih zakona koji reguliraju njegovo ili njezino ponašanje; (3) priznanje
primarne direktive na čitavoj spirali razvoja.
U svrhu integracije svih ovih triju dimenzija na koherentan način, trebamo
podupiruću filozofiju koja može iskazati točan uzajamni odnos ovih dimenzija na
integralan način. Pokušao sam u nizu knjiga izložiti takvu jednu integralnu
filozofiju - nazvanu “ svi-kvadranti, sve-razine” - kojoj je ova knjiga jednostavan
uvod. (Za daljnja promišljanja o integralnoj politici, vidi Boomeritis.) Rabeći
ovakav model, te važne dimenzije možemo integrirati teoretski; preostaje nam da
to prevedemo u političku praksu sjedinjujući najbolje iz konzervatizma i
liberalizma - takva će integracija jahati na valu integralne budućnosti.
6. Primarna direktiva se odlučno priklanja modelu rasta-prema-dobroti, a ne modelu
povratka-dobroti (vidi One Taste, unos 10. prosinca, i Boomeritis). Tradicionalni
liberal vjeruje u stanje “ izvorne dobrote” , kojeg iskvarene socijalne institucije
potiskuju i ugnjetavaju. Premda u toj zamisli ima nešto istine (kao što je
objašnjeno u navedenom ulomku iz One Taste), psihološka istraživanja se odlučno
priklanjaju modelu rasta-prema-dobroti, po kojem se razvoj općenito odvija iz
prekonvencionalnog preko konvencionalnog do postkonvencionalnog. Skupa s
ljudima koji se rađaju kao tabule rase, empirističkom epistemologijom i bihevio-
rističkom psihologijom, liberalna verzija “ izvorne dobrote” nije uspjela naći
potporu u obimnim istraživanjima, što je tradicionalni liberalizam ostavilo bez
uvjerljive filozofije, psihologije ili etike. Sve-kvadrantni, sve-razinski pristup
nastoji uzemljiti plemenite ciljeve liberalizma u čvršće temelje, u kombinaciji s
najboljim iz konzervativne tradicije.
A što se tiče “ stupnjeva nutrine” , ovo su zapravo stupnjevi u svim
kvadrantima - subjektivni (intencionalni), objektivni (bihevioralni), intersub-
jektivni (kulturalni) i interobjektivni (socijalni). Valovi razvoja odvijaju se i
otvaraju u sva četiri kvadranta, pa sve ove četiri dimenzije treba uzeti u obzir. K
tome, možemo imati neravnomjerni razvoj između kvadranata - visokorazvijena
tehnologija može dospjeti u ruke slabo razvijenim, etnocentričkim kulturama, sa
stravičnim posljedicama (npr. Kosovo) - i tako dalje.
Stoga, tehnički iznosim dva koraka prema integralnoj politici kao: (1)
sjedinjavanje nutrine i vanjštine; (2) razumijevanje stupnjeva obiju i tako dolaženje
do primarne direktive. Naravno, sve dimenzije objašnjene u bilješki 5 bitne su za
istinski Integriranu politiku, no ove dvije su najžurnije.
Ova dva koraka, u praksi, imaju malo drukčije manifestacije za liberale i za
konzervativce, pošto obje ove političke filozofije trebaju slijediti dva koraka
nadopunjujući svoj program s onime što im sada nedostaje. Z a većinu
konzervativaca (koji vjeruju u unutarnju uzročnost i u stupnjeve nutrine, ali samo
168 / Bilješke

do mitsko-pripadničkog ili plavog/narančastog), 1. stupanj znači da smo voljni

prepoznati djelomičnu ali neporecivu važnost vanjske uzročnosti u mnogim
okolnostima i zatim djelovati “ s više suosjećanja” prema zakinutima (otud,
“ samilosni konzervatizam” ). 2. stupanj - koji još nije poduzet - obuhvaća pomi­
canje iz mitsko-pripadničkih vrijednosti u svjetocentričke vrijednosti, ne napu­
štanjem prvih već njihovim obogaćivanjem (dodacima iz viših, post-plavih
stupnjeva).
Za većinu liberala (koji vjeruju u vanjsku uzročnost i odbacuju stupnjeve
nutrine), 1. stupanj znači prije svega priznavanje unutarnje uzročnosti. Bili
Clintonova sinteza “ prilika i odgovornosti” (primjenjena na socijalni program i
druga pitanja) učinila je upravo to; bio je to inovativni odmak od tradicionalnog
liberalizma, jer “ odgovornost” priznaje unutarnju uzročnost (ljudi su, a ne
institucije, djelomično odgovorni za svoju zakinutost). Udruživanje
“ odgovornosti” (koju daje osoba) i “ prilike” (koju daje državna uprava) bio je
pokušaj sjedinjavanja unutarnjeg i vanjskog, pa je to Clintonova verzija 1. stupnja
(na što mi je ukazao Drexel Sprecher). 2. stupanj - koji još nije poduzet -
obuhvaća priznavanje ne samo nutrine, već i stupnjeva nutrine (ironija je,
ponovno, da tradicionalni liberalni sam po sebi dolazi iz svjetocentričkog stupnja,
tako da ovo nije toliko izazovno koliko se može činiti; sve što je u ovom slučaju
potrebno je da liberali prepoznaju točniju koncepciju svojega stava i razvojnih
stupnjeva koji su ga proizveli).
U ovom trenutku u 2000. godini, obje su stranke pokušale neki oblik 1.
stupnja; nijedna nije pokušala 2. stupanj, premda se obje trude u tom smjeru.
Trenutno se vodi utrka iz koje se treba vidjeti da li liberalizam i/ili konzervatizam
mogu spremno prepoznati i adresirati svoje tradicionalne nedostatke i tako doći
do zbiljski integralne politike. Da li će se tradicionalnim konzervativcima biti teže
pomaknuti iz mitsko-pripadničkog u svjetocentričko, ili će liberalima biti teže
priznati stupnjeve unutarnjeg razvoja? Stranka koja bolje prepozna svoje
nedostatke doći će do političke koncepcije drugog stupnja integralne politike,
potpunije će razumjeti i implementirati primarnu direktivu (koja prihvaća najveću
dubinu za najveći opseg), te će stoga imati bolju poziciju u političkoj areni u
predvidljivoj budućnosti.
7. O integraciji slobode (autonomije) i reda (komunosti): “ autonomija” je nezgodna
riječ na gotovo svaki način. Prvo, ne postoji potpuno autonomno smrtno sopstvo,
samo relativno autonomno sopstvo (premda relativna autonomija raste na svakoj
razini). Drugo, relativno autonomno sopstvo svakog stupnja položeno je u
neizmjerne mreže odnosa i procesa (prirodno, objektivno, kulturalno, socijalno) -
ukratko, agensnost je uvijek agensnost-u-komunosti - što u vic pretvara
“ autonomiju” ili izoliranu agensnost općenito. Treće, relativno autonomno
sopstvo svakog stupnja također postoji u sistemu razmjena s drugim relativno
autonomnim sopstvima na sličnoj razini razvoja.
Ova potonja poanta je naročito važna. Ljubičasto sopstvo postoji u sistemu
uzajamnih razmjena s drugim ljubičastim sopstvima, plavo sopstvo postoji u
sistemu uzajamnih razmjena s drugim plavim sopstvima, narančasto sopstvo s
drugim narančastim sopstvima, zeleno sopstvo s drugim zelenim sopstvima, i tako
dalje. (Naravno, plavo je u interakciji s ljubičastim, crvenim, narančastim, zelenim,
žutim itd. Samo što svaka razina sopstva iznimno prepoznaje sebe u razmjenama
s drugim sopstvima slične dubine.) Ukratko, sopstvo na svakoj razini je sopstvo-u-
odnosu-s-drugim-sopstvima (agensnost-u-komunosti).
 Bilješke / 169

Ovo nam daje prednost u gorućoj debati između liberala i komunitaraca:

obje strane imaju važan ali djelomičan dio slagalice. Komunitarci su u pravu kad
drže da je sopstvo uvijek smješteno ili prožeto sopstvo - ono uvijek je sopstvo-u-
kontekstu (ili agensnost-u-komunosti, ili autonomija-u-odnosu). Ali liberali su u
pravu kad drže da narančasto sopstvo ima relativno više autonomije nego plavo
sopstvo, te da veću relativnu autonomiju moramo zaštititi od plavog mentaliteta
stada (otud liberalna prava). N o, relativno autonomno liberalno (ili narančasto)
sopstvo ipak je sopstvo-u-odnosu i ono sebe prepoznaje jedino u razmjenama s
drugim relativno autonomnim sopstvima. Dakle, autonomija jedne razine je
relativno veća od autonomije prethodne razine, ali autonomija je uvijek
autonomija-u-odnosu (agensnost je uvijek agensnost-u-komunosti). Čak i visoko
integralno ili “ autonomno sopstvo” (u slici 2-1) traži odnose s drugim
autonomnim sopstvima. To jest, agensnost traži agensnost slične dubine i ovisi o
tom odnosu za uzajamno prepoznavanje, a to je zbiljska potreba sopstva na svakoj
razini. U ranim stupnjevima razvoja, ti su odnosi obavezni za formiranje sopstva;
u odrasloj dobi, ti odnosi su nužni za sreću i dobrobit sopstva, te za njegovo
stvarno postojanje u uzajamnom prepoznavanju. Naravno da odraslo sopstvo
može živjeti bez tih odnosa - zaluta li na pusti otok, primjerice - ali u takvoj suši
sopstvo jednostavno vene.
Tipična liberalna zamisao autonomije ispravno razumije relativni porast
autonomije narančastog sopstva u odnosu na plavo sopstvo - i ispravno zahtijeva
sistem prava da zaštiti narančastu individualnost od plavog ugnjetavanja - no
zatim pogrešno pretpostavlja da je takva autonomija nekakva atomistička
sloboda. Liberalna teorija je pogrešno razumjela autonomiju kao atomizam (ili
izoliranu agensnost) i na taj način u osnovi pogrešno razumjela pripodu sopstva -
koja je uvijek agensnost-u-komunosti - i stoga na sličan način pogrešno razumjela
prirodu društva, koje nije doticaj među atomističkim sopstvima nego neizbježna
manifestacija agensnosti-u-komunosti.
Kao što je opisano u Sex, Ecology, Spirituality i Kratkoj povijesti, agensnost
označava prava, dok komunost označava odgovornosti, pa tako agensnost-u-
komunosti znači da je svako sopstvo (na bilo kojoj razini) uvijek u nizu prava-u-
odgovornostima ili sloboda-u-dužnostima. Međutim, prosvjetiteljsko liberalno
sopstvo (narančasta mema) identificira sebe samo s pravima i slobodama, te
identificira plavu memu samo s dužnostima i odgovornostima, pa je tako u svojem
plemenitom pokušaju da zaštiti narančasto sopstvo od plavog stada - što je
zapravo značilo, da zaštiti narančastu agensnost-u-komunosti od plave agensnosti-
u-komunosti (ili da zaštiti narančasta prava-u-odgovornostima od plavih prava-u-
odgovornostima) - narančasto sopstvo sasvim odvojilo prava od odgovornosti,
poistovjetilo sebe s pravima a plavu s odgovornostima, i tako u zaštiti narančaste
od plave nesvjesno zamislilo da može imati prava bez odgovornosti, agensnost bez
komunosti, slobodu bez obaveza, veselje bez dužnosti. A u tom pogledu, liberalne
zamisli autonomije uistinu su pridonijele regresivnoj, narcističkoj, egocentričkoj
dezintegraciji socijalnog zajedništva, uzajamne brige i dužnosti.
Stoga je jedna od prvih stavki na programu zbiljski integralne politike
ponovno povezivanje prava i odgovornosti na postkonvencionalnoj razini (od
narančaste naviše), bez regresiranja u samo plava prava-i-odgovornosti. Jer
liberalno autonomno sopstvo postoji jedino u mreži uzajamnih razmjena s drugim
autonomnim sopstvima, a ta mreža agensnosti-u-komunosti nameće nove dužnosti
i odgovornosti kao što otvara nove slobode i prilike: obje moramo poštovati u
170 / Bilješke

