Knjige.

Club Books

1
 Knjige.Club Books

Naslov izvornika:
The Billionaire Hoss Next Door

max monroe

Šef
milijarder
iz susjednog
stana

S engleskoga prevela
Jasmina Čulo

2
 Knjige.Club Books

Napomena autorica

Šef milijarder iz susjednog stana romantično je humoristički

roman za sebe.
Zbog velike doze humora u romanu, ne preporučujemo
čitanje tijekom jela, pijenja ili upravljanja teškim strojevima.

Uživajte u čitanju!
S ljubavlju,
Max i Monroe

3
 Knjige.Club Books

Posveta

Svim zastrašujućim ženama - dao Bog da si pronađete svoju

superribu i pogodite tog jebača harpunom ravno u srce. Također,
znamo da vam ova posveta nema previše smisla, ali imat će kad
pročitate knjigu.
Za milijardere - hvala vam što ste tako zabavni za pisanje.
*P. S. Bok. *mig mig* Udane smo, ali našim muževima neće
smetati ako nam platite da provedemo malo vremena na vašim
jahtama i jedemo neke fensi sireve.
* Nismo prostitutke, premda gornji redak pomalo ukazuje na to.
Kunemo vam se. Mi smo samo spisateljice koje vole jahte i sir.

Za Colleen Hoover: Hvala ti što obavljaš tako dobar posao

glumeći nas. Ili možda mi obavljamo dobar posao glumeći da smo
ti?
Zbunjene smo.

4
 Knjige.Club Books

Uvod

I me mi je Thatcher Kelly, no prijatelji me zovu Thatch. Možda me poznajete

ili, ako ste novi ovdje, možda i ne,
I zato ću vam ispričati nešto o sebi.
Ja, i velika većina ostalih, opisali bi me kao nevjerojatno zgodna, ludo
uspješna, iznimno šarmantna te neodoljiva i vrlo nadarena muškarca.
Samouvjeren sam gotovo do razine drskosti, no nisam osoba koja previše
razmišlja što netko drugi misli.
Živim punim plućima, ne žalim za ničim ni oklijevam oko ičega. Radim što
želim, kad god to želim i sve to bez straha od nečije osude ili društvenih
ograničenja.
Zapravo, da je Lenny Kravitz nevjerojatno uspješan milijarder bankar i
da mu je alatka u gaćama pet centimetara dulja, on bi bio ja. E sad, nisam neki
lik koji pretjeruje - ili rock bog što se toga tiče - no sve u čemu sam zakinut
glede glazbene stručnosti, više nego nadoknađujem u svim vidovima
seksualnog zadovoljavanja.
Vrhunski sam jebač i bog oralnog zadovoljavanja.
I toliko se trudim pružiti damama orgazam da bi me bez problema mogli
zvati Sveti Thatch.
Jednostavnim rječnikom, ja sam utjelovljenje lijepih i ukusnih stvari.
No prije nego što počnete oblizivati usne i zabrijete da me poznajete,
moram vam otkriti nešto vrlo važno, a to je da priča koja slijedi nije moja da
vam je ispričam. Zapravo, priča i nije o meni.
Znam, znam. Kakvo jebeno razočaranje, zar ne?
No imao sam dovoljno vremena i sad je, barem mi tako kažu, vrijeme da
predam štafetu.
A ako se već moram maknuti s pozornice, onda nema boljeg lika koji će
me zamijeniti od ovoga u ovoj priči.
Naime, pošto ja nisam glavni lik u ovoj igri, jedan od najboljih frajera koje
poznam jest.

5
 Knjige.Club Books

I premda znam da bi bilo „gospodski“ da vam kažem njegovo ime, znajte

da ja nikad nisam živio po pravilima. Usto, ako ćemo otkriti sve karte,
obožavam iznenađenja i golicanje.
No, ne brinite jer nikad ne golicam bez zajamčenog klimaksa na kraju.
Kod mene malo golicanja jamči velik, veći i najveći orgazam.
I što vam onda mogu otkriti o glavnom liku u ovoj maloj priči?
Njegova četvrtasta čeljust, apolonska grada tijela i zapanjujuće zelene oči
čine ga gotovo jednako privlačnim poput mene. Ima izvrstan smisao za
humor i besprijekoran ukus - naposljetku, znamo se - i veliko, darežljivo srce.
Pomalo je radoholičar, no inteligentniji je od većine članova Mense.
Ovaj tajanstveni muškarac vrsta je poželjnog neženje uz kojega bi
princ Harry izgledao poput britanske vucibatine prije nego što je
oženio jednu od najljepših Amerikanki.
Bez uvrede narančasti princu, ali nisi ni do koljena mom frendu.
A da je središte svjetske industrije gostoljublja u Buckinghamskoj palači,
moj frend ne bi čak ni bio Harry. Nema šanse, on bi bio William.
Njegovo prezime sinonim je za milijardersko carstvo i moj će
prijatelj jednoga dama zasjesti na prijestolje i vladati svime. Pričam o
vrsti uspjeha i privlačnosti zbog koje bi se voditelju emisije
Najpoželjniji neženja dignuo pimpek.
Da, Chris Hansen bi svakako malo podsvjesno svršio u gaće zbog mog
frenda.
Samo malo. Vodi li Chris Hansen emisiju Najpoželjniji mladoženja ili je on
lik koji hvata seksualne grabežljivce u lažnim kuhinjama s kolačićima i
sokom?
Ma, zapravo i nije važno.
Važan je Gospodin Zagonetni.
Sve što on treba je žena koja će mu pokazati da postoji život izvan ureda.
Žena koja će mu pomoći da se malo opusti, da mu bude izazov.
Žena koja će ga živcirati, prkositi mu i ne slagati se s njime,
Seksi žena zaobljenih krivina koja će ga raspametiti.
I znate što? Osjećaj, točnije instinkt u utrobi govori mi da će baš to i
dobiti...
Ovo je možda moj savršen književni uvod koji će vas maksimalno
zaokupiti, no ovo je stopostotno njegova priča. Naravno, i njezina.
Dovraga ljudi, pripremite se za hebenu vožnju.

6
 Knjige.Club Books

Prvo poglavlje

Greer

K raj je prosinca - to se kalendarsko razdoblje također naziva i Bermudski

trokut - no ipak sam budna, imam na sebi poslovni kostim umjesto
pidžame i glumim da sam funkcionalan dio društva.
Ludost, kažem vam.
Na mobitel mi stiže obavijest pa ga uzimam s kuhinjske radne plohe i
gledam što piše. Nakon što sam cijelu noć provela u uredu - zaključanih vrata
zbog, pa znate, čudaka a zatim jurnjave kući i mahnitog pakiranja putnog
kovčega, nadam se da vijesti iz Ubera nisu tako sive.
„Molim te neka ne piše poznat po izvrsnim razgovorima. nemoj pisati
poznat po izvrsnim razgovorima, nemoj pisati poznat po izvrsnim
razgovorima“, govorim sama sebi.
Nakon noći češljanja tvrtkinih poslovnih knjiga, ništa mi nije mrskije
nego izmišljati priče kako bih zabavila nekog stranca koji ima tonu pitanja
ovako rano ujutro.
Nelly u srebrnom Chevroletu Equinox je stigla.
Nasreću, u obavijesti od Ubera ništa ne piše o govornim vještinama Nelly,
ali nemam blage što je Equinox. Nikad nisam imala vlastiti automobil, a o
modelima i markama znam koliko i o brodskom strojarstvu.
Gotovo cijeli svoj život provela sam u New Orleansu i većinu toga što sam
obavljala mogla sam obaviti pješice, javnim prijevozom ili taksijem.
A sad kad su usluge vožnje postale Kit, jednostavno glumim da sam
dovoljno bogata da sve vrijeme imam na raspolaganju osobne vozače.
No sudeći prema jučerašnjim poslovnim knjigama tvrtke Hudson Design,
ipak nisam toliko bogata. Štoviše, ako se minusi po svim stavkama povećaju,
mislim da mi ne gine stečaj.
Međutim, do trenutka kad otvaram ulazna vrata i iznosim kovčeg preko
praga, moja vozačica već je izišla iz vozila i predstavila mi se.

7
 Knjige.Club Books

„Gree Hudson, zar ne? Ja sam Nelly.“ Uputila mi je širok osmijeh i

prekrižila ruke ispod grudiju i otkrila golem, svjetlucavosrebrni znak konjske
glave na bijeloj kratkoj majici.
„Drago mi je Nelly“, odgovorila sam i prema pločniku povukla jeftin
kovčeg koji sam za 50 dolara kupila na internetu. „Zapravo se zovem Greer.“
„Kako?“ Podigla je guste i sive obrve.
„Moje ime“, pojasnila sam svojim najsrdačnijim glasom. „Izgovara se
Greer.“
Sa samo pet slova, moje je ime jedno od najjednostavnijih u širem
području New Orleansa. Usto, zahvaljujući snažnom kreolskom utjecaju,
školu sam pohađala s Fabienne i Adelaidom te Eulaliom, no Nelly se muči s
imenom Greer.
Vjerojatno nije odavde.
„Ah, oprosti zbog toga“, odgovorila je i uputila mi smiješak kojim traži
oprost. „Greer-ir.“
„Greer.“
„Gree-vir“, pokušala je ponovno.
Zajebi to. Sve dok me doveze do aerodroma na vrijeme, Nelly me može zvati
kako god želi i kako god može izgovoriti.
„Pogodila si.“ Prisilila sam se nasmijati i stala pokraj prtljažnika, no
pokretima mi je pokazala na stražnja putnička vrata.
„Oprosti, no prtljažnik mi je krcat stvarima za moje konje.
Tri sam puta zatreptala kao da će mi ti jednoscavni pokreti pomoći da
bolje shvatim što mi je upravo rekla.
Je li upravo rekla stvari za konje?
Živeći u gradu koji je svake godine domaćin karnevalu Mardi Gras. bez
srama mogu reći da sam doživjela različite lude vožnje Uberom, no ovo je
definitivno prvi put da su mi se ispriječili konji i stvari za konje.
„Pa, ako ti ne smeta,“ nastavila je Nelly , kovčeg možeš staviti na stražnje
sjedalo i sjesti na suvozačevo mjesto.“ Uzela mi je torbu iz ruku. „Mislim, sitne
si građe i vjerojatno bi stala na stražnju klupu zajedno sa svojom
prtljagom, no vjerujem da će ti biti udobnije sprijeda.“
Iskreno, možda bi mi bilo najudobnije da pozovem novo Uber vozilo, no
već dobrano kasnim i nemam vremena baviti se sadržajem njezina
prtljažnika.
Bilo kako bilo, sve dok nije riječ o stvarnom konju ili mrtvom tijelu ili lešu
konja, ne smeta mi. Nakon što smo stavile kovčeg na stražnje sjedalo, a nas
se dvije smjestile na prednja i učvrstile sigurnosne pojaseve, Nelly se počela
udaljavati od moje kuće i kretati prema glavnoj cesti.

8
 Knjige.Club Books

U trenu je naša vožnja dobila i zvučnu kulisu koja je uključivala zvukove

pomicanja stvari i pljuskanja iz prtljažnika. Bilo je to pomalo nalik zvučnim
kutijama, ali umjesto zvuka kapi kiše ili oceana, čula sam pomicanje neke
tajanstvene tekućine.
A što god ta tekućina bila, bilo ju je mnogo.
Nisu li, ono, kanistri s benzinom tamo straga?
Nema šanse. Smiješno. Rekla je da je to za konje. Nisam veterinarka, no
sigurna sam da se konji kreću s pomoću kopita i srca, a ne fosilnih goriva.
„Prekrasan dan, zar ne?“ upitala me Nelly gledajući izravno u mene
umjesto na cestu pred sebe.
Promrmljala sam obično aha i zadubila se u zaslon mobitela nadajući se
da će se Nelly usredotočiti na cestu i odustati od čavrljanja o povijesti kopita
ili nečeg sličnog.
No, teško mi se usredotočiti na pregledavanje instagramskih profila
slavnih osoba dok moja vozačica juri kroz žuta svjetla i unosi totalni kaos u
promet.
Podigla sam pogled i vidjela vozačicu kako razgledava krajolik kao da je
nedjelja, a ona neki turist koji je prvi put u gradu.
„Oh! Vidi! Nov trgovački centar!“ uzviknula je i maknula jednu ruku s
upravljača kako bi mi pokazala na desnu stranu ceste, „Ako ga dosad još nisi
posjetila, svakako to moraš učiniti Greer-vir! Unutra je čak i kafić Starbucks.“
Ne smeta mi što je moja vozačica Ubera tako neusredotočena na vožnju,
nego imam dojam da ona uopće nije svjesna da doista vozi.
„Oh, uh, pazi!“ Riječi su mi nagonski izletjele iz usta i pokazala sam joj na
vozilo odmah uz naše. Vozilo koje je umalo bočno udarila jer je Nelly, očito,
tip vozačice „kojoj trebaju svi jebeni trakovi na cesti“.
„Alo, frajeru!“ Potrubila je i naglo trznula upravljač udesno. „Majmuni ne
znaju voziti!“
Da skratim priču - nije najbolja vozačica i ja se već čvrsto hvatam za rub
sjedala prije nego što smo i došli do autoceste.
Nažalost, vožnja ne postaje ništa bolja.
Izgleda da cesta odvraća Nellynu pozornost, a njezino stopalo kao je od
olova. Njezina skretanja su, u najboljem slučaju, agresivna i ona brije da su
svi na cesti osim nje grozni vozači.
„Koji kurac!“ urliknula je prema automobilu pred nama. Istom
automobilu kojem je, samo da znate, prije manje od dvije minute presjekla
put. „Pobogu, danas nitko više ne zna voziti!“
Još sam se jače uhvatila za rub sjedala, sklopila oči i počela u sebi mrmljati
smirujuće mantre.

9
 Knjige.Club Books

Međutim, moji pokušaji da pronađem unutarnji spokoj vrlo su kratka

vijeka. Razrogačila sam oči u trenutku kad mi je tijelo katapultirano prema
vozačevima vratima dok je Nelly snažno skrenula lijevo i ubrzala prema
autocesti.
Jebem ti Nelly.
Zapljuskivanje iz prtljažnika pretvorilo se u buku slapa, zglobovi su mi
pobijelili koliko sam snažno zgrabila ručku iznad suvozačevih vrata i
pogledala vozačicu. „Što si ono rekla da imaš u prtljažniku?“
Molim te nemoj reći benzin. Molim te nemoj reći benzin.
„Dva velika spremnika vode za moje konje“, odgovorila mi je kao da je to
nešto najnormalnije na svijetu i promijenila trak a da nije uključila pokazivač
smjera. Vozač iza nas je potrubio, no Nelly se živo jebe što joj netko trubi,
„Bila sam kod mame jutros i uvijek kod nje uzmem vode jer je jeftinija s
obzirom na to da mama ima bunar“, rekla je uz cerek. „A kako namjeravam
otići do konja nakon jutarnje smjene, pomislih kako je najbolje da ubijem
dvije muhe jednini udarcem.“
Metaforičke muhe možda neće bili jedino što će ona danas ubiti.
S druge strane, pretpostavljam da ako ne stignem do zračne luke, neću
morati brinuti o intervjuu u tvrtki Turner Properties.
Da, moja anksioznost sigurno je na vrhuncu kad na smrt gledam pozitivno.
Da, ali glavni razlog tome je što život izgleda vrlo sivo s mog trenutačnog
sjedala.
I premda me čeka dovoljno zadovoljnih starih klijenata i preporuka za
obnovu manjih kupaonica i ukrašavanja zimskih vrtova, profitna marža na
takvim poslovima možda će dostajao da opstanem mjesec-dva.
Treba mi neki veći posao za nekog glasovitog klijenta, a rad na novom
neworleanskom hotelu Vanderturn baš je to. Ishod intervjua razlika je
između bezuspješnih pokušaja da ne bankrotiram poslovno i osobno i
poslovnog procvata.
Osjetila sam grč u želucu.
Ma da. ne osjećam, nikakav pritisak.
Trenutačno mi razina stresa dostiže nove vrhunce, a Nellyna vožnja
postaje još gora,
A da ne spominjem da mi i dalje nešto govori.
Bilo je to najdužih dvadeset minuta vožnje ikad, a sve što mogu je čvrsto
se držati za sjedalo i odgovarati na njezina pitanja. Posljednje što mi je na
umu je da je uznemirim i neposredno prouzročim prometnu nesreću.

10
 Knjige.Club Books

Iskreno, nikad mi ne bi palo na pamet da bi se mogla utopiti u prometnoj

nesreći, no nikad dosad nisam sjedila u vodenom krevetu na kotačima kao
sad s Nelly.
Do trenutka kad je Equinoxom skrenula do ulaza u zračnu luku, život mi
je dobrih sedam puta projurio pred očima i doživjela sam konverzacijski
ekvivalent maratona.
Sad znam imena svih njezinih pet konja, omiljena odmarališta razvedenih
roditelja te da njezina sestra Marion za život zarađuje prodajom ručno
izrađenih šalova putem Interneta,
Kad je zaustavila SUV uz rub pločnika odlaznog terminala, iskočila sam iz
automobila tako energično da sam iznenadila i samu sebe, ali sam također
iskočila glavom bez obzira.
Pet zvjezdica. To je ocjena koju dajete vozačima Ubera, zar ne? Budite
zahvalni što ste na željeno odredište stigli živi? Ma, što ja znam.
U iskušenju sam da padnem na koljena i poljubim beton, no tijelo mi
jednostavno nije spremno za takav tjelesni izazov. Bole me noge i križa dok
izvlačim kovčeg sa stražnjeg sjedala i nekontrolirano uzdišem.
Osjećam se kao da me Nelly provozala u jednom od svojih spremnika s
vodom.
Da skratim priču - osjećam se loše.
Poslovanje mi je na rubu opstanka, nisam uopće spavala i letim za New
York na najvažniji poslovni razgovor u životu.
No nabacila sam osmijeh zbog Nelly, Nije posve njezina krivica što sam
danas takva kučka. U redu, mogla je ne biti tako loš vozač i ne pitati me toliko
pitanja ili mi ispričati svoju životnu priču, no ona je i dalje žena koja
pokušava zaraditi za život i održati svoje konje hidriranim.
„Hvala ti na vožnji“, rekla sam joj i desnom rukom uhvatila ručku putnog
kovčega. Hvala ti sto me nisi ubila.
„Uživaj u New Yorku Greer-vir! I sretno s tvojom tvrtkom Hudson
Designs!“ Blago mi je mahnula i nacerila se prije nego što je sjela u SUV.
I za samo trenutak već je jurila prema autocesti.
Sretno s tvrtkom Hudson Designs, odzvanjaju mi u umu njezine riječi.
Da. Ali mislim da mi treba jebeno više od puke sreće, Nelly.
Tvrtka Hudson Designs moja je beba. Tvrtka koju sam rodila iz svoje
poslovne maternice. To je moj ponos, moja strast. I najveći razlog zašto imam
osjećaj u ramenima kao da na leđima krkačim Dwaynea „The Rock“ Johnsona.
Naravno, nemam ništa protiv tog glumca.

11
 Knjige.Club Books

Fizički je golem i zgodan. A kad bih baš morala pogoditi o čemu on

razmišlja, mislim da bi to bilo povezano s uspjehom i brdom milijuna dolara
na bankovnom računu.
No, krkačiti tako golemog lika nije šala i sve za što sam ikad radila moglo
bi se raspasti kao kuća od karata ako pokleknem.
Teško mi je za povjerovati da je sve pošlo tako po zlu.
Nakon diplomiranja bila sam opijena mislima o budućem uspjehu. Naime,
bila sam dogovorila stažiranje koje se pretvorilo u stalno zaposlenje kod
Clarise Beaumont, jedne od najboljih dizajnerica na području Meksičkog
zaljeva.
Bila je to velika jebena stvar za mene, a u mojim naivnim očima uspjeh i
dolari već su bili preda mnom.
Nakon nekoliko godina rada za Clarisu shvatila sam koliko su dojmljivi
njezina radna etika i postignuća te koliko bi sve moglo biti bolje da sam sve
to učinila na moj način.
S vremenom sam otvorila svoju tvrtku, motivirana i puna nade kakve me
mogućnosti očekuju u samostalnom poslovanju. I prvih nekoliko godina
poslovanje mi je bilo osrednje, no stvari su zatim krenule nizbrdo. Imala sam
bazu klijenata s kojom sam počela, što je vrlo važno na početku. Naravno da
sam očekivala povremene probleme i poteškoće te prepreke u poslovanju.
No, nažalost, sljedećih nekoliko godina nije bilo ništa bolje.
Niša dizajniranja interijera nije ista kakva je bila prije deset godina i svi
u tom segmentu su naletjeli na probleme.
Međutim, kad vam se poslovanje svodi na jednu osobu, kao što je slučaj
sa mnom, uključeni operativni troškovi su veći jer dobavljače morate
usrećivati kupujući ogledne primjerke po veleprodajnoj cijeni i stalno brinuti
za dnevne troškove vođenja ureda.
Osim asistentice Rosaline - koju sam morala otpustiti prije tri mjeseca -
nisam si mogla priuštiti nikakva zaposlenika da obavlja poslove koje osobno
ne stižem. Naravno, zbog toga sam većinu poslovanja morala preusmjeriti
na druge tvrtke i troškovi poslovanja su se odmah udvostručili.
A jutarnja revizija poslovnih knjiga potvrdila mi je ono što sam već znala
- bez nekog čuda, posljednjih pet godina mog života bit će uludo bačeno u
vjetar.
Nisam ni s kim izlazila, a kamoli putovala. Nisam čak ni posjetila novu
slastičarnicu koju su otvorili u šoping centru. Sve što sam radila bio je posao
u očajničkom pokušaju da sagradim nešto na što bih bik ponosna, a sad bi
svemu tomu mogao doći kraj.
Usna mi je neočekivano zadrhtala i uz krajnji sam se napor volje pribrala.

12
 Knjige.Club Books

Ne plači Greer. Emotivni raspad na pločniku neworleanskog aerodroma

nije prihvatljiv.
Usto, osim cijele te spike o propadanju poslovanja, dan i nije posve loš.
Prvo, nisam umrla u Nellynu Equinoxu, a drugo, New Orleans je odlučio
pokazati zube onome što bi inače trebao biti hladan zimski dan. Naime, vani
je iznenađujuće sunčano i toplo, što mi godi koži i tenu.
Kako dobar osjećaj. Toplo. Ugodno.
Ovo je moj omiljeni grad. Mjesto gdje sam odrasla i pokrenula samostalan
posao. Moj dom.
A sad me samo minute dijele da se nađem s najboljom prijateljicom
Emory i da zahvaljujući bogatstvu njezine obitelji zajedno poletimo prvim
razredom u New York. Njezina je obitelj oduvijek bogata i Emory nikad nigdje
ne leti u ekonomskom razredu.
Nasreću po mene, Emory također ne voli letjeti sama, a njezin je dečko
već u New Yorku.
Olabavljeni kotač na mome jeftinom putnom kovčegu zvecka iza mene
dok vučem kovčeg rampom do automatskih vrata i u jarko osvijetljeni dio za
registraciju karata Međunarodne zračne luke Louis Armstrong.
Oko mene ljudi raznih raspoloženja jure u svim smjerovima, no tamo, u
središtu tog kaosa, vidim kako mi Emory mahnito maše pred hrpom svojih
kovčega marke Louis Vuitton.
Njezina crvena kosa tako je bujna i sigurno je puna nečega -
pretpostavljam novca - a krvavocrveni joj se ruž na usnama ističe uz svijetlu
put. Emory se sama šminka i svaka pojedinost fokusirana je da njezine
svijetloplave oči izgledaju zamagljeno sive.
Tu smiješnu informaciju znam jer mi je to sama rekla jedne noći kad smo
popile malo previše vina.
„Greeeeer“, uzviknula je dovoljno iritantno da se svi u njezinoj blizini
okrenu.
Zarumenili su mi se i zapekli obrazi dok se nevoljko probijam do nje i
pokušavam izbjeći sve znatiželjne poglede usmjerene ka meni zbog njezine
lajavosti.
Ja sam društvena osoba koja pomalo mrzi ljude, što je svojevrsni
paradoks bez obzira gdje živite, kojim jezikom govorite, a posebice kad znate
što radim za život.
No posao je ono što volim. Umjetnost, kreativnost, mogućnost da učinim
nešto drukčije sa svakim pojedinačnim dizajnom.
To je ono što me pokreće u životu.

13
 Knjige.Club Books

„Bok, bok“, pozdravila sam je dok sam privlačila kovčeg uz njezinih pet i
rukom poravnavala zgužvanu bluzu i hlače. „Dugo me čekaš?“
Oči su joj automatski živnule i prebacile se u standardan način rada kad
sam ja u blizini, a to je iznervirano kolutanje očima. Pa, ne mogu je kriviti za
to.
Njezino je nepce vrlo profinjeno, srce širom otvoreno, njezin se radni
tjedan sastoji od povremenih odlazaka u ured gdje radi pitaj boga što u jednoj
od svojih obiteljskih uspješnih oglašivačkih tvrtki, a njezina zamisao o
jeftinijem šopingu je rasprodaja u Designer Outletu.
Ja jedem ramen1 najmanje dvaput tjedno, izbjegavam muškarce pod
svaku cijenu, provodim 80 sati na tjedan u uredu i rasipam novac na odjeću i
obuću u običnom outletu. No, što se tiče osobnosti, ja sam nesumnjivo
višestruko zahtjevnija od nje.
„Znaš da čekam. Kasniš dvadeset minuta.“
„Pa“, odgovorila sam. „Mislim da bi obje trebale biti sretne što se nisam
utopila.“
Trznula je nosom. „Što?“
„Duga priča“, odgovorila sam. „I kasnim dvadeset minuta od vremena kad
si mi rekla kad da dođem. A znaš da uvijek toliko kasnim. Znaš to već
godinama i već bi trebala to uračunati u svoje vrijeme dolaska. Zato, ti si
zapravo uranila.“
Glasno se nasmijala, a moj se izraz lica pretvorio iz usiljenog u osmijeh.
„Sama si kriva za to.“
„Katkad te doista mrzim.“
Nehajno sam odmahnula rukom kao da je riječ o nečemu posve
nevažnom. „Da, ali ni to nije neka novost i ti se i dalje vraćaš po još.“
Emory i ja smo prijateljice gotovo od pamtivijeka - družimo se još od
baletnih suknjica i kostima i doba kad smo bile nevine klinke koje vjeruju u
dobro u svijetu. Nakon smrti mojih roditelja mene su kroz život vodili
muškarci u liku djeda i brata, pa sam se držala za Emory kao jedini ženski
svjetionik u mom životu.
„Sigurno mi je ispran mozak.“
„Hmmm...“ napravila sam kratku stanku i nacerila joj se. „Prilično sam
sigurna da kad bih ti i isprala mozak, svakako bih ga uporabila za nešto
drugo, primjerice da te uvjerim da mi daš sav svoj novac.“
Ponovno je preokrenula svojim „zamagljenosivim“ očima. „Podsjeti me
zašto sam te pozvala na ovaj let sa mnom?“

1
Rezanci u juhi

14
 Knjige.Club Books

„Uglavnom zbog mog šarma i duhovitosti.“

„Ne, sigurno ne zbog toga,“
Odglumila sam zamišljeno nabiranje usni. „Mog krhkoga, anđeoskog
dobrog izgleda?“
„Ne.“
„Mog...“
„U redu. Nemam drugih prijatelja. Eto zašto.“
„Pitam se zašto. Možda bi trebala razmisliti koliko si zahtjevna“, rekla
sam joj sarkastičnim tonom. Sarkastično ili ne, Emoryno piljenje žarkije je od
tisuću sunaca. „Šalim se E. Isuse! Ti si dragulj. Najčišći oblik...“
„Začepi, Greer.“
„U redu“, odgovorila sam uz smijeh. „Sama daj, održi mi prodiku. Znam
da to sve vrijeme čekaš.“
„Neću ti držati prodiku.“
Podrugljivo sam se nasmijala. „Kako da ne.“
„Pa, ako ne želiš da ti držim prodike, mogla si barem doći u odjeći koja ne
izgleda kao da si u njoj spavala. Jesi li se uopće istuširala ujutro?“
Nastojeći ne dopustiti da me uvuče u krater sažalijevanja i očajavanja,
odlučila sam da je najbolje da joj ne kažem koliko ima pravo i usredotočim se
na jadikovanje.
„Zašto moram ići u New York na intervju za posao koji je u New
Orleansu?“
„Zato jer je tvoj potencijalni šef vrlo zaposlen i on će biti u New Yorku. S
razlogom sam upotrijebila svoja poznanstva da ti to dogovorim. Tvrtka
Turner Properties prava je stvar. Hotel Vanderturn u New Orleansu velika je
stvar, posebice ako ćeš ga ti dizajnirati“, rekla mi je uz blagi osmijeh koji je
brzo nestao dok je nastavila sa svojim tijekom misli. „Moram? Ponašaš se kao
da ideš u rat. Pobogu, pričam o Silvestrovu u New Yorku. Trebala bi biti
uzbuđena.“
„Imaš pravo. New York doista zvuči uzbudljivo.“
„Hvala ti.“
„Samo sam...“
„Znam“. Njezine su oči poprimile blagi i razumijevajući izgled. „Znam što
je sve na kocki i svjesna sam da ti je to veliko breme.“
Veliko breme? Kad bi stres zbog moje financijske situacije bio iole teži,
mislim da bi mogli uvesti novu mjernu jedinicu sile prozvanu po meni.
„Ako intervju ne prođe dobro,“ izjavila sam gotovo šaptom, „nisam
sigurna kako ću dalje.“

15
 Knjige.Club Books

I to je bila istina. Pođe li ovaj intervju u lošem smjeru, nemam blage veze
što ću sljedeće napraviti. I to je zastrašujuća pomisao.
„Sve će proći u najboljem redu! Ti si prava osoba za taj posao. I on će to
zasigurno uvidjeti.“
Zagrizla sam usnu.
„Sve dok na intervju povedeš slatku Greer, a kuju ostaviš u hotelu...“
Odglumila sam uzdah.
Emoryne usne namjestile su se u osmijeh. „Ma daj, stavi smiješak na to
lijepo lice. Ovo će ti biti putovanje života! Sve će dobro završiti! Osjećam to!“
Samo sam zurila u nju.
„Nasmij se, Greer.“
Nekako sam se prisilila na kiseli poluosmijeh, no toliko je usiljen da
vjerojatno izgledam kao kad se tinejdžeri moraju fotkati sa svojim ofucanim
starim roditeljima.
„Ponavljaj za mnom“, rekla je. „Ja sam fantastična dizajnerica.“
Nabrala sam obrvu, a Emory me laktom lagano gurnula u ruku.
„Au.“ Protrljala sam ruku, no ona je posve zanemarila svoj napad.
„Reci, Greer. Reci. Ja sam fantastična dizajnerica.“
„Ja sam fantastična dizajnerica.“ Suho i neuvjerljivo sam izgovorila što me
tražila, no moj novi motivacijski trener ne odustaje samo tako.
„Reci, Rasturit ću na intervjuu.“
„Rasturit ću na intervjuu.“
„No prije nego što odem na intervju, odbacit ću ovaj umoran izraz lica
kuje i zamijeniti ga izrazom snažne i samouvjerene žene.“
Nisam se uspjela usiljeno nasmijati na to. „To je poprilično određeno.“
„Samo to izgovori.“
Udovoljila sam njezinu zahtjevu i potiho se pomolila da ova beštija od
motivacijskog govornika napusti tijelo moje najbolje prijateljice kako bih
barem malo uživala u putovanju prvim razredom do New Yorka.
„Tko je najbolji dizajner interijera u New Orleansu?“
Piljila sam u nju, no priprijetila mi je da će mi ponovno nabiti jedan od
šiljastih lakata u tijelo.
Preokrenula .sam očima. „Ja.“
„Tko je najbolja žena za taj posao?“
„Ja.“
„Tko će se šepuriti svojim savršenim sisama po New Yorku, dogovoriti
jebeni posao i poševiti se sa zgodnim frajerom i to sve tijekom jednog
vikenda?“
16
 Knjige.Club Books

„Ja... ček’ malo... Što?“

„Ne brini slatkice, nitko u Turner Properties ti neće moći odoljeti.“ Emory
mi je namignula. „Idemo se sad ukrcati na let do tvoga budućeg uspjeha!“
Osim ševe sa zgodnim frajerom, nadam se da ima pravo.
Jer, jebem ti sve, treba mi ovaj posao.

17
 Knjige.Club Books

Drugo poglavlje

Greer

N akon dva i pol sata u avionu, sat spore vožnje u taksiju - bez ikakva
spomena konja, samo da znate - dugog čekanja za prijavu u manhattanski
hotel Vanderturn i pitaj boga kojeg već ohrabrujućeg govora Emory, na
samome sam rubu ludila.
Koža mi je sva nategnuta, boli me kosa, a očne jabučice kao da se kreću
neusklađene.
Navodno, nisam samo ja to zamijetila.
Nakon što se hotelski nosač s našom prtljagom udaljio prema našim
sobama, Emory je promijenila ton u zapovjednički i prstom pokazala na moje
lice.
„Idi vježbaj. Treba ti malo pozitivnog razmišljanja u životu. Tjelovježba
otpušta endorfine i zbog njih ćeš se osjećati sretno. Sretne žene ne ubijaju
supruge.“
Podsmjehnula sam se i nagnula glavu kako bih izbjegla virtualnu lasersku
zraku koju Emory odašilje iz svog prsta. “Mrzovoljne neudane žene također
ne ubijaju supruge.“
„Jednog ćeš dana imati supruga, pazi što ti kažem. I zato je bolje da odmah
počneš vježbati.“
„Vježbanje? Da budem sretna?“ upitala sam je namršteno. „Nije li sreća
nešto što ljudima prirodno dolazi?“
„Prirodno tebi?“ upita Emory i prasne u smijeh. „Vjerojatno ne. Imaš
gadnu naviku da se ponašaš kao jadna zlica, a navika se teško riješiti.“
Moj je uzdah dug i težak dok hvatam vrhove njezinih vitkih ruku i nježno
ih pritišćem. „Doista, nitko mi ne govori ljepše stvari od tebe.“
Potpuno je ignorirala moju izjavu i gurnula me rukom u rame.
„Idi. Presvuci tu jučerašnju odjeću..
Podrugljivo sam se nasmijala.

18
 Knjige.Club Books

„I iznoji svu tu toksičnu energiju koju nosiš u sebi. Želim da si bolje

raspoložena kad te upoznam s Quincyjem.“
„Ah, dečko“, promrmljala sam. „Konačno ti je dojadilo skrivati ga?“
Moja najbolja prijateljica sa slavnim je Quincyjem hodala već nekoliko
mjeseci i ovo je prvi put da je uopće spomenula da će me upoznati s njime.
Dečko također živi u New Orleansu, no Emory je čekala da budemo u New
Yorku za srdačno upoznavanje. Kao da se boji da ću učiniti nešto suludo i ne
želi da budem na domaćem terenu ili takvo što.
„Nisam ga skrivala od tebe“, ispravila me je. „Samo sam htjela biti sigurna
da je on pravi i zaljubljen u mene prije nego što ga ti prestrašiš pa pobjegne.“
Usne sam namjestila u sladak osmijeh. „Vrijeđa me insinuacija da sam išta
doli ugodne i jednostavne osobe za druženje.
„Ako pod vrijeđa misliš da prihvaćaš i potvrđuješ ispravnost mog
razmišljanja, u redu.“
„Hmmm...“ Načinila sam stanku i zajedljivo si dotaknula bradu. „Mora da
je izišao nov rječnik za koji ne znam, ali za tvoje ću se dobro složiti s tvojom
izjavom.“
Emory mi je profinjeno odgovorila srednjim prstom, nanijevši zamišljeni
ruž na svoje usne.
„Quince i ja ćemo se s tobom sastati na zabavi u devet.“
Jebem ti. Silvestarski ples pod maskama. Očito je da sam posve zatomila
činjenicu da ovo putovanje uključuje i društveni angažman u kojem odrasle
osobe odluče da je pravi trenutak da tradicionalni maskenbal podignu na
višu razinu s gumenim maskama nalik na slavne osobe umjesto od profinjene
čipke i perli. No Emory me podsjetila i sad to više ne mogu ignorirati.
Trebala mi je lavovska snaga volje da ne započnem dugotrajan i
sarkastičan razgovor o tome.
No uspjela sam se suzdržati podsjetivši se na pozitivno u cijeloj priči.
Zabava na Silvestrovo znači alkohol, Greer.
„Molim te nemoj kasniti“, dodala je Emory, no molim te posve proturječi
strogom, pomalo majčinskom tonu kojim je to izgovorila,
„A kao da ikad kasnim.“
Njezin podsmijeh odzvanjao je oko nas.
„Samo se zabavi“, rekla mi je. „Budi jednom u životu pozitivna. Ako to
učiniš, jamčim ti da će sve biti super.“
„Imaš pravo, mama.“
„Hej,“ rekla je, a njezine su oči poprimile blagi ton dok mi se približila i
zagrlila, „najbolja si mi prijateljica i sve što želim jest da budeš sretna. Znam
da sam naporna, ali samo zato jer te volim.“

19
 Knjige.Club Books

Uzvratila sam joj zagrljaj. „Volim i ja tebe, E. čak i kad zvučiš kao da se
pripremaš za karijeru u izravnoj prodaji.“
Prasnula je u smijeh i pustila me uz tračak zabave u očima.
„Vježbanje prije zabave donosi rezultate, narode! Četiri od pet životinja na
farmi ne može griješiti!'’ Glas mi je bio previsok dok sam je oponašala. '‘Sretni
ljudi donose sretne odluke, a ovaj čaj je odgovor na sreću barem jednom na dan!
Sise će vam biti prćaste, a tijelo puno energije! Isprobajte gel jastučiće
ispod očiju za cjelodnevni osjećaj svježine!“ Završila sam malu točku uzdignute
ruke, lelujajući rukama i bezobrazno se cereći.
„Mislim da si malo pretjerala...“
„Ne.“ Nacerila sam se i odmahnula glavom. „Prilično sam sigurna da si to
rekla.“
Emory je istodobno zakolutala očima i nasmijala se. „Vidimo se večeras
na zabavi.“
Otišla je bez riječi - vjerojatno da izbjegne još jedno moje pametovanje i
geste rukama - i ostavila me da radim što želim.
Pošto je otišla, u meni se probudila dizajnerica interijera i moja okolina
postala mi je suputnik.
I samo da znate, riječ je o pravoj kuji.
Dizajnerski, predvorje je vrlo raskošno i kićeno i gotovo da me vrijeđa što
je sve smećkastocrvene i zelene boje. Iskreno, mislim da bi se i Djed Božićnjak
uvrijedio, a sve na tom veselom drkadžiji je zelene i crvene boje.
Dekor je više pretenciozna strka nego išta drugo. A ako naletim na još
jednu sliku jedrilice u pozlaćenom okviru ili bogato ukrašen kip, kunem vam
se Bogom da ću se ispovraćati.
Isuse Kriste. Ovi ljudi nikad neće htjeti da im ja osmislim dizajn u njihovu
neworleanskom hotelu jer ukusi nam ne mogu biti različitiji.
U dizajnerskom svijetu moj bi se stil nazvao udobnim minimalizmom. Ne
minimalizam u stilu palače Kim Kardashian i Kanye Westa koji nalikuje
mrtvačnici, nego topla rasvjeta, bogate teksture i čiste linije. Moji dizajni
usredotočeni su na to da prostor nudi dojam svjetline i prozračnosti, ali
istodobno i topline i udobnosti kakvu biste osjećali da ste u maternici.
Prostor koji ne želite samo gledati nego ga želite živjeti, obitavati i
razvijati se u njemu.
Ali ovo? Ova razmetljiva i kićeno pozlaćena dizajnerska zbrka uzrokuje
mi glavobolju.
Ako je ovo mjesto maternica, onda imam osjećaj da sam usred sotonine
plodnice.

20
 Knjige.Club Books

Ponovno obeshrabrena, polazim prema dizalu nakanivši naručiti

hamburger veličine mog lica i proždrijeti ga poput prave dame kakva i jesam
- ne noseći ništa osim kupaćeg ogrtača dok se izležavam na krevetu, ne
zaboravite - dok se domognem sobe.
Pošto su se vrata dizala otvorila, zakoračila sam unutra i okrenula se te
shvatila da je za mnom ušla gomila supermodela.
Svih su pet žena visoke, vitke i stilski vrhunski uređene. Seksi potpetice i
haljine. Savršena kosa i nokti. Savršene obrve i usne. Spremne za silvestarski
provod u New Yorku.
A kraj njih stojim ja - žena koja nosi zgužvanu odjeću te bazdi na avion i
loše vijesti.
Trenutačno sam zaštitni znak očaja,
I ta je sumorna misao nešto pokrenula u meni,
Emory ima pravo.
Ako postoji ikakva mogućnost da se na intervjuu pojavim sa stavom iole
pozitivni)im od sadašnjega, moram se pribrati i otresti ovih negativnih misli.
Moram donijeti drukčije odluke. Potruditi se da mi tijelo prožmu
endorfini ili kako se god već jebeno zovu i omogućiti si da preokrenem stvari.
Imam današnju večer i sutrašnji dan da se dovedem u red, Priberem misli.
Podignem samopouzdanje.
Nemam baš mnogo vremena.
Djevojko, digni tu guzicu i primi se posla.
Dizalo je usporilo i zaustavilo se na dvadesetom katu, pa sam prošla kraj
savršenih žena, izišla iz dizala i pošla prema hotelskoj sobi a da se nisam ni
osvrnula.
Ovo nije vrijeme za razmišljanje, nego vrijeme da se primim posla.
A moj prvi posao u New Yorku? Navući odjeću za vježbanje, otkriti gdje
je hotelska teretana i natjerati proklete endorfine da mi počnu kružiti tijelom.
Možeš ti to Greer.

Bilo je dovoljno samo pet minuta u hotelskoj teretani da shvatim zašto sam
prije htjela pojesti hamburger u krevetu. Ja to jednostavno nemam u sebi.
Nisam dobra u vježbanju, nikad nisam bila dobra u vježbanju i nikad neću
biti dobra u vježbanju.
Ne znam što da radim sa svim tim spravama, baš kao što sprave ne znaju
što da rade sa mnom. Sprave su očito dizajnirane za ljude više najmanje 15
centimetara i daleko mišićavija tijela, pa mi čak i pri najmanjem opterećenju
izvođenje biceps pregiba predstavlja golem problem.

21
 Knjige.Club Books

Jedva sam dosegnula ručke pa zapravo stojim na prstima kako bih se

namjestila u dobar položaj, no zbog krivulje kralježnice moram se još više
saviti i vrpoljiti kako bih načinila pregib.
Vjerujte, da ne nosim kratku majicu s natpisom Metallica, pomislila bih
da izgledam budalasto dok izvodim vježbe. Uteg od pet kilograma zveknuo je
dok ga spuštam možda četiri centimetra koliko sam ga uspjela uopće podići i
dižem se u nadi da ću naći neku drugu spravu. Pa valjda ima ovdje nešto s
čime mogu raditi bez položenoga posebnog tečaja.
Pronašla sam neku vrstu podstavljene sprave s utezima na jednom kraju
i obloženim naslonjačem za glavu na drugom. Sjela sam, utonula lice u
naslonjač i pokušala podići noge ispod šipke s utezima. No jako je nezgodno
i neudobno i polako se počinjem propitivati kojem kurcu ova naprava uopće
služi.
I baš kad sam htjela odustati, iza mene netko se duboko nakašljao pa sam
podigla pogled i ugledala premišićavog frajera kako me zbunjeno promatra.
„Uf... opa... Nisam znao da se ova sprava može i tako upotrijebiti...“
Što?
Taman sam ga htjela upitati o čemu govori, no njegova radnja odgovorila
mi je na sva pitanja.
Naime, lik je sjeo na napravu uz moju - jednaku mojoj - i tada sam shvatila
da naslonjač za lice nije naslonjač za lice.
To je sjedalo. Za guzice.
Sjedalo za znojne guzice koje treniraju.
Isuse Kriste. Stresla sam se od gađenja i izvukla iz sprave.
„Sve u redu?“ upitao me dugo izgubljeni brat Arnolda Schwarzeneggera,
no samo sam kimnula i udaljila se od njega-
Usto, izribala sam lice ručnikom koji sam donijela iz sobe kao da će mi
ručnik uspjeti skinuti kuglice znoja koje su već duboko u porama.
Bilješka za sebe - večeras se nekoliko puta istuširaj vrućom vodom.
Duboko sam udahnula i pokušala vratiti malo dostojanstva koje sam
izgubila kod g. Mišićavog, pa sam pregledala cijelu teretanu tražeći spravu s
obilježenim uputama i slikama za uporabu.
Kuk, Abdukcija.
Trebaju li mi izvanzemaljci za rukovanje ovom spravom?
Zanemarivši zdrav razum, proučavam slike i bodrim se da sjednem na
sjedalo i prebacim noge s unutarnje strane jastučić za koljena.
Ovdje ekipo ne mogu staviti lice na sjedalo za guzice!
Osoba prije mene težinu je postavila na 70 kilograma, pa sam se počela
pitati da li možda i Thor odsjeda u ovome groznom hotelu.

22
 Knjige.Club Books

Izvlačim klin i namještam težinu na 20 kg.

Nakon brzog pokusa izvođenja vježbe, težina mi se čini prikladnom, pa
uzimam mobitel i počnem pretraživati glazbu da me prati u vježbanju.
Da. Da. To je baš ono što ti treba. Dobra mjuza za vježbanje.
Naravno, čim sam uzela mobitel, počela sam pretraživati Instagram
profile i prošlo je pet minuta prije nego što sam shvatila da sjedim na spravi,
a ne kauču, čija je svrha da radim nešto drugo osim odmaranja.
Podigla sam pogled sa zaslona i pogledala po prostoriji, pitajući se zna li
itko koliko dugo ovdje sjedim. G. Mišićavi je već na drugoj spravi, no neki me
drugi lik na suprotnom kraju teretane gleda i smijulji se.
Kvragu. Skuzio me.
Pristojna bi osoba sad prestala gledati u mene i nastavila se baviti čime
se god bavi, no ovaj vrhunski izvježban lik prekrasnoga, znojem natopljenog
tijela, smeđe kose i zelenih očiju - dragi Bože, prokleto je zgodan - očito nije
dobro odgojen.
Jebem ti.
Njegova kratka majica bez rukava slijepljena je s njegovim preplanulim
tijelom dok korača prema meni, a njegove atletske kratke hlačice savršeno
pristaju njegovim mišićavim bedrima i dupetu.
Gledam posvuda osim u njega, prčkam po spravi kao da radim nešto
produktivno, no lik i dalje ne odustaje.
Oštro i odlučno nakašljavanje iz njegova grla otkriva mi da je kraj mene.
Podigla sam nevino pogled i izvlačim slušalice iz ušiju kao da sam slušala
neku glazbu.
„A, bok“, kažem mu uz pomalo izvještačeni smijeh. „Bit ću brzo gotova.“
I on se nasmijao, no njegov se smijeh doima iskrenim i nedvojbeno
usmjerenim meni. „Nastaviš li tim ritmom, mislim da će potrajati malo dulje.“
„Molim?“
„No hajde“, izjavio je srdačno - seronja. „Samo se praviš da vježbaš.“
Ne, on nije upravo rekao što je rekao.
„Ne pretvaram se da vježbam“, uzvratim osorno. „Samo se zagrijavam.“
Potvrdno je kimnuo.
„I slažem glazbenu listu“, nastavila sam.
Nešto je promrmljao.
„Uskoro ću uhvatiti ritam.“
„Dakako da hoćeš.“ Svojim samodopadnim zelenim očima stavio mi je do
znanja da je pročitao sranja koja mu serviram i uhvatila sam kako mu se
pogled nakratko spušta na moje poprsje i noge prije nego što me opet

23
 Knjige.Club Books

pogledao u oči. „No ovdje ima ljudi koji bi doista htjeli vježbati na ovoj spravi,
pa ako si završila...“
Koji. Kurac.
Što si ovaj lik umišlja?
„Jesi li uvijek tako bezobrazan?“ upitah ga i njegove zelene oči malo živnu.
„U redu, imaš pravo. Doista ne želim biti seronja“, izjavio je i provukao
ruku kroz kosu.
Je li doista tako teško ne biti seronja?
„Idemo ispočetka...“ zastao je i na svoje pune usne stvorene za ljubljenje
namjestio mali smiješak. „Uživaš li u hotelu?“
Ispočetka? Što kažeš da ipak ne krenemo ispočetka?
I dalje iritirana, odgovaram mu sarkastično. „Hotel je... prekrasan.“
Isprva se nasmijao, no nakon što sam zbunjeno podigla obrvu, namrštio
se. „Ne sviđa ti se?“
„Možda su ružan dekor i kićena pretencioznost nekima po volji, no ja
nisam jedna od tih osoba.“
„Ružan dekor? Doista?“
Ne razumijem kako ga moj odgovor šokira. Svatko s parom zdravih očiju
odmah bi uočio dizajnerske nedostatke.
„Zezaš me? Osjećam se kao da sam u dnevnom boravku svoje 90-godišnje
bake, osim što je riječ o noćnoj mori i uskoro će me zastori živu pojesti,“
„Mislim da ipak nije tako loše. To je bezvremenski dizajn.“
Inače nisam takav snob glede dizajna, niti se trudim natjerati druge ljude
da se osjećaju loše ako im se nešto sviđa ili ne, no iz nekog razloga ovaj zgodni
seronja i njegov seratorski stav izvlače najgore iz mene.
Ali prije nego što sam se snašla, zastala sam, udahnula i počela polako.
„Pa...“ zastala sam i dramatično namrštila nos. „Žao mi je što ti ja to
moram reći, no ovo kao da je dizajnirao slijepi štakor. Pozlaćeni okviri slika s
jedrilicama i tapiserije s izvezenim volovima nisu bezvremenski nego
zastarjeli dizajn.“
Obrve su mu se spojile i istaknule inače savršene crte lica. Nabijem ti ovaj
ružan hotel u kojem odsjedaju ljudi tako savršena izgleda.
„Kako si ono rekla da se zoveš?“
Sranje. Emory će me zatući sazna li da sam se verbalno sukobila s nekim
Romeom u hotelskoj teretani.
Nemojmo također zaboraviti da se teretana. nalazi u hotelu u vlasništvu
tvrtke s kojom uskoro imaš intervju...
Sranje. Da. Najbolje da srežem ovo odmah i zbrišem.

24
 Knjige.Club Books

„Nisam rekla.“ Poskočila sam sa sprave s okretljivošću koja mi je

nedostajala na ostalim spravama i nježno se nasmijala. „Ali, hej, dobra je
vijest što je sprava sad samo tvoja.“
„Zar je nećeš najprije obrisati?“ upitao me dok sam hodala prema vratima
i jednostavno sam se morala okrenuti i biti zadnji poklopac u ovom dijalogu.
„Zašto?“
Usiljeno sam se nasmijala seronji napučenih usnica. „Naposljetku, samo
sam se pretvarala da vježbam.“
Jer znaš što seronje mogu učiniti?
Mogu se jebati i sami brisati svoju opremu za vježbanje. Nabijem i njih i
njihove čvrste guzice i četvrtaste čeljusti.
Dobio si što si zaslužio, napumpani Romeo.

25
 Knjige.Club Books

Treće poglavlje

Greer

U pola jedanaest navečer bacila sam pogled na sat i rekla si da je vrijeme

da se pokrenem. I premda znam da postoji mogućnost da će me Emory
zadaviti što toliko kasnim, usredotočila sam se na činjenicu da se počinjem
dobro osjećati.
Čak je moguće da me i Gđa Sreća odlučila počastiti svojom prisutnošću.
Možda se, ali samo možda, stvari konačno odvijaju kako treba.
U New Yorku sam samo pola dana i već se počinjem osjećati kao Greer
koju sam poznavala davno. Greer krcatu energijom i žudnjom za životom.
Greer koja se osjećala da može osvojiti štogod poželi.
Otuširala sam se. Točnije, otuširala i vjerojatno skinula sloj-dva kože s
lica.
I sredila se da izgledam otmjeno, čak i lijepo. Moji smeđi uvojci prekrasno
su valoviti, a duga, vrlo otmjena toaleta savršeno mi pristaje i ističe obline.
Ukratko, izgledam poput Beyoncé.
Dobro, malo pretjerujem - ja sam Greer s gumenom maskom Beyoncé.
No, nije u tome bit.
Bit je u tome što se u gradu koji nikad ne spava počinjem osjećati kao
prava ja.
Možda je to ono što je Billy Joel nazvao newyorškim stanjem uma?
Ili je to bio Sinatra?
Ma, koga briga. Nema veze tko je pjevao, važno ini je da se tako osjećam.
Proširite vijest kuje! Greer uživa u svojoj koži!
Naravno, mislim figurativno jer nije da se rukama diram po koži,
Glave uzdignutije nego unatrag nekoliko mjeseci i sigurna hoda u nebeski
visokim potpeticama izjurila sam iz sobe i krenula prema dizalima.
Iz hodnika sam čula dolazak dizala, a moja se crvena satenska haljina
vuče po podu iza mene dok trčim u otvoreno dizalo i jedva stižem ući prije
nego što se vrata zatvore.
26
 Knjige.Club Books

Nekoliko ljudi koji idu na tulum ispunilo je nakrcano dizalo snažnom

mješavinom parfema, kolonjske vode i napuhanog ega. Odvratno, no ako mi
se posreći, čestice će prikriti činjenicu da nevjerojatno kasnim.
Voljela bih da sam znala u što se upuštam dolaskom na ovaj ludi
silvestarski maskenbal u manhattanskom hotelu Vanderturn, no Emory živi
za iznenađenja.
Nađemo se gore, rekla je.
Bit će izvrsno, rekla je.
Domaćini ove zabave su ljudi s kojima ćeš imati intervju i ubit ću te ako ovo
zajebeš, rekla je.
Osjećaj nervoze proparao mi je želudac dok se oko mene prolama smijeh
i žamor. Ljudi koji su me okružili u dizalu pripadaju Emorynu krugu. Bogati
su i sretni i jamčim vam da nitko od njih nije suočen s mogućnošću traženja
novog mjesta za stanovanje jer će im dom na dražbu.
Jebem ti.. I u trenu se moje pozitivne misli pretvore u pesimizam.
Nemojte još širiti vijest kuje. Izgleda da nema vijesti koje bi trebalo širiti.
Usto, Emory ima novoga dečka da je drži za ruku, nekoga da joj čuva leđa
i bude štit koji će odbiti malo pozornosti.
Ja sam prepuštena sama sebi. Istina, u veličanstvenoj toaleti, ali svejedno
bez pratnje i prepuštena sama sebi.
Zvuk iz dizala označio je dolazak na najviši kat i ljudi oko mene počinju
se gurati obzirno koliko i stado krava dok izlazi na ispašu.
Njišem se i pomičem nastojeći naći uporište u ovim glupim jebenim
potpeticama koje sam odlučila nositi i uspijevam projuriti kraj vrata
neposredno prije zatvaranja vrata dizala.
Duboko sam udahnula pa još jednom dok otvaram vrata i hrabro ulazim
u prostoriju.
Odnosno, barem pokušavam ući.
Šlep na mojoj crvenoj satenskoj haljini negdje je zapeo i spotaknula sam
se poput tek rođenog ždrebeta.
Kapi znoja orosile su mi obrve dok pogledom pretražujem prostoriju da
vidim je li itko zamijetio. Sve oči okrenute su negdje drugdje, pa pokušavam
opet jače povući šlep, ali ne uspijevam.
Dobro koji je vrag?
Pomalo izluđena i očajna, slijedim šlep kao što lovački pas slijedi lovinu
sve dok ne dolazim do kraja koji je zaglavljen u jebenim vanjskim vratima
dizala.
O, moj Bože. Zašto se ovo događa?

27
 Knjige.Club Books

Naslonjena na vrata, povlačim i povlačim šlep nastojeći biti neuočljiva, no

osjećam da me promatra sve više ljudi.
Tjeskoba raste i polako mi bocka kožu, oslabljuje ruke i steže grlo.
O moj Bože. Umrijet ću upravo ovdje odjevena kao Beyoncé!
Gledam udesno i vidim Batmana s gumenom maskom, no bilo kakva nada
da će mi superjunak pomoći osloboditi šlep nestaje kad sam vidjela da se
žvali s likom odjevenim poput njegova pomoćnika Robina. Sad znam što
znači kad ti je srce u petama.
Otkad je to drapanje i ljubljenje važnije od spašavanja nemoćne dame?
Gotham bi se sramio ovoga superjunaka.
I baš u trenutku kad sam se umalo nokautirala udarajući cijelom u vrata
u čistom pokušaju samoodržanja, do vrata je došao neki gorostas s maskom
Kanyea i pritisnuo gumb za poziv dizala.
Za nekoliko sekundi začuh zvuk dolaska dizala, nakon čega su se otvorila
vrata i oslobodila moj šlep.
Zašto se ja nisam toga dosjetila?
„Isuse“, promrmljala sam u bradu i položila ruku na prsa da smirim
mahnito kucanje srca. „Hvala ti, Kanye. Sigurna sam da Beyoncé ne bi željela
da tako skonča.“
„Nemaš brige“, muškarčev cerek ispunio mi je uši. „Beyoncé je imala
jedan od najboljih videospotova svih vremena.“
Nasmijala sam se na njegovu uporabu točnih Kanyeovih riječi upućenih
glazbenici Taylor Swift, kad je sama plavokosa pjevačica stigla do nas i
primila muškarca ispod ruke.
„Pretpostavljam da je dobra stvar što smo stajali blizu dizala i čekali da,
po običaju, zakasniš“, rekla je djevojka koja je držala Kanyeovu ruku i
trenutačno sam shvatila da je to Emory odjevena poput Taylor Swift. „Sve u
redu, frendice?“ upitala me, a ja joj kimnula.
„Quince, upoznaj Greer“, rekla je i ja sam se nasmijala, što je besmisleno
jer na licu imam gumenu masku Beyoncé.
Ozbiljno. Tko je god mislio da je zabavno nositi gumenu masku s likom
poznate osobe na jebenu zabavu poput ove apsolutni je kreten.
„Sviđa mi se tvoja maska, Greer“, rekao mi je Quincy iza maske Kanyea.
„Zar nije zabavno?“
„Maske su Quincyjeva zamisao“, rekla je Emory, a ironičan tajming mog
razmišljanja natjerao me da se zagrcnem,
„Samo malo... ti si Greer Hudson?“ iznenađeno me upitao Quince,
okrećući se prvo prema Emory, a zatim meni kao da će piljenje u oči moje
maske Beyoncé. nekako otkriti istinu.

