Čovjek nije biće kakvim se predstavlja i svaka kriza mu to "baca u lice".

On ovisi od impulsa okoline, autoriteta, prijatelja, rodbine i porodice, od

medija i njihove manipulacije i to jasno pokazuje da NEMA čovjeka, da
je čovjek SAMO IDEJA. Jedinka, individua, pojedinac u punom smislu
te riječi, MOGAO BI da održi sebe izvan utjecaja okoline i sila koje mu
se ubacuju jer suština, svijest tog pojedinca može da postoji, stabilna i
snažna, uslijed bilo kakvih utjecaja izvana. Prva sloboda pojedinca je
sloboda od vanjskih utjecaja. Druga sloboda je sloboda od unutarnjih
utjecaja. Sve što ima svijet u kojem se čovjek nalazi ima i sam čovjek.
Poredak svijeta, država, sistema JE U POTPUNOSTI isti kao i poredak
pojedinca. Čovjek je svijet u malom.
Zemlja, planeta, laički govoreći ima tri sloja (ima ih više ali su nama za
ovaj primjer potrebna smo tri). Zemlja sa mineralima, kamenjem,
različitim tlom, prirodom, biljkama, itd. - pokretni ili fizički um i razina.
Životnu silu, vital, energiju koja stoji iza pokreta, iza svog života - vitalni
um i razina. Ali i svijest, elektroniku, elektromagnetnu silu - intelektualni
um i razina; umna svijest i razina. Svo troje učestvuje u atmosferi, tj. svo
troje čini atmosferu zemlje. Jasno, atmosfera zemlje je mnogo
kompliciranija i ima niz razina, podjela i slično ali nas to sada ne
interesira.
Cijeli život je organiziran sa te tri razine i svaka od tih razina ima svoj
dominantni um. Um je u ovom slučaju ono što može da organizira razinu
na pojedinca, jedinku i da prima impulse te razine i stvara funkcije razina
ili funkcionalnost pojedinačnog uma - fizičkog (pokretnog), vitalnog i
umnog ili intelektualnog (intelekt je jedna od razina uma). Među
djelovanjem ta tri uma ili te tri razine stvara se atmosfera, kako Zemlje
tako i čovjeka. Ta tri uma ili razine nisu odvojene jedna od druge iako su
zasebne. I to je ono što čovjek teško razumije. Tri uma su povezana jedan
sa drugim sa onim što nazivamo "pod-umovima" ali i vezama, recimo
kao kod starih telefonskih centrala, koje povezuju tri uma u jednu cjelinu
te ta tri uma funkcioniraju kao jedan um. Ali to je samo prividna iluzija.
Svaki od tih umova funkcionira sam za sebe, ali se u tijelu - životinje ili
čovjeka (nećemo sada dirati biljni svijet) - povezuju u jednu iluzornu
cjelinu. Kada su povezani u tu iluzornu cjelinu ta tri uma i razine u
čovjeku, to nas interesira, stvara njegovu osobnu atmosferu. Pomisao da
je čovjek slobodan od okoline poprilično je iluzorna i lažna. To što mi u
sebi osjećamo ili imamo uvjerenje da su to naše misli, naše emocije, naši
osjeti i iluzija "ja" koja to sve povezuje daje nam dojam da smo odvojeni
i posebni ali nismo. S druge strane koliko god smo povezani sa te tri
razine na ovoj planeti toliko smo povezani i sa samom planetom. Izvan
nje mi ne možemo da postojimo jer ono što planeta ima kao svoje umove
i funkcije mi dijelimo sa njom, tj. mi smo stvoreni zato što planeta ima
funkcije i razine koje omogućavaju da mi budemo stvoreni kao ljudska
bića.
Ukratko, mi smo stalno povezani sa svim planetarnim svijetom, ali i
mnogo više od njega, i kroz nas stalno prolaze utjecaji kako od planete,
tako i od svih na ovoj planeti koji čine cjelinu organskog života planete.
Mi smo dio tog organskog života planete, kao njen organ.
Kao što je planeta cjelina svaki dio nje (svaka razina, svaka država, svaka
pokrajina, svaka jedinka) IMITIRA ili KOPIRA njeno ustrojstvo, zakone,
pravila, poredak i slično i samo za sebe, kao jedinka, izražava sve što i
sama planeta ima (čak i sunčev sistem, galaksija i slično, ali to bi bilo
preširoko da se pojašnjava) i izražava ali na pojedinačnom, ili razmjerno
manjem polju. Ono što mi u sebi imamo i nazivamo sobom je isto kao i
kod planete ali u razmjeru manje od njenog polja djelovanja.
Jedna od karakteristika ove planete (kao i svake druge, ali nas to ne
interesira) jeste njena atmosfera. Bez nje, ništa na njoj ne bi postojalo.
Atmosfera je život i ona je ispunjana sa sve tri razine koje sam
spomenuo. To je ono što nam je bitno za ovaj tekst.
Djelovanje sve tri razine i njihovo međudjelovanje čine atmosferu
zemlje, ispunjavaju je svojim vibracijama, djelovanjem, funkcijama koje
imaju ali i sama atmosfera zemlje djeluje na njihove vibracije, djelovanje
i funkcije. Na neki način, ograničeno, planeta bi se mogla opisati kao
samo-održivi organizam. Na neki način, ograničeno, svako biće na ovoj
planeti bi se moglo opisati kao samo-održivi organizam.
Ovo je bitno da u nekoj mjeri razumijete da možete dalje da pratite. Ovaj
opis je jako ograničen i nisam ubacio neke druge stvari koje se tiču ovog
ali to nam sada nije bitno. Potrebno je mnogo više od jednog teksta kako
bi se to opisalo.

Kao što sama planeta prima utjecaje drugih planeta, mjeseca i sunca ali i
cijelog sistema galaksije, što su za nju "viši" utjecaji, tako je i ona sama
nezaobilazni dio svih tih utjecaja. Ona vrši svoju funkciju kao dio većeg
organizma ali možemo reći da je i zasebna, naizgled odvojena.

