Zablude nepostojeéeg poluctoka POSTOJI LI UOPCE BALKANSKI POLUOTOK? S obzirom na to da se u Europi, pa i u Hrvatskoj opet sve vise koriste pojmovi “Zapadni Balkan”, balkanske zemlje ili Balkanski poluotok, potrebno je ponovno poblize obrazloiiti taj geografsko-politi¢ki pojam Tekst prof. dr. sc. Dragutin Feletar lo je neprimjereno uvrstavati Hrvatsku u neke balkanske dréave jer ona tamo ne pripada ni u geografskom ni u povijesno- drustveno-politiékom smislu. Svrstavajuéi Hrvatsku u “Zapadni Balkan” (zemlje bivse Jugosla- vije, minus Slovenija, plus Albanija), europski poli- ticki mocnici jo8 jednom ponizavaju nagu zemlju. To Gine i svi oni u samoj Hrvatskoj koji su taj naziv i takvo svrstavanje prihvatili. Razmotrimo najprije pojam Balkan s geografskog stajali8ta. Da bi neki dio kopna mogao geografski biti poluotok, morske (vodene) katete moraju biti duze od kopnene, To kod tzv. Balkanskog poluoto- ‘ka nije sluéaj. Kopnena kateta od Trsta do Odese duga je oko 1330 km, sto je vi8e od morske istoé- ne katete Odesa - Rt Matapan (Peloponez) koja je duga 1230 km. I druga, zapadna morska kateta od Trsta do rta Matapana (Peloponez) nesto je kraéa od kopnene - duga je 1270 km. Zapravo, nikome u geografskoj znanosti nije jasno kako je kopno koje Je tako Sirokim krakom vezano za kontinent uopée moglo biti proglaseno poluotokom. Da bi ti geograf- ski parametri bili jos nevjerojatniji, valja spomenuti da je od erte Trst - Odesa (1330 km) mnogo blize Trstu luka Szezecin (920 km) ili Rostock (950 km) na Balti¢kome moru! Ipak nikome nije palo na pa- met da europski “poluotok” nazove recimo, Uralski ili Alpski poluotok. Pogreska stara 200 godina Ako i zanemarimo geografsku definiciju poluotoka (Sto nikako ne bismo smjeli uéiniti), posve je neja- sno zaato je taj dio jugoistoéne Europe dobio ime ba’ Balkanski poluotok. Naime, Stara planina nalazi se (48 — Merja bro 184 na sjeveru Bugarske i ne dominira ovim dijelom Bu- rope. Vise od nje ovim prostorom dominiraju, reci- mo, Dinaridi, Velebit ili Prokletije i Pindsko gorje Francuski geolog Ami Bou (1794. - 1881.) nije ni slutio kada je u jednom svojem radu bugarsku Sta- ru planinu nazvao Balkan - kakve ée probleme iza- zvati ovdasnjim narodima. Naziv Balkan dolazi od turske rijegi balkan ili balkanar, to znaéi Sumovite planine. Kako to obiéno biva kad nam stranei daju imena, ujednom svojem radu njemacki geograf J. A. Zeune 1809. godine upotrijebio je naziv Balkanski poluotok ili Balkan, Do toga je u stvari doslo Zeunovom po- greskom, Ne proucavajuéi atlas i karte, on je mislio da je Stara planina ili Balkan dominirajuéi sredi&nji planinski sustav jugoistoéne Europe. Zeunova po- greska nije u podetku prouzrotila neke teze poslje- dice u geografskom naziviju Europe. Naime, naziv Balkanski poluotok se tijekom gotovo cijelog 19. sto- Ijeca u geografskoj literaturi vrlo malo koristio. Potkraj 19, stoljeca, preko francuske literature, “otkrili” su ga srpski geografi. To se poglavito odnosi na najveéeg srpskoga geografa Jovana Cvijiéa (Lo- znica, 1865. - Beograd, 1927.). Nasuprot nizu europ- skih geografa koji su ukazivali na nelogiénost pro- glasenja ovog dijela jugoistoéne Europe poluotokom, Cviji¢ i njegovi sljedbeniei évrsto su se “uhvatili” 2a taj geografski termin. Doduée, veé tada, pa ni danas, nije jasno gdje