28
 Knjige.Club Books

„Oh, da. Bih li te trebala poznavati?“

„Ne, ne. Samo volim tvoj rad.“
„Ozbiljno?“
„Apsolutno“, iskreno je rekao. To mi je malo ugrijalo moje hladno srce, ali
i, nažalost po njega, omogućilo da ga malo zezam.
„Pa, ovo je pomalo sramotno“, odgovorila sam uz lažan nervozni hihot.
„Doista sam mislila da više nigdje nema tih videovrpci...“
„Što?“ upitao me.
„Kunem se da sam to kratko radila“, dodala sam. „Nakon faksa da platim
stanarinu.“
„O, Bože“, izjavio je panično, a njegove je pogled prelazio s mene na
Emory kao kad gledate stolni tenis, „Ne, ja... Ja ne... Ja...“ nakašljao se. „Nisam
vidio nikakve videovrpce s tobom. Ja ne gledam videovrpce. Mislim, barem ne
od srednje škole. Ja..“
Emory me je prostrijelila pogledom i rukom uhvatila svog dečka za
biceps.
„Opusti se Quince. Šali se. Greer nikad nije glumila u pornićima. Ima samo
bolestan smisao za humor.“
Nasmijala sam se i pomirljivo ispružila ruku. „Drago mi je Quince. I sad
me apsolutno zanima koje si ti to videovrpce gledao u srednjoj školi. Goleme
sise? Zabranjene srednjoškolke? Plavuše u akciji, možda?“
„Oprosti“, promrmljao je Quince. „Mislim da sam upravo progutao vlastiti
jezik.“
„Pobogu, Greer“, progunđala je Emory. „Mogu li te igdje voditi sa sobom?“
„Što?“ upitala sam uz slijeganje ramena. „Samo ćaskam.“
„U redu je, Em“, rekao je Quince. „Upravo sam se malo zaljubio u nju.“
Ne vidim Emoryno lice ispod maske Taylor Swift, ali ni ne trebam.
Sigurna sam da će već večeras preko interneta naručiti vudu lutku mene koju
će s guštom bockati u vaginu.
„Ne, ne, ima pravo, Quince. Vas ste dvoje zajedno prekrasni i doista mi je
drago što sam te upoznala. Iznenađena sam, ali i počašćena što znaš za moju
tvrtku i cijenim što ti se sviđaju moja uređenja interijera. Usto, cijenim ironiju
koju vas dvoje predstavljate svojim maskama Kanyea i Taylor Swift.“
„Bila je to Emoryna zamisao“, rekao je Quince zadivljeno i čvršće je
privinuo uz svoje tijelo. Pogledi su im se sreli i njih su se dvoje nagnuli jedno
prema drugom kao u najboljem filmskom ljubiću.
Službeno, hitno mi treba piće.
Lako sam se ispričala jer njih je dvoje bilo zadubljeno jedno u drugo i
pošla prema dugome, mramornom baru uz prozore na suprotnoj strani
29
 Knjige.Club Books

plesne dvorane. Besplatna pića jedna su od prednosti ovog tuluma i

namjeravam posve iskoristiti sve svoje sposobnosti da ih konzumiram što
više mogu.
Red je podulji i ljudi veselo čavrljaju, pa se još više udubljujem u misli.
Konobar zabavlja ekipu i srdačno sa svima čavrlja i doima mi se
jednostavnim likom s kakvim bih se dobro slagala.
Njegova pločica s imenom blješti pod svjetlima dvorane i polako se
spremam pogostiti ga svojom dražesnošću dok mu proučavam ime.
Kad sam se naposljetku domogla hladnog mramora sive boje, nalaktila
sam se na bar i bezobrazno izjavila; „Kevine, šardoniraj me.“
Kevinove obrve spojile su se i njegovo veselo lice naglo je postalo pomalo
ljutito. „Ne zovem se Kevin.“
Što?
Ponovno gledam pločicu s imenom za koju sam bila uvjerena da mi je
osigurala super ulet i čitam što piše.
Karen. Njezino ime je Karen i Karen je žensko.
Dragi Bože, moram okulisti.
„Ha. Ups“, govorim joj uz nervozni smiješak. „Imam, uh, sivu mrenu, I
izgledaš ljupko večeras, Karen.“
Malo me prestrašio mrk pogled koji mi je uputila, ali nema šanse da ću
otići bez čaše chardonnayja. Kuckam noktima po baru dok ona toči vino i
promatram hoće li mi pljunuti ili staviti dlaku u čašu.
Nasreću, otvoren radni prostor onemogućuje bilo kakvu sabotažu i Karen
polako gura napola punu čašu do mene.
Njezin otvoren prijezir prema meni svakako će mi otežati da dobijem još
koje piće, ali mogla bih nagovoriti Emory da zamijenimo maske u toaletu ako
ožednim.
Okrenula sam se želeći otići od bara i zaletjela se u zid.
„Oprostite“, rekao je Albert Einstein u smokingu. Naravno, ne vidim mu
lice, no službena odjeća pristaje mu kao salivena. Dok se prisiljavam otići od
njega, kroz skupu tkaninu osjećam njegove vruće grudne mišiće.
Nagonski sam se koketno nasmijala, no tek kad je ponovno nešto
prozborio, shvatila sam da zahvaljujući maski Beyoncé ne vidi ništa.
„Jesi li dobro?“ maska mu je dobro prigušila riječi, no nije uspjela zatomiti
duboku, bogatu i mišićavu boju njegova glasa.
„Oh, da, da. Samo malena elementarna interakcija čestica“, koketno sam
ga zadirkivala. „Ništa što ne mogu riješiti.“
„Što?“
Isuse. Nemoj mi reći da su me oči opet prevarile.
30
 Knjige.Club Books

Škiljila sam kroz sićušne otvore u gumenoj masci Beyoncé. „Zar ti nisi
Albert Einstein?“
„Da.“
Namrštila sam se ispod maske. „Aludirala sam na teoriju relativnosti po
kojoj je Albert, ono, malo poznat...“
„A, da. Uzeo sam prvu masku koja mi je bila pri ruci.“
Majko Božja. Upamti - nemoj da te Apolonova građa tijela zavara, Greer.
Možda je lijep, no neki se ljudi doista svode samo na tjelesni izgled, a mozga
ni u najmanjim tragovima.
Nisam se uopće potrudila službeno ispričati, nego sam se okrenula i pošla
prema najmračnijem kutu koji mogu pronaći. Nasreću, taj je kut ispred
kuhinje, što ga čini savršenim mjestom za prvo kušanje kanapea koje
poslužitelji iznose na svjetlucavim srebrnim pladnjima.
Nakon što sam se natrpala kanapeićima više nego što toaleta može
primiti, a poslužitelji polako počeli odmicati pladnjeve od mene, polako sam
krenula prema plesnom podiju nastojeći pronaći Emory i Quincea.
Ipak mi treba još jedno piće.
Zahvaljujući Quinceovoj tjelesnoj impozantnosti i Emorynoj plavoj
večernjoj haljini od tila, vrlo sam ih brzo ugledala. Lagano se njišu u središtu
dvorane držeći čaše sa šampanjcem naslonjene jedno drugom na leđima i
nekako mi se zamisao da ih sad prekinem zbog moje potrebe za alkoholom
ne čini odveć pametnom.
Emory traži dostojnog muškarca gotovo jednako dugo kao i ja te je,
tijekom tog traženja, izlazila i s priličnim kretenima.
Naime, može se reći da je isprobala sve, od kurviša, kockara, alkoholičara
pa do nekoliko tipova koji su s njom bili zbog novca. Štoviše, čak se i udala za
jednog u Las Vegasu, ali nasreću taj je brak trajao manje od dva dana jer su
obiteljski odvjetnici uspjeli poništiti brak prije nego što si je nepovratno
uništila život.
Ovako na prvu, Quincy mi se čini posve drukčijim. Da, malo je budalast,
ali, sve u svemu, doista dobar lik.
Emory zaslužuje romantičnu silvestarsku noć s Princom Šarmantnim
kojega već dugo traži i čeka.
Pa čak i ako to značilo da ću ostatak ove zabave morati ostati trijezna...
Jebem ti život.
„Oprostite“, rekao je muškarac koji mi se zaletio u leđa zahvaljujući mojoj
odluci da naglo promijenim smjer. Prisjetila sam se Mutavog Einsteina i
trenutačno mi je splasnulo raspoloženje dok sam se okretala da vidim s kime
sam se sudarila, no nakon brzog pogleda, zahvalna sam što sam pronašla

31
 Knjige.Club Books

posve drukčijeg znanstvenika, a to je Walter White iz serije Na putu prema

dolje.
Visok je, dobro građen, a njegova ramena savršeno pristaju u njegov
skladan i dotjeran smoking. I premda nemam blage zamisli kako izgleda
ispod maske, ostatak je pravi melem za oči.
„Moj bed, Walte“, ispričala sam se. „Ja sam promijenila smjer kretanja.“
Nasmijao se i protrljao preplanulu ruku i duge prste preko crno-bijelog
materijala na prsima. „Pa, u tom slučaju, bolje da nazovem Saula.“2
Nasmijala sam se njegovoj izjavi, nabijem ti Beyoncé i njezinu gumenu
masku, i zbunjeno skrenula pogled prema tlu.
Stopala kao da mi krvare, toaletu kao da mi je netko nacrtao na tijelo i
počinjem se znojiti ispod ove glupe maske, no konačno je večer poprimila
zanimljivu notu.
„Želiš li da odemo na piće?“, upitao me Walt, na što sam vrlo revno
kimnula.
„Da, apsolutno.“
Ispružio je ruku kako bi mi pokazao da krenem prva. kad sam se sjetila
svoje male nezgodice s konobaricom te mogućnosti, pa znate, ulijevanja
otrova u piće.
„Hmm, što se toga tiče...“
„Što nije u redu?“
„Pa, nisam baš ostavila najbolji dojam na Karen prije i nisam baš sigurna
da će biti oduševljena pomišlju da me opet posluži.“
„Ona je zaposlenica hotela i to joj je posao.“
„Aha“, nasmijala sam se. „Pretpostavljam da nisi na Youtubeu vidio kako
se neki radnici osvećuju bezobraznim kupcima.“
Moj novi poznanik šutio je trenutak vjerojatno se prisjećajući nekog od
tih odvratnih snimaka, a zatim je promijenio mišljenje.
„U redu, pričekaj me ovdje. Donijet ću nam pića. Što voliš?“
„Tropska odmarališta, reprize serije U uredu, glazbeni sastav New Kids on
rhe Black, mačiće...“
„Piti? Kunem se da sam čula kako se glasno nasmijao ispod maske, ali
nisam bila ziher zbog snažnog treštanja zvučnika. „Što voliš piti!“
„A, to“, odgovorila sam mu uz osmijeh. „Chardonnay.“
Malo me zbunjuje što zbog maske ne vidim izraze lica novog partnera, ali
čini mi se da je Walter dorastao izazovu i ima smisla za humor. Odlučila sam
vjerovati da razumije moj humor.

2
Referenca na seriju Better Call Saul, spin-off serije Na putu prema dolje.
32
 Knjige.Club Books

„Izvrsno, odmah se vraćam.“

Prolazim uz parove na podiju dok se moj novi prijatelj probija do bara i
pomalo jezivo stojim iza Eda Sheerana i Miley Cyrus dok Walter od Karen
naručuje piće.
Gotovo da osjećam trenutak kad je izustio chardonnay jer su Karenine oči
kradomice počele kružiti prostorijom, pa sam se još više sagnula iza Miley i
ponovno provirila iza nje,
Karen se nevoljko nasmijala, uzela bocu s police iza sebe, natočila čašu
vina, a zatim prionula na pripremanje nekog kompliciranog koktela za Walta.
Dok je Walt završio na baru, mene su već leđa zaboljela od grbljenja, a i
Miley je već počela razmišljati da me posvoji.
Željela sam ga zafrkavati zbog toga, no očajna mala ptičica na mom
ramenu podsjetila me kako će mi to uvelike umanjiti mogućnost da nekoga
poljubim u ponoć, pa sam konačno pregrizla svoj sarkastičan jezik.
Nema mnogo gorih stvari od stajanja i promatranja kako svi oko tebe
nazdravljaju budućnosti s nekime koga vole dok ti veneš u ljubavnoj
oskudici.
Malo dramatiziram? Vjerojatno, no moja loša poslovna situacija
nepovoljno utječe na moje unutarnje osjećaje.
Walt mi pruža čašu koju vrlo zahvalno uzimam. ‘‘Hvala.“
„Nema na čemu.“
Podižem donji rub maske i guram čašu ispod kako bi dobrano srknula iz
čaše, a i Walt čini isto.
Kako sam odlučila ne biti sarkastična, shvatila sam da nemam što drugo
za reći pa sam se počela, koprcati i meškoljiti poput ribe kad je izvadite iz
vode. Nakon malo igranja s tkaninom naramenice na haljini, držanja ruke na
želucu i tapkanja po mramornom podu, svjetla u dvorani konačno se pale.
„Dame i gospodo“, rekao je bestjelesni glas preko zvučnika. „Krenite
prema prozorima i pronađite svoje partnere. Kugla na Times Squareu će se
spustiti za minutu.“
Gotovo pa očekujem da se Walt ispriča i krene tražiti supruga ili djevojku
ili nekoga trećeg, no on to ne čini nego umjesto toga galantno pruža svoju
ruku. „Hoćemo li Beyoncé?“
Oh, Walte. Svakako hoćemo.
S rukom ispod njegova lakta Walt me vodi preko dvorane prema
prozorima i čak nam uspijeva pronaći savršeno mjesto s neometanim
pogledom.
Oboje gledamo kroz prozor dok odbrojavanje počinje brojem trideset.

33
 Knjige.Club Books

Na Times Squareu ispod nas svjetla bljeskaju, a ekipa u dvorani postaje

nemirna. Oduševljeno odbrojavaju, ali sa svakim njihovim brojem ja sam sve.
nesigurnija.
Zabrinuta oko razloga zbog kojeg sam ovdje i što radim s likom kojeg
znam samo kao Walta te nesigurna zbog velikog intervjua s tvrtkom Turner
Properties.
Što ako podbacim?
Što ako sve to imam uložim u samostalan posao i nakon godina stresa i
starenja završim praznih ruku?
Toliko sam se udubila u misli da sam jedva zamijetila da je svjetina oko
mene počela glasnije odbrojavati od broja deset,
Velika buka odozdo probila se kroz prozore, ali nisam ni trznula.
Tek kad sam osjetila toplu, nježnu ruku kako mi klizi niz leđa i pritišće
me shvatila sam da je Walt podignuo donji dio maske i poseže za mojom.
Sekunde traju kao godine, a vesela buka ispuni prostoriju. Službeno smo
zakoračili u novu godinu, a Waltove usne su na mojima.
Polako i istraživački, golica me, kuša moje usne i gomila energiju u
brojnim leptirićima u mom želucu.
Poljubac je... fantastičan.
Nov je i nepoznat, ali zadovoljavajuće savršen.
Sve i mnogo više nego što sam ikad željela od ponoćnog poljupca sa
strancem.
Među nama se osjeća neka kemija - neki elektricitet ili energija ili neko
treće new age sranje - i moje se tijelo prirodno naginje prema njegovu.
Njegove velike ruke spuštaju se bočno niz moje tijelo i preko mojih kukova
sve dok nisu uhvatile svileni materijal preko moje guze, a ja nekontrolirano
blago zastenjem.
Osjećam se super uz njega i rako je dobrog okusa. Poput zagonetke i
uzbuđenja te obećanja seksa i grijeha.
Ruke mi klize njegovim širokim ramenima, a prsti mi istražuju čvrste i
napete mišiće njegova torza.
Vrijeme više ne postoji. Svi oko nas nestali su, a glazba koja je treštala iz
zvučnika posve je prestala. Ovaj zapanjujući dubok poljubac posve je preuzeo
sva moja osjetila sve dok u ušima čujem samo uzbuđene otkucaje svoga srca.
Usne nam se igraju, istražuju i ostavljaju me bez daha, pa kad se konačno
odmaknuo od mene, prekinuo naš trenutak i konačno nas prizemljio, u
plućima više nemam zraka za izdahnuti.

34
 Knjige.Club Books

Dok skupljam hrabrost da pozovem Walta u svoju sobu, umom mi prolaze

različite nesmotrene mogućnosti, a vagina mi bridi kao nikad dosad. Bila bi
to noć ako ničeg, onda divlje kemije i kvalitetnog skidanja paučine s mačkice.
I dok njegove ruke nježno drže moje prste, Walt se naginje unatrag i gleda
me, a ja jednostavno ne mogu prestati piljiti u vidljiv dio njegovih usta.
Bože, nije ni čudno što se tako jebeno dobro ljubi.
Usne su mu pune i okrugle i jednostavno... savršene.
Posve zaokupljena Waltom, oči mi prate liniju njegova jezika dok
sramežljivo izlazi van i liže si donju usnu, kao da želi još jednom okusiti naš
poljubac.
To me nevjerojatno napaljuje, a i moja vagina slaže se s time jer ta
napaljena mala kuja bridi i vlaži se već od same pomisli da provede noć s
njime.
„Hmmm... zanimljivo...“ šapnuo je i, iskreno, pomislila sam kao da je to
rekao samome sebi, a ne meni.
No, ne mogu biti posve sigurna.
Usto, zanimljivo'': Što to znači?
Pozitivno zanimljivo ili negativno? ‘Ti si nevjerojatno čudna osoba i ne
želim te više nikad poljubiti’ zanimljivo?
Nemam pojma, ali ovaj se puta ne mogu natjerati da pregrizem jezik.
„Što je zanimljivo?“
Nije mi odgovorio, nego mi je dobrih desetak sekundi pogledom tražio
oči.
Usto, rukom je pritisnuo moje prste dok mu je nešto iza mog ramena na
djelić sekunde zaokupilo pozornost. No ubrzo je ponovno vratio pogled na
moje oči.
I prije nego što sam stigla prisiliti ga da mi odgovori ili da mi kaže svoje
ime ili otkrije svoje lice iza maske, Walt se nagnuo bliže meni, a njegov topli
dah prošao je mekom kožom mog obraza. „Kad bismo bili negdje drugdje“,
šapnuo mi je, a njegove meke usne jedva da su dotakle moje uho. „Kad bismo
bili negdje drugdje na jebenom svijetu osim ovdje, sad bih te poljubio između
nogu.“
Jebote.
Trenutačno mi kralježnicom prolaze trnci i svaka stanica u mom tijelu
vrišti da napravi iznimku.
Možemo ići bilo gdje osim ovdje! vrišti mi vagina ispod haljine. Pričekaj
samo da uzme torbicu i idemo bilo kamo!
„Sretna ti Nova godina Beyoncé“, rekao mi je tonom koji govori da je
večer gotova.

35
 Knjige.Club Books

Trenutačno sve u meni umire i osjećam samo razočaranje.

Dio mene želi ga nagovoriti da razmisli, ali drugi dio mene, veći dio mene,
želi da ponajprije očuvam ponos.
I zato sam učinila jedino što sam u tom trenutku mogla, a to je progutati
neugodu i zadržati staloženost iza maske.
„Također, Walte“, šapnula sam mu.
Nakon još jednog pogleda u moje oči, pustio mi je prste i udaljio se
nestajući u gomili sretnih ljudi ostavivši me posve samu s tisuću pitanja na
umu.
Je li bolje da me poljubio i otišao ili da me nikad nije ni poljubio?

36
 Knjige.Club Books

Četvrto poglavlje

Trent

D rugi je siječnja, a ja već radim punom parom.

Nema odmora za grješnike i radoholičare, a uskoro moram otvoriti novi
hotel u New Orleansu i to u gotovo nemogućem roku.
Usto, navodno jutros imam i nenajavljen sastanak s ocem.
Dok mramornim hodnikom na 16. katu njujorškoga sjedišta tvrtke
Turner Properties hodam prema očevu uredu, u džepu sakoa osjetio sam
vibriranje pa sam izvadio mobitel da vidim poruku.

Cap: Je li ti poznato ime Sophia Moran

Podrugljivo sam se nasmijao i istodobno odmahnuo glavom. Caplin

Hawkins jedan mi je od najboljih, ali i najbesmislenijih prijatelja. Podižem
prste do zaslona mobitela i tipkam kratak odgovor.

Ja: To je bila Quinceova djevojka na faksu.

Cap: Quince je imao djevojku na faksu?

Ja: A... da. Bili su zajedno dvije godine.

Cap: Ah, jebem ti. Znao sam da mi to ime odnekud zvuči poznato.
Briješ da se Quince strogo drži Zavjeta fakultetske braće?

Vidim na zaslonu da mi Cap užurbano nešto piše i briše, pa sam mu hitro

odgovorio porukom prije nego što mi opet nešto pošalje.

37
 Knjige.Club Books

Ja: Pojedinosti koje si mi namjeravao otkriti zadrži za sebe. Ne želim

biti suučesnik u nekome tvom sranju.

Cap: Tko kaže da sam učinio nešto loše?

Glasno sam se nasmijao. I dole ulazim u predvorje očeva ureda, tipkam

posljednju poruku i vraćam mobitel u džep sakoa.

Ja: Sve što si ikad učinio u svome cijelom životu.

Helen, očeva asistentica, zaposleno nešto tipka na računalu, no čim je

podigla pogled sa zaslona, lice joj je obasjao iskren osmijeh.
„Javit ću mu da si stigao.“
„Hvala“, odgovorio sam joj i kimnuo dok sam pošao prema velikom
prozoru od poda do stropa s pogledom na grad koji se prostire na sve strane.
U New Yorku se osjeti zima, posebice jer na krovovima zgrada i ulicama
još ima malo snijega od prošlotjedne oluje. No hladnoća nikad ne uspori život
koji teče ovim gradom. Pločnici su prepuni ljudi, a ulice ispunjene žutim
taksijima i dostavljačkim kamionima koji klize cestama tijekom ranojutarnje
gužve.
Nakon nekog vremena odmaknuo sam se od prozora i udobno se zavalio
u jednu od fotelja nasuprot Helenina stola.
Na pomalo čudan način, sjediti ispred očeva ureda gotovo je isto kao da
sjedim u vlastitu dnevnom boravku. Na sivkastosivim zidovima nalaze se
slike poznatih osoba iz cijeloga svijeta, što je svojevrstan oltar svih
poznanstava koje je moj otac stekao kroz godine, a osjećaj u kožnatoj
fotelji podsjeća me na sve godine koje sam proveo u njima.
U životu sam više sati proveo u ovoj zgradi nego u kućama, a to mogu
zahvaliti očevoj ambicioznosti i želji za uspjehom.
Trent Turner Stariji čovjek je koji bi mogao biti oglas za američki san.
Obitelj mu nije bila siromašna, ali nisu bili ni dobrostojeći i zato su mu
njegova odlučnost, ustrajnost i želja za uspjehom omogućili da izgradi
višemilijardersko carstvo kakvo je tvrtka Turner Properties.
Tvrtka je utemeljena potkraj 1970-ih kad je otac u New Yorku otvorio
svoj prvi hotel. I to još boutique hotel. Svoj je put prema uspjehu, barem su
mi tako rekli, započeo s 200 000 dolara duga, drugom hipotekom na njegovu
i majčinu kuću te nevjerojatnom količinom stresa i neuspjeha.
Međutim, za deset je godina dug pretvorio u milijunsku dobit i deset
novih hotela diljem SAD-a.

38
 Knjige.Club Books

Usto, prema posljednjoj procjeni, tvrtka Turner Properties vrijedi dobrih

20 milijardi dolara, pa se može reći da otac i dalje ne posustaje.
No bez obzira na to koliko tvrtka bila velika ili ima zaposlenika, uvijek je
brinuo i bio otvoren za sve prijedloge i rado je i sam zaprljao ruke kad je
trebalo. Dok sam bio dijete, išao sam s njime kad god bi mi dopustio i moram
priznati da sam obišao mnoga mjesta.
On je uživao u mom društvu i pažnji, a ja sam ljubio tlo kojim je koračao.
Ukratko, ja sam ono što jesam vjerojatno zbog tih temelja našeg odnosa.
On je uspio bez ičije pomoći, što kao njegov sin i zaposlenik nikad neću moći
reći za sebe, no on je također čovjek koji me oblikovao u ono što jesam.
Dnevno radim mnogo sati, a i dok ne radim u uredu, većinu vremena
provodim planirajući i sanjareći o novim zamislima koje bili mogao provesti
u djelo kad sam u uredu.
No sav taj mukotrpan rad nije nizašto.
Nadam se da će se jednog dana u skorašnjoj budućnosti otac moći
umiroviti jer je u godinama kad većinu svojih dana i noći ne bi trebao
provoditi u prokletom uredu. Ne, sad bi trebao biti s mamom kod kuće,
provoditi vrijeme s njom, brinuti se o njoj i uživati u vremenu koje mu je
preostalo s njom.
Ali, doći do točke u kojoj će mi dovoljno vjerovati da upravljanje tvrtkom
Turner Properties prebaci na mene čini mi se poput Sizifova posla koji već
godinama pokušavam svladati.
Nikad se osobno nisam smatrao radoholičarom, no čuo sam nekoliko
puta da me prijatelji tako karakteriziraju.
Znam samo da se ne trebam pitati od koga sam naslijedio tu osobinu.
Osim što je radoholičar i posvećen poslu, moj je otac usto nevjerojatno
odan. Kad pronađe zaposlenika koji mu se svidi, pobrine se da taj zaposlenik
nikad ne poželi otići.
I to je glavni razlog zašto Helen, očevu asistenticu, znam još otkad sam
bio u pelenama.
Odsjaj njezine kose blješti na jarkom svjetlu dok dovršava brojne zadaće
iza štita svog radnog stola pozlaćenih nogu i obloženoga bijelim mramorom.
Helen je također radoholičarka, ima debelu kožu i vrlo je stroga u poslovanju
i poslovnim odnosima, pa se često pitam tko zapravo vodi tvrtku - ona ili otac.
„Spreman je za tebe“, rekla je dodirnuvši uho uz kimanje glave, no
oklijevam.
Obraća li se meni?
Nekome drugom?

39
 Knjige.Club Books

Bože, jebeno me iritira ta Bluetooth tehnologija jer nikad ne znam

obraćaju li se ljudi meni ili osobi u uhu.
„Trente“, rekla je, ali i dalje nisam siguran obraća li se meni.
Otac se zove Trent i od trenutka kad smo započeli zajedno raditi, bilo je
nekoliko prilika kad nismo bili načisto na kojega se Trenta odnosi.
Pucnula je prstima i pokazala na mene da jasnije ne može biti, pa se
osjećam kao budala što nisam ranije reagirao. “Ulazi klinjo.“
Samo me Helen i mama mogu zvati klinjo bez straha da ću totalno
popizditi. S 33 godine za sobom ne može se reći da sam star i sijed, ali nakon
već deset godina u hotelskom biznisu, ne može se reći baš da sam nov u tim
vodama. Svaki put kad netko sugerira suprotno, lagano mi proključa krv.
Samouvjereno i hitro koračam prema uredu i zatvaram vrata iza sebe uz
lagano škljocanje brave.
Otac pregledava neki izvještaj i zapasuje košulju u hlače. Oduvijek je bio
nemaran u odijevanju, ali nikad nije dozvolio ikome da to zamijeti, čak ni
meni.
„Odjeni se lijepo i tako ćeš se i osjećati“, običavao je otac govoriti. Ja sam
očito predoslovce shvatio te njegove riječi jer moje crno odijelo jedno je od
dvadeset istih u mome glavnom ormaru u mojoj mansardi u donjem dijelu
Manhattana, a, usto, nikad u životu nisam nosio japanke.
‘‘Sjedni“, zapovjedio mi je otac, pa sam to i učinio. Radije bih stajao jer ne
znam pravi razlog sastanka, a i mnogo bolje razmišljam dok stojim, no u
ovom trenu nemam druge mogućnosti nego sjesti.
Očeva opsesivna potreba da sve kontrolira najveći mi je adut u svakom
razgovoru ili sastanku nas dvojice.
I baš mi to pokušava i sam reći dok zaobilazi stol i naslanja se na masivno
drvo tako da moram podignuti glavu da ga vidim. Sivkastoplave oči
svjetlucaju mu iza naočala te ističu srebrne vlasi u crnoj kosi. Ne sličimo
previše, osim stasa imamo tanke kukove i široka ramena jer što se tiče ostalih
tjelesnih obilježja, mnogo sam ih više naslijedio od majke.
„Kako napreduju radovi?’ upitao me bez ikakva uvoda i, iskreno, ovaj mi
put odgovara što je preskočio standardna sranja.
„Dobro. George se ulijeni ako ga stalno ne tjeraš, ali zasad se držimo
rokova.“
„Trebao bi biti u New Orleansu“, izjavio je pomalo ljutito. Činjenica da još
živini i radim u New Yorku te putujem u Nerv Orleans samo kad je to uistinu
potrebno velik je kamen spoticanja među nama. Otac jebeno dobro zna zašto
sam ostao, ali njemu to nije važno, jer ako ne živim po njegovim pravilima,
onda griješim.
„Znam, ali bit ću tamo do kraja tjedna.“
40
 Knjige.Club Books

„Trebao si otići tamo prije dva mjeseca.“

Njegova me bešćutnost pomalo uzrujala. Svaki put kad mi počne govoriti
o tome, sve sam više uvjeren da nismo čak ni u rodu. Posve mi je neshvatljivo
zašto on ne razumije razlog zašto sam ostao. Da, njegova je supruga, ali ona
je i moja majka i bolesna je.
„Majka...“
„Bi razumjela. Dovoljno smo dugo u braku da zna kad je posao na prvome
mjestu.“
I to je najbolji primjer koliko njegova ustrajnost i stroga radna etika mogu
premašiti granice razumnoga.
Jedva sam se uspio suspregnuti da ne osporim to njegovo sjebano
razmišljanje, no samo sam duboko udahnuo i ustao iz fotelje. Zaobišao sam
je i stao iza nje te se naglašeno naslonio na kožnati naslon.
Dojadilo mi je ležati na tlu i lizati rane dok me on gazi. Želi li da se ovaj
sastanak nastavi, barem ćemo biti u ravnopravnom položaju.
„Što trebaš?“ upitao sam ga nadajući se da ću ubrzati ovaj bolan proces.
„Samo sam te želio obavijestiti da ću danas dovršiti kadroviranje osoblja
za New Orleans.“
On će dovršiti kadroviranje osoblja za hotel kojim ja upravljam.
Jebote život.
Obrve su mi se spojile, a napetost mi je izravnala leđa. Ovo je prvi put da
čujem da je on uključen u kadroviranje osoblja za moj hotel te je, navodno,
pri kraju s odabirom.
„Mislio sam da ću ja voditi razgovore za posao.“
Otac je odmahnuo glavom, no nije se ispričao. Nema veze kakav je plan,
tako sada stoje stvari. Kraj razgovora. „Krivo si mislio.“
„Oče...“
„Osoblje je važno i to si trebao dosad shvatiti Trente.“
Čeljust me zaboljela koliko sam snažno stegnuo zubima nastojeći se
spriječiti da izjavim nešto što ću zažaliti. „Shvaćam to.“
„Tvoja prijašnja postignuća govore mi suprotno.“
Poriv da mu uzvratim na te otrovne strelice i sranja tako je snažan da ga
mogu okusiti. U iskušenju sam da mu kažem o ženi iz teretane od neki dan.
Onoj koja je rekla da su njegov ponos i radost ružni. Bila je zgodna, čak i ispod
njezine vrećaste kratke majice s natpisom Metallica, ali i bezobrazna kao sto
đavola. Usto, njezino mišljenje o manhattanskom hotelu Vanderturn bilo je
nepodnošljivo loše.

41
 Knjige.Club Books

No sama pomisao na nju previše me srdi i ponavljanje njezinih riječi ocu

rezultiralo bi razočaranjem. Kritike proizišle iz njezinih lijepih, ali poganih
usta bile su poput šamara u lice.
A moja prijašnja postignuća? Doista? Jedino postignuće koje sam izgradio
jest snažna radna etika i neumoljiva potreba da dovršim započet posao.
„Mislim da si zaboravio što sam učinio u Tokiju. Ili Parizu.“
„To su bili mali projekti, Trente“, ljutito mi je odgovorio kao da su vrijeme
i trud koje sam uložio u njih bili uzalud.
„Riječ je vrlo uspješnim restoranima s pet zvjezdica.“
„Da, ali riječ je o restoranima unutar hotela, ne cijelom hotelu“, ponovno
mi je ljutito uzvratio uz samodopadan osmijeh na licu. „A i nema smisla
napominjati da nemaju nikakve veze sa stvarnim hotelom na kojem radiš.
Onom čija izgradnja i otvaranje već kasne dva mjeseca.“
Jebemti, njemu nikad ništa nije dovoljno dobro.
Nakon 33 godine čovjek bi pomislio da sam se priviknuo na njegove
cinične i zajedljive primjedbe, ali očito nisam.
Trent Turner Stariji jedan je od najvoljenijih osoba u hotelskom
poslovanju. Široka i iskrena osmijeha, zaposlenika i osoblja cijenjenih u
branši i dovoljno inteligentan da čvrsto stoji na tlu unatoč rastu poslovanja i
bogatstvu.
On je „najbolji“ sve dok niste njegov sin.
Pokušavao sam se izvući iz hladovine njegove sjene dobar dio posljednjih
pet godina, no svaki put kad pomislim da sam blizu tome, on se ustane i
pomakne.
Lud sam od potrebe da mu kažem što mislim o tim njegovim
dominantnim sranjima, ali ako postoji išta što mrzim na svijetu, to je drsko
odgovaranje. I zato sam odlučio stoički primiti njegova propovijedanja i
nositi se s njima. Nema koristi da se sad zakvačim s njime jer sam vrlo blizu
toga da se udaljim dovoljno da obavim nešto bez njega, da izgradim vlastiti
ugled i ne želim da me moja nestrpljivost sad unazadi nekoliko koraka.
„Znači, danas ćeš završiti s razgovorima za posao.“
„Da“, odgovorio je. „Održat ćemo sastanak kad dovršimo zapošljavanja i
onda će to biti tvoj projekt.“
Moj projekt s osobljem koje je on odabrao.
„Odlično“
Namrštio je usne i odmahnuo glavom prije nego što je protrljao tvrdu
kožu između obrva i sjeo u fotelju. Nastojeći da ostanem uljudan, malo sam
pretjerao sa svojim sažetim odgovorima.

42
 Knjige.Club Books

„Nemaš ti pojma, Trente nastavio je otac kritički, što je potrebno za

vođenje višemilijarderske tvrtke poput ove,“
Stisnuo sam šake u džepu i pripremio se za pametovanje koje neizbježno
slijedi. Neće biti prvi put i imam dojam da će i na samrti pronaći dovoljno
snage da mi još jednom popuje o životu i poslu.
„To je mnogo više od prisiljavanja i mišljenja da samo ti znaš što je
najbolje. Ne, tu je riječ o suradnji i poniznosti, slušanje i učenje umjesto
naređivanja. Katkad nisi jedini stručnjak i to moraš moći prihvatiti.“
Nasmijao sam se u sebi. Sluša li on sebe ikad? Možda bi i sam tu i tamo
trebao pokušati poslušati svoj savjet.
„Želim samo da si okružen najboljim ljudima u hotelskom poslovanju.
Stručnjacima na svojim područjima.“
Te njegove zajedljive izjave zabijaju mi se izravno u srce i ne mogu se
suzdržati da mu ne uputim podrugljivo pitanje. „Što misliš, koga sam ja mislio
zaposliti?“
Zakolutao je očima. „Siguran sam da bi zaposlio ljude koji se čine
stručnima, no katkad nakićen životopis i uglađeni odgovori nisu dovoljni,
Trente. Meni su trebale godine da to shvatim.“
„Zahvaljujući iskustvu“, istaknuo sam. „A ako mi nikad ne dopustiš da
posve preuzmem uzde upravljanja, kako si zamislio da ću ikad ista naučiti?“
Usiljeno se nasmijao. „Tako što ćeš promatrati. Želiš li naučiti metodom
pokušaja i pogrešaka, onda to čini s vlastitim novcem.“
I to je sukus svih naših razmirica. Trent Turner Stariji misli da
jednostavno nije moguće da itko osim njega uloži toliko truda i brige u
poslove koje je on izgradio. Smatra da ću ja preuzeti carstvo koje je on
izgradio i protratiti ga svojim nemarom, lijenošću i pravom koje polažem na
to.
Međutim, ja sam sušta suprotnost.
Ništa mi u životu ne znači više od poslovanja koje je on samostalno
izgradio vlastitim trudom i, unatoč našim neslaganjima, nitko ga ne poštuje
više od mene.
I zato u njegovo carstvo ulažem znoj, suze, krv i sve svoje vrijeme.
Nakon svega izrečenog, jedino što mi je preostalo jest kimnuti, jer nisam
siguran mogu li reagirati ikako drukčije.
„Javit ću ti kad ćeš se moći naći s novim osobljem.“
Fan-jebeno-tastično.
„Imaš devet mjeseci, Trente“, rekao mi je na kraju. „Devet, Nemoj
zajebati.“

43
 Knjige.Club Books

Peto poglavlje

Greer

U grlu mi se nakuplja bljuvotina dok u velikoj kožnatoj fotelji u čekaonici

ispred ureda gospodina Turnera torbicu pomičem s jedne strane na
drugu i natrag.
Helen, njegova asistentica neljubazno mi se nasmijala i znam da je
zamijetila da se meškoljim u fotelji.
Izvrsno.
Uspravila sam leđa u fotelji i poravnala elegantnu haljinu preko koljena.
Helen je gurnula neki slatkiš u naboranoj plastičnoj foliji prema rubu svog
stola, a zatim okrenula leđa svom računalu.
Očito da je Helen nečija majka jer takvu brigu i suosjećanje iskazuju samo
majke, a takvo mi je što nedostajalo dok sam bila klinka.
Nemojte me shvatiti pogrešno, moj brat i djed dali su sve od sebe, no
netko s penisom jednostavno ne može imati majčinske nagone.
Zahvalna, ustajem iz fotelje i idem po slatkiš htjela ga ili ne. Želudac mi
još važe tu odluku, no svakako je ispravno prihvatiti tu lijepu gestu.
Kad sam se vratila u fotelju, pogledala sadržaj i plavo-bijelu foliju,
shvaćam da je Helen doista mislila o svemu.
Bombon od metvice ublažuje mučninu.
Ubacujem bombon u usta i sišem ga sve dok ne nestane i pomalo se
osjećam bolje.
Helen mahnito tipka po tipkovnici a da ne gleda zaslon računala i očito
prepisuje nešto za gospodina Tumora, a zatim se odjednom zaustavlja.
Prstom dodiruje Bluetooth slušalicu u svom uhu. „Da, gospodine
Turner?“
Uslijedila je kratka stanka.
„Naravno, poslat ću je unutra.“

44
 Knjige.Club Books

Uzimam torbicu i popis svojih radova i ustajem dok mi Helen prstima

pokazuje da dođem, pohranjuje dokument na računalu te zaobilazi stol kako
bi mi otvorila vrata ureda g. Turnera.
Ova je žena jebeno učinkovita. Nadam se da mogu ispuniti standarde koje
je postavila.
Trent Turner zgodan je stariji čovjek koji je počeo sijedjeti. Njegove
sljepoočnice i linija kose više su sivi nego sijedi, a naočale sa žičanim okvirom
stoje mu na kraju nosa.
Helen kuca na zamagljeno staklo vrata kako bi najavila moj dolazak i
Trent podiže pogled, baca naočale na površinu masivnoga radnog stola, a
zatim ga zaobilazi kako bi me pozdravio.
„Drago mi je što sam vas upoznala g. Turner“, rekla sam dok smo se
rukovali.
Stisak mu je čvrst, što cijenim kod muškarca, a drugom mi je rukom
pokazao da sjednem. „Također, Greer. I molim vas, zovite me Trent.“
Nervozno sam se nasmiješila, smjestila u mekanu kožnatu fotelju ispred
njegova stola, a zatim pomaknula uvojak kose iza tiha. Koljeno mi se počelo
blago tresti - što, nasreću, Trent nije vidio - pa sam spustila ruku na njega da
ga malo smirim.
„U redu. Trente.“ Izgovorila sam mu ime samo da budem sigurna da ga
mogu izgovoriti a da ne padnem ničice na koljena i počnem moliti za posao.
Gotovo da sam i pokleknula, ali uspjela sam se nekako pribrati. „Doista
cijenim što ste pronašli vremena u prenatrpanom rasporedu da se
sastanete sa mnom.“
Rukom je nehajno odmahnuo i sjeo u veliku uredsku fotelju s druge
strane prostranoga stola od mahagonija. Radni stol mu je golem i masivan i
ne bih se čudila da usred stola ima gnijezdo kolibrija za koje ni ne zna. „Molim
vas. Treba mi vrhunski dizajner i preporučili su mi vas.“
Doista? Preporučio tko? Clarise Beaumont me ne mrzi ili tako što, ali nije
ni osoba koja bi ikoga preporučila. Osim nje, jedina osoba za koju sam radila
je moj djed, a ako me on preporučuje iz groba, onda me sve ovo pomalo straši.
Blagim osmijehom nastojim oprezno prikriti zbunjenost, no Trent je
preoštrouman i preiskusan da bi mu promakli sićušni tragovi.
„Razgovarao sam s nekoliko vaših klijenata.“
„Mojih...“ izgovaram dok gutam litre sline. „Razgovarali ste s mojim
klijentima.“
Trent se nacerio iz svoje fotelje moći. Očito je da nije postao ono što jest
u hotelskom poslovanju tako što je igrao po pravilima i ja se zasigurno nisam
uvalila u probleme u kojima jesam jer sam očekivala neočekivano. Nas smo
dvoje jebeno dobar par, a on je vrag koji povlači sve konce.
45
 Knjige.Club Books

Meni osobno vrlo su važni svi moji klijenti i odnos s njima. Dosad sam
dizajnirala savršene domove za novovjenčane parove koji su tek započinjali
suživot, preuređivala sam nekoliko staračkih domova i hospicija te
obnavljala domove nakon pustošenja uragana Katrina. Moja dizajnerska
stručnost čak mi je omogućila da malenu galeriju u Umjetničkoj četvrti New
Orleansa pretvorim u uspješan biznis koji sad privlači neke od
najpopularnijih američkih umjetnika. Međutim, nikad dosad nisam radila
ništa što je veličinom slično hotelu i strahujem da će me ograničenja moga
prethodnog iskustva koštati ovoga posla.
Što Trenta Turnera, jednog od najbogatijih Amerikanaca, briga za neki
tamo starački dom? Ili kako sam ja redizajnirala kuhinju tamo neke
kućanice?
„Oduvijek sam prezirao preporuke poslodavaca i suradnika te
industrijskih stručnjaka jer oni će ti reći samo ono što izravno njima koristi.
Bila si dobra, loše si to odradila, štogod. Njihova se mišljenja temelje na
njihovim potrebama i željama, a ne tvojih klijenata. A ja želim biti klijent, a
ne zaposlenik.“
„Ja...“ Namrštila sam se i položila ruku na njegov stol i vrškom prsta
prebrisala neku mrlju prije nego što sam nešto shvatila. Trent mi ne prodaje
sranja i ja bih trebala učiniti isto. Ili ću spasiti sve što sam stvorila i željela ili
ću se ugasiti poput novogodišnje prskalice.
Idi do kraja ili idi kući.
„Biste li mi mogli pojasniti kako razlikujete to dvoje? Moji klijenti meni
jesu moji poslodavci jer radim za njih i njihove ciljeve. Moja stručnost
potrebna je samo u onim područjima za koja oni nemaju vremena da se njima
bave.“
Nasmijao se i prvi put otkad je ovaj intervju dogovoren, tijelo mi je
ispunio optimizam.
„Znao sam da ćete mi se svidjeti.“
„Jeste?“ zabezeknuto sam upitala. Malo njih se rodilo kojima sam se
svidjela na prvu. Priprosta sam i neumjesna i ne može se reći da se držim
ustaljenih društvenih normi.
„Vidio sam vaše ogledne radove, a vaši su klijenti hvalili vašu radnu etiku
i dizajne“, odgovorio mi je. „Vidim da vi svijet vidite kao vrlo malo ljudi, što
znači da vam glava nije u oblacima. Moj sin vodi projekt u New Orleansu i
potreban mu je netko poput vas među njegovim osobljem.“
„Dobila sam posao?“ šokirano sam izustila premda sam se pokušala
kontrolirati. Koliko god da sam računala na ovaj posao - i sanjala o njemu -
nikad nisam doista vjerovala da ću ga i dobiti.

46
 Knjige.Club Books

Dizajnirati neworleanski hotel Vanderturn velika je stvar, mnogo veća od

Greer Hudson i posve novi poslovni pothvat za Tvrtku Hudson Designs.
„Da, ali znajte da vam neće biti lako jer već pomalo kasnimo i veselim se
vidjeti što ćete nam dizajnirati tamo dolje.“
Poskočila sam iz fotelje i ponovno ispružila ruku. Jednostavno sam
preuzbuđena da to ne učinim. Ovo je to. Trenutak koji više nikad neću
doživjeti bez obzira na to što profesionalno načinila nakon ovog hotela.
Ovo je prijelomnica koju nikad neću zaboraviti.
Nasreću, sa smiješkom je primio moju prerevno ispruženu ruku.
„Nećete zažaliti ovu odluku“, govorim mu dok se rukujemo.
Nasmijao se i rekao: „Nadam se, draga, da neću. Zašto ne iziđete i
ponovno odete do moje pomoćnice? Spremit će vam šalicu vrućeg čaja dok ja
okupim ostatak neworleanske ekipe i predstavim vas.“
Prezirem vrući čaj, no ipak kimam. Sad bih, ako to Trent Turner poželi,
popila i vodu iz muškog zahoda.
Upravo mi je ponudio priliku. Drugu priliku da pretvorim svoj san u
stvarnost te mogućnost da ta stvarnost bude bolja nego što sam ikad
zamišljala.
Ovo nije posao kakav većina dizajnera ima u svojim poslovnim
portfeljima te sasvim sigurno ne posao koji ih dopadne u 33. godini.
Međutim, bez obzira koliko sarkastična i cinična bila glede svega ostalog,
trostruko sam veličanstvenija što se tiče očekivanja za moj posao.
Uložit ću sve, ali baš sve i više, u ovaj posao, a kad završim, za moje će se
ime znati oko Meksičkog zaljeva.
Sad još trebam pridobiti i ostatak ekipe.

47
 Knjige.Club Books

Šesto poglavlje

Trent

L ica Quincyja Blacka i Caplina Hawkinsa ispunila su svaka svoju stranu na

mome velikom 27-inčnom računalnom zaslonu, a zahvaljujući širini
zaslona, glave su im gotovo iste veličine kao i u stvarnosti. Samo što
u stvarnom životu nikad ne sjedimo tako blizu jedan drugom.
„Emory ima prijateljicu. Znam da ne voliš da ti namještamo ženske, no
kako je tehnički još nisam upoznao, onda to zapravo i nije namještanje’’,
rekao mi je Quincy, moj dugogodišnji prijatelj i hotelski dobavljač. I baš kao i
uvijek, lice mu je ispunio golem, iskren osmijeh.
I vjerujte, ne pretjerujem, ali Quince je tip koji nikad ne dopušta da ga
nešto obeshrabri, čak i u najgorim životnim situacijama. On je pozitivna sila
i izvor stalne pozitivnosti za osobu poput mene koja katkad zaboravi da čaša
može biti i polupuna. Kunem se, nekad imam osjećaj da se znamo oduvijek.
„Kako je moguće da je tehnički nisi upoznao? Ili si je upoznao ili nisi, zar
ne?“
„Upoznao sam je na maskenbalu. Bila je odjevena kao...“
„Ne, ne, Quince“, ubacio se Caplin Hawkins koji je valjda prvi put tijekom
konferencijskog videopoziva doista obraćao pozornost. „Turn izlazi samo s
pomalo intelektualno zakinutim djevojkama. Zar si zaboravio?“ upitao je
Quincea i zaštitnički mi se usiljeno nasmijao. „Usto, imam dosta iskustva s
izrazom tehnički. Moja prva srednjoškolska djevojka tehnički je bila djevica,
no zapravo to baš i nije bila, kužiš?“
U redu, sad je i službeno. Ono što je nekoć bio konferencijski videopoziv
sa svojim dobavljačem i odvjetnikom glede robnih obveza za kupaoničke
proizvode kojima namjeravamo opremiti sve naše hotele pretvorilo se u
mušku djetinjastu sapunicu. Što me, da ne lažemo, ni ne čudi. Nas smo
se trojica počeli družiti negdje 1990-ih i tada su njih dvojica odlučili da se
trebam zvati drukčije od oca, pa nadimak Turn pripisujem srednjoškolskoj
kreativnosti. Da, sva smo trojica pohađala privatne škole na Upper East
Sideu, no to ne znači da smo bili išta zreliji od ostalih vršnjaka.

48
 Knjige.Club Books

Istini za volju, ni sad nismo mnogo zreliji jer, izuzmemo li naše karijere,
u duši smo i dalje velika djeca,
„Što točno znači pomalo intelektualno zakinutim?“ upitao sam ga
istodobno trljajući srednji prst o bradu.
„Dosadno uglavnom, povremeno strastveno, nerijetko zgodno, ali
zanimljivo koliko i prijenos zasjedanja parlamenta.“
„Nisu baš sve bile tako dosadne“, stao je u moju obranu Quince, budalaš
velikog srca.
„Nijedna nije bila dobra“, podrugljivo mu je odgovorio Cap.
Vjerojatno bih se naljutio na Capovu izjavu da nije posve imao pravo.
Izlazio sam s brojnim ženama, no sve su to bile površne veze.
Cathy Hounds voljela je moj obiteljski novac, Tina Gabriel moj kurac, a
zatim i obiteljski novac, a Sadie Billings je samo željela da dospije u trač
rubrike u časopisima. Svima njima bio sam sredstvo koje opravdava cilj, ali,
ako ćemo baš iskreno, ni one meni nisu bile ništa drugo. Štoviše, više se
ne sjećam koja je imala bezličnu osobnost, a koja više posjeta estetskom
kirurgu nego zubi, ali zapravo me i zaboli dupe za njih.
Nijedna nije bila vrijednija osrednje ševe, a ovih dana nemam vremena
čak ni za to.
A što je s onom zanimljivom ženom sa zabave neku večer? bocnuo me um,
no čim su se pojavile te misli, odmah sam ih zatomio.
„Što te briga? Baš se i ne ubijaš tražeći srodnu dušu“, suprotstavio sam se
Capu. „Ti spavaš s bilo kojom koja zamjauče u tvom smjeru.“
Vjerujte, da Caplin kojim slučajem ima vaginu, bila bi širine tunela. Frajer
uopće nema nikakve standarde glede tjelesnog kontakta sa ženama, a ništa
im ne naplaćuje.
Međutim, mislim da bi im naplaćivao kad bi bio siguran da ga zbog toga
neće izbaciti iz Odvjetničke komore.
No i njega znam od pamtivijeka, baš kao i Quincea. Nas smo trojica većinu
naših razvojnih godina proveli zajedno, zajebavajući se i kritizirajući jedni
druge.
Kako sam jedinac, njih su mi dvojica braća koju nikad nisam imao i bez
njih bi mi život bio posve isprazan.
„Da, ali meni to odgovara i to vrlo dobro.“
A meni ne?“
Gad od Capa mi se nasmijao izravno u lice. „Turn, ti si bolno monogaman.
A kad već insistiraš na tome da ševiš samo jednu ženu, moja je zadaća da se
pobrinem da ona bude dobra, savitljiva i gipka. Pravi užitak za tvoje društvo.“

49
 Knjige.Club Books

„Znači, prema tvom opisu trebao bih izlaziti s gimnastičarkom ili

savitljivom slamčicom“, odgovorio sam mu cereći se, a Quince se nasmijao.
No Cap ne odustaje od svoje besmislene i izmišljene poante. „Oboje mi se
čini boljim izborom od uobičajenog.“
„Samo da razjasnimo stvari...“ načinio sam stanku, podignuo spajalicu za
papir sa stola, „Savitljiva je. Dovraga, čak i svjetluca. Bih li i ovo trebao ševiti?“
Cap se nacerio. „Bolje išta nego ništa, Turn.“
„Majke mi, ti si totalno poludio, znaš?“
„Možda i jesam, ali...“ njegov je cerek postao još širi, „moj kurac je sretan
i zabavlja se svaki jebeni dan u tjednu.“
„Tvoj je kurac jedan loš spoj daleko od neke spolne bolesti od koje će
pocrniti i otpasti.“
„Bla, bla“, odgovorio je uz slijeganje ramena. „Barem će otpasti sa
smiješkom na licu.“
Quince je uzdahnuo i dodao: „Bilo bi super kad bismo obavili jedan
razgovor u kojem ne raspravljamo o tvom kurcu kao o stvarnoj osobi.“
„A, ne brini Quince“, odgovorio mu je Cap. „Siguran sam da je tvoj kurac
prilično ljubazan lik. Pomalo dosadan, apsolutno predvidljiv, ali unutar te
ljušture jedva prosječne duljine čuči pravo zlato.
„Jedva prosječne duljine?“ odgovorio mu je Quince uz podsmijeh. „Ti...“
„Alo, imam ideju“, ubacio sam se prije nego što počnu vaditi ravnala i
mjeriti si pimpeke. „Kako bi bilo da mi netko od vas dvojice odgovori bismo
li trebali potpisati ugovor s tvrtkom Essence Skin Care? Dovraga, ako se
Capov kurac razumije u pravna pitanja, onda neka sudjeluje.“
„Ništa ne brini dragi“, namignuo mi je Cap. ‘“Imam nekoliko prijedloga za
ugovore koje ću ti odmah poslati, no sve su to sitnice.“
Pogledao sam prema Quinceu koji se smijao.
„U izvještaju o istraživanju proizvoda nema ničega spornog vezanog uz
pravnu odgovornost.“
„Izvrsno.“ Sva trojica smo istodobno utihnuli i jednostavno sam morao
nastaviti prethodni djetinjasti razgovor. „Hej, Quince, pogodi koga je Cap sreo
neki dan?“
Dovraga, pokvaren sam kao i njih dvojica.
Čim sam izustio to pitanje, Cap me zabezeknuto pogledao, a Quince je
nagnuo glavu o stranu.
„Koga si sreo Cap?“
„Sreo je Sophiju Moran“, drage sam mu volje podastro tu informaciju na
srebrnom pladnju.
„Ne seri?“ odgovorio je Quince. „Kako je ona?'
50
 Knjige.Club Books

„Uh... dobro“, odgovorio je Cap i nakašljao se. Dobro je, baš dobro.“
Dobro je ? Da, ova ti je dobra Cap.
Morao sam se ugristi za usnu da se sudržim od smijeha. Jebem ti, bio bi
grijeh sad stati pa nastavljam. „O čemu ste razgovarali vas dvoje?“
„Pa...“ odgovora Cap uz stanku i upućuje mi još jedan zabezeknut pogled,
a zatim se okreće prema Quinceu. „Nismo stigli previše pričati..“
Shvaćanje za...
5
4
3
2
1
„Jebeš me?“ ljutito ga je upitao Quince pošto je shvatio Capove pasivne
migove. „Spavao si s mojom bivšom?“
„Stari“, odgovara mu veliki gad dok istodobno podiže obje ruke u zrak.
„Kunem ti se da nismo uopće spavali“
Quince je pogledao najprije mene, zatim Capa, a zatim mu je iz grla izišao
iritirani smiješak. „Baš si seronja, znaš?“
„Nažalost, znam“, odgovorio mu je Cap uz kimanje glavom, a zatim ga je
molećivo pogledao i nastavio: „Iskreno, Quince, nisam znao. Mislim, bila mi
je poznata kao i njezino ime, ali nisam imao pojma da ti je bivša.“
„Mislim da ti kurac polako izjeda moždane stanice“, odgovorio mu je
Quince na što sam se ja nasmijao.
„Da, mislim da je to lako moguće i sve objašnjava.“
Cap je samo slegnuo ramenima. „Moram priznati da nemam baš neku
kontrolu nad njime.“
„Trent“, pozvao me otac nakon što je bez prethodnog kucanja provirio u
moj ured. „Želio bih da upoznaš nekoga.“
„Moram gibati“, odgovaram im i prekidam videopoziv a da Quinceu i
Capu nisam dao vremena da odgovore.
Međutim, obojica me poznaju dovoljno dugo da znaju za napet i buran
odnos između mene i oca. Znaju da zna biti zahtjevan i želi sve kontrolirati te
da se ja većinu vremena trudim održavati jebeni mir među nama. Usto,
također znaju da ne bih imao nikakvih problema sakriti tijelo jednog od njih
dvojice ako me odluče zajebavati oko mog odnosa s ocem.
Otac bez odgovora izlazi iz mog ureda očekujući da ću ga pratiti.
Što, naravno, i činim.
Zbog mira u kući uvijek radim ono što očekuje od mene.

51
 Knjige.Club Books

Odgurujem se u uredskoj fotelji, uzimam sako s vješalice iza mog stola i

polazim prema vratima.
Volio bih da mi je dao koju minutu da se pripremim na upoznavanje
skupine ljudi s kojima ću provoditi sve svoje dane, a s većinom i duge noći
idućih devet mjeseci, no Trent Turner Stariji ne čeka nikoga, a kamoli svoga
sina.
Stisnute čeljusti i nabrijan, brzo koračam kroz hodnik prema dvorani za
sastanke i sudaram se sa ženom koja izlazi iz sobe za odmor.
„Au“, ljutito je uzviknula i zastenjala dok sam joj stao na prste.
Sranje.
Odmah je primam za struk kako ne bi pala. „Oprostite, jeste li u redu?“
Podigla je kosu prema gore i od lica, a na licu je imala spreman osmijeh i
oprost, ali tada me pogledala u oči.
„Ti“, procijedila je kroz zube.
I ja sam istodobno procijedio Ti kroz stisnutu čeljust.
To je ona. Žena iz teretane. Pametnjakovićka u kratkoj majici s natpisom
Metallica koja prezire očev najomiljeniji hotel. Razmišljao sam o tome kako
je bezobrazno govorila o temeljima našeg obiteljskog posla još od trenutka
kad je izišla iz teretane, a usto me, kako izgleda, i dalje iritira njezina pojava.
A da ne spominjem da nije čak ni obrisala opremu na kojoj se pretvarala
da vježba pa sam posljednjih 20 minuta tjelovježbe proveo udišući jebeno
slatkasti miris njezina parfema.
Mislim, bio je pozitivno slatkast. Štoviše, mekan i zavodljivo slatkast.
Ali zajebi to, trebala se pridržavati pravila teretane.
„Što, dovraga, radiš ovdje?“ istodobno smo upitali jedno drugo.
„Ja sam prva pitala“, bezobrazno je rekla i smjestila svoje prste s crvenim
noktima na svoje suknjom prekrivene kukove.
„Mislim da nisi“, posprdno sam joj odgovorio.
Pogled njenih dojmljivih plavih očiju postao je hladan, a meni se odmah
podignuo tlak. Baš danas, na početku sljedeće faze moje karijere, opet sam
naletio na nju. Jebote, ovo je posljednje što mi sad treba.
„Što ti radiš ovdje?“ zapovjednički sam upitao. „U mojoj tvrtki.“
„U tvojoj tvrtki?“ kreštavo mi je odgovorila dok se njezin kovrčavi smeđi
pramen zanjihao pošto joj se gornji dio tijela počeo uznemireno tresti. „Ja
radim ovdje.“
Srce mi se još ubrzalo, a vid mi se usredotočio na njezine jebene riječi.
„Ti... ti radiš ovdje?“
„Ah, dobro“, izjavio je moj otac koji se pojavio niotkuda. Izgleda da su
razina iznenađenja i prijezir prema toj bezobraznoj ženi iz teretane bili
52
 Knjige.Club Books

dovoljni da budem posve nesvjestan očeva dolaska niz hodnik do nas. „Nadao
sam se da će mi se pružiti prilika da vas upoznam prije nego što
upoznate ostatak ekipe.“
Osmijeh joj sjaji kao sunce, a meni su niz kralježnicu počele teći kapi
znoja.
„Greer, ovo je moj sin Trent. Trente, ovo je Greer Hudson. Ona je zadužena
za dizajn u New Orleansu.“
Zadužena za dizajn u New Orleansu? U mome hotelu?
Sigurno me zajebavaš.
„Trente“, izjavila je podrugljivo.
„Greer“, zarežao sam nastojeći zapamtiti ime tog neprijateljskog lica.
To je bio okršaj dostojan starih vestern filmova i gotovo da čujem zveket
naših mamuza dok se udaljavamo jedno od drugog.
Točno u podne i tko brže izvuče pištolj, pobjednik je.
Jebem ti, kad bi barem uredska politika bila tako jednostavna.
Svjestan da me otac promatra, nevoljko pružam ruku. Greer grubo uzima
moju ruku i zabija mi nokat u poleđinu dlana. Gotovo sam siguran da mi je
htjela oguliti gornji sloj pousmine.
Moj je otac posve nesvjestan našeg tihog obračuna. „Mogu pouzdano reći
da ćete vas dvoje dosta zajedno surađivati iduće godine, pa što se prije
upoznate, to bolje.“
Siguran sam da Greerino lice zrcali izraz mog, a to je nepatvoreni užas.
Što se tiče hotela, nema važnijeg odnosa od onoga voditelja projekta i
dizajnera jer njih dvoje zajedno stvaraju doživljaj koji će osjetiti svatko tko
uđe u hotel. Najviše od svega, te dvije osobe moraju moći zajednički
surađivati.
I u tom mi trenu postaje jasna moja stvarnost.
Ja i ova žena moramo surađivati. Bok uz bok, rame o rame. I to gotovo
godinu dana.
Ovo je tako sjebano.
„Hajdemo,“ kaže otac posve neozlijeđen laserskim zrakama koje nam
izbijaju iz očiju, „upoznati ostatak ekipe.“
Greer je kimnula i nasmijala se, što se baš i ne može reći za mene. Ja sam
još zatočen u bunilu i trudim se probuditi, a tijelo mi se ponaša u skladu s
time.
Ili ako nije to, onda imam blaži moždani udar.
Naravno da je otac zamijetio da malo zaostajem i vjerojatno je i to naveo
kao minus u svoje bilješke o meni.

53
 Knjige.Club Books

„Isuse, Trente. Zar se nisi naspavao? Daj pokaži malo života.“

Pretresao sam se u život, ali prije toga sam vidio kako se Greer ceri. Očevo
kritiziranje mene očito je zabavlja.
Nešto se u meni probudilo i počelo snažno kuckati.
Možda ona i misli da je spremna, ali nema ona pojma u što se upušta sa
mnom te koliko negativnosti mogu otrpjeti glede rada u tvrtki Tumer
Propertiesu.
Ostao sam na mjestu i dao njoj i ocu trenutak da se udalje niz hodnik,
namjestio kravatu i duboko udahnuo.
Greer, zagrmio je moj um.
Želi li bitku, dobit će rat.

54
 Knjige.Club Books

Sedmo poglavlje

Greer

Ž ivci mi titraju u želucu kao da je netko na uzavreli lim stavio tisuće i tisuće
kokica koje su počele pucati. Totalno sam jebeno izvan sebe.
Zelenooki seronja s dobrim tijelom iz teretane moj je šef. Ono, šef na mom
poslu.
Ono, šef koji će mi parafirati isplatne čekove.
Ono, on je jedino što stoji između mene i novoga posla na benzinskoj u
nekoj vukojebini gdje ću kontemplirati o životnim podbačajima uz jeftino
pivo, cigarete i odvraćan pohani sir.
Najtužnije je što nisam pušačica, štoviše, nikad mi cigareta usne nije
dotaknula, ali s trenutačnog stajališta, velika je vjerojatnost da mi budućnost
nosi prljave pepeljare i prste masne od pohanog sira.
Jebem ti sve, ovo je katastrofa.
Naravno da sam mu se onda baš poput razmažene srednjoškolke kojoj
roditelji omogućuju sve - poput žene koja riskira cijeli život - odlučila
suprotstaviti pa sam mu odgovorila te čak i zabila nokte u šaku kad smo se
rukovali.
Koji kurac ne valja sa mnom?
Disanje mi se ubrzalo i pogledom sam prošla kroz dvoranu za sastanke
da vidim je li itko primijetio da hiperventiliram. Nakon moje male prepirke s
njegovim sinom i srcem koje je tuklo kao mahnito, Trent Stariji vodi me niz
hodnik do svog ureda. Sigurna sam da su zaposlenici uspostavili kontakt
očima sa mnom, no mogli su samo vidjeti kako mi se karijera raspršuje poput
mjehura od sapunice.
Osim mene za prostranim mramornim okruglim stolom usred dvorane
za sastanke sjedi još pet osoba, a ni jedna od njih nije žensko.
Jedina sam kvočka na ovom tulumu pijetlova i to dodatno pojačava moj
osjećaj anksioznosti.
Stvarnost s kakvim ću se vjetrenjačama borili ponovno me deprimirala i
ubrzo se moje disanje pretvorilo u nekontrolirano guranje zraka.
55
 Knjige.Club Books

Proučila sam lica oko sebe, no svi su zadubljeni u vlastite razgovore,

posve nesvjesni mene.
Očajnički tražeći uže za spašavanje, pretražila sam kolica s pićima u kutu
sobe, no nisam pronašla ni jednu papirnatu vrećicu za hiperventiliranje.
Jedino što mi preostaje jest da nekako smognem snage izdržati ove trenutke.
Disanje je nagonska reakcija, no nekako sam uvjerena da sam uspjela
zaboraviti kako se to radi. Usto, ne želim da me znaju kao ženu koja se
onesvijestila na svome prvom radnom danu za tvrtku Turner Properties.
U prostoriji punoj muškaraca jednostavno ne želim ležati bez svijesti na
podu i biti dama u nevolji.
A posebice kad je jedan od tih muškaraca onaj bezobrazan umišljeni
seronja iz teretane.
Trent Turner. Odnosno, Trent Turner Mlađi, pretpostavljam da mu je to
puno ime i prezime.
Možda bih se i potiho nasmijala činjenici da njegovo puno ime uključuje i
Mlađi da nisam tako potištena zbog anksioznosti i strepnje. Kao da je mali
dečko, jebeno dijete.
Nažalost po mene, njegovi napeti mišići i seksipilna čeljust te prodorne
zelene oči sušta su suprotnost izgledu dječaka.
Ne, ne draga, ovo je pravi muškarac, Greer. Pravi jebeni muškarac.
Pih. Nevažno, jer i dalje je prvorazredni seronja.
Žamor u dvorani za sastanke utihnuo je kad je sam zelenooki vrag ušao u
staklom okruženu dvoranu i zatvorio vrata. Nisam mogla biti malo zločesta
prema njemu kad je naletio na mene prije, no sad, kao član ekipe, imam
savršenu priliku.
Njegovo odijelo savršeno je izglačano i besprijekorno crne boje pa je
odmah jasno da skupo plaća kemijsko čišćenje. Ispod ruba rukava sakoa
blago proviruje bijela boja njegova posuvratka, a svjetlucava srebrna igla
drži smaragdnozelenu kravatu na mjestu.
Kravata je iste boje kao i njegove oči i odmah sam osjetila slabost u
koljenima. Međutim, gotovo sam sigurna da to dvoje nije povezano.
„Pozdrav svima“, jednostavno nas je pozdravio i svi smo odgovorili
kimanjem i odzdravom. Točnije, svi su ostali to učinili.
Iz nekog razloga ne mogu se prisiliti uljudno pozdraviti ga i moj odzdrav
bio je sve osim razgovijetan.
Što me to kod njega tako iritira? Mislim, imala sam neugodan susret s
njime neki dan, ali nije sad da među nama postoji neko rivalstvo koje vučemo
još od djetinjstva.
Ismijavao me. A neš' ti.

56
 Knjige.Club Books

Odnosno, to me ne bi smjelo toliko dirati.