Svaki čovjek u sebi ima tri uma, osnovna tri uma (ima ih više ali to je
sada nebitno). Fizički koji ga povezuje sa zemljom kao planetom -
mineralnim svijetom, čistom fizičkom ili materijalnom osnovom planete
te biljnim svijetom - vitalni koji ga povezuje sa životinjskim svijetom,
životnom silom, i intelektualni um - taj um je povezan sa
elektromagnetskim, elektronikom, živčani sustav, tzv. umna svijest
čovjeka. Sva tri uma međusobno su povezana i imaju svoje
međudjelovanje iako su istovremeno odvojena i zasebna te zajedno dijele
jednu cjelovitu cjelinu, u ovom slučaju nas, čovjeka. Međudjelovanje
umova stvara cjelinu i svaki um daje svoj doprinos toj cjelini ali
istovremeno je samo-održiv i odvojen od svih drugih umova. Cjelina tih
umova u nama stvara našu atmosferu. Kao što se atmosfera zemlje nalazi
oko njenog "tijela" ili planete tako se i atmosfera čovjeka nalazi oko
njega. Nemojte ovo miješati sa aurom i sličnim stvarima. Ovo je mnogo
šire.

Atmosfera oko nas ovisi o nizu činilaca. Spomenut ću neke. Od

razvijenosti umova koji je čine, od sposobnosti tih umova, inteligencije
umova a time i njihovih funkcija, kvalitete energije koja teče kroz njih,
utjecaja koji oni primaju i dijele, utjecaja kojima su otvoreni i koji su za
njih, u skladu sa njihovom inteligencijom, temeljna vibracija ili suštinska
struktura, ideja s kojima umovi rade, težnje tih umova, utjecaja koje žele
da prime i kojim se otvaraju ili onih utjecaja prema kojima se zatvaraju,
itd. Sve to čini atmosferu čovjeka. Ona u sebi ima fizičke sile i utjecaje,
vitalne sile i utjecaje i umne sile i utjecaje. Intelekt je samo dio uma, ne
cijeli um. I to jedan od njegovih lošijih dijelova. Inteligencija se nalazi u
svakom umu i prolazi kroz središta umova time inteligencija je mnogo
više od pameti i razlučivanja koja je funkcija intelektualnog uma.
Također, tu inteligenciju nazivamo Svijest. Ona je središnja i prolazi kroz
sve umove, čini ih umovima i razinama, ali i sama je pod utjecajem tih
umova i inteligencije tih umova kao pojedinačne inteligencije. I to je to,
dalje neću ići, tj. neću ići u dublje pojašnjenje jer je ovo dovoljno.

Svijest, Inteligencija se "dijeli", da tako kažem, na tri različite umne

funkcije i razine. Ista ta svijest ili inteligencija prisutna je na cijeloj
planeti i možemo reći da planeta Zemlja ima svoju svijest koja je
objedinjuje kao i svoje umove, funkcije i razine. Svako biće na ovoj
planeti ima SVIJEST O SEBI, toliko o tome da li neko biće ima "dušu"
ili nema. SVI IMAJU DUŠU, iako većina ljudi nema pojma šta je to duša
te se njome samo kiti zarad sebičnih ciljeva i manipulacija.
Psihičko biće je manifestacija duše u svakom biću. Psihičko biće i razinu
imaju sva bića - biljna, životinjska i ljudska, čak i niže od toga - i razlika
je samo u dodatnom umu kojeg neka razina ima ili nema. Osjećaj sebe ili
svijest o sebi imaju i biljke i životinje i ljudi. Na kraju, ljudi su životinjski
svijet, njegov vrhunac. Zato i čovjek nije dostignuće koje je već
ostvareno jer je čovjek dio životinjskog svijeta i nije odvojen i poseban
ali je to cilj. Svi znamo da moramo postati ljudi. Nekima to uspijeva dok
drugi to samo imitiraju. Ljudi na ovoj planeti je jako malo. Rečeno
žargonom ima ih "šačica". To je dostignuće. I to dostignuće koje traži
izuzetan napor, rad na sebi i ovisi koliko i ne ovisi o religiji i duhovnosti.
To je malo precijenjeno. To je alat razvoja i nije nešto previše bitno.
Svijest se razvija i bez duhovnosti i religije. Ali to bi bila veoma
inteligentna razina koja trenutno nije dostignuta na ovoj planeti. Ima
impuls i stvarnost ali jako malo pojedinaca je došlo do te razine. Nama
ostalima potrebno je Učenje sa svojim Idejama kako bi se dalje razvijali
ali moramo to Učenje i Ideje odvojiti od religije i duhovnosti jer to je
promašilo svoj smisao i otišlo u drugom pravcu.

