Professional Documents
Culture Documents
Hromatografija
Hromatografija
Hromatografija (od grč. chroma, boja i grafein, pisati) je zbirni naziv za grupu laboratorijskih tehnika
tehnika za razdvajanje smjesa. Ona uključuje kretanje ispitivane smjese, rastvorene u mobilnoj fazi, kroz
stacionarnu fazu, čime se dijelovi smjese razdvajaju i izoliraju te ih je moguće analizirati i kvantitativno
obraditi. Može biti analitička i preparativna, analitička se bavi malim uzorcima te pokušava izmjeriti
relativni omjer komponenti u smjesi, dok se preparativna bavi razdvajanjem komponenti iz smjese radi
dalje obrade.
Prvu hromatografsku tehniku koristio je ruski botaničar Mikhail Semyonovich Tsvet 1900. godine tokom
istrživanja hlorofila.
Hromatografske metode je moguće podijeliti prema različitim kriterijima: prema fizičkom stanju faza,
prema fizičko-hemijskim fenomenima koji se dešavaju prilikom razdvajanja, obliku sistema...
- Tečna hromatografija:
o Adsorpciona (TLC; HPLC)
o Eksluzivna
o Ionska
o Particiona
- Gasna hromatografija:
o Gas/tečno
o Gas/čvrsto
- Superkritična fluidna hromatografija
- Kolonska hromatografija
- Planarna hromatografija
- Ionoizmjenjivačka hromatografija
- Ekskluzivna hromatografija
Tehnike hromatografije
Gasna hromatografija
Gasna hromatografija (GC) predstavlja metodu razdvajanja i detekcije volatilnih organskih spojeva i
nekih anorganskih gasova iz smjese. Nastala je 1950. godine i razvila se u jednu od primarnih tehnika u
hemijskoj analizi. U njoj dolazi do particionisanja gasovitog uzorka između inertnog gasa kao mobilne
faze i tečne ili čvrste stacionarne faze.
Tečna hromatografija
Tečna hromatografija (LC) predstavlja razdvajanje supstanci na osnovu distribucije između čvrste
stacionarne faze i tečne mobilne faze. Postoje dva tipa tečne hromatografije: klasičan LC i LC visokih
performansi (HPLC).
Tankoslojna hromatografija
Tankoslojna hromatografija (TLC) koristi tanki sloj (0,1 – 0,25 mm) apsorbirajućeg materijala (silikagel,
aluminijum oksid, celuloza) nanesen na čvrsti omotač od stakla, aluminijuma ili plastike. Zbog različitog
afiniteta komponente se zaustavljaju na različitim mjestima na ploči, što omogućava njihovu
identifikaciju.