cijelosti. (Za raspravu relacijske razmjene na svakoj razini sopstvenosti, vidi Up

from Eden; za raspravu agensnosti-u-komunosti kao prava-u-odgovornostima,
vidi Sex, Ecology, Spirituality te Kratku povijest svega.)
8. Premda ni Sprecher ni Chickering nisu dosad formalno objavili ovu definiciju
Ljevice i Desnice, Sprecher tvrdi da je do nje došao neovisno oko godinu dana
poslije mene, što prihvaćam. Kombiniranje te definicije liberalnog i konzerva­
tivnog s redom i slobodom daje nam matricu redarske i slobodarske Ljevice,
redarske i slobodarske Desnice, koja je često poznata kao Chickering/Sprecher
matrica (vidi bilješku 5).
Sprecher je pokretač dvije specijalizirane integralne discipline: generativnog
vodstva (koje naglašava subjektivni razvoj) te decentraliziranog i integriranog
upravljanja (koje naglašava objektivni razvoj). Dizajnirao je i utjecajni pristup
treningu političkog vodstva koji uključuje vježbe s naputcima, iskustvima i
verifikacijama u podučavanju integralnih uvida.
Iako sam ja razvio dva koraka prema integralnijoj politici, iznesena u bilješci
6 (“ sjedinjavanje nutrine i vanjštine; razumijevanje stupnjeva obiju i otud
dolaženje do primarne direktive” ), Sprecher je neovisno došao do donekle slične
koncepcije (i znatno potaknuo moju artikulaciju), premda Sprecher svoj pristup
specifično naziva “ Treći put” . On drži da su “ dva koraka” prema Trećem putu
prvenstveno ekonomski i horizontalni, a zatim kulturalni i vertikalni. Prvi je hori­
zontalna integracija ljevice i desnice, a drugi vertikalna integracija reda i slobode.
Mnoga od ovih važnih pitanja bit će obrađena u skorašnjem tekstu naslovljenom
“ The Future of the Third Way” , što izlazi pod okriljem American Renaissance,
autora Sprechera s doprinosima od Chickeringa i mene osobno.
9. Dakle, kada su pojedinci redarska ljevica, npr. socijalisti (red = važnost donjim ili
kolektivnim kvadrantima, i ljevica = važnost vanjskoj uzročnosti ili desnim
kvadrantima), onda većinu naglaska stavljaju na čimbenike u donjem-desnom
(ekonomski i objektivni socijalni sistem) i traže intervenciju državne uprave u tom
kvadrantu (npr. socijalna država). Ako su pojedinci redarska desnica, npr.
tradicionalisti ili fundamentalisti (red = donji ili kolektivni kvadranti, i desnica =
vjerovanje u unutarnju uzročnost ili lijeve kvadrante), veći naglasak stavljaju na
donji-lijevi (kulturalna vjerovanja i svjetonazori) i inzistiraju da se svi slože s
njihovim normama i vrijednostima, pa ako treba i kroz državnu intervenciju (npr.
molitva u školama). Ako su pojedinci slobodarska desnica, npr. ekonomski
slobodari (slobodno = gornje ili individualno, a desno = vjerovanje u unutarnju
uzročnost ili lijevostrane zbiljnosti), onda veći naglasak stavljaju na gornji-lijevi
kvadrant: pojedinci moraju preuzeti odgovrnost za vlastiti uspjeh, a država treba
ostati sasvim izvan uplitanja u desne (npr. ekonomske) kvadrante (osim u zaštiti
tih istih prava i sloboda). Ako su pojedinci slobodarska ljevica, npr. građanski
slobodari, onda veći naglasak stavljaju na slobodu pojedinačnog ponašanja (gore-
desno), a država treba intervenirati jedino u zaštiti tih sloboda. Mnoge su varijacije
na ove teme, a u obzir moramo uzeti i razvojne razine, ali ovi jednostavni primjeri
iskazuju važnost integralnije analize.
10. Integralni pristup upravljanju svijetom bio bi dijelom utemeljen na onom što Clare
Graves naziva “ drugim nizom” psihološkog razvoja, to jest žuto i tirkiz. (Mnogi
različiti teoretičari govore o više nizova ili redova - prvi, drugi, treći, četvrti i tako
dalje. Jednostavna gravesovska dvonizna koncepcija funkcionira sasvim dobro za
ono što želim reći; u sljedećem poglavlju dodat ćemo “ treći niz” za trans­
personalne stvarnosti, koje počinju s koralnom/psihičkom razinom.) U pojmovima
 Bilješke / 171

Spiralne dinamike, ustav Sjedinjenih Država bio je kulminacija i sjajni vrhunac

prvoniznog upravljanja (izraslog općenito iz narančastih-zelenih principa), i
uspostavio je upravljačke sisteme za korporativne države (i djelomično za
vrijednosne zajednice). Sada, u postnacionalnom i postzelenom svijetu, trebamo
upravljački sistem za svjetsku Civilizaciju (vidi 6. pogl.), koji će omogućiti
cvjetanje globalnih i holističkih umreženosti. Vjerujem, naravno, da će to biti “ sve-
kvadrantni, sve-razinski” pristup, vođen Osnovnom Moralnom Intuicijom (“ štititi
i unapređivati najveću dubinu za najveći opseg” ), koja obuhvaća i primarnu
direktivu (omogućiti zdravlje čitave spirale razvoja bez neopravdanog
privilegiranja bilo kojeg pojedinog vala) i nježniji pacer transformacije za puni
spektar ljudskih resursa (pozivajući ljude da rastu i razvijaju svoje pune potencijale
- unutarnje i vanjske - koliko su god sposobni). Ove stavke - integralni pristup,
OMI, primarna direktiva, te pacer transformacije - ključni su sastojci, vjerujem,
bilo koje drugonizne ili integralne samouprave. Translacija ovih ideja u niz
umreženosti za upravljanje svijetom - koja bi u cijelosti prihvaćala diferencijaciju
nacionalnih vlasti ali također dopuštala integraciju i uzajamno pomaganje - ostaje
velikim izazovom milenijske politike.
11. Vidi radove autora kao što su Larry Dossey, Jon Kabat-Zinn, Jeanne Achterberg,
Ken Pelletier, Joan Borysenko i dr.
12. John Astin, “ The Integral Philosophy of Ken Wilber: Contributions to the Study
of CAM [Complementary and Alternative Medicine] and Conventional
Medicine” , u pripremi.
13. “ Sensorimotor Sequencing” , predstavljeno na konferenciji o psihološkoj traumi,
pod pokroviteljstvom Boston University School of Medicine i Harvard Medical
School.
14. G. Scwartz i L. Russek, “ The Challenge of One Medicine: Theories of Health and
Eight World Hypotheses” , Advances: The Journal of Mind-Body Health.
15. Vidi L. Dossey, “ The Great Chain of Healing: Toward an Integral Vision of
Medicine (With a Bow to KenWilber)” , uCrittenden i dr. (ured.), Kindred
Visions, u najavi kod nakladnika Shambhala.
16. D. Paulson, “ Management: A Multidimensional/Multilevel Perspective” , u
Crittenden i dr. (ured.), Kindred Visions, u najavi kod nakladnika Shambhala.
Vidi isto D. Paulson, Topical Antimicrobial Testing and Evaluation, Marcel
Dekker, 1999; “ Successfully Marketing Skin M oisturizing Products” ,
Soap/Cosmetics/Chemical Specialties, kolovoz 1999; “ Developing Effective
Topical Antimicrobials” , Soap/Cosmetics/Chemical Specialties, prosinac 1997.
Daryl je objavio obilje radova o “ sve-kvadrantnim, sve-razinskim” primjenama na
raznim poljima, uključujući i široko uvaženo razjašnjenje iskustava na rubu smrti
(“ The Near-Death Experience: An Integration of Cultural, Spiritual, and Physical
Perspectives” , Journal of Near Death Studies, 18 (1), jesen 1999). Daryl je također
član tima stručnjaka za sigurnost hrane pri FDA. “ Koristimo kvadrantni model
kako bismo reducirali infekcije kao što su pojave escherichia coli vrste 0157-H 7.”
Kad smo kod “ sve-razinskog” dijela u ljudskim bićima, možete rabiti bilo
koji od uvaženih razvojnih modela, od Maslowa do Gravesa do Loevinger.
Spiralna dinamika je u tom pogledu imala velik uspjeh, a sada rabi “ sve-
kvadrantno, sve-razinsko” unapređenje u vlastitom sistemu (veoma slično
prikazanom u si. 3-1).
17. G. Gioja, “ Creating Leaders (Beyond Transformation: An Integral Mani-festo)” ;
On Purpose Associates (Cleveland i dr.), “ The Practical Philosopher: How Ken
172 / Bilješke