Ali dira me. Težinu te iritiranosti prema njemu osjećam duboko u utrobi,
odmah uz dvije mini krafne koje bolje da nisam pojela u sobi za odmor.
Peče me i svrbi i ne mogu uopće prepoznati taj osjećaj. Veći dio
posljednjih pet godina moji osjećaji nisu išli do ekstrema. Štoviše, da moram
nacrtati linijski graf koji bi me predstavljao, moja osjećajna obamrlost bila bi
prikazana ravnom crtom posred grafa.
I sad, odjednom, moji osjećaji variraju od jedne strane ljestvice do druge.
„Veselim se što ćemo zajednički surađivati sljedećih nekoliko mjeseci
kako bi neworleanski Vanderturn pretvorili u najugodniji i najunosniji hotel
u našem lancu. Posao će katkad biti naporan zbog kratkih rokova, ali uvjeren
sam da smo spremni za taj izazov.“
Jadnik je jedva započeo svoj govor i ja već kolutam očima na te njegove
menadžerske floskule.
On zna da sam ja spremna na taj izazov?
Osim naših prepirki u teretani, on ne zna ništa o meni. Mislim, ako ne vidi
budućnost, nema šanse da može znati jesam li ja spremna na izazov.
Dovraga, čak ni ja ne znam jesam li.
Nikad se prije nisam upustila u posao ovog opsega, a moja bivša
pomoćnica Rosaline već je pronašla novi posao. Ako namjeravam pronaći
osoblje koje će mi pomoći s ovim poslom, morat ću krenuti od nule.
No s obzirom na rokove, možda ću sve morati obaviti satna.
„Za pet dana okupit ćemo se u New Orleansu u hotelu i započeti. Volio bih
kad biste svi mogli za taj dan pripremiti barem jednu stvar koja će pomoći da
hotel učinimo jednim od najboljih u državi. Neku određenu, pomno
isplaniranu stvar. Razmislite i osmislite tu jednu stvar u idućim danima, a u
srijedu ćemo početi s provedbom vaših nauma.“
Lice mu je ukrasio širok, ali hladan osmijeh u trenutku kad je ispred njega
stao njegov otac i prekinuo njegov govor. “Hvala ti, Trente.“
Trent Mlađi oklijevao je samo sekundu, a njegove crte lica jasno su
otkrivale sukob dok je usredotočeno gledao u stražnju stranu očeve glave
prije nego što se okrenuo prema staklenim vratima, otvorio ih i nestao niz
hodnik,
Ovo je bilo čudno.
Nasreću, nemam se vremena usredotočiti na njihove čudne izmjene uloga
ili moje napadaje panike jer je prostoriju opet ispunio žamor.
Svi smo se ustali i počeli se družiti dok je Trent Stariji sa svakim pričao
ponaosob.

57
 Knjige.Club Books

Očito je da Marcusa i Harolda zna već godinama, no Brad, Frederick i

Isaac novi su kao i ja.
No prema svima se ponaša jednako i s određenom toplinom razgovara s
nama o našim prijašnjim poslovima.
Marcus je jedini koji će doista biti s nama na gradilištu, dok se uloge
ostalih uglavnom tiču financijskih i poslovnih vidova gradnje, no do trenutka
kad Trent Stariji završi razgovore sa svima, imam osjećaj da znam ponešto o
svakome, njihovim obiteljima, poslovnoj stručnosti i osobnosti.
O svakome osim o njegovu sinu, stvarnom šefu neworleanskog projekta.
Osim neugode koju osjećam u njegovoj blizini, taj mi je seronja apsolutna
nepoznanica.

Gospodin Turner završio je s upoznavanjem svih neposredno prije ručka

i raspustio nas za ostatak dana.
Nakon brzog poziva Emory koja šopingira cijeli dan na Petoj aveniji -
prokleta sretnica - dogovorili smo da se nađemo na ručku u restoranu u 51.
ulici.
Ne iznenađuje me što me Emory čeka u separeu restorana - dovoljno
prostranim za osmero gostiju. Većina stolaca ispunjena je vrećicama iz
dizajnerskih trgovina i butika u koje ja ne mogu ni ući, a kamoli si išta
priuštiti, ali Emory je ostavila dovoljno mjesta za moju i njezinu guzicu.
„Kasniš“ prijekorno mi je rekla dok sjedam ispred vrućeg sendviča s
govedinom i nekoliko kiselih krastavaca - moje slabosti koji me već čekaju.
Zakolutala sam očima i priznala joj da ima pravo.
Ja sam jedina koja zna tajnu, ali duboko u sebi vrlo sam zahvalna i to je
jedino što je uistinu važno, zar ne?
Kako da ne.
„I?“ upitah je uz zajedljiv osmijeh. Valjda će jednom shvatiti da se to nikad
neće promijeniti. Ako te to čudi, onda bi zapravo trebala biti razočarana sa
sobom.“
Ljutito je uzdahnula i rukama udarila o stol zbog čega je poskočio i
zveknuo srebrni jedaći pribor. Nasmijala sam se posve zabavljena
prikrivenim opsesivno-kompulzivnim poremećajem svoje prijateljice.
„Jednostavno ne razumijem. Bila si gotova kad si me nazvala. Bila si bliže
restoranu. Dogovorile smo se da se nađemo ovdje čim budemo mogle. Kako
ti je, pobogu, trebalo dvostruko više vremena nego meni?“
Slegnula sam ramenima. Doista ne znam. „Mislim da mi je kašnjenje
jednostavno urođeno.“

58
 Knjige.Club Books

Oduvijek sam bila nadarena za traćenje vremena. Dva sata ispred

televizora, sat i pol pod tušem, 45 minuta na krevetu usred dana bez ikakva
razloga. Jebote, da traćenje vremena proglase disciplinom, bila bih svjetska
prvakinja.
Ne čudi me što nemam pojma što sam radila od trenutka kad me Emory
nazvala i vremena kad sam stigla u restoran.
Ne šalim se. Meni vrijeme jednostavno nestane.
„Nema veze“, konačno je odgovorila uz uzdah i nježno u usta stavila žlicu
pileće juhe s rezancima i progutala. „Porazgovarajmo o poslu.“
„Što o poslu?“ namrštila sam obrvu, a Emory je zakolutala očima kao da
je moje postavljeno pitanje najgluplje na svijetu.
„Nisi li uzbuđena?“ upitala me glasom tri oktave višim nego inače, „je li ti
laknulo? Barem malo? Mislim, sigurna sam da bih trebala vidjeti neke
emotivne naznake tvog uspjeha.“
Slegnula sam ramenima. Da, na neki mi je način laknulo, ali na drugi,
mnogo ozbiljniji način, ovo vidim samo kao početak. A ostatak priče uključuje
i pronalazak načina da malo smanjim netrpeljivost koju osjećam prema
novome šefu. Trentu jebenom Turneru. Možda i jest malo uštogljen seronja,
no uvjerena sam da on isto misli o meni. „Nisam ostavila dobar prvi dojam
kod novog šefa.“
„Kako ti misliš? Pa dobila si posao, zar ne?“
Zagrcnula sam se od prevelikog zalogaja sendviča s govedinom koji sam
užurbano odgrizla i morala sam se uhvatiti za grlo koliko me peklo.
„Znaš, nisi ti neka zmija,“ zezala me Emory, „ne moraš svoju hranu
progutati bez žvakanja.“
Namjestila sam lice u lažan histerični osmijeh i podsmjehnula joj se.
„Nisam cijeli dan ništa jela,“ odgovorila sam joj oštro, „a ako nastaviš s tim
bezobraznim osuđivanjem hrane, pretpostavljam da želiš da se počnem
hraniti kao i ti.“
„Greer.“ Einory je samo piljila u mene. Kunem vam se, da su joj oči bile
mrvicu veće, iskočile bi iz duplji i prisilile me da joj odgovorim na glavno
pitanje.
Važem da li da produžim Emoryinu agoniju ili je završim, no ubrzo sam
odlučila da je možda ipak najbolje da joj očne jabučice ostanu u glavi.
„Da, dobila sam posao“, naposljetku sam odgovorila, „Svidjela sam se g.
Turneru, ali neworleanskim hotelom će upravljati njegov sin i sjebala sam
stvari s tim Trentom Turnerom.“
„Kako to?“ upitala je i pritisnula nos. „Kako si uspjela već tako sjebati
stvari u jednome danu?“

59
 Knjige.Club Books

„Pa, jer sam ga srela u hotelu nekidan, kad si me ti poslala u teretanu...“

rekla sam joj osuđujućim glasom, „i možda sam mu rekla stvar-dvije koje
nisam trebala.“
Emory je odmaknula sendvič od usta i zapiljila se u mene. Katkad me
jednostavno predobro poznaje. „Što si mu rekla?“
Slegnula sam ramenima nastojeći banalizirati temu i počela vaditi
sjemenke iz raženog kruha. „Pa... ono znaš... da je dekor u njihovu hotelu tako
gnjusan da mislim da bih mogla umrijeti od njega“, odgovorila sam uz
gromoglasan osmijeh. „Ništa previše važno, zar ne?“
Emory je spustila glavu u dlanove. „Isuse Kriste, Greer.“
„Znam!“ zavapila sam. „No nisam znala da je to on. Nije se predstavio i bio
je jebeno bezobrazan prema meni glede mog vježbanja, pa sam počela rigati
vatru. Doista, nisam ja kriva što se razbuktao u pravi šumski požar.“
Emory je bila skeptična i to joj se vidjelo na licu. Ne mogu je kriviti, ali
ovaj put doista govorim istinu. Zelenooki skladno građeni Trent vrhunski je
seronja.
„Bezobrazan prema tebi kako?“
„Rekao mi je da se pretvaram da vježbam!“
Podizanjem obrve Emory me osudila i shvatila da kenjam bezveze. „A jesi
li vježbala?“
„Kakve to veze ima?“ vrisnula sam.
Njezin je sendvič tako snažno udario o tanjur da se zajedno s govedinom
razletio po stolu. Posegnula sam da podignem meso - nema smisla da
propadne i slično - no Emory me udarila po ruci.
„Učinit ćeš sljedeće. Prvi dan na poslu u New Orleansu otići ćeš do njega
i ispričati mu se.“
„Molim? Ne! Neću se ispričavati tom seronji. Da nisi bila tako zaposlena
svojim sređivanjem, mogli smo s Quincyjem prije doletjeti u New York i imala
bih više vremena da zatomim kuju u sebi.“
„Nemoj slučajno mene i moje sređivanje u wellnessu kriviti za to!“
odrješito je odgovorila. „Ovo je isključivo tvoj zajeb i imaš samo jednu
mogućnost.“
Skeptično sam podignula obrvu i napravila grimasu. Nije se čak ni
potrudila malo uljepšati ovaj napad.
„Zatomi ponos i sram i tvrdoglavost i nabij si ih u dupe, Greer,“
zapovjedila je, „ako treba, zamisli da su prženi i posluženi s kiselim
krastavcima. Pobogu ženo, zar si zaboravila koliko ti taj posao znači?“
Apsolutno sve, napomenuo mi je moj um. Ali baš apsolutno sve.

60
 Knjige.Club Books

„U redu“, uzdahnula sam, odgurnula joj ruku u stranu i prkosno uzela

njezino meso sa stola. „Kad dođemo u New Orleans, ispričat ću se, a zatim ću
se ponašati kao prava dobrica. Međutim, to ne znači da će mi se išta više
sviđati ili da ćemo biti prijatelji ili što drugo. Ovo je isključivo posao i točka.’'
Emory je kimnula.
„Usto, nadam se da će biti otvoren za prijedloge. Odbijam staviti svoje ime
na dizajn ako će biti odvratan poput ovog u hotelu na Manhattanu. Radije ću
gladovati u svojoj novoobnovljenoj kartonskoj kutiji na ulici nego da to
učinim.“
„Naravno“, odgovorila je Emory I odlučila posve zanemariti činjenicu da
mi udovoljava.
„Ali gladovala, bih“, ljutito sam odgovorila. „Ako već trebam izvrsno
obaviti posao, morat će vjerovati meni i mojim odlukama. Ne mogu biti
kreativna ako netko odbije sve što mu predložim.“
Ponovno je zakolutala očima. „Mnogo toga pretpostavljaš, ali nikad nisi s
njim surađivala i možda je izvrstan timski igrač. Samo zato jer ste se sukobili
u jebenoj hotelskoj teretani ne znači da nije otvoren za prijedloge.“
„Ali možda i znači, vjeruj mi. Nisi ga vidjela kad ga je otac predstavio
ostatku ekipe danas. Bio je jako bahat i posve hladnokrvan. Ono... menadžer
do kostiju. Usto, nitko ne bi smio biti tako opsjednut čistoćom opreme za
vježbanje.“
„Opreme za vježbanje?“ upitala me. „O čemu, dovraga, govoriš?“
„U teretani“, odgovorila sam joj.
„A Isuse, Greer, zaboravi na vaš susret u teretani.“ Počela je kimati kao da
će kimanjem zaboraviti što sam rekla, „A i kladim se da je tijekom sastanka
bio samouvjeren, a ne menadžerski nastrojen. Tvoje mišljenje o njemu
previše je pod utjecajem vašega prvog susreta.“
„Pretpostavljam“, namrštila sam se i duboko udahnula. „Želim da stvari
teku glatko i bolji početak svakako bi malo olakšao stvari.“
„Ti si naučena na surove početke“, obrazložila je Emory. „Prisjeti se samo
kako ti je život započeo, Greer. Većini bi takvo iskustvo nepovratno sjebalo
život, ali ne i tebi. Nikad nisam upoznala nekoga tko se tako čvrsto bori“,
dodala je uz maleni osmijeh. ''Katkad i kad to ne bi trebala, raditi.''
Zakolutala sam očima.
„Samo, molim te, spremi boksačke rukavice,“ zamolila me, „barem
nakratko. Mogla bi se iznenaditi krajnjim rezultatom.'’
„Ali dobra sam u boksu...“
Emory je frknula. „Greer, samo pokušaj svemu tome pristupiti uz manje
ciničan stav. A bezobrazluk i sarkazam svakako ostavi kod kuće.“

61
 Knjige.Club Books

„U redu’', složila, sam se. „Pokušat ću.“ Skepsa i sarkazam urođeni su mi

poput disanja, što se ne može reći za ljubaznosti i uljudnost. Morat ću uložiti
nevjerojatan trud u promjene, ali moram pokušati zbog Emory a i same sebe.
„U redu.“ Popila je malo vode i promijenila temu razgovora. „Sad želim
čuti nešto pozitivno. Gotovo da te nisam ni vidjela na tulumu neku večer, a s
obzirom na to da si odbila ići sa mnom u noćni klub sinoć, ne znam kako si
zapravo provela silvestarsku noć. Molim te, samo mi nemoj reći da si zbrisala
i rano legla u krevet.“
Zakolutala sam očima na njezinu insinuaciju da sam zapravo bila pozvana
u noćni klub s njom i Quinceom - tu mislim na pravi poziv, a ne samo sam
uljudna, ali ako dođeš s nama, velika je mogućnost da ćeš nas vidjeti kako
preplićemo jezike - i prisjetila se silvestarske zabave.
I pomislila sam na Walta i na onaj nevjerojatan poljubac.
Dovraga, još mogu osjetiti njegove usne na svojima.
Usto, posljednjih dan i pol stalno mi na um padaju one njegove prekrasne,
škakljave riječi.
Kad bismo bili negdje drugdje na jebenom svijetu, sad. bih te poljubio
između nogu.
Neočekivano su mi se zarumenili obrazi dok mi to prekrasno sjećanje
nježno stimulira neistrošeno međunožje što je, naravno, Emory i zamijetila.
„O Bože, što se dogodilo?“
Odmahnula sam glavom. Moja mačkica želi prepjevati o neočekivanim
„osjećajima“ i „novom dašku života“, no zbog newyorške zime morala sam tu
lajavicu prekriti s nekoliko slojeva odjeće.
A ostatak mene nije toliko raspoložen za čavrljanje.
Emory je udarila rukom o stol i nagnula se prema meni rekavši: „Greer
Hudson, odmah mi moraš ispričati!“
Izbjegavanje je najčešće najjednostavniji način izvući se iz neke situacije
u kojoj ne želim sudjelovati, ali kad je riječ o Emory, dotaknula sam novo dno
tako što sam krivicu prebacila na nju. To je moj stari trik koji nerijetko
upotrebljavam, no nije mi dala druge mogućnosti. „Da nisi bila toliko opijena
Quinceom, možda bi već i znala.“
Pljusnula me. „Nemoj sad pokušavati preokrenuti temu na mene.“
Jebem ti sve, predobro me poznaje.
„Pa...“
Nasmijala se i nagnula naprijed na svom sjedalu tako da je gotovo
komično sjedila na samome rubu. Kad sam malo odugovlačila odgovorom,
izderala se na mene: „Dobro, što mi ne govoriš?“
Nekoliko gostiju u restoranu okrenulo se prema nama i uzdahnulo.

62
 Knjige.Club Books

„U redu.“
Pretpostavljam da kratke, osnovne pojedinosti neće naštetiti.
„Poljubila sam nekog“, odgovorila sam joj glasom koji je bio šapat u
odnosu na njezin. „U ponoć. Bilo je dobro.“
„Isuse Kriste! I tek mi sad to kažeš? Koji kurac!“
Ako ćemo iskreno, bilo je i bolje od dobro. Štoviše, bilo je toliko dobro da
sam si poželjela odmah izmasirati mačkicu.
No Emory ne treba znati te prljave pojedinosti. Njezina prerevna reakcija
jasno mi ukazuje da vjerojatno ne bi prestala govoriti o tome da zna sve
pojedinosti, a ja nemam vremena da u New Yorku pokrenem potragu za
likom kojega sam poljubila... jednom.
Likom čije je lice bilo skriveno ispod gumene maske. Walta.
Likom kojem ne znam ni ime.
„Ma nije to bilo ništa“, odgovorila sam joj ugodnim glasom. „Mislim,
družili smo se možda deset minuta prije poljupca, a nakon poljupca je otišao.
Bilo je... čudno. Rekao mi je ‘Sretna Nova godina' i zatim je otišao.“ Slegnula
sam ramenima. „Ne znam što još da ti kažem.“
Također je stavio do znanja da bi me dolje volio polizati, ali to je posve
nevažna pojedinost, zar ne?
„Što ne znaš? Mislim, daj Greer. Baš i ne tražiš frajere. Štoviše, koliko ja
znam, posljednjih pet godina nisi ni pomislila na muškarca, a sad se
odjednom ljubiš sa strancima u ponoć i to kao nije ništa važno? Sigurna sam
da je imao razlog zašto je otišao.“
Ponovno sam slegnula ramenima, no to ju je samo dodatno raspizdilo.
„Greer!“ izderala se, a kad nisam odmah reagirala, posegnula je preko
stola i udarila me po ruci.
„Što je?“ upitala sam je uzrujano, „Taj se poljubac neće pretvoriti u ništa,
ti glupostima opsjednuta blentačo. Ne živim u New Yorku i ne znam tko je to
bio. Čak mu ni ime ne znam! Sve što znam o njemu je njegovo poznavanje
Waltera Whitea i serije Na putu prema dolje te da nije apsolutni tupan kao
Albert Einstein. Što se mene tiče, gadio mu se svaki trenutak našeg druženja!“
ljutito sam izlanula, no moj mi je um brzo pobio te moje riječi prisjećanjem
na njegove seksi riječi i ona prekrasna usta.
Glupi mozak. Odmah sam odjebala te besmislene misli. Nema veze što je
rekao i koliko je dobar njegov poljubac bio. Ili to što je rekao da bi se spustio
do moje mačkice. To se zbilo samo jednom.
Usto, on je otišao, a ne ja.
Emory je naborala nos. „U redu, pola toga što si upravo ispričala nema
veze s vezom, ali zaboravila si nešto vrlo važno u cijeloj priči.“

63
 Knjige.Club Books

„.Što?“
„Da se dobro ljubi.“
Zastenjala sam i zabila lice u ruke. Ne želim o tome raspravljati. Štoviše,
radije bih si sad zračnicom pucala po nogama i rukama.
Opet me udarila po ruci da pridobije moju pozornost, „To je draga
prijateljice, vrlo važna pojedinost.“
„Ma naravno, ako tako kažeš“, složila sam se samo da je usrećim i
pogledala je. „Ali doista pokušaj shvatiti da tu nema baš ničega, bez obzira na
to koliko tvoje romantično srce želi da ima.“
Odgovorila mi je mrštenjem koje se vidjelo iz orbite.
A ako ću baš biti iskrena, i ja sam pomalo tužna.
Međutim, nemam vremena za muškarca, a i nemam neke detektivske
vještine da pronađem jednoga kojega ni ne poznajem. To je posao za
Shrrlocka Holmesa jer ja vjerojatno ne bih ni taksi u New Yorku pronašla bez
nečije pomoći.
Ma serem bezveze, uspjela bih sama dozvati taksi.
Bilo kako bilo, moram se usredotočiti na svoju tvrtku, hotel i izglađivanju
odnosa s novim šefom.
Sve to zahtijeva mnogo radnih sati i rada na mojim osobinama te dosta
mukotrpnog posla.
Nemam sad vremena uživati u tom trenutku, a ponajmanje zaljubiti se u
nekoga nasumičnog lika, ljubio se on dobro ili ne. A posebice u lika koji me
napusti prije nego što ga stignem pozvati na seks.
Čini mi se da će ljubav ipak morati malo pričekati.

64
 Knjige.Club Books

Osmo poglavlje

Trent

G reer Hudson.
Nova dizajnerica hotela u New Yorku, uobražena, premda i prekrasna
žena iz teretane i moja dnevna noćna mora.
Sve vrijeme našega sastanka s novom ekipom mrštila se, a od težine
njezina piljenja u mene poželim taj pogled maknuti sa sebe i nabiti ga o pod
kao što dizači utega nabijaju utege.
U redu, vjerojatno bih učinio nešto malo manje nasilno, ali vizualno
jednako atraktivno.
Što je više piljila u mene svojim velikim, plavim i osuđujućim očima, to
me više iritirala i sve me više pritiskalo u prsima. Štoviše, um mi je bio
preplavljen žamorom i glupostima koje sam čuo oko sebe,
A što je najgore u cijeloj priči? To što je ovo tek početak. Za manje od
tjedan dana zajedno ćemo provoditi sate i sate, dane i dane, tjedne i tjedne te
mjesece i mjesece blisko surađujući zajedno koliko to dvoje ljudi može.
Taj rad je intiman proces od kojega ne mogu pobjeći, a sama zamisao o
stalnom osjećanju pritiska nečijega bijesa i manijakalnosti te neugodnih
misli sljedećih devet mjeseci gotovo mi je nezamisliva.
Povukao sam se u sigurnu zonu ureda kako bih razmotrio mogućnosti, no
sivi zidovi i čiste linije moga stola nisu bili od neke pomoći.
Obnovljenu drvenu površinu ispunjavaju spajalice za papir koje sam
složio kad sam bio tjeskoban, a u kutu mi se izruguju tri prazne šalice kave.
Tražiti nešto čime bih okupirao ruke i umirio um činilo mi se kao jedina
mogućnost od trenutka kad je sastanak završio, a moje novo osoblje
napustilo hotel, no sve što mi je sad ostalo jest mahnito lupanje srca od
previše kave i apsolutno nikakva zamisao što ću s Greer.
Bila su mi dovoljna samo dva susreta da znam da je prostodušna i
tvrdoglava te da je svako njezino mišljenje sušta suprotnost mom. Mrzi dizajn
manhattanskog hotela Vanderturn, jednoga od najuspješnijih hotela i

65
 Knjige.Club Books

glavnog dragulja u očevu carstvu. Da, prekrasna je, no vjerovati njezinu

ukusu za uređenje svakog dijela hotela čini mi se osudom na smrt.
Što mi je činili? Mogu li doista u tim uvjetima dati svoj maksimum?
Sve visi o jebenom koncu - moja karijera, moj odnos s ocem, moj uspjeh u
tvrtki Turner Properties, majčina sreća - a pobrinuti se da hotel bude sve što
bi i trebao biti i više najvažnija je stvar koju ću ikad učiniti.
I što bih trebao, osloniti se da hotel dizajnira ta razjarena žena?
Zvuk sa sredine stolnog kalendara dolazi iz mog mobitela pa ga podižem
da vidim poruku.
Ime Caplin Hawkins piše u malom balončiću koji me poziva da je otvorim,
no radnja koju je balon pokrenuo u meni nešto je posve drukčije.
Jebeš poruku, moram ga vidjeti uživo.
Odgurnuo sam fotelju i ustao te u jednom glatkom pokretu uzeo sako s
vješalice iza sebe, spremio mobitel u džep, izvadio ključeve iz gornje lijeve
ladice u stolu i širokim koracima izletio iz ureda uz novi osjećaj svrhe.
Caplin mi je poslao poruku kao prijatelj, no posjetit ću ga kao svog
odvjetnika.

„Mora postojati način!“ vičem mahnito hodajući amo-tamo po pločicama

uzorka riblje kosti tako da će ih Caplin morati dati ponovno fugirati.
Prije petnaest minuta samo sam proletio kraj njegove tajnice kad sam
stigao i uletio mu u ured usred onoga što je navodno bio „važan“ poslovni
poziv.
Brzo sam mu pojasnio da je ovo hitan slučaj, pa je odgovarajuće reagirao
i zamolio predsjednika TV kuće ABC da pomaknu sastanak.
Pravi je problem nastao kad sam mu pojasnio da je riječ o otpuštanju
zaposlenika.
Novoga zaposlenika.
Vrlo iritantnog zaposlenika koji loše djeluje na moj zdrav razum.
Greer Hudson je, pojasnio sam mu, vrag odjeven u anđela.
Njezine plave oči, osunčani ten i tamnosmeđa kosa čine je predmetom
obožavanja i borbe između muškaraca.
Osim što je vjerojatnu najizluđujuća, najbezobraznije otvorena, smjelo
sarkastična osoba koju sam ikad sreo. I jednostavno ne mogu provesti devet
mjeseci svađajući se s njom dok pokušavam dovršiti naš neworleanski hotel.
Nakon dolaska izložio sam sve razloge za otpuštanje radnika za koje sam
ikad čuo, a ovaj prokletnik od navodnog prijatelja i vrsnog odvjetnika odbio

66
 Knjige.Club Books

je svaki od njih. Gotovo kao da želi da ga odalamim posred njegova

proporcionalno građenog lica.
Prešućena trudnoća?
Nije trudna, odgovorio mi je, a i da jest, ne možeš biti takvo govno. Turn.
Da. katkad jesi gad, ali obojica znamo da nisi hladnokrvni gad,
A oštećivanje imovine tvrtke?
Koje imovine, tvog ponosa?
Krađa?
Krađu tvog zdravog razuma teško će biti dokazati na sudu.
Caplin mi pokušava reći da ženi dam priliku, ali ne odustajem.
Znam da je to što radim ludost i uvjeren sam da sam sišao s uma, ali jebem
ti sve, ne vidim kako bi Greer Hudson i ja mogli surađivati gotovo godinu
dana a da to ne bude apsolutna katastrofa.
Neworleanski hotel Vanderturn mora uspjeti.
Ali kako za dizajn spomenutog hotela može biti zadužena osoba koja je
uređenje našega najpopularnijeg hotela nazvala ružnim?
Kad samo otac ne bi bio tako kontrolirajući i ponosni gad glede poslovnih
odluka. Sve bi ovo bilo mnogo lakše kad bih mu samo mogao reći da njegov
izbor dizajnera nije dobar.
Međutim, više bih imao šansi preživjeti metak u srce nego priopćiti mu
takvu konstruktivnu kritiku.
Jebem ti, moram nešto smisliti.
Ako na noćnome nebu postoje milijarde ili bilijuni zvijezda. sigurno
postoji barem milijun i više mogućnosti za svaku situaciju. Dovršio sam svoje
izlaganje slučaja Caplinu i očajnički pokušao navesti još nekoliko primjera.
“Klevetanje?“ predložio sam mu.
Namrštio se i bacio malu košarkašku loptu koju drži u donjoj ladici kao
da gađa koš. Kad mi ništa nije odgovorio, prelazim na sljedeći razlog,
„Ili... protupravno prisvajanje ukusa!“
Podignuo je obrvu. „A što bi to trebalo biti?“
„Nema šanse da moj otac zna što ona misli o manhattanskom hotelu. Nije
li to nešto što mu je trebala reći?“
„A kad je to točno tvrtka Turner Properties počela upotrebljavati
protokole iz jebene serije Tračerica?“ odgovorio mi je uz njegov poznat
podrugljiv osmijeh. „Obojica znamo da je argument da joj se ne sviđa dizajn
hotela s kojim ona nema veze totalno sranje.“
Bože, ima pravo, a ja posve gubim razum.
Ali, dovraga i sve. Treba mi nešto.

67
 Knjige.Club Books

„Prokletstvo, Cap! Surađuj malo sa mnom. Mora postojati nešto.“

Odmahnuo je glavom, „ja ne...“
„Ne, ne“, govorim mu i optužujući upirem kažiprst prema njemu. „Nemoj
to izustiti.“
„Vidi Turne...“
„Ne!“
„Odgovor već znaš, ali s obzirom na to da imaš neki oblik psihotičnog
sloma za koji se nadam da je samo privremen, svejedno ću ti ga otkriti. Ne
možeš je najuriti a da nakon toga ne najebeš k’o žuti. Žena nije učinila ništa
loše.“ Cap mi je rekao ono što, duboko u sebi, već znam. „Jednostavno ćeš
morati to nekako pregrmjeti. Sugerirao bih ti da nju odradiš da nisi tako
krepostan.“
„Krepostan?“ upitah ga zbunjenim i iznerviranim pogledom. „Može li
uopće muškarac biti krepostan?“
„Ti si ono što nazivamo dokazom tvrdnje.“
„Odjebi.“
„Stari, u mom si uredu. Ako želiš da odjebem, morat ćeš me ti odjebati.
Ups, pardon. Zaboravih da si krepostan.“ Cap se zahihotao poput hijene i u
tom sam trenutku odlučio da ga u maniri najgoreg i najsurovijeg tiranina
totalno odjebem iz svog života.
„Ono što ja mogu učiniti za tebe,“ dodao je, „ako nastaviš inzistirati s tom
tupavom lakrdijom umjesto da si dobro isprazniš jaja, jest temeljita provjera.
Znam privatnog detektiva s kojim sam već surađivao i ima licenciju za
istraživanje u 49 saveznih država.“
Hmmm. Možda njegova ponuda ima nekog smisla, premda me malo više
kopka zašto mu je jedna američka savezna država odbila dati dozvolu.
„Je li država koja mu je odbila dati dozvolu naša?“
„Bih li imao posla s nekim takvim?“ upitao me Caplin i gotovo umro od
smijeha.
„Da, imao bi,“
Nasmijao se posve neopterećen svojini nemoralom. Dovraga, to je
vjerojatno i glavni razlog zašto je Cap glavni savjetnik gotovo svakom
milijunašu i milijarderu u okolici. Da ne spominjem i uspješan odvjetnik koji
je milijunsku zamisao izrade aplikacije za pomoć ljudima s jeftinim i
brzim pravnim savjetima pretvorio u uspješnu tvrtku koju je prodao za
tričavih 2,2 milijarde dolara.
„A u Louisiani?“ upitao sam ga, a on se nacerio.
„Ima dozvolu za sve države koje ti trebaju. Vjeruj mi.“

68
 Knjige.Club Books

Vjerujem mu koliko i beskućniku koji prosi, no sad imam samo dvije

mogućnosti - iskoristiti resurse koje mi predlaže da saznam nešto neugodno
o Greer Hudson ili da se pretvorim u tiranina dok gubim razum.
Jebeno mučenje ipak će pričekati još koji dan.
„U redu, riješi to.“
„Molim? Hvala?“ bocnuo me.
„Nema na čemu“, uzvratio sam mu.
U njegovim smeđim očima izmjenjuju se grijeh i užitak, a glas mu je
sablasno smiren, „Ja znam ljude, Turne.“
Zakolutao sam očima, a on se usiljeno nasmijao.
„Samo se nemoj začuditi ako se jednog dana probudiš u zatvoru.“
„Pripremat ću se svake večeri.“
''Umetanjem stvari u dupe? Jer baš će ti se to dogoditi. Zgodan si mladić,
a takve najviše vole u zatvoru.“
„Jebi se, stari.“
„Da, baš će tako nazvati igru koju će igrati s tobom jer ćeš biti najljepši
dečko tamo.“
„Znam da ti je teško priznati da sam zgodniji,“ rekao sam mu uz podmukli
osmijeh, „ali ne brini se jer sam s godinama naučio shvaćati tvoje sarkastične
komentare. I hvala ti.“
Cap se nasmijao i baš kad je otvarao usta da nešto zausti, brzo sam ga
prekinuo.
„Usto, nemaš li pametnijeg posla danas nego uspoređivati tko je
zgodniji?“ upitao sam ga znajući da će ostatak dana pričati gluposti i vrijeđati
me ako ga ne prekinem.
„Da, zapravo imam. Bio sam usred važnog poziva kad si uletio u ured
nabrijan da ubiješ nekoga, sjećaš se? Malo izvedi svog malog majmunčića na
zrak navečer i bit će ti lakše.“
„Pizdo.“
„Kreposni momče.“
„Nisam krepostan, nabijem te“, zakolutao sam očima, a on me izazvao
cerekajući se.
„Dokaži.“
„Kako?“ upitah ga podizanjem obrve. „Želiš da izvadim pimpek ili nešto
drugo?“
„Obojica znamo da je to nešto što bih ja učinio, a ne ti.“
Kimnuo sam. „Jer si totalni besramnik.“

69
 Knjige.Club Books

„U tome imaš pravo, Turne.“ Nacerio se. „Nema srama u ovoj igri s mojim
velikim pimpekom.“
„Isuse“, promucao sam, a Cap se tako glasno nasmijao da mu se cijelo
tijelo treslo.
„Ukratko, koliko je prošlo? Pet? Šest? Dvadeset mjeseci otkad si zadnji
put dotaknuo ženu?“
„Prošao je točno jedan dan.“
Namrštio je obrve.
„Poljubio sam nekoga na silvestarskoj zabavi sinoć.
„Jao, poljubac“, zapjevušio je Cap iritantno lažnim glasom. „Je li se to
dogodilo ispod tribina ili na stražnjem sjedalu tvog automobila?“
„Tek sam je bio upoznao. Poljubili smo se u ponoć i nosila je masku
Beyoncé zbog Quinceove jebeno loše ideje. Što sam trebao napraviti, pojebati
je u zahodu?“
Nasmijao se. „Ja sam učinio baš to.“
„Smiješan si“, odgovorio sam, ali uglavnom kako bih zatomio blagu
ljubomoru. Iskreno, Cap nije daleko od istine. Toliko me napalila ta žena na
zabavi, toliko sam uživao u ponoćnom poljupcu da sam razmatrao sve načine
na koje hi ostatak noći mogli provesti zajedno. Vizije nje u mom krevetu
slikovito su mi ispunjavale um, a iskreno, još to čine.
Želio sam je odvesti u jedan od počasnih apartmana i raširiti joj noge.
Želio sam je dirati, okusiti je. Prodrijeti u nju.
Želio sam joj raditi mnogo jebenih stvari, no očev pogled bio je nesnosan,
čak i s druge strane prostorije, i unatoč zaštiti moje maske osjetio sam da me
prozro.
Njegovo osuđivanje mog ponašanja na poslovnom zbivanju - zabavi za
koju smo kao tvrtka bili zaduženi organizirati - u tom mi trenutku nikako nije
trebalo.
Znam da mu ne bih trebao dopustiti toliko kontrole nad svojim
poslovnim životom, no činjenica jest da konačno popušta tako što mi je
dopustio da budem glavni na velikom projektu. A upravo sad je neworleanski
projekt moj glavni cilj, žarište moje usredotočenosti i energije te, vrlo
vjerojatno, golema prijelomnica u karijeri koja će rezultirati time da mi otac
napokon dovoljno vjeruje da mi prepusti upravljanje tvrtkom Turner
Properties.
Nasumični seks s nasumičnom ženom, bez obzira kako neodoljiva bila,
nije bio dovoljno dobar razlog da riskiram upravo spomenutu budućnost.
Bez obzira na to koliko mi se njezino savršeno tijelo prekriveno svilom i topla
usta tada činila vrijedna rizika.

70
 Knjige.Club Books

„Znaš što?“ upitao me Cap, no čini mi se da je pitanje postavio sebi. „Ja

jesam smiješan, ali iz razloga jer ne možeš nekog nazvati smiješnim a da ga ne
nazoveš i kurcem, a svršiti ne možeš ako ne umočiš kurac.''
Nasmijao sam se. „Usto, ne možeš dobiti genitalni herpes a da ne trpaš
pimpek u svaku pičku.“
„Bog te mazo, Turne. Pa za to služe kondomi.“
„Za jebanje nasumičnih stranaca a da se ne zaraziš spolno prenosivom
bolešću? Javit ću Durexu da imaju novi slogan“, odgovorih mu uz maleni
smiješak. „Siguran sam da njihov oglašivački odjel samo čeka na takvu
višemilijunsku zamisao.“
„Ja bih odmah kupio 40 velikih pakiranja“, uzvratio mi je Cap i opet sam
se nasmijao.
„I potrošio ih u jednome tjednu.“
„Drago mi je da si konačno shvatio koliko smo doista muževni moj veliki
kurac i ja, Turne.“
„Kunem se Bogom,“ rekao sam mu smiješeći se, „da ću jednog dana dobiti
pozivnicu za vjenčanje tebe i tvog kurca.“
„A i izgledat ću jebeno prekrasno u vjenčanici od svile i satena. Nikakvi
tilovi i šljokice ne dolaze u obzir.“
„Znači tako će se to odigrati“, upitah ga uz cerek. „Ti bi bio mlada?“
„Naravno“, odgovorio mi je podrugljivo. „Moj je kurac daleko veći
muškarac od mene.“
„Touché Cap, touché.“
Cap se podrugljivo nasmijao kao da je najpametnija osoba u prostoriji, a
ja sam samo odmahnuo glavom kad sam shvatio koliko smo se udaljili od
glavne teme.
„Isuse, nekad te doista pomalo mrzim.“
„Volim i ja tebe. A sad se tornjaj iz mogu ureda i ne vraćaj se dok ne
pojebeš novog komada,“
Nasmijao sam se. „Svjestan sam da samo što nisi posve poludio, ali ne
namjeravam je pojebati.“
„Zašto ne?“
„Zbog milijun različitih razloga... ne samo da su uredske veze strogo
zabranjene, nego je ona doslovce posljednja osoba s kojom se želim seksati.“
„Je li ružna?“
„Ne“, priznao sam. „Prekrasna je.“
„Ima osinjak u pički?“
„Koliko znam, ne.“

71
 Knjige.Club Books

„Pa zašto bi onda, pobogu, ona bila posljednja žena s kojom bi se želio
seksati? Ja osobno nikad ne kažem nikad, osim ako u nečijoj pički ne ugledam
otrovne očnjake. A čak i tad bih razmislio da je poševim. Katkad su
čudnovate, nastrane stvari baš ono što čovjeku treba.“
„Ona je moja zaposlenica. Cape“, ponavljam mu. „Svojeglava je,
tvrdoglava i jebeno iritantna.“
„Aha. A ti, što? Naučio si napamet priručnik za zaposlenike i moliš mu se
svake večeri?“
Odmahnuo sam glavom. „Ne kužiš ti to.“
„A ne, kužim ja to i više nego savršeno.“
„Ne, ne kužiš.“
„Vjeruj mi, kužim.“ Nacerio se poput vražićka. „Čak ću i na stolnom
računalu pokrenuti odbrojavanje.“
„Odbrojavanje do čega?“
„Jebačine“, rekao je uz najveći cerek koji je mogao stati na tu njegovu
veliku glavu. „Jer dragi moj Turne, to je ono čemu ovo sve vodi.“
Pih. To se sigurno neće dogoditi. Ikad. Prije ću se okretati u grobu nego
se poseksati s Greer Hudson.
No ovo je posve besmislen razgovor što se tiče Capa jer je uvjeren da će
se nešto nečasno dogoditi, ali on je totalna budala kad su takve stvari u
pitanju, Tupan misli da sve u životu završava seksom. Pogrebi, poslovni
sastanci, odlasci u kvartovsku trgovinu - sve je to izvor seksa za
dobroga, starog Capa.
„Unajmit ćeš privatnog istražitelja, zar ne?“ upitao sam, na što je Cap
nakrenuo glavu u stranu i nacerio se poput gada kakav jest.
Čim sam ga to upitao, u želucu već polako počinjem žaliti zbog toga.
Privatni istražitelj? Zar stvarno, Trente? Možda i predstavlja veliki jebeni
problem, ali nije li unajmljivanje privatnog istražitelja ipak malo previše?
Možda i jest. U redu, jest.
No ne može naškoditi, zar ne? Ako mi istražitelj pribavi neke podatke, to
ne znači da ih moram i upotrijebiti.
„Je li ovo tvoj način da mi kažeš da smo završili, dragi?“ upitao me Cap, a
ja sam kimnuo.
„Da.“
„Smatraj da je tvoj prljavi posao obavljen.“ Cerek mu se još više raširio. „I
računaj da ćeš za koji tjedan točno znati kakva je okusa mala lijepa Greer.
Prekinuo sam ga prije nego što je stigao izustiti još kakvo sranje. „Bok,
Cap.“

72
 Knjige.Club Books

Bez dodatnih riječi pošao sam prema vratima, ali sam mu preko ramena
ipak pokazao srednji prst.
Međutim, Cap ima posljednju riječ prije nego što su se vrata zatvorila.
Smijao se dok je to govorio, a njegove su riječi doprle do drugog kraja
zgrade.
„Seksualno uništenje za 4, 3, 2, 1... BUUUUM!“

73
 Knjige.Club Books

Deveto poglavlje

Cap

Č im je Turn napustio ured, zavalio sam se u fotelju i dobrano nasmijao na

njegov račun. Ne običavam se inače s frendovima sprdati iza leđa, ali jebi
ga. Turn je uletio nabrijan i na rubu zdrava razuma.
Greer Hudson, žena koja, navodno, ima moć da inače inteligentnog frajera
pretvori u luđaka.
Već mi se sviđa.
Možda sam i rekao Turnu malu, nevinu laž o unajmljivanju privatnog
istražitelja da iskopa neke prljave tajne o njegovom seksi neprijatelju, no to
ne znači da ću to doista i učiniti.
Da, znam ljude, baš sve vrste jebenih ljudi, no mom dragom prijatelju ne
treba privatni istražitelj.
Ne, njemu treba dobra ševa.
Naravno da je moja znatiželja bila prejaka, pa sam uzeo mobitel sa stola i
u tražilicu na Facebooku utipkao Greer Hudson.
Tražilica mi je odmah izbacila 30 rezultata za Greer Hudson, pa sam
počeo tražiti pravu.

Rodni grad: Portland, Oregon. Ne, sljedeća.

Godina: 16. To nije ta, premda da jest, ovo bi bilo još zanimljivije.

Zanimanje: Odgajateljica u vrtiću. Osim ako ne odgaja Turna da bude

skroman, ova 40-godišnjakinja nije prava Greer Hudson.

Do trenutka kad sam stigao do petnaeste Greer Hudson, siguran sam da

sam pronašao onu koju tražim.

74
 Knjige.Club Books

New Orleans, Louisiana.

33 godine.
Vlasnica tvrtke Hudson Design.

Bingo.
Bez nekog posebnog uvoda, klikam na njezin profil i pregledavam
fotografije koje mogu vidjeti a da nismo prijatelji na Facebooku. I ubrzo sam
počeo razumjeti zašto je Turn trenutačno popizdio.
I premda možda i jest uporan trn u njegovu dupetu, žena je, nesumnjivo,
jebena ljepotica.
Duga smeđa kosa, kristalno čiste plave oči. Greer Hudson je ono što bi
većina nazvala zapanjujuće prekrasnom.
Savršene proporcije tijela i obline na najljepšim mjestima čine ovu
dizajnericom koja mi je raspizdila frenda seks boginjom na dugim nogama i
vrhunskim, prćastim sisama.
Glasno sam se nasmijao i jednostavno si nisam mogao pomoći.
Trent je totalno jeban.
Dovraga, ne čudi me što je uletio ovdje vičući o njezinu otpuštanju za
gluposti poput oštećivanja imovine i prešućenu trudnoću.
Jebem ti sve. Vjerojatno ne bih trebao toliko uživati, ali ne mogu si pomoći.
Usto, uvjereniji sam nego ikad.
Ova dva neprijatelja očekuje ševa njihovih života. Dovraga, malo sam i
ljubomoran na njihove buduće orgazme.
Kad mi je tajnica interfonom javila da je moj sljedeći konferencijski poziv
odgođen za pola sata, izlogirao sam se s Facebooka i natipkao poruku jedinoj
osobi koja također treba biti uhvaćena u Turnovu paučinu ludila.

Ja: Još se ljutiš zbog Sophije?

Quince mi je odmah odgovorio i to mnogo blaže i praštajuće nego što

zaslužujem. Ali to je Quince, uvijek ljubazan, smiren i optimističan.

Quince: Ma ne. Znam da li je teško razmišljati kad li je kurac u pitanju.

Smatraj da ti je oprošteno, gade jedan.

„Teško razmišljati kad ti je kurac u pitanju. „Dovraga, morao sam se

maksimalno kontrolirati da ne izjavim nešto sarkastično, inteligentno i
ostanem ozbiljan.

75
 Knjige.Club Books

Ja: Hvala Q. Najbolji si.

Quince: Znam.

Nacerio sam se i otipkao još jednu poruku.

Ja: Nakon što smo se poljubili i pomirili imam neke vijesti. Nađimo se
nakon posla u Murray’su.

Quince: Tvoje će vijesti morati pričekati jer imam dogovoren ručak s

Emory. Vodim je u omiljen restoran u New Yorku prije nego što se sutra
vratimo u New Orleans.

Ja: Ah, vidi kako si romantičan i ostala sranja.

To je slatko i sve. Q je dobar dečko i vodi svoju malu djevojku u izlazak,

no nikako mi to ne pomaže. No, s obzirom na to da sam genijalan gad kakav
jesam, nije mi trebalo dugo da se dosjetim nečega i pokušam ga namamiti u
mrežu.

Ja: Koji joj je omiljen restoran u New Yorku?

Naravno, kao što sam i očekivao, budala se uhvatila poput najgluplje

muhe.

Quince: Le Bernardin.

„Hej, Liz“, interfonom sam dozvao svoju pomoćnicu. „Nazovi Le

Bernardin, glumi da si pomoćnica Quincyja Blacka i saznaj za kad je
rezervirao stol večeras.“
Njezin odgovor bio je brz i inteligentan: „Obavljeno.“
„E, i neka rezervaciju pomaknu sa sedam na osam.“
„Samo ako tako neću postati suučesnik u ubojstvu.“
Nacerio sam se i pritisnuo interfon da joj odgovorim: „Bih li te ikad stavio
u takav položaj:“
Njezin odgovor bila je mukla tišina, tako da se čula muha u letu.

76
 Knjige.Club Books

„U redu, Liz“, nasmijao sam se u interfon. „Nema ubojstva, obećavam.“

Liz je uzdahnula, ali doslovce uzdahnula, u mikrofon: „Odmah ću nazvati
Le Bernardin.“
Zahihotao sam se na njezin beživotan odgovor i prije nego što se vratim
u radni ritam, uzimam mobitel i započinjem posljednji, ali vrlo važan
tekstualni razgovor.

Ja: Gatova je temeljita provjera.

Nasreću po mene, Turn je odmah odgovorio.

Turn: Ha?

Ja: Privatni istražitelj je dovršio svoju provjeru i to temeljitu. I.ik je

provjerio sve agencije, profile i slično što postoji.

Turn: Ali, izišao sam iz tvog ureda prije sata…

Ja: Moj lik je dobar.

Moj lik sam ja, a ja sam dobar. Zato, tehnički, ne lažem.

Turn: Je li pronašao što?

Ja: Pa... Nisam siguran kako da ti to priopćim...

Turn: Priopćiš mi što?

Ja: Tražena je.

Turn: ŠTO?

Nacerio sam se poput vražićka dok tipkam još jednu zagonetnu poruku.

Ja: U svih pedeset saveznih država.

77
 Knjige.Club Books

Turn: TRAŽENA ZA ŠTO?

Dovraga, kad bih barem mogao nastaviti s ovim još malo, ali imam
previše posla koji moram nadoknaditi pa sam odlučio kapitulirati i reći mu
ono što znam.

Ja: Šalim se. Čista je kao bebina guza.

Greer Hudson je trn u njegovu oku. Nije kriminalka ili ovisnica ili neka
nakaradna domina koja vezuje i bičuje ljude. Ona je samo prekrasna žena
koja izluđuje Trenta Turnera.

Turn: Nisi ni uposlio privatnog istražitelja, zar ne?

Jasno je poput dana da nisam, ali to nipošto ne znači da ga ne smijem malo

zezati.

Ja: Nazivaš li me lažljivcem?

Nije prošlo ni dvadeset sekundi, a mobitel u ruci mi je zavibrirao.

Turn: Da, lažljivi gade, nazivam te tako. Nema tog privatnog

istražitelja koji provede „temeljitu“ provjeru za jedan sat.

Vidim kako se tekstualni baloni dižu i spuštaju na zaslonu što mi govori

da je spreman i nabrijan pa mu šaljem još jedan brzi odgovor prije nego što
me obaspe s brdom jebi se.

Ja: Nema na čemu što sam ti spasio dupe i spriječio te da učiniš nešto
glupo.

Trenutačno su se tekstualni baloni prestali pojavljivati i više se nisu

vratili.
Očito je da znam ljude, ali sigurno neću unajmiti privatnog istražitelja jer
se Trentu dignuo pimpek iz mržnje prema novoj zaposlenici.
A i svi misle da je Quince najpouzdaniji prijatelj.
Pih.

78
 Knjige.Club Books

Deseto poglavlje

Emory

P ogledala sam na mobitelu koliko je sati i vidim da je četvrt poslije sedam.

Pogledala sam prema ulazu u restoran, a zatim pogled vratila na stol s
obzirom na to da mi dečka nema nigdje.
I tako ja sjedim ovdje, u Le Bernardinu, mome omiljenom newyorškom
restoranu, posve sama.
Iz usta mi je pobjegao uzdah dok uzimam bijeli ubrus u koji je bio umotan
jedaći pribor.
Većinu svog života, iz nekog razloga, provodim čekajući druge.
Moja najbolja prijateljica Greer ne može nigdje doći na vrijeme da joj i
život ovisi o tome, a čini se, sad pošto su se upoznali, da je njezino kašnjenje
poput nekog nametnika zarazilo i mog dečka.
Pogledala sam na mobitel da vidim je li mi Quince poslao poruku i nazvao
da mi javi koliko će kasniti, ali pozornost mi je zaokupila poruka najbolje
prijateljice.

Greer: Ne mogu vjerovati da si me otkantala zbog večere s dečkom.

Greer: I to, samo da znaš, u New Yorku, od svih mjesta. Gotovo kao da
želiš da me netko opljačka, otme ili nešto gore.

Ta je sarkastična kuja odrasla u New Orleansu gdje je većinu svojih

vikenda provela radeći u djedovu restoranu, što znači da se većinu vikenda
baktala s pijanim turistima koji su dolazili na karneval Mardi Gras.
Vidjela sam je kako je trostruko većeg frajera od sebe šakom odalamila u
jaja.
Šaka u lice je nešto što biste očekivali.
Udarac nogom u obiteljske dragulje također.

79
 Knjige.Club Books

Ali udarac šakom u jaja nekog pijanog lika? Takve sam pizdarije naučila
očekivati od Greer.
Naravno, to sve znači da Greer nije osoba koja bi dopustila da je se otme.
Štoviše, vratili bi je za manje od dvije minute poslije otmice.
Podsmjehnula sam se sama sebi i natipkala odgovor. Pametovanje je,
nesumnjivo, njezina najizraženija vještina.
Njome se služi i u svrhu samoočuvanja i zabave i takva je otkad je se
sjećam.
A to je dosta dugo.

Ja: Zašto ti je tako teško povjerovati u to? Quince je doista drag prema
meni.

Greer i ja smo se prvi put srele u Osnovnoj školi sv, Augustina u prvom
razredu. Imala je velike zube i smrdjela je po pišaki i octu. Psovala je i pljuvala
i radila svu što mi je majka rekla da dame ne rade. Tad nisam shvaćala da je
razlog tome što je u odsutnosti roditelja odgajaju muškarac i dječak, no nisam
ni trebala.
Kako sam bila prvašica rođena u bogatoj obitelji, meni se taj Greein
agresivan pristup svijetu činio nevjerojatno super.
Greer je bila prostodušna i ni od koga nije trpjela nikakva sranja.
Bila je šestogodišnjakinja koja me, kad mi je Sara Ruey rekla da imam
ružnu kosu, branila rigajući psovke iz usta kakve djevojčica njezinih godina
nikad ne bi izgovorila.
Greer je bila besramna zagonetka poganih usta, a ja sam posve
nerazumno i očajnički htjela biti poput nje.
Pomalo ironično, Greer nikad nije poželjela biti poput mene.
Ja sam imala oba roditelja koji su me voljeli i svu materijalno blago svijeta
na dohvat prstiju. Ona je imala fotografije roditelja koje nikad nije vidjela,
školsku odoru broj premalu i par sportskih tenisica koje joj je djed kupio na
rasprodaji.
Razvaljene, izgažene najkice koje je crnom tintom ukrasila slikama
srdašaca, lubanja i svog imena.
Ali, koliko god smo željele imati osobine jedna druge kad smo bile klinke,
dinamika našeg odnosa ostala je ista. Greer je i dalje ista djevojka poganih
usta i skrivenog zlatnog srca, a ja sam njezina prijateljica koja je voli zbog
toga.

80
 Knjige.Club Books

Greer: Draga sam prema tebi! Količina te dragosti koju izražavam

savršeno je skrojena da te ne razmazim previše.

Zakolutala sam očima. Možda ona tako ne misli, ali predvidljiva je za

popizditi.

Ja: Da, to je to. Baš kao što sam sigurna da si već u pidžami, jedeš
hranu posluženu u sobu i pametuješ mi iz čiste dosade.

Greer: Kakva bi osoba to učinila?

Usiljeno sam se nasmijala i manikiranim prstom kucnula o stol, a

slobodnom rukom otipkala poruku s dvije riječi.

Ja: Ti.

Greer: U redu. Usred sam quesadille od sira i brownieja veličine moje

glave. Ovaj hotel je možda lišen dizajnerskog ukusa, ali moram priznati,
hrana im je izvrsna.

Greer: Ozbiljno. Ne možeš osporiti da je dizajn ovog hotela zastrašuje,

ali ono, maksimalno.

Odmahnula sam glavom na njezinu nemogućnost da prevlada svoje

navike i ponovno bacila pogled na vrata tražeći Quincyja. I dalje ništa.
Uzdahnula sam i natipkala joj još koji savjet koji će posve zanemariti.

Ja: Možda da počneš vježbati da ga više ne nazivaš usranim.

Greer: To nije zabavno. Sviđa mi se moj način.

Ja: Štogod.

Greer: Ovo ti privodiš naš razgovor kraju?

Ja: Da.

81
 Knjige.Club Books

Greer: PS - uživaj u spoju s mojim superobožavateljem.

Počela sam joj tipkati odgovor kad sam osjetila nježnu ruku na ramenu.
Spustila sam mobitel u torbicu i podigla pogled.
„Hej ljubavi“, pozdravio me Quince i priljubio svoje usne u moje za brzi
poljubac od kojeg sam se naježila. Čak i nakon tri mjeseca veze, još osjetim
trnce kad me pozdravi.
Samo shvaćanje toga izmamilo mi je osmijeh na usne.
Nažalost, prekrasni trnci na koži munjevito su nestali kad se Quince
pomaknuo o stranu i otkrio svog prijatelja Caplina. Odjeven u traperice i
košulju od flanela, više mi liči na poljodjelca nego vrhunskog korporativnog
odvjetnika i milijarderskog poduzetnika kakvim ga je Quince opisao.
Prisilila sam se na lažan osmijeh i molećivo pogledala Quincea. Očekivala
sam da će ovo biti spoj, a ne okupljanje dečki. „Znam da smo friško u vezi
dragi, ali čisto da znaš otpočetka - maksimalno mogu odraditi samo jednog
frajera.“
Quincyjev osmijeh se proširio i doista ima jebene sreće što mi se toliko
sviđa njegov osmijeh. „To je u redu, jer ja ne mogu odraditi ni jednog.“
Nacerila sam se - ne mogu si pomoći kad me tako gleda - i pročitala na
njegovim usnama riječ Oprosti.
Stolac je zagrebao tepih na podu dok ga je povlačio da sjedne. Caplin se
već udomaćio i nije dopustio da ga smete moj i Quincyjcv uvodni razgovor.
Njegova smeđa kosa je neuredna, a jednodnevne dlačice već su mu ispunile
bradu, ali sve to samo dodatno ističe njegov seljački izgled.
Prokleto zgodan seljak pred kojim, koliko čujem, daleko previše žena
skida gaćice, no i dalje izgleda smiješno.
I posve je nesvjestan da nam drži svijeću.
Promatram ga kako uzima jedan od dva jelovnika sa stola i polako počinje
pregledavati ponudu jela.
„Cap me nešto nakratko treba nakon večere, a kako je uspio pronaći put
do restorana, odlučio je iskoristiti ovu priliku da ostavi izvrstan dojam na
tebe prije nego što se vratimo u New Orleans“, rekao mi je Quincy
pokušavajući pojasniti što se događa. To nije istinito pojašnjenje, u to sam
sigurna, ali ipak je objašnjenje. „Zar ne, Cap?“
Cap je naglo podignuo glavu. „Što?“ upitao je dok mu s usana visi komadić
kruha koji je uzeo sa stola. Uzeo je višak kruha, spustio ga na tanjur i počeo
brzo žvakati. „A, da. Najbolji dojam. Meni je to vrlo važno.“
Majko Božja.

82
 Knjige.Club Books

„Imao si kakvu nesreću s odjećom?“ upitala sam ga i nastavila: „Možda

eksploziju u kemijskoj čistionici?“
„Ne.“ Ako lik i ima srama, ostavio ga je kod kuće, na drugom kontinentu.
Kutovi usana su mu se stisnuli dok netremice gleda u mene sve dok nisam
odvratila pogled.
„Samo si još jedna osoba koja modu ne bi prepoznala ni na modnoj reviji,
zar ne?“
„Gledaj na to kako hoćeš, zlato. Meni se sviđa kako se odijevam.“ Nasmijao
se dok je uzimao još jedan zalogaj kruha posve neopterećen mojim riječima
ili činjenicom da upropaštava moj spoj uz večeru s dečkom.
Raširila sam molećivo oči prema Quincyju da nešto učini. On se samo
nacerio kao da se njegova djevojka i prijatelj slažu bolje nego što je ikad
očekivao.
„Možda bi me trebala upoznati s nekom od svojih prijateljica koja ne
udovoljava tvojim standardima“, lagodno mi je predložio, a meni je
trenutačno proključala krv. „Premda, možda i previše tražim, ne? Mislim, ti
takve ljude vjerojatno ne puštaš u svoj unutarnji krug prijatelja jer trebaš
održavati ugled i takva sranja.“
„Ne seri“, odgovorila sam mu uz kolutanje očima. „Bilo kako bilo, jedina
prijateljica koja bi možda mogla razumjeti tvoj stil odijevanja ne traži ljubav,
a posebice ne s Newyorčaninom. Greer mi je to danas jasno stavila do znanja
za ručkom.
„Ja i ne tražim ljubav, ali čekaj. Rekla si Greer? Ne preziva se valjda
Hudson?“
Kako, pobogu, zna njezino prezime?
Trenutačno sam pooštrila obrambene mehanizme. „Da, preziva. Zašto?“
Caplin se počeo tako jako hihotati da je nakratko morao stati s izjedanjem
kruha. „Ma ništa“, nacerio se.
„Nemaš ti stari pojma. Pojma nemaš“, rekao je Quinceu uz muški izraz na
licu za Objasnit ću ti poslije.
„Reci mi“, odgovorila sam mu i počela ga netremice gledati u oči s druge
strane stola.
Cap je svoju tvrdoglavost izrazio podizanjem obrve. „Ne.“
„Odmah mi reci.“
Ponovno je pogledao Quincea, ali ovaj put na licu mu je bio izraz buraz,
kontroliraj si žensku.
Ovo je prekrasan restoran i na sebi imam haljinu od pet tisuća dolara, no
očajnička vremena iziskuju i očajničke mjere.

83
 Knjige.Club Books

Poput munje sam ustala, nagnula preko košare za kruh, bokala s vinom i
ostalih izvora mrlja te prstima snažno pritisnula vrh njegove bradavice.
Caplin je poskočio i zavapio, a Quincy se nagnuo u stolcu naizgled šokiran
potezom koji nije očekivao od mene.
„Reci mi što znaš o Greer Hudson i to odmah.“
Njegov osmijeh je neodoljiv i zrači. Usto, ako se ne varam, malo je i
pohotan.
Pomisao na grubi seks s Quinceovim prijateljem iznenada mi preplavi um
zbog čega sam nekontrolirano trznula rukom kao da sam se opekla na
njegovu bradavicu. Sjela sam ponovno u svoj stolac.
„U redu. Štogod. Koji je smisao povjerljivog odnosa odvjetnika i klijenta?“
Namrštila sam se i udarila nogom o pod.
„Turn je uletio danas oko podneva da popričamo a njoj. I to je sve.“
„Turn?“ upitala sam.
„Trent Turner“, pojasnio mi je Quincy te s ljubavlju naslonio svoju ruku
oko mog ramena, „Taj smo mu nadimak dali kad smo bili klinci.“
Isuse. Dok je Greer ručala sa mnom sendvič od govedine, Trent Turner,
Greerov novi šef, posjetio je odvjetnika zbog njega. Ono, nekoliko sati nakon
što su je zaposlili.
Što je, dovraga, napravila tom liku?
„I?“ upitala sam. „Što se dogodilo?“
Caplin je zakolutao očima i uzeo još jedan komad kruha iz košare. Morala
sam pričekati punih pola minute dok je na krišku kruha mazao previše
maslaca te mi odgovorio. „Pa, htio ju je otpustiti...“
„Što?“ proderala sam se. Nekoliko gostiju okrenulo se prema nama i u
obrazima sam osjetila profinjenu toplinu neugode, Quincy i Caplin nisu ništa
zamijetili. Štoviše, neželjena pozornost ih uopće ne dira.
„Opusti se“, rekao mi je hihoćući se. „Ne može je otpustiti i on to zna.
Dovraga, znao je da je ne može otpustiti čak i prije nego što mi je danas
poslijepodne uletio u ured. No, to ga nije spriječilo da istovari gomilu svojih
osobnih govana na mene.“
Uzdah olakšanja iziđe mi iz pluća. „U redu, to je dobro.“
„Premda,“ nastavio je Cap, „rekao sam mu da može unajmiti privatnog
istražitelja da sazna nešto više o njoj.“
Koji kurac.
Privatnog istražitelja? Isuse. Greer je posljednja osoba kojoj treba da joj
neki lik kopa po prošlosti prepunoj raznih sranja.
Moja jedina mogućnost je da je zaštitim.

