Professional Documents
Culture Documents
Alli Almosawi - Ilustrovana Knjiga Losih Argumenata PDF
Alli Almosawi - Ilustrovana Knjiga Losih Argumenata PDF
Ova sićušna slova ne služe ničemu osim da ovu knjigu učine sličnom pravoj knjizi. U tiskanim knjigama obično se može vidjeti
velik blok sitnih slova na prvoj lijevoj stranici, nakon čega slijedi nešto kao © 2013. All Rights Reserved. Bla bla. Tiskano u
Europskoj uniji. Izdavač ponekad doda i poneku rečenicu da obeshrabri potencijalne pirate. Niti jedan dio ove knjige ne smije
se koristiti ili na bilo koji način reproducirati bez pismene dozvole. Nakon toga se najčešće doda redak-dva o izdavaču i niz
nekakvih brojeva.
Za više informacija molimo kontatirajte JasperCollins Publishers, 99 St Marks Pl New York, NY 94105.
12 13 14 15 16 LP/SSRH 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
Ali sad ozbiljno, sve što trebate znati o ovoj knjizi jest da se dijeli pod licencom Creative Commons BY-NC, što znači da je
možete slobodno dijeliti i prilagođavati za neprofitnu upotrebu uz opasku o originalnim autorima.
Dizajn i grafičko uređivanje: Ali Almossawi, Ilustracije: Alejandro Giraldo.
Prijevod: Kristina Prebendar, Dragana Sekulić, Ivan Kraljević
Grafička obrada i prilagodba: Ivan Kraljević
Društvo za promociju znanosti i kritičkog mišljenja, Zagreb, 2013.
www.pzkm.org
“Jako mi se sviđa ova ilustrirana knjiga loših argumenata.
Besprijekoran sažetak pogrešaka.”
Argument iz posljedica 14
Slamnati čovjek (straw man) 16
Pozivanje na irelevantan autoritet 18
Dvosmislenost (Equivocation) 20
Lažna dilema 22
Lažni uzrok (Not a Cause for a Cause) 24
Pozivanje na strah 26
ishitrena generalizacija 28
pozivanje na neznanje 30
Redefiniranje pojma (No true Scotsman) 32
genetička pogreška (Genetic fallacy) 34
Krivnja po asocijaciji (Guilt by association) 36
potvrda posljetka (Affirming the consequent) 38
pozivanje na licemjerje (Appeal to hypocrisy) 40
Sklizak teren 42
Ad populum 44
Ad Hominem 46
Cirkularno zaključivanje 48
Pogreške sastavljanja i dijeljenja
(Composition and division) 50
Završne napomene 52
Literatura 54
kome je namijenjena ova knjiga?
3
****
1
A o stvarima koje bi se trebale raditi u argumentima, vidi knjigu T. Edwarda Damera o pogrešnom
zaključivanju.
6
Prije mnogo godina proveo sam dio svog vremena pišući specifikacije za software koristeći
logiku predikata prvog reda. To je bio zanimljiv način zaključivanja o invarijantama
koristeći diskretnu matematiku umjesto uobičajenih zapisa na engleskom jeziku. Na taj
način dobio sam preciznost gdje god je postojala mogućnost nejasnoće i strogost gdje god
je bilo neosnovanih tvrdnji (hand-waving).
U isto vrijeme, pregledavao sam nekoliko knjiga o propozicijskoj logici, modernoj i
srednjovjekovnoj, od kojih je jedna bila Priručnik logičkih pogrešaka Roberta Gule. Gulina
knjiga podsjetila me na popis heuristika o tome kako raspravljati koje sam prije desetak
godina zapisao u bilježnicu; kao rezultat višegodišnjeg raspravljanja sa strancima po online
forumima imao sam zapisane stvari poput “izbjegavaj općenite tvrdnje o stvarima.” To mi
je sad očigledno, ali za jednog školarca to je bila uzbudljiva spoznaja.
Ubrzo je postalo očito da formaliziranje nečijeg zaključivanja može dovesti do korisnih
stvari kao što su jasnoća misli i izražavanja, objektivnost i veće samopouzdanje. Sposobnost
analize argumenata također pomaže u dolaženju do kriterija za prepoznavanje trenutka
kad se treba povući iz rasprava koje bi najvjerojatnije bile uzaludne.