Wilber Changed Our Practice” ; i L. Burke, “N ot Just Money, Meaning” , svi se

nalaze u Crittenden i dr. (ured.), Kindred Visions, u najavi kod nakladnika
Shambhala. Citat od The Leadership Circle (Bob Anderson, Jim Stuart i Eric
Klein) preuzet je iz “The Leadership Circle: Bringing Spiritual Intelligence to the
Work” ; njih se može kontaktirati kroz Kleinova nakladnika (Awakening
Corporate Soul).
18. Od mnogih ekoteoretičara koji su počeli rabiti integralniji pristup, možemo
posebno spomenuti rad Matthewa Kalmana, Michaela Zimmermana (Radical
Ecology), i Gusa diZerege. DiZerega i ja smo imali teoretska neslaganja, no
vjerujem da sada podjednako gledamo na mnoga ekološka pitanja, pa imamo čak
i neke zajedničke planove. Središnji Gusov prigovor na moj rad bio je da, pošto
sam sugerirao da mnogi pojedinci uključeni u prirodni misticizam često sudjeluju
u preracionalnim i čak regresivnim prigodama, tvrdim zapravo kako je sav
prirodni misticizam takav, no to nikako nije moje mišljenje, što sada prihvaća i
Gus. Ne želim implicirati da se Gus slaže sa svim mojim mišljenjima, ali vjerujem
kako mogu reći da se slaže sa sve-kvadrantnim, sve-razinskim pristupom koji
uključuje prirodni misticizam, božanski misticizam, bezoblični misticizam i
nedvojni misticizam (psihičko, suptilno, kauzalno, nedvojno). Isto tako, obojica
cijenimo neke od pozitivnih stečevina moderniteta i prosvjetiteljstva, uz razu­
mijevanje njihovih nedostataka, na koje se mnogi ekoteoretičari nepravedno
fokusiraju.
19. Ovo zvuči malo poput liberalne uključivosti, osim što racionalni liberal koji
ignorira ili poriče stupnjeve unutarnjeg razvoja ne može lako prihvatiti mnoge
prirodne i nužne stupnjeve unutarnjeg razvoja (naročito konformistički, zakon-i-
red, fundamentalistički stupanj) kroz koje sva normalna ljudska bića napreduju,
pa se stoga liberali trude rastvoriti ove ključno važne strukture gdje god ih
pronađu, što ima duboko podrivački i regresivni učinak. Kao što ističe Spiralna
dinamika, zeleno rastvara plavo, pa tako zeleno često ima nevjerojatno štetno
djelovanje na primarnu direktivu, ne samo kod kuće već i u vanjskoj politici (npr.
nastojanje da se guraju zelena “ ljudska prava” u zemljama koje su na plavom
stupnju u najboljem je slučaju gubljenje vremena, a u paradoksalno najgorem to je
reakcionarno djelovanje. Plava krutost ne tretira se zelenom senzitivnošću već,
primjerice, narančastom tehnologijom). Među teoretičare sklone integralnijem
usmjerenju prema manjinama (i zemljama u razvoju) spadaju Beck, Connie
Hilliard i Maureen Silos. Doprinose svih ovih autora možete pronaći u Kindred
Visions, Crittenden i dr. (ured.), u najavi kod nakladnika Shambhala.
20. Zamijetite naglasak na dva stupnja integralnije politike: priznavanje nutrine, a
zatim priznavanje valova nutrine.
21. Problem s umjetnom inteligencijom (Artificial Intelligence, AI) i robotikom jest da
su većina njihovih zagovornika naivni psiholozi sa zapanjujuće siromašnim
viđenjem svijesti, što ona jest i kako se razvija. Pogledate li u GL kvadrant u slici
4-4, možete pratiti povijest (i sastavne holone) ljudske svijesti: prehenzija atoma i
molekula prelazi u iritabilnost stanica, koja prelazi u senzacije neuronskih orga­
nizama, koji prelaze u percepcije životinja sa živčanom moždinom, koje prelaze u
impulse životinja s reptilskim moždanim deblom, koji prelaze u emocije i osjećaje
životinja s limbičkim sistemom, koji prelaze u simbole i koncepte životinja s
neokorteksom, pa u toj točki kompleksni neokorteks, u određenim ljudskim
mozgovima, može proizvesti formalno operativno mnijenje ili logiku. Ali svaki od
ovih holona, obuhvaćen u svojim sljednicima, ključan je dio krajnjeg proizvoda,
ljudske svijesti.
 Bilješke / 173

A kompjutorski programeri se rado fokusiraju na tip svijesti koji najbolje

poznaju - naime, logički i matematički - pa “ oberu” ovaj tanki, vanjski sloj svijesti
i programiraju neka njegova pravila i algoritme u kompjutor, te zatim zamišljaju
da je ova površna, bestjelesna, apstraktna, disocirana, umjetna inteligencija
zapravo isto što i ljudska svijest. I prirodno misle da će, u narednih deset ili
dvadeset godina, “ ljudsku svijest” moći downloadati u silikonske čipove i tako
postići vječan život, dok je zapravo sve što downloadaju samo njihova vlastita
tanka, apstraktna, disocirana svijest.
Da bi proizveli umjetnu inteligenciju koja je istinski čovjekolika, AI
stručnjaci trebali bi biti kadri rekreirati svijest svakog pojedinog holona koji tvori
superholon ljudske svijesti. Morali bi moći kreirati i animirati sve od stanične
iritabilnosti do reptilskih instinkta do emocija limbičkog sistema do racionalnosti
i povezivosti neokorteksa (neokorteksa koji ima više neuronskih veza od zvijezda
u znanom svemiru). AI nije ni blizu sposobnosti da rekreira organsku staničnu
iritabilnost, tako da za predvidivu budućnost možemo ignorirati njezine druge
grandiozne tvrdnje. Robotika će u narednom stoljeću biti ograničena na ponašanja
koja su program irana prema specifičnim algoritmima, logičko-digitalnim
pravilima, nekim tipovima mutne logike, te neuralnim simulacijskim mrežama
koje još uvijek repliciraju samo najpovršnije oblike svijesti.
Postoji još jedna velika poteškoća: svijest je 4-kvadrantna stvar. AI pokušava
programirati samo bihevioralna pravila i učeće mehanizme GD-kvadranta, a to
nikad neće proizvesti 4-kvadrantni fenomen koji nazivamo stvarnom sviješću.
Podvrstu ovog argumenta ponudio je John Searle, koji zapravo kaže da GD
ponašanje nikad neće biti isto što GL intencionalnost. Sasvim je u pravu; isto tako,
GD ponašanje nikad neće proizvesti intersubjektivne kulturalne vrijednosti (DL).
Naposljetku, imamo argument iz same dubinske duhovnosti: svijest nije
proizvod bilo čega, bili to ljudski mozgovi ili roboti. Čista svijest je Izvor i Tlo
sveukupne manifestacije, a mislite li da to možete unijeti u kompjutor...
Kompjutor je manifestacija svijesti, a ne obrnuto, i sve što možete unijeti u
kompjutor (ili dobiti iz njega), ponovno, samo je tanki, djelomični, površinski
odrezak nevjerojatne kozmičke pite. K tome, čitava ova zamisao da se svijest može
downloadati u mikročipove dolazi uglavnom od nezrelih šmokljana koji su gladni
seksa i čitavu noć ostaju buljiti u kompjutorske monitore, disocirani, apstrahirani,
razobličeni u bestjelesnom razmišljanju. I sam sam šmokljan, pa me nemojte
pogrešno shvatiti, ali molim vas... U ljudskoj svijesti ima više holona no što ih AI
može sanjati.
22. Edwin Firmage, Leaving the Fold, J. Ure (ured.), str. 229.
23. U glavnom sam tekstu sugerirao da će kombinacija vanjskih/pravnih ograničenja
i unutarnje/moralne mudrosti - ili, općenitije, integralni pristup - biti nužna za
suočavanje s ovim izazovima. To je isto kao da kažemo da će biti nužno
upotrijebiti drugonizne sisteme upravljanja (budući da su jedino s drugim nizom
dostupna istinski integralna rješenja). Vjerojatno je da će u predvidivoj budućnosti
golema većina čovječanstva biti u pred-svjetocentričkim valovima (egocentrički i
etnocentrički), pa će stoga drugonizno mrežno upravljanje svijetom biti nezao­
bilazno u rješavanju ovih izazova. To je analogno američkom Ustavu, dokumentu,
kao što smo napomenuli, petog moralnog stupnja koji je upravljao narodom u
kojem je manje od 10 posto stanovništva odista bilo na petom stupnju. Isto tako,
drugonizno mrežno upravljanje svijetom morat će omogućiti integraciju svijeta u
kojem se manje od 10 posto stanovništva odista nalazi u drugom nizu. Kako će se
174 / Bilješke

točno to dogoditi, u ovom trenutku ne možemo reći, jer integralna politika tek
počinje iznicati, a svi su kompleksni noviteti/emergenti svojstveno nepredvidivi u
konačnom obliku. Da se integralna politika hoće dogoditi gotovo je sigurno
(preživimo li dotad); kako i kada i gdje: to će nas u nekoj mjeri iznenaditi (ne
budemo li iznenađeni, onda nije istinski novitet/emergent). Pa ipak, mnoge njezine
opće odlike možemo skicirati, te jasno odrediti podržavajuće faktore koji će
njezino iznicanje učiniti vjerojatnijim. Institut za integralnu politiku ima ovo među
svojim glavnim zadaćama.
Joe Firmage (suosnivač projekata USWeb/CKS, Intend Change i Project
Voyager, te snažni podupiratelj i član Integralnog instituta) ističe da postoje dvije
opće strane ovog upravnog pitanja - koje on naziva “ prinudna” i “ neprinudna” -
ponovno, vanjska pravna kontrola podržana silom i unutarnja moralna mudrost
samo-vodstva - a pitanje je, koja je ispravna i prikladna ravnoteža ovih dvaju
oblika obuzdavanja za buduće košmare uzrokovane nedostatkom integralnog
razvoja? S jedne strane su oblici “ decentraliziranih i integriranih” upravnih
sistema, što ih istražuje nekoliko članova Integralnog instituta; u Firmageovoj
verziji: “ Nove izvedivosti u ideotehnomici mogu omogućiti nove holističke
individualne prioritete, koji mogu omogućiti evoluiranje upravljanja u manju,
manje kontrolnu, ali dosljedniju i uslužno-usmjerenu ulogu.” I, s druge strane,
moramo također uočiti obnovljenu pažnju usmjerenu na unutarnji razvoj,
uključujući obrazovanje punog spektra, angažiranu javnu svjesnost, integralno
političko vodstvo i duboku duhovnost. U Firmageovom viđenju, “ S mojega
motrišta, neće biti dovoljno ništa manje od integralne duhovne revolucije, budući
da nijedan oblik vanjskog kontrolnog mehanizma ne može potpuno uspjeti, a
svaki koji bi se tomu približio učinio bi život nepodnošljivim.”
Ova uravnotežena integracija vanjskog razvoja i unutarnjeg razvoja
jednostavno je, naravno, druga verzija integralne politike, a sada se čini izvjesnim
da se samo integralnim političkim pristupima ovi problemi mogu definirati na
inteligentan način. (Vidi bilješke 5, 6, 7, 8 i 10.) N o nameće se jedan nesumnjivi
zaključak: prisilni aspekti nužni za svjetsku upravu rast će u izravnoj proporciji s
manjkom unutarnjeg razvoja.