84
 Knjige.Club Books

„Učini to i osobno ću se pobrinuti da ostaneš bez jednog testisa.“

Cap se nasmijao. „Ono, na neki nastrani način?“
„Ne.“ odgovorila sam mu baš u trenutku kad je Quincy uletio s uzvikom,
Hej!
„U redu, u redu, u redu“, složio se Caplin u maniri najboljeg odvjetnika.
„Smirimo se jer nikad ni nisam namjeravao unajmiti privatnog istražitelja. To
sam mu mogućnost ponudio da ublažim njegovo privremeno ludilo.“
„Znači nema privatnog istražitelja?“
Cap je odmahnuo glavom.
„Pa, što je još rekao?“ nastavila sam ispitivati jer, jebem ti sve, malo sam
zabrinuta za svoju najbolju prijateljicu. „Namjerava li joj zagorčati život u
New Orleansu?“
„Ne bih znao“, odgovorio je na moja pitanja slijeganjem ramena. „Nakon
što sam mu uništio sva nadanja glede bespravnog raskida ugovora, počeo je
govoriti o nekom komadu kojega je poljubio na zabavi neku noć.“
„Poljubio je nekoga?“ uletio je Quincy s pitanjem. „Na domjenku za
zaposlenike?“
„Znaš, reći ću mu da si to rekao, Quince“, odgovorio je Cap uz namigivanje.
„To samo dodatno potvrđuje moju tezu da je Turn utjelovljenje muške
kreposne osobe.“
„Koga je poljubio?“ upitala sam.
„Ne znam. Neki je glupan odlučio da su maske dobra zamisao“, izjavio je
Cap i podrugljivo namignuo Quinceu koji mu je uzvratio pokazivanjem
srednjaka. „Rekao je samo da je bila maskirana kao Beyoncé.“
Quince i ja smo se smrznuli, ono pretvorili u ledene kipove ljudskog
oblika. „Beyoncé?“ upitala sam tražeći potvrdu.
„Da.“
„Kao Beyoncé Beyoncé. Pjevačica?“
Cap se glupavo nasmijao. „Postoji li nekoliko Beyoncé?“
„Ček' malo...’’ Napravila sam stanku i trepnula posve zaprepaštena
saznanjem. „Jesi li siguran da je nosila masku Beyoncé?“
„Koliko puta moram reći Beyoncé prije nego što prestaneš govoriti
Beyoncé?“ uzvratio mi je. „Usto, u čemu je kvaka? Imate nešto protiv nje?
Nemojte se zajebavati s klanom Beyoncé jer mogu vam napraviti razna
sranja.“
Posve sam ignorirala Capa i pogledala u Quincea. „Koju je Trent nosio
masku na zabavi?'’
Mislim, gotovo sam sigurna da već znam odgovor na to pitanje, ali moram
znati točno. Ova spoznaja je previše luda da dvaput ne provjerim činjenice.
85
 Knjige.Club Books

„Walter White iz serije Na putu prema dolje!“

Blagi Bože, ovo je totalno ludilo.
„Ništa nije bilo bolje od mog kostima Thora“, nadoda Cap, ali ta
informacija nije bila uopće važna za ovaj razgovor. „Ja sam bio bradavica.“
Bože, zašto je uopće ovdje?
Zato što, navodno, tu i tamo ponudi kakvu dragocjenu informaciju.
Kladila bih se da to prerijetko čini, ali ne mogu osporiti da nam je upravo
udijelio važnu informaciju.
„Jebote“, pogledala sam Quincea. „To nikako nisam očekivala.“
„Nek’ sam proklet“, dodao je Quince uz osmijeh koji je odzvanjao iz
njegova želuca. „Seronja si i loš odvjetnik što si nam otkrio tu informaciju, ali
drago mi je što jesi.“
„Što“, upita Cap. „O čemu vas dvoje govorite?“
Quince se nacerio. „Čini se da je našem prijatelju Greer Hudson draža
nego što misli.“
„Što to znači?“ ponovno upita Cap, pomalo iznerviran što ne zna o čemu
je riječ.
Oduprla sam se nagonu da mu se nasmijem u lice sad kad ne zna o čemu
govorimo.
Međutim, Quincy je predobar lik da bi ga pustio da pati. „Znamo tko je na
zabavu došao s maskom Beyoncé..“
„Tko?“ upita Cap uz mrštenje obrva, a ja sam mu otkrila.
„Moja najbolja prijateljica. Greer Hudson!“
„Zezaš me?“ izletjelo mu je iz usta. „Komad kojega je Turn poljubio na
zabavi ista je ona koju je luđački želio otpustiti?“
„Da, baš tako“, izjavio je Quincy uz osmijeh.
„Jebote, izgleda da sam imao pravo“, izjavio je Cap te posegnuo za svojim
mobitelom uz odmahivanje glavom. „Čovječe, jedva čekam da mu to
ispričam.''
I odjednom sam doživjela prosvjetljenje.
Brzo sam posegnula i izbila Capu mobitel iz ruke na što je opet zajaukao.
Nisam se ni trudila ispričati mu se,
„Nemoj mu reći.“
„Zašto?“ upitao je Quince.
Umjesto odgovora, uzvraćam protupitanjem. „Nisi li mi bio rekao da
Trent unajmljuje jedan od apartmana u zgradi mojih roditelja dok radi na
neworleanskom hotelu Vanderturn?“
Obrve su mu se spojile dok mi odgovara: „Da.“

86
 Knjige.Club Books

„E pa, momci“, odgovaram uz trljanje rukama. „Imam plan.“

I plan je pomalo zločest.
Od najbolje prijateljice morat ću čuvati veliku tajnu.
Međutim, nešto glede ovog svega mi se doima tako ispravnim.
Ono što Greer ne zna, neće je uhiti.
Da, ali bi mogla ubiti tebe...
Ma prvo me mora uhvatiti.

87
 Knjige.Club Books

Jedanaesto poglavlje

Greer

I mam 33 godine i sad je došlo do ovoga.

Selim se u stan u vlasništvu prijateljičine obitelji gdje ću besplatno
stanovati dok pokušavam prodati kuću u koju sam uložila sve vrijeme, trud
i energiju.
Međutim, dopis iz banke koji sam pronašla u poštanskom sandučiću
nakon povratka iz New Yorka prije četiri dana bio je prilično jasan. Brzo
prodajte kuću ili ćemo vam ovršiti svu imovinu, a nastali minus na računu
nećete uspjeti otplatiti za tri života.
I što sad reći? Znala sam u što se upuštam dok sam dizala hipoteku na
kuću, ali kao i tisuće, ako ne i milijuni Amerikanaca, uvijek mislite da se to
neće vama dogoditi.
I zato sam učinila jedinu stvar koju sam mogla - nazvala sam prijatelja
agenta za nekretnine i počela iseljavati svoje stvari kako bi moja kuća, moj
ponos i dika, bili spremni za prodaju na tržištu.
Jebem ti život.
Mnogo se ljudi razbacuje s te tri riječi u trenucima ropske krize, kad im
radni tjedan započne na najgori mogući način ili kad ih uhvati alergija ili
popizde jer je litra goriva poskupjela za 20 do 30 lipa. Ono, zbog stvari koje
vas raspizde, možda i malo deprimiraju, ali nije da je sad kraj svijeta iza ugla.
Međutim, moja trenutačna deprimirajuća situacija zaslužuje da kažem
jebem ti život.
Kad su prije nekoliko godina počele poteškoće u poslovanju tvrtke
Hudson Designs, podigla sam zajam u vrijednosti moje kuće za pokrivanje
troškova u prijelaznom razdoblju. Pretpostavljala sam da je riječ o kraćem,
sušnijem poslovnom razdoblju, pa ako to pregrmim, sve će biti u redu.
Kad to nije uspjelo, podigla sam još jedan zajam i prije nego što sam se
snašla, grcala sam u osobnim dugovima te različitim poduzetničkim
kreditima.

88
 Knjige.Club Books

Kad mi se život sveo na jelo ili otplaćivanje hipotekarnih rata, odabrala

sam ono što će mi omogućiti da nastavim živjeti i boriti se da sačuvam ono
što sam izgradila.
Nažalost, kad se stvari nisu odigrale kako sam se nadala, sve one
„kratkoročne“ odluke stigle su na naplatu.
Razgledala sam apsolutno luđački velik stan, moj novi stan, i u želucu
osjetila nelagodu. Podovi su od originalnog, ali prekrasno obnovljenog
drveta, a ukrasna drvenarija u prostranom dnevnom boravku je također
izvorna, ali besprijekorno očuvana. Kuhinjski ormarići su načinjeni po mjeri,
radne površine od skupog mramora, a kupaonica je približna veličine
međugradskog autobusa. Emoryni roditelji mogli bi mjesečno zarađivati
pristojan iznos za iznajmljivanje ovog stana, ali umjesto toga dopustili su mi
da besplatno boravim u njemu.
Dobri Bože, ovo je više nego što zaslužujem...
„Sigurno nemaš ništa protiv da ovdje boravim?“ nelagodno sam upitala
Emory. Cijenim njezinu velikodušnost, no to ne znači da se dobro osjećam
zbog toga. Za sve što sam u životu dosad imala i stekla morala sam
mukotrpno raditi i nekako mi se čini da sam, prihvaćanjem njezine
ponude, pregazila svoj karakter.
„Naravno da ne. Već mjesecima nemarno stanara ovdje, a i moji te
roditelji obožavaju.“
„Stvarno?“
Nasmijala se i odgovorila: „Pitaj Boga zašto.“
„Jako smiješno.“
Emory me uhvatila za ruku i odgurnula. „Pa, ako postaviš glupo pitanje,
takav ćeš odgovor i dobiti. Greer, moji te roditelji poznaju gotovo jednako
dugo kao i mene i ti si im poput druge kćeri. Ne znam zašto te to čudi jer sam
ti još i prije putovanja u New York rekla da će ti drage volje pomoći.“
Bože, Collinsovi su jebeno darežljivi, ako ne i predarežljivi. Usto, nije bilo
jebene šanse da prihvatim njihovu ponudu da mi pomognu izvući se iz moje
grozne financijske situacije. Bilo bi to daleko previše od njih, a i nisam
smatrala da zaslužujem takvo dobročinstvo.
Usto, nisam se htjela osjećati kao netko kome treba milostinja.
Moj mi je ponos presnažan i pretvrdoglav za takvo što.
Nesigurna u svoje ranjivosti, čak i podilazim Emory. „Imaš pravo. Mislim,
mene je lako voljeti. Čak sam im vjerojatno i omiljena kćer.“
Emory je zastenjala i bezobrazno ispustila jednu od mojih kutija. Ja sam
svoju nježno spustila, poskočila prema naprijed i stavila joj prst na lice.

89
 Knjige.Club Books

„Emory Marie, bolje ti je da su u toj kutiji jastuci!“ Emory je zamahnula

rukama i zaletjela se prema meni poput buldožera, a ja sam počela preskakati
kutije kao da trčim utrku s preponama.
„Mo’š mislit kako si im ti omiljena kći!“ izderala se Emory proganjajući
me i hihoćući se poput hijene.
„U redu“, izderala sam se i izbjegla njenu šaku uz malo rada tijelom. „U
redu, luđakinjo! Očito je da si im ti omiljena kći! Ja bih svakako više cijenila
nekoga koga sam istisnula iz svoje radnice nego nekoga koga nisam!“
„O, Bože!“ uzviknula je. „Zašto si tako odvratna?“
„Jer su me odgojili vukovi, Emory,“
„Odgojili su te muškarci“, naprćila je nos i nacerila se. „Sigurna sam da je
to isto.“
Emory je zakolutala očima prema stropu. „Obje znamo da nije. Tvoj brat
ima više manira nego ti.“
Zanemarila sam tu izjavu. „Pretpostavljam da onda jednostavno ne
udovoljavam društvenom poimanju dame.“
„Ma nemoj mi reći“, nasmijala se Emory. „Quinceov i Trentov prijatelj Cap
ima pravo. Vjerojatno bi se s njime izvrsno slagala.“
„Što?“ upitala sam nakratko se zaustavljajući dok su se Emory zarumenili
obrazi, a usta zatvorila, „Jesi li upravo rekla Trent? Kao Trent Turner?“
„Znaš da su on i Quincy prijatelji, a ja hodam s Quincyjem. Nisam ja kriva
što je moj dečko dobar prijatelj s tvojim novim šefom.“
Zapiljila sam se u nju. „Znači razgovarala si o meni s prijateljima mog
šefa?“
„Ne, naravno da ne“, odgovorila je Emory, ali njeno mi lice govori
suprotno.
„Jesi, jesi! Zašto ste razgovarali o meni?“
„Nismo“, porekla je Emory.
„Emory Marie!“ izderala sam se i podigla ruku poput luđakinje. „Što si im
govorila o meni?“
„Bio je to običan, ležeran razgovor - čavrljanje - a ne otkrivanje
kombinacije tvoga osobnog sefa. Isuse.“
„U mome osobnom sefu nema ničega osim paučine i prašine. Iskreno,
radije bih da si im otkrila kombinaciju sefa“, odgovorila sam, „A kad ste to
razgovarali o meni?“
„Onu večer kad sam večerala sa svojim prekrasnim dečkom i njegovim
iritantnim neandertalcem od prijatelja Caplinom Hawkinsom koji nam je
držao svijeću. Već sam ti bila sve to ispričala“, odgovorila je Emory i prkosno
spustila ruke na bokove, „Usto, ponašaš se kao da su pojedinosti

90
 Knjige.Club Books

našega prijateljstva državna tajna, jesi li ruska špijunka? Trebam li prijaviti

FBl-u da te temeljito provjeri?“
„Samo sam...“ načinila sam stanku i pogledala dolje u svoje starke dok sam
pokušala otkriti što zapravo želim reći. „Mrzim kad ne znam što drugi ljudi
znaju o meni“, ozbiljno sam joj rekla i Emory se brzo uozbiljila zbog tona
moga glasa.
„Ne bih nikad rekla ništa loše o tebi. Najbolja si mi prijateljica i uvijek ćeš
mi ti i tvoj život hiti na prvom mjestu. ’
„Razgovarati o meni s najboljim prijateljima moga šefa ne doima mi se da
je u mome najboljem interesu.“
„Kunem ti se da nisam rekla ništa loše.“
Dugo sam promišljala o njenim riječima. „Znači... Quincy je dobar s
Trentom?“
Kimnula je. „Prijatelji od djetinjstva.“
„Znači... njih dvojica mnogo razgovaraju?“
„Pa pretpostavljam da razgovaraju...“ odgovara mi uz stanku dok
pogledom traži moje oči. „Što ti je na umu?“
„Ne znam“, odgovaram i opušteno siliježem ramenom. “Možda bi Quince,
znaš, mogao reći koju lijepu o meni svom seronji od prijatelja.“
Emory je nabrala obrvu. „Želiš da Quince Trentu kaže nešto lijepo o tebi?“
„Ne može odmoći“, odgovaram uz još jedno slijeganje ramenom. „Mogao
bi mu reći da sam vrsna i nadarena dizajnerica te da imam besprijekoran
ukus i slična sranja. Ono, samo činjenice, znaš?“
„Samo činjenice?“
„Da, samo činjenice“, ponavljam. „Možda će tada moj grozni šef izvaditi
metlu iz svoje čvrste, zategnute guzice i prestati me toliko prezirati.“
Emory je nasmijala. „Njegove čvrste, zategnute guzice?“
„Začepi!“
„U redu...“ odgovara mi Fmory dok joj nakon kratke stanke s lijepih
crvenih usna titra blagi osmijeh.
„Prestani se smijati, kujo jedna“, odgovaram i piljim u nju dok ona podiže
obje ruke u zrak.
„Kunem ti se da se ne smijem tebi nego ovoj situaciji“, pojasnila mi je uz
još jedan osmijeh. „I vjeruj mi, čujem što govoriš, ali tvoj plan ima jednu
veliku, veliku rupu...“
„A koja je to?“
„Trent Turner nije jedini koji treba prestati s prijezirom.“
Podrugljivo sam se nasmijala. „Ja njega ne prezirem.“

91
 Knjige.Club Books

Emory me dugo gledala u oči i uzdahnula.

„Ah, nema veze. Zaboravi.“
Emory se nacerila i snažno me zagrlila. „Obećavam ti, sve će biti u redu.
Čuvam ti leđa frendice. Dovraga, uvijek ću ti čuvati leđa, čak i kad toga nisi
svjesna.“
Malo sam naborala čelo na to, ali odlučila sam usredotočiti se na važna
sranja.
Sutra predstavlja novi početak - prvi službeni dan na novome poslu i
mogućnost da otvorim mnogo novih vrata.
Jednoga ću dana opet posjedovati kuću i uskoro ću opet biti na vlastitim
nogama.
A život kakav znam bit će bolji nego ikad.

92
 Knjige.Club Books

Dvanaesto poglavlje

Greer

P rvi radni dan na novom poslu je stigao, a ispred moga novog stana sunce
sija, ptičice pjevaju i zbivaju se neka druga sranja koja veseli ljudi
zamjećuju.
U normalnim bi se uvjetima usredotočila na lika koji bljuje po zgradi
preko puta, ali ne i danas jer danas zračim optimizmom.
Novi stan je i dalje u rasulu zbog razbacanih kurija i stvari, a i nisam uopće
uspjela ugraditi neke svoje dizajnerske zamisli u taj golem prostor, no sinoć
sam uspjela odspavati pristojnih šest sati.
Da, to je i dalje dva sata manje od preporučene količine, ali meni je i ovo
pravo čudo s obzirom na okolnosti.
Danas je velik dan. Zapravo, danas je neizmjerno važan dan.
Danas je na meni da se do kažem.
Da, danas također možeš i ostati bez svega.
Istrgla sam se iz ralja svoje podsvjesne kuje i ponovno se vratila u
optimistično stanje svijesti.
Greer, danas si pozitivna zraka Sunčeve svjetlosti.
Istinska zraka svjetlosti. Tako jarka i svjetlucava da kad bi zadigla suknju,
tvoje bi prepone mogle poslužiti umjesto baterijske svjetiljke.
Zatomila sam stezanje u prsima i izgovorila još jedan motivacijski govor.
Danas ćeš biti svijetla i prozračna. Usredotočena, ali inteligentna. Ozbiljna,
ali i oduševljena.
Toliko ćeš ih danas sve oduševiti da do trenutka kad stigneš kući, svi će
vrištati tvoje ime.
Brzo sam uzela ključeve sa stolića, prebacila sportsku jaknu preko bluze
te stavila mobitel u vanjski džep torbice.
Podigla sam torbicu sa stolića i gotovo se srušila pod težinom svega što
sam ubacila unutra, no nikad ne znate što će vam zatrebati prvi radni dan za
novu tvrtku.

93
 Knjige.Club Books

Uzela sam blok za crtanje, olovke, uzorke tkanina, prethodne nacrte,

kataloge namještaja omiljenih dizajnera, kataloge za rasvjetna tijela i jednu
manju vrećicu indijskih oraščića da se nađe za žvakanje budem li nervozna.
Čak sam razmišljala i o pakiranju rezervne odjeće, pića, ručka te možda i
Toyote Supre, no ramena mi mogu nositi samo određenu količinu tereta,
premda bi mi tjeskoba koju osjećam zbog prvoga radnog dana zasigurno
omogućila nadljudsku snagu.
Još sam se jednom pogledala u zrcalo da procijenim izgled.
Pomodna crna suknja, pomodna bijela bluza - koju sam sama izglačala -
čarape s gaćicama i crna sportska jakna sa zlatnim gumbima moja su odjevna
kombinacija, a šminka mi je lagana, ali zapanjujuća.
Baš sam to i zapisala kad sam se probudila u dva ujutro sanjajući što ću
odjenuti i premda mi se malo i gadi, nisam imala vremena za neke druge
kombinacije.
Duboko sam udahnula, primila kvaku ulaznih vrata i pripremila se za ono
što slijedi.
„Samo hrabro, Greer.“
Vrata malo škripe kad ih otvaram da iziđem i u podsjetnik u umu bilježim
da malo podmažem šarke kad se vratim.
Onaj manijakalni dio mene želi to odmah učiniti, no realni dio mene zna
da nemam vremena.
Zbog takvih sranja uvijek kasnim, a nema boga da si danas mogu priuštiti
kašnjenje i nonšalantnost.
Ne, pomislila sam sarkastično odmahujući glavom. Novi šef te već dovoljno
prezire.
Umetnula sam ključ u bravu i okrenula ga kad su se vrata susjednog stana
također otvorila uz slično škripanje.
Nagonski podižem pogled i okrećem se da vidim tko mi je novi susjed.
Vrijeme je stalo, jednostavno stalo.
Dah mi se smrznuo u plućima i morala sam nekoliko puta zatreptati da
mi mozak shvati da je ono što vidim stvarnost.
Ovo nije stvarno. On nije stvaran.
Ma, sigurno haluciniram ili nešto slično zbog svega što je na kocki danas,
zar ne?
A možda ipak ovo jest stvarnost.
Znam to dupe, te bokove, tu smeđu kosu i četvrtastu čeljust. Poznata mi
je skupa tkanina njegova odijela i znam da kad se okrene, one
smaragdnozelene oči će mi biti previše poznate.
To je Trent Turner, moj novi šef.
94
 Knjige.Club Books

Seronja, govnar. Ovdje, od krvi i mesa.

Dobro, koji kurac?
Jesam li ga prizvala nekim vještičjim molitvama?
Nisam uspjela spriječiti da mi se iz grla ne prolomi neko nesuvislo i
neugodno glasanje što je on, naravno, odmah zamijetio.
S namještenim osmijehom da upozna novog susjeda zaustavio se usred
okreta prema meni kao da je netko pritisnuo gumb za stanku.
I opet smo se vremenski uskladili dok smo oboje zaprepašteno piljili
jedno u drugoga.
„Ti“, oboje smo uzviknuli na nimalo pristojan način.
Osvrnula sam se hodnikom, ali um mi se jednostavno ne može dovoljno
usporiti da se usredotoči na jedan predmet.
Kao da više ne znam gdje sam ili što se događa ili na kojem sam uopće
planetu.
Mozak mi je počeo mahnito raditi, a i usta su ga slijedila istom brzinom.
„Koji... Jesam li se nekako teleportirala u hotel?“
Trent se namrštio na moj smiješan scenarij, ali mi je ipak negativno
odgovorio.
Očajna da dokučim zašto mi svemir radi to što mi radi, upitala sam ga još
jedno pitanje: „Jesi li ti neka optička varka?“
Njegovo mrštenje pretvorilo se u nešto vrlo nalik bezvoljnosti. „Ne.“
Ovo je pravi obračun usred hodnika i Trent pilji u mene s istom razinom
iznerviranosti kakvu i ja vrlo vjerojatno upućujem u njegovu smjeru.
„Jesi li ti duh?“
„Ne.“
„Zombi inačica preminule osobe koja igrom slučaja nalikuje Trentu
Turneru?“
Uzdahnuo je i stavio ruke u džepove hlača. „Koliko ćemo dugo ovo raditi?“
„Koliko god je potrebno da shvatim što se događa“, oštro sam mu
uzvratila. „Zašto si ovdje? U mojoj stambenoj zgradi?“
„Stanujem ovdje.“
„Ne, ne stanuješ.“
To jednostavno ne može biti istina jer odbijam da je ovo sad moja
stvarnost.
„Prilično sam siguran da stanujem“, odgovorio mi je, a njegov glupav,
samodopadni osmijeh struže mi živcima poput brusnog papira.
„Ne. Nema šanse“, odgovaram uz manijakalno odmahivanje glavom.
„Meni to ne odgovara. Nije ti dopušteno da živiš ovdje.“
95
 Knjige.Club Books

„Tebi to ne odgovara?“ upitao me uz blago iznervirani cerek. „Ovo je

stvarno bilo duboko od žene koja se usred jebene noći uselila poput neke
ciganke.“
„O, Bože. Ti si mi šef i živiš vrata do mene. Ti si šef iz susjednog stana.“
Podigla sam prste prema stropu i prema, znate, Njemu, i izjavila: „A Emory
kaže da sam ja ona s bolesnim smislom za humor.“
„Doživjela si kakav živčani slom ili je ovo tebi svakodnevica?“
Ponovno sam pogledala Tirenta i zbunjeno upitala; „Ha?“
„Bih li trebao čekati da završiš svoj monolog samoj sebi. To bi i onako
naporan radni dan moglo dodatno produžiti.“
„Bla, bla, bla“, ismijala sam njegovu izjavu i progurala se kraj njega prema
stubištu. Pošto sam pročitala da je spuštanje stubama umjesto dizalom
jednostavna vježba izvrsna za zdravlje srca, pobrinula sam se da mi postane
dnevni običaj.
Usto, s obzirom da mi vježbanje ne leži, a živim na prženoj hrani, na
stubama je da se pobrinu da ne doživim kljenut srca u 45. godini.
Nažalost, Trent me slijedi i svaki djelić njegova tijela zuji istom energijom
kakvu osjećam prema njemu.
Iritiranost. Prijezir. Bolna svijest da će nam ovo biti život.
Kako se to može događati? Jedina osoba u čijoj prisutnosti ne uspijevam
zadržati smirenost ne samo da je moj novi susjed nego i moj jebeni šef.
Pokušava li me to svemir ubiti?
Usto, ozbiljno? Zašto je ovdje? Znam da je ovo prekrasna zgrada sa
stanovima za čiji najam morate natprosječno zarađivati, ali nema li ovaj lik
neku palaču negdje u predgrađu za sebe i svoj napuhani ego?
Ne samo da ću s njime morati provoditi sate i sate na poslu, nego ću svake
večeri doći kući i znati da je taj seronja s druge strane zida moga dnevnog
boravka.
Viđat ću ga baš svugdje i sve vrijeme. Jebem ti život.
Kad otiđem s posla.
Kad dođem kući s posla.
Kad ću ići po pristiglu poštu.
Isuse Kriste, što ako će me čuti kako masturbiram? Tu sramotu ne bih
preživjela.
Ta me dramatična misao natjerala da zastanem na stubištu i on mi se
zaletio u leđa.
Zastenjala sam dok mi je stražnji dio moje cipele zastrugao po žulju na
peti, a dan još nije ni počeo kako spada.

96
 Knjige.Club Books

„A da gledaš kamo hodaš?“ ljutito sam ga upitala dok sam se okretala da

ga pogledam u njegove razjarene zelene oči.
„Gledao sam,“ uzvratio mi je istom mjerom, „ali ti si ta koja se zaustavila
nasred stubišta.“
„Da, pa...“
„Da, pa?“ upitao me podižući obrvu.
„Samo hodaj ispred mene“, progunđala sam kad mi nikakva pametna
uvreda nije pala na pamet.
Trent se nasmijao kao da je pobijedio u ovom obračunu i istoga sam trena
poželjela šamarom mu istjerati taj izraz s toga lijepog lica.
Opa, opa, opa, Greer. Lijepog?
Ne, ne lijepog lica nego samo lica. Posve običnog, ništa posebnog lica.
Do trenutka kad sam stigla do dna stubišta, Trent je već odmakao, pa sam
odlučila da je tako bolje za oboje.
Nema ničega pozitivnog u hodanju rame uz rame sa šefom sve do hotela.
Kad je zašao iza ugla i vidokruga, ubrzala sam korak za razinu iznad
kornjačina hoda. Vjerojatno sam srušila osobni rekord, ali osigurala sam
dovoljno vremena da stignem do hotela na vrijeme, no zapravo prvo želim
stati i kupiti kavu u kafiću iza ugla.
Nitko ne bi trebao dan započeti bez kave.
Moj mi je brat uvijek govorio da je mama običavala govoriti, Brza pamet
je samo pamet obogaćena kofeinom.
Tek kad sam odrasla, doista sam shvatila što je mislila, ali sad već polako
imam dojam koliko je pametna mama bila.
Znak za kafić s crno-bijelim slovima visi iznad ulaza i sad već osjećam
kako mi noge polako popuštaju.
Miris zrnca kave i svježih peciva širi se ulicom sve do mog nosa i samo
sam ubrzala prema kafiću.
Jarka svjetlost jutra otežala mi je prijelaz u mračan kafić i trebalo mi je
dobrih petnaest sekundi da mi se oči prilagode, nakon čega sam stala u red
gostiju koji čekaju svoje napitke.
Ispred mene i pulta je otprilike petoro ljudi, a zatim sam zamijetila leđa
jednog muškarca.
Vrlo određenog muškarca koji doslovce neće nestati ovog jutra.
Pogrbljujući se i naginjući, trenutačno postajem dodatni ud koji viri iz lica
osobe ispred mene. Ta osoba nije tražila tu vrstu deformiteta niti ga je
očekivala, ali u vremenima poput ovih, i nemaju izbora.
Treba mi kamuflaža i treba mi odmah, a u neworleanskom kafiću ta
krinka dolazi u obliku hipstera s vunenom kapom.
97
 Knjige.Club Books

Trent smiješeći se uzima kavu i odlazi prema jednom od stolova vani.

Siječanj je, ali ovo je New Orleans i vani na otvorenom je zapanjujuće
ugodno.
Diskretno ga pratim pogledom dok se red pomiče, a kad je konačno stigao
red na mene, naručila sam produženu kavu sa šlagom i šećerom i čokoladni
kroasan.
Danas su mi ugljikohidrati najbolji prijatelj i dat ću sve od sebe da se
nakrcam njima vani na zraku.
Međutim, dotad ću se stisnuti u separe u stražnjem dijelu kafića i čekati
jednu od dvije stvari - da Trent Turner otiđe ili ostanem bezvremena da
uživam na suncu ne želim li zakasniti na posao.
Ne namjeravam ukaljati poslovni ugled, zbog izbjegavanja njega.
Nema šanse. Radije bih gola prošetala ovim kafićem nego si to dopustila.
Čisti darvinizam - samo najjači opstaju.

98
 Knjige.Club Books

Trinaesto poglavlje

Trent

S jedeći za malim stolom ispred kafića ulicu udaljenog od mog stana u New
Orleansu, pregledavam ulicu tražeći neprijatelje, ali, nasreću, ne
pronalazim nikog. Jebem ti, sve bih dao da znam tko mi ovo smješta. Imam
osjećaj kao da sam osuđen na smrt u obliku bezobrazne, sarkastične žene
koja se zove Greer Hudson.
Prvo, moj je otac zapošljava.
Zatim se ona useljava u stan odmah do mog.
Ali doslovce do mog jer njezina su ulazna vrata odmah uz moja.
Kako je to uopće moguće?
Šanse za takav sjebani scenarij mora da su nevjerojatno male. Vjerojatno
bih imao više šanse da oca uspijem uvjeriti da je kontrolirajući gad što se tiče
njegova sina. Ili da Cap prestane pričati o svom kurcu kao da je stvarni član
obitelji.
Dragi Bože. Ako je ta žena išta doli zamaskiranoga vraga, neka me na
mjestu usmrti munja.
Prislonio sam šalicu na usne i ispio gutljaj espressa razrijeđenog vrućom
vodom.
Joj.
Jebem te glupog, ovaj espresso je vruć.
Potražio sam ubrus da ne zalijem odijelo i obrišem kipuću tekućinu s
usana. Ta me žena-vrag tako dekoncentrirala da sam izgubio sposobnost
izvođenja uobičajenih ljudskih radnji poput ispijanja vrućih tekućina a da si
ne opečem jezik.
Možete li zamisliti bolji početak onoga što bi trebao biti velik i uspješan
prvi radni dan s novom ekipom?
Jednostavno je izbij iz glave tupane i usredotoči se na prioritete.

99
 Knjige.Club Books

Rad. To je prioritet. Učiniti neworleanski projekt najboljim hotelom koji

je tvrtka Turner Properties ikad podignula. Na to se moram usredotočiti, a ne
na Greer Hudson i njezinu sklonost sarkastičnim primjedbama.
Uz obnovljenu odlučnost posežem za mobitelom i otvaram aplikaciju
Uber da pozovem prijevoz. Do hotela imam možda kilometar i pol i tu bih
udaljenost bez problema mogao propješačiti, no s obzirom na to da sam se
zaustavio u kafiću gdje sam si pribrao misli, malo sam kratak s vremenom.
Nakon što sam poslao zahtjev za automobilom, mobitel mi je počeo
vibrirati u ruci.
Na zaslonu piše Quincy.
Vrhunski pogođen trenutak. Baš sam s njime poželio malo porazgovarati.
„E pa, bok“, govorim mu odbojno.
„Hej“, odgovara mi Quince uz osmijeh. „Buraz, osjećam neki zloslutan ton
u tvom glasu.“
„Možeš se kladiti“, odgovaram mu. „Taj ton savršeno odgovara shvaćanju
da sad stanujem vrata do mog stvarnog hodajućeg košmara.“
„Ha?“
„Greer Hudson“, odgovaram mu oštro. „Moja nova susjeda. Jutros sam
saznao da stanuje u Istoj zgradi u kojoj sam i ja. Na istom katu. Vrata do
mojih!“
Uslijedila je kratka stanka i u slušalici sam čuo zvuk kao tla je protrljao
dlan o mobitel.
„Reci mi da nisi znao, Quince.“
„Nisam“, odgovorio je.
„Zgrada je u vlasništvu obitelji tvoje djevojke i ti si mi pomogao da
dobijem stan u toj zgradi. Kako, jebem ti sve, nisi znao?“ upitao sam ga.
„Znao sam, ali pojma nisam imao da Greer unajmljuje susjedni stan.“
„Za osobu koja bi trebala imati sve povlaštene informacije o mojoj zgradi,
ovo je bilo svakako trećerazredno obavljen posao.“
Quince se nasmijao. „Nisam znao da trebam pratiti i nove stanare u zgradi
u kojoj ti stanuješ.“
„Jebem ti sve“, uzdahnuo satu. „New Orleans je velik grad. Kako se to
dogodilo?“
„Oprosti buraz,“
„Ne zvučiš baš kao da ti je žao.“
I doista ne zvuči. Ako ništa drugo, zvuči kao da se zabavlja. Gad jedan.

100
 Knjige.Club Books

„Zato jer to nije moja pogreška“, odgovorio je, no glas mu je i dalje smiren
i karakterističan za Quincyja. „Zašto bih gubio vrijeme ispričavajući se za
nešto za što nisam odgovoran?“
„Uzmi tu svoju racionalnost i nabij si je u dupe. Nisam raspoložen za to
sad.“
Quince se nasmijao. „Zašto ne stanuješ u očevu stanu? Zar on nema
penthouse negdje u gradu?“
Prisilio sam se na lažan osmijeh. „Oprosti, vjerojatno si me pobrkao s
nekime koga moj otac voli.“
„Ajde, ne lupetaj. Otac te voli. Jedini problem je što je to gruba ljubav.“
Prasnuo sam u smijeh. „Aha. E pa što god to značilo, ne stanujem u
njegovu penthouseu.“
„Onda kupi jebenu kuću. Jebote, ponašaš se kao da si neka sirotinja. Zašto
uopće živiš u stanu?“
„Jer,“ slegnuo sam ramenima, „ne znam hoću li ostati u New Orleansu kad
dovršimo hotel. Znaš da mi je u New Yorku sve.“
Imao viška novca ili ne, ne volim trošiti novac na nešto neizvjesno. Ušlo,
s obzirom na majčino zdravstveno stanje, gdje ću u budućnosti živjeti sad je
prevelika nepoznanica.
„U New Yorku ti je i otac“, Quincy me nježno podsjetio na sranje o kojem
trenutačno ne želim razmišljati. „Možda će ti koristiti da se malo udaljiš od
njega.“
„Udaljavanje od oca znači da se ne udaljavam samo od njega, Quince, i to
dobro znaš.“
Odrastao sam u New Yorku i to je grad koji znam, volim i na koji sam se
navikao. New Orleans je nešto posve drukčije, a, usto, u ovom gradu mi nije
majka.
Znam da to zvuči malo smiješno jer izlazi iz usta 33-godišnjaka, ali meni
je važno da budem u njezinoj blizini, a posebice nakon njezine dijagnoze. Tko
zna koliko joj je dobrih godina života preostalo?
„Izgleda da nemaš mnogo izbora. Kad bih bio na tvom mjestu,
jednostavno bih izvukao maksimum iz situacije.“
„Maksimum iz situacije?“ upitao sam ga uzdahnuvši. „Zašto mi svi govore
sranja poput ovog tvog?’
„Možda jer je to dobar savjet.“
Frknuo sam nosom. „U redu, dragi moj psihijatru.“
„Da, da. Nisi baš originalan, ali znaš da sam tu za tebe.“
„Briga me za tvoju originalnost. Ja pričam o ovim tvojim hakuna matata
mudrostima.“

101
 Knjige.Club Books

„U pravu si, Turne. Mudrost. Čak i tvoje uvrede znaju da imam pravo.“
„Daj Q.“ Odbijam vjerovati da je ovo moja stvarnost.
„Zasigurno imaju još koji slobodan stan U zgradi? Ili možda još koju
zgradu sa stanom koji nije vrata do te lude, naporne žene.“
„Ti meni govoriš da bi se doista preselio u drugi stan, da još ni ne znaš
hoćeš li ostati u gradu duže od devet mjeseci, samo kako bi se udaljio od nje?“
Nisam čak ni trebao razmišljati o odgovoru.
„Da.“
„Jebote.“
„I, neki drugi stan’'
„Ne“, odgovorio je malo prebrzo. „Barem ne neki stan koji Emoryna
obitelj iznajmljuje. To je vjerojatno to, stari. Kad si potpisao ugovor o najmu,
bila su slobodna samo dva stana - onaj u koji si uselio i susjedni. Netko od
građana bi založio bubreg samo da može unajmiti stan u toj zgradi i vrlo se
rijetko koji stan isprazni. A da ne spominjem da je blizina tvog hotela glavni
razlog zašto si i želio tu unajmiti stan.“
Sve što je rekao stoji. Unajmio sam stan iz dobrog razloga, a i nemam
vremena sad tražili novi stan, posebice kad sve vrijeme i energiju moram
uložiti u novi hotel. Čak i da izgubim jedan dan na traženje stana, to bi moglo
uzrokovati kašnjenja koja si ne mogu priuštiti.
„Ma krasno“, promrmljao sam i zdrobio komad čokoladnog kroasana
između dva prsta.
Piljio sam niz cestu, a um su mi preplavile brojne nerazumne misli. No
kad sam ugledao kako uz pločnik staje Prius s naljepnicom Uber na stražnjem
prozoru, ostavio sam nešto novca na stolu i uzeo ono što mi je ostalo od mojih
novina.
„Moram ići,“ rekao sam Quinceu, „automobil mi je stigao.“
„U redu dragi. Ugodan ti dan na poslu. Pusa.“
„Popuši mi“, odgovaram mu.
Quince se još smijao kad sam prekinuo razgovor i išao pločnikom.
Baš sam uhvatio ručku vrata crnog automobila kad je druga ruka, ona s
crvenim noktima i u vlasništvu samoga vraga, udarila u stražnja vrata.
„Ups. Oprosti susjede, ovo je moj Uber,“
Kao da sam prizvao njezin zli duh, ispred mene stoji Greer Hudson tako
se snažno cereći da joj se jedna savršeno oblikovana obrva podigla.
„Molim?“
Pročistila je grlo i kimnula vozaču. „Provjeri informacije, dragi. Morat ćeš
pričekati sljedeći ekološki osviješten kompaktni automobil“

102
 Knjige.Club Books

Odgurnula me s puta, otvorila vrata i uskočila na stražnje sjedalo.

A kad sam otvorio aplikaciju i usporedio registracijske pločice na njezinu
Uberu koji se udaljavao, ostao sam stajati svjestan da je imala pravo.
Kad ne želiš dijeliti taksi sa svojim novim šefom prvoga radnog dana,
onda ili tražiš probleme ili ti fali koja daska u glavi.
A kunem vam se Bogom, kada je riječ o Greer Hudson, onda je oboje.
U redu. Ako ova luda žena želi probleme, drage ću joj ih volje priuštiti.

103
 Knjige.Club Books

Četrnaesto poglavlje

Greer

O vo je bilo ludo jutro, a tek je devet.

Ostavila sam šefa zaprepaštenog na pločniku da čeka svoj Uber premda
oboje idemo na isto mjesto. Bože, zašto ne prestanem izvoditi takve stvari!
Gotovo kao da se trudim žaračem ubosti ovu milijardersku zvijer u dupe.
Još od tog trenutka pred kafićem, taj milijarder prema meni, svojoj novoj
susjedi i zaposlenici, samo iskazuje prijezir svojim pogledima, teškim
uzdasima i čangrizavim ponašanjem.
No nekako je uspio sve držati pod kontrolom, a tu mislim, ono, vojničkom
kontrolom.
Sat poslije službenog početka prvoga radnog dana već smo obavili
jutarnji sastanak, prošli kroz veći dio predvorja i onoga što će biti bazen i
teretana te razgovarali s najmanje sedam podizvođača zaposlenih na hotelu.
Nakon svega toga, sigurna sam u dvije stvari. Prvo, hotel će biti prekrasan
ako tako Bog i Trent Turner požele. A drugu, mom je šefu jednostavno
urođeno da bude seronja.
„Isuse Kriste“, izjavio je Trent uz iritirano mrštenje obrva. „Svaki put kad
dođem ovdje, moramo krenuti ispočetka. Je li Sergio ovdje? Njegovi radnici?“
Očito je da iz minute u minutu sve više potvrđuje ovu drugu stvar.
„Mislim da bi on trebao doći tek sutra, g. Turner“, odgovorio mu je
George, glavni izvođač.
„Shvaća li itko osim mene koji su rokovi za dovršetak gradnje? Do
otvaranja imamo devet mjeseci - devet - a mi se još vučemo puževim
korakom.“
„Pokušat ću ga nazvati...“ odgovara George nastojeći smiriti razjarenu
zvijer.
„Ne. Sam ću ga nazvati. Daj mi njegov broj telefona“, odmah je zahtijevao
Trent.

104
 Knjige.Club Books

Georgeove se ruke tresu dok pretražuje mobitel i samo što ne promuca

telefonski broj.
Trent odmah utipkava broj, a zatim pogledom promatra sve dok pritišće
ikonu za poziv,
„Nađite nešto za raditi. Znam sigurno da svatko od vas ima nešto važno
Što bi trebao raditi.
Opa. A mislila sam da sam samo ja ostavila loš prvi dojam.
Nakon što je Trent izišao obaviti telefonski razgovor, na kiselim licima
svih u sobi očita je skepsa, a da ne znam koliko naporan zna biti, čak bih malo
i suosjećala s njime nakon što mu ljudi polako okreću leđa.
Zar nije nikad čuo za izraz, Ubij ih ljubaznošću!
Odlučila sam da je odvraćanje pozornosti najbolji način da malo ublažim
negativne vibracije u prostoriji pa sam odlučila preuzeti kontrolu. „Hej,
Sarah“, pozvala sam pomoćnicu glavnog izvođača. „Nisi li rekla da je rasvjeta
već postavljena ili ima još nekih odluka koje treba donijeti?“ Voljela bih da
sam od samoga početka uključena u ovaj projekt, no većina ne zna koliki je
opseg dizajnerskih pojedinosti. Postavljanje rasvjetnih tijela utječe na
kompletnu estetiku hotela i mnogo mi znači da znam radim li prema nečijim
postavljenim smjernicama ili ću sama pripremiti teren.
„Uh“, promucala je i udaljila se od velikog zanimanja svih okupljenih za
seratorsko ponašanje našega novog šefa te raširila nacrte na improvizirani
stol. „Mislim da su sve električne instalacije provedene, no još treba ugraditi
razvodne kutije. Tražiš li nešto konkretno, mislim da imamo dovoljno mjesta
za neke izmjene,“
Apsolutno jebeno fantastično.
„Izvrsno, Mislim da se trebamo usredotočiti da u svakoj sobi imamo meko
i tvrdo svjetlo. Mrzim kad u hotelskoj sobi ima previše ili premalo svjetla.
Ljudi žele mogućnosti. Netko želi blage sjene i rasvjetu u sobi. drugi želi tvrde
svjetlo, a ima i onih koji žele kombinaciju.“
Sarah se nasmijala, a dva lika koja su kradomice promatrala Trenta kroz
prozor također su se okrenuli prema meni i nasmijali.
Tony je upravitelj restorana i zadužen za hranu, a Marcus je stručnjak za
gostoprimstvo kojega sam upoznala u New Yorku. Navodno je bio uključen u
svaki hotel koji je Trent Turner Stariji ikad otvorio i vjerojatno zna više nego
svi mi zajedno, ali lik je zadivljujuće tih cijeli dan.
Čini mi se kao da možda samo čeka da vidi Trenta Mlađeg kako pada na
lice.
Pitam se je li ikad Trent pomislio kakav bi dobitak bio da je Marcus na
njegovoj strani.

105
 Knjige.Club Books

Trent se vratio n sobu i, naravno, raspoloženje u prostoriji odmah je

splasnulo, ali ono, katastrofalno.
Ispucala sam zamišljene strelice prema njegovim jarkozelenim očima i
zamislila ga kako u agoniji pada na pod.
Začuđujuće, ta me pomisao malo zadovoljila i nisam si mogla pomoći da
se potiho ne nasmijem na taj prizor.
Naravno da je zamijetio.
„Nešto je smiješno?“ upitao me G. Ozbiljni.
Podigla sam obrvu, ali nisam ustuknula.
Iskreno, kao da ne mogu ništa drugo učiniti u njegovoj blizini.
„Da.“
„Želiš li podijeliti s ostalima?“
Zamislila sam kako bi se svi u prostoriji iskreno nasmijali da im kažem
istinu pa sam procijenila koliko bih ja nadrapala da mu kažem što me
nasmijalo.
Očito, izvukla bih deblji kraj, pa sam odlučila prešutjeti.
„Ne, u redu je, hvala.“
Trent se namrgodio, ali nije ništa više rekao dok nas je pozvao izvan
teretane - da, pomalo je ironično da ga i dalje zajebavam u hotelskim
teretanama - i proveo kroz hodnik koji vodi do recepcije.
Sarah me udarila laktom dok smo hodale, kao da mi je htjela čestitati što
sam mu odgovorila i trenutačno sam se vratila u srednju školu kad sam se
hihotala i zajebavala s ostalim razrednim ludama u stražnjim klupama.
Dragi Bože, kako sam nisko pala.
Moram kontrolirati svoje nagone jer ne samo da mi je potreban ovaj
posao, nego nakon što sam vidjela temelje ovog hotela, želim ga.
Gotovu da mogu nanjušiti svježu boju po mom izboru na zidovima i
osjetiti teksture i tkanine ispod prstiju.
Mogu zamisliti poveznice s kreolskom kulturom i šarmom i svime
posebnim kakvo bi ovo mjesto moglo biti, a ja bih mogla biti ta koja će to
takvim i učiniti.
Kakvo bi to postignuće bilo. Sav onaj mukotrpan posao, suze i borbe
isplatili bi se i znam da bi mi brat bio ponosan da me vidi kako radim nešto
važno.
Obnovljena smisla svrhe, ostatak sam jutra bila prava dobrica. Nisam se
otresala kad mi se Trent podsmjehivao i nisam zbijala šale na njegov račun
kad nije bio u blizini.

106
 Knjige.Club Books

Pravo sam utjelovljenje stručnjaka i očekujem da će uskoro neki vlasnik

neke od najbogatijih svjetskih tvrtki dizajnirati nekakav golfski teren prema
mom pristupu.
Sarah i momci me promatraju smiješeći se jer im nije previše jasno kako
je netko tako odvažan i hrabar u tako kratkom vremenu nastanio moje tijelo,
ali nisam dopustila da me to izbaci iz takta,
U gradu je novi šerif koji je, silom prilika, ujedno i najiritantnije privlačan
muškarac na kugli zemaljskoj.
Pa što?
Međutim, sama sam u ovoj priči,
Trent je i dalje službeno najpompozniji šef za kojega sam ikad radila, a
kako je njegov ljutit stav odredio raspoloženje osoblja jutros, imam dojam da
se zakopao daleko preduboko.
A zbog toga mi samo jedna stvar pada na um...
Pitam se hoće li mi Emoryni roditelji dopustiti da probijeno pregradni zid
nakon njegove smrti.

107
 Knjige.Club Books

Petnaesto poglavlje

Trent

T ek sam odradio pola četvrtoga radnog dana s projektnom skupinom na

neworleanskom hotelu, ali moram reći da je to bilo jedno dugo jebeno
jutro. Noćas sam loše spavao i probudio se u cik zore, pa sam u hotel stigao
dobra dva sata prije ostalih želeći samo popiti u miru kavu a da ne naletim na
određenu osobu.
Ona - vrag u potpeticama koja vjeruje da je svaka zamisao koja joj padne
na um najbriljantnija u povijesti svemira.
Greer Hudson je daleko najnepodnošljivija žena koju sam ikad sreo u
životu. A ako znate da mi je Cap najbolji prijatelj, onda također znate da sam
upoznao mnogo žena. Na poslu taj sarkastičan trn u oku crvenih usana kao
da me prati u stopu, a kad dođem kući, ona je i dalje tu. Hej, kamo god da se
okrenem, tu je Greer.
Ima nešto u spoznaji da je ona s druge strane zida moje spavaće sobe,
zbog čega polako gubim razum i spavam sve manje.
Za zgradu sa skupim najmom u kakvoj mi stanujemo, očekivali biste malo
bolju zvučnu izolaciju.
Nažalost, sve ostaje na očekivanjima.
Čujem svaki njen korak, smijuljenje, čak i žamor iz televizora dok gleda
neki poluretardiranu reality emisiju.
Čak i zvuk tuša kroz zidove mi dopire do ušiju.
Ako ovo nije definicija pakla, onda ne znam što jest.
Umoran sam i mrzovoljan. Usto, u glavi mi ne jenja glavobolja kakvu za
života nisam osjetio.
Mislim da je bespredmetno uopće reći da mi je potrebna kratka stanka
od stresa kakav je gradilište hotela i postoji samo jedno mjesto gdje si to
mogu osigurati.
Nostalgična ploča restorana Coastal Crêpes ispunjava mi vidokrug,
olakšanje mi opušta ramena pa prelazim ulicu i idem prema ulazu.

108
 Knjige.Club Books

Ovaj mi je restoran vrlo drag jer kad sam bio dijete, mama me uvijek
ovamo vodila kad bismo bili u New Orleansu, pa mi već miris restorana
priziva sjećanja na ženu koju sam poznavao.
Naime, majci mi je prije tri godine dijagnosticirana Parkinsonova bolest i
otada bolest vrlo brzo napreduje. Majka više nije kakva je bila, uglavnom
zbog depresije u koju je upala zbog bolesti.
Prije je bila zabavna, voljela se šaliti i bila je pozitivan mirotvorac u
napetom odnosu između mene i oca, ali premda je i dalje uglavnom pozitivna
kad sam ja u pitanju, prema sebi je postala vrlo nepopustljiva i nepraštajuća.
I dalje ispred sebe vidim ženu koja mi je darovala svu brigu i pažnju bez
obzira na to koliko bio uspješan, pa želim da to zna.
Posljednjih godinu i više vikendima bih je odvodio na kave i u kino,
kupovao bih novu odjeću kako bi se ona dobro osjećala te je vodio u park,
makar da samo osjeti sunčeve zrake na licu. A njezino uživanje u svakome
našem malom izletu dodatno me potaknulo da to radim češće.
I prije nego što sam se snašao, počeo sam odgađati odlazak u New Orleans
samo kako bih provodio više vremena s njom.
Međutim, moja želja da budem blizu majke u New Yorku samo je stvorila
dodatan jaz između oca i mene, a kad sam se konačno obvezao da ću otići u
New Orleans, majka mi je rekla da ne želi da se vratim, misleći na vikend
posjete ili ako nešto iskrsne.
Trebao sam ostati u New Orleansu, jednom od njezinih omiljenih
svjetskih gradova, sve dok ne završim hotel. Ne znam je li ta njezina želja bila
neka vrsta mučeničke samopožrtvovnosti zbog mog odnosa s ocem ili nešto
drugo, no svaki put kad to spomenem, majica me brzo ušutka.
I zato umjesto da padnem u depresiju zbog stvari koje bih želio da su
drukčije u mom životu, usredotočim se na stvari koje mogu kontrolirati.
A tu ponajprije mislim na hotel te, u ovom trenutku, palačinke za ručak.
Maslac od kikirikija, Nutella, banana i slanina koliko osoba može pojesti
- ako ovo nije lijek za oronulu dušu, što onda jest?
Zvonce iznad vrata oglasilo se kad sam otvorio vrata i ubrzo sam naručio
hranu i sjeo za stol za dvoje usred restorana. Ono što najviše volim kod ovog
restorana je što tijekom radnog tjedna možete sjesti i konobar će uzeti vašu
narudžbu ili, ako vam se žuri, možete naručiti za pultom i sami pronaći
mjesto za sjedenje.
Kako je ovaj restoran samo nekoliko stotina metara od hotela, imam
osjećaj da ću sljedećih nekoliko mjeseci ovdje biti čest gost.
Odrezao sam rub palačinke viljuškom, prinio komad do usta i ugledao
dupe Greer Hudson za pultom.
Ma nemoj me jebati!
109
 Knjige.Club Books

Volio bih da me oči varaju, ali nije tako.

Čak i odostrag, znam da je to njeno dupe.
Malo mi je neugodno priznati da kad se ne svađamo, previše vremena
provodim gledajući njeno okruglo, skladno građeno dupe.
Savršena je oblika i baš prave veličine, pa da naše upoznavanje u teretani
manhattanskog hotela Vanderturn nije bilo tako katastrofalno, možda bih s
njom i podijelio svoje mišljenje o njezinu dupetu.
Piljio sam joj u guzu sve dok se nije okrenula pa sam pogled skrenuo do
palačinke kako bih izbjegao kontakt očima.
Nisam gledao u njezinu smjeru dok se udaljavala od pulta sa svojim
obrokom i tražila stol, ali iz nekoga čudnog razloga, ipak joj osjećam
prisutnost.
Greer je sjela daleko straga meni s lijeve strane i to za stol u najtješnjem
kutu restorana koji možete zamisliti. Bez obzira na to koliko sam puta bio
ovdje, nikad nisam vidio da netko sjedi za tim stolom jer ima tako malo
mjesta da sam uvjeren da je stol tamo samo kako bi restoran mogao reći
da ima više mjesta za sjedenje nego što doista ima.
Međutim, iz meni također nejasnog razloga, Greer inzistira da tamo sjedi,
u separeu koji ne nalikuje separeu.
Zapravo, to je minijaturni stol stiješnjen uza zid i s uskom klupicom
prikladnom za dijete,
Usto, pod očitim utjecajem delirija zbog pomanjkanja sna, stresa ili
nečega trećeg, jednostavno moram gledati u njezinu smjeru. Znatiželja je
jednostavno prejaka.
Brzo i diskretno koliko je moguće osvrćem se preko ramena i gledam u
kut u kojem znam da sjedi.
Greer se prilično muči da sjedne u separe i gotovo je posve iskrivila svoju
tanku figuru pokušavajući se ugurati.
Jedan, dva, tri. Četiri neuspjela pokušaja i gotovo sam se ugušio
komadićem banane koliko mi je bilo smiješno to njezino ugurivanje.
Gotovo kao da je u nekoj svađi sa stolom.
Ta je žena tako odlučna, tako jebeno tvrdoglava da se u sebi polako pitam
hoće li si amputirati ud samo kako bi nešto dokazala restoranskom stolu.
A kad je bitka postala prenaporna i naposljetku je odustala, nalaktila se
na stol i navalila na palačinku poput strvinara.
Dragi Bože, ova žena je nešto posve drukčije.
Blago odmahujući glavom, vraćam se palačinkama i isprva nisam
zamijetio da je završila i krenula. Štoviše, nisam je doista zamijetio sve dok
mi se treći put nije prošetala ispred stola.

110
 Knjige.Club Books

A to je samo početak,
Greer komad poda ispred mog stola rabi kao prokletu modnu pistu i
pogledima kroz veo kose svaki put kad prođe.
U prvom prolasku prebacila je jaknu preko leđa i stavila sunčane naočale.
Drugi je prolazak uključivao novi dio u kosi i jaknu koju je zavezala oko
struka.
Kao da me pokušava zeznuti da pomislim da to nije ona ili tako što.
Polako se pitam misli li da sam slijep ili je uvjerena da posjeduje neke
supermoći zbog kojih je nevidljiva, ali lagao bih kad bih rekao da me sve ovo
nije počelo polako zabavljati.
A da ne spominjem da je svaki njezin prolazak novi pogled na njezinu
raskošnu guzu.
Tek kad je deseti put prošetala ispred mene i jedan je od gostiju upitao je
li neka beskućnica kojoj treba novac ili hrana, Greer je prekinula s glumom i
zaustavila se ispred stolca sučelice meni.
Nakašljala se, a ja sam je pozdravio s osmijehom.
„Hej, bok Greer. Nisam znao da si i ti ovdje.“
Kako da ne. Učinila je sve osim da je još zalepeće krilima i pogodi me
cipelom u glavu. Svi u svemiru znaju da je ovdje.
Lice joj je ozario podrugljiv osmijeh jer je i više nego očito da lažem.
Budući da ne odustaje, nego stoji ukopana na mjestu i pilji svojim plavim
očima u mene, morao sam je upitati.
„No, hajde“ rekao sam i nalaktio se na stol, „vidim da mi nešto želiš reći.
Štoviše, bojim se da ćeš umrijeti od muke ako ne progovoriš. Zato se nemoj
sramiti, nego propjevaj ptico.“
Izraz lica malo joj se ublažio. „S poštovanjem?“
„Ti to možeš?’ upitah je, na što je zakolutala očima.
„Uhvatio bi mnogo više muha medom nego sa svim octom koji prosipaš
posvuda uokolo „
„Oprosti, što?“
„Zezaš me, zar ne?“ odgovara mi bez oklijevanja. „Cijeli se dan ponašaš
poput nekog diktatora. Jadna Sarah ne zna gdje joj je dupe, a gdje glava.“
„Daj, nemoj pretjerivati“, odgovaram joj mršteći se. „Nije bilo baš tako
loše.“
Greer se podrugljivo nasmijala. „Da, bilo je. Naređivao si svima i kritizirao
Georgea.“
„George nije radio svoj posao.“

111
 Knjige.Club Books

I doista nije radio svoj posao, a, iskreno, George kao da nikad ne radi svoj
jebeni posao.
„Slušaj“, rekla je i podigla obje ruke u zrak. „Ne želim započeti rat s tobom.
Samo ti kažem da bi mogao malo popustiti ne želiš li da cijela ekipa završi u
bolnici s čirevima na dvanaesniku,“
Ne želim započeti rat s tobom? I to mi kaže žena koja stoji ispred svog šefa
i govori mu kako da radi svoj posao.
Morao sam upotrijebiti svaki djelić duševne snage da mi ton ostane
smiren i neutralan. „Cijenim tvoj pokušaj konstruktivne kritike, ali moraš
shvatiti da je moja zadaća kao šefa projekta da se posao obavi“, procijedio
sam.
Izgleda da je Greer Hudson stručnjakinja u vođenju projekata i
upravljanju ljudskim resursima. A ja sam mislio da je samo dizajner kojega
smo zaposlili. Pa si ti misli.
„Ne pada mi na pamet držati Georgea za ruku ili mu izmasirati leđa kako
bi on stekao dovoljno samopouzdanja jer čovjek ne radi svoj posao. Ne, reći
ću mu da će sve sjebati tako da si posloži stvari u glavi i počne raditi svoj
posao.“
Greer je zakolutala očima. „Ne kažem da bi nas trebao odvesti na
zajednički roštilj da se družimo. Samo malo popusti taj svoj željezni stisak.
Ne moraš biti tiranin da bi ljudi obavili svoj posao.“
Tiranin? Žena očito nikad nije radila s mojim ocem. Prije nego sto sam
uspio odgovoriti na taj njezin sveti te posve neželjeni i neopravdani savjet,
momak s dugom kosom prođe kraj nas noseći prljavo posuđe u ruci, a
Greer ispruži ruku i potapša ga.
„’Alo, momak“, izjavila je poput luđakinje. „Donesi mi još jedan kiseli
krastavac, a Gospodinu Bešćutnom ovdje jedno srce.“
Momak je odmahnuo glavom i nastavio prema kuhinji. Odglumio sam
nešto grozno što je trebalo biti smiješak. “Dobra fora.“
„Mislim da je uistinu bila dosta dobra.“
„Za nekoga tko se ponaša kao da zna sve o tome kako se ophoditi s
ljudima, ne smeta ti previše način kako si se ponijela prema peraču suđa.“
„Perač suda mi je nećak.“
Odmahnuo sam glavom u nevjerici. „Nema šanse. Mali ima najmanje
osamnaest. A ti imaš koliko? Dvadeset šest?“
„To je nešto najljepše što si rekao danas cijeli dan, ali ozbiljno.“ Premda
sarkastičan, osmijeh nakon izjave bio je preseksi. „Ali imam trideset tri
godine.“
Nasmijao sam se. Nema šanse da ima više od trideset godina. „Ne, nemaš.“

112
 Knjige.Club Books

„Da, imam. Nemoj mi sad samo reći da ću ti morati pokazati vozačku.“

„Kako?“
„Kako što?“ upitala me i podigla obrvu.
„Kako ti je taj momak nećak?“
„Hm, biologija. Znaš, kad se mama i tata doista vole, oni se upuštaju u
nešto što zovemo seks. Seks je...“
„Smiješno“, odgovaram i zavaljujem se u stolac.
Greer se nasmijala. „A što da ti kažem? On je sin mog brata, što ga čini
mojim nećakom.“
„Onda je riječ o starijem bratu.“
Greer je izravnala leđa malo iznenađena kako sam točno pogodio da je
brat stariji. „Deset godina. Nakon smrti roditelja, uglavnom me on odgojio.“
Zbog ovoga neočekivanog priznanja nešto me steglo u prsima. Jedan tren
se vrijeđamo, a koju minutu poslije podsjeća me da ispod njezine agresivnosti
čuči nešto ljudsko.
„Žao mi je. Kako su...“
Spustila je pogled na stol, izvukla stolac nasuprot mene i sjela. Dao sam
joj vremena da se pribere prije nego što je nastavila.
„Srušio im se avion.“
„Isuse, Greer, ja...“
„Jedan od njihovih zaposlenika htio je preuzeti posao pa je platio nekom
liku da im postavi bombu u avion.“
Ostao sam posve zabezeknut. „Isuse Kriste.“
„Međutim, pronašli su je prije nego što je detonirala i izbacili je kroz
prozor. No udarila je u motor i avion se srušio u ocean. Bila sam sama kod
kuće - osim, naravno, osoblja - i nisam imala izbora nego preuzeti tvrtku.
Nažalost, to je samo dodatno raspizdilo Lawrencea koji je želio tvrtku
i sadržaj sefa...“
Isuse Kriste. Ne mogu vjerovati da sam dopustio da me ovako prevesla.
„Ti mi sad pričaš radnju filma Richie Rich“
„Da, pričam ti. Mislio sam da će ti priča biti bliska s obzirom na to da si
milijarder i sve ostalo.“
Na vrhu mi je jezika da joj kažem da nisam baš milijarder. Turner
Properties možda i vrijedi nekoliko milijardi, no to ne znači da moj udio u
tvrtki vrijedi milijarde dolara na mom bankovnom računu. Moj otac jest
milijarder, ali ja nisam. A možda mi i neće ostaviti tvrtku kad se odluči
umiroviti jer mi je već nekoliko puta zaprijetio da će je ostaviti nekome
drugom.

113
 Knjige.Club Books

„Jesu li ti roditelji doista mrtvi?“ upitao sam je, a čim sam izustio to
pitanje, u želucu sam osjetio nelagodu. Ne pokušavam biti seronja nego samo
pokušavam procijeniti koliko daleko ide njen sarkazam u običnom
razgovoru. Ali jebiga, možda sam malo pretjerao s ovim pitanjem.
„Da, jesu.“ Malo sam se zgrčio dok je Greer ustala i gurnula stolac pod stol
udarcem noge. „Ali pitati nekoga kako su mu roditelji umrli u tjednu nakon
što su se upoznali, nije baš najljubaznije pitanje.“
I zatim je otišla od stola i ostavila me uz osjećaj pravog glupana.
Sranje. I odjednom mi je splasnula želja za zaboravljenom palačinkom.

114
 Knjige.Club Books

Šesnaesto poglavlje

Greer

N akon moje neuspjele psihoterapije za ručkom Trent me čudno promatra.

Prvo bi grdio jednog od električara, a zatim bi me pogledao i koža između
obrva bi mu se naborala.
Zbog toga mu lice izgleda inteligentno i zanimljivo, a sva se moja
pozornost odmah prebaci na njegove zelene oči. Mrzim ih.
Kako bi si zaokupila um, počela sam raditi popis u bilješkama na
mobitelu. Neku vrstu, nazovimo to, popisa kritika koja uključuje različite
stvari na kojima bi trebao poraditi. Prekritično? Da.
Malo presitničavo? Možda.
Ali posve zadovoljavajuće? Apsolutno.
Zasad moj popis sadržava sljedeće:

1. Razmisli da zaposlenike zoveš imenom tako da, ono, znaš, ne

zvučiš kao takav kreten.
2. Smijeh nikad, nije nikoga ozlijedio. Nasmij se dok izdaješ
naredbe i nećeš izgledati poput hladnoga robota.
3. Pohvale te neće ubiti. Ozbiljno. Pokušaj koji put. A još bi bilo
bolje kad bi hvalio ljude između svojih jebenih uvreda.
4. Preskoči koji put odlazak u teretanu. Tvoja čvrsta guza i
napeti mišići dekoncentriraju osoblje. A kao što svi znamo,
kod tebe se sve svodi na usredotočenost i to do razine da bi
trebao ići na liječenje.
5. K’o Boga te molim, promijeni kolonjsku vodu. Jebeno je
naporno koliko dobro mirišeš... svojem osoblju. Ta ukusna
aroma tvoje kolonjske nam se svima gadi.