Teme i događaji koji utječu na naše živote i na društvo u kojem živimo, kao što su građanske
slobode ili predsjednički izbori, obično potiču na raspravu o politici i uvjerenjima.
Promatrajući neke od tih rasprava, stječe se dojam da znatan dio ljudi pati od nedostatka
7
kvalitetnog zaključivanja. Cilj je nekih tekstova o logici da pomognu pri shvaćanju alata
i paradigmi koje omogućavaju dobro zaključivanje i time dovedu do konstruktivnijih
rasprava.
Budući da uvjeravanje nije funkcija samo logike, već i drugih stvari, dobro ih je biti
svjestan. Retorika je vjerojatno na vrhu popisa, no padaju mi na pamet pravila kao što je
načelo jezgrovitosti, kao i pojam poput “tereta dokaza” i zašto je bitan. Oni koji žele znati
više mogu se poslužiti i opsežnu literaturom koja postoji o toj temi.
Da zaključim, pravila logike nisu zakoni prirodnoga svijeta niti ne sadrže cjelokupno ljudsko
zaključivanje. Kako ističe Marvin Minsky, uobičajeno zdravorazumsko zaključivanje je
teško objasniti pomoću logičkih načela, kao što su analogije, i dodaje: “Logika ne objašnjava
kako mislimo, ništa više no što gramatika ne objašnjava kako govorimo” [Minsky]. Logika
ne stvara nove istine, već omogućuje provjeru konzistentnosti i koherentnosti postojećih
nizova misli. Upravo se iz tog razloga logika pokazuje kao učinkovit alat za analizu te za
prenošenje ideja i argumenata.
– San Francisco, srpanj 2013.
definicije
9
Propozicija: Iskaz je ili istinit ili neistinit, ali ne može biti oboje. Na primjer: Boston je
najveći grad u Massachusettsu.
Premisa: Propozicija koja daje potporu zaključku argumenta. Argument može imati jednu
ili vise premisâ.
Argument: Skup propozicijâ kojima je cilj uvjeravanje pomoću rasuđivanja. U argumentu,
podskup propozicija, nazvanih premisama, daje potporu za neke druge propozicije nazvane
zaključak.
Deduktivni argument: Argument u kojem, ako su premise istinite, i zaključak mora
biti istinit. Zaključak slijedi logičku nužnost iz premisa. Na primjer: Svi ljudi su smrtnici.
Sokrat je čovjek. Dakle, Sokrat je smrtnik.
Induktivan argument: Argument u kojem, ako su premise istinite i zaključak je vjerojatno
istinit2. Iz premisa ne slijedi logička nužnost, već vjerojatnost zaključka. Na primjer: Svaki
put kad mjerimo brzinu svjetlosti u vakuumu, ona iznosi 3 x 108 m/s. Dakle, brzina svjetlosti
je univerzalna konstanta. Induktivni argumenti obično idu od pojedinačnih primjera ka
općima.
2
U znanosti se obično induktivno polazi od podataka ka zakonima i teorijama, pa je stoga indukcija temelj
velikog dijela znanosti. Indukcija se obično temelji na ispitivanju uzoraka, zato što bi bilo nepraktično ili
nemoguće napraviti to na drugi način.
10
Pouzdanost: Deduktivan argument je pouzdan ako je valjan i ima istinite premise. Ako
bilo koji od tih uvjeta nije održiv, tada je argument nepouzdan. Istinitost se određuje
razmatranjem jesu li premisa i zaključci argumenta u skladu s činjenicama u stvarnom
svijetu.
Snaga: Induktivan argument je jak ako u slučaju da su mu premise istinite postoji velika
vjerojatnost da je i zaključak istinit. U protivnom, ako je malo vjerojatno da je zaključak
istinit, iako su mu premise istinite, argument se smatra slabim. Za razliku od deduktivnih
argumenata koji uvijek čuvaju istinitost, u induktivnim argumentima to nije slučaj.
Naime, iz istinitih premisa ne mora slijediti istinit zaključak.
Uvjerljivost: Induktivan argument je uvjerljiv ako je jak i ako su mu premise istinite, tj. u
skladu sa činjenicama. U protivnom, argument se smatra neuvjerljivim.