ŠESTO POGLAVLJE: MAPE KOZMOSA

1. Jedan me recenzent opomenuo što rabim pridjev “ holističko” umjesto mojega
“ holoničko” . Recenzent se složio sa mnom da ima nekoliko važnih pogrešaka u
većini oblika holizma - koji naglašava “ Cjelinu” - a ove neprikladnosti se nadilaze
holoničkim pristupom - koji jednako naglašava cjeline i dijelove, ili cjeline-
dijelove, to jest holone. To je istina. Ipak, premda ima važnih razlika između holi­
stičkog i holoničkog modela, često rabim obje riječi istoznačno, jer “ holoničko”
nije dobro poznat pojam.
2. Za prikaz jakosti i slabosti idealizma, vidi SES, Kratka povijest svega i The
Marriage o f Sense and Soul.
3. Schwartz i dr. sugeriraju da holonički model može obgrliti svih osam. Vidi G.
Schwartz, C. Santerre i L. Russek, “ Bringing Order to the Whole: Eight World
Hypotheses Applied to Ken Wilber’s Integral Approach to Consciousness” , u
Crittenden i dr., Kindred Visions, u najavi kod nakladnika Shambhala.
4. Ovo je očigledno korisna shema i može se učiniti još plodnijom kroz ono što
nazivam kros-razinskom analizom. To je veoma važan doprinos razmotren
detaljno u bilješci 19.
 Bilješke / 175

5. Vidi One Taste, unosi za 3. i 15. listopada, za daljnje razmatranje zašto je zamisao
razvoja presudna za sposobnost integriranja raznih svjetonazora. Za razine ćakri,
vidi bilješku 18. Naravno, iznose li svjetonazori nižih razina tvrdnje o višim
razinama, moraju biti testirani pomoću kriterija tih viših razina. Primjerice, iznosi
li astrologija racionalno-empirijske tvrdnje (tj. iznosi li ćakra 3 tvrdnje ćakre 4),
onda te tvrdnje treba testirati racionalno-empirijskim sredstvima, kada one obično
dramatično padaju u vodu (astrologija, primjerice, redovito pada na empirijskim
provjerama koje osmišljavaju astrolozi sami; vidi One Taste, unosi za 29. lipnja i
21. prosinca). Ali astrologija je jedan od brojnih validnih svjetonazora na mitskoj
razini svijesti, i postiže ono što se od nje očekuje na toj razini - daje značenje, daje
osjećaj povezanosti s kozmosom, te daje ulogu sopstvu u neizmjernosti svemira.
Ona, međutim, nipošto nije racionalna znanost ćakre 4 sa snagom predviđanja
(zbog čega uporno ne prolazi empirijske testove). Iz istog razloga ne trebamo
pružiti puno povjerenje bilo čemu što znanost ima reći o ćakrama 5, 6 ili 7.
Kad ustvrdim da “ sva su gledišta ispravna” , mislim - u općenitom smislu -
da svaka razina ima svoje važne istine koje ne samo da razotkrivaju tu razinu, već
djeluju i kao važni i nužni sastojci viših razina (kad se diferenciraju i integriraju,
ili transcendiraju i uključe). Iz mitske razine želimo sačuvati iskustvo pripadanja i
sposobnost za članstvo u zajednici. Ali unutar bilo koje razine stvarnosti, ima
valjanijih i manje valjanih gledišta, kao što je određeno kriterijima te razine.
Primjerice, astrologija je dio mitske razine, a postoje dobri i loši astrolozi. Premda
nitko od njih još nije uspješno prošao bilo kakve racionalno-empirijske testove, to
nije zbiljski kriterij mitske razine. Mitska razina, poput svih razina, nastoji dati
dosljednost, smislenost, povezanost s kozmosom, uvažavanje drugih i pragmatske
smjernice. Mitološka verzija ovoga (koje je astrologija podskup) jest interpre-
tativna shema koja daje značenje, ethos, mythos i sankciju za odvojeno sopstvo na
toj razini. Mitologija i astrologija obraćaju se ovoj razini u svima nama i, kad smo
u doticaju s tom razinom, pružaju predivnu povezanost s našim životnim
korijenima. Dobri astrolozi ovo čine na valjane i vrijedne načine, a loši astrolozi
to ne čine (sudeći unutar te razine). Naravno, jedno je prištekati se u tu razinu, a
sasvim drugo ostati tamo (ili zagovarati tu nižu razinu kao da je vrhovna razina
stvarnosti). Oni koji za astrologiju svojataju više tvrdnje, koje je nemoguće
poduprijeti, u svakom su slučaju sumnjivi.
S druge strane, racionalni znanstvenik koji prezire svaku mitologiju jer je
niže razine (i ne može proći racionalno-empirijske testove) jednostavno je netko
bez doticaja sa svojim korijenima. Integrirani pojedinci prihvaćaju sve razine
stvarnosti kao manifestirane u njima i kroz njih, i mogu govoriti jezike svih ćakri
(te svih mema) ovisno o potrebama raznih situacija. Kao uvijek, većinu problema
uzrokuje jedino isključivo prianjanje za samo jednu ćakru.
6. Za opširnu raspravu Bellahina važnog djela, vidi Sex, Ecology, Spirituality (CW6)
i Sociocultural Evolution (CW4).
7. Šest “ nacija” ili “ država” koje Gerzon pronalazi u današnjoj Americi jesu: Patria,
ili religijska država (utemeljena na mitskom-članstvu [plava] i često redarska
desnica); Corporatia, ili kapitalistička država (utemeljena na egoičko-instru-
mentalnoj racionalnosti [narančasta], često ekonomski slobodnjaci i slobodarska
desnica); Disia, razočarani ili nezadovoljni (koji su općenito prekonvencionalnih
ili postkonvencionalnih valova - ljubičasta/crvena ili zelena - u borbi protiv
konvencionalne plave i narančaste; često redarska ljevica); Media, ili informacijska
država (općenito narančasta i slobodarska ljevica); Gaia, ili New Age (kombi­
176 / Bilješke

nacija pre- i postkonvencionalnog; jako zelena, često redarska ljevica, u kombina­

ciji s ljubičastom i crvenom, često s regresivnim učinkom); te Officia, ili politička
klasa (koja prosijeca sve razine, ali je uglavnom plava, narančasta i zelena, što
odražava stanovništvo koje ove opslužuju).
8. Političko usmjerenje je tip dostupan na nekoliko razina (možete biti lijevo ili desno
crveni, lijevo ili desno plavi, lijevo ili desno narančasti itd.) - premda su
tradicionalno ljevica i desnica privlačile veću publiku iz pojedinih razina, pa je
tako ljevica privlačila npr. ljubičastu i zelenu, a desnica plavu. Ove se skupine
mogu lako pratiti kroz sve-kvadrantni, sve-razinski sistem indeksiranja.
9. Vertikalna dubina nije odsutna samo kod većine konvencionalnih pisaca, već i kod
mnogih alternativnih, transpersonalnih i duhovnih pisaca - jedan od glavnih
razloga za to je što mnogi od njih pokušavaju štovati, ili su svjesno uronjeni u,
zelenu memu i otud nespremni čak i upotrijebiti zamisao holarhije. Ova
“ sravnjena” duhovnost je nažalost sasvim uobičajena, i često djeluje tako da ljude
zamrzava u njihovom sadašnjem valu.
10. Huntington pokreće pitanje evolucionarnih nasuprot cirkularnim modelima
povijesti. Po mom mišljenju, oba su gledišta ispravna. Postoje evolucionarni valovi
razvoja, unutar kojih postoje ciklusi, sezone ili faze razvoja. Prvo se odnosi na
transformacijski razvoj, a potonje na translacijski razvoj. U mnogim slučajevima
dovršavanje ciklusa otvara sistem (individualni ili kolektivni) za preobražaj, koji
može biti transcendentan i progresivan ili dezintegrativan i regresivan. Za raspravu
ove teme vidi Integral Psychology.
11. U jednoj točki Huntington podcjenjuje njemačko razlikovanje između civilizacije
i kulture. “ Njemački mislioci prave oštru razliku između civilizacije, koja uključuje
mehaniku, tehnologiju i materijalne faktore, i kulture, koja uključuje vrijednosti,
ideale i više intelektualne, umjetničke, moralne kvalitete društva.” Ali to je veoma
stvarna razlika - to su, zapravo, donji-desni (socijalni) i donji-lijevi (kulturalni)
kvadrant - a i sam Huntington rabi oba ova područja (obično se ne isplati ne
slagati se s Nijemcima u filozofiji). Huntington prigovara na “ oštrom” odvajanju
kulturalnog i socijalnog, a slažem se da je to greška; kvadranti su osebujni ali ne
odvojivi, pa treba uključiti oba područja.
Civilizacije, kako ih definira Huntington, jesu široki kulturalni obrasci (a
pod “ kulturalni” on misli “ sociokulturalni” ); one su “ obuhvatne” (“ to jest,
nijedan se od njihovih sastojaka ne može potpuno razumjeti bez obzira na
okružujuću civilizaciju” ); one iskazuju razvoj ili evoluciju (“ one su dinamične,
evoluiraju, adaptiraju se” ) - što može uključiti starost i smrt, pa se obično to i
dogodi); one nisu političke, već dublje od tog (“ civilizacija može sadržati jednu ili
više političkih jedinki” ). Vjerujem da je sve navedeno u biti ispravno, ali mogu
dodati još neke točke. U mojem viđenju civilizacije su amalgami raznih linija ili
struja (kao što su vrijednosti, kognitivni stilovi, jezici, moral, etika, običaji i
tradicije) koje se manifestiraju u svakom kvadrantu (pojedinačno, bihevioralno,
kulturalno i socijalno). Praćenje svake od ovih dimenzija postaje lakše s
holoničkim sistemom indeksiranja.
12. Za raspravu suptilnog redukcionizma, vidi bilješku 1 za 5. poglavlje.
13. Kad kažem da ovi analitičari, kao Friedman, Gaddis i Kennedy, donose “ mrežno-
životnu” interpretaciju ili “ dva kvadranta, bez razina” , mislim da priznaju važnost
unutarnjih kvadranata (npr. kultura, svjetonazori, vrijednosti), ali ne prepoznaju
mnoge različite razine tih nutrina, pa ih stoga urušavaju u neprepoznatljiv entitet
(koji nazivaju “ kultura” ili slično), te skoro istog trena te nutrine postaju
 Bilješke / 177

podređene desnim kvadrantima financija, tržišta, nacionalne sigurnosti, svjetskih

bankarskih praksi, tehnološke globalizacije, ili pak ekološke Mreže Života.
Njihova viđenja - kao i viđenja mrežno-životnih teoretičara - iz tog su razloga
“ dva kvadranta, bez razina” (tj. kao što je ukazano u glavnom tekstu, suptilni
redukcionizam). Na drugi način, neki sistemski teoretičari dopuštaju hijerahijske
razine, čak ih zagovarajući - ali i dalje priznaju samo desnostrane zbiljnosti (“ dva
kvadranta, sve razine” ), pa su otud čvrsto ukorijenjeni u plošnoj perspektivi
ravnice i u suptilnom redukcionizmu. Ipak, uzimajući u obzir pet ili šest struja
unutar desnih kvadranata (kao što su financije, globalna tržišta, okolišni faktori,
tehnološki napredak i vojna sigurnost), i tretirajući ih kao holistički isprepletene
(što je utoliko istina), polako se kreću prema integralnijem viđenju.
Isto se može reći za polje studija budućnosti, kojima dominiraju desnotrane,
ravničarske sheme što se trude predskazati moguće budućnosti temeljem raznih
scenarija. Pošto ovim različitim scenarijima nedostaju podaci iz unutarnjih
domena - i pošto čitava spirala unutarnjih domena neizbježno djeluje u stvarnom
svijetu - budući scenariji su jako oštećeni odsustvom obuhvatnijeg skupa početnih
podataka za sva četiri kvadranta. Ovo je jedan od glavnih razloga što su scenariji
budućnosti obično znatno promašeni kad dođe do predskazivanja djelovanja
skupina stvarnih ljudi. Jedan “ sve-kvadrantni, sve-razinski” pristup mnogo se više
približava ponašanju stvarnih agenata u stvarnom svijetu.
14. Za raspravu nužnosti ravnoteže unutarnjeg i vanjskog razvoja, vidi One Taste,
unos za 15. prosinca.
15. Zamislivo je da će s rastom čovječanstva prema integralnoj kulturi u nekom
dalekom vremenu - možda kroz mnogo stoljeća - jedinstvena Svjetska Civilizacija
izbrisati oštre granice između horizontalnih tektonskih platoa koje Huntington
analizira: potpuno stapanje kultura, čak i genetski. N o to neće bitno izmijeniti
osnovne razvojne razine kroz koje će pojedinci i dalje napredovati. Kulture će
vjerojatno gravitacijsko središte imati u žutoj, tirkiznoj ili više (skupa s
pripadajućim ustanovama i upravljanjem), ali svako će se ljudsko biće i dalje
rađati na bež razini i počinjati svoj uspon i rast kroz Spiralu, pa će stanovništva i
dalje pokrivati spektar vertikalnih mema. Ljudsko biće je složena jedinka (holon),
sastavljena od prošlih subholona (npr. ljudi i dalje sadrže atome, molekule,
stanice, reptilsko moždano deblo, paleomamalni limbički sistem, itd.), a ovi
subholoni nisu odbačeni s iznicanjem viših holona. Isto vrijedi za unutarnje
kvadrante. Čak i da smo na integralnoj razini, arhaičko, magičko, mitsko i
racionalno su i dalje s nama i u nama.
16. Vidi naslove The Atman Project; Up from Eden; Eye to Eye; Transformations o f
C onsciousness; The Eye o f Spirit; Sex, Ecology, Spirituality; te Integral
Psychology.
17. Znači li ovo da aboridžinska plemena, čije je kulturalno središte gravitacije bilo u
ljubičastoj-magičkoj razini, nisu imala zbiljsku transpersonalnu duhovnost? Ne,
uopće. Kulturalno središte gravitacija je jednostavno prosjek; pojedinci mogu biti
iznad ili ispod tog prosjeka u pojedinom slučaju. Ima čvrstih dokaza da su tijekom
magičko-ljubičaste epohe (oko 50.000 godina p.n.e.) najviše razvijeni pojedinci
(šamani) evoluirali barem u psihički val svijesti, bilo kroz trajnu adaptaciju ili,
vjerojatnije, kroz produžena iskustva prodora (prodor je kratkotrajno stanje
povišene svjesnosti, nap. prev.) ili ustaljenosti (ustaljenost je boravljenje u
povišenoj svjesnosti, nap. prev.). U svemu tome nema preskakanja stepenica ili
stupnjeva, kao što je pažljivo objašnjeno u Integral Psychology.
178 / Bilješke