U redu, ovo je tek prvi nacrt popisa, ali to nije važno. Sumnjam da će ikad
vidjeti popis i to samo ako prije toga umrem pa ga se dočepa preko moga

115
 Knjige.Club Books

mrtvog tijela, ali ovo je barem jedan način da zaokupim misli, oči i
seksom opterećenu vaginu.
„Gdje su uzorci?“ upitao je odlučno Trent smireno promatrajući Georgea.
„Uzorke smo trebali dobiti prije dva dana.“
Jadni George počeo se koprcati poput ribe na suhom. „Uzorci... Imate
pravo. Provjerit ću odmah, gospodine.“ Dobri stari George samo se još više
hvata u mrežu jer kad je riječ o „uzorcima“, jedino što ima je znatiželja jer
bi tajanstveni „uzorci“ mogli biti bilo što - uzorci pločica, boja, urina... A da
sam na Georgeovu mjestu, bila bih u velikom iskušenju da mu dostavim
posljednje.
Na sreću po sve u ovom poslu, uključujući i mene i moj veliki, impulzivni
jezik, ja nisam George.
No ja sam ja. A šefova nesposobnost da bude jasan u svojim uputama
upravo me nadahnula za šestu stavku na mojemu novom popisu.
Otvaram bilješke i dodajem novu kritiku za Trenta Turnera.

6. Budi vrlo određen da ljudi znaju o čemu govoriš. U ovoj ekipi

dva su građevinara koji se zovu Dick i Beaver i ljupka Carrie
Balls koja pomaže ličiocima. Čovjek se može vrlo lako i brzo
zabuniti ako nisi jezgrovit, točan i određen.

„Greer“, pozvao me Trent, a oči su mi se zacaklile kao srni kad je osvijetle

prednja svjetla automobila.
„Ha?“
Lice mu pokazuje nestrpljivost, a ostatak ekipe razrogačio je oči. Izgleda
da mi je šef postavio pitanje koje nisam čula.
Mentalna bilješka samoj sebi - pozornije slušaj umjesto što radiš popise
o pizdarijama.
„Pitao sam te kakve imaš planove za recepcijski pult jer najkasnije do
kraja tjedna moramo naručiti materijale.“
Na popis bih stavila i to da ne smije naglašavati određene riječi
negativnim stavom, ali ovaj sam put to i zaslužila.
Umjesto toga sam počela bacati zamisli iz glave i nadala se da će barem
jedna biti dobra.
„Mislim da bi glavni recepcijski puk trebao odražavati izgled povijesnih
kuhinjskih otoka. Crno drvo kao temelj, s gornjim dijelom od svijetlog
mramora i mjedenim pojedinostima te možda pokoja polica koja podsjeća na
Francusku četvrt. Police i ormariće možemo ugraditi sa strane

116
 Knjige.Club Books

zaposlenika kako bismo imali dovoljno prostora za zalihe, no sve će biti vrlo
dotjerano i ugodno oku.“
„Što je s računalnim sustavom za prijavljivanje i odjavljivanje gostiju?“
pitao je dalje Trent. „Računalo će izgledati pomalo nezgrapno na glatkome
pultu.“
„Možemo spustiti dio s hotelske strane ako te brine kako će sve izgledati
gostu, to bi riješilo problem, a gledano s ulaza, recepcija bi dizajnerski bila
dosljedna, s čistim i uglađenim linijama.“
„Možeš li načiniti kakve skice za sutra?“ upitao me, a ja sam kimala i prije
nego što je dovršio pitanje, premda sam znala koliko mi vremena za to treba.
Jednostavno želim ostaviti dobar dojam svojim radom i radnom etikom,
premda i dalje ne uspijevam pregristi svoj vražji jezik.
„Naravno.“
„Dobro“, odgovorio mi je tonom koji je, prvi put danas, lišen razočaranja.
U mislima sam se potapšala po leđima zbog dobro obavljenog posla i
obećala da ću se nagraditi s kolačem ili dva. Štoviše, možda bih mogla pojesti
onu krafnu koju sam kupila u restoranu prije nego što sam danas stigla na
posao.
Moja torbica je poput policijskog skladišta u kojem ima svega i svačega,
ali znam da je krafna negdje unutra.
I baš taj napuhani ego i krivo usmjerene misli o hrani uvijek me uvale u
nevolju. Do trenutka kad sam se u mislima prestala hvaliti i prestala kopati
po torbici, ekipa je otišla dalje, a ja nemam pojma kamo.
Sranje.
U redu, nije da su kilometrima daleko, ali ovo je mjesto i dalje pravi
labirint mračnih građevinskih hodnika i nepoznatih prostorija. Iz ove su sobe
mogli otići u nekoliko smjerova, a ja nemam pojma u kojem.
S krafnom u ruci počela sam trčkarati s jednog kraja poludovršenog
hodnika do drugog i osluškivala hoću li čuti kako Trent grdi nekoga.
Tišina je zaglušujuća.
Isuse. Od svih trenutaka kad je mogao birati da priča normalnim glasom,
odabrao je baš ovaj.
Vratila sam krafnu u torbicu i lagano trčkarajući krenula u drugom
smjeru. Nakon dva skretanja i podulje šetnje niz dug hodnik, naposljetku mi
se učinilo da sam svojim super-sluhom načula ljudske glasove.
Potpetice mi udaraju dok trčim po nedovršenim podovima i ulijećem iza
ugla u još jednu nepoznatu sobu i zaliječeni se u improvizirani stol na
nogarima, a na čijem je vrhu bila otvorena kantica s jarkocrvenom bojom.

117
 Knjige.Club Books

Sve oko mene počinje se odvijati usporeno i gotovo kao da promatram

kako sudjelujem u prometnoj nesreći.
Improvizirani stol poskakuje.
Kantica s bojom odskače u zrak.
I bum! Boja se razlijeva po mojoj žućkastosmeđoj suknji. Gledam dolje
razrogačenih očiju i vidim kako mi je cijelo područje prepona - kakvo jebeno
sranje! - prekriveno crvenom bojom, ali ono, crvenom bojom nalik onoj u
filmu Isijavanje kad se počne izlijevati po hodnicima. Crveno da crvenije ne
može biti,
E pa, jebem ti sve. Jebem u jebenu glupaču koja sad izgleda kao da je
zaboravila tampon.
A i odakle sad sva ta jebena crvena boja? Jel' je noćas bilo kakvo okupljanje
vampira u ovoj prostoriji?
Bio mi je dovoljan samo trenutak - i možda koja sekundica stvarnoga
vremena - da posve promijenim ciljeve i prioritete.
Odjednom sam nekako morala izbjeći da pronađem ostatak ekipe.
Spustila sam torbicu na pod i počela mahnito kopati po njoj. Znam da
nemam rezervnu odjeću - glupačo, glupačo, glupačo - no sigurno imam nešto
što bih mogla upotrijebiti.
Nakon minute i po kopanja, najbolje što sam uspjela pronaći bio je
mobitel.
Izvadila sam ga i nazvala jedinu ženu u New Orleansu slobodnu da
odgovori na moj manijakalni poziv.
Svoju bogatu najbolju prijateljicu.
„Halo?“ odgovara Emory nakon drugog znaka zvona. Nisam gubila
vrijeme na čavrljanje.
„Treba mi pomoć i to odmah. Obavijesti medije, pusti signal upozorenja
na televizore i promijeni cestovne znakove.“
„Oh, u redu“, uzdahnula je Emory. „Vidim da ti prvi radni tjedan teče
glatko.“
„Sad nije trenutak za tvoje šale, Emory!“ izderala sam se šapćući u
slušalicu. „Imam crvenu mrlju na preponama veličine košarkaške lopte.“
„Opa, stvarno nisi gubila vrijeme.“
„Duga priča!“ izderala sam se. „Nemam sad vremena za nju, ali samo ću ti
reći da sam se odvojila od ekipe, naletjela na kanticu boje i sad izgledam kao
da ću ući u koridu pred razjarenog bika!“
„Daj se smiri“, zapovjedila je Emory. „Sigurno nije tako.“
„Jest. Doista je tako loše, Emory, kunem ti se. Izgledam kao da sam dobila
menstruaciju, a pri ruci nemam ni uložak ni tampon.“
118
 Knjige.Club Books

„Dobro, to nije prava krv. Samo im objasni da je boja i sigurna sam da će

se svi nasmijati i nastaviti s poslom.“
„Nasmijati i nastaviti? Zajebavaš me, zar ne? Izgledam kao da ne znam
upotrebljavati suvremena sanitarna pomagala i to u prvome službenom
radnom tjednu, a ti misliš da će se moji kolege samo nasmijati i nastaviti?
Prvo, ja radim uglavnom s muškarcima. Ako ništa drugo, većina će ih
popadati u nesvijest od same pomisli na menstrualne cikluse i ženske
higijenske proizvode!“
„Tehnički, ti si samo zaposlenica pod ugovorom. Oni ti, zapravo, nisu
kolege u tradicionalnom smislu.
„Možemo li se držati teme?“ odlučno sam je prekinula, „Za ljubav Božju,
sjedni za računalo i saznaj kako da očistim suknju od boje bez gotovo ikakva
sredstva za čišćenje. Nek' jebeni Google pronađe najbolje rješenje.“
„Ne sjedim za računalom...“
„Emory Marie!“ zaurlala sam. „ Usredotoči se. Izgledaju kao da mi je u
vagini gejzir s krvlju i uskoro će doletjeti zmajevi iz Igre prijestolja i spaliti do
temelja ovaj hotel.“
„U redu, ali pričekaj koju sekundu jer ću to proguglati na mobitelu.“
Nakon brzog gunđanja da se slažem s njom, počela sam pjevušiti glazbu
za Izazov kako bih je malo pritisnula.
Nije joj baš bilo drago.
„Ako odmah ne prestaneš pjevati, prekinut ću pretraživanje, sjesti u
automobil, dovesti se do hotela i tako te nasilno ubiti da nitko neće moći
razlikovati boju od krvi.“
„Isuse. Mislim da imaš neke skrivene psihopatske sklonosti, E. Reci mi -
jesi li ikad eksperimentirala s ozljeđivanjem životinja?“
Naravno da je posve ignorirala moje pitanje, ali serijski ubojice baš i ne
priznaju da su to što jesu. Od sada ću morati biti malo opreznija s njom i
držati je na oku.
„Google kaže da ne postoji način da očistiš mrlje od boje bez nekog
sredstva za čišćenje. Sve što možeš je mrlju održavati vlažnom dok ne dođeš
kući, a zatim je očistiti s pomoću alkohola i četkice za zube.“
„O, super. Održavati je vlažnom. Baš ono što mi treba kako bi još
vjerodostojnije izgledalo da imam menstruaciju.“
„U redu, u redu. Ako možeš prestati šiziti i pronađeš neko mjesto da se
sakriješ petnaestak minuta, doći ću i donijeti rezervnu odjeću.“
„Stvarno?“ zacviljela sam sretno.
„Da“, odgovorila je Emory i uzdahnula.

119
 Knjige.Club Books

„Kanila sam ti reći E... da si ti jedina žena za mene. Kad želiš da se

vjenčamo? Voljela bih da to bude u svibnju u Botaničkom vrtu jer su tada
hibiskusi prekrasni.“
„Začepi i pritaji se. Nazvat ću te kad dođem do hotela.“ Prekinula je
razgovor pošto sam se složila s njezinim uputama i sad sve što trebam je
čekati.
Sjela sam na kantu u kutu sobe, izvukla krafnu koja me i uvalila u ovo
sranje i knjigu za crtanje i počela raditi.
Moram dizajnirati cijeli hotel, a raditi na tome je najmanje što mogu dok
izbjegavam šefa i kolege.

120
 Knjige.Club Books

Sedamnaesto poglavlje

Trent

G otovo sam odmah zamijetio da Greer ne prati skupinu kad smo krenuti
iz glavnoga predvorja do salona na šestom katu, no očekivao sam da će
nas sustići u nekom trenu.
Nakon što se nije pojavila ni nakon 25 minuta, nema mi druge nego da je
potražim.
Ostatku ekipe podijelio sam zadatke, pobrinuo se da znaju da ću se brzo
vratiti da vidim kako napreduju, a zatim se stubištem spustio do prizemlja.
Jedino što ima smisla u ovoj potrazi jest da se vratim odakle sam došao.
Ako je Greer zalutala negdje na gradilištu, pronaći ću je po mirisu kad joj se
tijelo počne raspadati.
Stubište je prazno dok se ubrzano spuštam šest katova i ramenima i
snagom tijela snažno otvaram vrata u prizemlju. Ispred mene je dug hodnik
ispunjen konferencijskim dvoranama i prostorijama za domjenke nakon
čega, na kraju hodnika, slijedi skretanje ulijevo.
Tehnički gledano, sve pomalo nalikuje na labirint, ali tako i treba biti.
Naime, jedina svrha ovog složenog dizajna je da se onemogući drugim
gostima da ulete u prostoriju usred nekoga važnog sastanka ili konferencije.
Prošao sam dvije trećine puta do predvorja kad mi pozornost zaokupi
lokva crvene boje na pragu poslovnog centra.
Napravio sam kratku stanku i prisilio se da duboko udahnem.
Prokletstvo.
Totalno sam popizdio zbog nemara radnika, opet ubrzao korak i
pripremio se da koga god pronašao u prostoriji počastim jezikovom juhom.
Boja ćć brzo procuriti kroz kartone koje smo postavili i umrljati pločice,
a vrijeme i trošak promjene ovog uzorka mramora na cijelom katu trošak je
koji nam nikako ne treba. Moj je otac odredio vrlo ograničen proračun kojega
se moram držati, bez obzira na nužnu marginu pogreške zajamčenu
projektom ovoga opsega.

121
 Knjige.Club Books

Usporavam korak i skrećem iza ugla... i prvo što sam odmah ugledao
Greerina su gola leđa i dupe koje prekriva samo tanka trakica njezinih tangi.
Ta trakica prekriva možda milimetar kože.
Isuse.
Posve ukočen, osjećam kako mi srce ubrzano kuca, a pimpek mi se
počinje meškoljiti.
Oči su mi istraživale njezina leđa i guzu brzinom kojom kamere na
samohodnim vozilima istražuju površinu Marsa, unatoč činjenici da nisam
dobio dopuštenje za takvo što.
Kosa joj je duga i pomalo kovrčava te joj savršeno pada posred leđa. Kosa
joj samo dodatno ističe duljinu kralježnice i, jebem ti sve, sad vidim kako je
ševim odostraga.
Dragi Bože, prestani tako razmišljati!
Trud koji trebam uložiti da se maknem s praga nevjerojatno je velik, no
znam da sto duže stojim tu i piljim, to će me ona prije ugledati.
Zamišljam dijelove njene kože koje ne mogu vidjeti. Njezine grudi, trbuh,
njezinu...
Jebote, zašto je. pobogu, gola.
Zatvorio sam oči nadajući se da, kad ih otvorim, ispred mene neće biti
savršeni centimetri i centimetri preplanule kože, ali nije pomoglo.
Zaobljenost njenih kukova i očaravajuće draženje njezinih bedara trajno
su urezani u mom umu. Jebem ti sve, vjerojatno ću o tome razmišljati na
samrtničkoj postelji.
Iz unutrašnjosti prostorije čuo se neki zvuk i tijelo mi preplavi panika.
Ah, jebem ti. Evo je!
To je najčešće dobra stvar, govori mi mozak u mom nabreklom kurcu.
Ne znajući što učiniti, počeo sam se osvrtati uokolo tražeći nešto zbog
čega bih izgledao zaposleno, ono, kao jebeni šef, a ne neki voajer, no ne
pronalazim ništa. Odjednom sam odlučio dopustiti da me vode nagoni i
sljedeće čega sam svjestan jest kako se trčeći vraćam odakle sam došao.
Dragi Bože, ja doslovce trčim od prekrasne, prelijepe i gole žene. Cap bi me
zajebavao do smrti da zna za to.
Uskoro sam začuo kako me prati kuckanje njezinih potpetica pa sam još
ubrzao korak do stubišta.
Ovo je totalno sjebano. Ja sam sjeban. Ali što mi je drugo činiti kad mi um
preplavljuju razne zastrašujuće situacije.
Nedolično ponašanje.
Seksualno zlostavljanje.

122
 Knjige.Club Books

Greer svjedoči snažnoj i više nego očitoj erekciji u mojim hlačama.

Sve su to najgori mogući scenariji, ali ipak mogući.
Sav uspuhan i srca koje luđački lupa, sakrio sam se na stubište poput
nekog luđaka i virim kroz prozor dok mi se nije učinilo da je sad dobar
trenutak da se pretvaram da sam tu s razlogom, a ne samo da je škicam poput
nekog pervertira.
Dragi Bože. Trente, što ti točno, zaboga, radiš?
Namjestio sam u gaćama svoj izdajnički pimpek i pokušao se pribrati i,
znate, ponašati se kao da držim sve pod nadzorom.
Nakon malo uvježbavanja jednostavnih fraza, izletio sam kroz vrata i
pomuževio svoj glas da ne počnem cviljeti poput nekog predpubertetlije, što
bi se vrlo lako moglo dogoditi.
„Tu si“, govorim nadajući se da mi glas zvuči normalno. „Na šestom smo
katu. Hajde, idemo.“
Ne spominjem da nosi drukčiju odjeću, a ni ona.
Štoviše, dok smo se uspinjali šest katova, nitko ništa ne spominje.
Za dvoje koje gotovo svaki trenutak koje provedu zajedno u društvu
iskoriste za ispaljivanje otrovnih strelica, odjednom oboje vrhunski
odrađujemo glumu iz nijemih filmova.
Netom prije nego što smo stigli do predvorja, Greer naposljetku prozbori.
„Ja, hm...“ Zaustavio sam se, ali ne i okrenuo. Mislim da je ne mogu
pogledati u oči. „Razlila sam boju dolje i ne znam...“
„Pobrinut ću se da to netko riješi“, prekinuo sam je.
„Oh“, odgovorila mi je očito osupnuta mojim jednostavnim,
nesuprotstavljajućim odgovorom.
Zakoračio sam u sobu, a Greer je ispružila ruku i zaustavila me uhvativši
me za lakat. Toplina njena dodira prodire mi kroz jaknu pa sam se
nekontrolirano trgnuo. Greer je to krivo shvatila - a zašto i ne bi - i odmah
odgovorila isprikom.
„Gle, doista mi je žao što sam zaostala za vama i za boju. Znam…“
„Ne brini zbog toga“, kratko sam joj odgovorio. Sve što želim je udaljiti se
od nje prije nego što mi kurac opet preuzme glavnu riječ. Sad kad sam vidio
što sam vidio, opet je zabrijao da je glavni. „Hoćemo li nastaviti?“
Kimnula je, prošla kraj mene i više joj nije palo na pamet da nešto
odgovori.
A ja sam ostao iza nje, pitajući se zašto odjednom imam osjećaj da se
nešto promijenilo. Kao da je to što sam je vidio u za nju ranjivoj situaciji
nekako pokrenulo nov dio mog mozga.

123
 Knjige.Club Books

U onome što mi se čini djelić sekunde, sva mržnja koju sam osjećao prema
njoj kao da više nije bila mržnja.

124
 Knjige.Club Books

Osamnaesto poglavlje

Trent

P rošlo je pet dana otkad sam slučajno vidio Greer golu i svaki put kad
zatvorim oči, pred sobom vidim njezinu oblu guzu kako se stapa s
njezinim prekrasnim bedrima.
Štoviše, to je sjećanje tako slikovito da sam počeo sanjati kako je bez
odjeće hvatam u poslovnom centru na način koji pomalo podsjeća na početak
nekog osrednjeg pornića.
Zbog svega toga počeo sam posljednjih nekoliko dana ustajati sat i pol
ranije samo kako je ne bili sreo ujutro ispred vrata, a i na poslu se s njome
družim samo toliko koliko je potrebno.
Ona me nešto pita, ja odgovor prepustim Marcusu i napustim prostoriju.
Ona nešto predloži, ja kimnem i otiđem kao da je moje mišljenje o njezinu
dizajnu posve nevažno.
Ona i Sarah se smiju nekoj internoj šali, ja odvratim pogled i posve ih
ignoriram.
Ozbiljno, kako je došlo do toga? Prije tjedan dana nisam je mogao smisliti,
a sad razmišljam samo o tome kako izgleda ispod odjeće?
Za to krivim Capa i njegova sranja o seksualnoj napetosti i „popuštanju
pritiska u gaćama“ kojima mi je napunio glavu.
To nije stvarna privlačnost nego samo biologija, zar ne?.
„Oprostite, g. Turner?“ Georgeov glas mi ispuni uši i ja se trepćući
izvlačim iz svog mrtvila i vidim ga kako stoji ispred improviziranog stola za
kojim trenutačno sjedim u prostoriji gdje će biti recepcijski pult hotela.
Priberi se, Trente.
„Da?“ upitao sam ga istodobno nakašljavajući se i tjerajući iz uma misli o
Greer i njezinoj glatkoj koži.
„Samo sam vam htio reći da su ugrađeni uzorci polica za konferencijske
dvorane i spremni su za vaše odobrenje.“
Konačno. George je doista počeo obavljati svoj posao.

125
 Knjige.Club Books

„Izvrsno“, odgovorio sam mu i ustao.

Slijedio sam ga uz recepciju i niz labirint hodnika sve dok se nije
zaustavio u prvoj sobi za sastanke. Moje su oči pronašle i usredotočile se na
Greer koja je stajala usred prostorije i razgovarala s građevinskim radnikom
imena Dick, Ruke su joj bile na uskim kukovima, a pogled usmjeren prema
stropu.
Jebem ti život, ne mogu joj uteći.
Žena je svugdje i sve vrijeme i mozak u mojim gaćama jednostavno cijeni
pogled na njezinu savršenu guzu i duga, tanka bedra oko kojih je obavijena
jedna od onih uskih suknji koje nosi gotovo svaki radni dan.
Nabijem ti sve, pa zar nemaš bar jedan par traperica?
Ono, capri hlače ili jebene skijaške hlače?
Išta osim tih prokletih suknji i svilenih bluza?
„Pa, što mislite?“ upitao me George pa sam se okrenuo i vidio da me
nesigurno promatra.
„Što mislim...?“
„O policama,“
Ah, da. Jebene police. Razlog zbog kojega smo u ovoj prostoriji.
Nasreću, police koje bih trebao odobriti nisu nigdje blizu sredine
prostorije.
Počeo sam se polako kretati prostorijom i razgledavati kako
profesionalni ormarići i police omogućuju praktičnu uporabu prostora, a
istodobno zadržavaju suvremen i profinjen izgled. Štoviše, zbog njih
prostorija izgleda baš onako kako sam se i nadao da će izgledati.
Ako ništa drugo, barem jedna stvar danas koja ide u pravom smjeru.
„Odobravam“, rekao sam i ponovno se okrenuo prema njemu koji me
netremice gleda. „Slobodno nastavite i neka radnici opreme i ostale dvorane
za sastanke.“
„Nema problema, gospodine.“
Širokim koracima George odlazi prema hodniku i ja sam ostao prepušten
sam sebi.
Sam. S Greer.
Sranje.
Ona i dalje stoji usred prostorije, Dick je zajedno s Georgeom napustio
prostoriju, a ja je promatram kako ide u kut sobe i uzima jedan od novih
uredskih stolaca još prekriven plastičnim pokrivačem.
Prstima je uhvatila poleđinu stolca i gurala ga sve dok nije stigla ispod
jednoga od novougrađenih rasvjetnih tijela.

126
 Knjige.Club Books

Držeći žarulju u ruci uhvatila se za naslonjač i, dok je užasnuto

promatram, počela se penjati na stolac.
Samo da vas podsjetim da je riječ o stolcu na kotačićima.
„A, što to radiš?“
„Želim vidjeti kako bi rasvjeta izgledala da je svjetlo malo mekše.“
„Ozlijedit ćeš se“, rekao sam joj. „Spusti se i neka to obavi jedan od
Georgeovih radnika.“
„U redu je“, odgovara mi odlučno.
„Greer…“
„U redu je“, odbrusila je.
Njezine potpetice zabile su se u plastični pokrivač sjedala, a pogled joj je
usredotočen na strop.
Izvila je svoje vitko tijelo i ispružila ruke prema rasvjetnom tijelu, ali
stolcu se nije odveć svidio taj njezin pokret pa se počeo njihati i migoljiti joj
ispod nogu i vidim da je nekoliko sekundi udaljena od katastrofe.
„Ah, sranje“, promrmljala je i ja već jurim prema njoj koliko mi noge
dopuštaju.
Za samo sekundu stolac i njezine noge iskliznuli su ispod nje i Greer je u
slobodnom padu na pod.
No uspio sam na vrijeme skočiti prema njoj.
Ispruženih ruku i isprepletnih dlanova hvatam ju u zraku - prije nego što
pad završi tragično - s rukama izravno na njezinu dupetu.
Greer se nagonski naginje prema naprijed kako bi povratila ravnotežu na
stražnjem dijelu stolca, no taj nagli pokret samo dodatno podiže njezino dupe
prema mom licu i dublje mi zabija tu raskoš u ruke.
Dupe joj je doslovce u mojim rukama.
Što se, dovraga, zbiva?
„Uh...“ promrmljala je šokirana. „Tako mi je žao... Ja... Sranje... Samo...“
Njezina zaprepaštenost govori mi da je zbunjena baš kao i ja.
A ja sam ostao bez riječi. Vjerojatno, barem si tako govorim, zbog nekog
obrambenog mehanizma dok se trudim ne misliti kako joj je guza podatna u
mojim rukama.
A Boga mi, podatna je. I to više nego što sam zamišljao.
Sad bi bio dobar trenutak da joj prestaneš čvrsto stiskati dupe...
Sranje.
Brzo sam pomaknuo jednu ruku na njezin trbuh, a čvrstim stiskom oko
njezina struka dižem joj tijelo i odmičem ga od složene situacije s uredskim
stolcem.

127
 Knjige.Club Books

Kad su joj potpetice udarile o pod, odmaknuo sam se barem tri metra od
nje.
„Jesi li dobro?“ upitao sam je gotovo prisiljavajući se da govorim.
„Uh... Da... Hvala ti“, odgovorila je te nesiguran pogled svojih velikih
plavih očiju pomaknula s poda prema meni. “Dobro sam.“
„U redu... pa...“ odgovaram, zastajem i provlačim ruku kroz kosu. „Drago...
uh... mi je da si dobro.“
„Da, dobro sam.“
„Dobro si. Dobro onda. To je dobro.“
Jebem ti, ovo je nezgodno.
„Pa, naći ću jednog od Georgeovih radnika da mi pomogne s ovime...“
odgovara Greer, zastaje i kima poput idiota.
„U redu. Da, to zvuči dobro.“
„U redu, dobro.“
Nakon što sam se uvjerio da smo kvotu u redu i dobro ispucali za sljedeće
dvije godine, učinio sam jedinu stvar koju sam mogao u toj situaciji, a to je
okrenuo se i izišao iz konferencijske dvorane.
Da mi je netko rekao da će dupe Greer Hudson završili u mojim rukama
do kraja dana, sav bih svoj imetak uložio da se to neće dogoditi.
No, nekako, na neki jebeni način, baš se to dogodilo.
A kad se samo sjetim da sam imao prljave misli kad sam je vidio golu.
Dodirivati je... osjetiti nešto što o čemu sam vrlo zorno maštao... bilo je
posljednje što mi je u životu trebalo.

128
 Knjige.Club Books

Devetnaesto poglavlje

Greer

C oastal Crêpes jedan je od najboljih restorana za doručak, užinu i ručak u

Francuskoj četvrti, savršeno pozicioniran između mog ureda i hotela.
A slučajno je to i restoran mog brata.
Restoran je otvorio djed 1960-ih, zatim je vlasništvo prenio na mog oca,
a kad su mi roditelji poginuli u prometnoj nesreći kad je majka bila trudna sa
mnom, djed je ponovno preuzeo upravljanje restoranom i odgoj svoje unuke.
Toliko smo vremena ovdje provodili dok sam bila dijete da se nerijetko
pitam je li to glavni razlog zašto je moj brat tako strastven kuhar kakav jest.
Naravno, nakon smrti djeda, imalo je smisla samo ostaviti restoran bratu
umjesto meni.
Dapače, da sam ja preuzela upravljanje restoranom, prilično sam sigurna
da bi se odavno zatvorio jer gotovo sam stavila ključ u bravu svoje
dizajnerske tvrtke, a u dizajn se čak i razumijem. Jedino što znam o
restoranima i gastronomiji jest kako jesti.
Vrata od kovanog željeza i stakla teška su dok ih otvaram prema
kamenom pločniku i ulazim unutra. Unutrašnjost je mračna, ali i svjetlija
nego u većini muževnih dizajna u Francuskoj četvrti, no sve unutra odiše
poznatim osjećajem koji mi godi.
Godine dolaska ovamo i godine odrastanja koje sam provela na drvenim
klupama svakog od separea.
Subota je navečer, a restoran je zatvoren jer imamo obiteljsku večeru pa
su jedini ljudi unutra oni koje i očekujem - moj brat Heath, njegov sin Brooks
i njegova supruga Rhonda..
Rhonda je sve što nisam željela da mi nevjesta bude, i više od toga, ali moj
je brat iz nekog razloga voli. Ta žena rijetko govori, iskazuje vrlo malo do
nimalo osjećaja osim mržnje te čak i ljeti nosi dolčevite.
Njih su se dvoje vjenčali godinu i pol nakon što se Heath razveo od
Brooksove majke kad je Brooks imao 10 godina i otada sam prisiljena živjeti
u blizini toga ženskog kiborga.

129
 Knjige.Club Books

Pomalo vjerujem da ima vaginu od tekućeg zlata ili nešto - po danu

svetica, po noći kurvica - ali ne želim to nikad saznati.
Naprosto nisam kvalificirana da provedem takvu vrstu terenskog
istraživanja niti to želim. Po onome što sam čula, za takvo što treba tri do šest
mjeseci obuke i ulaganje u rukavice do lakta.
„Bok, bok“, pozdravljam sve dok prilazim stolu - sa strane gdje su mi brat
i nećak - i pokušavam se ugurati kraj njih.
Heatha zabavlja ta moja budalaština - uglavnom jer ne zna koliki prijezir
i mržnju osjećam prema njegovoj supruzi - i smije mi se. „Imaš dovoljno
mjesta s druge strane stola, Greer. Možda bi tamo trebala sjesti.“
Rhonda mi automatski upućuje pogled kojim mi jasno poručuje da će me
ubiti na mjestu pokušam li sjesti kraj nje. Bez obzira na to koliko je ne mogu
smisliti, mislim da ona mene prezire još i više.
Zabavila sam sve prisutne tako što sam se odlučila na kompromis, a to je
da sam kraj stola privukla rezervni stolac.
Ispred mene i na sredini stola su posude sa špagetima bolonjeze, a sa
strane je samo za mene pripremljeno jelo s kiselim krastavcima.
Zadovoljno sam protrljala ruke i posegnula da uzmem jelo.
Heath mi je razigrano pljusnuo dlan i široko mi se osmjehnuo.
„Zašto ne bismo prvo zahvalili na hrani?“ predložio je na najbolji očinski
način.
On je zraka sunca dok sam ja kiša, duhovan dok sam ja... Zapravo, nemam
pojma što sam ja.
U redu, nisam agnostik, ali kad bi netko uspoređivao moju vjeru s
bratovom, onda kao i da jesam.
„Počni tako da mi doneseš još kiselih krastavaca. Mali mangup iz kuhinje
ponovno štedi na meni.“
„Prvo, mangup ti je nećak.“
Slegnula sam ramenima.
„A drugo, dao ti je tri kisela krastavca.“
„Što nije ni izbliza dovoljno, a da doista voli svoju tetu, znao bi to“, mudro
sam odgovorila i dramatično pogledala Brooksa. Taj samouvjereni tinejdžer
čak nije ni podigao pogled sa svoga jebenog mobitela. Zapravo, nikad ni ne
diže pogled s mobitela. Mislim da ga nisam čula da je prozborio više od
dvadesetak riječi otkad je napunio 15 godina i dobio iPhone.
„Jedemo tjesteninu, a ne neki delikatesni sendvič“, istaknuo je Heath.
„I“?

130
 Knjige.Club Books

Heath je zakolutao očima, ali je ipak ustao od stola. Osakaćen svojom

pobudom da bude uslužan, posebice kad je riječ o mlađoj sestri koju je
praktično odgojio, ne može mi ne udovoljiti čak i kad ga nepotrebno gnjavim.
Znam da je pomalo čudna ta moja opsesija kiselim krastavcima, no, ako
ćemo iskreno, ne namjeravam to promijeniti. Usto, guštati u krastavcima
namočenim u soku nije isto kao da se pucam heroinom.
Nakon što je ispred mene poslužio kisele krastavce, Heath je podignuo
nogu iznad naslona stolca i sjeo - takvo što mogu samo ljudi viši od 180 cm -
i počeo s molitvom.
Izgleda da je svako daljnje odugovlačenje još jedna mogućnost da nešto
zeznem.
Nekoliko sam puta podigla pogled da vidim da se Rhonda nije
samozapalila od molitve - ono, kao kad demona poprskate svetom vodicom -
ali većinu sam vremena poslušno slušala bratove riječi.
Kad je Heath naposljetku završio, besramno sam zagrabila tjesteninu i
napunila cijeli tanjur.
Njam, ugljikohidrati.
Nakon što sam nekoliko puta zavrtjela viljušku oko špageta i pripremila
se da stavim to fino jelo u usta, Heath je uspješno probio zaštitno polje za koje
sam bila uvjerena da sam dobro sagradila noseći crnu odjeću i nepotrebnu
emo šminku,
„Pa Greer, reci nam kako je na novome poslu! Je li hotelski posao
uzbudljiv?“
„Super je“, odgovaram dok trpam špagete u usta kako bih prikrila pravu
istinu. „Sve ide vrlo glatko.“
Osim što sam prolila boju po sebi, zamjerila se šefu prije stvarnog intervjua
za posao, uputila mu nekoliko konstruktivnih kritika koje mu se nisu svidjele,
pa se sad pitam je li uopće svjestan mog postojanja, a onda sam mu, slučajno,
stavila dupe u njegove ruke, bio bi mnogo točniji odgovor.
Ma da, sve je jebeno super.
Štoviše, tako jebeno super da mi se Trent činio kao da je popustio sa
svojim seratorskim stavom cijeli jedan dan sve do prije dva dana kad sam
dupetom sletjela u njegove ruke, što kao da je pokrenulo lančanu reakciju i
sad opet izvikuje naredbe i nepotrebno pizdi.
Očito moje dupe vrlo negativno djeluje na dječake. Pa si ti misli, Greer.
„Dobro. Drago mi je zbog tebe“, odgovara mi Heath i upućuje mi velik
osmijeh. „Nisu li to krasne vijesti, Rhonda?“
Rhonda se tako podrugljivo nasmijala da sam sigurna da sam joj u ustima
vidjela zmijske zube.

131
 Knjige.Club Books

Pogledala sam prvo Heatha, a zatim i Brooksa, uvjerena da su vidjeli

zloduha u toj ženi, no ni jedan nije reagirao.
Koji kurac? Gdje su sad egzorcisti, popovi, lovci na utvare, vampire,
nemrtve i zombije kad ih čovjek doista i treba?
„A kakav je novi stan? Još ne vjerujem da si kuću zamijenila stanom, ali
ako su Emoryni roditelji vlasnici zgrade, onda je vjerojatno lijepo. Jesi li si
otvorila zasebnu policu osiguranja za stvari?“
Ma kako da ne. Stvar je što moj brat nema blage veze u kakvom mi je
sranju tvrtka bila prije nego što sam dobila ovaj posao ili kako nisam imala
previše izbora kad sam se iseljavala iz kuće.
On je mukotrpno radio kako bi se pobrinuo da ja imam sve o čemu
sanjam, a reći mu koliko sam blizu bila da sve to izgubim… Ne, ne mogu ni
zamisliti kako bi to utjecalo na njega.
Radije ću se sama gristi zbog prave istine.
Nasreću, ne trebam lagati glede kvalitete stana jer Emoryni roditelji
posjeduju doista pomodan stan.
„Super je. Prostran i suvremeno uređen“, rekla sam želeći mu dati barem
nešto pozitivno što će ga držati. „I da, tata, osigurala sam stvari posebnom
policom.“
Nasmijao se što sam ga bocnula zbog te njegove brige i pokazao mi je na
svoju košulju.
Prije je nisam zamijetila, no sad sam sigurna da je to jedina stvar koju ću
zamijetiti.
Tata je glavna faca.
Bože, odvratno.
Zvuci kao najgora moguća fora o tati i jedino mrvicu kreativno u toj fori
je što se rimuje. Valjda.
No, svejedno sam se nasmijala i kimnula, ali sam prije toga zgrabila bocu
vina i ulila si lijepu količinu u čašu.
Želim li preživjeti ostatak obiteljske večere s Ofucanim Tatom, Nijemim
Tinejdžerom i Vražicom u dolčeviti - ne trebam vam reći na koga mislim - a
da ne izlanem nešto što ne bih smjela, treba će mi malo podmazivanja, kužite
li o čemu govorim.
Tekuće kuraže.
Alkoholnog pića.
Umaka.
Malo vina za moju...
Alkohol. Treba mi alkohola.

132
 Knjige.Club Books

Do trenutka kad sam napustila Posljednju večeru, za mene bi se u

studentskom žargonu moglo reći da sam zgažena do kraja. A za to su bile
dovoljne samo tri čaše vina.
Moj prag tolerancije na alkohol prilično je nizak jer ne pijem tako često.
Tu i tamo pokoja čaša vina, ali uglavnom najviše popijem za večerom s
bratom i njegovom obitelji,
Nije da su oni grozni ili tako što, nego mi jednostavno odgovara tada piti.
Ili se moram tada napiti da izdržim u društvu svoje grozne nevjeste. Iskreno,
ne znam što od toga.
Međutim, znam da me moj brat nikad ne bi osuđivao ili donosio zaključke
naprečac, a premda Rhonda ne govori sa mnom, ona ne govori ni s kim. Oni
me vide onakvu kakva jesam i prihvaćaju to.
Mislim, brat me dovezao do zgrade u svom kombiju i mahnuo mi iz
automobila poput ponosnoga oca kad sam konačno uspjela otvoriti ulazna
vrata.
Prava sam sretnica što imam tako pozitivnog frajera koji me podržava,
premda ima loše fore o tati i nikako ne pridonosi mom bankovnom računu.
Ha.
Istina je da je Heath tako dobar lik da bi mi vjerojatno dao novac da ga
zamolim.
No nikad mu to ne bi učinila jer ima vlastiti posao koji mora održavati i
obitelj za prehraniti.
U glavi mi se vrti dok se prisiljavam na uspinjanje stubama umjesto
dizalom kao nekog oblika samokažnjavanja i moram priznati da sam malo
razočarana što sam stigla do svog kata bez pada i razbijanja glave.
Šalim se. Recimo, Naime, sad sam u razdoblju života kad mi se dva do
četiri dana boravka u bolnici čine poput izleta u toplice.
Zapravo, život se sastoji od brojnih godišnjih doba.
Moja mi se vrata čine lijepim i vrlo nalik vratima dok se naslanjam na njih
i grlim ih. Koliko se god šalila oko toga, drago mi je da imam dom i to mi je
dovoljan razlog da zagrlim vrata.
No malo sam pretjerala s maženjem i vrata su mi uzvratila udarcem u
čelo.
E, pa to nije bilo baš lijepo.
„Au!“ viknula sam na vrata. „Naša veza nikad neće uspjeti ako imaš
problema s intimnošću. Moji bi me prijatelji mogli početi nagovarati da te
ostavim ako se malo ne pripaziš.“

133
 Knjige.Club Books

Vrata se nisu nasmijala, ali ja sam to obavila za oboje. I baš kad sam se
spremala s ovim flertom prijeći na sljedeću razinu uz malo penetracije
ključem u ključanicu, moj se prijatelj odmaknuo od mene, otvorio širom i
otkrio mi stan moga neprijatelja.
Osim, jebo te život, zar on uvijek izgleda ovako dobro?
„Pa, ako to nije Trent Turner! Juney Junior! Pakleni Trent! Trent-i-nator!“
pozdravila sam ga te ispružila ruku i kažiprstom ga bocnula u gola prsa kako
bih se uvjerila da nije riječ o nekoj iluziji.
Stvaran je.
„Sranje. Ti si stvaran“, promrmljala sam i neuspješno pokušala spriječiti
oči da ga dobrano odmjere od glave do pete.
Trent na sebi ima samo ručnik, kosa mu je mokra, kapljice vode spuštaju
mu se niz savršena prsa i, dragi Bože, mislim da ću se onesvijestiti.
A i prilično sam sigurna da sam vidjela obris šefova penisa.
Nisam vidjela kožu ili koliko mu je ljubičast vrh kad nabrekne, samo obris
penisa ako vam je tako draže.
A bogami, onaj tko god je radio nacrt njegova penisa, vjerujte mi, nije
šparao na štofu.
Istog sam trena počela razmišljati kako bi mu penis izgledao u erekciji i
počela se hihotati razmišljajući o svim drugim riječima za „erekcija“ poput
krut, tvrd, nabrekao, i tako dalje.
„Što je nabreklo?“ upitao me i odmah sam se prestala hihotati.
Isuse Kriste, ŠTO? Jesam li to upravo rekla naglas?
„Jesi li ti upravo nešto spominjala nabreklo?“
„Nema šanse, a ne“, odgovaram mu i prijateljski ga tapšam po golim
ramenima dok taj zvuk odzvanja oko nas. „Samo pjevušim neku pjesmicu. To
je stara pjesmica i vjerojatno je nikad nisi čuo. Zapravo, gotovo nitko nije čuo
za nju osim mene. Ja ti znam pjesmicu o nabreklim stvarima.“
Lijepo si se izvukla, Greer. Izgleda da najbolje razmišljam kad sam pod
utjecajem alkohola.
Vjerojatno bih trebala češće piti.
„Što?“ upitao me opet te dodao: „Jesi li pijana?“ Obrve su mu se spojile u
vrlo osuđujuć izraz.
Moja mu je osobnost onda okrenula drugi obraz i to onaj lišen osjećaja
samoočuvanja.
„Nemoj biti tako strog, Juniore. Svi povremeno uživaju u malo vina.
Možda boca ne košta milijardu dolara kao ona koju ti piješ...“
Zakolutao je očima.

134
 Knjige.Club Books

„Ali to je tako su-per!“ pjevušila sam pa čak i podigla i zalelujala rukama

da malo unaprijedim aranžman.
„Gle, kako bi bilo da ti pomognem ući u tvoj stan pa ćemo ujutro
popričati?“
„U redu“, složila sam se. „Pričat ćemo ujutro. Ali bolje ti je da tu svoju
svjetlosnu sablju sakriješ ispod više slojeva tkanine prije nego što odemo na
razgovor s Gospodinom. Nemoguće je usredotočiti se kad se ta tvoja stvar
klati kao da ima zglob.“
Jedna mu se strana usta malo trgnula, ali čini mi se da se smije.
Opa. Još je zgodniji kad se smije.
„Razgovor s Gospodinom? Ti ideš u crkvu?“
„Nedjeljom? Kao, sutra u nedjelju? Naravno. Jedini je problem što katkad
- a zapravo većinu vremena,“ promrmljala sam potiho, „zaspim ili zapnem u
prometu ili sam prehlađena ili...“
„Ukratko, ne ideš u crkvu. Samo glumiš namjeru kako bi se bolje osjećala.“
„Ne znam“, odgovaram i sliježem jednim svojim lijenim ramenom.
„Mnogo si sad riječi izgovorio, no dobro zvuče.“
„Idemo“, odgovara mi sa smiješkom. Njegove su me oči totalno
hipnotizirale pa sam se osjećala poput Mowglija ispred zmije Kaa u Knjizi u
džungli. „Ušuškajmo te u krevet.“
„Da, gospodine“, slažem se. Lijeganje u krevet s njime zvuči jebeno dobro.

135
 Knjige.Club Books

Dvadeseto poglavlje

Trent

S miješno je kako vam neka večer može započeti na jedan način, a završiti
posve drukčije,
U sedam navečer složio sam si piće, smjestio se na kauču, jednu ruku
stavio na naslonjač, a po stoliću raširio planove za hotel i gomilu papira s
rashodima.
Nisam još imao vremena postaviti televizor, pa osim antiknoga stojećeg
sata koji je otkucavao iz kuta dnevnog boravka, sve što je dopiralo iz
susjednog stana i zidove bila je tišina.
Nisam je čuo cijelu večer i premda sam pokušao zatomiti te misli, stalno
sam se pitao gdje je.
Provodi li svaku subotu navečer negdje vani ili tek tu i tamo koju pa se
opusti?
Hoće li joj stres ovog posla biti previše te, mnogo važnije, hoće li sad meni
toliko remetiti pozornost sve vrijeme?
Malo iritiran samim sobom, uzimam mobitel i šaljem smiješan mem o
napuhači u grupu s Capom i Quinceom, no ni jedan nije odgovorio pa me
osjećaj samoće počeo još više tištati.
Frustriran, odlučujem se zaposliti raspakiravanjem kutija i pokušajem da
ovaj stan barem donekle nalikuje stvarnome životnom prostoru.
Otkada sam se doselio, živim poput skitnice koja stvari vadi iz kovčega, a
moj trenutačni osjećaj očajavanja taman je dovoljan da to promijenim.
Počeo sam poslagivati i naslagivati stvari, uguravati i preklapati ih,
namještati i micati. Sve to trajalo je skoro četiri sata, ali sad sam konačno
imao ormar pun odjeće, kupaonski ormarić pun toaletnih potrepština te
kuhinju s nekoliko nasumice odabranih namirnica.
Kako mi je ostala još samo jedna kutija, očekujem da ću uskoro dovršiti
ovu zadaću i bici nagrađen barem patetičnim osjećajem dostignuća.
No očekivanja i stvarnost nerijetko su vrlo različite stvari i pozornost mi
preuzima maska Waltera Whitea položena na vrh kutije.
136
 Knjige.Club Books

Uzimam tu glupu stvar u ruke i hodam stanom promatrajući kemičarevo

lice kao da će me nekako vratiti u onu noć.
Noć nesmotrenosti i spontanosti te poljupca s nepoznatom ženom o
kojem još razmišljam.
Bilo je to prvi put u mnogo godina - dovraga, možda ikad - da sam se
povodio nagonom i hormonima na domjenku za zaposlenike, umjesto da sam
se držao pomno razrađena plana.
Bilo je to prvi put da me neka žena tako zabavila da sam posve odbacio
razum i razboritost.
Da, bilo je bezobrazno što sam tako brzo nestao a da nismo izmijenili
imena, no pritisak očeva osuđivanja bio je presnažan, a gubitak
neworleanskog projekta previše živ u mom umu.
Međutim, to ne znači da ne mogu maštati o tome.
I baš me to maštanje odvelo pod tuš gdje sam završio s kurcem u ruci i
priuštio si nešto što mi je trebalo više nego što sam mislio.
Tek sam bio svršio kad sam začuo glasno lupanje po vratima.
Brzo sam izišao iz tuš kabine, omotao ručnik oko polupodignutog kurca i
kukova i otišao vidjeti što se zbiva. Dvadeset minuta i neobičan razgovor s
vrlo pijanom zaposlenicom poslije, našao sam se u Greerinu stanu trudeći se
podići njezino poluonesviješteno tijelo u krevet dok istodobno pokušavam
zadržati ručnik oko kukova.
Jebem ti, ovo je naporno.
„Ženo, upotrijebi noge“, govorim joj i pitam se bih li trebao češće ići u
teretanu. Tjelesno gledano, Greer je mala i lijepo građena žena blagoslovljena
s taman dovoljno oblina. Ne bih se trebao tako mučiti s njom, ali kao da je
džepove napunila kamenjem ili olovom.
Naravno da se nasmijala jer kad je pijana, očito sam joj nevjerojatno
smiješan. „Noge. To je smiješna riječ, zar ne? Mislim, tko je izmislio tu riječ?
Zašto se ne zovu debla? Ili nogare?“
„Nisam siguran, ali ako naletim na nekoga tko je živio u prošlom
tisućljeću, saznat ću i javiti ti“, promrmljao sam i pokušao odvratiti pogled
kad se rub njezine suknje pomaknuo nekoliko centimetara uz njezina
savršena bedra.
Ono što mi se čini kao kilometri i kilometri svilenasto glatke kože, tu su.
Ono, meni pred očima.
Dragi Bože. Kurac mi je odmah nabreknuo.
I prije nego što mi išta glupo padne na pamet, zgrabio sam rub zgužvanog
popluna s ruba kreveta i prebacio ga preko njezina tijela prije nego što joj se
suknja podigne još više.

137
 Knjige.Club Books

Greer je iznenada ustala i namjestila se u sjedeći položaj te počela stiskati

moje obraze i tepati mi kao da sam malo dijete. „Ali, nečiji obrazi su prokleto
obrazasti, zar ne?“
Kad je ispružila svoju iritantnu ruku i počela se prstima igrati po
pamučnom čvoru na mojim bokovima, nježno sam je rukom odgurnuo pa se
srušila na krevet.
Nisam siguran kakvi su joj planovi, ali znam da nikako ne bi bili dobri.
Za nju - pijana je. Za mene - želio bih da sam i ja pijan. Zbog jebenoga
razuma. Ili, što se toga ciče, svoje snage volje.
„Samo se opusti,“ upućujem je, „idi na spavanje i zaboravi da se ovo ikad
dogodilo.“
„Volio bi to, zar ne?“ izazivala me i nisam si mogao pomoći da se ne
nasmijem.
„Vjeruj mi, Greer,“ rekao sam joj, a vođena vlastitom voljom moja je ruka
posegnula i pomaknula joj uvojak kose iz očiju iza uha, „i ti bi to voljela.
Vjerojatno čak i više od mene.“
Jedan duži trenutak Greer me gledala svojim velikim plavim očima, a
mene je nešto steglo u prsima.
Bože, čak i kad je pijana i govori neke gluposti koje ne razumijem, čak i
kad mi drsko odgovara na poslu, Greer je prekrasna.
„To bi oni htjeli da ti misliš“, izgovorila je tiho, a njezine su se kapci počeli
zaklapati. Svaki treptaj traje duže, a ja sam posve očaran kako njezine duge
trepavice skladno odgovaraju njezinim obrazima.
„Da, oni bi baš to htjeli da pomisliš“, ponovila je, a ja sam se trgnuo iz svog
transa.
„Oni?“ O kojem kurcu govori?
„Domaći, ozbiljno mi je odgovorila. „Oni žele da ti misliš da sam ja žaba, a
ti kraljević ili tako što, te da bi naš poljubac izliječio svijet. Ali on to ne može.
Znam jer sam ga zamišljala i sve što se ikad dogodi su eksplozije.“
„Eksplozije?’’
„Bombe.“
„Bombe?“
„Velike.“
Isuse Kriste, što je večeras pila?
„Greer, bila si večeras u nekom klubu? Netko te drogirao?“
„Klub!“ uzviknula je zatvorenih očiju i počela se histerično smijati. „Nema
šanse! Samo večera s vješticom, velikim bratom, iPhoneom i brdom ukusnih
kiselih krastavaca.“

138
 Knjige.Club Books

Zabrinuto sam namrštio obrve, a Greer je ispružila ruku i pogladila ih

jednim prstom.
„Zelene oči,“ rekla je, „proklete te jebene zelene oči,“
A zatim se onesvijestila. Posve nesvjesna svijeta i uz blago hrkanje koje
otkriva da još diše.
Odmahnuo sam glavom i duboko udahnuo prije nego što sam pogledao
svoj nabrekli kurac.
Jebem ti, ovo postaje problem.
Prevrnuo sam je na bok da se ne uguši, odgurnuo se od kreveta, uzeo
kantu za smeće iz njezine kupaonice i stavio je pokraj kreveta prije nego što
sam otišao.
Nisam se osvrtao jer me bilo strah zbog kurca koji se ponaša
nekontrolirano, pa sam otišao ravno u svoj stan da se onesvijestim u krevetu.
Prošla je ponoć i ako sad ne završim dan, ne mogu znati što bi se još moglo
dogoditi.
Tiho sam izišao u hodnik, pobrinuo se da sam zaključao njena vrata i
napravio pet koraka do mojih vrata. Primio sam kvaku i okrenuo je... i ništa.
Jebem ti.
Pokušao sam ponovno, ali ništa.
Neeeeee. Nemoj me jebati!
Panično sam se počeo osvrtali po hodniku i tražiti ključ koji ne postoji.
Unatoč svom otpakiravanju i preslagivanju večeras, ni u jednom trenutku
nisam se pobrinuo da sakrijem ključ u slučaju da se zaključam izvana.
Usto, na sebi imam samo ručnik. Samo ručnik.
Što ću sad?
Um mi preplavljuju različite misli, ali ni jedna konkretna koja bi mi
omogućila da riješim nastali problem. Do trenutka kad mi je nešto sinulo, već
sam se bio oslonio na vrata tijelom i glavom, a oči sam prekrio rukama da mi
svjetlo iz hodnika ne smeta.
Međutim, kurac, prokleti izdajnik, i dalje je tvrd.
Nasreću, ime koje mi pada na pamet brzo mi ga je splasnulo.
Quincy. Quincy hoda s Emory, a njezini roditelji su vlasnici zgrade.
.Sigurno može nabaviti ključ i pustiti me unutra uz minimalno poniženja.
Imam pravo, zar ne?

Ili možda ipak ne.

139
 Knjige.Club Books

Quincyjev smijeh je nepodnošljiv dok ulazi u zgradu i susreće me u

predvorju.
Ostao bih u hodniku na svom katu, no jedini javni telefon dolje je na
recepcijskom pultu. Usto, gad mi je rekao da tako kasno u noći dostavlja samo
u prizemlje.
„Opa, Turn“, pozdravio me uz nevjerojatno širok osmijeh. „Ovo postaje
sve bolje.“
Kad sam ga nazvao, mislio sam da ću se okoristiti nespominjanjem
činjenice da na sebi imam samo ručnik. Očito sam zaboravio da će Quincy to
saznati iz prve ruke i da element iznenađenja uvijek pogorša stvari.
„Je li to neki novi modni izričaj za koji ne znam?“
„Imaš li ključ ili ne?“ upitao sam ga posve ignorirajući njegovo pitanje.
„Imam ključ“, odgovorio mi je veselo. „Ključ do kojega sam došao tako što
sam probudio svoju djevojku, izvukao je iz kreveta, odvezao je do njezina
stana da uzme ključeve od kuće roditelja i onda sam je odvezao tamo da uzme
ključeve tvoga stana.“
Malo sam se trgnuo.
„Na sreću po tebe, plove jahtom po Sredozemlju.“
„Gle, oprosti zbog gnjavaže, no moramo li baš sad o tome? Odvest ću te
na ručak jedan dan pa me onda možeš ispitivati.“
„A, ne, ne, ne“, odgovorio je Quince odmahujući glavom. „Neću ti dati
vremena da smisliš neku bezveznu priču. Nema pojedinosti, nema ni ključa.“
„Isuse, Quince, otkad si postao tako nemilosrdan?“
„U trećem razredu srednje. Ajmo sad, pojedinosti.“ Pucnuo je prstima, a
ja bih ga najradije ispljuskao po tom njegovu bucmastom licu da nije
činjenice da bih onda sigurno proveo ostatak noći ispred stana omotan samo
ručnikom.
„Otvorio sam vrata, izišao u hodnik i vrata su se zatvorila iza mene. Nisam
ni shvatio da su se zaključala“, prepričao sam mu i ispružio ruku da uzmem
ključ.
Quince je odmahnuo glavom i očito nije popušio priču. „Ne, ne pušim to.
Nema šanse da bi izišao iz stana samo u ručniku bez jebeno dobrog razloga.“
Zastenjao sam. „Čuo sam neku buku, u redu? Izišao sam da vidim što se
zbiva.“
„I pronašao si nešto, zar ne?“
„Quince.“
Što si pronašao, Turn? Reci svome dobrom pajdašu Qnincyju“, upitao me
zafrkantski i ja sam uzdahnuo.
„Greer.“
140
 Knjige.Club Books

„Opa, ovo sad postaje zanimljivo.“

„Bila je pijana i zamijenila je moja vrata za svoja. Pomogao sam joj da uđe
u stan, a kad sam se vratio, moja su vrata bila zaključana.“
„Hmmm. Što se još dogodilo?“
„Ništa“, naglasio sam. Quincy me zadirkuje u dobroj vjeri, ali šale da se
nešto dogodilo između mene i Greer dok je ona bila pijana nisu mi smiješne.
Quincy je iskoračio i ispružio ključeve koje sam brzo uzeo kako mu ne bi
pala na pamet još koja igrica.
„Laku noć?“ upitao me dok sam krenuo prema stubištu. „Hvala ti,
Quince?“
„Jebeno ti laka noć“, odgovaram mu preko ramena.
„Jesi li znao da je običaj biti ljubazan prema osobi koja ti je učinila
uslugu?“ uzviknuo je. „Ono, razmisli malo o tome kad stigneš.“
„Jebeno hvala i laku noć“, odgovorio sam mu dok su se otvarala vrata
dizala.
Quincy se nasmijao i prstima mi pokazao da je zadovoljan odgovorom.
„Blizu. Shvatit ćeš s vremenom. Nastavi vježbati.“
Vrata dizala su se zatvorila i olakšano sam uzdahnuo.
Jedino što ću nastaviti vježbati je zdrav razum - prvo što sutra moram
učiniti je sakriti rezervni ključ.
Moram se pobrinuti da jedina osoba koju ubuduće trebam dozvati u
pomoć budem ja.

141
 Knjige.Club Books

Dvadeset prvo poglavlje

Trent

U stajati se u pet ujutro kako bih izbjegao Greer postalo je brutalno

naporno. Ono, kapci su mi tako slijepljeni da mi treba nekoliko minuta
da otvorim oči, a i gotovo uvijek udarim palcem u rub kreveta na putu do
kupaonice.
Ma što pričam, ustajati se tako rano najgori je dio svakoga dana i to je
vjerojatno razlog zašlo se ovoga ponedjeljka nisam uspio ustati rano.
Moj ciklus spavanja totalno je razjeban i izmjenjuje se između nesanice i
sna tako dubokog da ne bih čuo ni vatrogasnu sirenu da mi se uključi pokraj
uha.
I zato kad se alarm uključio, rekao bih da sam bio u komatoznom ciklusu
REM faze sna.
Spavao sam i spavao sve do gotovo sedam i sad ne samo da nisam uranio,
nego debelo kasnim.
Kravatu sam svezao u neki oblik čvora koji nikad prije nisam vidio, a
košulja mi je izglačana samo s prednje strane.
Ovako na brzinu odlučio sam da ću cijeli dan biti u sakou da nitko ne vidi
da mi košulja nije izglačana, pa uzimam ključeve i mobitel s kuhinjskog otoka
i polazim prema vratima.
Kvaku sam već napola okrenuo kad sam iz hodnika začuo neki glas i
ukočio se.
Greer i ja nismo se vidjeli još od subotnje noći kad sam je spremio na
spavanje.
Znam da bi bilo pametnije da obavimo taj razgovor umjesto da se
nalazimo u nezgodnim situacijama na poslu, no tamo se barem možemo
sakriti iza naših radnih uloga.
Ja sam šef, a ona dizajnerica, pa imamo mnogo tema za razgovor koje ne
uključuju način na koji je gledala mene i moj samo ručnikom prekriveni kurac
te činjenicu da sam vidio daleko previše od njezinih prekrasnih bedara ili da

142
 Knjige.Club Books

sam taman svršio pod tušem dok je njezina pijana i krasna guza počela
napadati moja ulazna vrata.
Krasna? Doista, Trente?
Dođavola. Nema vremena za razmišljanje o takvim sranjima.
Odbacio sam te sulude misli pokušavajući vratiti malo zdrava razuma, no
čini mi se da danas nikako nije moj dan. Umjesto da muški odradim taj zajeb
i iziđem iz stana, ja sam oslonio svoje znatiželjno uho na drvena vrata i
osluškivao zvukove njezina odlaska.
Prvo se čulo neko komešanje i meki zvuk zatvaranja vrata, a zatim
nekoliko škljocaja, no kad je škljocanje prestalo, odmaknuo sam se od vrata i
provirio kroz špijunku.
I odmah se suočio s golemom očnom jabučicom koja pilji u mene.
Sranje. Poskočio sam malo unatrag. Koji...?
Bez razmišljanja ponovno gledam kroz špijunku, no ovaj sam put umjesto
očne jabučice ugledao minijaturno Greerino cijelo lice i jednu podignutu
ruku.
Načinila je stanku, malo zaškiljila, no zapravo je samo stajala tamo, s
rukom u zraku i pogleda usmjerenog prema mojim vratima kao da pokušava
rendgenskim vidom prodrijeti kroz vrata.
Morao sam se odmaknuti jer, znate, nisam želio učiniti nešto racionalno
poput otvoriti vrata i upitati je kako je.
Mislim, to bi bilo prejednostavno, zar ne?
Kako nije pokucala u idućih deset sekundi, polako sam se na prstima
približio vratima i ponovno provirio kroz špijunku.
Otišla je.
Ironično, ali malo sam razočaran.
Joj, meni joj, ali ne sviđa mi se moja neworleanska inačica mene.
Lud. Neodlučan, nepotrebno jezgrovit i ratoboran. Skrivam se iza vrata i
virim kroz špijunku. Uf, popis je podulji.
Moram dovršiti ovaj hotel i vratiti se u New York prije nego što se
pretvorim u jebenu katastrofu.
Nakon što sam završio sa skrivanjem za ujutro - jer, znate, trebala je već
otići - okrećem kvaku i izlazim u prazan hodnik.
Vrata su se lako zaključala, a rezervni ključ koji sam sakrio u lončanicu uz
stubište i dalje je tamo.
Znam jer sam provjerio.
Opsesivno-kompulzivan. Dodajte i to na popis mojih novih osobina
stečenih u saveznoj državi Louisiani.