Duša u čovjeku nije izražena i duboko je skrivena. Neke životinjske vrste

i biljke imaju izraženiju dušu ili psihičko od većine ljudi. Neke životinje
su skoro potpuno psihičke. Recimo, dupini, kitovi, krave, i slično. To što
se iz njih osjeća je psihičko biće koje je dominantno i koje rukovodi
njihovim životima. Gdje ste to kod ljudi vidjeli? Koliko duhovnih i
religioznih ljudi znate sa izražajnim psihičkim bićem ili dušom koja je
vidljiva i koja upravlja njihovim životom?
Ja znam par ljudi. Znam one koji to pokušavaju. I znam da većina koja se
kiti "dušom" "NEMA DUŠU", što znači da oni kao ljudi, kao jedinke
NISU U KONTAKTU sa svojom dušom. Ona je prekrivena slojevima
umova i njihovim funkcijama te osobnošću i ne može da "izađe" van i
preuzme život. Kada to uspije u tom momentu počinjemo pričati "o
čovjeku". Takav pojedinac postaje čovjek i dalje se razvija dok ne
postane ono što mi nazivamo Oslobođeni Čovjek. Većina probuđenih
ljudi nisu još Oslobođeni i nisu još Potpuni Čovjek (još jedan naziv koji
koristimo). Prva razina Čovjeka je Čovjek u ravnoteži, druga je Budni
Čovjek, itd. To je sada nebitno, ali čisto radi pojašnjenja. Svi ostali
"ljudi" pripadaju jednoj razini koju možemo nazvati "uvjetno ljudi".
Ponekad ih nazivamo "mrtvi ljudi". Imamo jako puno naziva za te ljude.
I SVI pripadamo ili dolazimo IZ te razine ljudi.
U skladu sa tim svi imamo istu atmosferu. Dominaciju jednog uma,
karakteristike životinjskog uma, i djelomično karakteristike
intelektualnog uma kojeg jako slabo koristimo i od njegove cjeline
koristimo njegove najgore dijelove s kojima se ponosimo i dičimo. Naša
atmosfera je središnja suština ili struktura svih tih umova u nama i razine
kojoj, po razvoju svijesti ili inteligencije, pripadamo s naglaskom da
pamet, memorija i snalaženje unutar te memorije i pameti NIJE
INTELIGENCIJA, iako nam svijet govori da je to inteligencija.
Inteligencija je SVIJEST - njena visina i širina i dužina
(dvodimenzionalnost ili trodimenzionalnost ili više od toga - da i to ima
svoje dimenzije) - i to je lako mjerljivo. Sav razvoj svijesti u stvari je
razvoj dimenzija unutar te svijesti. Ali o tome neki drugi put. Obično
volimo reći da je čovjek trodimenzionalno biće, ali to nije tako. On je
četverodimenzionalno biće, ali kod većina ta četvrta dimenzija nije
osviještena. Ona je vrijeme. Kada bi bila osviještena čovjek bi kroz
vrijeme djelovao na sve druge razine. Jedan od najfinijih dijelova svih
autentičnih učenja jeste upravo znanje o vremenu i djelovanje uz pomoć
vremena na sve druge razine unutar čovjeka, ali to je jako rijetko i jako
malo ljudi imaju to znanje. Ali i o tome neki drugi put. No, da ne bude
zabune neki ljudi imaju i petu dimenziju u sebi, jako su rijetki ali postoje.
Ući u to pojašnjenje ne namjeravam. Ako želite utjecati na vrijeme onda
morate pripadati tim ljudima, tj. imati tu sposobnost. Sveti Spisi, Učenja,
duhovne nauke imaju taj dio u sebi i uče ljude tom dijelu ali ne
pojašnjavaju šta je to. Oni koji znaju šta je to mogu to lako pronaći u
svakom Učenju, pod uvjetom da je autentično, i koristiti to Znanje.

Sve ovo je bitno kao informacija kako bih mogao dalje nastaviti sa
tekstom o Atmosferi.
Svaki taj dio koji sam šturo pojasnio, ali i mnogo više od toga, djeluje u
nama i čini našu atmosferu. Svi, ako se prisjetimo, negdje nesvjesno ili
svjesno znamo da oko čovjeka ili bilo kojeg živog bića postoji atmosfera.
Nebitno je kako ćemo to nazvati: djelovanje, karakteristika, energija
kojom netko zrači, zračenje, i slično. Svi je imamo i svako biće oko nas
je ima.
Sve ovo što sam opisao djeluje na našu atmosferu ali i djeluje kao naša
atmosfera. Sve što propustimo u nju djeluje na nas i sve što izražavamo u
nju djeluje na svijet oko nas. Kada je čovjek u nekoj vitalnoj reakciji,
recimo ljutnji, njegova atmosfera obojana je ljutnjom, agresijom,
silovitošću, nasilnošću, itd. I to osjetimo. Kada je neko smiren smirenost
ulazi u njegovu atmosferu i djeluje na okolinu te se okolina i njena
atmosfera prilagođava njegovoj atmosferi. Isto ja sa bilo čim što je kod
nas dominantno u tom trenutku; strah, nemoć, ljubomora, radost, ljubav,
smirenost, otvorenost, zatvorenost, laganje, maštanje, itd. Sve to se
izražava kroz našu atmosferu i drugi ljudi to "čitaju". Jasno, većina ne
zna da to "čita" i prosto kaže "osjećam da taj čovjek to zrači", itd. To ste
svi doživjeli i svakodnevno doživljavate. Nekad ćete reći "prvi dojam",
novo-duhovnjaci će pričati o "toksičnosti" nekog tko je negativan i
njegova atmosfera zrači negativnošću, itd. No, davanje karakteristika
nečijoj atmosferi nas ne interesira. Interesira nas kako mijenjati
atmosferu te je učiniti neprobojnom za vanjske utjecaje. To je bit.
Naša se atmosfera svaki čas mijenja u skladu sa dominantnom emocijom,
raspoloženjem, umnom koncentracijom, fizičkim stanjem ili prosto
primanjem dominantnih utjecaja iz okoline i njihovim održavanjem u
sebi.
Sile ili energije koje ulaze u nas mijenjaju našu atmosferu. Sile ili
energije koje izlaze iz nas mijenjaju našu atmosferu. Naša atmosfera se
svaki čas mijenja i mi, najčešće, toga nismo svjesni. Sve djeluje na nju.
Sve. I najmanja promjena u atmosferi zemlje djeluje na našu atmosferu.
Promjena u okolini s kojom smo okruženi mijenja našu atmosferu.
Promjena u nama mijenja našu atmosferu. Najjače i najbrže mijenjanje
naše atmosfere dešava se pod utjecajima sigurnosti, zadovoljstva i
dominacije. Kada se osjećamo sigurnim to mijenja našu atmosferu, isto je
i sa zadovoljstvom ili osjećajem dominacije kojeg možemo izražavati.
Ali isto tako ako je oko nas sigurnost kao generalna atmosfera to će
promijeniti našu atmosferu. Umovi primaju utjecaje i impulse iz okoline
cijelo vrijeme, svjesno, nesvjesno ili podsvjesno (ovo je umjetna podjela i
nije stvarna) ali i izražavaju iste te utjecaje i impulse u okolinu.
Sve je istovremeno subjektivno i objektivno. I to se cijelo vrijeme miješa.
Jak čovjek će djelovati na okolinu. Slab čovjek će primiti sve iz okoline.
Jak čovjek će biti otporan na djelovanje okoline, slab čovjek neće. I šta je
to što nas čini slabima ili jakima?
Naša svijest, naša inteligencija. A pošto ne znamo što je to svijest niti što
je to inteligencija i pamet i memoriju smatramo inteligencijom poprilično
se nalazimo u lošem položaju. Često puta jak čovjek će biti okrivljen kao
bezosjećajan, tvrd, krut, nemilosrdan, i slično. Zašto? Postoji i
bezosjećajnost i krutost i tvrdoća i nemilosrdnost unutar čovjeka ali to
nije jak čovjek. To je osobnost koja je kruta i tvrda i koja je lišena
suptilnosti, dublje inteligencije, itd. Osobnost je zaštita suštine koja nije
razvijena. Problem je što je osobnost postala dominantna i što pod njome
mislimo na sebe. Kada se kaže da mi nismo tijelo, emocije, procesi ili
ukratko osobnost upravo se govori o ovome. Mi smo ono što je svjesno
svega toga, što može to sve da percipira. A pošto je to poprilično
nevidljivo čak i nama samima mi to ne osjećamo stvarnim. A upravo to
što ne osjećamo stvarnim je naš najjači utjecaj, alat, funkcija koju kao
ljudsko biće možemo da imamo. Svijest je rasuta u nama. Svaki um je
uzima i koristi i nje prosto nema dovoljno u nama, nama koje je slobodno
i nije unutar umova. Svijest ulazi u umove ali nije OD UMOVA. No, ovo
je mač sa dvije oštrice. Jer svijest kakvom je običan čovjek poznaje
dolazi od umova. Za sada ću ostaviti ovo kako sam rekao.
Svijest koja je slobodna od identifikacije, vezanosti umovima, procesima
i reakcijama, tj. ono što ostane kada se oslobodite svega toga, to nazivam
vama ili vašom sviješću. To ima svoju širinu, dužinu, visinu i vrijeme.
Ali ima i petu dimenziju koja je čista svjesnost koju nazivamo Budnost.
A svi se kite sa budnošću i svjesnošću iako je nemaju. No, opet svi
imamo njen odraz u nama i to je osobnost i svakodnevna "budna" svijest.
Ali to nije Budnost o kojoj govore učenja. To je uspavanost, to je san, to
je iluzija. Ako ste osoba koja ima povremene bljeskove svjesnosti to nije
budnost. Čak ni neka snažna svjesnost. Ali ako ste prepoznali da ste vi
svijest u odnosu na procese i vaš temelj sebe se "premjestio" u to tada
govorimo o svjesnom i budnom čovjeku ili ako je otišla dalje od budnosti
govorimo o probuđenom čovjeku.