Opovrgljivost: Značajka propozicije ili argumenta koja omogućuje njihovo pobijanje ili
opovrgavanje putem opažanja ili pokusa. Na primjer, propozicija svi listovi su zeleni može
se pobiti ukazivanjem na list koji nije zelen. Opovrgljivost je znak jačine argumenta, a ne
njegove slabosti.
Logičke pogreške
“Prvo pravilo jest ne prevariti sebe – a sebe je najlakše prevariti.“
– Richard P. Feynman
14 Neformalna logička pogreška › Argument iz posljedica
Argument iz posljedica
Argumentiranje iz posljedica je govorenje u korist ili protiv istinitosti propozicije pozivajući
se na posljedice njenog prihvaćanja ili odbacivanja. Samo zato što propozicija dovodi do
nekog nepoželjnog rezultata ne znači da je neistinita. Isto tako, samo zato što propozicija
ima poželjne posljedice ne znači da je ujedno i istinita. Kao što kaže David Hackett Fischer:
“ne znači da je svojstvo koje se pripisuje određenom učinku prenosivo i na uzrok”.
U slučaju dobrih posljedica, argument se može pozvati na ono čemu se publika nada,
temeljeći se tako na pukom priželjkivanju. S druge strane, u slučaju loših posljedica,
takav se argument može pozvati na strahove publike. Na primjer, uzmimo rečenicu
Dostojevskog, “Ako bog ne postoji, sve je dopušteno.” Na stranu rasprave o objektivnom
moralu, pozivanje na navodne strašne posljedice čisto materijalističkog svijeta ne govori
ništa o tome je li prvi dio rečenice istinit ili nije.
Treba imati na umu da su takvi argumenti pogrešni samo kada se odnose na propozicije
s objektivnim istinitosnim vrijednostima, a ne kada se bave odlukama ili politikama
[Curtis], kao što je slučaj kad se npr. političar protivi povišenju poreza iz straha da će to
negativno utjecati na živote birača.
STRUČNJACI SE SLAžU:
KRAVLJI PLINOVI
UBIJAJU NAŠ PLANET
Dvosmislenost (Equivocation)
Dvosmislenost iskorištava višeznačnost jezika mijenjajući značenje riječi tijekom rasprave i
koristeći različita značenja kako bi se podržao određeni zaključak. Za riječ čije se značenje
održava tijekom rasprave kaže se da se koristi jednoznačno. Razmotrite sljedeći argument:
Kako možete biti protiv vjere kada svakodnevno iskazujete vjeru u prijatelje, partnere i poslovna
ulaganja? Ovdje se značenje riječi “vjera” mijenja iz “duhovnog vjerovanja u stvoritelja” u
“davanje povjerenja”.
Pozivanje na ovu pogrešku uobičajeno se događa u raspravama o znanosti i religiji, gdje se
riječ “zašto” može koristiti na različite načine, tj. može se koristiti dvoznačno. S jedne se
strane može koristiti kao riječ koja traži uzrok, što zapravo i jest glavni pokretač znanosti,
dok se s druge strane može upotrebljavati kao riječ koja traži smisao te se bavi moralom
i pitanjima na koje znanost (još) nema odgovora. Na primjer, može se tvrditi: Znanost
nam ne može reći zašto se stvari događaju. Zašto postojimo? Zašto se ponašati moralno? Dakle,
trebamo neki drugi izvor koji bi nam rekao zašto se stvari događaju.
Ilustracija se temelji na razgovoru između Alise i Bijele kraljice u Alisi s one strane ogledala Lewisa Carrolla.
3
Kraljica je rekla znatiželjnom malom ždralu da može jesti pekmez
svaki drugi dan, ali nikako danas, jer danas nije svaki drugi dan.
22 Neformalna logička pogreška › Lažna dilema
Lažna dilema
Lažna dilema je argument u kojem se sve iz područja rasprave predstavlja kao element
jedne od dviju mogućih kategorija. Ako se odbaci jedna od tih kategorija, tada se mora
prihvatiti druga. Na primjer: U ratu protiv fanatizma, ne može se biti suzdržan; ili si s nama
ili s fanaticima. U stvarnosti, postoji treća opcija - može se biti i neutralan; i četvrta opcija,
može se biti protiv obje kategorije; čak i peta opcija, mogu se simpatizirati elementi obiju
kategorija.