je granica izmedu tzv. Balkanskog poluotoka i ostatka Europe. U literaturi, osobito srpskoj, upotrebljavala su se dva tumaéenja. Pre- ma jednima granica je tekla rijekama Dunav, Sava i Kupa pa na rijecki zaljev na sjevernom Jadranu, Prema drugima, “Balkan” je bio mnogo veci: grani- sviban 201510d jatranske obalew Trstu io Baltickog mora zraéna udaljenast je 920 kilometara, a Crna more Odesi od Trstaje udaljeno €ak 1330 kilometara PRIMJENJUJUCI LOGIKU user AUse ne JUGOISTOCNE EUROPE Nona ele telg EUROPSKOGA KONTINENTA, LAKO JE UOCITI DA JE CIUELA ZAPADNA EUROPA JOS IZRAZITIJ| POLUOTOK EUROAZIJSKOGA KOPNA, NO Nesey Us Iolo MON USE) Same ke Ke lao NeoPa OU as RTMATAPAN'S{Stara planina Balkan od jeg jeimenainveden proturedni geografsko-poltiki pojam, nalaz seu Bugarsko, ga je pribltno 600 kilometaa,anajvisivh joj je Botev,visok 2376 metara ca je tekla Dunavom, pa Savom sve do Ljubljanskog | barja, onda rijekom Idrijicom na Soéu pa na sjeverni Jadran. Zapravo, ta sjeverna granica Balkana pre- ma Europi nikad nije toénije definirana, pa éak ni u radovima srpskih geografa, Besmislica koja je ula u zemljovide Zasto je Cvijié tako objeruéke prihvatio naziv Bal- kan i zasto ga je nastojao maksimalno afirmirati (u éemu je, nazalost, dobrim dijelom i uspioy? U tra- Zenju odgovora na ovo pitanje dolazimo do drustve- ne, socioloske i politike komponente pojma Balkan (ili Balkansko poluostrvo, kako ga naziva Cvijié) Naime, Cvijié je bio ponajprije fizicki geograf (geo- morfolog), ali i etnolog i politiéar. Volio je kada su ga zvali i “balkanologom”. Kao rektor Sveuéilista u Beogradu i predsjednik Srpske akademije nau- ka i umetnosti te jedan od najuglednijih srpski manstvenika Cvijié je upregao sve svoje snage sluzeci afirmaciji srp- stva, srpske nacionalne ideje i Sirenja srpske dominacije, pa i dréave, na cijeli prostor Juénih Slavena Pod okriljem znanosti | i tav. objektivnosti Cvi- Akademik Jovan Cviié- autor jié Koristi naziv Balkan velikosrske tere oBalkanu dai potkrijepio punu (050 ~ Merja bj 186 opravdanost postojanja tzv. balkanske istorijske tradicije. Pojam “Balkansko poluostrvo” iznimno je dobro povezivalo srpska “znanstvena” tumaéenja da u toj “balkanskoj istorijskoj tradiciji” postoji i razvi- ja se ideja sjedinjenja svih “balkanskih plemena” jer su njihovi pripadnici zapravo srpskoga podrijetla, samo povijesnim slijedom ponesto razliciti i “zaga- deni utjecajima s rubnih podrugja” Sintagmu “balkanska istorijska tradicija” izvrsno je sublimirao prof. dr. sc. Ratimir Kalmeta u svojoj kknjizi “Zemljopisne i druge rasprave” (2009,). Cvifié tu tzy. balkansku povijesnu tradiciju tumaéi u nekoliko “manstvenih” zakljuéaka 0 juznoslavenskim narodi- ma (‘plemenima”): “1, Srbi su u vrijeme Prvoga srp- skog ustanka izrazili beskrajno snazno éuvstvo koje se u novostvoreng srpskoj drZzavi otitovalo u oslobo- dilackim pohodima Karadordevih ustanika prema zapadu i istoku. Srbijanski seljak je gibak, elastiéan, inteligentan, misaon, u sebi posjeduje skrivene po- Jjedinaéne inicijative, éuvstven je, njegovi Zivei brzo i ss velikom amplitudama vibriraju. 2. Narod Bosne i Hercegovine je jedan od najsvjezijih i najjaéih dijelova srpskoga naroda, a u nacionalnome smislu tvori ¢je- lovitost s narodom Zapadne Srbije, Novopazarskoga Sandzaka i Crne Gore. Bosanski katolici su bezimena etniéka skupina, sastavijena od Hrvata, Srba i sak- sonskih rudara. 