Vaša slobodna svijest, koliko god da je imate, najjače djeluje na vašu

atmosferu. Ukoliko to imate a ne samo da govorite da imate. To se osjeća
u vašoj atmosferi. No, ukoliko je ona samo intelektualna a ne emotivna,
tada će atmosfera slabije da reflektira vašu svijest. Kod ljudi kod kojih je
ona i umna i emotivna (ne niže vitalna, jer to je jako rijetko) ali i psihička
to se osjeća u njihovom atmosferi. Oni znaju kako da izraze, ozrače, da
tako kažem svoju atmosferu. Ona može biti britka i ispunjena sviješću, a
može biti i psihička ili veoma plastična, pokretljiva, suptilnija od umne
svijesti, okružujuća, prožimajuća. Ona se može spustiti u tijelo, vital,
okolinu i to je ono što nazivam Višim Radom. Kod mnogih ona je
povučena, pasivna, i rijetko je aktivna. Učiniti je aktivnom to je proces
koji nazivam Višim radom na sebi. To je sljedeća razina Rada. Ali neki
drugi put o tome.

Ako su vaš um i emocija okupirani nečim to će dati zračenje vašoj

atmosferi. Ako su okupirani vanjskim utjecajima i imate reakciju na to
vaša atmosfera će biti u skladu sa tim. I to je jako bitno. Kada se strahom
i sigurnošću manipulira vaša atmosfera se otvara za sve utjecaje koji
dolaze izvana i vi se njima ispunjeni. Vaši umovi preuzimaju tu funkciju i
potvrđuju "stvarnost" toga i u povratnoj sprezi djeluju na vašu atmosferu.
Ona se može dodatno otvoriti ili zatvoriti ili se otvoriti samo specifičnim
utjecajima. U ovom slučaju, strahu, opasnosti, nesigurnosti što će obojati
cjelokupno vaše stanje - umovi će raditi pod jakim utjecajem i strahom
jer je vitlani um još uvijek izrazito jak u svim ljudima i svi umovi se lako
povinuju vitlanom umu, podsvijest će primati impulse vitalnog uma i
tumačiti je u skladu sa programima te dodatno vas oslabiti, instinkt će se
aktivirati jače nego prije i time djelovati na tjelesnu svijest i pojačati
procese unutar nje što će rezultirati kemijskim reakcijama, itd. - i vi ćete
biti to što se reflektira u vama. Vaše stanje bivanja će pojačati sve to i
vratiti kroz vašu atmosferu u generalnu atmosferu stanje koje je
dominantno u vama, tj. u ovom slučaju, vas. Jer se ne možete odvojiti od
trenutačnog stanja. Time vi ste to stanje. Ono što je dominantno u vama i
što se provlači kroz sve umove i zarobljava slobodnu svijest to ste vi i
specifičnom trenutku. Sve što radite biti će obojano time i jačat će to s
čime je obojano unutar vas ali i oko vas.
Ne možemo govoriti i odgovornosti jer ona ne postoji. Njena zamjena je
tzv. "ozbiljnost". Odgovornost je visok stadij evolutivne svijesti.
Pozivanje na odgovornost je pomalo suludo jer nitko ili skoro nitko je
nema. Sa njom se mora raditi kako bi je stekli. Ali o tome neki drugi put.