18. Vidi Huston Smith, Forgotten Truth i The World’s Religions; Wilber, Integral
Psychology; Roger Walsh, Essential Spirituality; Underhill, Mysticism; Trungpa,
Shambhala: sveti put ratnika; Murphy, The Future o f the Body.
Jedna od najčešćih verzija Velikog lanca pojavljuje se na Istoku (i često na
Zapadu) kao sedam ćakri, koje predstavljaju razne razine bivanja i spoznavanja
dostupne ljudima. Same ćakre su središta suptilne energije u ljudskom organizmu
koja podupiru korelativne tipove spoznavanja i bivanja. Obično ih se navodi
sedam, a smještene su redom u dnu zdjelice, u genitalnom području, u abdomenu,
u predjelu srca, u grlu, u čelu i u tjemenu. Također se kaže da postoje brojne
pomoćne ćakre iznad i ispod ovih (npr. akupunkturni meridijani su varijacija na
ove tokove suptilne energije).
Naravno, ima onih koji ćakre odbacuju kao praznovjerje, ali nastojmo malo
velikodušnije zauzeti istinski multikulturalni stav i pretpostaviti da je ideja koju
nalazimo u gotovo svakoj istočnoj civilizaciji nešto više od pukog praznovjerja
suvišnog za superiorne Zapadnjake, pa pokušajmo vidjeti ima li u tome kakve
mudrosti. Jer temeljna je činjenica da su sedam ćakri jednostavno nešto sofisti-
ciranija verzija materije (1), tijela (2), uma (3-4), duše (5-6) i duha (7).
Za ovu raspravu koristit ću se sljedećim općim korelacijama (imate li vlastitu
omiljenu verziju ćakri, slobodno ju upotrijebite, budući da ovaj primjer ovisi
jedino o zamisli sedam strukturnih modaliteta svijesti, a detalje možete ispuniti
kako god vam se sviđa). Ćakre je veoma teško definirati, pošto služe različite
funkcije kad su otvorene ili zatvorene. S tom napomenom, labavo ću definirati
razine ćakri kao: (1) materija i arhaički svjetonazor (bež); (2) biološka životna sila,
prana, emocionalno-seksualna energija, libido, elan vital, magički svjetonazor
(ljubičasta); (3) niži um, uključujući moć i konformitet, mitski svjetonazor
(crvena/plava); (4) srednji um, uključujući razum i početke dubljih emocija kao što
je ljubav (narančasta do zelene); (5) viši um, drugi niz do psihičkog otvaranja (žuta
do koralne), kreativna vizija, rani stupnjevi duhovne i transcendentne svijesti,
prirodni misticizam; (6) suptilna svijest, gnoza, zbiljski arhetipi, božanski
misticizam; (7) blistavi duh, i ispoljeni i neispoljeni, Ponor, prazno Tlo, bezoblični

Slika 6-3. Ćakre

 Bilješke /1 7 9

misticizam. Ove opće korelacije pokazane su u slici 6-3. Za važne načine na koje
se zamisao razina bivanja i spoznavanja - od Spiralne dinamike preko Velikog
lanca do sedam ćakri - može upotrijebiti u kros-razinskoj analizi, vidi bilješku 19.
19. Da bismo razmotrili zamisao kros-razinske analize, i da bismo izbjegli bilo kakvu
eurocentričnu pristranost, upotrijebit ću sistem ćakri (vidi bilješku 18). Ali ova je
analiza primjenjiva na sve razvojne sheme, od Spiralne dinamike do Jane
Loevinger do Roberta Kegana do Jenny Wade do Carol Gilligan. A pošto su ovi
valovi zapravo univerzalni, odnose se na Zapadnjake i Istočnjake jednako.
Kao što smo sugerirali, sedam ćakri, koje predstavljaju razine stvarnosti,
možemo upotrijebiti za klasifikaciju svjetonazora prema ćakri iz koje potječu, a
brojni su teoretičari učinili točno to. Za nekoliko primjera koje su razni teoretičari
sugerirali, imamo: materijalistički svjetonazori, kao u Hobbesa i M arxa, istječu iz
1. ćakre; vitalni i pranički svjetonazori, kao u Freuda i Bergsona, niču iz 2. ćakre;
svjetnazori moći, kao u Nietzschea, iz 3. ćakre; racionalni svjetonazori, kao u
Descartesa, iz 4. ćakre; prirodni misticizam, kao u Thoreaua, iz 5. ćakre; božanski
misticizam, kao u sv. Tereze Avilske, iz 6. ćakre; i bezoblični misticizam, kao u
Meistera Eckharta, iz 7. ćakre.
Koliko god takve razinske klasifikacije svijesti bile korisne, ima stanovitih
problema koji se odmah ističu, a jedini način za rješavanje ovih poteškoća je da
uvedemo tzv. kros-razinsku analizu. Jer, trebamo razlikovati razinu iz koje neki
svjetonazor nastaje, i razinu ka kojoj je usmjeren. Primjerice, M arx se često uzima
kao primjer jednog tipa materijalizma (1. ćakra), ali sam M arx ne dolazi iz 1.
ćakre niti postoji u 1. ćakri. Jedina stvar u 1. ćakri je kamenje, blato, inertna
materija, fizička dimenzija sama (i najniža razina svijesti najbliže tom području, tj.
arhaička-bež). M arx je vrlo racionalan mislilac; on dolazi iz 4. ćakre, tj. u njoj
najsnažnije funkcionira. Ali M arx je, slijedeći Feuerbacha, vjerovao da su temeljne
stvarnosti svijeta suštinski materijalne: stoga on dolazi iz 4. ćakre, ali ograničava
svoju pažnju na 1. ćakru. Slično je u Freuda: njegov rani psihološki model libida
dolazi iz 4. ćakre, ali usmjeren je na 2. ćakru. Na drugom kraju, pak: deisti su
nastupali iz 4. ćakre ali su bili usmjereni na 6. ćakru (tj. racionalni pokušaj razumi­
jevanja Duha), i tako dalje.
Drugim riječima, ovo nam dopušta da pratimo i razine svijesti iz koje dolazi
subjekt, i razine stvarnosti (ili objekte) za koje subjekt vjeruje da su najstvarniji.
To odmah obogaćuje našu sposobnost klasificiranja svjetonazora. K tome,
omogućuje nam da vršimo “ dvojno praćenje” - razine subjekta i razine stvarnosti
koju subjekt priznaje. Ovo se ponekad naziva “ razinom jastvenosti” i “ razinom
stvarnosti” - ili, jednostavno, razinom subjekta i razinom objekta. U mapama
Hustona Smitha koje obuhvaćaju velike tradicije mudrosti (slike 4-1 i 4-2), možete
vidjeti da je na svakoj dopisano 'razine sopstva ’ i 'razine stvarnosti’.
Jedan korak dalje možemo pokazati kako nastaju “ kros-razinske” pojave i
“ dvojno praćenje” , a ta procedura uvedena je u A Sociable God i Eye to Eye, te
dotjerana u Integral Psychology. Za “ razine stvarnosti” (ili “ ravni stvarnosti” ) još
rabim “ područja stvarnosti” (npr. grubo područje, suptilno područje, kauzalno
područje) ili “ sfere stvarnosti” (npr. biosfera, noosfera, teosfera). Za “ razine
jastvenosti” često rabim “ razine svijesti” ili “ razine subjektivnosti” . Ali obično ih
obje nazivam osnovnim razinama, osnovnim strukturama, ili osnovnim valovima,
budući da su korelativne (tj. ima isto razina jastvenosti koliko i razina stvarnosti).
Poanta je da, naročito u srednjem opsegu (ćakre 3, 4 i 5), subjekt ili sopstvo
u tim ćakrama može za objekt uzeti bilo koju od drugih ćakri (bilo koju drugu
180 / Bilješke