3. Bosna i Hereegovina je za Srbiju ono sto je Moskovska oblast za Rusiju. 4. Najveci dio Hrvatske napuéen je izmijesanim puéanstvom, koje se istiée balkanskom istorijskom tradicijom. 5. Puéanstvo Jadranskoga primorja najvise svoga vremena provodi iavan kuée, vrlo je osjetljivo na plemicke titule i odligja. svibanj 2015To je regija koja je dala velik broj pustolova. 6, Hrvati su Srbi rimokatolicke vjeroispovijedi. 7. “Slavonski va- rijetet” podsjeéa nas na “rusku duu’, 8. Mongoloidni tipovi su na prostoru Juznoslavjanskom slabije inte- Iektualne i éudoredne energije te vrlo brzo popuste u borbi za svoj opstanak - takve su znaéajke prirodene puéanstvu Baranje, Bake i Banata. 9. Makedonei su amorfna slavenska masa. 10. Bugari ne odisu istino- Ijubljem i o8troumljem.” Takva “znanstvena” etnoloska tumaéenja Cvijic izno- si u svojem znamenitom dvotomnom djelu “Balkansko poluostrvo i juznoslavenske zemlje” (Pariz 1918., Beo- ‘grad 1922. 11931.). Za takve u osnovi nacionalistiéke i rasistiéke “znanstvene teze” koristi naziv Balkanskog poluotoka, odnosno “balkansku istorijsku tradiciju” Ako se s time poveZu tadainje politiéke, gospodarske i strateske prilike u jugoistoénoj Europi, onda je ja- sno da je postajalo sve toplije u tzv. balkanskom kotlu naroda i vjera. To stanje, koje traje veé dva stolje¢a, jusalo je do usijanja u ratnim sukobima i stalnim trvenjima. Kako piSe Miroslav Krleza, nalazimo se u “balkanskoj krémi” u kojoj je netko ugasio svjetlo. Hrvatska je srednjoeuropska zemlja Stoga je jasno da je pojam “biti na Balkanu” popri- mio posve nepovoljno, pa éak i pogrdno, pejorativno magenje. Kada se u bilo kojoj regiji svijeta govori 0 nacionalnoj netrpeljivosti, ratnim i drugim suko- ima, vjerskoj i drugoj netoleranciji, onda se éesto koristi termin “balkanizacija”. Hrvatska je stoljeci- ma pripadala i gradila mediteransku rimokatolicku kultura i srednjoeuropski kulturni krug. Njezini svitanj 2015 HRVATSKA JE ISTODOBNO. SREDNJOEUROPSKA, MEDITERANSKA (SREDOZEMNA), PODUNAVSKA | PANONSKA ZEMLJA. S GEOGRAFSKOG, ALI | POLITICKOG | CIVILIZACIJSKOGA, GLEDISTA NEMA NIKAKVE OSNOVE DA SE NAZIVA ZEMLJOM “ZAPADNOG BALKANA” stanovnici ne mogu prihvatiti bilo kakve “balkan- ske” kvalifikacije. Pa éak ako i postoji geografski po- jam Balkana, ona se ni tada ne nalazi u njegovu sa- stavu, Hrvatska je po svojem geografskom polozaju sredozemna i srednjoeuropska zemlja. Ona se nalazi 1u jugoistoénoj Europi. Nikome ne pada na pamet da Gréku naziva “balkanskom” zemljom, iako, ako se itko nalazi na poluotoku, onda su to Grei. ‘Ovo je poziv hrvatskoj geografiji i znanosti, a pogoto- vo politiékoj eliti da maksimaino ustraju na objasnja- vanju i znanstvenom tumaéenju stvarnih komponenti geografskog polozaja Hrvatske. Svrstavanje Hrvatske u bilo kakve okvire ili nazive “Balkana”, “Zapadnog Balkana’, “Balkanskog poluotoka” i sliéno ne mozemo {ne smijemo prihvatiti. Ni po koju eijenu.2 Napomena: U 141. broju éasopisa “Meridijani”, od sijeénja 2010., objavili smo élanak s istim naslo- vom, koji je pobudio osobito zanimanje. Neki éita: telji i danas traze taj tekst. Zbog toga ovaj élanak prof. dr. se. Dragutina Feletara ponouno donosimo (uglanom) u izvornom obliku Mesiian broj 186 — 051