Obojanost vaše atmosfere, kao i sve ovo što sam opisao, otvorit će vas
ili će vas zatvoriti djelovanjem utjecaja ili će vas otvoriti i zatvoriti za
specifične utjecaje. Sada, ako ste pratili, znate u kakvoj se opasnosti
nalazimo u ovom trenutku. To će odrediti našu sudbinu. Jer sudbina,
kako je ljudi zamišljaju, ne postoji. Ona je jako fleksibilna. Karma i
ideje karme o kojima fantaziraju duhovnjaci je DIO SUDBINE. Karma
NIJE SUDBINA. Karma je na neki način alat, djelatna snaga, jedan od
udova sudbine. Ali ni to nije naša tema. Ali svi ovi dijelovi utječu na
našu atmosferu.
Recimo, čovjek koji je prošao neku od vojnih obuka, recimo neku
specijalnu obuku i koji je primio utjecaje i programe te obuke imat će
izrazito jaku atmosferu jer na nju utječe još jedan faktor, kojeg inače
nemamo ali volimo govoriti da imamo, a to je Volja. Sama Volja ima
nekoliko razina i svaki um, mogao bih tako reći, ima svoju Volju. Ali
postoji i Volja Svijesti koja je djelatna Snaga Svijesti, njen aktivni
element, i taj element može biti pod djelovanjem Sile Svijesti. Sila je
iznad volje i energije ali se izražava kroz volju i energiju. No, o tome
neki drugi put.
Ono što mi imamo jeste želja ili malo jača odluka i ona je povezana sa
nekoliko faktora. Ali oni sada nisu bitni. No, želju poznajete. Ona nije
volja, nije ni odluka. No, željom možemo utjecati na odluku, tj. stjecanje
odluke ili odlučnosti i tu ukoliko je želja dovoljna jaka. Želja da se
osjećamo sigurnim ako je jaka djelovat će na odluku i odlučnost. Ali
sama po sebi ne može da ima neku inteligenciju ukoliko joj sama
inteligencija na da smjer, jasnoću, cilj. Ako to možete tada možete
zaštititi svoju atmosferu od utjecaja izvana i osnažiti je iznutra. Problem
je u tome koliko intenzivno, dugo možete držati to osnaženje?
Generalno govoreći, jako kratko. To je činjenica naše slabe svijesti i sile
u nama. Ne postoji svijest bez sile niti sila bez svijesti. Silu zamijenite
energijom i voljom i bit će vam jasno. Sila nije to, kako sam rekao, ali to
je izražaj sile koju možemo razumjeti.
Svi će reći da znanje djeluje i služi da nas zaštiti. Da, znanje da ali ne i
informacija. Informacija nije ništa drugo do upoznavanje sa nečim,
poznavanje nečega bez mogućnosti upotrebe ili korištenja. Kada bismo
imali pravo ili istinsko Znanje, u punom smislu te riječi, ono bi nas
zaštitilo. Ali nemamo. Šta imamo kao zamjenu? Uvijek postoji zamjena
za istinsko unutar nas.
Imamo UVJERENJE. Ali, najčešće, ni uvjerenja nisu svjesna kod nas, jer
da jesu mogli bi ih mijenjati, koristiti, utjecati na njih. Situacija je
obrnuta. Uvjerenja utječu na nas. Moramo imati još nešto što mijenja ono
što bismo nazvali Snagom, Voljom. Šta je to?
Stav. Umni i emotivni stav. Uvjerenja se grade od nesvjesnih stavova i
kao i uvjerenja stavovi su nesvjesni programi ali na njih možemo, u nekoj
mjeri, djelovati. Možemo mijenjati stavove, stvarati stavove, utjecati na
stavove, i time i koristiti stavove.

Znači, imamo alat za kreiranje snažne ili donekle snažne atmosfere.

Stav, uvjerenje, odlučnost, emocija, usmjerenje, um i cilj. S tim nešto
moramo napraviti inače smo pero bacano u svim smjerovima.
Znanje nemamo. Imamo informacije i to moramo naučiti koristiti.
Informacija se kristalizira upotrebom, proučavanjem, dokazivanjem.
Sada, imamo još jedan problem koji je možda i najveći problem od svih
problema. Subjektivnost, sugestivnost i hipnotiziranost te iza toga,
temeljno, identifikaciju. Pošto se nismo od toga oslobodili imamo
problem. Svijest je slobodna od toga, ali pošto nismo svijest ili smo jako
malo ta svijest, to sve djeluje na nas. Ako u nama postoji sugestibilnost i
hipnoza otvoreni smo, atmosfera je otvorena. I u nju će ući sve u skladu
sa sugestibilnošću. Svijest nije otvorena sugestibilnosti. Ali nesvijest,
podsvjesno, san, iluzija o nama jeste. Prva i osnovna stvar mi spavamo. I
to nas otvara za sve ovo što u nas ulazi. Da smo budni to ne bi moglo ući
u nas. I to je prvi dokaz našeg sna, naše sugestibilnosti. Jedna od
karakteristika sugestibilnosti jeste vjerovanja i uvjerenja koja imamo o
sebi, svijetu i drugima. A ona se oslanjaju na nepoznavanje sebe, ili
pravog sebe, te se nazivaju Stanjem Neznanja. Znanje je Znati što ste i
tko ste. Jasno, to većina ne zna. Nepoznavanje sebe kao pojedinca još je
jedna karakteristika sugestibilnosti jer smo tada otvoreni za ono što nam
netko kaže da jesmo i uvjereni smo u to, vjerujemo u to i stvaramo sebe u
skladu sa tim. Još jedna karakteristika sugestibilnosti jeste vjerovanje da
drugi znaju o čemu se radi, da govore istinu, da je stvarno to što oni
govore. I sve to nas otvara djelovanju izvana.
Kako da preokrenemo to u svoju korist?
Pravi odgovor je nikako, jer da smo sposobni već bi ti preokrenuli u
svoju korist. Ali, mora postojati neki način.