razinu stvarnosti) - može o njima misliti, raditi o njima teorije, stvarati umjetnička
djela - a to trebamo uzeti u obzir. Čak i ako kažemo da jedino srednje ćakre ulaze
u kros-razinski rad (niže ćakre, kao kamenje, to ne čine; a više ćakre su uglavnom
transmentalne, premda sasvim sigurno mogu oblikovati mentalne teorije -
međutim, radi jednostavnosti ćemo ih izostaviti), to znači da 3., 4. i 5. ćakra mogu
svoju pažnju posvetiti svakoj od sedam ćakri, uslijed čega svaki put imamo
drukčiji svjetonazor - što nam daje dvadeset i pet velikih svjetonazora dostupnih
iz sedam strukturalnih razina svijesti u ljudskom tijelu-umu. (Po sedam iz
navedene tri, te po jedan od preostale četiri.) Jednostavan zaključak je da sedam
razina mogu podržati nekoliko desetaka svjetonazora!
I, naravno, to je tek početak. Ako je holonska zamisao “ svi kvadranti, razine,
linije, tipovi, stanja i područja” , upravo smo kratko razmotrili razine jastvenosti
(ili subjekta) i razine ili područja stvarnosti (ili objekata). Za broj tih razina,
općenito rabim od sedam (kao što su ćakre) do dvanaest (kao što je prikazano u
slikama 3-2 i 6-1). Točan broj nije važan koliko jednostavno prepoznavanje prave
holarhije bivanja i spoznavanja.
N o, još uvijek trebamo uključiti kvadrante u svaku od tih razina; različite
linije ili struje koje se kreću kroz te razine; razne tipove usmjerenja dostupne na
svakoj; i mnoga izmijenjena stanja koja privremeno prodiru u druga područja.
Nadalje: pojedinci, skupine, organizacije, nacije, civilizacije itd. sve prolaze razne
vrste razvoja kroz svaku od tih varijabli. Svi navedeni faktori doprinose različitim
tipovima svjetonazora, i sve njih treba uzeti u obzir kako bismo ponudili istinski
integralan pregled dostupnih svjetonazora. Ipak, kao što nastojim pokazati u
glavnom tekstu, proizvod je holistički sistem indeksiranja koji dramatično
pojednostavljuje postojeću zbrku. (Vidi bilješku 20.)
20. Naravno, kako bi ova privremena stanja postala trajnim ostvarenjima, osoba će
morati rasti i razvijati se kroz spiralu u ova viša područja kao trajno ostvarenje, a
ne samo kao privremeno ili neuobičajeno stanje: prolazna stanja moraju postati
trajne odlike. Za opširnu raspravu ovih tema, vidi Integral Psychology.
Vidjeli smo da ima nekoliko shema koje nastoje uvesti vertikalnu dubinu
koristeći se nečim kao što su ćakre - npr. kaže se tako da je M arx primjer
materijalizma (1. ćakra), Freud panseksualizma (2. ćakra), Adler je jedan tip
psihologije moći (3. ćakra), Carl Rogers obuhvaća humanističku psihologiju (4.
ćakra), i tako dalje. Ali mnoge od tih shema, vidjeli smo također, propušta uzeti u
obzir kros-razinske pojave, pa je tako “ dubina” koju nude prilično štura. Marx,
Freud i Adler svi su racionalni mislioci; oni kreću iz 4. ćakre ali stavljaju velik
naglasak na niže ćakre. No niže ćakre i same imaju svjetonazore koji idu od
arhaičkog (bež, 1. ćakra) preko magičkog (ljubičasta, 2. ćakra) do mitskog
(crvena/plava, 3. ćakra). Nakon te razine izniču egoičko-racionalni svjetonazori
(narančasta/zelena, 4. ćakra), a oni za svoj objekt mogu uzeti bilo koju drugu
ćakru. Kad 4. ćakra vjeruje da je samo 1. ćakra stvarna, imamo racionalnu
filozofiju materijalizma - Hobbesa ili M arxa. Kad 4. ćakra vjeruje da je emocio-
nalno-seksualna dimenzija najhitnija, imamo Freuda. Kad se velik naglasak stavi
na 3. ćakru, imamo Adlera i tako dalje.
Kad 4. ćakra pogleda iznad svoje pozicije i misli o višim i transracionalnim
domenama - ali bez da se zbilja transformira u te više domene - onda imamo razne
mentalne filozofije o duhovnosti: imamo racionalni deizam (4. usmjerena na 6.),
racionalne sistemske teorije koje Gaiu smatraju Duhom (4. usmjerena na 5.),
filozofski koncept Ponora ili Tla Bivanja (4. usmjerena na 7.) i tako dalje. Sve ove
 Bilješke / 181

perspektive dolaze iz 4. ćakre, jer je sam subjekt i dalje u 4. ćakri dok razmišlja o
višim ćakrama. Ukoliko se subjekt (ili razina jastvenosti) zbilja transformira u te
više razine stvarnosti, onda imamo svjetonazore iz tih viših ćakri. U 5. ćakri ne
razmišljate o mreži života, već imate izravno iskustvo kozmičke svijesti, gdje kon­
kretno iskusujete jedinstvo s čitavim grubim područjem prirode. U 6. ćakri ne
razmišljate o platonskim arhetipovima, niti upućujete molitvu obliku Božanstva
već ste izravno uronjeni u živo jedinstvo s Božanskom Prisutnošću. U 7. ćakri
tonete u bezoblično neispoljeno, Ponor, praznost, urgrund, ayn, nirvikalpa
samadhi, i tako dalje. (Vidi bilješku 19.)
Većina religijskih vjerovanja su ljubičaste, crvene ili plave vrste (2. i 3.
ćakra), što obuhvaća oko 70 posto svjetskog stanovništva (zbog čega je svijet
uistinu “ pun religijskih vjernika” ). Ali usko religijsko vjerovanje je jedna stvar;
duboka duhovna iskustva su nešto sasvim drugo. Upravo zato se svjetonazori iz
ovih viših razina mogu vidjeti jedino iz tih viših razina. Zato pravimo oštru razliku
između bivanja u, recimo, 3. ćakri i imanja privremenog iskustva višeg područja,
ili jednostavno razmišljanja o višim područjima, nasuprot izravnom bivanju u
ovim višim valovima: stvarni svjetonazori su dramatično različiti u svakom
slučaju.
 Kazalo

Achterberg, Jeanne, 98, 171 b. 11 Cook-Greuter, Susanne, 33, 89, 101, 111
agensnost-u-komunosti, 168 b. 7 Corporatia, 175 b. 1
aktiviranje mema, 153 b. 10 Cowan, Christopher, 9-10, 14, 15, 55, 93,
aktualizaciiske hijerarhije, 28 129,152 b. 8,1 5 $ b. 9
Akvinski, Toma, 114 Crittenden, Jack. 87, 93, 111
Albrecht, Simon, 99 crvena mema, 11
Ali, Hameed, 111
alternativna zdravstvena skrb, 95 ćakre, 178-181 b. 18-20
analiza kroz razine, 138, 179 b. 19 ćelija, 149 b. 1
Anderson, Bob, 99, 172 b. 17
Apel, Karl-Otto, 111 četiri kvadranta, 42, 45 slika, 52, 74 slika
asocijacionizam, 163 b. 2 4Q/8L, 151 b. 6, 1 * b. 5
Astin John, 98, 171 b. 12
astrologija, 175 b. 5 Das, lama Surya. I l l
The Atman Project (Wilber), 152 b. 9,1 7 7 b. 16 Debold, Elizabeth, 111
Aurobindo, Sri, 54 slika, 115 desne staze, 53-54
autonomija, 168 b. 7 Dilthey, Wilhelm, 54 slika
autonomno sopstvo, 169 b. 7 dimenzije, 152 b. 9
Disia, 175 b. 7
baby-boomer naraštaj, 5-6, 26 disonanca, 37
Barbour, lan G., 63, 64, 158-159 b. 2,5 diZerega, Gus, 111
Beck, Don, 9-10, 12, 14, 33, 55, 87, 89, 93, Djed Mraz, 85, 116
99, 101, 111, 124, 126, 129, 151 b. 6, 152 dobra znanost, 77-78
b. 8-9, 153 b. 10, 155 b. 9, 156 b. 5, 161 dogma, 79
b. 17, 172 b. 19 dominatorske hijerarhije, 27-28
Bellah, Robert, 116, 118 donji-desni kvadrant, 52-53, 96, 134
Bercholz, Sam, 100 Dossey, Barbara, 98
bezoblični misticizam, 138 Dossey, Larry, 98, 111
bež mema, 11 društvena uzročnost, 165 b. 5
Bierce, Ambrose, 19 društveni sistem, 52-53
biznis, 98-99 dualizam. 66-67
Blair, Tony, 87, 127 duboka duhovnost, 79-80
boomeritis, 29-30 duboka religija, 79-80, 140, 161 b. 17
Boomeritis (Wilber), 6, 30, 65, 126, 155 b. 5 duboke duhovne prakse, 162 b. 17
i 14, 158 b. 4, 160 b. 14, 163 b. 20, 165 b. duhovna inteligencija, 99
3, 167 b. 5 i 6 duhovna iskustva, 138-139
Borysenko, Joan, 98, 171 b. 11 duhovnost, 80-81
božanski misticizam, 138 dvostruko praćenje, 179 b. 19
Brown, Daniel P., 39
Brown, G. Spencer, 42 egocentrički stupanj, 20-22
Brzezinski, Zbigniew, 133 Eisler, Riane, 28
Burke, Leo, 99, 171 b. 17 ekologija, 102-103
Bush, George W., 87 empirizam, 164 b. 2
Bush, Jeb, 87 eneagram, 157 b. 9
Buthefezi, Mongosuthu, 126 Engler, Jack, 39
Ensign, James, 98
Cacioppe, Ron, 99 epistemološki pluralizam, 64
Chalmers. David, 111 Essential Spirituality (Walsh), 147, 178 b. 18
Chardin, Teilhard de, 15, 115 etnocentricki stupanj, 21-22
Chickering, Lawrence, 87, 92, 111, 165 b. 5 The Eye o f Spirit (Wilber), 51, 52, 146, 151
Chickering/Sprecher matrica, 170 o. 8 b. 6, 155 b. 7 i 1 0 ,156 b. 3-4 i 6, 157 b.
Chopra, Deepak, 100 11 i 12, 159 b. 9 i 14, 160 b. 15, 161 b.
cijeli spektar [pristup], 44-51 16, 163 b. 2 0 ,1 7 7 b. 16
civilizacije. 1 /6 b. 11 Eye to Eye (Wilber), 82, 158 b. 1. 159 b. 14,
civilizacijski blokovi, 121, 122 slika 160 b. 15, 177 b. 16, 179 b. 19
Cleveland, John, 99
Clinton, Bill, 87, 127 Fadiman, Jam es, 111
Comte, Auguste, 54 slika, 115, 161 b. 17 fa-hsiang skola, 114