143
 Knjige.Club Books

Spustio sam se stubištem i prošao predvorjem, otvorio prednja vrata i

izišao u svijetao i sunčan siječanjski dan. Toplo je za zimu, ali i, u najmanju
ruku, prohladno.
Sreća u nesreći je što ću sad s razlogom nositi sako preko napola
zgužvane i napola izglačane košulje.
Malo me uhvatila depra za domom i osjećao sam se zbunjenijim no inače,
pa sam uzeo mobitel i nazvao osobu zbog koje se uvijek osjećam bolje.
Majku.
Javila se nakon drugog signala zvona i vrlo je dojmljivo odglumila da je
pozivom nisam probudio.
„Trente,“ pozdravila me, „tako mi je drago čuti te.“ Govori malo sporije
nego prije i tu i tamo kao da promrmlja riječi. Međutim, ta je promjena gotovo
nezamjetna u odnosu na pogoršanje motorike.
„Znam, mama. Oprosti što te ne zovem češće...“
„Ne budi smiješan,“ prekinula me, „zaposlen si tamo dolje. Posljednje o
čemu se trebaš brinuti je nazivanje svoje stare majke. Sve je isto kao i prije.“
Nasmijao sam se i odmaknuo glavom. Kad bih barem i ja to mogao reći.
„Pa, ovdje ništa nije isto“, priznao sam joj.
„No sve je u redu, zar ne?“ upitala me. „Znam da mora biti. Sve je u redu u
New Orleansu.“
Da, ali ipak ne više toliko.
Razmišljam da li da joj ispričam neku od pojedinosti kad sam ispred sebe
ugledao Greer kako čuči uz neku beskućnicu i skida šal oko svog vrata.
Žena je rekla nešto tiho, a zatim je uzela njezinu ruku i kimnula. Omotala
je šal ženi oko vrata, uspravila se i pokazala prema kafiću u koji očito oboje
volimo zalaziti.
„Trente?“ mama mi je odvratila pozornost.
Promatrao sam kako Greer ulazi u kafić, no prisilio sam se ponovno
usredotočiti na mamu.
„Oprosti, mama. Nešto mi je omelo pozornost.“
„Ah, možda kakva zgodna djevojka?“ zagugutala je, a ja sam se nasmijao.
„Prvo, nadaj se da je lijepa žena ako ne želiš čitati o svom sinu na
naslovnicama novina.“
„A drugo?“ upitala me mama koja je previše mudra za svojih 65 godina.
„Da, bila je lijepa žena. U neku ruku, recimo.“
Smijeh joj je pomalo drhtav, ali uspjela je i mene nasmijati. Ako je jedino
što ću iz svega ovog sranja uspjeti izvući to što ću mami malo uljepšati dan,

144
 Knjige.Club Books

isplati se. „Pa, zvuči zanimljivo i tajanstveno. Jedva čekam da saznam

ostatak.“
„Jednoga dana“, odgovaram joj želeći promijeniti temu. Mama se naglas
nakašljala nezadovoljna mojim odgovorom.
„Samo se sjeti neke od španjolskih sapunica,“ zezam je, „priča će se
vjerojatno završiti negdje u sljedećem desetljeću.
Nasmijala se. „Ako i onda. Mislim da će većina glavnih glumaca umrijeti
prije nego što im se uloga završi.“
„Neću ti lagati mama, ali možda i bolje za njih i gledatelje,“
„Možda imaš pravo.“
Nasmijao sam se.
„A zapravo je uvijek batler najvažniji lik“, dodala je mama.
Morao sam se ugristi za usnu kako se ne bih nasmijao. „Čuj mama, moram
ići. Već kasnim jutros i...“
„I zgodna žena treba tvoju pozornost. Ne reci više ni riječi.
„Mama, nije to. Treba mi kava.“
„I zgodna žena“, zezala me mama. „Da, sine. Čujem te jasno i glasno.“
„Ne, mama, ne čuješ me uopće. Ništa se ne događa sa ženom.“
„Zasad“, znalački je odgovorila. „Naravno da mi je jasno. Volim te,“
Bože, ne želim joj ulijevati nadu oko nečega što možda nije stvarno.
„Ne, mama, nema ničega... Mama? Mama?“
Derem se u telefon za svojom mamom - koja je, uzgred rečeno, već
prekinula vezu - kad je Greer izišla iz kafića noseći dvije kave i vrećicu i
ugledala me.
U napetom trenutku - u kojem imam osjećaj da bismo se oboje najradije
sagnuli i dali petama vjetra - nekako smo ostvarili kontakt očima prije nego
što smo se jedno drugome pokušali nasmijati.
Nakon što je završila ta čudna pseudotransakcija osmijeha, idem prema
kafiću spuštajući glavu kako bi Greer bez gledatelja mogla obaviti ono što je
naumila.
Nakon što sam ušao, a ona se uvjerila da je ne gledam, nastavio sam je
promatrati kako prelazi ulicu i spušta se na koljena kako bi opet razgovarala
sa ženom.
Dala joj je kavu i vrećicu, a zatim pošla ulicom prema hotelu.
I baš je tako sve ono što sam mislio da znam o Greer Hudson palo još
dublje u vodu.
Duboko dolje, do samoga dna ispunjenog različitim stvarima koje nikad
ne bih očekivao od nje.

145
 Knjige.Club Books

Dvadeset drugo poglavlje

Greer

U subotu navečer sanjala sam da sam vidjela penis Trenta Turnera i bio je
veličanstven.
Penis, da se razumijemo, ne san. San je bio pomalo uznemirujuć jer sam
sanjala šefa i susjeda i ne zanima me koliko mu je dobar penis u snu jer on je
jedini lik na svijetu o kojem ne bih smjela imati nikakve seksualne primisli.
No, um mi ipak ispunjavaju primisli i vizualne naznake Trentova penisa
iz snova.
Nažalost, za to sam kriva isključivo ja, moja glupost i moje pijane
eskapade.
Potpuna izbezumljenost je eufemizam za malu predstavu koju sam izvela
u nedjelju ujutro kad sam se probudila nakon što su mi Trent i njegov mali
ručnik pomogli da uđem u stan i pospreme me na spavanje.
Trent je doslovce morao moju nemarnu, pijanu guzicu staviti u krevet.
Bilo bi doista prekrasno kad bih barem jedan dan uspjela ne učiniti nešto
što me stavlja u najgore moguće položaje u njegovim očima.
Nasreću, dan poslije mislim da sam se konačno uspjela malo pribrali i
smiriti se.
Mislim, umalo sam mu otišla u stan jutros da popričamo o onoj predstavi
sa mnom partijanericom ispred njegovih vrata - te, vrh vjerojatno, ispričati
mu se za to no nisam mogla natjerati svoje članke da udare o vrata i pokucaju.
Inače nisam netko tko potiče kukavičluk, ali danas sam zahvalna na
njemu. Osim naše čudne male interakcije na pločniku, Trent je i dalje isti
poznati seronja od šefa.
Grub i nekomunikativan.
Dovraga, čak sam pomislila da će dobrano verbalno izribati Georgea na
jutarnjem sastanku kad mu je George rekao da će ekipa za popločivanje tuš
kabina kasniti dva tjedna, no prevladala je uljudnost i nije bilo nikakvih
ribanja.

146
 Knjige.Club Books

Sve u svemu, nije ni spomenuo ni ponašanjem pokazao da se subotnja

večer doista i zbila.
Jedino objašnjenje koje mi pada na um jest da sam doista pod utjecajem
alkohola sanjala o šefu i susjedu pa sam u sebi odlučila da više nikad neću
piti.
U redu, lažem da neću, no sanjala sam o šefovu penisu, pobogu. Takvo što
bi svatko normalan poricao.
„Sarah“, uzviknuo je pa je plašljiva ženica kraj mene ustrašeno poskočila.
„Imaš li nacrte za apartmanske kupaonice?
„Uh, da, gospodine.“ Prostor između njene ruke i tijela ispunjen je rolama
i rolama papira, a način na koji ih pretražuje a da ih prvo ne odloži na pod
znači da će ili iščašili kuk ili nastupati u cirkusu kao žena od gume.
„Daj da ti pomognem“, ponudila sam joj izvlačeći role ispod njezine ruke
i pomogla joj prenijeti ih do stola u kut prostorije.
Svi tako užurbano ispunjavaju Trentove zapovijedi da jednostavno
zaborave uključiti mozak nego samo hitaju.
Krajevi svih rola obilježeni su naljepnicama, pa sam pronašla onaj s
naljepnicom „Apartman“ i odmotala ga.
Sarah me pogledala tako da sam pomislila da će mi poštom poslati
cvijeće.
Trent nam je prišao i stao kraj mene, ali u nevinu pokušaju da bolje
pogleda nacrte.
No bilo to nevino ili ne, čim je toplina njegova tijela počela ulaziti u moj
osobni prostor, um mi preplavljuju neželjene misli o njegovu penisu i gotovo
sam se spotaknula preko svojih nogu dok sam se htjela malo udaljiti od njega.
Trent je brzo stavio prste na moj lakat kako ne bih pala na pod, a toplina
njegove ruke proširila se rukavom moje svilene bluze i ruku su mi odmah
preplavili neželjeni trnci.
„Jesi li dobro, Greer?“
Zagrcnula sam se s pljuvačkom dok sam mu pokušala odgovoriti i morala
sam se tri puta nakašljati da se ne ugušim vlastitom slinom.
Nespretna. Guši se. Posve sam sigurna da me Trent vidi kao nevjerojatno
ženstvenu.
„Da, da, U redu sam“, konačno sam uspjela prozboriti. „Spremna sam. Za.
Posao.“
A koža mi još bridi na mjestu gdje me jedva dotaknuo.
Je li taj čovjek načinjen od nekoga seksualnog naboja ili nečega sličnog?
Nasmijala sam se svojim mislima. Imam osjećaj kao da mi snovi o penisa
Trenta Turnera polako preuzimaju moždane stanice ili tako što.

147
 Knjige.Club Books

Prije nego što se okrenuo prema nacrtima, ugledala sam ono što mi se
učinilo kao naznaku cereka i trenutačno sam - na sreću i kratkotrajno -
osjetila poriv da ga uhvatim za lice, okrenem prema sebi i vidim imam li
pravo.
„Znam da su vodovodne djevi već uglavnom postavljene, ali imam dojam
da bi umivaonik trebao biti s ove strane tuš kabine“, rekao je Trent i cijela je
prostorija utihnula. A zatim je dodao: „Što ti misliš, Greer?“
Samo tako. Jednostavno. Izravno. Kao... da ga doista zanima. Ne znam za
ostale, ali ja se odjednom osjećam vrlo važnom osobom.
Nažalost, zbog tog uzbuđenja moja je reakcija zakašnjela pa je vjerojatno
pomislio da bolujem od oštećenja mozga.
„Greer?“
Kad sam se probudila iz transa, svi u prostoriji zurili su u mene.
Blagi Bože, daj se sredi, ženo.
„A, da. Da. Inače bih se složila s tobom jer mi je jasno zašto tako misliš.
Većina hotela, ako ne i svi, napravili bi kako predlažeš. Međutim, ako
umivaonik postavimo ovako, prema planovima, dobit ćemo više prostora i
funkcionalnosti i zar nije to ono što ljudi koji odsjedaju u apartmanu i žele?“
Vjerujte mi, prdež muhe bi se čuo dok su Marcus, Tony, George i Sarah
čekali Trentov odgovor. Gotovo kao da su svi prestali istodobno disati, a
Trentova stanica tako je duga da se pitam pokušava li oponašati mene i moju
sposobnost ujebavanja stvari i apsolutnog nepoimanja vremena.
„Imaš pravo“, naposljetku je rekao i ja sam se onesvijestila.
U redu, nisam se doslovce onesvijestila, no mogla bih se da sam pričekala
dovoljno dugo da mi šećer u krvi padne jer nisam dugo ništa pojela.
Ovako sam samo uspjela super usporeno trepnuti okicama.
„Izvrsno.“
Nakon ovoga dan se nastavio u mnogo boljem raspoloženju.
Trent više nije izvikivao zapovijedi nego je ostao izravan i jezgrovit, ali
smiren.
George više nije izgledao kao da je na rubu da pobjegne u svoj kamionet
i odjuri u suton pa više nitko nikad za njega neće čuti.
Čak se i Sarah smijala. Ali doista smijala, ono vidjeli su joj se zubi i sve što
ide uz osmijeh.
Kao da smo svi jedna velika, sretna, radna obitelj. Ono, duge, izlasci sunca,
vile, ćupići sa zlatom, Domaći - sve se to odjednom pojavilo na gradilištu
hotela.
A moja prsa ispunio je tračak nade.
Možda se nešto promijenilo u inače grubom Trentovu tonu?
148
 Knjige.Club Books

Kao da mu je cijelo tijelo prožeto nekom novom, pozitivnijom melodijom.

Ukratko, sve je bilo super.
I to puna tri sata.
Sve dok mi do ušiju nije dopro poznati seratorski glas.
„George!“ urliknuo je, a ja sam podigla pogled s uzoraka tkanine koje sam
trenutačno pregledavala i ugledala kako mu je jadni izvođač radova u
ciljniku... opet.
„Gospodine?“
„Zašto nisam obaviješten o odgođenoj dostavi za unutarnji bazen i
wellness?“ upitao je g. Šef i kunem vam se Bogom, na čelu mu je iskočila vena
i mahnula svima nama. Ono, svih pet prstiju i dlan. Do vraga, čak i nokti na
maloj venici su plave boje.
George je zgrožen. ‘‘Nisam znao da je to odgođeno, gospodine.“
Joj, ne.
„Ti si glavni izvođač radova i nisi znao o odgođenoj dostavi?“
Ž Žao mi je, gospodine“, promucao je George. „Od šest ujutro pomažem
Dicku i Beaveru s ugradnjom dizala.“
Trent je odmahnuo glavom, provukao ruku kroz kosu i nastavio
usmjeravati svoj iznova pronađeni bijes prema Georgeu i građevinskim
radnicima. Sunce je nestalo, duga promijenila boje. Čak su se i Domaći
pokupili i brzinom munje odjebali odavde.
Toliko o nadi.
A ja sam se tako jako morala ugristi za jezik da ne kažem nešto
podrugljivo i sarkastično i dovoljno da dobijem otkaz da sam osjetila krv u
ustima. Isuse, sad je i više nego očito da se nešto mora promijeniti s G.
Seratorskim Šefom.
I mislim da imam dobru zamisao što da učinim.

U trgovini elektroničkom opremom je gužva, ali ne tolika da bih se okrenula

i otišla tijekom moje stanke za ručak.
Ova moja tajna operacija možda je više neka očajnička mjera, ali moram
barem pokušati. Trent sigurno zna kako potkupiti zaposlenike kod operatera
da mu daju ime i podatke o ženi na snimkama u trgovini kad upare moje
podatke s mojim postojećim korisničkim računom.
Ili nešto takvo. Ne znam točno pojedinosti, no odlučila sam otići kod
drugog teleoperatera jer mi se to činilo pametnom zamisli.

149
 Knjige.Club Books

„Mogu li vam pomoći?“ pozdravio me mladić iza pulta - Henry, ako je

vjerovati njegovoj pločici s imenom - dok mi se približavao s iPadom da me
prijavi u sustav.
Ja sam odmah zauzela obrambeni stav i rekla: „Bez imena.“
Nije mu bas jasno, ali ni ne očekujem da mu bude. Naposljetku, nalazimo
se usred trgovačkog centra, a ne nekoga skrivenog CIA-ina skloništa.
No moja je misija pokrenuta, a moje ponašanje nezaustavljivo. Pronaći ću
način da moj savjet kako da bude bolji šef dođe do Trenta Turnera i da,
pritom, zadržim posao.
„Treba mi mobitel na bonove kojemu se ne može ući u trag. Imam
gotovinu.“
Henryjeve obrve su se upitno podigle, a ja sam kimnula glavom.
„Ovo su ozbiljne stvari, Henry. Možeš li mi pomoći ili da odem drugom
teleoperateru?
Nakon samo malo nagovaranja momak Henry iznenađujuće je brzo
prešao na mračnu stranu.
„Nema šanse, gospodo“, potvrdio je. „Na pravom ste mjestu.“
„Izvrsno“, odgovorila sam uz tajnoviti osmijeh i nježno potapšala moga
novog prijatelja po ramenu. „Imam osjećaj da ćemo ti i ja biti najbolji
prijatelji.“

150
 Knjige.Club Books

Dvadeset treće poglavlje

Trent

P osljednjih desetak dana s nepoznatog broja dobivam SMS-ove sa

smiješnim, gotovo nejasnim savjetima.

Nemoj se nikad prošetati uz golubinjak sa sovom u džepu.

Ne seri tamo gdje jedeš.

Ako plivaš s prijateljem, imaš 50 posto manje šanse da te pojede

morski pas.

Ne možeš izgovoriti „balon“ s ljutnjom u glasu.

Zagrljaji pravih medvjeda uglavnom su kobni.

Nemoj se opterećivati malim stvarima, ali znaj da te male stvari mogu

opteretiti.

U slučaju požara, upotrijebi stubište.

A moj omiljeni savjet bio je onaj iz Kuma. Ostavi pištolj. Uzmi cannole.

Isprva sam loše reagirao na poruke i, iskreno, mislio sam da me Cap iz

šale pretplatio na neki retardirani servis. No lako su poruke i dalje stizale - i
to uglavnom u nezgodno vrijeme kad sam bio zaposlen pokušavajući dovršiti
hotel - jednostavno sam puknuo i u jednom trenutku odgovorio na nekoliko
poruka.

151
 Knjige.Club Books

Ja: ODJAVI PRETPLATU.

Ja: Pokenjat ću ti se na TVOJ prag.

Ja: USKORO ĆEŠ SPAVATI S RIBAMA. PIZDUNE.

Ja: Ne znam tko si, ali potražit ću te, pronaći i ubiti.

Mislim da je nepotrebno reći da mi je nakon toga bilo malo lakše.

Pronašao sam zen i mir i ostala sranja.
Sve što mi je preostalo je da pronađem osobu koja šalje poruke.
Prva mi je na pamet pala Greer, Već me pokušala uživo savjetovati o
nekim stvarima, a mislim da bi ona bila kadra za takvo što.
Premda izraz „savjet“ ovdje upotrebljavam malo olako jer doista nemam
pojma kakve pizdarije imaju napadi morskih pasa i medvjeđi zagrljaji s ičim.
Međutim, kako ovo traje sve duže, to sam sve manje uvjeren u svoju
teoriju.
Pokušao sam je nekoliko puta uhvatiti na poslu, čak joj se jednom i
prikrasti, a svaki je put bik zaposlena nečime drugim.
Skiciranjem.
Razgovorom sa Sarom.
Razmještanjem uzoraka tkanine i ukrasa po hotelu i fotografiranjem.
Sve u svemu, bila je učinkovit i uglavnom ugodan zaposlenik.
I baš zbog toga sam svoju potragu usredotočio na jedine druge
mogućnosti koje mi padaju na pamet, a to su Caplin i Quincy.
Cap je u New Yorku i navodno zaposlen s različitim stvarima vezanim uz
korporacijsko pravo - i žene - no još nije izravno osporio svoje sudjelovanje
u ovim SMS napadima.
A ako sam u nešto siguran glede Capa, to je da ga nikad ne otpišem bez
čvrstih dokaza. On je vrsta suparnika koji će te i u stvarnom životu i u sudnici
naguziti a da nećeš ni shvatiti što ti se dogodilo.
I Quincy je u igri, posebice uz njegovo zezanje za Greer otkako mi je
morao donijeti rezervni ključ.
No Quincy je također sklon preuzimanju zasluga za sve svoje zamisli,
gotovo kao da ne može fizički čuvati ikakve tajne u tome svom velikom,
budalastom tijelu. Da smo za kormilom broda, on bi preko cijelog hotela
napisao: “Srdačno vaš, Quincy.“
Ukratko, nemam ništa.
152
 Knjige.Club Books

A sad sam još sumnjičaviji nego ikad. Svaka osoba u hotelu, svaki
prolaznik na ulici - svi su mogući krivci.
Jutros sam se čak uhvatio kako upućujem Georgeu obazrive poglede dok
je on pregledavao kako napreduju radovi.
Usto, nisam baš siguran da George uopće zna poslati SMS.
I baš kad sam se spremao provjeriti kad će biti dostavljene pločice za
terasu, mobitel mi je zavibrirao i dobio sam još jednu prokletu poruku.

Ponašaj se poput kurve i jednostavno se otvori za savjete drugih.

Ma krasno, još jedan dragulj od savjeta.

Pregledao sam prostoriju očekujući da će odnekud nešto iskočiti i
prestrašiti me, ali, kao i uvijek, svi su usredotočeni na svoj posao i gotovo da
ne obraćaju pozornost na mene.
Greer i Sarah raspravljaju o mogućem razmještaju pokućstva, a Marcus i
George vode žestoku raspravu na ulazu u muški zahod u predvorju.
Koliko vidim, nitko od njih ne drži mobitel u ruci i pokvareno trlja ruke.
Stopalo mi se trznulo, uznemirenost mi je ušla u mišiće, ali, nasreću,
zvonjava mobitela skrenula mi je pozornost s toga.
Caplin zove.
Suprotno zdravome razumu - i naivno vjerujući da njegov poziv ima neke
veze s pravom - odgovaram na poziv.
„Halo?“
„Pa, pozdrav, dobri gospodine. Tako mi je drago što ti čujem glas, Turne.
Upravo sam pričao Janine koliko mi nedostaješ.“
„A tko je Janine?“ upitao sam bezvoljno. Nakon dvije sekunde razgovora
već sam znao da njegov poziv nije radni.
Caplinov radni glas posve je drukčiji od njegova normalnoga glasa.
Zapovjedan i oštar, kao da mu tijelo preuzme neki sveti, „profesionalni“ duh
i pretvori ga u neku poslovnu inačicu televizijskog propovjednika.
A danas nema takav glas. Danas je glas moga pokvarenog prijatelja
zaigran te nerijetko zanesen.
„Upoznao sam je na klizalištu u parku,“
„I?“
„I moj je stan posljednjih tjedan dana bio seks koliba.“ Tijelo mi se zgrčilo,
a neočekivana vizualizacija toga izmamila mi je osmijeh na lice. „U redu,
previše informacija.“
„Ne pitaj ako to ne možeš podnijeti, prijatelju moj.“

153
 Knjige.Club Books

„Ah, mudar savjet.“ Vrsta savjeta kakve primam u velikom broju ovih
dana. I zato ga bez okolišanja pitam: „I, ti si taj?
„Jesam ja što?“ nevino me upitao Cap. Točnije, lažno prijetvorno nevino.
Za lika koji ima crni pojas u seksu za jednu noć, nadaren je i mogao bi biti
uspješan glumac.
S druge strane, biti uvjerljiv lažov gotovo je nužna vještina u njegovoj
profesiji. Osobno, mislim da svi odvjetnici samo ponavljaju jedno te isto dok
nekome ne pukne film i odustane.
„Onaj koji mi SMS-ovima šalje savjete - a savjeti su širok pojam - sa
skrivenog broja? A ako dobijem još jedan SMS o pronalaženju chija, mogao
bih te ubiti.“
Cap se gromoglasno nasmijao, a krv u mojim ušima proključala. „Stari, to
zvuči baš kao nešto što bih ja učinio. Ali ne. Sad sam više fokusiran na svoju
seks kolibu.“
Zastenjao sam. „Prestani to govoriti.“
„Što? Seks koliba? Imaš problem s izrazom seks koliba?“
„Ti si mi najveći trn u dupetu.“
„Najveći?“ pitao je. „Opa, Turne. Uvijek mi govoriš najljepše stvari.“
Uzdahnuo sam. „Hej, Cape?“
„Da, prijatelju?“
„Preklinjem te... da mi prestaneš pričati o eskapadama svog kurca.“
„U redu. Ali samo zato jer se nadam da si rekao kurac usred radnog mjesta
i sad svi pilje u tebe.“
Oprezno sam podignuo pogled i, naravno, da je imao pravo. Nekoliko pari
očiju u prostoriji podiglo je pogled s onoga što su radili i pažljivo me
promatrali. Greerine oči su razrogačene i previše nešto. Nešto zanimljivo i
zainteresirano i, jebem ti sve, ne mogu sad ići tamo.
Kurvin sin.
Capov smijeh odzvanjao je kroz slušalicu i bio sam na rubu da naprasno
prekinem razgovor.
„Čekaj, čekaj, čekaj“, rekao je kao da je osjetio što bih mogao učiniti.
„Nazvao sam te s razlogom, kunem ti se.“ Da, složio sam se, da me mučiš.
Odlučno sam pogledao sve u prostoriji, nakratko pogledao Greer u oči i
ona mene, a zatim izišao iz dvorane.
„Prije nego što ti kažem razlog, moram te nešto zamoliti.“
„A što to?“
„Jesi li već izjebao sve svoje nagomilane seksualne frustracije sa seksi
dizajnericom?“ upitao me i mogu doslovce čuti kako se cereka. „Samo želim
znati da je odbrojavanje na mom računalu i dalje dobro.“
154
 Knjige.Club Books

Očito sam od njega previše očekivao kad sam pomislio da će zaboraviti

na situaciju s Greer Hudson.
„Rekao sam ti da se to neće dogoditi, pokvareni gade.“ Posve sam
zanemario činjenicu da su mi se prsa stegla dok sam to izgovorio i
usredotočio se na prekidanje ovoga razgovora prije nego što Cap pokuša još
što reći. „A sad ću stvarno prekinuti.“
„Čekaj. Nemoj to učiniti, Turne“, nasmijao se. „Moj razlog za poziv je Susie
Gimble.“
„Tko?“
„Susie Gimble“, ponovio je. „Hajde, sjećaš se da smo išli u srednju školu s
njezinim bratom...“
„Gavinom“, dovršio sam konačno se prisjetivši o kome govori.
Oslonio sam se na zid uz vrata i uštipnuo za hrbat nosa. Zašto, pobogu,
sad razgovaramo o ekipi iz srednje škole?
„Pa, razvedena je i sad živi u New Orleansu i rekao sam joj da je želiš
izvesti na spoj.“
Razrogačio sam oči i poskočio, odbacivši se od zida na koji sam se upravo
oslonio. „Isuse Kriste, zašto si učinio takvo što?“
„Oh, ne znam,“ sarkastično je odgovorio, „možda da poševiš nešto?“
„Cape...“
„A stari, mjesec si dana od toga da postaneš redovnik. Otiđi na spoj,
poševi ženu i tada ćeš moći nastaviti živjeti.“
Prizor kako me Greerine velike plave oči gledaju nakon što sam rekao
riječ kurac preplavio mi je um i jednostavno sam se predao.
Možda Caplin ima pravo, a možda i nema. Doista je teško procijeniti i biti
pametan, ali prije nego što sam se i snašao, pristao sam na njegovu zamisao.
„U redu. Kad?“
„A ništa od toga još nekoliko tjedana jer je sad u Grčkoj. Imaš dovoljno
vremena da obriješ jaja.“
„Da. Sad je službeno - prekidam ovaj razgovor“. Odmahnuo sam glavom i
pogledao strop. Ispunjava me energija koju Cap ulaže u osmišljavanje takvih
smiješnih pizdarija.
Nasmijao se. „Bilo mi je super čavrljati s tobom, Turne. Sretno u potrazi
za pošiljateljem tajanstvenih ponoćnih SMS-ova.
„Nije... Ne primam poruke u ponoć...“ mučio sam se objasniti mu, ali gadilo
mi se što zna čak i toliko o svemu tome.
„Naravno. Gle, moram ići jer mi je upravo u ured ušao Thatcher Kelly i
nemam blage veze u kakvim je pravnim govnima.“ Čuo sam glasan smijeh
našega prijatelja Thacha u pozadini i zgrozio se. Njih dvoje zajedno u uredu

155
 Knjige.Club Books

vjerojatno je neka vrsta kršenja zakona jer nikad nisam upoznao dvoje ljudi
tako lišenih svih moralnih, društvenih i inih inhibicija. „Ali ne beri brigu, za
dva tjedna više nećeš biti djevac!“
Rekao sam mu da odjebe, no već je bio poklopio dok sam izustio rijeci.
Kad sam se vratio u prostoriju nakon razgovora s Capom, svi su me opet
promatrali pa sam rekao tri prve riječi koje su mi pale na pamet. Riječi koje
će ih dovoljno dugo udaljiti od mene da zaborave barem djelić onoga što se
upravo zbilo. „Otiđite na ručak.“

156
 Knjige.Club Books

Dvadeset četvrto poglavlje

Greer

Jedina stvar koju radim svaki utorak navečer je gledanje Igre igara.
I baš to radim i sad, sva stisnuta na kauču u kratkim hlačicama za
spavanje i potkošulji, trpajući u usta kokice kao da nema sutra i piljeći u
omiljeni televizijski šou.

Emory: Obožavam kako svi uvijek poskakuju kad su u onim sumo

odijelima i perajama. Ono, noge su im postale gumenastije ili što?

I povremeno - samo tijekom reklama - odgovaram na poruke moje

najbolje prijateljice.

Ja: Mislim da im veselje ispuni noge oprugama. Ili, dovraga, možda je

to dio emisije. Recimo, kako biste mogli sudjelovati, morate ispuniti ovaj
ugovor kojim dopuštate manju operaciju na svojim nogama.

Emory: Ti bi to trebala učiniti. Što je mala operacija za sto tisuća

dolara?

Ja: Hej! Zašto ti to ne učiniš?

Emory: Zato jer ja već imam novca. I savršene noge. Kirurška

ugradnja opruga bi ih nagrdila. Tebi bi, s druge strane, dobro došlo malo
energije u tvom koraku.

Ja: A, u redu. Također, nevezano uz temu, mrzim te.

157
 Knjige.Club Books

Emisija se nastavila nakon reklama, pa sam odbacila mobitel i daljnje

dopisivanje s Emory kao da u ruci držim vruć krumpir.
A vjerujte mi, taj „krumpir“ mora biti jebeno vruć da ga samo tako
odbacim.
Ne želim da me se prekida dok gledam svoju omiljenu emisiju, pa makar
to bila i moja najbolja prijateljica koja priča o mome omiljenom showu.
Da, složena sam žena.
Voditeljica je na pozornicu izvukla neku veliku napravu koju naziva
Planina, a iza pozornice je u kadar uletjelo troje veselih ljudi odjevenih poput
malih bavarskih dječaka i djevojčica.
Ovu igru volim gledati jer zahtijeva dobru tjelesnu spremu i divljaštvo.
Vaš protivnik je ispod vas na planini? Pregazite ga poput onih kamenih
gromada u Indiani Jonesu i otimačima izgubljenog kovčega.
Posve sam se uživjela u emisiju kad se dvoje od troje natjecatelja počne
prevrtati niz sklisku planinu, zatim hvataju lažno uže za povlačenje, a kokice
mi počnu padati po podu u neuspjelim pokušajima da ih ubacim u usta.
Nakon smijanja uslijedilo je dahtanje, a do trenutka kad se jedna od žena
spusti niz planinu i čizmom pogodi muškog natjecatelja u jaja, bila sam na
korak do moždanog udara koliko sam se jako smijala.
Međutim, iznenada su moje smijanje i buka iz televizora postali
pozadinska buka daleko većem protivniku - snažnom lupanju po mojim
vratima.
Poskočila sam s kauča i požurila do vrata posve nesigurna tko bi to mogao
biti ili kako bih se trebala osjećati o nepritajenoj agresiji koju osjećam u
udarcima na vrata. Kad sam se približila, a udaranje se nastavilo, uzela sam
kišobran sa stalka i zamahnula njime kao da je oružje,
Nabrijana sam i spremna zamahnuti dok oprezno posežem za kvakom.
Polako - ali bolno polako, ako ćemo baš iskreno - povlačim vrata da vidim
tko je krivac.
Kad su moje oči ugledale oči Trenta Turnera, slučajno sam nagonski
zamahnula kišobranom.
Na sreću se sagnuo, ali mogu sa sigurnošću reći da ovo nikako neće
poboljšati naš odnos šefa i zaposlenice.
Usto, ne može se baš ni reći da sam pristojna i dobra susjeda.
Jebote, kamo se god okrenem, samo pogoršavam stvari.
„Koji kurac radiš?“ izderao se i podignuo ruku da se obrani od mog
napada jer - ups - i dalje mašem kišobranom.
Spustila sam kišobran i vratila ga na stalak, no i dalje sam vrištala na
njega dok sam ga optuživala: ‘'Mislila sam da si neki uljez!“

158
 Knjige.Club Books

Trent se podrugljivo nasmijao i podignuo jednu obrvu: „Uljez koji kuca?“

Nisam ništa drugo na njemu zamijetila. Apsolutno ništa. Ni način na koji
mu njegova ležerna odjeća - traperice i kratka majica - jednako dobro leže na
tijelu kao i poslovna odjeća ili kako mu četvrtasta čeljust savršeno dopunjuje
prekrasne zelene oči.
Usto, ni podlaktice mu nisu mišićave ni bogate venama koje blago
pulsiraju.
„Pa, doista si jako kucao na vrata i ne znam tako mnogo ljudi koji dolaze
vidjeti gdje živim“, slabašno sam se pokušala obraniti.
Trent mi se samodopadno nasmijao u lice i prvi mi je nagon bio da
krenem u napad.
„A i što ti radiš ovdje? Baš se i ne družimo i čavrljamo kasno navečer.“
Trent je bacio pogled na sat. „Sad je pola devet. Teško da se to može
nazvati kasno navečer.“
„Što radiš ovdje?“ ljutito pitam pametnjakovića.
„Provjeravam kako si“, odgovara mi, a zatim se nasmijao. „Pitaj boga
zašto. No zvučalo je kao da te u stanu napalo krdo gradskih svinja.“
Načinila sam stanku i pogledala zid za koji znam da dijelim s njegovim
stanom i počela paničariti. Očito sam bila svjesna da dijelimo zid i živimo u
neposrednoj blizini jedno drugoga... Samo se nisam... sjetila da to znači da bi
me mogao čuti.
Nakašljala sam se pokušavajući se pribrati, a rezultat je bio zapanjujuć.
Ono, kao da prvi put nastupam u javnosti.
„Gledala sam emisiju na televiziji.“
„Emisiju?“ skeptično me pitao dok mi je bez dopuštenja virio u stan i
razgledavao ga. „Gledanje televizije razlog je što stvaraš toliko buke?“
„Da, jer je to moja omiljena emisija i jebeno je smiješna.“
Namrštio se, „Nikad to nisam gledao.“
U pozadini se promijenila glazba, a glas voditeljice najavio je novu igru
dok sam ja pokušala brzo otpiliti šefa milijardera.
„Uf, što radiš...“ započeo je, no ušutkala sam ga i pošla natrag prema
kauču, ostavivši ulazna vrata širom otvorena.
„Tiho, emisija se nastavlja.“
„Greer, usred razgovora smo..“
„Ostani ili nestani!“ izderala sam se poput psihopata. „Ali začepi već i
pusti me da gledam.“
Smjestila sam se na kauč poput vodorige i osjetila kako sjeda uz mene.
Ovo nisam uopće očekivala - brijala sam da će otići dok još može - no previše
sam usredotočena na emisiju da razmišljam o tome.
159
 Knjige.Club Books

Voditeljica je igru otvorila jednostavnim pitanjem, a ja sam zadovoljno

protrljala svoje ruke koliko se natjecateljica mučila odgovoriti.
„Uskoro će je izbaciti“, promrmljala sam u bradu kao da sam neka
vrhovna gospodarica te igre.
„Plašiš me“, nježno mi je rekao Trent uz naznaku smiješka na licu. Očito
da frajer misli da će govor uobičajenom jačinom glasa razjariti zvijer.
„Nemoj se bojati,“ odgovorila sam mu, „ubrzo ćeš prijeći na mračnu
stranu nastaviš li gledati.“
„Zašto je to tako smiješno?“
„Zezaš me?“ gotovo sam se proderala. „Voditeljica je prikrivena sadistica
i besramno se trudi maksimalno otežati svim tim ljudima da zarade malo
novca. Ona jednostavno uživa u tome!“ Potajno sam ga pogledala dok je
razmišljao o mojim riječima i u umu mi se upalila lampica. „Mislim, barem bi
ti trebao savršeno razumjeti njezin mentalni sklop.“
I doista bi trebao. Taj njegov diktatorski mentalitet pravi je razlog zašto
sam kupila mobitel na bonove i dva i pol tjedna mu slala zagonetne SMS-ove
sa savjetima.
Što je, ako ćemo iskreno, bilo totalno ispunjavajuće.
Tajanstvenom pošiljatelju SMS-ova prijetio je ne manje od tri puta, a sad
gradilištem hoda kao da je neki vladin agent na tajnom zadatku.
Možda i malo previše uživam u tome.
„Trebao bih shvatiti voditeljičin mentalni sklop?“
„Hajde!“ povikala sam i doista skrenula pogled s televizora na njegovo
lice. „Ti zaposlenike koje plaćaš mučiš svaki dan. Moglo bi se reći da ste ti i
voditeljica srodne sadističke duše.“
„Ne mučim ih“, podrugljivo je odgovorio.
„Trente, ne seri. George je toliko plakao u svoj jogurt jučer da ga je
pokvario.“
Trent se nepovjerljivo nasmijao i rekao: „Ne, nije.“
„Da, jest“, bila sam uporna. Naravno da nije bilo istina, ali ako zbog toga
Trent promijeni svoje ponašanje, sumnjam da će se George buniti što ga
stigmatiziram kao osjećajnog muškarca. Usto, sve moje tajne poruke s
mobitela na bonove nisu polučile nekim pozitivnim pomakom. Možda mu,
ali samo možda, treba malo izravniji pristup,
„Ne vjerujem ti.“
Podigla sam ruke kao da me ne zanima što misli. „Alo, vjeruj u štogod
želiš. Ja samo prenosim istinu. Ili kako je Sarah otišla stomatologu u četvrtak
i saznala da mora nositi žicu kako bi spriječila daljnje trošenje i habanje
zuba.“

160
 Knjige.Club Books

„Doista si sklona pretjerivanju, znaš to?“

„Ne pretjerujem, prijatelju. Čak se i Marcus pridružio nekoj grupi za
meditiranje kako bi spustio razinu kortizola, a Tony se totalno upustio u seks
s prostitutkama kako bi vratio osjećaj kontrole a da se emotivno ne veže. Lik
je tehnički mrtav iznutra.“
Trent je odmahnuo glavom uz cerek u kutu usana i nastavio gledati u
televizor. Promatrala sam ga usredotočeno još razmišljajući o voditeljičinoj
komori za mučenje.
„A što je s tobom?“ upitao me i dalje netremice gledajući TV.
Slegnula sam ramenima i zavalila se na kauč kako ne bih vidjela njegovu
reakciju ako do nje i dođe. Ali vjerojatno neće reagirati jer to Terminator ne
čini. „Gotovo sam te kišobranom odalamila po glavi.“
„Dakle, znala si da sam to bio ja!“
„Pssst“, odgovorila sam mu, ali nisam uspjela spriječiti da mi na obrazima
zatitra smiješak. Nisam znala da bi spariranje s njim izvan posla moglo biti
tako zabavno. „Uskoro će izbaciti pobjednika, a u tome najviše uživa.“
„Šećer uvijek dolazi na kraju“, komentirao je Trent i moj um trenutačno
počne mahnito razmišljati o njegovim riječima.
Je li to neka suptilna natuknica jer sam ja bila posljednja zaposlenica na
svom popisu? Ili se razbacuje mudrostima kao da je neki guru.
No u njegovim očima koje netremice promatraju moje vidim da je posve
ozbiljan,
Zašto me tako promatra? I, mnogo važnije zašto ja još piljim u te njegove
prekrasne zelene oči?
Međutim, jednostavno ne mogu prestati. Njegove su oči poput heroina za
moje oči.
Heroinske oči...
Ček’ malo... zar ne mislim melema za oči?
Ne, ne mislim. Heroin je droga koja stvara snažnu ovisnost i uzrokuje vam
probleme od samog početka i s nje se teško skinuti.
Trent Turner i njegove očaravajuće oči svakako su heroinske oči.
Nije mi promaklo kako mu je pogled prešao na moje usne. Ili kad je
posegnuo rukom kako bi mi pomaknuo uvojak kose iza uha. Nije mi promaklo
ni kako mi je srce naglo ubrzalo ili kako su mi pluća ostala iznenada bez
zraka. Ili oni trnci koje sam osjetila po rukama.
Ništa od toga mi nije promaklo.
Međutim, kad je taj tihi, ali nevjerojatno napeti trenutak završio, a mi se
vratili emisiji, nešto mi je ipak promaklo, a to su njegove oči koje me

161
 Knjige.Club Books

promatraju. A nakon što je otišao ubrzo nakon kraja TV emisije, nešto mi je

drugo nedostajalo - on.
Što se to, pobogu, zbiva sa mnom?

162
 Knjige.Club Books

Dvadeset peto poglavlje

Trent

P rošla su dva dana otkako sam gledao TV u Greerinu stanu.

Dva dana otkako sam je umalo poljubio.
Sve je bilo tako nevino, ono, samo sam sjedio na njezinu kauču i gledao
neku bezveznu TV emisiju, no u jednom se trenutku stvar zahuktala.
I prije nego što sam se i snašao, ne samo da sam bio posve zaokupljen
plavom bojom njezinih očiju nego i očaran njezinim mekim, rumenim
usnama. Razmišljao sam kako se pomiču dok otvara usta da izjavi nešto
sarkastično ili drsko. Razmišljao sam kako se skupe kad se osmjehne ili
nasmije. A i razmišljao sam kako su izgledale tada, kad je pritisnula zube o
donju usnu dok je tražila moj prodoran pogled. Jebem ti. Te njezine usne
postale su mi pravi problem. Problem o kojem sad nemam vremena
razmišljati, jer što se tiče izgradnje hotela voda mi je došla do grla. Sve je više
odgođenih dostava robe, dva su radnika dala otkaz, a grad je povukao dvije
dozvole nužne za nastavak radova.
Sad sam poput razjarenog bika, a sve na mom putu je od stakla.
Ako prolupam do kraja, znam da to neće nužno pomoći većem dobru, ali
ako se prestanem ponašati kao da sam od kamena, stres će me slomiti poput
čačkalice. Barem se tako, u najmanju ruku, sad osjećam.
Prvi put od početka gradnje zakašnjele dostave robe najmanji su
problem. Quincy je povukao neke veze kod različitih dobavljača i okolnim
putem riješio neke stvari pa se ne može reći da sve stoji.
Ali to i tako nema preveliki utjecaj jer možemo mi imati sve što nam treba
i sve radnike, ali bez dozvola nema nam pomoći.
„Sarah, kako George napreduje s dozvolama? Je li razgovarao s nekim iz
gradske uprave? Znamo li zašto su ih uopće povukli?“ brzinski sam ispaljivao
pitanje za pitanjem.
Sarah je odmah uzela mobitel i počela birati broj, a ruka joj se očigledno
tresla. Namrštio sam se i malo sagnuo kako bih pokušao vidjeti ima li doista
žicu u ustima.

163
 Knjige.Club Books

„Nisam još sigurna, gospodine. Znam da je George išao do gradske uprave

po odgovore. Probat ću ga dobiti na mobitel.“
Osjetio sam kako mi je mobitel zavibrirao, a prije nego što sam se snašao,
bio je to još jedan od onih SMS savjeta.

Nepoznat broj: Nasmiješi se. Reci „hvala.“ Ljudi će mnogo lakše

prihvatiti seratora ako im se zahvali za učinjeno.

I umjesto da me SMS raspizdi do kraja, odlučio sam savjet provesti u

djelo.
„Hvala ti, Sarah“, blago sam rekao i dozvolio da mi se kut usana skupi.
„Samo mi javi kad se čuješ s Georgeom,“
Sarah izgleda zaprepašteno, a kad sam ugledao Greer na drugom kraju
prostorije, izgledala je fasciniranu - oči širom raširene, a na obrazima
osmijeh odobravanja.
Prsa mi je ispunila neka toplina, kao da je netko u mene ulio vruću
čokoladu.
E pa, jebem ti.
Izgleda da mi je New Orleans podmetnuo još koji klip pod noge, a to je da
se brinem o tome što Greer Hudson misli.
Gotovo mi se gadi kako mi se tijelo jednostavno priviknulo na novi režim
rada jer me Greerino divljenje ispunilo adrenalinom.
„Također,“ dodao sam promatrajući novim očima osupnutu Saru, „ne
trebaš me oslovljavati s gospodine. Trent je dovoljno.“
I odjednom je sve utihnulo, a nekoliko pari očiju počelo me promatrati
takvom žestinom da mi je bilo neugodno.
„Svi,“ dodao sam, „svi me zovite Trent“
Hvala Bogu, Greer je prekinula zloslutnu tišinu, „Može, kapetane Trent.“
Nasmijao sam se, a ostatak ekipe me pogledao kao da mi je odjednom na
ramenima izrasla još jedna glava.
Vrijeme je stalo, muha je uginula usred leta, usta razjapljena poput
somovih u restoranskom akvariju.
Pa zar se doista nikad nisam jebeno nasmijao na poslu?
„Kapetane, kažeš?“ Pogledao sam Greer. „U redu, čak mi se i sviđa.“
Greer je odmah odmahnula glavom i namjestila drski osmijeh. „Oprosti.
Samo mi je palo na um, ali neće više.“
„U redu, onda“, slegnuo sam ramenima i nasmijao se. „Bilo je zabavno dok
je trajalo.“

164
 Knjige.Club Books

Nakon toga uspio sam izdržati još pet minuta sa zaprepaštenim ljudima
koji su nekoć bili moji zaposlenici.
Izgleda da ću morati malo obzirnije dozirati omekšavanje moje čelične
šake jer ako to ne učinim, velika je mogućnost da do kraja tjedna više neću
imati zaposlenika.
No za danas sam se odlučio posve povući iz te novonastale situacije. Nije
da nemam i drugih važnijih stvari za raditi, a premda bi čovjek pomislio da
mi se to sviđa, ipak ne mogu cijeli dan piljiti u Greerin odobravajući osmijeh.
Ček malo jednu jebenu sekundu. Zaustavite tisak. U umu sam počeo
premotavati kako se cijela interakcija odigrala.
Razgovarao sam sa Sarom.
Stigao je SMS sa skrivenog broja.
Vođen nevidljivom rukom, odlučio sam poslušati savjet i zahvaliti se.
I Greer se nasmijala - uz izraz divljenja.
E pa neka sam proklet.... Malo je tu prevelika slučajnost...
Još sam jednom pogledao Greer i vidio kako se već vratila svom poslu te
drži uzorke tkanina uz svježe obojeni zid, a ja sam napravio mentalnu
bilješku da malo podrobnije istražim otkriće.
Ali to će biti poslije.
Jer sad se moram usredotočiti na posao. Moramo pribaviti važne dozvole
jer ćemo bez njih svi završiti na zavodu za zapošljavanje.

Nasreću, zgrada Gradskog vijeća samo je pola kilometra udaljena od

hotela i petnaest minuta poslije išao sam prema glavnom ulazu zgrade.
George je gotovo iskočio iz vlastite kože kad me vidio kako se
približavam. George ima velike i okrugle oči, a njegov govor tijela šalje mi
signale kojima mi govori da se ne približavam.
Ali znam što je na kocki i unatoč mojoj prošlosti, nemam nikakvu namjeru
uletjeti i razjebati sve.
Kad je George shvatio da se ne zaustavljam, ispričao se službeniku,
odmaknuo od pulta i našao se sa mnom na pola puta.
„Pokušavaju saznati zašto su povukli dozvole, gospodine.
Malo sam iznenađen da nije dobio SMS podsjetnik da me ne trebaju više
oslovljavati s gospodine, ali očito su se svi primili posla pošto sam otišao.
Malo je reći da sam dojmljen.
„Još ni ne znamo razlog zašto su ih povukli?“

165
 Knjige.Club Books

George je odmahnuo glavom. „Ne. Jedino što sam uspio doznati jest da je
jedan od članova gradske skupštine došao do gradilišta i vidio nešto što nije
bilo u skladu s propisima.“
„Tu odluku treba donijeti građevinski inspektor, zar ne?“
„Da, gospodine. Ali iz poštovanja prema njegovu radnom mjestu u gradu,
pretpostavljam da su prihvatili njegov zahtjev sve dok to ne potvrdi ili ospori
građevinski inspektor.“
„Dakle, razlog je da je on smatrao da ne udovoljavamo propisima o kojima
ništa ne znamo,“
„Da, gospodine.“
„U redu“, teško sam uzdahnuo i grubo provukao ruku kroz kosu. „Ništa,
prepuštam to tebi da riješiš.“
George je trepnuo i to nekoliko puta uzastopno. Greer očito ima pravo -
ja sam tiranin.
Sranje.
„Gospodine?“
„Izgleda da imaš sve pod kontrolom ovdje.“
„Da, gospodine.“ George je kimnuo i malo se uspravio u držanju. Bez
tereta moje naravi George je petnaest centimetara viši.
„Vraćam se na gradilište da sve pripremim. Dok ne saznamo što je
vijećnika zasmetalo, moramo se pobrinuti da je svaki dio posla obavljen
prema propisima.“
„Slažem se. I ja ću porazgovarati s dečkima kad se poslije vratim.“
Poštujem njegovu radnu etiku, ali pošto sam pogledao na sat, odmahnuo
sam mu rukom. „Sad su već gotovo tri sata. Ostani ovdje dok ne saznaš što se
dogodilo, pa ćemo sutra nastaviti gdje smo stali.“
„Jeste li sigurni, gospodine?“
Kimnuo sam. „Grad neće donijeti nikakve odluke ili provesti inspekcije
nakon kraja radnog vremena.“
„U redu. Popričat ću s dečkima odmah ujutro.“
„Savršeno. Hvala, George.“
Usta su mu se otvorila i zatvorila toliko puta da sam se samo polako
odmaknuo od njega i pošao natrag prema hotelu. Nema smisla trošiti vrijeme
koje će mu zasigurno biti potrebno da shvati i prihvati moj novi stav.
Nakon brzog javljanja Sari i javljanja Georgeovim radnicima da će im šef
ostatak dana provesti u gradskom vijeću, krenuo sam prema konferencijskoj
dvorani koju iskorištavam kao privremeni ured i uzeo prijenosno računalo i
sako.

166
 Knjige.Club Books

U četiri imam sastanak s neworleanskom Udrugom hotelijera na drugom

kraju grada i do tamo će mi trebati malo više od pola sata. Već sam počeo
vaditi mobitel iz džepa spreman nazvati Uber, no tada sam na recepciji
ugledao Greer i nešto mi je sinulo.
Brzog i lakog koraka ulazim u jedan od malih hodnika koji vode do
zahoda i izvan njezina pogleda. I umjesto da kliknem na aplikaciju za Uber,
otvaram spremnik s dolaznim porukama, pronalazim anonimne SMS-ove i
šaljem poruku.

Ja: Jesi li tu, anonimni? Imam ti nešto za reći.

Nema odgovora, pa šaljem još jednu poruku.

Ja: Iznimno je važno.

I još jednu.

Ja: Tako važno da ne želiš to propustiti...

I tada sam vidio. Greer kako poseže u džep sportske jakne i vadi mobitel.
Nekoliko je puta pogledom pretražila prostoriju, a zatim se okrenula leđima
radnicima koji su radili nešto oko recepcije pa pogledala u mobitel u rukama.
Ona je. Mora biti ona.
Odmah sam otipkao još jednu poruku dok sam tiho koračao prema njoj.

Ja; Vjeruj mi, ne želiš propustiti ovo doista važno nešto...

Kad sam pritisnuo gumb za slanje, bio sam joj dovoljno blizu da vidim
kako joj u ruci vibrira mobitel i svijetli zaslon. Gledam kako joj prsti prelaze
tipkama i kako, čim je maknula prste s tipkovnice, meni vibrira mobitel.

Nepoznati broj: Kad god stigneš...

Ona je! Jebo te. Ta prokleta mala namiguša. Ona je tajanstveni SMS
pošiljatelj.
Dio mene je zaprepašten, no drugi je dio mene znao sve vrijeme. Samo bi
me Greer pokušala savjetovati nekim ludim, katkad nerazumljivim
tekstualnim porukama.
167
 Knjige.Club Books

I iz nekoga nepoznatog razloga smijem se poput luđaka dok joj tipkam

još jednu poruku i pritišćem tipku za slanje.

Ja; U redu, onda. Odmah ću ti reći.

Približio sam se do Greer i nježno joj spustio ruku na rame i šapnuo:

„Uhvatio sam te.“
Čim je ta mala tekstualna lopovica - s, da ne zaboravimo, dokazom i dalje
u rukama - uhvatila moj pogled, nasmijao sam se, nagnuo joj se još bliže i
šapnuo joj u uho: „Hvala ti.“
Usta su joj se tako raširila da nisam siguran hoće li ih ikad više moći
zatvoriti, no svjetlost koja je svjetlucala u njezinim plavim očima dok su
pretraživale moje vrijedi svih onih glupavih SMS-ova i mnogo više.
Katkad doista i jest naporna k’o sam vrag, no ne mogu osporiti da je danas
njezin inače zagonetan savjet bio vrlo jasan i naučio me važnu lekciju o
poniznosti.
A i trebao bih biti doista pravi slabić da joj se barem ne zahvalim na tome.
Da, hvala - Bogu na Greer Hudson.

168
 Knjige.Club Books

Dvadeset šesto poglavlje

Trent

T e večeri u teretani, dok sam bio na traci za trčanje, u glavi mi je bila prava
zbrka.
Jesam li doista tako grozan šef? Jesam li sve vrijeme takav?
Kad sam pod stresom, a to je često, onda sam skloniji da prvo tražim
nešto, a zatim razmišljam.
Mislim, katkad kao šef jednostavno morate biti strogi i beskompromisni.
Morate biti osoba koja drži sve uzde u rukama, ali ipak ne presnažno da vam
se zaposlenici osjećaju loše. A posljednja dva mjeseca na ovom poslu može se
reći da sam uglavnom grizao i režao.
To shvaćanje me prosvijetlilo.
I na tome mogu zahvaliti njoj, Greer.
Prekrasna je i može se uhvatiti ukoštac s najboljima i čudi me što mi je
trebalo toliko vremena da to zamijetim.
Zašto mi je isprva sve bilo tako mrsko?
Nije trebalo dugo da uzmem mobitel iz držača za čaše, pronađem Greerin
pravi broj među kontaktima i počnem tipkati poruku dok trčim na traci.

Ja: Ludnica, ne znam što drugo reći, jer još nisam dobio ni jedan SMS
savjet s nepoznatog broja od poslijepodneva. A čisto da se zna, prije sam
primao MNOGO savjeta...

Odmah je odgovorila.

Greer: Ne govorim hrvaško.

Nacerio sam se. Ne mogu si jednostavno pomoći jer ova je žena

urnebesno zabavna.

169
 Knjige.Club Books

Ja: HA HA. Jako smiješno.

Greer: Znam da sam zabavna, ali u kakvom si trenutačno stanju

svijesti?

Ja: Moje trenutačno stanje svijesti?

Greer: Ljutiš li se?

Ja: Zašto bih se ljutio?

Greer: Pa, ne znam. Možda zato jer si ti šef, a ja tvoja zaposlenica. Koja
ti je s mobitela na bonove slala SMS-ove kako da radiš svoj posao.

Ja: Imaš mobitel na bonove? Samo da mi šalješ SMS-ove?

Greer: Uf... Ne sjećam se točno pojedinosti.

Naravno da se ne sjeća...

Ja: LOL. Naravno da se ne sjećaš.

Ja: Ali ne, ne ljutim se. Kad sam ti zahvalio, to sam i mislio.

Greer: Je li neki smak svijeta na pomolu? Recimo, meteorit će udariti

u Zemlju za koju minutu i sve nas pretvoriti u prašinu?

Iskreno sam se nasmijao. I dovoljno glasno da me žena na orbitreku

pogledala da vidi čemu se smijem. Greer Hudson, gospođo. To je razlog zašto
se smijem.

Ja: Uvijek si poklopac, zar ne?

Greer: Uglavnom.

170
 Knjige.Club Books

Nakon toga uslijedilo je njenih nekoliko brzih SMS-ova.

Greer: Hvala ti što me nisi otpustio.

Greer: Ili me ubio.

Greer: Ili unajmio nekoga da me otme i odvede na zabačeni otok gdje

bih živjela braneći se kokosima i lišćem i morala se sprijateljiti s
izgubljenom odbojkaškom loptom imena Wilson.

Jebeni film Brodolom života. Nacerio sam se dok sam tipkao posljednju
poruku prije odlaska u svlačionicu i tuširanje.

Ja: Nema na čemu, Tome Hanksu. P. S. - um ti je zastrašujuće mjesto.

Greer: Reci mi nešto što ne znam.

U svoj pretihi stan bez televizora vratio sam se oko devet i počeo se pitati
je li Greer kod kuće. Vratio sam se iz teretane prije jednoga sata i još je nisam
čuo.
Približio sam se zidu koji je dijelio naše stanove i osluškivao ima li
znakova života.
Je li odjednom počela hiti obzirna s glasnoćom koja dopire iz njezina stana?
Malo mi je neugodno priznati, ali na nekoliko sam sekundi čak i prislonio
uho o zid da ustanovim mogu li nešto čuti.
Ništa. Nije u stanu.
Blago razočaran i s napretek vremena počeo sam pregledavati
specifikacije televizora na internetu. Kad zabavu tražim prislanjajući lice o
zid da čujem što susjeda radi, očito je vrijeme da kupim TV.
Naravno da na raspolaganju imate tisuće i tisuće televizora raznih
cjenovnih razreda i ubrzo sam se pogubio među svim pojedinostima.
Ne bih znao koji izabrati niti da mi život visi o koncu. Nikad nisam bio lik
opterećen najnovijom i najboljom tehnologijom koji bi kupovao nešto novo
svaki put kad bi se pojavilo na tržištu. Štoviše, i dalje bih imao stari
model iPhonea da mi tvrtka nije dala najnoviji.
No Caplin je posve druga priča. LED, LCD, HD, plazma, koštana srž...
štogod. On o tome zna sve, razumije se u sve i ima najbolje od najboljeg.

171
 Knjige.Club Books

Uzimam mobitel s kuhinjskog pulta, zavaljujem se u kauč i stavljam

prijenosno računalo na stolić.
Odzvonilo je četiri puta prije nego što se javio, a kad se javio, bio je sav
zapuhan.
„Halo?“
Odmah sam zastenjao.
„Molim te Bože, reci mi da upravo ne ševiš.“
Njegov smijeh je glasan i iritantan pa sam morao odmaknuti mobitel da
mi ne uništi bubnjiće. „Ne, trčim. Ali sviđa mi se što si prvo pomislio da karam
nekog komada.“
„Teško je pretpostaviti išta drugo kad samo pričaš o seks kolibama i
sličnim sranjima. Usto, uzgred rečeno, nadam se da je Janine uspjela pobjeći
iz tvog stana a da nije pokupila neku kroničnu upalu mokraćnog trakta.“
„Janine?“ upitao je što me pomalo zbunilo.
„Zar nisi rekao da se tako zove?“
„Da, ali to je bilo prije sto godina, Turne. Ovaj je tjedan aktualna Lucy.“
Prije sto godina? Bilo je to prošli tjedan.
„Naravno“, nasmijao sam se, „baš blesavo od mene.“
„Da, stari, smiješan si. Daj se sredi malo.“
Zakolutao sam očima i uzeo prijenosno računalo da otvorim web stranicu
s usporedbama televizora.
„Uglavnom, usred sam trčanja. Jesi me nazvao s razlogom ili?“
„Da...“ i baš kad sam se spremao zatražiti Capov savjet o najnovijoj i
najboljoj tehnologiji, do mene je iz susjednog stana doprla vrlo glasna glazba.
Pozornost mi se trenutačno premjestila na susjedni stan.
„Haaaloooooo“, poviknuo je Cap. „Zemlja zove Trenta Turnera. Javi se,
Trente Turneru.“
Počeo sam zamuckivati dok sam donio odluku. „N-n- nazvat ću te poslije.“
„Koji kurac? Pa ti si mene nazvao.“
Nisam mu ništa objašnjavao nego sam samo prekinuo vezu. Zapravo, ovo
je savršen trenutak da mu pokažem kako je to s obzirom koliko on to često
čini meni.
No ni petnaest sekundi poslije na mobitel mi stiže poruka.
Tko bi mislio.

Cap: Seronjo jedan.

172
 Knjige.Club Books

Cap: P. S. Imaš spoj sa Susie Gimble. Znaš, možda bi me trebao

povratno nazvati da te uputim u pojedinosti.

Cap: P. P. S. Ako me ne nazoveš povratno, bit ću prisiljen poslati je do

tvog stana na dan i vrijeme kad meni odgovara.

Isuse. A ja sam se nadao da će biti prezaposlen svojim poremećenim seks

kolibama pa se neće sjetiti cijele te situacije sa Susie Gimble.
No trenutačno mi je um usredotočen na nešto drugo.
Točnije, nekoga drugog. Određenu neku koja polako postaje jedna od
najintrigantnijih osoba koje poznajem.
Odložio sam mobitel na kuhinjski pult i pošao prema vratima i u smjeru
noćnog kluba koji se otvorio vrata do mojih.

173
 Knjige.Club Books

Dvadeset sedmo poglavlje

Greer

B aš sam bila usred refrena, tresla guzicom i izvlačila trakicu na tangicama

iz pidžame - znate, da budem u duhu pjesme - kad su mi se vrata ponovno
zatresla kao i prije dvije noći.
Protresla sam kukovima dok je Sisqó repao kako sam skandalozna i
krenula prema vratima.
U jednom sam brzom pokretu uzela kišobran, namjestila ga na rame i
okrenula kvaku.
Smijao se sve dok nije vidio moje privremeno oružje i sagnuo se ruku
podignutih u obrambenom položaju.
Počela sam se smijati.
„O, Bože. Trebao si se vidjeti kad si pomislio da ću te doista opaliti
kišobranom.“ Vratila sam kišobran na stalak, ostavila vrata otvorenima i
vratila se u stan dok se on nešto derao zbog glasne glazbe.
„Neku si večer zamahnula kišobranom prema meni!“
„No, je li prošlo ponašanje nagovještaj budućnosti?“ upitala sam ga.
„Da!“ izderao se na mene uz nepovjerljiv osmijeh. „Čak postoji i citat o
tome. Prošlo ponašanje najbolji je pretkazatelj budućega ponašanja!“
„Pa, dobro onda!“ nonšalantno sam slegnula ramenima, a zatim sam
shvatila da nam je ovo prva interakcija licem u lice otkako je saznao da sam
mu ja slala SMS-ove sa skrivenog broja. „Jesi li se predomislio?“
„Predomislio se?“ viknuo je da ga čujem. „U vezi čega!“
„Otkaz... ubojstvo... otmica... Znaš, predomislio?
Nasmijao se i odmahnuo glavom. „Ne!“
Hvala kome god na tome.
„U redu, dobro onda!“ olakšano sam uzdahnula dok je Sisqó počeo
mahnito repati, a bas iz zvučnika sve jače treštati.
Trent se malo zgrčio i stavio ruke preko ušiju. „Možeš li malo stišati
glazbu?“
174
 Knjige.Club Books

„Šališ se?“ proderala sam se. „Ovo je Thong Song i može se svirati samo
maksimalno pojačana.“
Prepušten sudbini, ali i previše ukočen da mi se pridruži, Trent je stajao
iza kauča i promatrao me kako plešem po sobi s rukama u džepu.
Ja sam njihala kukovima baš kao i prije njegova dolaska, čak i malo
konzervativnije zatverkala.
I sve vrijeme Trent me napeto promatrao.
Zapravo, toliko je piljio u mene da mi se želudac istodobno uvukao i
prevrnuo.
Da ne znam bolje, mogla bih se zakleti... da ga privlačim.
No to ne može biti istina, pa odmahujem glavom i odbacujem takve
primisli.
Pošto je pjesma završila, Trent me i dalje promatrao kao da vidi kroz
moju odjeću, pa sam i dalje zbunjena.
Počela sam govoriti kako bih si odvratila pozornost. „Znaš, iskazuješ
nepoštovanje prema pjesmi dok samo tako stojiš. Ne možeš nepomično
stajati dok svira Thong Song!’ “Gledao sam tebe“, jednostavno mi je
odgovorio i ja sam začepila gubicu. Ono, znam da me promatrao. „A što je
s tulumarenjem kao da je 1999.?“
„Ah, znači poštuješ pjesmu. Da je ne poštuješ, ne bi znao iz koje je godine
pjesma.“
Nacerio se. „Ah, uhvatila si me u laži.“
Ispucala sam zamišljene metke iz prstiju prema njemu jer sam čudna i
društveno neprilagođena. Sve se češće pitam zašto su me uopće porodili.
„Onda, koja je spika s glazbom?“
„Volim slušati glazbu iz mladosti. Malo se razbacati na Sisqóa, testirati
pamćenje uz Freak-A-Leek Peteyja Pabla i totalno se raspametiti na Linkin
Park. Što? Ti ne?“
Odmahnuo je glavom dok je zaobišao kauč kako bi sjeo. Promatram ga s
neskrivenim zgražanjem kako se udomaćuje na mom kauču i zabacuje ruku
preko naslonjača.
Jesam li ja sad u nekom paralelnom svemiru u kojem smo mi sad prijatelji?
Mislim, što se ovdje događa?
Iskreno, bila sam uvjerena da bi me ubio da je ikad saznao da mu ja šaljem
poruke s nepoznatog broja. No on zna, a ja sam i dalje živa. Nekako mi je sve
to previše za shvatiti. Malo sam utišala glazbu, ali samo kako bih ga bolje
čula. “Nisam slušao ništa od te glazbe još otkako sam bio klinac“, rekao je.
„Mislim da sam imao 14 ili 15 godina. Imam li pravo?“

175
 Knjige.Club Books

„Ne znam. Koliko godina imaš?“

Namrštio se. „Vršnjaci smo. Imam 33 godine. Nisi to znala?“
„Ne“, odgovorila sam mu i nasmijala se. „Kako bih znala?“
Slegnuo je ramenima, „Google. Wikipedia.“
Počela sam se tako jako smijati da je to bilo pomalo i zastrašujuće. „A, da.
Gotovo sam zaboravila da si milijarder.“
Zakolutao je očima i iščupao zamišljenu nit na svom koljenu. „Nisam. Moji
roditelji jesu, ali ja nisam.“
Bacila sam se na drugu stranu kauča i privukla koljeno prsima. „Da, ali
jednog će dana sve to biti tvoje tako da je to isto.“
Nasmijao se, ali mislim da ne zato što misli da sam rekla nešto smiješno.
Ne, to je bio preziran i pesimističan osmijeh koji samo ja, cinik, razumijem.
„Opa. Kakva je to reakcija bila?“
Odmahnuo je glavom i načinio stanku, a zatim počeo govoriti. Kad je
krenuo, pogledao me u oči i odmah sam imala osjećaj kao da mi je koža
prenapeta za tijelo. „Moj otac nije nešto previše oduševljen sa mnom. Trebao
sam preuzeti tvrtku nakon njegova umirovljenja, ali u posljednje
vrijeme imam dojam da nije oduševljen s tom pomisli.“
„Štoooooo?“ vrisnula sam. „Traži li neku kćer za posvajanje da njoj sve
ostavi?“
Zagrcnuo se od smijeha i prijekorno uperio prst prema meni. „Jako
smiješno.“
„Tebi je to možda smiješno, ali ozbiljna sam. Mamici bi dobro došlo malo
novca. Čak na stol stavljam i mogućnost da ga seksualno zadovoljim.“
„Greer.“
„Što?“ zezam ga. „Vjerojatno ništa previše nastrano, ali ne znam... Znam
samo da ću progutati sve moralne dvojbe za milijardu dolara.“
„On i mama su i dalje zajedno.“
„Možda voli gledati, Trente. Ne znaš to. Nemoj biti tako sebičan.
„Odvratna si“, odgovara mi, ali sa smiješkom.
Slegnula sam ramenima, ali tada mi je nešto sinulo. „Čekaj malo. Zašto ja
nikad tebe ne čujem?“
„Što?“
„U tvom stanu“, objasnila sam mu. „Ti mene čuješ stalno, ali mislim da ja
tebe nikad nisam čula.“
Na stolu mi je zavibrirao mobitel i Trent je kimnuo glavom u njegovu
smjeru.