Prva stvar jeste odbaciti sve što vam netko kaže da je istina. Odbaciti
"istinu" koju vam govore da je istina. Jer ona to nije. Istina je, na našem
nivou, kurva, da mi prostitutke oproste. Ona se kurva sa svima, otuda to
ne može biti istina već samo laž, manipulacija, polu-istina, uvjerenje,
pretpostavka ALI NE I ISTINA. Time NITKO NE GOVORI ISTINU.
To je prvi stav koji morate zauzeti. NITKO NE GOVORI ISTINU JER
JE NITKO NE ZNA. Od Istine ono što možete znati jeste samo to što
ona nije. Istinu ne možete vidjeti jer je vaša prava priroda Istina. A nju ne
možete vidjeti, percipirati jer iz nje vidite i imate percepciju, ali ta
percepcija je prekrivena velovima obmane, iluzije, laži, sugestije,
hipnoze, emocije, uvjerenjima, pretpostavkama i slično.
Otuda, prvo što morate znati jeste da sve što percipirate NIJE
ISTINA. Koliko god to sličilo istini to NIJE istina. To je možda koncept
o Istini, uvjerenje o Istini, stav o Istini, konsenzus o Istini ALI NIJE
ISTINA.
I kakva je korist ovog što sam vam napisao?
Ogromna ako razumijete. OGROMNA.
Da bih mogao nastaviti pretpostavit ću da imate prepoznavanje ovog što
sam napisao ali da to nije dovoljno formirano.
Pošto NITKO NE ZNA Istinu ali ni istinu oko nas, tj. stvarnost nečega
jer sama stvarnost je uvijek definirana različitim razinama na kojima se
temelji i stvarnost nečega ne mora biti stvarnog neke druge razine, itd.
Trenutna panika i opasnost koja nam se servira najbolji je primjer toga.
NITKO NE ZNA što je istina jer NITKO NE GOVORI ISTINU. Tok
informacija NIJE ZNANJE već pretpostavke, uvjerenja, stavovi,
mišljenja, konsenzus doktora i politike, itd. NITKO OD NJIH ne zna šta
je istina, a ponajmanje mi. I to je odlično. Koliko god se bojali toga i
ubacivali razne teorije, mišljenja, uvjerenja, zavjere kako bi zaštitili svoj
sistem to neće pomoći jer ni to NIJE ISTINA i to vaša podsvijest zna. To
je najveći problem. Ona ne vjeruje u to. I to znate, što je najbolje.
Time, najbolje je da u sebi, svjesno i sa naporom (željom, odlukom,
odlučnošću, jasnoćom) isključite. NITKO ne zna o čemu se radi ali svi se
prave da znaju. Time to što govore NIJE ISTINA.
Mene osobno ni ne interesira šta netko govori da je istina, mene interesira
samo ono što ću ja postaviti kao istinu. I to će djelovati na mene i moju
atmosferu. Pazite, o ovome se može napisati tona knjiga, ali mi nemamo
toliki prostor i nemamo toliko vremena.
Prva stvar koju svatko normalan mora učiniti jeste ODBACITI sve
što mu se govori da je istina. To ne znači da treba da postanete luđak i
pravite gluposti. Dapače, opreznost je uvijek potrebna. Određena razina
budnosti je uvijek potrebna. Ovo govorim zarad onih koji ovo čitaju i
traže najmanji podstrek za svoje ludilo. Inteligencija je uskladiti se sa
fizičkom realnošću ali ne dopustiti joj da ona određuje vašu cjelokupnost.
Osobno nemam problem sa izolacijama, usamljenošću, manjim
prostorom oko sebe i to ću poštovati dok se to traži. I ja sam učinio ono
što se od mene traži. Sve ostalo, ja sam slobodan da učinim u skladu sa
svojim znanjem i sposobnošću ili sposobnošću manipulacije sa svojim
umovima i energijom. Fizički poštujem to što se od mene traži. To je
inteligencija. To trebate svi vi. Ali iznutra nemojte biti dodirnuti sa tim.
Idemo dalje. Morao sam ovo napisati iako mi je suludo, ali..

Sasvim je nebitno, a mnogo je takvih luđaka koji će pokušati utjecati na

ovo što pišem i pojašnjavam (a vaša stvar je da li ćete vjerovati njima ili
ne). Osobno, zanimljivi su mi ali ja na njih gledam kao na oprečnu silu,
silu nesvjesnog sistema i toliko im i značaja dajem. Oni su samo ono što
sistem šalje kao svoje djelovanje i samo vaša otvorenost ka tome će pasti
pod njihovo djelovanje. Upravo, takve ljude gledam kao ono što nauka
naziva "virusima". Ja osobno ne vjerujem u postojanje virusa. Ali to nije
bitno. Ne vjerujem da li će netko kihnuti u mene i ja ću se razboljeti. To
sam provjerio nekoliko puta i znam da je tako. Drugim riječima, ovo
govorim sa razlogom, a to je IMAM UVJERENJE u ovo. To je ono što
možete razumjeti. Snaga uvjerenja je zapanjujuća. Ali samo ako znate
kako da ih stvorite inače su uvjerenja stvorena mehanički, automatski i
bez vaše volje.

Cijeli naš svijet obojan je našim uvjerenjem, mišljenjem, stavovima o

njemu. Zato ovaj svijet nazivamo svijetom sna, ili subjektivnim svijetom.
I to je odlično. Zašto?
Zato što možete utjecati na svoj subjektivni svijet. Ali prvo si morate
dokazati ovo. Ne mogu, ionako je velik tekst, dokazivati svaki djelić
svoje tvrdnje. Upoznajte ideju percepcije. Kako ona nastaje, šta je ona,
odakle dolazi, kako se formulira, kako koristi čula i slično. I to će vam
biti dokaz.
Sve je u percepciji i načinu kako je koristite.
Znači, nitko ne govori istinu jer je nitko ne zna.
Pošto je nitko ne govori i ne zna sve što do vas dolazi je uvjerenje,
mišljenje, tzv. naučni argumenti koji se jako lako unište sa znanjem o
percepciji, ali nitko ne može uništiti vaše uvjerenje o istinitosti bilo čega.

Sve što se u meni nalazi, kao reakcija, proces, mišljenje, emocija, itd.
NIJE ISTINA. To dolazi od uvjerenja, mišljenja, stavova, konsenzusa
koje sam prihvatio i u koje sam povjerovao, itd. Tim to ne može biti
Istina. Istini ne trebaju ni uvjerenja, ni stavovi, ni konsenzusi.

Ova dva dijela su jako bitna za kreiranje atmosfere i stanja unutar nas.
Nitko i ništa izvana nije istina. Ništa u meni nije istina.
Istinita je samo SVIJEST ili PERCEPCIJA kojom percipiram ili
svjedočim svemu u meni i oko mene.
Za sada ću iznijeti još jednu tvrdnju koja je polu-istina, ali je istinita za
nas i našu razinu.
Ja sam svijest, percepcija, svjedočenje i osjećaj kojim znam da
postojim, da sam svjestan sebe.
Osoba i osobnost te njeni dijelovi NISAM ja (kao Percepcija i Svijest),
nisam procesi, nisam niže i promjenjive emocije, nisam reakcija, nisam
tijelo, nisam mehanički um, itd.
Ja sam to što ZNA da VIDI, PERCIPIRA SVE to.
Uzmite si vrijeme da si to dokažete. Stalno se prisjećajte toga.