182

feminizam: hijerarhije, 39; muška/ženska
orijentacija, 49; predrasude, 51;
Feuerstein, Georg, i l l
filozofi, 85
Firmage, Edwin, 110
Firmage, Joe, 100, 173 b. 23
fizička to-dimenziia, 153 b. 9
Forge Institute, 102
Forman, John, 99
Forman, Robert, 101, 111
Frager, Robert, 111
Friedman, Thomas L., 133-137
Fukuyama, Francis, 120-121
The future o f the Body (Murphy), 156 b. 3
Gadamer, Hans-Georg, 54 slika
Gaddis, John Lewis, 134, 176 b. 13
Gam, 175 b. 7
Galileo, 73
Gardner, Howard, 20, 23, 111
Garrison, Jim, 111
Gautama Buddha, 54 slika
Gebser, Jean, 31, 54 slika, 100, 115, 156 b. 8
Gerzon, Mark, 118
Gilligan, Carol, 20. 22, 49-50, 157 b. 10
Gioja, Geoffrey, 99, 177 b. 17
Gore, AI, 87
Gould, Stephen Jay, 64, 66-68
gornji-desni kvadrant, 52-53
gornji-lijevi kvadrant, 46, 52-53
Grace and Grit: Spirituality and Healing in
the Life and Death o f Treya Killam Wilber
(Wilber), 39, 44, 97
Gramsci, Antonio, 115
Graves, Clare, 7-18, 35, 89, 93, 151 b. 4 i 6
Graves/Beck sistem, 153 b. 10
graves/wilber model, 156 b. 5
Grey, Alex, 111
Griffin, David Ray, 157 b. 15
Grof, Stan. I l l
grubi redukcionizam, 163 b. 1
Haan, H., 155 b. 4
Haberm as,Jurgen, 7. I l l , 115, 158 b. 16
Harris, T. George, 101, 111
Harter, Phillip, 60
Hartley, David, 163 b. 2
Hegel, Georg, 37, 115
hijerarhije prirodnih znanosti, 41-42
hijerarhije rasta, 27
hijerarhije; aktualizacija, 27; dominatorske,
27; feminizam i, 39; rast, 27; holoni i, 41;
prirodna znanost, 41-42;
Hilliard, Connie, 101, 172 b. 19
holarhija razvoja, 48 slika
holarhija, 43
holistički Kozmos, 43-44
holistički sistem indeksiranja, 113
horizontalna integracija, 156 b. 8
horizontalne tipologije, 157 b. 9
Horst, Brian van der, lO l, 156 b. 5
humanističke znanosti, 77
Huntington, Samuel P., 121-133
ilustracije, vidi primjer iz stvarnog svijeta
In Over Our Heads (Kegan), 1 4 7
informatičko doba, 36
Ingrasci, Raz, 101
Institut integralne medicine, 98
Institut integralne politike, 98
Institut integralne psihologije, 98
Kazalo /1 8 3
Institut integralnog biznisa, 98
Institut integralnog obrazovanja, 98
Integral Leadership seminari, 99
Integral Psychology (Wilber), 7, 39, 52. 89,
101, 147. 149 b. 1, 151 b. 5-6, 153 b. 10,
154 b. 13, 155 b. 10, 156 b. 4 i 6-8, 157
b. 13-14. 158 b. 17-18,163 b. 18, 176 b.
10, 177 b. 16-17, 179 b. 19, 180 b. 20
IntegralMedia, 112
integralna ekologija, 102-103
integralna kultura, 32-33
integralna medicina, 95
integralna politika, 87-94, 165 b. 5, 173 b. 23
integra na praksa, 141
integra na transformativna praksa (ITP), 145
jntegra na vizija, 35-61
integra ne mape. vidi mape Kozmosa
integra ni biznis, 98
Integra ni centar, 111
Integra ni institut, 111
“ Integralni pristup: svi-kvadranti, sve-razine,
sve-linije , 104-105
integralni sistem indeksiranja, 116
integralno obrazovanje, 95-97
integralno upravljanje, 94
integrirano/integralno, 156 b. 8
iSchaik Development Associates, 104 slika
izučavanje svijesti, 101
"ja-ti" teoretičari, 158 b. 16
James, William, 79
1-2-3 pristup Kozmosu, 55, 158 b. 16
1-2-3 u izučavanju svijesti, 101
JM J Associates, 99
Jones, Wanda, 98
joy, Bill, 108
Jung, C. G., 54 slika
Južna Afrika, 126
Kabat-Zinn, Jon, 98
Kalman, Matthew, 172 b. 18
Kaplan, Robert. 133, 136, 139
Kapor, Mitchell, 111
Keating, Thomas, 111
Kegan, Robert, 7-8, 89, 101, 111, 147
Kennedy, Paul, 133-134, 139, 176 b. 13
kentaur. 156 b. 8
Kindred Visions - Ken Wilber and Other
Leading Integral Thinkers, 111
Klein, Eric, 99
Koestler, Arthur, 43, 55
Kofman, Fred, 100
komunitarcij 168 b. 7
konformistički stupanj, 22
konstruktivni postmodernizam, 158 b. 4
konvencionalni stupanj, 22
konzervatizam, 89-93, 165 b. 5
koral, 151 b. 6, 154 b. 13
Kowalczyk, Ed, 111
Kraj povijesti (Fukuyama), 120-121
Kratka povijest svega (Wilber), 44, 52, 147,
149 b. 1, 154 b. 13, 156 b. 4, 157 b. 14,
169 b. 7, 174 b. 2
Kuhn, Thomas, 54 slika, 78
kultura narcizma, 6, 18, 29
kultura. 53
kulturalni kreativci, 35
kulturalni menadžment, 98
kvark, 149 b. 1
184 / Kazalo

Laszlo, Ervin, 111 b. 15 i 8 ,1 5 6 b. 4, 161 b. 16,165 b. 3,

Leadership Circle, 99 167 b. 6 , 175 b. 5 ,1 7 7 b. 14
Lenski, Gerhard, 54 slika, 115 osnovna moralna intuicija, 170 b. 10
Lentricchia, Frank, 6
Leonard, George, 98, 111, 147 p-brane, 149-150
Lerner, Michael, 93, 111 Parsons, Talcort, 54 slika, 119-120
Levant, Oscar, 6 Pascual-Leone, Juan, 111
Lexus i maslina (Friedman), 133 Passmore, John, 163 b. 2
liberalizam, 84, 90-94 Patria, 175 b. 7
The Life We Are Given (Murphy/Leonard), 147 Paulson, Daryl, 98, 171 b. 16
lijeve staze, 53-54 Pelletier, Ken, 97
Linscott, Graham. 125 Pepper. Stephen C., 115
Locke, John, 54 slika, 89 perenalna filozofija, 161 b. 16
Loehr, Jim, 99 Piaget. Jean, 54 slika
Loevinger, Jane, 31, 89, 156 b. 8 Plastrik, D et, 98
Plastrik, Pete, 98
ljubičasta mema, 11 Platon, 114
plava mema, 11
M-teorija, 149-151 b. 1 plošni redukcionizam, 163 b. 1, vidi ravnica
Mandela, Nelson, 126 Plotin, 54 slika, 80
manjine, 103 pluralistički relativizam, 13, 16-17, 30, 117
mape Kozmosa, 113-141: Bellah, Robert. podosobnosri, 153 b. 10
115; postojanje religije, 139-140; Friedman, politička orijentacija, 119
133-135; Fukuyama, 120-121; Gerzon, 115; politika, 87-93
holistički sistem indeksiranja, 113; ponovno ujedinjenje Njemačke, 127
Huntington, 121-133; integralna praksa, Popper, Karl, 78
141; vertikalna dubina, 119; verokalno- postkonvencionalni stupanj, 22
horizontalno, 124; valovi duhovnog postliberalna duhovnost, 163 b. 20
iskustva, 135; svjetske civilizacije, 131; pre/post zabluda, 25-26
svjetonazori, 114; zelena mema, 125-127 prekonvencionalni stupanj, 21
The Marriage o f Sense and Soul (Wilber), 63, premodemi kulturalni pokreti, 140
68, 77, 80, 83, 143, 152 b. 9, 156 b. 4, primarna direktiva, 58, 9 2 ,1 0 3 ,1 0 7 ,1 6 7 b. 6
158 b. 1 i 4, 159 b. 5 i 14, 160 b. 15, 161 primjenjena TS vidi primjer iz stv. svijeta
b. 16, 163 b. 1 primjer iz stvarnog svijeta, 87-111
Marx, Karl, 54 slika, 115
Mbeki, Thabo, 87 Prirodni misticizam, 139-140
rojekt Ljudska svijest, 8
McCarthy, Thomas, 111 prosvjetiteljstvo, 84-85, 90
McGuinn, Colin, 18 psihička religija, 161 b. 17
McNab, Peter, 156 b. 5 Puhakka, Kaisa, 101
Media, 175 b. 7
medicina, 95-98 Quigley, Carroll, 115
meme drugog niza, 13-15
meme prvog niza, 11-12 R. W. Beck Associates, 99
meme, 9; vidi isto specifične meme ravnica, 43, 90, 163 b. 1, vidi plošni
Mendieta, Eduardo, 111 redukcionizam
metafizički misticizam, 139 Ray, Paul, 32-33
Mili, James, 163 b. 2 razine razvoja, 167-168 b. 5
Mill, Jo h n Stuart. 165 b. 5 razine sopstva, 179 b. 19
Milosevič, Slobodan, 127 razine stvarnosti, 179 b. 19
Minton, Kekuni, 97 razine, 50 slika, 153 b. 9
mit datosti, 159 b. 14 razvoj svijesti, 88-89
mitologija, 175 b. 5 razvojna psihologija, 7
modernitet, 73, 140 razvojni arest, 38
moral, 74 razvojno-povijesni modeli, 115-116
Morrow, Lance, 165 b. 5 relativno autonomno sopstvo, 168 b. 7
Mreža-života (ideja), 102 religija, 140-141 vidi isto znanost i religija
Murphy, Michael, 98, 111, 147, 156 b. 3 religija/duhovnost, 159 b. 12
Richards, Bob, 100
narančasta mema, 12 Rothberg, Donald, 101
narcizam, 19 Russek, Linda, 97, 115
nedvojni misticizam, 135 Russell, Bertrand, 115
Neuroth, Joann, 98
Nielsen, Joyce, 111 Santerre, C.. 174 b. 3
NOM A. 64 Schachter-Snalomi, rabin Zalman, 111
Njemačka, 127 Schlitz, Marilyn, 97, 111
Schroeder, Gerhard, 87
obrazovanje, 100-101 Schwartz, Gary, 97, 115
Odgen, Pat, 97 Schwartz, Tony, 99, 111
Officia, 175 b. 7 Scon, Eugenie, 63
On Purpose Associates, 98 Searle, John, 111
One Taste (Wilber), 143-146, 149 b. 1, 155 sedam cakri, 178-181 b. 18-20
 Kazalo / 185

Sex, Ecology, Spirituality (Wilber), 39-44, 102,

149 b. 1 , 16o b. 7,1 7 5 b. 6, 177 b. 16 UNICEF, 104-107
Shakespeare, William, 62 (Wilber), 60, 88. 152 b. 9,
Shambhala (Trungpa), 178 b. 18 165 b. 5, 169 b. 7, 177 b. id
Shear, Jonathan, 101 upravljanje, 94
Shear, Robert, 111 uska religija, 79-80, 140, 161 b. 17
Silos, Maureen, 156 b. 5 uska znanost, 78, 160 b. 15
sistemska teorija, 157 b. 15 ustav, 94
sistemski menadžment, 98 ustav SAD, 94
Skinner, B. F., 54 slika
slobodarska ljevica, 165 b. 5 valovi, 45-47, 56
Smith, Adam, 115 valovi duhovnog iskustva, 138-140
Smith, Huston, 69, 70 slika, 139, 180 b. 19 valovi postojanja, 8-14
A Sociable God (Wilber), 77, 159 b. 13, 161 Value Systems Mosaics, 125 slika
b. 17, 179 b. 19 van den Daele, Leland, 111
sociocentrički stupanj, 21-22 Varela, Francisco, 101, 111
Sociocultural Evolution (Wilber), 175 b. 6 Vaughan, Frances, 101, 111
sopstvo, 23 slika velika holarhija, 70, 72 slika
Sorokin, Fitirim, 115 veliki lanac bivanja, 67, 69
Spencer, Herbert, 115 veliko gnijezdo bivanja, 69, 70 slika, 139
Spengler, Oswald, 115 veliko gnijezdo u raznim tradicijama, 71 slika
Spiral Dynamics (Spiralna dinamika), 7, 21, Velmans, Max, 111
28, 4 5 ,7 1 ,9 3 , 119 172 b. 19 vertikalna dubina, 119-120
spirala razvoja, 10 slika vertikalna integracija, 156 b. 8
spirala samilosti, 22-24 vremenska dimenzija, 152 b. 9
spiralne struie i valovi, 49 slika vrijednosna mema (vMema), 153-154 b. 10
sposobnost drugog niza, 141
Sprecher. Drexel, 87, 93, 111 Wade, Jenny, 101, 111, 152 b. 8, 155 b. 7
srpski sukob, 127 Walsh, Roger, 101, 111, 147
stanica, 149 b. 1 Watson, John, 54 slika
stanja, 45, 56 Weber, M ax, 54 slika, 72
struje, 45-47, 56 Whitehead, Alfred North, 157 b. 15
strune, 149 b. 1 wilber-2 tip modela, 151 b. 6
Stuart, Jim, 98 wilber-3 tip modela, 151 b. 6
stupnjevi subjektivnog, 167 b. 6 wilber-4 tip modela, 151 b. 6
Sukob civilizacija (Huntington), 121-124 Winston, Diana, 101
suptilna religija, 161 b. 1 / Witten, Edward, 149 b. 1
suptilni redukcionizam, 163 b. 1 Woodsmall, Wyatt, 156 b. 5
svi-kvadranti, sve-razine, 44, 47, 52-56, 70-77 World Economic Forum, 117
svjetocentrički stupanj, 21-22 The World’s Religions (Smith), 178 b. 18
svjetonazori, 114-115 vidi isto mape Kozmosa
svjetonazori i sopstvo, 23 slika zajednička provjera, 78
Svjetska Civilizacija, 131-133 zakon trojstva, 114
System, Self, and Structure (Wilber), 40 zelena mema, 12
Zimmerman, Michael, 111, 172 b. 18
široke znanosti, 78, 160 b. 15 znanost i religija, 62-86
znanost, 74
TS, vidi Te< znanstveni materijalizam, 163 b. 2
tabula rasa, . . . _ znanstveno propitivanje, 77-79
Tannen, Deborah, 48
Taylor, Charles, 111 ženski moralni razvoj, 20
tehnologija: kontrola, 108-110, rast i žuta mema, 15
opasnosti, 107-108
teoretičari eko-duhovnosti, 67-68
teorija sistema, 157 b. 15
teorija struna, 149-151 b. 1
Teorija svega (TS), 4
teorija X, 98
teorija Y, 98
teorije, vidi mape Kozmosa
teorije menadžmenta, 98
Thicn Nhat Hanh, 101
tipovi, 47, 50 slika, 56
tirkizna mema, 15
Treći put, 170 b. 8
Torbert, William, 89
Toynbee, Arnold, 115
Transformations o f Consciousness (Wilber),
40, 177 b. 16
umjetna inteligencija (AI), 172 b. 21
umjetnost, 75
 N aslovi u izd an ju G orina