U knjizi Najčudniji čovjek spominje se da je fizičar Ernest Rutherford jednom ispričao
svom kolegi Nielsu Bohru parabolu o čovjeku koji je kupio papigu u dućanu i vratio ju
jer nije govorila. Nakon nekoliko takvih posjeta, upravitelj dućana mu je na kraju rekao:
“A, sad razumijem! Željeli ste papigu koja govori. Oprostite mi, molim vas. Dao sam vam
papigu koja misli.” Očito je Rutherford koristio parabolu da bi ilustrirao genijalnost tihog
Diraca, ali nije teško zamisliti da bi netko mogao upotrijebiti takav način zaključivanja
kako bi sugerirao da je osoba ili tihi mislilac ili brbljava budala.
4
Ova se logička pogreška može odnositi i na logičku pogrešku isključene sredine, crno-bijelu logičku pogrešku i
lažnu dihotomiju
“Koji dio avokada želite probati” pitao je trgovac.
“Želio bih probati srednji dio” odgovorio je kupac,
“koji čini se nedostaje”.
24 Neformalna logička pogreška › Lažni uzrok
5
Ispostavilo se da postoji jaka korelacija između jedenja čokolade i dobivanja Nobelove nagrade, što bi moglo
pobuditi nade mnogih koji jedu čokoladu.
krajem svake noći, a malo prije zore, dabar hoda do vrha
planine i moli sunce da izađe. Sunce to uvijek i napravi.
26 Neformalna logička pogreška › Pozivanje na emocije › Pozivanje na strah
Pozivanje na strah
Ova logička pogreška cilja na strah publike poticanjem da zamisle zastrašujuću budućnost
koju bi sami uzrokovali ako private neke tvrdnje. Umjesto dokaza koji bi pokazali da
zaključak, koji može biti legitiman uzrok straha, slijedi iz premise, takvi se argumenti
oslanjaju na retoriku, prijetnje ili izravne laži. Na primjer, Tražim od svih svojih zaposlenika
da glasaju za mog kandidata na predstojećim izborima. Ako drugi kandidat pobijedi, podići
će poreze i mnogi od vas će izgubiti posao.
Drugi primjer, izvučen iz romana Proces: Trebali biste mi dati sve svoje dragocjenosti prije
nego što dođe policija. Policija će ih staviti u skladište, a tamo se stvari znaju izgubiti. Ovdje se,
iako je argument vjerojatnije prijetnja, premda suptilna, pokušava utjecati na zaključivanje.
Ovu pogrešku ne treba miješati s neprikrivenim prijetnjama ili naredbama koje ni ne
pokušavaju pružiti dokaze, iako se i u njima iskorištava nečiji osjećaj straha [Engel].
Pozivanje na strah može se nastaviti opisom skupa zastrašujućih događaja koji mogu
rezultati iz koji se mogu dogoditi kao rezultat prihvaćanja propozicije, iako ne postoje
jasne uzročne veze, što podsjeća na sklizak teren (slippery slope). Također, može pružiti
jednu jedinu alternativu mogućnost propoziciji, onu napadačevu, što pak u tom slučaju
podsjeća na lažnu dilemu.
Gospodin Žabić izgubio je izbore nakon što je g. Magare
sve uvjerio da, ako Žabić postane dekan, uskoro će žabe
vladati Sveučilištem.
28 Neformalna logička pogreška › Slaba analogija › Nereprezentativan uzorak › Ishitrena generalizacija
Ishitrena generalizacija
Ova logička pogreška nastaje kad se generalizira iz uzorka koji je premalen ili prespecifičan
da bi bio reprezentativan za populaciju. Na primjer, anketa o predsjednikovu planu
smanjenja deficita koja uključuje deset ljudi nasumično ispitanih nasred ceste ne može se
ni na koji način smatrati reprezentativnim za mišljenje cijele nacije.
Iako mogu izgledati prikladno, ishitrene generalizacije mogu dovesti do skupih i
katastrofalnih rezultata. Na primjer, može se tvrditi da su inženjerske pretpostavke koje su
dovele do eksplozije Ariane 5 tijekom prvog lansiranja bile rezultat ishitrene generalizacije:
skup testiranja koja su se koristila za upravljač Ariane 4 nije bio dovoljno opsežan za
testiranje upravljača Ariane 5. Donošenje takvih odluka obično se svodi na sposobnost
inženjera i šefova za argumentiranje, pa otuda i važnost ovoga i sličnih primjera za našu
raspravu o logičkim pogreškama.