Ako vi kao svijest i percepcija ne postojite iza sve percepcije ništa ne

postoji ZA VAS. Drugi nisu vaša briga.
Svijet koji vidite postoji samo zato ŠTO VI POSTOJITE kao Svijest,
Percepcija, Znanje o sebi kao svijesti i osjećanje toga.
Najbrži način jeste da "vidom" u sebi vidite sve to i znate da ne možete
vidjeti sebe jer ste vi taj vid. "Vid" je svijest, svjesnost, pažnja,
promatranje. Zovemo to Svjedok, Promatrač, Svijest.
Drugi način jeste osjećaj.
Kako znate da postojite? Kako znate da ste živi?
Sada nađite gdje to u sebi znate. Kako znate da je to život, postojanje?
Prosto znate to. I to što znate NIJE POD NIKAKVIM UTJECAJEM
izvana. To je vaš osjećaj da postojite, da jeste.
Svijest to Zna, Emocija to osjeća.
Sada, to primijenite.
Sjedinite i Znajte to i Osjećajte to.
Sve dalje se oslanja na to.
Odbacite sve duhovne priče, sve religiozne i ezoterične priče. Ovo je
suština svih tih priča.
Tokom dana prisjetite se toga na trenutak. Sada barem imate vremena za
to. Ne možete naći izgovor.
Pola minute, minut ili dva. Par minuta. Dovoljno je.
Možete uraditi i dodatno prisjećanje.
Čim pričate, radite nešto, osjećate nešto PRISJETITE se da bez toga,
bez Osjećaja Sebe i Znanja (svijesti) o sebi ne bi mogli da radite,
govorite, mislite, djelujete, osjećate, itd. To je brzinsko samo-prisjećanje.
Za nas, u ovom trenutku, to je temelj, to je Istina.

Ono što je dodatno i što većina neće moći odraditi jer će se sukobiti sa
nizom uvjerenja u njima, ali vama možda pomogne, ako možete odbaciti
ta uvjerenje - jer nijedno uvjerenje nije istinito to je pretpostavka i
uvjerenje pa dolazilo ono od duhovnog svijeta ili religioznog svijeta, jer
ni oni nisu istiniti - jeste ovo.
Ta svijest koju osjećate i za koju znate da postoji JESTE BOG.
Apsolut. Svijest Brahmana, Najviše Svijesti, Bivanje, Postojanje, itd.
Nazovite to kako želite. To je DIO TE SVIJESTI koji je manifestiran
u tom tijelu i umu i svijesti i osjećaju sebe koji sada čita ovaj tekst. Reći
da ste to vi kao osoba ili čovjek je pogrešno, ali možete se osjetiti dijelom
te Svijesti. Vi i ta Svijest je jedno te isto ali samo kao Svijest o svijesti ili
sebi ne kao osoba, ne kao tijelo, itd. To ulazi u tijelo i um i osobu ali nije
od tijela, uma i osobe. Čisto da pojasnim radi raznih ego-igrica.
Jako je bitno osjetiti da ste DIO TE SVIJESTI i ZNATI da je ona
ogromna, sveprisutna, snažna, moćna, svjesna i da ulazi u nas kao
pojedinačna svijest, snaga, volja, sila, svjesnost, osjećaj postojanja i
znanje o sebi kao svijesti.
Kada se povežete na taj osjećaj, da tako kažem, to saznanje, imat ćete
osjećaj (što ovisi od osobe do osobe), generalno, kao da ste naslonjeni na
nešto Ogromno, Postojano, na Bivanje koje je ogromno i ne možete ga
procijeniti koliko je. I to ulazi u vas kao vaša Svijest o sebi (sebe-kao
svjesnost i svjedočenje i svijest) i to je vaša Priroda.
Ostanite u tom osjećaju, prisjećajte ga se koliko god to bilo nesavršeno ili
savršeno, nebitno je. Znajte da je to iza vas kao vaša Istinska Priroda,
Istina, Svijest. Ne možete to poznavati, ne možete to znati kao što čulima
sve ostalo znate. To se Osjeća i Zna kao vaša Istina.
Možete to osjećati i kao Nepoznato koje ulazi u vas kroz svjesnost i
manifestira se kao Poznato.
To je osnova autentičnih Tantričkih tehnika i Učenja. Bez toga nema ni
Tantre ni tantričkog Učenja.

Idemo dalje.
Da, dobar način je dao Joe Dispenza sa svojim meditacijama. Potražite
ih. Našao sam ih na YouTubu. Znači ima ih. To će vam dati dojam o
čemu se radi.

Stvarnost koju percipiramo je subjektivna. To znači obojana našim

programima, uvjerenjima, stavovima, stanjima, emocijama, reakcijama.
Tj. našim konceptom o sebi. Koncept o sebi je ono što mislite da ste, što
osjećate da ste, kakve reakcije imate, kakve procese imate, uvjerenja,
programi, itd. Sve to je koncept o sebi.
U skladu sa konceptom vi ste osoba kakva jeste. Vidjeti te koncepte o
sebi znači vidjeti, više ili manje, osobu kakva jeste. Ta osoba NISTE vi,
već je vaš djelatni program, snaga, osobna sila vas. I to možete mijenjati.
NITKO NIJE OBJEKTIVAN. Time sve je subjektivno. Cijeli svijet
je subjektivan. I to saznanje i znanje vam daje moć nad svijetom. Ali
VAŠIM svijetom, ne mojim ili svijetom drugog čovjeka. I to je odlično.
Jer vam daje mogućnost da uredite svoj svijet u sklad sa onim što u
svijesti imate te možete postaviti kao koncept o sebi. Ideja "novog
čovjeka" oslanja se na ovo što sam napisao. Stari čovjek je vaš stari
koncept o sebi. Novi čovjek je vaš novi koncept o sebi. Tim, stara
atmosfera je građena od vašeg starog koncepta o sebi ili starog čovjeka.
Nova atmosfera se gradi od novog koncepta o sebi, a morate ga imati -
čak i ako ste najprobuđeniji lik na ovoj planeti ili se povući u pasivno
stanje - kojeg ćete postaviti kao vašu snagu, sposobnost, novo uvjerenje,
novi program.