176
 Knjige.Club Books

Podrugljivo sam se nasmijala. „Nema šanse. Nemoj me pokušavati

dekoncentrirati mojim mobitelom.“
„Možda je nešto važno.“
„Vjeruj mi, posljednji put kad mi se dogodilo nešto važno, bilo je 1980-ih
i tu govorim o trenutku mog rođenja. Odgovori mi. Zašto ja nikad tebe ne
čujem?“
Podignuo je ramena i uzdahnuo, a zatim se malu zahihotao. „Ne znam. jer
sam tih? Jer nemam TV? Ne hihoćem se poput hijene? Mnogo je razloga
tome.“
„Ja se ne hihoćem!“ prosvjedujući sam mu odgovorila i udarila ga dlanom
po nozi. Trent je pogledao to mjesto gdje sam ga udarila pa mi je bilo malo
neugodno.
O Bože, što nije u redu sa mnom? Udariti šefa nikad nije dobra zamisao,
Greer. Čak i ako se događa neka čudna pseudo-prijateljska susjedska situacija.
Kad je podignuo pogled, cerio se pa mi je pao kamen sa srca.
„Hihoćeš se. Vjeruj mi. Ali tebi to dobro stoji.“
„Dobro mi stoji? Želiš red da izgledam poput osobe koja se hihoće? Imam
neki deformitet o kojem ništa ne znam?“
Odmahnuo je glavom te posegnuo i stisnuo mi ruku.
„To samo znači da si zabavna i nesputana duha. Sviđa mi se što se
hihoćeš.“
Ostala sam bez zraka u plućima, a mozak mi je užurbano počeo tražiti
izlaz. Naposljetku sam se sjetila da mi je nedavno na stoliću vibrirao telefon.
Posegnula sam i uzela ga te kliknula na Emorynu poruku da vidim što
piše.
Nesvjesna da imam društvo, pročitala sam poruku naglas.

Emory: Imaš spoj sljedeći utorak u 19:00 u La Previeu. Lik kojega

znam. Obuci nešto što ostavlja malo prostora mašti za volju.

„Isuse“, govorim nakon što sam pročitala poruku i mahnito tipkam po

tipkovnici.
Trent se nagnuo prema meni i šapnuo: „Što si rekla?“
Inače bih to zadržala za sebe, no kako sam ga već uvukla u situaciju,
brzinski sam mu rezimirala moj odgovor.
„Napisala sam: ‘Hvala na ponudi, no mogućnost da idem na spoj koji si ti
namjestila bez ikakvih dodatnih pojedinosti jednaka je onoj da bih to doista i
učinila. Ne.'“

177
 Knjige.Club Books

„Pretpostavljam da nisi znala da ti pokušava dogovoriti spoj“, upitao me

Trent uz blago likovanje u glasu i zavalio se na svoje mjesto.
„Osim činjenice da mi uvijek pokušava dogovoriti neke spojeve? Ne.“
„Jasna mi je tvoja dvojba.“
Znatiželjno sam podignula obrvu i upitala ga: „Kako?“
„Moj prijatelj Cap. Gotovo me prisilio da iziđem na spoj sa ženom imena
Susie.“
I odjednom mi više ime Susie nije drago. Ono, iskreno, zvuči kao najgore
žensko ime na svijetu.
„Hoćeš li ići?“
Podignuo je obrvu i upitao: „Hoćeš li ti ići?“
Hoću li ići?
No nije mi dao vremena da mu odgovorim.
„Znaš što“, rekao je i tako se naglo dignuo s kauča da nisam ni pogledala
Emorynu poruku koja mi je stigla na mobitel. Umjesto toga pogledom sam ga
pratila dok je hodao prema vratima. Nisam sigurna, ali imam osjećaj da mi se
lice malo i mršti zbog toga.
„Trebala bi otići na spoj, Greer.“ Otvorio je vrata i izišao te se okrenuo
prema meni da mu vidim lice kad mi je rekao: “I tko zna? Možda je to
sudbina.“
Vrata su se zatvorila iza njega i ja sam ostala posve zbunjena.
Sudbina?
Nešto nije u redu s ovime. Nisam pristala na spoj. I svakako ne pristajem
da mi Trent govori da idem na spoj.
Ide li i on na spoj?
Rekao je da mu njegov prijatelj Cap dogovara spoj. Znali li to da je već
dogovorio spoj za Trenta ili još radi. na tome?
Umom mi prolaze tisuće i tisuće različitih pitanja i ni jedan jebeni
odgovor.
I, naravno, Emoryna poruka me čeka kad sam pogledala mobitel.

Emory; Ti si usidjelica koje prezire mačke. Ideš na ovaj spoj pa makar

te vukla za bradavice dotamo.

Sve vezano uz ovo posve je krivo.

No suočena s mogućnošću da Trent otiđe na spoj, a ja ostanem sjediti kod
kuće kao usidjelica dok kroz zajednički zid pokušavam čuti kako ševi neku
drolju, pristajem na spoj.

178
 Knjige.Club Books

I to mi se čini kao nešto posve suprotno sudbini.

Iskreno, imam osjećaj kao da se sudbina upravo ustala i izišla kroz moja
ulazna vrata.
Jesi li sigurna da i dalje govoriš o sudbini?

179
 Knjige.Club Books

Dvadeset osmo poglavlje

Trent

R estoran La Previe pršti ugođajem i krcat je zaposlenim osobljem i

stolovima prepunih ljudi koji čavrljaju i očijukaju i rade štogod ljudi rade
u restoranu u utorak navečer.
Sjeo sam za stol koji sam zatražio, malo podalje od glavnog dijela
restorana, ali i dalje okrenut prema središtu blagovaonice i čekao. Jedino
nisam siguran što točno čekam, no pogled mi je usredotočen prema vratima
dok pijuckam osvježavajuće piće koje sam uzeo za šankom prije nego što me
hostesa odvela do stola.
U redu, prvo da prestanem s glupostima. Znam da sam pogriješio što sam
eksplicirao priprijetio Capu da se neću pojaviti na spoju osim ako to ne bude
u vrijeme i na mjestu - i slučajno se oboje poklapa s Greerinim spojem -
koje meni odgovara.
Ali nisam si mogao pomoći.
Još od srednje škole nisam osjetio tako snažan osjećaj ljubomore kao kad
je Emory poslala Greer poruku za spoj.
Upitao sam Catherine Gibbs da mi bude pratilja na maturalnoj večeri, no
odbila me zbog Harrisona Phelpsa. Hanrison je bio pompozna budala i gotovo
sam siguran da je Catherine bila striptizeta, no poanta je da sam tada bio
lud od ljubomore.
A kad je Greer naglas pročitala SMS, ponovno me prožeo isti osjećaj.
Naravno, mogao sam se složiti s njom i reći joj da ostane dosljedna sebi i
odbije, ali nekako mi se to nije činilo ispravnim.
Drugim riječima, rekao sam joj da ode na spoj, a sve u meni vrištalo je
suprotno. Želim li joj se svidjeti - čemu, iz kojega god razloga, moj um i tijelo
trenutno naginju - onda to mora biti po njezinim uvjetima i uza sve
informacije.
Želi li ići na spoj s nekim drugim, neka ide. Ako njena najbolja prijateljica
misli da je pronašla lika dovoljno dobroga za uju, onda Greer treba otići na
spoj s njime i vidjeti što frajer ima za ponuditi.

180
 Knjige.Club Books

Ali, za svaki slučaj i uime kavalirštine, ja ću biti ovdje i paziti na nju.

Ako bolje razmislite, ovaj moj mentalni sklop je totalno sjeban, ali isto
tako nisam ni ja najrazumniji lik u New Orleansu.
Usto, nije na meni da Greer govorim što bi ili ne bi trebala učiniti što se
tiče spojeva. Možda me i prati glas da sam kontrolirajuće govno na radnom
mjestu, no kad je riječ o ženama, tada ne kontroliram nego poštujem njihova
mišljenja, osjećaje i želje.
Svi muškarci koji to ne čine nesigurni su seronje i ne zaslužuju ništa.
Čaše se kuckaju, a žamor se nastavlja dok pijuckam svoju vodu i
netremice gledam prema vratima.
Moja bolja polovica kasni, baš kao i Greer, ali izgleda da je njen pratitelj
već stigao.
Posljednjih petnaest minuta promatram lika za stolom kako sjedi sam i
stalno provjerava koliko je sati na mobitelu i ispija čašu za čašom viskija kao
da će ponovno uvesti prohibiciju.
Ako je ovo njen spoj, za Greerino dobro se nadam da lik može podnijeti
piće.
A zatim sam je ugledao kako ulazi u restoran. Plava haljina, plave oči i
najsavršeniji nervozni smiješak.
Izgleda kao da je na rubu raspada i živčanog sloma i jednostavno si ne
mogu pomoći a da se ne nacerim.
Nije važno koji je dan, vrijeme ili prilika - Greer je uvijek svoja. Originalna
i posebna i mislim da nikad nisam upoznao ženu poput nje.
Piljim u nju dok hoda prema stolu usred prostorije za kojim sjedi
tajanstveni muškarac i srce mi je završilo u petama dok se nagnula i poljubila
ga u obraz.
Greer na sebi nosi haljinu dubokog proreza, grudi joj fantastično
izgledaju i morao sam se čvrsto uhvatiti za stolac da ne otrčim do nje i
ponudim joj sako da se zaogrne.
Ne čujem što pričaju, no sve mi se čini dovoljno službenim i uštogljenim.
Ne želim da se loše provede, ali kad bih vam rekao da ne guštam u tome što
se frajer muči da je pridobije makar malo, lagao bih.
I baš kad sam počeo uživati u njihovu spoju, pogled mi zapriječe tanki
kukovi u pripijenoj crvenoj haljini. Podigao sam pogled od kukova do lica i
ugledao plavu kosu te poznata mi obilježja lica.
Ispred mene je ženska inačica Gavina Gimblea i ovo mu je, bez sumnje,
sestra - moj spoj Susie.
Sranje. Moj spoj.
Previše obuzet sa svime vezanim uz Greer, posve sam zaboravio na spoj,

181
 Knjige.Club Books

Susie mi se nasmijala, ispružila ruku i upitala: „Trent Turner?“

Vrijeme kao da je stalo i prije nego što sam se snašao, odgovaram joj.
Jedino što odgovor nije nešto što ja, a kamoli ona, očekujemo. „Ne.“
Njezine stilizirane i oblikovane obrve su se podignule, a meni je srce
počelo ubrzano kucati.
Majko Božja, ne vjerujem da to radim.
„Ti nisi Trent Turner?“ ponovno me upitala da provjeri.
Mahnito sam počeo odmahivati glavom i ustao se da joj se ispričam. „Ne,
žao mi je. Ja sam William...“ Spustio sam pogled da potražim nadahnuće za
svoju laž i malo me sram onoga što sam izmislio. „Table. William Table.“
Sve što ću reći u svoju obranu jest da nisam vješt u laganju.
„Zoveš se William Table?“ upitala me, a njen se stav brzo promijenio iz
srdačnoga u neugodan. Shvatio sam to kao dobar znak i mogućnost da ću se
izvući pa ne odustajem.
„Da.“
Susie je senzualno spustila bedro i totalno popizdila. „Izvrsno. Baš jebeno
izvrsno,“
„Oprosti“, ponovno sam se ispričao, premda sad to više ne mislim.
Ne znam zašto je Cap mislio da bi nas dvoje bili dobar par, ali siguran sam
da nema nikakve veze s njezinom osobnošću.
Susie je odjurila u prednji dio restorana, a ja sam ponovno sjeo za svoj
stolac. Kad mi je konobar prišao da me upita čekam li još uvijek nekog, rekao
sam mu uzbudljive vijesti.
„Ne, večerat ću sam.“
„U redu. Jeste li spremni naručiti?“
„Za nekoliko minuta“, odgovaram.
Trenutačno se moram usredotočiti na nešto drugo.
Do trenutka kad je konobar raščistio drugu stranu mog stola, Greer i
njezin spoj čavrljaju, ali ona se i dalje usiljeno smije.
Nagnuo sam se na lakte nastojeći čuti o čemu pričaju, ali nema koristi. U
ovom bih trenu sve dao da mogu čitati s usana kako bih znao o čemu govore,
pa malo i žalim što to nije obvezan predmet u Školi.
Brzo razmišljajući vadim mobitel i tipkam poruku. Znam da spoj nije
najbolji jer uzima mobitel sa stola i čita poruku.

Ja: Kako ide spoj?

182
 Knjige.Club Books

Malo se namrštila, a zatim se ispričala svom pratitelju i natipkala

odgovor.

Greer: Dobro. Zašto mi šalješ SMS-ove?

Ja: Što znači „dobro“? Prema mom iskustvu, žene tu riječ

upotrebljavaju kad se dosađuju.

Greer: Ti to onda sigurno često čuješ.

Nacerio sam se i nastavio joj slati poruke. Odvraćati joj pozornost od

njezina spoja.

Ja: Što tvoj pratitelj radi sad dok mi pišeš poruke?

Greer: Pretpostavljam da mi pilji u grudi.

Ja: Uf, onda njega obvezno zadrži.

Greer: Pa imam stvarno vrhunske grudi. Ali da, pravi je dragulj.

Upravo mi je ispričao kako je izbacio majku iz njezine kuće jer mu više
nije mogla plaćati najamninu.

Dragi Bože. I to je lik s kojim je najbolja prijateljica pokušava spojiti?

Ja: Vau. To je sve što trebam znati.

Greer: Sve što trebaš znati za što?

Ja: I tek toliko da se zna, izgledaš zapanjujuće večeras. A grudi su ti i

bolje od vrhunskih. Piljim u njih otkako si došla.

Što je suđeno da bude, onda je jebeno suđeno da bude.

Počeo sam hodati prije nego što sam poslao poruku i do trenutka kad je
podignula pogled, već sam stajao kraj njihova stola.
Dobro sam se osjećao kad su me njezine plave oči zahvalno pogledale.
No njezin pratitelj ne izgleda previše sretan zbog toga.

183
 Knjige.Club Books

„Bok“, nježno sam rekao i na njezinu obrazu ugledao sićušan osmijeh.

„Bok.“
Njezin pratitelj se vrlo brzo uključio u naš susret sav ozlojeđen i s
kompleksom junaka. „Znaš ovog lika?“
Greer je kimnula glavom i polako odvratila pogled s mene do svog
pratitelja, „Ovo je moj šef“
Pratitelj se počeo smijati na to, a Greer je uto dodala; „l moj susjed. Znaš
što, mnogo je toga on meni.“
Očito da pratitelj nije strpljiv čovjek pa je upitao: „A što ovaj čovjek koji ti
je mnogo toga radi ovdje?“
„Završava vas spoj“, odgovaram mu umjesto nje.
Njena su se usta raširila, a pratitelj je uvrijeđeno poskočio od stola.
„Molim? Što misliš, tko si?“
Odmahnuo sam glavom i pružio ruku Greer. Trebao joj je trenutak da
odluči, ali naposljetku je primila moju ruku. I više ništa na svijetu nije bilo
važno.
Pomaknuo sam Greer iza sebe, tek toliko da je zaštitim ako lik popizdi do
kraja i odgovaram mu: „Već sat vremena ispijaš viski za viskijem. Siguran
sam da ćeš si naći neku zabavu bez nje.“
Moje su ga riječi raspizdile i prije nego što sam se snašao, lik je stisnuo
šake i tijelom krenuo prema meni.
No ja nisam popio pet viskija niti me ovaj seronja straši.
On je posve nebitan u ovom scenariju.
Jedino što je važno jest da ću napustiti ovaj restoran s Greer.
Mojom Greer.
I živo mi se jebe s kim ću se potući da to i učinim.

184
 Knjige.Club Books

Dvadeset deveto poglavlje

Greer

U prsima mi je počelo lupati dok me Trent izvukao iz restorana čvrsto me

držeći za ruku. Jedva pratim korak s njime, no kako sam upravo
svjedočila kako udara u lice lika s kojim sam bila na spoju i uz činjenicu da je
policija već na putu do restorana, ne žalim se.
„Isuse Kriste!“ viknula sam i poček se tresti dok smo skretali iza ugla u
uličicu i nestali u mraku. „Upravo si lika odalamio ravno u facu!“
Protrljao je šaku koja ga je očito boljela i nasmijao se. Jebeno se nasmijao.
Nakon što je fizički napao lika. Očito je ovaj mamojebac posve skrenuo s uma.
Bože, kako me napatio.
„Da, pa“, odgovorio je i načinio stanku. „On je prvi zamahnuo.“
„I promašio“, proderala sam se nesposobna da kontroliram glasnoću. „Ali
ti nisi. Bam, Ravno u facu.“
Trent je odmahnuo glavom i povukao me niz uličicu prema ulici,
pogledavši prvo lijevo pa desno, a zatim je iskoračio i stavio mi ruku na križa.
Brzo smo koračali pa mi je, zbog sveg uzbuđenja, trebalo vremena da
shvatim koliko bi Trent mogao nagrabusiti.
„Isuse. Hoće li te uhititi?“ upitala sam ga i zastala.
Odmahnuo je glavom i ponovno me gurnuo naprijed. „Mislim da neće.
Znam vlasnika i sumnjam da će policajcima reći tko sam.“
„Dragi Bože, ovo je uzbudljivo. Nikad to prije nisam doživjela u životu!“
Nasmijao se i priznao: „Ni ja.“
Nisam mogla prestati lupetati. „Kamo idemo? Do tvog kladioničara?
Ilegalnog bara? Znaš li nekoga povezanog s podzemljem?“
„Idemo na večeru.“
„Aha. Totalni antiklimaks“, odgovorila sam, a zatim shvatila da ne znam
zašto je uopće i bio u restoranu. „Samo malo. Zašto si uopće bio u restoranu
večeras?“
Slegnuo je ramenima. „Slučajno sam bio u kvartu.“
185
 Knjige.Club Books

Namrštila sam se. „I onda si što, slučajno se pojavio na mom spoju?“

Nacerio se. „Pretpostavljam da je to bila sudbina.“
Sudbina. I opet ta riječ.
U redu, službeno sam totalno raspamećena.
Počela sam ubrzano hodati pločnikom, no tada me zaustavio, okrenuo
prema sebi i pogledao u oči. Jednostavno sam se prepustila moći njegovih
zelenih očiju.
„Jesi li što pojela?“
„Ne.“
„Ni ja. I gladan sam.“
Ostao je stajati, tih i moćan, i čekao da se složim, što sam brzo i učinila.
Jedva sam izustila svoj pristanak u obliku običnog u redu kad me snažno
povukao u restoran ispred kojeg smo bili i pokazao prema stolu.
Sjela sam za stol dok je on otišao do pulta - očito smo sjahali s konja na
magarca što se tiče stila i uređenja restorana - naručiti nam hranu,
A ja sam tu priliku iskoristila da ga zaljubljeno odmjerim od glave do pete.
Kako je sako ostavio meni na čuvanje u separeu, sad imam nesmetan
pogled na njegovo dupe koje je čvrsto i okruglo i mislim da je njegova guzica
bila kalup dizajneru njegovih hlača od crne vune.
Zavrnuo je rukave do lakta na svojoj konzervativnoj košulji i ja sam poput
Pavlovljevih pasa počela nekontrolirano sliniti na prizor njegovih podlaktica.
Štoviše, toliko sam počela sliniti da sam uzela ubrus i obrisala slinu s
brade dok se on okrenuo i pošao prema meni.
Dokaz mog slinjenja ugurala sam u torbicu kad je Trent sjeo i pred mene
stavio crvenu košaricu obloženu crvenobijelim kariranim papirom te jednu
istovjetnu pred sebe.
„Pohani pileći štapići?“ upitala sam ga posve zbunjena činjenicom da
klinac poput njega koji je odrastao u bogatstvu kao odrasli muškarac jede
pohane pileće štapiće.
„Da.“
Zakolutala sam očima.
„Što?“
„To je tako... koliko godina imaš? Dvanaest?“
Slegnuo je ramenima. „Dobri su, posebice s pomfritom.“
„Isuse, pa to je prekrasno. Ti si dijete.“
„Možda nikad neću ocjenjivati nečija kulinarska postignuća, ali
uvjeravam te, nisam malo dijete.“

186
 Knjige.Club Books

Obrazi su mi se zacrvenjeli dok sam zamišljala najzločestije značenje te

njegove izjave, a on je samo slegnuo ramenima.
„Kad sam vani, ovako se hranim. Kad sam kod kuće, trudim se jesti zdravu
hranu.“
Nacerila sam se. „Koliko često jedeš kod kuće?“
„U posljednje vrijeme?“ nasmijao se. „Ne prečesto.“
„A, dobro. Tko sam ja da ti sudim. Ja jedem ramen tri noći u tjednu.“
„Ramen? Doista? I ti meni pametuješ zbog pohanih pilećih štapića? Kad je
raskalašena momačka zabava? Hoćeš li pozvati i komade koje smo danas
vidjeli?“
„Začepi.“
„No, hajde. Ne možeš bacati kamenje na mene ne želiš li da ti razbijem
staklenu kuću.“
„Nisam baš sigurna da tako ide poslovica.“
Nasmijao se i podignuo ramena prema stropu. „Dovoljno je blizu.“
„Pa, hmm...“ promrmljala sam kad je nastupila tišina. Oboje smo se
prepustili guštanju u pohanim pilećim štapićima - i ima pravo kad kaže da su
ukusni - no ne osjećam se dovoljno ugodno da sjedim u tišini s njime. „Kao da
dobro poznaješ New Orleans. Jesi li ikad živio ovdje?“
Prije nego što je odgovorio prožvakao je komad do kraja, a zatim obrisao
lista. Kad bih barem ja imala takve manire.
„Ne, ali mama obožava ovaj grad pa smo često dolazili ovdje kad sam bio
mali.“
Opa. Ima majku o kojoj govori.
Ne znam zašto me to toliko čudi s obzirom da je ljudsko biće i to je
osnovna biologija, no oduvijek sam ga zamišljala kao neku vrstu bezgrešnog
okota između Trenta Turnera Starijeg i Majke Zemlje.
„Super. Misliš da će ti se roditelji preseliti ovamo kad dovršiš hotel?“
„Sumnjam.“ Odmahnuo je glavom i nalaktio se bacivši ostatak štapića u
košaricu i uzdahnuo. „Mama...“ nakašljao se. „Ima progresivni oblik
Parkinsonove bolesti. Svi su joj liječnici u New Yorku i... pa, i otac želi da ona
ostane tamo.“
Uf, ovo nisam očekivala. Ne znam zašto uvijek pretpostavljam da bogataši
ne obolijevaju jer to očito nije istina - no i dalje me takva vrsta vijesti malo
zaprepasti.
„Žao mi je“, odgovorila sam i to je dovoljno.
Trent je kimnuo. „I meni također. I hvala ti. To je razlog zašto nisam došao
ovamo kad sam trebao.“ Odmahnuo je glavom. „I razlog zašto su rokovi tako
kratki, jednostavno nisam bio spreman ostaviti je.“
187
 Knjige.Club Books

Nešto me steglo u prsima i tijelo mi je preplavio topao osjećaj. Jebem ti.

nadrapat ću.
Ne samo da je Trent nevjerojatno zgodan i inteligentan muškarac, nego
je i ranjivo ljudsko biće i... usudim se reći, umilno.
Jedino što mu mogu reći, a da nije Napravi mi djecu, vezano je uz posao.
„Da, rokovi su malo kratki, ali uspjet ćemo. Sigurna sam u to. Imamo
dobru ekipu i ti si dobar vođa.“
„Doista?“ skeptično je podignuo obrvu pa sam se počela smijati.
„U redu. Vidi, imaš tu neku sklonost tiraniziranju...“
Patetično je uzdahnuo i prekrio oči. Posegnula sam i spustila mu ruke
kako bih mu vidjela oči i nastavila govoriti.
„Ali znam da ne misliš ništa loše. Usto, trudiš se i ja sam to uvidjela, ali i
svi drugi. Nastavi tako i kažem ti, sve će se posložiti kako treba.“
„Nadam se.“
„Nada je dobra stvar,’' rekla sam, „možda i najbolja, a dobre stvari nikad
ne umiru.“
Odmahnuo je glavom, no oba kuta njegovih usana skupila su se u istinski
osmijeh. Ne cerek ili mlitav, usiljen osmijeh, nego pravi, „kunem se Bogom“
jebeno prekrasan osmijeh.
„U redu, Andy“, složio se sa mnom pokazavši mi da zna da citiram
rečenicu iz filma iskupljenje u Shawshanku a da nije rekao ništa drugo.
„Samo te privikavam na pomisao o zatvoru, Rede.“
Nasmijao se i posegnuo prema mojoj košarici. „Jesi li gotova s jelom?“
Malo sam razočarana jer ne znam imam li se još čemu veseliti večeras
nakon što otiđemo odavde, ali ne mogu se više pretvarati da jedem. U mojoj
košarici ostala su samo čajna žličica umaka od senfa i meda i moj prljavi
ubrus.
Kimnula sam.
Uzeo je obje košarice i odnio ih do kante za smeće, a zatim se vratio do
stola.
Sve sam ga vrijeme pratila pogledom i pitala se kako su se stvari uspjele
tako mnogo promijeniti u tako malo vremena.
Nakon što je obukao sako, uhvatio me za ruku, pomogao mi da iziđem iz
separea i nije mi ispuštao ruku dok smo hodali prema vratima.
A meni su leptirići tako mahali krilima u želucu da se nisam ni potrudila
ga upitati kamo idemo.

188
 Knjige.Club Books

Trg Jackson gotovo je prazan dok hodamo kroz park i zaustavljamo se ispred
slikara koji stoji ispred katedrale sv. Luja. Uskoro će u gradu početi karneval
i Mardi Gras, ali zasad je sve mirno.
Još se držimo za ruke.
Nisam prozborila ni riječ otkako smo izišli iz restorana jer sam nervozna
da će moje uobičajeno pametovanje sjebati raspoloženje.
Ni Trent nije ništa rekao, no ne čini mi se da ga to nešto previše uzbuđuje.
Podignuo je prst da me upita mogu li ga pričekati trenutak, a kad sam
kimnula, pustio mi je ruku.
Odmah sam osjetila razočaranje jer nisam tražila objašnjenje.
Bilo kako bilo, čekala sam u tišini dok je Trent otišao do slikara i upitao
ga nešto što nisam čula. Razmijenili su nekoliko riječi, umjetnik je kimnuo
glavom i Trent se vratio do mene.
„Dođi,“ rekao mi je, „dođi ovamo.“
Učinila sam što je tražio, ali uz nekoliko pitanja. Činjenica da je nešto
dogovorio bez mene nikako mi se ne sviđa.
Slikar je počeo preslagivati svoje radove, izvukao je novo platno i prije
nego što sam se snašla, Trent me gurao da sjednem na malen crveni stolac.
Odmahnula sam glavom i pokušala ustati, no Trent je kimnuo i zadržao
me u stolcu.
„Greer, ovo je Ben i on će te naslikati.“
„Mene? Zašto? Zašto ne tebe?“
„Zato.“
„Ne, ne, mislim da ne treba. Imam jedno od onih lica koja bolje izgledaju
u stvarnosti nego na slici.“
Slikar Ben se nasmijao, kao i Trent koji me vratio natrag u stolac iz kojega
sam upravo ustala,
„Samo uživaj“, rekao mi je. „Ben je profesionalac.“
Ben je kimono glavom i osim da im obojici kažem da odjebu, mislim da
sam ostala bez opcija.
Sva nervozna i u grču, sjela sam i pokušala se sjetiti disati dok Ben prianja
na posao.
Trent se sve vrijeme smije, i dok me Ben promatra, a Trent promatra
Bena, ja gledam Trenta. Oči su mu tople i zahvalne, a meni se opet
preokrenuo želudac.
Prošlo je pola sata i osim Benove slike, jedino što se promijenilo količina
je seksualne napetosti koja se osjeća u zraku.

189
 Knjige.Club Books

Ja sam žica pod naponom, a Trent je voda i strahujem da ćemo

eksplodirati kad se opet dodirnemo.
Trent je platio Benu i uzeo sliku, a zatim je slobodnom rukom uzeo moju
i počeo nas voditi prema našoj zgradi.
Mislim da u životu nisam bila ovako tiha kao sad.
Trent nas oboje vodi do njegovih ulaznih vrata i zaustavlja se pred njima
još me držeći za ruku.
Srce mi juri poput punokrvnog lipicanca na trkalištu.
Vrijeme kao da ponovno stoji dok Trent odlaže sliku, okreće me leđima
prema svojim vratima i pritišće me o njih. Grudi mi se tako snažno dižu u
haljini da imam osjećaj da svakim mojim izdahom ispadaju.
Trentovo se tijelo i dalje kreće - što je dobro s obzirom na to da sam ja
nepomična poput kipa - i nije se zaustavio sve dok nam se tijela nisu spojila
od kukova do prsiju. Totalno sam razjebana, ali istodobno i ekstatična pa se
ne bunim kad su njegove usne dodirnule moje.
Kontakt je isprva nježan poput blagog povjetarca na usnama koji osjećam
od vagine do nožnih prstiju.
Trentove usne se ne miču i samo lagano održavaju kontakt dok nisam
totalno puknula od uzbuđenja.
Grlo mi je suho, prsa kao da će svake sekunde eksplodirati, a u želucu
osjećam neku pritajenu, žareću bol koja možda nikad neće nestati.
Suočena s tijelom koje me polako izdaje, pokušavam popraviti jedino što
mogu pa si oblizujem usne kako bih ovlažila usta.
Naravno, tako nisam samo oblizala svoje usne jer i njegove su tu,
pritisnute o moje i taj osjećaj dok sam jezikom klizila niz par usana totalno
nas je raspametio.
Osjetila sam trzaj u kosi dok me uhvatio rukom i približio sebi te tako
spojio naša cijela na način za koji znam da ga uzbuđuje. Kurac mu je tvrd i
golem i, dragi Bože, biti pritisnutom o njega mnogo je bolje nego samo sanjati
o njemu.
Gurnuo mi je jezik u usta i kružio po vrhu mog jezika i istraživao ga kao
što najveći pustolovi i istraživači istražuju grobnice.
Naravno da me ta moja usporedba malo izbacila iz takta pa sam
zakolutala očima.
Prije tjedan dana bili smo neprijatelji. A sad smo ovo. Cijelo prijateljstvo
preletjeli smo brzinom zvuka i to je jedino o čemu mogu razmišljati želim li
ostati na nogama.
Dragi Bože, kako je dobra okusa.
Poput metvice i čokolade, njegova su usta najsavršeniji okus sladoleda.

190
 Knjige.Club Books

I tek kad sam počela stenjati - naglas - odmaknuo se od mene i upitao me

jedino pitanje koje me moglo vratiti u stvarnost.
„Želiš li ući nakratko?“
U očima mu se vidi požuda i želja da potvrdno odgovorim i morala sam
odvratiti pogled da se malo priberem. Mogla sam jedino pogledati gore u
strop pa se Trent nagnuo prema meni i prislonio svoje usne na moj izloženi
vrat.
Zadrhtala sam, no moji nagoni za preživljavanje probili su se na površinu
i pomogli mi da oblikujem donekle razuman odgovor.
„Jesi li nabavio televizor?“ upitala sam ga.
Osjećam samo blago odmahivanje glave o moj vrat.
Morala sam prikupiti svu snagu - ali doslovce snagu svake stanice u tijelu
no nekako sam ga uspjela nježno odgurnuti.
Nije se bunio, ali malo se namrštio.
„Greer?“
„Mislim da ne bih trebala. Ući, mislim.“
„Zašto?“ upitao me pomalo grubo, bez sustezanja.
Odgovorila sam mu istom mjerom. Zaslužuje da točno zna što mi je na
umu i koji je razlog za to.
A ne da mu serviram neke jadne izgovore koji će nas oboje zbuniti.
„Zato jer si mi šef, Trente.“
„Misliš da sam ta vrsta frajera?“ upitao me, ali smirenoga glasa. Trent je
samo znatiželjan i želi shvatiti moj odgovor. „Da bi naša veza mogla
nepovoljno na tebe poslovno djelovati?“
„Ne mislim da si ikoja vrsta frajera, Trente. Mislim da čak i frajeri koji
takvo što rade nisu neka vrsta. Mislim da to rade frajeri koji pate i iskaljuju
se.“ Oči su mu se smekšale. „Ali do prije tjedan dana bila sam uvjerena da te
mrzim i ne razmišljam baš najbolje dok osjećam da imam trzajnu ozljedu
vrata.“
Nasmijao se, a nastali osmijeh ostao mu je još dugo na licu.
„Ovaj mi posao mnogo znači. I više od mnogo. I voljela bih vjerovati da
sam dovoljno inteligentna da ne ugrozim sve za što sam mukotrpno radila
zbog ishoda koji ne mogu predvidjeti“
„Ne vidiš ishod ovoga?“ upitao me. „Doista? Imam kristalnu kuglu u
ormaru. Možemo je protrljati ako želiš...“
„Trente“
„Shvaćam.“ Pritisak u prsima malo je popustio i drago mi je što nisam
doživjela kljenut srca, ali kad se još malo odmaknuo od mene i posve nam

191
 Knjige.Club Books

razdvojio tijela, praznina koju sam osjetila paralizirajuća je. „Ne sviđa mi se,
ali shvaćam.“
„Ni meni se ne sviđa,“ priznala sam mu, „ali mislim da je tako najbolje.“
Usne su mu tople i meke dok ih je pritisnuo o moj obraz.
„Laku noć, Greer.“
„Laku noć, Trente.“
Pomaknula sam se toliko da se može provući u svoj stan i ostala sam u
hodniku još dugo pošto je otišao.
Osjećam da sam donijela ispravnu odluku, što mi je i um potvrdio.
No tijelo se ne slaže ni s jednim.
Kad bi barem stvari bile jednostavnije.

192
 Knjige.Club Books

Trideseto poglavlje

Trent

M obitel mi je zavibrirao u džepu pa sam ga izvadio i vidio da imam

poruku od Capa.

Cap: Koji se kurac dogodio sa Susie Gimble neku večer? Izvrijeđala me

na pasja kola i rekla da se nisi pojavio.

Ja: Iskrsnulo mi je nešto važno.

Cap: I što, jednostavno nisi otišao na spoj?

Ja: Ne, otišao sam. Bio sam tamo, ali, kao što rekoh, nešto važno je
iskrsnulo.

Cap: Ako mi kažeš da si je otkantao zbog svoga jebenog posla, osobno

ću doći u New Orleans i ubiti te.

Ja; Morao sam otići raspitati se o jednoj curi.

Cap: Seronja. Znaš da me film Dobri Will Hunting gane do suza.

U normalnim bi uvjetima iskoristio tu mogućnost i malo ga zajebavao

zbog te njegove osjetljivosti, no sad sam usred nečega što zaslužuje sve moje
vrijeme i pozornost. Usto, nešto čemu želim posvetiti sve svoje vrijeme i
pozornost.
Inače ne običavam izvoditi žene na spoj u trgovinu rasvjetnim tijelima i
kupaoničkim inventarom jer ugođaj i nije previše romantičan i ne dopuštaju
vam da ispijate vino dok ste u trgovini.

193
 Knjige.Club Books

No, kako je Greer bila i više nego jasna da ništa od izlazaka na spojeve,
morao sam pronaći druge načine da s njom potajno izlazim na spojeve.
A pod potajno mislim bez njezina znanja.
Znam, složena situacija.
Međutim, to i dalje znači da ću provoditi vrijeme s njom - kvalitetno
vrijeme koje nemam na poslu gdje smo okruženi drugim ljudima - a ona se
može dovoljno opustiti da se osjeća sigurno i poslovno i osobno.
Doista, situacija u kojoj svi dobivaju. Osim mene.
„Trente.“, dozvala me upravo stojeći na vrhu ljestava s glavom unutar
lustera. „Slušaš li me uopće?“
Odgovor je ne. Ne, ne slušam je. Štoviše, uživao sam u pogledu na Greerine
beskrajno duge noge i savršeno okruglu guzu.
No ona to ne treba znati.
„Da.“
„Dobro onda, što misliš o ovoj?“ upitala je uz jeku koja dopire iz lustera.
„Stavila bih je u predvorje s dizalima na svakom katu. Mislim da se dobro
slaže s mramornim intarzijama za koje smo se odlučili.“
Na pravom spoju bih joj vjerojatno rekao da mi se sviđa sve što se i njoj
sviđa. Međutim, kako je ovo tehnički poslovni izlet, moram razmišljati poput
šefa. Usto, ne poput zločestoga porno šefa. Poput prosječnog šefa kojega
zaposlenici vole.
„Koliko košta?“
Izvukla je glavu iz lustera, nagnula glavu da me pogleda izravno u oči i
nabacila molećivi pogled poput najljepšeg šteneta.
Pripremio sam se za šok.
„Dvije tisuće dolara.“
„Dvije tisuće puta dvanaest katova je 24 tisuće dolara. I to samo za
rasvjetna tijela u predvorju za dizala.“
Skeptičan sam i ona to vidi. Nije dugo oklijevala prije nego što je počela
opravdavati svoju odluku. I, kako sam naučio, vrlo je dobra u tome da dobije
ono što želi.
„Da, ali doista određuju boju. Ostatak katova ima dosadne, zastarjele
ugradbene stropne i zidne svjetiljke. Ovo je najveći trošak za rasvjetna tijela.
Osim, naravno, glavnog lustera kod recepcije, no nećemo se sada time
baviti.“
„Koliko ćemo time prekoračiti proračun?“
„Nećemo“, veselo je uzviknula i počela se polako spuštati ljestvama.
Posebice sam se zapiljio u njezina bedra kad joj se suknja malo podigla. „Malo

194
 Knjige.Club Books

je izvan proračuna za rasvjetna tijela, ako ćemo iskreno, no možemo malo

uštedjeti na kupaoničkim pločicama i sve će onda biti unutar granica.“
„Koliko smo uštedjeli na pločicama?“ upitao sam je.
Namrštila se svjesna da znam da mulja. „U redu, uštedjeli samo dvije
stotine dolara, ali uvjerena sam da možemo malo uštedjeti i na proračunu za
namještaj. Imam neke kontakte koji će nam dati izvrsne popuste.“
„Ima li ikakve mogućnosti da iziđemo odavde bez tih lustera?“ upitao sam
želeći malo ubrzati stvari.
„Ne. Bolje je da odmah popustiš.“
Uzdahnuo sam i ponovno pogledao luster koji je odabrala. Luster je
bezvremenskog dizajna i pomodan i mora biti u neworleanskom hotelu
Vanderturn.
„U redu“, odgovaram uz prijekorno pokazivanje prsta da ne pomisli da
sam drage volje popustio. „Nemoj nikad reći da ti nisam ništa dao.“
Dva je puta poskočila i zatim, naposljetku, kad je uzbuđenje bilo
preveliko, došla do mene i obgrlila me. Udahnuo sam miris njezine kose.
Mirisala je na lavandu i limun.
Sad kad je zagrljaj završio, Greer se odmaknula, namjestila profesionalan
izraz na lice i krenula prema sljedećem predmetu, moram priznati da sam je
malo nasamario.
Naime, rekao sam joj da je naš proračun dvostruko manji od stvarnog, što
znači da smo kupnjom lustera unutar dozvoljenog proračuna, a ja sam usto
dobio zagrljaj žene o kojoj stalno maštam.
Možda me to čini seronjom, no očajnička vremena zahtijevaju očajničke
mjere. Kad istodobno nastojim igrati toliko različitih uloga, moram biti
kreativan.
„Dobro, što još trebamo pogledati?“ upitao sam dok je Greer lutala
trgovinom, a u očima joj se vidjelo da uživa u svemu.
Više je nego očito da je odabrala pravo zanimanje jer doista trebaš biti
poseban da toliko uživaš u jebenoj rasvjeti.
„Kupaoničke slavine, slavine za šank, glave za tuševe i rasvjetna tijela za
kupaonice. Ostalo sam sve već pronašla, no ovo navedeno uspješno me
izbjegava kao što narkoman izbjegava policajce.“
Odmahnuo sam glavom i nacerio se. Ona je jedna od najsmješnijih žena -
ne, jedno od najsmješnijih ljudskih bića, muškarac ili žena - koje sam ikad
sreo ti životu.
Uvijek ima neku šalu u rukavu i kod nje sve to izgleda tako jednostavno.
Kunem vam se, mogao bih prodavati ulaznice ljudima da je prate cijeli
dan kao neku stand up komičarku.

195
 Knjige.Club Books

Kad bi se jednom pročulo za nju, prodala bi ulaznica za dva svoja života.

„Zanimljiva analogija“, rekao sam, ali ono što doista želim jest poljubiti je.
Ako nisam tisuću puta ponovno odvrtio onaj poljubac - naš zapanjujući
poljubac pred vratima mog stana - onda nisam ni jednom.
Jebem ti, prije dva mjeseca posljednje o čemu bih razmišljao jest kako je
ljubiti Greer, a sad je stalno želim ljubiti.
„Postoji razlog zašto svaku večer spavam s rječnikom ispod jastuka,
Juniore“, zadirkivala me i trebala mi je dobra minuta da se prisjetim a čemu
smo uopće razgovarali.
„Moraš biti oštrouman i plodan želiš li uspjeti u ovom svijetu.“
„O, stvarno?“ upitah je cerekajući se. „I kako mi ide?“
„A“, upitala me i ovlaš pogledala. „Projicirana dužina tvog opstanka je oko
desetljeća.“
„Opa“, odgovoriti kroz osmijeh. „Tako kratka, ha?“
„Kratko?“ Odmahnula je glavom: „Desetljeće je prilično dobro. Većina
ljudi koje poznajem neće preživjeti ovaj ijedan „
„Dobro onda. Pretpostavljam da je onda to kompliment.“
Sljedeća sam je tri sata slijedio po trgovini, promatrao i čekao dok je ona
probirala kroz ponudu i veliku većinu toga odbacivala.
Meni je to besmisleno i jednolično i prepuno bezveznih pojedinosti i
detalja.
Ali to je također bilo je jedno od najboljih poslijepodneva moga života.
Ne znam što ću sljedeće osmisliti, no odmah sam počeo planirati. Tajni
spojevi s Greer svakako će mi postati rutina.

196
 Knjige.Club Books

Trideset prvo poglavlje

Greer

O sjećam se čudno što ću ići s tobom i Quincyjem. Ne želite li sami ići,

umjesto što sa sobom vodite - premda inače fantastičnoga - nekoga da
vam drži svijeću?“
„Nema šanse“, rekla je Emory i laktom me izgurala kako bi pred zrcalom
u mojoj kupaonici mogla nanijeti peti sloj maškare. „To je zabava. Nećeš nam
držati svijeću ili slično. Ako ništa drugo, možda si pronađeš nekog partnera.“
„Što savršeno sažima drugi dio ovog plana koji mi se gadi. Hvala ti.“
„Daj, nemoj“, rekla je i zakolutala očima. „Rijetko izlaziš. Samo jedeš,
spavaš i dišeš taj jebeni hotel. U posljednje vrijeme čak i radnim danima i
vikendima ideš u kupnju potrepština i namještaja sa šefom. Ne želiš li se malo
opustiti? Zabaviti se?“
Ima pravo. U posljednje sam vrijeme bila dosta usredotočena na nabavu
stvari za hotel s Trentom.
A najsmješnije od svega je što mi se to uopće ne čini kao posao. Ako ništa
drugo, ti naši odlasci u nabave vrhunac su mi tjedna.
Prošli smo vikend otišli na buvljak izvan New Orleansa kako bih mogla
pogledati neke zanimljive starinske predmete koje bih mogla upotrijebiti za
ukrašavanje. Sve je vrijeme padala kiša, ali bilo nam je super.
Mislim, možda sam malo maštala kako ga ljubim tijekom vožnje do tamo...
i dok smo bili tamo i na povratku kući te kad mi je zaželio laku noć ispred
stana, no taj križ sama nosim.
Iskreno, jedino što mi predstavlja istinski napor dok sam s njim jest ne
misliti kako ga ljubim.
Sve ostalo je jednostavno zabavno, ugodno, ono, provodim se kao nikad
prije u životu.
No takvo što ne bih nikad rekla Emory.
Zato jer... je to Emory. Budalasta sentimentalka koja i dalje plače svaki put
kad gleda Prljavi, ples.

197
 Knjige.Club Books

„Ne“, naposljetku sam joj osuo odgovorila. „Mrzim zabavu i veselje ikakve
vrste. Volim patiti i biti sama sa sobom, a ako se i osjećam malo optimistično,
onda si na zrcalu napišem nešto ružno za čitanje ujutro.“
„I baš je to razlog zbog kojega nemaš frajera, znaš?“
„Stvarno? A ja sam mislila da je negativnost privlačna.“
Laktom me udarila u dojku pa sam zadahtala.
Kurvin sine.
„Ne lažna negativnost, bezobraznice“, prorežala mi je u lice. „Gorčina koja
se osjeti u svakoj tvojoj riječi.“ Jednim svojim manikiranim prstom dodirnula
mi je vrh nosa kako bi istaknula svaki slog. To je doista iritantno.
Primila sam je za prst i odmaknula ga od nosa, a drugom rukom ga udarila
te zatim pustila.
„Nije li cijela poanta pronaći nekoga tko će te voljeti onakvom kakva jesi?“
upitala sam uzdignute obrve. „Ne mogu sakriti svoj sarkazam i to me čini
zanimljivom.“
„To te čini zastrašujućom“, ispravila me Emory,
„Znaš što, E? Možda svijetu treba koja zastrašujuća žena više. Zašto bih
morala biti pokorna i slaba da se nekome svidim?“
Promislila je o mojim riječima sekundu-dvije, a zatim mi stisnula obraz
poput bake. „Pretpostavljam da imaš pravo“, rekla je, a zatim se nasmijala.
„To samo znači da ima mnogo manje ribe u moru za biranje.“
„Dobro“, odgovorila sam joj. „Radije bih da u mom moru postoji jedna
superriba nego gomile glupih.“
Emory mi se pomalo čudno osmjehnula, gotovo kao da je na mene
ponosna na neki profinjen način.
Nikad nisam osjetila ljubav majčina dodira, no dok mi je Emory nježno
prošla rukom preko obraza, zamišljam da je to taj osjećaj.
„U redu, ti drznice koja tražiš superribu. Dovrši sređivanje. Obećala sam
Quincyju da nećemo kasniti.“
Dok je izlazila iz kupaonice, pljesnula me po guzi i ja sam joj namignula.
To je bilo tako slatko da vjerojatno misli kako mi je stalo da udovoljim
Quincyju. Jedine osobe za koje nikad ne kasnim su moj šef i ekipa iz Porezne.
Nanijela sam sjenilo za oči i maskaru te vrhom prsta nanijela prozirno
sjajilo preko usana.
Nakon još jedne brzinske provjere u zrcalu, gasim svjetlo i izlazim kroz
spavaću sobu, niz hodnik i u dnevni boravak gdje me Emory čeka na kauču i
nervozno udara potpeticama.
„Isuse Kriste, bilo je i vrijeme!“ rekla mi je te poskočila s kauča i zgrabila
torbicu.

198
 Knjige.Club Books

Napućila sam usne i zakolutala očima. „Samo sam nanijela sjenilo za oči i
maskaru, ti nakazo.“
„Greer, bila si unutra pola sata!“ vrisnula je.
Doista?
Bacila sam pogled na zidni sat iznad hladnjaka koji ni je potvrdio da
Emory uistinu ima pravo.
Isuse. Što nije u redu sa mnom? Kako uspijevam tako uzaludno trošiti
vrijeme?
Još sam razmišljala o složenosti mog upravljanja vremenom kad me
Emory zgrabila za ruku i odvukla do vrata poput neke krpene lutke koja u
rukama drži samo ključeve i mobitel.
„Čekaj!“ uzviknula sam, „nemam ni torbicu.“
„Ostavi je“, odgovorila mi je. „Plaćat ću li cugu cijelu večer ako to znači da
ćemo odmah izići iz stana.“
Opa. Trebala bih ovo češće raditi.
„A što ako me zatraže osobnu?“ upitala sam dok Emory zatvara vrata i
zaključava ih s, pretpostavljam, ključem svojih roditelja.
„Oprosti što ću ti probušiti ružičasti balon, ali nitko neće posumnjati da
si mlađa od 21 godine.“
Pokazala sam joj srednji prst zbog te uvrede i tada sam se prisjetila
nečega zbog čega sam pogledala Trentova vrata.
„Neki misle da izgledam mlađe nego što jesam, znaš. Barem su mi tako
rekli.“
„Je li to muškarac rekao?“ upitala me glasno.
Namrgodila sam se. „Možda.“
„Vjerojatno te samo htio poševiti.“
Još sam se više namrgodila i moj zahvalan, sjetan, pogled u Trentova
vrata pretvorio se u piljenje.
Nije prošlo ni petnaest sekundi i već sam išla prema njegovim vratima i
počela udarati po njima.
Emory nije bila previše sretna. „Greer, jebem ti sve! Nemamo vremena za
posjet tvom susjedu.“
Za manje od minute i baš kad sam se spremala početi nogom lupati po
vratima, Trent je otvorio.
Zaprepašteno je podignuo obrve dok je ugledao moju podignutu nogu s
gležnjačama te se odmah nagonski uhvatio za jaja.
Jebote, naša je veza sjebana.
Spustila sam nogu da ga smirim, ali sam pojačala piljenje.

199
 Knjige.Club Books

„A, bok?“ rekao je. „Nešto sam zgriješio?“

„Želiš li spavati sa mnom?“ upitala sam ga bez okolišanja, predigre ili
nečega trećeg.
Oči su mu umalo iskočile iz duplji, a Emory me torbicom udarila u ruku.
„A... pa... ček’ malo... što?“ promucao je Trent dok se Emory proderala,
„Dobro, što ne valja s tobom?“
Mahnito sam poček gestikulirati rukama i prstom pokazivati prema
jednom pa drugom kao da nitko od nas ne pozna ikoga. „On, mi je,“ viknula
sam, „rekao da izgledam mlađe nego što jesam.“ Sad sam uperila prste prema
Emory. „Ti si ta koja kaže da to znači da želi spavati sa mnom.“
Ponovno sam uperila prst prema Trentu i zatim ga okretala prema sebi i
njemu poput luđakinje. „Zato te pitam - Želiš li spavati sa mnom?“
Emory je stala između nas poput nogometnog suca i unijela se Trentu u
facu. „Prekiinjem te... nemoj odgovoriti na to pitanje.“
„Zašto jebeno ne bi?“ viknula sam,
„Zato jer ako kaže da, totalno ćeš popizditi. A ako kaže ne, past ćeš u
depresiju ostatak večeri misleći kako nisi privlačna ili tako što. A ja bih doista
htjela otići na tulum s najrazumnijom inačicom tebe, premda to samo po sebi
ništa ne znači.“
Ponovno sam joj pokazala srednji prst i Emory je slegnula ramenima.
Ponovno sam pogledala Trema i on je slegnuo ramenima. Očito ga je
Emory uvjerila da mi ne odgovori.
Emory mu se zahvalila i ponovno me uhvatila za ruku te počela vući kroz
hodnik dok nas je Trent promatrao kako se udaljavamo.
Čak je i izišao u hodnik i prekrižio ruke na prsima kao da nas namjerava
promatrati sve dok mu ne iziđemo iz vidokruga. I baš kad smo gotovo stigle
do stubišta, poriv je bio jednostavno presnažan.
„Zašto ne pođeš s nama?“
Ono, samo mi je izletjelo i, iznenađujuće, nisam žalila zbog toga.
Trent i ja uvijek se dobro zabavljamo kad smo zajedno, a i on i Quincy su
prijatelji. Ne može bolje od toga. Usto, izgleda da uživa u mom bezobrazluku
i kritičnosti jer me nikad nije zamolio da malo ublažim ton.
Za razliku od nekih mojih prijatelja, zar ne Emory?
„Jebem ti sve živo, možeš li išta učiniti na vrijeme, ženo?“ upitala me
najbolja prijateljica uz nevjerojatno iritantno visok glas.
Trent je spustio ruke i otkrio svoja nabildana prsa prekrivena bijelom
ležernom košuljom dok sam se ja izvukla iz Emoryina stiska i ponovno došla
do njega.

200
 Knjige.Club Books

„Želiš da idem s vama?“ upitao me i pogledao svisoka. Mislim da dosad

nikad nisam zamijetila koliko je zapravo visok, ali vjerojatno ima 188
centimetara. „Jesi li sigurna?“
„Zašto ne?“
„Pa, mislio sam se vratiti na posao. Usto, šef sam ti pa bih ti mogao sjebati
stil.“
„Gluposti“, odgovaram uz mahanje rukom. „Uzmi si slobodno ostatak
večeri, ti radoholičaru. I nisi mi šef. Ti si milijarder vrata do mojih i...“
Nasmijala sam se kad sam shvatila da je ono što ću sad izustiti istina. „Moj
prijatelj.“ Ne znam kad se to točno zbilo, ali Trent je jedan od mojih prijatelja.
Prijatelj kojega u mašti stalno ljubiš...
Odbacila sam tu iritantnu pomisao i usredotočila se na činjenice. Trent se
smije mojim šalama, prati moje promjene raspoloženja i ne doživi živčani
slom kad se ponašam kao ja. Sve u svemu, mogla bih reći da je on jedan od
najprijateljskijih prijatelja koje sam ikad imala.
„U redu“, složio se. „Trebam li se presvući?“
I baš kad sam mu htjela reći da izgleda savršeno, Emoty je uletjela. „Ne,
za ljubav Božju, ne trebaš se presvući.“
Naposljetku, možda i bolje da je ona prva odgovorila,
I Trent i ja smo se nasmijali.
„Samo da uzmem novčanik , rekao je, a ja sam ga primila za ruku sa
zločestim osmijehom na licu te se okrenula prema Emory.
„Ne treba ti. Emory je rekla da će plaćati svu cugu.“
Trent se nasmijao, Em zapiljila u mene, a ja sam se nacerila.
Mogu sa sigurnošću reći da se ovo polako pretvara u fantastičnu večer.

201
 Knjige.Club Books

Trideset drugo poglavlje

Trent

Q uincyjeve obrve tako su se visoko podignule kad smo nas troje ušli na
tulum u jednom od najprometnijih barova u ulici Bourbon, glavnoj
gradskoj ulici, da imam dojam kao da mu je to linija kose. A vjerujte mi,
Quincy već godinama brije glavu.
Svjetla bljeskaju, glazba trešti, a trbušna plesačica se izvija dok je slijedi
mlada djevojka bez grudnjaka i s perlama oko vrata. Ekipa u baru mješavina
je zaposlenih profesionalaca i razuzdanih, dvadesetneštogodišnjaka te
nekoliko turista koji poput policije na poprištu zločina snimaju sve što vide.
Karneval je razdoblje kad ovaj grad posve oživi i krcat je turistima, a po
onome .što vidim, i bojama. Nikad nisam bio ovdje tijekom karnevala osim
kao dijete, no zahvaljujući čudnim i neobičnim sranjima kojima sam
svjedočio u New Yorku, krivulja učenja što se tiče ignoriranja stvari kod
mene je vrlo brza. Posebice kad se Greerina guza ispred mene njiše s jedne
strane na drugu.
„Trente“, rekao je Quince nakon što je poljubio Emory i obgrlio je. „Čudno
kako si mi rekao da moraš raditi kad sam te pozvao na ovaj tulum, a sad si tu.
Što se toliko promijenilo da si se predomislio?“
Greer je uzda Emorynu kreditnu karticu i odmah pošla prema šanku a da
i nije pozdravila Quincea ili rekla išta ikome, pa sam tu priliku iskoristio da
budem barem malo iskren prema prijatelju. Neću mu sad otkriti pojedinosti,
ali nisam ni raspoložen da mu prodajem neke dječje spike.
„Stigla mi je bolja pozivnica.“
Quinceov pogled usredotočio se na Greer za šankom i nasmijao se. Greer
nosi tiske traperice, tijesan top crvene boje i dubokog proreza i čizme s
niskom petom. Kosa joj je spuštena, oči sjaje i tako je žarko želim poševiti da
mi je kurac tvrd još otkako me na vratima pitala želim li spavati s njom.
„Uopće ne sumnjam“, rekao je očito vidjevši točno ono što i ja - jednu od
najljepših, najinteligentnijih žena koju smo obojica sreli.

202
 Knjige.Club Books

„Nisam mislila da ćemo stići“, ubacila se Emory. „Osjećala sam kako

starim i mislim da imam nekoliko novih bora.“
Quincyja je zabavila ta izjava, ali je mudro odgovorio. „Ne, nema novih
bora dušo. Savršena si.“
„Kakav romantik“, dodao je poznat glas iza mene. Brzo sam se okrenuo i
imao sam pravo, uši me nisu prevarile. „A pod romantik,“ dodao je, „mislim
papučar.“
„Cap?“ upitao sam. „Što ti, pobogu, radiš ovdje?“
„Turne!“ proderao se, očito se već dobro zabavljajući. Dao mi je petaka i
privukao me u muški zagrljaj, a zatim se odmaknuo.
„Nisam vam stigao reći,“ ubacio se Quince, „ali dok sam vas čekao, naletio
sam na još jednoga gosta iznenađenja.“
„O, Bože dragi“, rekla je Emory, a u glasu joj se osjetilo neskriveno
razočaranje. „Zašto se ova večer pretvara u noćnu moru?“
Quincy se nasmijao očito misleći da se Emory šali oko svog izražavanja
gađenja prema Capu. Siguran sam da se ne šali, no ja mu to sigurno neću reći.
„Što ti radiš ovdje?“ ponovno sam upitao Caplina, a perifernim vidom
pratio sam Greer kako vijuga kroz gomilu prema nama.
„Imao sam hitan sastanak s klijentom pa sam odlučio ostati i zabaviti se
malo na karnevalu.“ Malo je zatitrao obrvama, a meni se želudac dignuo do
grla zbog same pomisli na što je točno mislio.
„Molim te,“ rekao sam mu, „poštedi me pojedinosti“
„Ne brini se, moj stidljivi prijatelju“, odgovorio mi je uz iritirajući smijeh.
„Nemam još nikakvih pojedinosti za pohvaliti se.“ Njegova se pozornost
prebacila na nešto meni sa strane, a glas mu je dobio ton zbog kojega zvuči
poput nekog jezivoga, napaljenog gada. „Premda bi se to vrlo brzo moglo
promijeniti.“
Slijedio sam njegov pogled i, nažalost, shvatio da promatra Greer.
Podigla je pogled prema meni i nasmijala se, a Cap je uletio između nas.
„Bok“, rekao je i posegnuo da joj pomogne s pićima. Greer u ruci drži tri pića,
pretpostavljanu jedno za sebe, jedno za mene i jedno za Emory, s obzirom na
to da je Quincy već ispijao pivo kad smo stigli.
Nasmijala se dok je u svaku ruku uzeo po jedno piće i ipak joj uspio
koketno dodirnuti ruku. „Činilo mi se to teškim bremenom za tako lijepu
djevojku poput tebe“, komentirao je, a ja sam zakolutao očima.
Zakoračio sam sa strane da se upletem, ali Greer ne treba moju pomoć.
Ne, riješit će ga ona sama.
„A, stvarno?’’ pitala je.
„Da“, složio se Cap.