Ovdje je još jedan primjer iz Alise iz zemlje čudesa gdje, s obzirom da pluta na vodi, Alisa
zaključuje da željeznička postaja, a time i pomoć, mora biti blizu: “Alisa je jednom u životu
bila na moru te je došla do općenitog zaključka kako se svugdje na engleskoj obali nalaze
brojne naprave za kupanje u moru, djeca kako kopaju po pijesku drvenim lopatama,
potom red stambenih kuća, a iza njih željeznička postaja.” [Carroll]
“Nikad nisam vidio hranu
koja nije okrugla. Sva je ”Nikad nisam vidio hranu
hrana stoga definitivno koja nema ravne rubove…”
okrugla.“
30 Neformalna logička pogreška › Pogreška nedostatnih podataka › Pozivanje na neznanje6
Pozivanje na neznanje
Takav argument pretpostavlja da je propozicija istinita samo zato što ne postoji dokaz da
nije. Stoga, tvrdi se da odsutnost dokaza znači dokaz o odsutnosti. Primjer Carla Sagana:
“Ne postoji uvjerljiv dokaz da NLO-i ne posjećuju Zemlju; dakle NLO-i postoje.” Slično,
kada se nije znalo kako su piramide sagrađene, neki su zaključili da su, ako se ne dokaže
suprotno, morale biti sagrađene uz pomoć nadnaravnih sila. Teret dokaza uvijek je na
osobi koja iznosi tvrdnju.
Štoviše, kao što je već naglašavano, moramo se zapitati što je vjerojatnije, a što manje
vjerojatno na temelju dokaza iz prijašnjih opažanja. Je li vjerojatnije da je objekt koji leti
svemirom ljudska tvorevina ili prirodna pojava, ili je, s druge strane, vjerojatnije da nas
to posjećuju izvanzemaljci s drugog planeta? Budući da smo često primijetili prethodno,
ali nikad i potonje, razumno je zaključiti da je malo vjerojatno da su NLO zapravo
izvanzemaljci koji nas posjećuju iz svemira.
Poseban oblik pozivanja na neznanje je argument iz osobne nevjerice, gdje nečija
nesposobnost zamišljanja nečeg dovodi do vjerovanja da je predstavljeni argument
pogrešan. Na primjer, Nemoguće je zamisliti je čovjek zaista sletio na Mjesec, dakle, to se
nije ni dogodilo. Izjavama ovakve vrste ponekad se duhovito uzvraća s Upravo zato i nisi
fizičar.
6
Ilustracija je inspirirana odgovorom Neila deGrasse Tysona na pitanje iz publike o NLO-ima:
youtu.be/NSJElZwEI8o
Pogledaj! čudan snop svjetlosti koji se kreće nebom. Ne
znam što je to, znači da su sigurno izvanzemaljci koji
nas posjećuju s druge planete.
32 Neformalna logička pogreška › Ambiguity › Dvosmislenost › Redefiniranje pojma
7
Kad napadač zlonamjerno redefinira kategoriju, znajući jako dobro da je time on ili ona namjerno pogrešno
tumači, napad postaje sličan slamnatom čovjeku (straw man).
žao mi je, pravila su se promijenila.
samo prave svinje mogu unutra.
34 Neformalna logička pogreška › Red Herring › Genetička pogreška
Sklizak teren
Skliskim se terenom8 pokušava diskreditirati propoziciju tvrdeći da će njeno prihvaćanje
nedvojbeno dovesti do slijeda događaja, od kojih su jedan ili više njih, nepoželjni. No,
iako je moguće da se dogodi taj slijed događaja, treba imati na umu da se svaka promjena
događa s određenom vjerojatnosti, dok ovaj oblik argumenta pretpostavlja da su sve
promjene neizbježne, a istovremeno ne pruža dokaze koji bi to poduprli. Ova logička
pogreška cilja na strahove publike i povezana je s brojnim drugim logičkim pogreškama,
kao što su pozivanje na strah, lažna dilema i argument iz posljedica.