S taza sa srcem
vodič kroz opasnosti i obećanja duhovnog života

Jack Kornfield

«Ugodan, topao i iznimno koristan vodič za stazu meditacije, koji obiluje

jasnoćom. Staza sa srcem je idealan suputnik svakome tko istražuje stazu duha.»
Daniel Goleman

«Jack Kornfield iskazuje širinu svojeg znanja i iskustva u području uma i srca
na duhovnom, a posebice meditativnom, putovanju. Stručnošću otvorena srca
tako rijetkom kod jednog Zapadnjaka, Jack nam nudi dobronamjerno
razmatranje na duhovnom Putu.»
Stephen Levine

K ao možda najvažnija knjiga napisana dosad o meditaciji, procesu

transformacije i integraciji duhovne prakse u naš zapadnjački način življenja,
Staza sa srcem oživljava sve izazove duhovnog života u modernom svijetu.

D o b ro srce
Njegova Svetost Dalaj-lama

«Vjerojatno najbolja dosad objavljena knjiga o međureligijskom dijalogu.

Teško je to izreći olako, ali u veoma stvarnom smislu ovo je sveta knjiga.«
Huston Smith, povjesničar religija

«Ovo je zapis jednoj izvanrednog i povijesnog međuvjerskog susreta. Čuti

Dalaj-lamu kako promišlja evanđelja uzbudljivo je, osvježavajuće i prosvijet-
ljujuće iskustvo, podsjetnik onima među nama koji su kršćani da evanđelja jesu
živa Riječ.«
Diana L. Eck, Harvard University

Dobro srce je prvijenac u izdavačkoj povijesti: nikad još Dalaj-lama nije

komentirao evanđelja i pružio nam time jedinstveno čitanje ovih riznica
kršćanske vjere. U isto vrijeme, Dalaj-lama suvremenom duhovnom tragaču
bilo koje vjere otvara prozore razumijevanja prema uvijek zanimljivim
pitanjima unutarnje preobrazbe, meditacije, obreda, te zamislima nagrade i
kazne, raja i pakla.

Uvod je napisao o. Laurence Freeman, član Reda sv. Benedikta i direktor

Svjetske zajednice za kršćansku meditaciju.
 M u d ra krv

menstruacija i žena - mitovi, stvarnosti i značenja menstruacije

Penelope Shuttle i Peter Redgrove

«Prva dostupna knjiga o menstruaciji kao ljudskoj stvarnosti... u cijelosti

pohvalna.«
The Sunday Times

"Penelope Shuttle i Peter Redgrove istražili su temu besprijekornom

marljivošću... Ova bi knjiga mogla dovesti do korjenite promjene u našem
razumijevanju spolova.«
Psychology Today

«Aladinova spilja znanstvenih, psiholoških i antropoloških uvida... redom

sasvim neodoljivih.«
The Observer

Pionirska studija činjenica, fantazija, snova i tabua što okružuju menstruaciju.

Mudra krv je pomogla iznicanju duboke mijene u stavovima spram prirodnog
fenomena koji je stoljećima bio preziran i ocrnjivan. Mudra krv istražuje
povijesno i kulturno naslijeđe ove represije, od njenih učinaka na medicinski
tretman žena do istiskivanja menstrualnih prikaza na svim razinama naše
kulture.

Nakon prvog objavljivanja 1978. Mudra krv je doživjela brojna izdanja i

postala antropološko-psihološki klasični bestseller. Premda su uslijedile druge
knjige na istu temu, Mudra krv je zadržala primat, među ostalim i po
neporecivoj privlačnosti najširem krugu čitatelja.

Knjige možete nabaviti u boljim knjižarama

ili naručiti izravno od nakladnika.

Gorin d.o.o.
Šodići 41
51221 Kostrena
knjiga@gorin.hr

G o r in - k n jig e k o je g o v o r e
 U PRIPREMI

K ra tk a povijest svega
Ken Wilber

«Ken Wilber je najvažniji živući istraživač svijesti.«

Deepak Chopra

«Wilber nam pomaže da svijet vidimo kao cjelinu i oslobađa nas od uskih
viđenja ljudske avanture.«
Michael Murphy

Kratka povijest svega donosi sažetak svih dosadašnjih aspekata Wilberovog

rada iznesenih u 800 stranica kolosalnog sveska Sex, Ecology, Spirituality i
predstavlja najpotpuniji uvod u misao ovog sjajnog teoretičara ljudske
evolucije i pionira integralne filozofije. Želite li biti integralno informirani,
čitajte Wilberov prikaz ljudskog razvoja i viših potencijala.

Kratka povijest svega je iznimno zanimljivo, pristupačno i zabavno putovanje

kroz povijest svijesti. Ken Wilber ispituje tijek evolucije kao postepeno
ispoljavanje Duha, od materije preko života do uma, uključujući više stupnjeve
duhovne evolucije, kada Duh postaje svjestan sebe. U svakoj od ovih domena
evolucije postoje opetovani obrasci, a pažljivijim ispitivanjem ovih obrazaca
možemo mnogo naučiti o sudbini našeg svijeta i smjeru kojim čovječanstvo
mora nastaviti da bi globalna preobrazba postala stvarnošću.

N apisana u formi dijaloga, Kratka povijest svega je uvjerljiva i provokativna

polemika o mnogim važnim pitanjima našeg vremena.

Za druge tekstove Kena Wilbera pogledajte

gorin.hr ili wilber.com.hr

Za daljnje obavijesti i najave naših novih naslova pratite

web-stranice www.gorin.hr ili nas kontaktirajte.

Gorin d.o.o.
Šodići 41
51221 Kostrena
knjiga@gorin.hr

gorin . knjige koje govore

CIP - Katalogizacija u publikaciji
SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA RIJEKA

UDK 001.92
101.1

WILBER, Ken
Teorija svega : integralna vizija za biznis, politiku, znanost i duhovnost
/ Ken Wilber ; preveo Diego Sobol. - Rijeka : Gorin, 2004.

Prijevod djela: A Theory of Everything. - Kazalo.

ISBN 953-6391-12-0

101125028
Ken Wilber je autor petnaest
knjiga uključujući proslavljene
Sex, Ecology, Spirituality;
Integral Psychology; Up from
Eden; Eye o f Spirit; Marriage
o f Sense and Soul; Grace and
Grit i dr.

U dobi od dvadeset tri godine

n apisao je The Spectrum o f
Consciousness i nametnuo se
kao jedan od najobuhvatnijih
teoretičara našeg vremena.
K ro z d a ljn ji rad raz v ija
integrativnu teoriju svijesti i
svijeta - sintezu i interpretaciju
velikih svjetskih psiholoških,
filozofskih i duhovnih tradicija
Istoka i Zapada, premodernog,
m odernog i postm odernog
razdoblja. Ken Wilber je jedini
p sih o lo g -filo z o f kojem su
sabrana djela izdana za života.
T eorija sv ega
Ken Wilber |

“ Ken Wilber je jedan od najvažnijih pionira na |>olju

svijesti u ovom stoljeću . Sm atram ga slo jim
mentorom. On je izvor inspiracije i uvida svima
nama. Čitajte sve što napiše - promijenit će vam život.”
Deepak Ghopra

“ Zapanjujući pregled i odvažno izlaganje jedribg od

najinventivnijih američkih mislioca. Ne odustajte
od integralne kulture prije no što ju okusite - i ovu
knjigu ponesite sa sobom kao pouzdan votlič.”
Harvey Cox, Harvard Divinity School
)
“ Ken Wilber je jedan od najkreativnijih mislioca
današnjice, a Teorija svega je svakom dostupan
prim jer njegove izvrsnosti. Poput m ajstorsk og
dirigenta, on uključuje svih i svakoga, nalazi prostor
za zn an ost i duh, i stv ara m uziku za d u šu .”
Michael Lerner, autor The Politics o f Meaning

“ Wilberova integralna vizija nudi čitateljima priliku

da uspostave dragocjene veze među razdvojenim
disciplinama i da se pripreme za vrli novi svijet.”
Publishers Weekly

K ako izgleda zbiljska “ teorija svega” , teorija koja

će doista objasniti ne sam o svijet nesvjesne materije
kojeg izučava fizika, već i emocionalne, mentalne i
duhovne sfere? U ovoj knjizi Ken Wilber s puno
strasti i duhovitosti započinje takav pokušaj sažetim
izlaganjem svoje integralne vizije - potrage za
holističkim pristupom koji nas, kako sam kaže,
poziva da budem o m alo više cijeli, m alo manje
fragmentirani, u našem radu, životu i sudbini.

Ken Wilber je među najčitanijim i najutjecajnijim

am eričkim filozofim a našeg vremena, jedan od
pokretača transpersonalne misli, pionir integrativnog
i holističkog pristupa, te osnivač Integralnog Instituta.
Poznat i kao “ Einstein svijesti” , od 1977. do danas
ostvario je doprinos čiji će utjecaj tek pokazati svoju
snagu i značaj. O bavezno štivo za sve muškarce i
žene koji žele doista ući u 21. stoljeće.

ISBN 953-6391 -12-0

GORIN