Šta vam treba u funkcioniranju unutar ovog svijeta, koje sposobnosti,

znanja, uvjerenja? Šta vam treba da se zaštitite od globalne manipulacije i
sugestije?
Treba vam vaš koncept koji ćete izgraditi unutar sebe i izraziti kao
atmosferu. To je malo teži posao i traži povjerenje u sebe i ovo što ovdje
piše ili u vaše osobne dokaze o Istini. Ovo je samo informacija za vas a
za mene je istina. To može postati vaša istina ali morate na tome da
radite. Na Istini ne možete raditi. Ali možete raditi na pojavnom, osobi,
sebi kao svijesti o čovjeku, osobi.

Iz stanja u koje ste ušli na neki od ponuđenih načina, ili imate neki svoj
način, stvarate sve ostalo. Svoje subjektivno. I nemojte da vas to zamara
ili zabrinjava što je subjektivno. Sve je subjektivno. Čak i Bog je na
jednoj razini subjektivan, što je za nas objektivno, ali i to je istina o
Njemu. No, to nije tema.

Recimo da ste se odmorili (spojili, prepoznati, osvijestili) u stanju

Nepoznatog, stanju da je Bog Svijest koju imate o Svjesnosti, osjećaj
sebe kao Postojanja. Ispred vas je vaš subjektivni svijet. U njemu je sve.
Svijest o fizičkom, emotivnom, intelektualnom, reakcijama, uvjerenjima,
itd. To je ispred i vi ulazite kao Svijest i to, ali niste od toga kao Svijest.
Time vi možete reći, iskazati, stvoriti ono što ste kao Pojavno. Tj. stvoriti
sebe i svijet u skladu sa onim što ćete uzeti kao temelj toga - nova
uvjerenja, stavovi, a to će djelovati na reakcije i procese a time na
atmosferu oko vas.

Zamislite i osjetite emociju koja se izražava kao osjećaj vas kao čovjeka.
Imate već osjećaj da postojite i iz tog osjećaja da postojite stvorite osjećaj
koji imate kao čovjek. Koje emocije će to imati?
Nemojte samo fantazirati kao "pošteni" duhovnjak. To neće raditi. To
mora biti vaše. Recimo, osjećat ćete sigurnost, radost što postojite i što
ste živi i osjećat ćete se snažnim te će ta snaga djelovati na vašu
atmosferu, okolinu.
Šta snaga radi?
Ona stvara ono što ona hoće da osjeća a ne ono što joj netko sugerira da
treba da osjeća. Snaga želi stvoriti sigurnost, emociju radosti, opuštenost,
povjerenje u sebe i svoju Prirodu, osjećaj da se prostire oko sebe nekoliko
metara, osjećaj da stvara snažnu opnu oko sebe (recimo kao sferu oko vas
od nekim metar do dva).
Snaga dolazi iz Saznanja, iz Svijesti o Sebi (svjesnosti) i osjećaja da
Postojite kao Svijest. To je njen temelj, time Snaga ili Sila dolazi iz
osjećaja Božanskog koje je svugdje oko vas, unutar vas, temelji svemu.
Da li ćete to zvati Božansko, Bog, Apsolut, Brahman, Svijest, sasvim je
nebitno. Dajte svoje ime koje želite. Možete to nazvati kao Dispenza,
Nepoznato.
Snaga stvara svoje uvjerenje, svoje stavove, svoje emocije, ukratko svoj
unutarnji svijet. Ali kako to pojačati?
Pročitajte tekst o Cilju koji sam napisao prije par dana. Snaga se može
pojačati sa osjećajem cilja. Ali cilj UVIJEK mora biti afirmativan. I
uvijek morate osjećati da ste vi i taj cilj jedno te isto. I možete to pojačati.
Vaš cilj je sam Bog. Tj. ako je vaš cilj osjećaj da ste sigurni i zaštićeni
onda je taj cilj Bog. Bog je taj Cilj. Sva svijest je taj cilj i cilj je sva
svijest. Taj cilj može biti osjećaj da ste zdravi i sigurni. Može biti što
želite da bude. To je kreativna strana svijesti i Postojanja.
Ono što je bitno jeste da osjećate taj cilj jako stvarnim. Iz tog cilja
gledajte, doživljavajte, mislite, osjećajte, tijelom osjetite. I NAMETNITE
ga SVOJOJ okolini. To znači da vašem SUBJEKTIVNOM svijetu sada
namećete SUBJEKTIVNU stvarnost. I osjećate je KAO STVARNOM.
Jer naša subjektivna stvarnost - koju smo pokupili od drugih - je stvarnost
koju osjećamo stvarnom, tj. realnom.
Ako osoba zamišlja ovo to neće imati snagu. Sada znate šta govorim kada
kritikujem religiju i duhovnost i kada govorim da oni rade po sebi ne na
sebi. Iz osobe ovo ne možete napraviti i jako brzo će biti uništeno čak i
ako i na trenutak uspijete u tome.
Ako radite ovo kako sam opisao onda je to raditi na sebi kao tijelu, osobi,
izražaju. Ne po sebi kao osoba i kao izražaj. Ne možete raditi na sebi, biti
duhovni iz osobe. To je laž, iluzija, san. Ali možete raditi na osobi,
iluziji, snu iz Sebe kao Svijesti o Sebi. Za to je potrebno ono što u Radu
nazivamo podjela na dva. Ali više nemate vremena da to odradite, zato
dajem ovaj način. Ali čak i u ovom načinu mora postojati ta podjela iako
ograničena, ne onakva kakva se radi u Radu.
Podjela na vas koji je svijest i podjela na vas koji je izražaj svijesti -
osoba, misli, emocije, reakcije, tijelo, slika svijeta, koncept o sebi,
atmosfera, svijet.