Na primjer: Ne bismo smjeli dopustiti ljudima nekontrolirani pristup internetu. Ubrzo nakon
toga, ljudi će češće posjećivati pornografske web stranice i uskoro će se cijelo naše moralno tkivo
raspasti i svest ćemo se na životinje. Kao što je kristalno jasno, nije dan niti jedan dokaz,
osim neutemeljenih nagađanja, da pristup Internetu povlači za sobom raspad moralnog
tkiva društva, dok se istovremeno pretpostavljaju određene stvari o ponašanju.
ovo je brzo
eskaliralo
44 Neformalna logička pogreška › Ad populum
Ad hominem
Argument ad hominem jest onaj kojim se napada karakter osobe umjesto onoga što je
ta osoba rekla, s namjerom skretanja rasprave i diskreditiranja argumenta te osobe. Na
primjer: Nisi povjesničar; zašto se ne držiš svog područja rada? Ovdje činjenica je li osoba
povjesničar ili nije nema utjecaja na vrijednost njegova argumenta i ne jača poziciju
napadača.
Ovaj se oblik osobnog napada naziva uvredljivi ad hominem. Drugi, poznat kao ad hominem
stjecajem okolnosti, je argument koji napada osobu iz ciničnih razloga, donošenjem procjene
o njezinim namjerama. Na primjer: Tebi uopće nije stalo do smanjenja kriminala u gradu,
ti samo želiš da ljudi glasaju za tebe. Valja imati na umu da postoje i situacije u kojima
se može legitimno dovesti u pitanje karakter i integritet osobe, kao na primjer tijekom
svjedočenja na sudu.
9
Ilustracija je inspirirana raspravom na Usenetu prije nekoliko godina u kojoj je sudionik bio prerevan i tvrdoglav
programer.
“Tvoji ad hominem napadi su dokaz da su ti argumenti
neosnovani”, piše user226. Rodney počinje tipkati svoj
odgovor: “Čini se da si preglup da bi razumio razliku
između uvrede i ad hominem napada”.
48 Neformalna logička pogreška › Begging the question › Cirkularno zaključivanje
Cirkularno zaključivanje
Cirkularno rasuđivanje je jedan od četiri tipa argumenata znanih kao begging the question
[Damer], gdje se implicitno ili eksplicitno pretpostavlja zaključak u jednoj ili više premisa.
U kružnom zaključivanju, zaključak se očigledno koristi kao premisa, ili je, češće,
preformuliran tako da se sliči na posebnu propoziciju, dok u stvari to nije. Na primjer: Ti
si sasvim u krivu, jer ono što tvrdiš nema nikakvog smisla. Ove dvije propozicije zapravo su
iste jer u kontekstu rasprave, izrazi “biti u krivu” i “to što tvrdiš nema smisla” uglavnom
imaju isto značenje. Argument je naprosto tvrdnja, zbog x dakle x, što je besmisleno.
Kružni argument se ponekad oslanja na neizrečene premise, zbog čega ga je ponekad teško
otkriti. Pogledajmo jedan primjer iz australske TV serije Please Like Me, gdje jedan od
likova osuđuje drugog, nevjernika, na pakao, na što drugi odgovara: [Ovo] nema nikakvog
smisla. To je kao kada se hipi prijeti da će te udariti u auru. U prethodnom primjeru,
neizrečena je premisa da postoji bog koji neke ljude šalje u pakao. Stoga se premisa ‘Postoji
bog koji šalje nevjernike u pakao’ koristi kao podrška zaključku ‘Postoji bog koji šalje
nevjernike u pakao.’
Da, maleni, vjeruj… u
knjigu.
Jeste li sigurni da
neću pasti?
Prije mnogo godina, čuo sam profesora kako objašnjava deduktivne argumente koristeći
prekrasnu metaforu, opisujući ih kao nepromočive cijevi gdje istina ulazi na jednom
kraju i izlazi na drugom. Naime, to je bila inspiracija za naslovnicu ove knjige. Stigavši
do njena kraja, nadam se da odlazite s boljim razumijevanjem korisnosti nepropusnih
argumenata pri provjeri valjanosti i širenju znanja. Također se nadam da odlazite sa
spoznajom o opasnostima od slabih argumenata i koliko su oni uobičajena pojava u našem
svakodnevnom životu.
bibliografija
55