203
 Knjige.Club Books

Oči su joj se suzile. „Hoćeš li sad od mene zatražiti da ja tebi pomognem s

posve drukčijim bremenom? Bremenom koje ćeš mi drage volje iscijediti po
sisama ili možda po licu?“
Quincy se toliko zagrcnuo s pivom da je poštrcao Emory - koja je vrisnula
- dok sam ja došao do Capa i uzeo dva pića iz njegovih ruku. Cap je i dalje
samo stajao i hvatao zrak poput ribe na suhom dok se, najvjerojatnije,
zaljubljivao u Greer.
„Ženo, kako se zoveš i gdje si ti cijeloga mog života?“ upitao je s rukom na
prsima. Laktom sam ga odgurnuo sa strane i diskretno privukao Greer uz bok
dok mu je odgovarala.
„Greer Hudsun i od trenutka rođenja živim u New Orleansu.“
Cap se polako probudio iz svog transa, a zatim je prvo pogledao nju, zatim
mene te to ponovio uz potvrdu, „Greer Hudson?“
„Ta sam“, nasmijala mu se. „Djed me nazvao po svojoj omiljenoj glumici
Greer Garson.“
„Bolja si nego što sam očekivao“, rekao je Cap dok sam ja razmišljao u toj
maloj informaciji koju je upravo rado otkrila o sebi.
„Oprosti,“ odgovorila je Greer, „ali imam osjećaj kao da me poznaš, ali ja
nemam pojma tko si.“
Caplin je ispružio ruku i namjestio svoj najbolji osmijeh. „Caplin Hawkins.
Odvjetnik i prijatelj obojici ovih klauna.“
Palcem je prvo pokazao na Quincyja pa mene, a Emory se ubacila s
vlastitim komentarom, „I najiritantnije ljudsko biće na kugli zemaljskoj.“
„Zar to nisam ja?“ upitala je Greer uz osmijeh.
Emory je odmahnula glavom i uzela joj iz ruke piće očito namijenjeno
njoj. „Znam. I ja sam tako mislila, ali izgleda da svijet vrvi različitim
iznenađenjima.“
Ja sam dobio pivo i premda mi to nije najomiljenije piće, daleko je bolje
od većine ostalih koje je Greer mogla nasumce odabrati. Između ostalog i od
tajanstvenog vina koje Greer ispija i nekoga voćnog koktela koji je donijela
Emory.
Nakon toga razgovor se samo nastavio.
S jedne sam strane vrlo razočaran što nisam nasamo s Greer kao što sam
očekivao, ali s druge, drago mi je što sam izišao s njom i svojim prijateljima.
Još otkako mi je mami dijagnosticirana teška bolest, nisam učinio takvo
što i usitinu mi godi malo opuštanja i zabavljanja s ljudima koji me poznaju.
A tu je i dodatni bonus jer je Greerino i Capovo čavrljanje jedno od
najboljih koje sam ikad doživio.

204
 Knjige.Club Books

Isprva sam bio ljubomoran. I to ono divljački, no kako se noć odvijala, to

mi je bilo sve jasnije kakva bi to katastrofa bila da njih dvoje ikad završe
zajedno.
„Ne!“ izderala se Greer dok se spuštala kraj mene i sjela na koljena kako
bi izgledala većom. Nisam siguran misli li da će tako biti uvjerljivija, no
jebeno je ljupko. „Brak na prvu je emisija u kojoj se ljudi vjenčaju a da nisu
upoznali partnera ili partnericu, a Zaručeni 90 dana kad si mladu
ili mladoženju naručuju iz kataloga.“
Očito je da raspravljaju o stvarima od iznimne važnosti.
„U čemu je razlika?“ podrugljivo je upitao Cap. „Nitko od njih ne zna ništa
o osobi za koju se vjenčaju. I zašto to rade? Samo kako bi rekli da imaju neki
jebeni papir?“
„Ha!“ vrisnula je Greer.
„Očito je da ne gledaš ni jednu od tih emisija. Ti si samo još jedan
muškarac s ciničnim stavam o braku. Baš si jebeno originalan.“
Malo sam se trznuo dole je Greer vrisnula, pa sam rukom zaštitnički
pokrio uho bliže njoj, no nasmijao sam se na njezinu strastvenu raspravu o
televizijskim reality emisijama. Caplin je sjeo i očito je frustriran. „Predajem
se.“
„Hvala Bogu“, promrmljala je Emory i objema rukama prekrila lice dok je
Greer pokraj mene otplesala pobjednički ples. „Molim te, mali Isuse, možemo
li se sad malo zabaviti?“
Greer je kimnula glavom, a Caplin slegnuo ramenima. Quincy je podignuo
obje ruke u zrak i slavodobitno uzviknuo: „Aleluja!“
Ispružio sam ruku kako bih pomogao Greer da se popne na stolac i uzela
ju je bez oklijevanja. Caplin je to zamijetio i upitno me pogledao podignute
obrve, no posve sam ga ignorirao.
Nema jebene šanse da ću sad s njime razgovarati o svim zamršenim
pojedinostima našeg odnosa. Već sam dovoljno svog vremena s Greer
protratio slušajući ga kako govori.
Nakon što smo napustili tulum i pošli šetati ulicom Bourbon, uzbuđenje
karnevala osjeti se u plesu oko nas. Ima još vremena do Mardi Grasa, no sa
sigurnošću se može reći da je tulumarenje koje prati karneval već na
vrhuncu.
Ljudi stoje na balkonima i bacaju perle na prolaznike, a glazba snažno
trešti iz svakog restorana i bara pokraj kojega smo prošli.
Ulice su i dalje prepune konfeta s ranije svečane povorke i ne možete
proći ni metar a da se ne zaletite u nekog. Prezirem te gužve i kaos u New
Orleansu, ali i dalje se zabavljam kao nikad prije u životu.

205
 Knjige.Club Books

I mislim da je glavni razlog tome Greer koja hoda uz mene i drži me za

ruku.
Dok smo tako šetali, iskoristio sam ukazanu mogućnost za jedan kratak,
osobni razgovor s njom. Pogled joj luta i sve promatra žarom djeteta koje je
ušlo u trgovinu slatkišima.
„Jesi li ikad proslavila Mardi Gras na glavnoj ulici?“ Odmahnula je glavom
i nasmijala se. „Ne. Živim 33 godine u ovom gradu i nikad to nisam učinila.“
„Zašto ne?“
Slegnula je ramenima. „Ne znam. Pretpostavljam da nikad nije bio pravi
trenutak za to. Mog djeda to nije zanimalo, a bogami ni brata. Najčešće se
nađemo na nekoj večeri i to je to. Njemu je uzbuđenje kad promijeni čarape.“
Moj gromoglasan smijeh odzvanjao je od zgrade pokraj nas i nastavio
dalje. „Ljudi bi vjerojatno mogli isto reći i za mene.“
Nasmijala se. „Sviđa ti se određena marka čarapa, da?“
„Zar to nije slučaj sa svima?“
Odmahnula je glavom i nasmijala se. „Ja navučem prve čarape koje nađem
u ladici. Najčešće se ni ne potrudim upariti ih kad ih izvučem iz perilice.“
„Svetogrđe“, izdahnuo sam dramatično.
Oboje smo šutjeli oko minute, a onda je Greer progovorila. Ovaj joj je put
glas bio tih i morao sam se dobro potruditi da čujem što govori. „Znaš, ako si
me htio sad pitati za roditelje... Reći ću ti.“
Osmjehnuo sam se i stisnuo joj ruku. „Pretpostavio sam da te, kad budeš
spremna za tu priču, neću morati ni pitati.'’’
Prošli smo gotovo cijeli gradski blok u tišini dok su naši prijatelji trčali,
poskakivali i glasno se glupirali pred nama prije nego što je ponovno
progovorila. „Poginuli su u prometnoj nesreći. Izišli su na posljednji spoj prije
nego što bi mama rodila još jedno dijete. Brat je ostao kod kuće s dadiljom, a
mama je bila u osmom mjesecu trudnoće sa mnom. Očito, mene su uspjeli
spasiti, ali njima nikako nisu uspjeli pomoći.“
„Greer“, šapnuo sam.
Odmahnula je glavom i slegnula ramenima. „Nikad ili nisam upoznala.
Voljela bih da jesam, no, na neki čudan način, ovako mi je lakše jer nikad ne
znam što doista propuštam, znaš?“
Kimnuo sam jer sam malo toga drugog mogao učiniti. Koliko god želio, ne
mogu ništa reći ni promijeniti to što se dogodilo.
„Djed i brat su me odgojili.“
„Je li ti djed još živ?“
Odmahnula je glavom. „Umro je prije deset godina.“
„Žao mi je.“
206
 Knjige.Club Books

„I meni. Ali bez obzira koliko mi to željeli, nitko ne živi vječno. Ja sam
samo sretna što je bio tako važan dio mog života dok je bio živ.“
„Hvala ti što si to podijelila sa mnom“, rekao sam. „Osjećam se
povlaštenim.“
Nasmijala se, a moje se srce udvostručilo od sreće. „Slušao si što sam
rekla i potrudio si se. I više si nego zaslužio da ti to ispričam.“
U tom sam trenutku bio uvjeren da mi nikad neće biti problem uložiti
trud u sve vezano s Greer i da bih to mogao raditi dovijeka. A kako bih samo
želio biti vrsta muškarca koji ne samo da je zaslužio njeno povjerenje i
vrijeme i osmijehe i smijeh i sve dobre, zadivljujuće stvari koje krase
Greer, nego i vrsta muškarca koji je također i dostojan nje.

207
 Knjige.Club Books

Trideset treće poglavlje

Greer

R uke su mi se tresle dok sam nanosila ruž za usne koji mi je Emory

posudila. Kosa mi je u profesionalnom rasulu, haljina mi je dva broja
premala, a prsti su mi ugurani u par neudobnih, ali veličanstvenih cipela.
A u želucu imam osjećaj kao da ću svakog trena ispovraćati sav njegov
sadržaj i upropastiti sve.
Kad me Trent prvi put pozvao na gradski bal u povodu Mardi Grasa,
pretpostavila sam da sam pratilja i da je dolazak obvezan. Još od fijaska s
dozvolama, Trent je dao sve od sebe da ne dira u gradski osinjak, a posebice
ne u gradonačelnicu.
I premda građevinski inspektor nakon izlaska u inspekciju nije pronašao
ništa sporno i vraćene su nam dozvole, gradsko je vijeće malo pozornije
pratilo cijeli naš projekt. Štoviše, čak su i počeli puštati glasine kako je
neworleanski hotel Vanderturn neoriginalni projekt koji razvijaju milijarderi
gladni novca bez ikakva stvarnog zanimanja za grad ili njegovu povijest.
Međutim, Trent se maksimalno trudio osporiti te njihove pretpostavke,
pa je čak drage volje prihvatio poziv na gradski bal.
Iskreno, dojmilo me se kako je sve obavio.
A nakon gotovo dva mjeseca mržnje prema meni, zatim upoznavanja
mene nakon što smo postali prijateljima, Trent i ja dosegli smo razinu
udobnosti u kojoj oboje uživamo. Utorkom navrati pa zajedno gledamo moju
omiljenu TV emisiju i najmanje tri puta na tjedan odlazimo zajedno
na večeru.
Neke su nam stvari polako prešle u rutinu i premda nije riječ o nekim
važnim stvarima, čini se da oboje uživamo u njima.
Međutim, shvatila sam da to bas i nije slučaj kad me prije tjedan dana
zamolio da mu budem pratilja na balu.
Čini mi se da je Trent samo bio strpljiv i čekao nešto.
Nešto o čemu saru, ako ćemo baš iskreno, i. ja prilično razmišljala, ali sam
se previše bojala da to uzmem u obzir.
208
 Knjige.Club Books

„Stvar je u tome što želim da to bude pravi spoj“, rekao mi je nakon što mm
prihvatila njegov poziv
„Trente...“
„Želim, priliku, Greer. Priliku da ti pokažem kako bi mogla biti ako si
dopustiš da se dogodi. Ako ćeš nakon toga i dalje misliti da to nije dobra
zamisao, neću više inzistirati. Obećavam.“
Očito je da sam pristala, imala pravo ili ne.
A sad se tako bojim da mislim da ću se onesvijestiti. Međutim, za to bi
mogla djelomice biti zaslužna uska haljina. Mislim da je ta haljina od crnog
baršuna s V izrezom sprijeda, otvorenih leđa i s ugrađenim korzetom sve ono
što sam oduvijek zamišljala od haljine za Mardi Gras.
No ima ovdje mnogo toga osim dobre službene odjeće, skupe večere i
dobrog provoda s najprivlačnijim muškarcem kojega sam ikad upoznala.
On je moj šef.
Hotel mi je posao i život.
I pomalo čudesno, uspjeli smo pronaći zapanjujući ritam koji odgovara i
njemu i meni. Surađujemo, pronalazimo kompromise te, možda daleko
najvažnije, poštujemo jedno drugog.
Štoviše, Trent se odnosi tako prema cijeloj ekipi i svi su sad sretni i zdravi.
Sarah je uspjela prestati gutati Xanaxe, a Georgeu se izravnala
kralježnica.
U redu, šalim se, no, sve u svemu, bilo je to izvrsnih mjesec dana i sad sam
užasnuta da bi ako Trent i ja odnos dignemo na novu razinu i podbacimo,
povratak na staro možda bio previše za oboje.
Zasićena svojim sitničavim analiziranjem, gasim svjetlo u kupaonici a da
se nisam ponovno pogledala u zrcalo i odlazim ravno u dnevni boravak.
Posljednji sam put pogledala zid koji dijelimo, spremna da krenemo na
bal tako što ću ga pričekati kod njegovih vrata, kad iz njegova stana čujem
glazbu, prvi put otkad tu živim.
Kunem se, čak i nakon svoga ovog vremena i kupnje televizora, Trent
Turner stvara buke koliko i crkveni miš.
No ovo... ovo je glasno.
Polako sam se približila i slušala kako se pjesma razvija i razvija i prelazi
u refren.
Iz njegova stana trešti In Your Eyes Petera Gabriela.
Bez previše razmišljanja noge mi se počnu micati kroz dnevni boravak, iz
stana i do mjesta gdje bi njegova vrata trebala biti.

209
 Knjige.Club Books

Međutim, vrata su mu otvorena i tamo, usred dnevnog boravka, je Trent,

odjeven u smoking i urešen nekim ukrasima, koji drži starinski veliki
radiokasetofon iznad glave i vrlo dobro oponaša Johna Cusacka.
Dragi Bože.
„Reci bih što jedan mi je od omiljenih filmova“, šapnula sam.
Nema veze što glazba trešti, ipak me nekako uspio čuti.
„Znao sam da jest.“
Morala sam napregnuti glasnice da izgovorim nešto što će čuti uz glazbu.
„To je ili doista slatko ili posve jezivo.“
Spustio je radiokasetofon ispod glave, smanjio glasnoću i nacerio se.
„Koje od to dvoje po tebi?“
Dramatično sam pregledala prostoriju, sagnuta se u struku i pognula se
da pregledam police njegova namještaja. Kad sam završila, ponovno sam ga
pogledala u oči i stavila ruke na bokove, „Pa, ne vidim nikakve oltare mojoj
ženstvenosti, spremnike sa zubima, vrećice s kosom ili male staklenke
ispunjene dvojbenim sadržajem i neću donositi preuranjene zaključke pa ću
reći slatko.“
„Sve slatko držim u spavaćoj sobi.“
Nasmijala sam se na njegovu sarkastičnu primjedbu jer je bila profinjena
i nimalo podrugljiva.
Na svome sam krasnom satu - koji je pripadao mojoj majci, a nosim ga
samo u posebnim prilikama - provjerila koliko je sati. „Joj, oprosti što toliko
kasnim. Nisi li rekao da bal počinje u pola osam?“
Trent se nasmijao, odložio radiokasetofon na kuhinjski otok te s pulta
uzeo ključeve, novčanik i mobitel.
Do trenutka kad je došao do mene i savršeno me nježno poljubio u obraz,
ja sam se već namrgodila.
„Trente?“ upitala sam ga dok me okrenuo prema vratima i blago pritisnuo
o križa.
Već smo u hodniku i već je počeo zaključavati kad mi je odgovorio. „Rekao
sam ti da je u pola osam, ali zapravo je u pola devet. Stići ćemo na vrijeme.“
Netko drugi bi se možda uvrijedio na takvu bahatost, no meni je pao
kamen sa srca. Glas mi je bio poput vriska dok sam mu čestitala na njegovu
uspjehu. „To! Hvalu ti! Godinama već Emory govorim da me mora prevariti
želi li da dođem na vrijeme! Bravo ti!“
Zbog njegova cerekanja osmijeh mu je posebno zračio i opet sam se
odmah sva raspametila.
Vjerojatno bih stajala u hodniku i piljila u njega cijelu noć da me dlanom
ruke nježno ne vodi.

210
 Knjige.Club Books

Umjesto da idemo stubama kao inače, odlazimo iza ugla i on pritišće

gumb za dozi van je dizala. Moja su mu stopala zahvalna.
„I, ima li nešto što bih trebala znati?“
„Kako to misliš?“ upitao me.
„Znaš, za bal. Trebam se ponašati na neki određeni način? Izbjegavati
neke teme?“
„Misliš da sam te pozvao na bal i htio da se praviš da si nešto što nisi?“
Odmahnuo je glavom. „Budi svoja. Vjerujem da ćeš i sama znati kad bi mogla
pretjerati, a kad je sve u redu.“
Podrugljivo sam se nasmijala. A premda iznimno cijenim što vjeruje u
mene, nisam baš uvjerena da ima pravo. „Uf...
Nisam baš poznata po izvrsnom donošenju odluka u društvenim
situacijama. Razumijem osjećaje, ali nisam sigurna da donosim najpametniju
poslovnu odluku.“
Dizalo je stiglo uz zvuk zvonca, otvorilo vrata i pozvalo nas da uđemo. Već
sam bila spremna udovoljiti dizalu kad me Trent povukao natrag, okrenuo
prema sebi i primio obje moje ruke.
Vrata dizala su se zatvorila i dizalo je otišlo, a ja sam u želucu osjetila kako
mi zuji košnica radišnih pčela.
„Uf, ne bi li trebali...“
„Greer“, rekao je Trent dok mi je nježno povukao ruku kako bih umjesto
dizala pogledala njega. Kad sam ga pogledala, lice mu je imalo ozbiljan izraz i
bilo je tako lijepo da me boljelo samo ga gledati.
Izgleda da sam slaba na snažne čeljusti, oblikovane jagodice i
veličanstvene zelene oči.
„Odlazak na bal jest poslovni potez. Imaš prava. Posao kojega si dio te koji
strastveno voliš i vrhunski obavljaš. No večeras se sve svodi na to da smo ti i
ja na spoju. To mi je mnogo važnije i na to ću se usredotočiti. Bal je samo
pozadina.“
„Je li to do mene ili si ti, ono, jučer bio na nekome brzinskom tečaju o tome
kako me očarati?“
Ponovno je pritisnuo gumb za pozivanje dizala, privremeno se odmaknuo
od mene samo da bi se vratio i obgrlio me rukom oko struka.
Tresla sam se od svojih osjećaja, a on je bio savršeno smiren.
„Ne, nikakav napredan tečaj. Jednostavno nisi navikla vidjeti me na
spoju.“
„E, sranje. Da sam znala da si tako drag na spojevima, išla bih s tobom na
spojeve od samoga početka.“

211
 Knjige.Club Books

Usnama je polako dodirnuo resicu mog uha i šapnuo: „Ne bi

funkcioniralo.“
„Zašto?“ upitala sam, a iščekivanje i uzbuđenje zbog ovoga novog osjećaja
lagano mi struji kožom.
„Zato jer sam mislio da si me tada mrzila.“
Nasmijala sam se. „Imaš pravo.“
Kimnuo je, a zatim je snažno udario sudačkim čekićem po stolu jer sam
nemilosrdna i neprimjerena i, unatoč svemu što si on možda misli, uvijek
uspijem sjebati savršeni trenutak.
„Vidiš, stvar je što nisam mislila da te mrzim, nego sam te stvarno mrzila.
I to ti mogu dokazati s vudu lutkicom tebe.“
„A zato sam ja u siječnju morao u sebe unijeti brdo peptorana, gastala i
inih sredstava?“ upitao me uz cerek i prekrasno podizanje obrva, pa sam se
zahihotala.
„U redu, možda nemam vudu lutkicu tebe, ali neću ti lagati da nisam bila
u iskušenju nabaviti jednu.“
Trent se samo nasmijao. „Samo da razjasnimo, znam da je bilo trenutaka
kad sam bio pravi seronja, ali...“
„Mnogo trenutaka“, ispravila sam ga.
„Da“, složio se sa mnom. „U redu, ali nisi ni ti baš bila nevina.“
Nabacila sam uvrijeđeni izraz lica, a Trent se samo nasmijao i još me jače
obgrlio rukom dok me gurao prema ulazu dizala. „Sve je u redu“, dodao je i
pritisnuo gumb za prizemlje. „Jer taj tvoj bezobrazluk i sarkazam dvije su
mi omiljene stvari kod tebe.“
Njegove dvije omiljene stvari kod mene?
Ono, kao, lik ima više omiljenih stvari kod mene.
Jebem ti sve. Trent na spoju sve me više očarava.
Samo se nadam da se neću dovesti u stanje spontanog samoizgaranja prije
nego što si priuštim još nešto više od ovoga neodoljivog frajera.

Baršunaste draperije i slapovi cvijeća prekrivaju zidove dvorane Gallier

u kojoj se ove godine održava gradonačelnicin bal u čast Mardi Grasa, a
prostorija je prepuna svijećama osvijetljenih stolova koje nalikuju na
zvijezde.
Oči mi lutaju lijevo, desno, gore i dolje, posve nesposobne usredotočiti se
na jednu stvar jer se toliko toga događa oko njih.
Izvođači sinkronizirano plešu ispod svilenog baldahina u kutu prostorije
i pitam se je li njihova točka završila ili se tek zagrijavaju za nastup.

212
 Knjige.Club Books

Trentova je ruka topla u mojoj i, kao bonus, ni jednom nije spomenuo

koliko se meni ruka oznojila.
Ne znam je li razlog tome nervoza ili činjenica da jednostavno nisam
naučena držati se za ruke s nekim duže vrijeme, no znojnice mi rade sto na
sat.
„Je li i tebi vruće?“ očajnički sam ga upitala.
Trent se nasmijao na moje paničarenje pa sam počela još više paničariti.
„Ne? Samo je meni vruće? Zar se ti uopće ne znojiš?“ upitala sam ga i
slobodnom rukom obrisala obrve,
Trent me je trenutak pozorno promatrao, a zatim me privukao bliže sebi
i umirujuće šapnuo: „Opusti se. Zabavi se.
Obećavam ti da ne trebaš biti tako napeta. Zapravo, zašto da te ne
odvedeni do našeg stola, a zatim nam odem po piće?“
Odmahujem glavom prije nego što je i dovršio misao. Ostavi li me samu
kako sjedim za našim stolom, umrijet ću brzom, ali bolnom smrću. Osjećam
to.
Ne, ne trebam nikamo ići.
„A zašto ti ne bi otišao malo tračati, a ja ću nam donijeti pića“, predložila
sam. „Tako ću moći nešto raditi i imat ću malo vremena da se smirim prije
nego što ću morati razgovarati s nekim,“
Brzo se složio sa mnom - a pod brzo mislim da jednostavno nije imao
izbora jer sam priprijetila da ću poput razmaženog derišta napraviti scenu
usred prostorije - i ostavio me kako bi pozdravio nekoliko drugih vlasnika
hotela koje poznaje.
Kad sam stala u red za šank, pobrinula sam se da ovaj put dobro vidim
ime - i spol - konobara i namjestila širok osmijeh na lice.
Ova će noć zahtijevati redovito punjenje čaše, a kako bih si to i omogućila,
potrudit ću se da budem najdraža konobareva osoba, pa makar mi to bilo
posljednje na svijetu.
„Bok“, rekla sam pomalo koketno i iskoristila činjenica da me poslužuje
muškarac. Uzvratio mi je osmijehom i brzinski odmjerio moje otkrivajuće
grudi i znala sam da je moj za večeras.
„Molim te čašu, i to veliku, chardonnayja“, naglasila sam. „I... uf...“
E pa, jebem ti. Zašto nisam pitala Trenta što želi popiti? A jesam najgora
pratilja na spoju ikad.
Što je moja stanka bila dulja i alkohola žedna svjetina iza mene glasnija,
to su moje moći koketiranja i velike grudi počeli jenjavati.

213
 Knjige.Club Books

Iskreno, ako uskoro ne zucnem nešto, sigurna sam da će mi morati

pozvati hitnu pomoć zbog naznaka kljenuti srca, pa sam rekla prvo što mi je
palo na pamet i nastavila sa životom.
„Koktel Old Fashioned“
To je pomodno piće i, ako ništa drugo, čini mi se prikladnim za ovu
dvoranu.
Ako Trent ne voli taj koktel, bit će si sam kriv jer mi nije rekao što da mu
donesem.
Kad sam pronašla Trenta sa skupinom ljudi koje ne poznam, ali
pretpostavljam da su važni, previše sam usredotočena na moju traumu sa
šanka kako bih brinula oko ičega drugog.
Zahvalno je uzeo piće dok sam mu ga pružila, a zatim mi se, nakon što je
popio gutljaj, nasmijao.
„Kako si znala da volim taj koktel?“ pitao me.
Glasno sam se nasmijala. „Nisam. Naručila sam prvo što mi je palo na
pamet kad su već svi iza mene počeli vaditi vile i vikati. Ova zemlja ima velik
problem s mentalitetom rulje. Bilo je to poput..“
Trent me prekinuo pritiskom na bok, okrenuo prema skupini i
predstavio. „Ovo je moja pratilja, Greer Hudson.“ Svi su kimnuli za pozdrav,
ali svima su oči bile razrogačene. Vjerojatno zbog ove moje pričice koju su
načuli.
„Greer, ovo je gradonačelnica, njezin suprug i nekoliko članova
kraljevskog dvora.“
„Kraljevski dvor?“
„Imenovanje kraljevske vlasti običaj je bala u počast Mardi Grasa“,
pojasnio mi je.
„Naša gradonačelnica je kraljica, njezin suprug je kralj, a Jules, Bonee i Ty
su mjesni poslovni ljudi i članovi kraljevskoga dvora.“
„Jesi li ti nova u New Orleansu, draga?“ ljubazno me upitala
gradonačelnica.
Čak sam pomislila slagati jer bi laž bolje zvučala od istine, posebice zbog
mog pomanjkanja znanja o Mardi Grasu, ali iz te se laži ne bih uspjela izvući.
Ovo je jedini grad u kojem sam živjela i jedino mjesto koje sam ikad znala.
Malo sam se nasmijala uz samoosuđujući ton. „Ne, gospođo. Živim u New
Orleansu cijeli svoj život. Moj brat Heath vlasnik je restorana Coastal Crêpes,“
Oči su joj se zasjale.
„U ulici St. Philip?“
„Da, gospođo. Prije brata restoran je vodio djed.“

214
 Knjige.Club Books

„Obožavam to mjesto! Najbolje palačinke koje sam ikad kušala, slatke i

ukusne.“
„Hvala vam“, odgovorila sam i osjetila kako su mi se malo zarumenjeli
obrazi.
Trentu su oči bile razrogačene dok se okrenuo prema meni.
„Tvoja obitelj vlasnik je restorana Coastal Crêpes?“
Kimnula sam.
Ne znam što misli jer mi više nije ništa rekao, ali nemam se sad vremena
brinuti o tome jer mi se gradonačelnica ponovno obraća.
„Moramo se pobrinuti da ti i brat dobije pozivnicu na bal sljedeće godine.
To mi je jedan od omiljenih mjesnih lokala i on to fantastično vodi.“
„Hvala vam. Zbog takve bi vijesti mogao i otkazati naručeno ubojstvo.“
„Kako molim?“ upitala me, a lik koji je izgledao poput tjelohranitelja malo
se približio. Trent me jače stisnuo za ruku.
A, sranje.
„Ne, ne gospođo“, panično sam promrmljala. „Ne na vas. Nikad ne bi
naručio vaše ubojstvo. Mislila sam na mene. Mlada sestra i tako to. Mnogo
problema ima sa mnom.“ Pokazala sam glavno polazište mojih problema.
„Imam velika usta.“
Trent se ubacio u razgovor prije nego što nas totalno povučem na dno, ali
iskreno, već smo duboko potonuli,
„Ona vam je šaljivica. Njezin je brat doista ponosan na sve što je postigla.
Kao i svi mi. Znate, i ona ima svoju tvrtku. Njezina dizajnerska tvrtka, Hudson
Design, zadužena je za uređenje našega hotela Vanderturn ovdje.“
„To je fantastično“, rekla je gradonačelnica, ali se polako počela odmicati.
„Pa, biste li me ispričali jer ima još mnogo gostiju s kojima se moram
pozdraviti.“
„Naravno“, složila sam se dok je ona počela petama davati vjetra.
Nije me zamolila da napustim bal, ali sigurna sam da će mi se pozivnica
za bal sljedeće godine izgubiti negdje u pošti.
„Isuse Kriste“, rekla sam kad je djela skupina nestala. „Nisam li ti rekla da
ću sjebati ovo?“
Trent se nasmijao i privukao me u zagrljaj. Moram priznati da je miris
njegove kolonjske vode nešto najbolje što sam ikad pomirisala u životu.
Nikad nisam njušila ljudsko biće koje je bolje mirisalo.
„U redu je. Bila si joj smiješna“
„Ona misli da sam prijetnja državnoj sigurnosti.“

215
 Knjige.Club Books

„Možda“, zezao me pa sam se izvukla iz njegova zagrljaja i pogledala ga.

„Ali ti si najljepša teroristkinja koju sam ikad vidio.“
„To uopće nije smiješno, Juniore.“
„Jest. Sad možda tako ne misliš, ali poslije hoćeš, vjeruj mi.“
„Možemo li samo piti i prejedati se s ugljikohidratima, molim te?“
molećivo sam ga upitala. „Treba mi nešto u čemu sam dobra. A što se tiče
trpanja hrane u usta, tu mi nema ravne na svijetu.“
Nježno me poljubio, ali opet dovoljno da me razbudi.
Halo, na spoju si i tvoja vagina, unatoč paučini i svemu, i dalje je vrh svjesna
kako to funkcionira.
„Možemo jesti i piti koliko hoćeš. No, prvo bih doista želio plesati s
tobom.“
„Plesati?“ upicala sam ga. „Ti plešeš?“
„S tobom?“ pitao je. „Naravno. S tobom ću plesati cijelu večer.“

Uz malo koketiranja i malih poljubaca, Trent i ja smo ostatak Mardi Gras bala
proveli u našemu malom svijetu. On se smijao mojim šalama i igrao se mojom
kosom, a do kraja večeri, čak sam i ja povjerovala da sam najljepša žena u
dvorani.
Kao šef, Trent Turner je zastrašujuć muškarac. Kao susjed, gotovo je
jednako zastrašujuće tih i jednostavan za suživot, a kao prijatelj, smiješan je
pratitelj mojim zajebancijama i otvoren za dobar provod.
Ali na spoju... e, tu je nešto posve posebno. Šarmantan je, očaravajuć,
totalno te obori s nogu i savršeno te uhvati snažnim stiskom svojih ruku i
pobjedničkim osmijehom.
Poljubi te kad treba i daje ti prostora kad ti treba i ni jednom nije pokušao
išta promijeniti na meni.
Bio je to najbolji spoj na kojem sam ikad bila u životu.
Plesali smo, pili, pričali, smijali se do besvijesti i sad smo u Uberu i
vraćamo se prema našoj zgradi.
Trentova ruka je na mom bedru i njegovi dugi prsti nježno masiraju moju
kožu kroz haljinu.
Tu je tako jednostavna kretnja. Blagi dodir. Mala masaža. Ali, jebem ti,
totalno me izluđuje. Sve o čemu razmišljam je kako mi zavlači prste ispod
haljine i dira me između bedara.
Mačkica me boli i bridi i čini mi se da se ova seksualna napetost između
nas gomila cijelu vječnost.

216
 Knjige.Club Books

Čak i kad smo se mrzili, bila je prisutna, neko neosporno privlačenje,

neodoljiva privlačnost. A sad, večeras, pošto sam iz prve ruke doživjela što
znači izići s Trentom na spoj, osjećam da mi je um preopterećen svim
mogućnostima kako želim tla se ova noć završi.
Jebem ti, takvo privlačenje nisam osjetila još od silvestarske noći u New
Yorku.
A iskreno, čak i to iskustvo s muškarcem s maskom Waltera Whitea nije
ni do koljena onome što sad osjećam.
Trebam ga.
Želim ga,
I dovraga sve, ne želim da ovo završi običnim poljupcem za laku noć
ispred naših vrata.
Kad je taksi stao pred našom zgradom, Trent mi je pomogao da iziđem iz
automobila pa smo, ruku pod ruku, prošli kroz ulaz, pošli niz predvorje i ušli
u dizalo.
Dizalo je tiho dok ulazimo, a kad su se vrata počela zatvarati, osjetila sam
luđački poriv da se privinem uz. njega i poljubim ta njegova savršena usta
tako snažno da će mu usne poplavjeti.
Piljila sam u svoje pete i pokušala smiriti disanje koje je bilo zadihano.
No nakon što sam osjetila Trentov prst ispod svoje brade, podigla sam
pogled. Samo je nekoliko centimetara udaljen od mene, njegova su prsa
nježno naslonjena o moje poprsje i tako me prodorno gleda da mi je srce
počelo nekontrolirano i neravnomjerno lupati.
„Greer“, šapnuo je moje ime poput neke jebene molitve i osjetila sam
trnce niz kralježnicu.
I prije nego što sam mu uspjela odgovoriti, prije nego što sam mu uspjela
reći da želim provesti noć s njim, pritisnuo je svoja usta o moja te me snažno
i duboko poljubio,
Zastenjala sam i uvalio mi je jezik duboko u moja usta.
Jebeni ti. Dobrog je okusa. On je uvijek dobrog okusa.
Ljubili smo se dok nismo ostali bez zraka.
Ljubili smo se sve dok mu se nisam posve predala.
Ljubili smo se dok se dizalo vozilo gore-dolje po zgradi više puta nego što
sam mogla izbrojiti.
„Jebem ti, Greer, trebam te“, šapnuo mi je usne. „Dođi sa mnom u stan.“
„Da“, potvrdila sam i to je uzrokovalo jedan totalno seksi uzdah iz
njegovih pluća koji sam osjetila sve do nožnih prstiju.
Nakon toga više nije gubio vrijeme nego me primio za guzu, podignuo i
omotao mi noge oko struka i iznio me iz dizala.
217
 Knjige.Club Books

Više uopće nisam znala što se događa jer sam totalno usredotočena na
ljubljenje.
Želim ga zauvijek ljubiti.
Pritisnula sam svoje bokove o njegove i nekako je uspio otključali vrata
svog stana.
Zastenjaia sam mu u usne i prije nego što sam se snašla, bili smo u stanu.
A zatim smo se prepustili jedno drugome. Prepustili se našim rukama i
usnama, zubima i jezicima. Dodirujemo se i ljubimo i stenjemo i kao da oboje
sve stvari želimo raditi istodobno.
Bacio me na krevet tako lako da sam u želucu osjetila grč.
Iskoračio je prema naprijed i svrsishodno zavukao jednu ruku sa stražnje
strane moje haljine.
Ostala sam bez daha i iz očaja počela dahtati. U glavi mi je sve maglovito,
ali euforično, a još nije ni dopola spustio patentni zatvarač haljine.
„Trcnte“, dahnula sam i zgrabila ga za kosu dok me ljubio po grudima i
zubima spuštao baršunastu tkaninu i čvrsto svojim usnama uhvatio moju
bradavicu.
Izvinula sam leđa i pokušala nogama pronaći neko metaforičko uporište
za oluju u mojoj glavi.
Rekla bih da ne znam kako smo završili ovdje, dašćući i stenjući i polugoli
na krevetu, ali znam.
Znam to jebeno dobro.
Između dvoje ljudi ne može postojati tako izražena privlačnost, tako
snažna seksualna napetost bez jebene eksplozije.
I baš se to sad događa među nama jebena eksplozija.
I mogu ja biti čvrsta, neovisna žena posvećena ciljevima koja ne treba
muškarca, ali treba mi ovaj muškarac.
I treba mi jako.
Stopala su mi odustala od traženja poda i popustila pred nogama koje su
se omotale oko njegovih kukova i privukle ga bliže.
Uživam u njegovoj težini na meni, a njegove me usne tako temeljito
istražuju da imam osjećaj da su posvuda po meni i u isto vrijeme.
„Treme“, zastenjala sam, zagrlila ga oko ramena i još ga više približila.
Međutim, odupro se mom privlačenju i prvo je skinuo naramenice moje
haljine s mojih ramena i skinuo mi haljinu.
Kad se vratio gore, golih prsa o moje gole grudi, gotovo sam se
onesvijestila od topline njegovih prsiju.

218
 Knjige.Club Books

„Trente“, dozvala sam ga, ali posve me ignorirao ljubeći mi i sišući vrat
taman toliko da ne ostanu tragovi.
Ponovno sam mu dahnula ime, želeći njegove usne, želeći njegove oči,
želeći ga u sebi tako snažno da me boljelo. No Trent me i dalje ignorirao i
može se reći da je u tom trenutku moja vagina izgubila strpljenje.
Primila sam ga za kosu i snažno povukla, na što je zastenjao, no kad sam
završila, gledao me sa žudnjom u očima.
„Prestani se zajebavati i uguraj kurac u mene.“
Promuklo se nasmijao dok je odmahivao glavom pa sam ga ponovno
udarila kako bi pridobila njegovu pozornost i to začinila pljesnuvši ga po
dupetu.
„Ozbiljna sam.“
„I ja sam ozbiljan oko svog tempa“, odgovorio mi je.
„Poševi me odmah“, naredila sam mu. „Izvadi svoj čekić i počni zakucavati
čavle.“
Greer...
„Učini to. Stavi svoj P u moju V i,..“
„Lezi“, prekinuo me naredbom. I odjednom su Spoj Trent i Šef Trent
nekako oblikovali neku vrstu superdominantnog Seks Trenta i bila sam
bespomoćna. Tu sam da izvršavam njegove naredbe, voljna i podčinjena.
„Prvo ću ti lizati mačkicu i guštat ću u tome. Nemoj me ni pokušati odgovoriti
od toga.“
„Da, gospodine“, rekla sam i on se nacerio.
„Je li to ono što je potrebno da naposljetku slijediš naredbe?“
„Naređivanje da prihvatim tvoje pružanje seksualnog užitka?“ odgovorila
sam mu smijući se. „Da, to je to.“
„Nastojat ću to zapamtiti kad smo u uredu.“
„Nemamo ured“, podrugljivo sam mu odgovorila. „Trebali bismo nabaviti
jedan.“
„Manje razgovora, više tijela, gospodine.“
Namignuo mi je, spustio mi gaćice niz noge i primio se posla.
Jebem ti život, Trent je posvećen radnik.
Kružio je jezikom, sisao i ljubio, dirao i golicao - sve je to radio kako bi me
posve raspametio pa sam počela vrištati. Svršila sam dok me lizao, i svršila
sam dok me jebao, a kad smo završili, u jedno sam bila sigurna - nikad u ovom
stanu nije bilo bučnije nego sad.

219
 Knjige.Club Books

Trideset četvrto poglavlje

Trent

P robudio sam se točno u šest, ali ne zbog posla ili nekih drugih
odgovornosti.
Probudio sam se zbog Greer.
Tu je, u mom stanu, u mome krevetu, veličanstveno gola i mirno spava
kraj mene.
Oči su joj zatvorene, duge trepavice raširene na obrazima, a na usnama
naznake lijepog osmijeha. A blago, ujednačeno disanje polagano podiže i
spušta njezine dojke.
Jebote, kako je prekrasan prizor.
Najbolji koji sam ikad vidio. I zato se grozim pomisli na pucanje ovoga
nebeskog mjehurića i odlazak u dan ispunjen radnim zvukovima.
Tiho sam se izvukao iz kreveta, navukao bokserice i otišao u kuhinju
pripremiti kavu.
Ovo je, inače, dio dana kad čitam SMS-ove na mobitelu i pregledavam koji
me zadaci očekuju tijekom dana. Usto, najčešće se opterećujem onime što je
obavljeno u hotelu i što sve još valja završiti te koliko nam je vremena ostalo
za to.
No, sad, dok se kava kuha, posve sam izgubljen u mislima o usnulom
anđelu u mom krevetu. Razmišljam o njezinu glasnom, ovisničkom smijehu.
Njezinu inteligentnom sarkazmu. Kako njezine plave oči izgledaju kad su
preplavljene užitkom. Čak i razmišljam o tome kako je s gradonačelnicom
pričala o jebenom profesionalnom ubojici.
Dovraga, ova je žena baš nešto posebno.
Nakon što sam natočio kavu u šalicu, odlučio sam nešto - danas neću
probušiti ovaj mjehurić.
Možda i jest radni dan i Greer i ja bismo se trebali pojaviti na poslu.
No ja sam jebeni šef i odlučio sam da ćemo se ponašati kao da je jebena
subota.

220
 Knjige.Club Books

Ostat ćemo u mom stanu. U mom krevetu. Cijeli jebeni dan. Provodit ću
sate i sate i sate uživajući u tome kako se osjećam uz nju, kakva je okusa i
kako stenje.
Da. Baš ćemo to raditi danas.
Bez. imalo oklijevanja uzimam mobitel s kuhinjskog otoka i šaljem
poruku ekipi.

Ja: Greer Hudson i ja danas ćemo raditi izvan hotela. Nazovite u

slučaju potrebe.

Čim sam pritisnuo tipku za slanje, osjetio sam... olakšanje.

A zatim sam se sjetio da mi je Greer u krevetu. Prekrasna i gola.
Nije trebalo dugo da odložim kavu na pult i vratim se u spavaću sobu.
Vratio sam se na krevet, skinuo pokrivač s Greerina tijela i namjestio se
između njezinih sad raširenih nogu i samo je gledao.
Jebem ti, ovo je najsavršenija pica koju sam ikad vidio.
Više se nisam mogao kontrolirati pa sam polako liznuo jezikom preko
njezine savršene pice.
Malo se stresla, ali se nije probudila, pa sam odlučio nastaviti svojim
važnim poslom.
Polako i sustavno je istražujem jezikom. Tako je ukusno.
Međutim, njezin okus na jeziku previše je za izdržati.
Kurac mi se stvrdnuo i opet sam jezikom uronio u nju. Kušajući je. Ližući
i sišući. Kao da sam izgladnjeli čovjek, a ona je jedino jelo na jelovniku koje
će me zasititi.
Prokletstvo, kako je dobra okusa.
Zastenjala je, bedra su joj se počela tresti i onda se probudila.
„Jebem ti“, zacviljela je. „O, Bože.“
„Ignoriraj me“, šapnuo sam joj s osmijehom koji ne mogu skriti. „Samo
nastavi spavati.“
„Ja... O Bože... Ja... mislim da ne mogu ponovno zaspati.“
Izvinula je leđa i pomaknula mekane grudi prema naprijed, pa me
nesmetan pogled na njih ponovno raspametio od užitka.
A bogami se raspametila. Noge su joj se tresle, dahtala je, a iz grla joj je
izlazilo nerazumljivo stenjanje. Orgazam joj je protresao tijelo, a njezine su
plave oči opet učinile onu zapanjujuću stvar kad se istodobno zacakle, zasjaje
i prevrnu.
Jebem ti sve. Mogao bih ostatak života provesti zadovoljavajući omi ženu.

221
 Knjige.Club Books

Nakon što joj se disanje usporilo, a mišići opustili, legao sam uz nju i
nježno je poljubio u obraze, usne, nos i vrat. Zapravo, na sva mjesta do kojih
sam mogao doprijeti usnama.
„Dobro jutro, Greer.“
„Da“, podrugljivo je odgovorila. „Bogami je dobro.“
Nacerio sam joj se. „Danas nećemo ići na posao?“
„Ha?“
„Radimo izvan hotela. Već sam javio ekipi.“
„O“, odgovorila mi je i usnama savršeno oblikovala slovo O. „Gdje
trebamo ići?“
„Nigdje.“
„Ha?“ upitala je i namrštila svoj lijepi nos.
„Danas ćemo ovdje raditi. Baš tu“, odgovorio sam joj uz titranje obrvama.
„U mom krevetu.“
„Oprosti... što?“
„Mnogo toga moramo obaviti ovdje“, šapnuo sam joj u uho, spustio ruku
i gurnuo joj prst u picu.
„Doista?“ upitala je i zastenjala.
„Doista.“
Izvadio sam prst iz nje pa je uzrujano zacviljela. No ta se uzrujanost
pretvorila u uzbuđenje kad sam vrh kurca protrljao o njezin klitoris.
„Jebem ti“, zastenjala je i obavila svoja bedra oko mojih kukova. „Nadam
se da je tvoje ulaženje u mene jedna od stvari na današnjem popisu
zadataka.“
„Ne brini, draga“, odgovorio sam joj uz smiješak i još malo gurnuo kurac
u nju. „To je na vrhu popisa današnjih zadataka.“
Osjećaj njezine pice dok mi je posve obuhvatila kurac gotovo nisam
mogao izdržati.
Hvala Isusu Kristu i svim njegovim učenicima na Greerinoj savršenoj pici i
činjenici da uzima kontracepcijske pilule.
„Uf, hvala kurcu na tome!“ veselo je uzviknula, što sam ja iskoristio da se
do kraja zabijem u nju.
A Greerino zanosno stenjanje pratilo me cijelim putem. Da, bit će ovo
jedan jebeno fantastičan dan.

222
 Knjige.Club Books

Trideset peto poglavlje

Greer

U glavi mi odzvanja. I ne, nije riječ o stvarnom mamurluku zbog previše

alkohola, nego činjenici da imam trideset i kusur godina, a ostala sam
budna nakon ponoći.
Kunem se, djelo posve isključi određene funkcije kad uđete u tridesete, a
kako sam ja već dobre tri godine zagazila u četvrto desetljeće, moja je patnja
dodatno izražena.
Prekrila sam oči da blokiram sunčevu svjetlost i posegnula sam sa strane
kreveta kako bih isključila alarm.
Osim što, iz nekog meni nepoznatog razloga, ne mogu napipati noćni
ormarić, nego čvrsto, ali mekano meso toploga i golog tijela.
Što radim na krivoj strani kreveta?
I zašto mi se prazan dio kreveta čini poput ljudskog bića? Otvorila sam oko
i škiljila između prstiju te ugledala tamnoplavi zid i sive zastore. To je
muževan dizajn i dekoracija, nimalo ne nalik na običnu bijelu kutiju u kojoj ja
živim.
Pomalo ironično s obzirom na to da sam dizajnerica interijera, no u
posljednje sam vrijeme bila prezaposlena.
I konačno, nakon minute buđenja, mozak mi se posve uključio i odmah
sam se sjetila gdje sam.
Štoviše, sad kad sam se prisjetila gdje sam, ne mogu vjerovati da u
jednom trenu nisam znala gdje sam.
Trent Turner - šef milijarder iz stana do mojega - i ja... sinoć smo se
seksali.
I cijeli dan jučer.
Pa i noć prije.
Ukratko, posljednja 24 sata istraživali smo naša tijela kad god smo bili
budni.
Divlji, glasan, katkad prljav seks koji još osjećam u međunožju.

223
 Knjige.Club Books

Međutim, najluđe od svega je što mi se sve to nije činilo ludim.

Činilo mi se ispravnim i lakim te jednostavno... zapanjujućim.
Njegova spavaća soba bila nam je dom, a slika mene koju je Ben nacrtao
na trgu Jackson oslonjena je o zid na vrhu njegova noćnog ormarića.
Kad sam je naposljetku zamijetila tijekom jedne od stanki od seksa jučer,
iskoristila sam priliku da zezam Trenta oko činjenice da ima oltar posvećen
meni.
Okrenula sam se prema Trentu i proučavala crte njegova lica. I dalje je
spavao i svi čvrsti rubovi na njegovo licu omekšali su i zaokružili se.
Izgleda nježno i mirno, a bez hipnotizirajućeg pogleda njegovih otvorenih
zelenih očiju, gotovo sam se uspjela uvjeriti da imam neke šanse protiv njega.
Ali te su šanse gotovo nepostojeće.
Polako i pažljivo sam ispružila ruku i zglobovima desne ruke prešla preko
sićušnih čekinja izraslih na njegovu obrazu preko noći.
Kosa mu je u rasulu, ali nikad mi nije izgledao savršenije nego u ovom
trenu.
Između jednog treptaja i drugog otvorio je oči i nasmijao se.
„Dobro jutro“, tiho je rekao. Očito njegovu mozgu ne treba vremena da
uđe u radni ritam.
„Dobro jutro“, odgovorila sam mu s osmijehom. „Pretpostavljam da ćemo
danas ipak morati otići na posao, ha?“
„Želiš šefe nagovoriti da ti ponovno progleda kroz prste i napiše
ispričnicu?“ upitao me uz zločesti osmijeh, a ja sam prasnula u smijeh.
„Da, želim, ali mnogo je toga što moram danas učiniti.“
„Želiš čuti nešto pozitivno u cijeloj priči?“
Kimnula sam glavom.
„Večeras imaš još jedan sastanak sa šefom.“
„Imam?“
„Aha“, nagnuo se prema meni i utisnuo mekan, malo prekratak poljubac
na moje usne. „Večeras. U osam. Ovdje.“ Posegnuo je prema naprijed i stavio
svoje velike ruke na moje sise. „I zabranjujem ti da prekrivaš ove svoje
frendice.“
„Dakle, opet strogo poslovni sastanak?“ Moje cerekanje pretvorilo se u
stenjanje kad se nagnuo naprijed i u usta uzeo jednu bradavicu i počeo kružiti
jezikom o nju.
„Odjeća nije opcija, Greer“, šefovski mi je odgovorio i prešao svojim
halapljivim ustima na drugu sisu. ljubeći je, sišući i kružeći jezikom dok
nisam totalno poludila.

224
 Knjige.Club Books

Samo sam dvije sekunde udaljena da ga zajašim i izjašem do besvijesti pa

da zakasnimo na posao, no lupanje po ulaznim vratima spriječilo me da to i
učinim.
Glasno je i zahtjevno te, pomalo, zbunjujuće.
Jer kunem vam se, već sam čula takvo lupanje. Tako je Trent lupao meni
na vrata.
„Kako je moguće da si na dva mjesta odjednom? Jesi li se klonirao preko
noći?“
„Ha?“ upitao me prezaposlen skakanjem iz kreveta i navlačenjem hlača
da shvati što sam ga pitala.
„Vrata. Baš si tako lupao po mojima.“
Odmahnuo je glavom uz osmijeh i dobacio mi jednu od svojih košulja iz
ormara. Uhvatila sam je, ali nisam je počela navlačiti na sebe.
„Ideš?“ upitao me, na što sam se nasmijala.
Joj, baš je smiješan.
„A, ne. Mislim da ću se skriti ovdje dok ne otkrijem tko je na vratima.“
„Kukavice“, zadirkivao me, a ja sam slegnula ramenima.
„Znaš da jesam. A sad izlazi i otvaraj vrata. Ako me nema kad se vratiš,
provjeri na krovu.“
Dojurio je do mene, brzo me poljubio i čvrsto zagrlio dok je lupanje na
vratima bilo sve snažnije.
Tko god je s druge strane vrata, očito ne voli jebeno čekati.
„Ne na krov. Ostani ovdje. Odmah se vraćam.“
„U redu, neću ići na krov“, složila sam se dok je otrčao prema vratima, „Ali
ne jamčim da me nećeš pronaći u ormaru!“
Bacila sam se na krevet i navukla njegovu košulju do nosa i udahnula.
Miriše na svježe pranje i njega i kutovi usana razvukli su mi se u blesavi
osmijeh.
Sviđa mi se.
Ono, sviđa mi se da bi mu se posve predala, otela ga i proganjala, a koliko
god me te primisli plaše, još me više uzbuđuju.
Mislim da sam u njemu pronašla sebi ravnoga, nekoga tko će me voljeti.
No čini mi se, možda, da mi mozak ipak dovoljno radi.
Naćulila sam uši dok je Trentov glas od ulaznih vrata dopro do spavaće
sobe. Glasan je i iznenađen i posve lišen one lijene jednostavnosti od prije
nekoliko sekundi.
Zapravo, zvuči mi poput Trema kojega sam upoznala prije nekoliko
mjeseci.

225
 Knjige.Club Books

Nagnula sam se prema naprijed, jače se privinula uz njegovu košulju zlu

ne trebalo i pokušala čuti razgovor.
„Tata, što ti radiš ovdje?“
Tata? Tata? Jebeni tata?!
Kao, šef svih šefova uz kojega moj milijarderski šef izgleda poput nekog
klinca šefa?
Sranje.
Poskočila sam kao da me netko opržio strujom i jednim velikim skokom
stigla od kreveta do ormara. Brzo sam se zatvorila unutra i počela hvatati
zrak. Nažalost, počela sam osjećati da ću opet početi hiperventilirati.
Kratki, normalni udisaji, glupačo, govori mi mozak.
Naravno, u svom novom skrovištu više ne mogu čuti o čemu njih dvojica
razgovaraju, ali zaboli me. Radije bih se skrivala u mraku, tihoj sigurnost
ormara nego bila – polugola - u njegovoj spavaćoj sobi i čekala da njegov otac
upadne i pronađe me.
Trent me pronašao nakon petnaest minuta, a u očima sam mu vidjela
zabrinutost i ispriku.
„Žao mi je“, rekao mi je. „Nisam imao pojma da dolazi, no rekao sam mu
da ćemo se naći u hotelu za dvadeset minuta. Ako ne dođem tamo...“
„Znam“, odgovorila sam mu uz gestikulaciju rukom želeći da se barem
malo bolje osjeća. Posljednje što želim biti jest još jedna briga na njegovom
poduljem popisu. „Ne brini se za mene. Spremit ću se i skočiti do ureda po
nove uzorke i nacrte koji su stigli, a zatim ćemo se naći tamo.“
Brzo me zahvalno poljubio i odmaknuo se malo prebrzo od mene. „Hvala
ti.“
„Nema na čemu“, odgovaram mu zezajući ga. „Moraš biti fleksibilna kad
ševiš šefa.“
Oči su mu zasjale i namignuo mi je. „Večeras. Pa ćemo saznati koliko si
zapravo fleksibilna.“
Tektonske ploče između mojih nogu pomaknute su sve dok ih nisam
snažno pritiskala jednu o drugu kako ne bih doživjela potres.
Trent se nacerio i uzeo odijelo iza mene, a zatim odjurio pod tuš.
A ja sam otišla u svoj stan.
Moram mnogo toga napraviti.
Jednog Trenta trebam podržavati, a drugog dojmiti.
Sad je mnogo toga više na kocki od samoga posla.
Sad su mi na kocki posao i moje srce.

226
 Knjige.Club Books

Kad smo napravili stanku za ručak, osjećala sam se kao da sam na vrhu
svijeta. Cijelo su mi se jutro oba Trenta smijala dok sam im govorila o
predloženih dizajnima i elementima jedinstvenim za hotel. Tony, Marcus,
Sarah, George i ja dobro smo podmazani strojevi zahvaljujući Juniorovim
novim i poboljšanim vještinama rukovođenja i jednostavno znam da je
prezentacija koju smo pripremili za Trenta Starijeg bila vrhunska.
Prezentacija je bila zapanjujuća i inovativna i uzbuđena sam što ću
sljedećih pola godine raditi na tome da svi elementi ožive prije otvorenja
hotela.
Pakirala sam svoju torbu za spise prije ručka u Coastal Crêpes u - tajna
lokacija koju mi je Trent javio u SMS-u prije 15 minuta - kad sam se sjetila da
sam zaboravila jedan od svojih crteža u predvorju gdje smo se zaustavili s
Trentom Starijim.
I tako je to u smjeru izlaza i ne želim ga zaboraviti pa sam odlučila
zaustaviti se i uzeti ga dok izlazim iz zgrade.
Stubištem sam se spustila šest katova, prošla kroz predvorje i niz labirint
hodnika koji me tako zbunio prvog dana i stigla nadomak salona kad sam
začula glas Trenta Starijeg.
Kad sam čula kako mu je moj Trent odgovorio, ukopala sam se na mjestu
kako ne bih prekinula njihov razgovor.
„Trente, dobar posao obavljaš ovdje“, rekao je Trenr Stariji i nisam si
mogla pomoći a da se ne nasmijem. Znam kako je turbulentan njihov odnos i
što dobro obavljanje posla znači mojemu Trentu. Čuti pohvalu od oca
vjerojatno mu znači mnogo. „Osoblje te cijeni. Vidim da su svi tu za tebe i da
svi vrijedno rade. Držiš se kratkih rokova, a gradilište izgleda dobro i čisto.
Sve u svemu, oduševljen sam svime što si učinio ovdje.“
Ugrizla sam se za usnu kako ne bih zacviljela za svog frajera. Trent Mlađi
doista jest vrijedno radio i zaslužuje to čuti od svog oca.
„Hvala ti, tata. Ali ovo je uistinu ekipni rad.“
„Znam da jest“, potvrdio je Trent Stariji. „Hoteli uvijek jesu.“
Trent je promrmljao svoje slaganje i ja sam od ekstatične postala
nestrpljiva. U redu, momci, dosta više tapšanja po leđima. Ubrzajte malo stvari.
I baš kad sam mislila izići iz zaklona da mogu dovršiti svoj razgovor,
Trent Stariji počeo je pričati.
„Što se tiče dizajna...“
Uf to sam ja. Naćulila sam uši i nagnula se kako bi ih čula.
„Posve je promašila dizajn.“
Što?

227
 Knjige.Club Books

„Rijetko kad to kažem, ali mislim da je moj početni instinkt o njoj bio
pogrešan.“
U prsima mi je počelo udarati, u ušima peckati i, dragi Bože, mislim da ću
povratiti.
„Što?“ upitao je Trent Mlađi i ja sam počela kimati poput luđaka u svom
skrovištu premda me nitko ne može vidjeti.
A sad, kad malo bolje promislim, hvala Bogu da me nitko ne može vidjeti.
„Neki njeni dizajni su u redu, ali uglavnom mi je sve preekscentrično.
Pomalo nesuvislo. Mislim da komplicira tamo gdje to ne treba činiti.“
Uslijedila je stanka dovoljno duga da sam prestala disati.
„Mislim da bi je trebao otpustiti“, Trent Stariji jednostavno je zapovjedio,
a ja sam se od jada raspukla napola. To je sve što mogu učiniti da se posve ne
raspadnem. Ali moj će Trent stati meni u obranu, znam to.
Naravno da to neće promijeniti mišljenje Trenta Starijeg o meni i
vjerojatno me neće spasiti otkaza, ali barem ću sačuvati dušu.
Gotovo sam počela noktima grepsti zidove dok sam čekala da mu moj
Trent odgovori, no kad je odgovorio, prestala sam disati samo kako bih sve
čula.
„Poštujem te, tata. Uvijek sam te poštivao i uvijek ću te poštivati. U
prošlosti si uglavnom uvijek imao pravo. Štoviše, ne sjećam se kad si zadnji
put pogriješio.“
Trent Stariji promrmljao je svoje slaganje.
„I zato doista ne vidim razlog zašto i sad ne bi imao pravo.“
Ne vidim razlog zašlo i sad ne bi imao pravo.
Složio se s njim?
Osjetila sam suze na nosu, a u želucu grozim mučninu. Napuklina koju mi
je Trent Stariji napravio nestala je i sad sam se posve raspala.
Nisam čekala da čujem što dalje govore.
Jednostavno ne mogu.
Pa sam počela trčati.
Daleko i brzo, izjurila sam odatle koliko su me hitro noge mogle nositi i
nisam se osvrtala.
Imala sam zadovoljavajući život prije - prije nego što su glupi Trent
Turner i njegove glupe zelene oči zalupali na moja vrata i uvukli mi se u srce.

228
 Knjige.Club Books

Trideset šesto poglavlje

Trent

N ikakva razloga osim najvažnijeg.“

Otac je podignuo obrvu spreman na raspravu, ali nisam mu popustio.
Nema šanse da ću mu dopustiti da dođe ovamo i da nakon samo jednog
dana kuji provede sa svima nama pretpostavi da zna što je najbolje za ekipu.
Otac ne zna dinamiku našeg rada, ne zna pojedinosti i ne zna Greer.
„Inteligentan si i uspješan i stvorio si svoje carstvo od temelja“, nastavio
sam. „Tvoja ostavština je pozamašna, pa želim da znaš da ću se s tobom složiti
oko svega za što sam uvjeren da imaš pravo.“
Klimnuo je. „Nastavi.“
„Greer je srce ovog mjesta. Imala je fantastične zamisli, krasi je iznimna
radna etika i razlog je zašto sve ovako besprijekorno funkcionira među
ekipom.“
Progutao sam slinu znajući da ću opet morati biti ponizan i biti iskren
prema njemu kako bih imao ikakve šanse da ga uvjerim u svoje riječi. „Isprva
su stvari bile prilično loše. Bio sam tvrdoglav i previše autoritativan i svemu
pristupao posve krivo. Bez njezina smirena savjeta i posredovanja kod ekipe,
ne bi ni izbliza bili tako blizu dovršetka hotela.“
Provukao sam ruku kroz kosu, ustao se iz stolca i pogledao oca u oči.
„Otpustimo li je, bit će to kao da sve što smo dosad napravili na hotelu bacimo
niz vjetar.“
Otac je nakratko razmotrio moje riječi, a sve vrijeme zadržao je stoički
izraz na licu i ravnomjeran stav tijela. Ruke su mu bile u džepovima i dok je
razmišljao, napućio je usne. Naposljetku je donio odluku.
„U redu. Ako ti njezina prisutnost toliko znači, neću ići preko tebe. No ti
si glavni. Ako ostane ovako, sva odgovornost za bilo koju i sve njezine
pogreške isključivo je na tebi.“
Kimnuo sam glavom. Greer ne radi nikakve pogreške i znam da neće ni
ubuduće. No to nije važno. Ono što jest važno je da mi otac, prvi put u životu,
vjeruje dovoljno da podržava moju odluku.

229
 Knjige.Club Books

„Razumijem.“
Kimnuo je, a zatim je ispružio ruku da se rukujemo. „U redu, onda. Vidio
sam sve što sam trebao vidjeti. Oduševljen sam s promjenom koju vidim na
tebi, Treme. Konačno si naučio da je tvoja ekipa tu s razlogom. Osloni se na
njih i nemoj izgubiti ovu poniznost. Vidimo se na otvorenju potkraj rujna.“
I baš jednako brzo kako je i došao, tako je i otišao.
Bacio sam pogled na sat nakon što je izišao i opsovao u sebi.
Greer me čeka na ručku u Coastal Crêpesu, a ja kasnim.
Brzo sam pokupio svoje stvari i istrčao uhvatiti taksi. Nasreću, ovo je
doba godine kad je grad ispunjen turistima pa brzo nalazim taksi.
Stigao sam do restorana u rekordnom roku, no kad sam ušao unutra i
pogledom potražio Greer, shvatio sam da sam možda zakasnio.
Još šarm se jednom osvrnuo po restoranu, ali nigdje je nisam vidio.
Umjesto da još tratim vrijeme, otišao sam do pulta upitati osoblje.
Naposljetku, ovo je restoran njezina brata. Netko sigurno zna je li bila
ovdje i otišla.
Pričekao sam u redu da ne razljutim ostale goste, a kad sam stigao do
pulta, klinac za kojega znam da joj je nećak pozdravio me i upitao: „Mogu li
vam pomoći?“
„A, zapravo da.“
Podignuo je obrvu kao da je želio reći. 'Ajde više naruči.
Nasmijao sam se dok sam pomislio kako vjerojatno mutavo izgledam, pa
je klinac postao još nepovjerljiviji.
Počeo sam brzo govoriti kako ne bi pozvali policiju. „Tražim Greer.
Tvoju... tetu. Mi...“ Napravio sam stanku jer sam nesiguran što bi Greer htjela
da njena obitelj zna o nama, pa sam se odlučio za najsigurnije rješenje: „...
radimo zajedno.“
„U redu“, odgovorio je. „Došla je prije i rekla da se ne osjeća baš najbolje.
Rekla mi je da kažem Trentu da je to rekla. Ti si Trent?“
Kimnuo sam, „Da, jesam.“
„Guba. Također mi je rekla da ti dam Kevorkianov specijalitet.3 Znaš li što
je time mislila?“
Činjenica da ovaj klinac nema pojma tko je Kevorkian malo me
prestrašila, ali ne kao činjenica da je u istom kontekstu upotrijebila i moje
ime.

3
Jack Kevorkian, američki liječnik poznat i pod nazivom „Doktor Smrt“; zalagao se za
eutanaziju i pomagao je ljudima da dostojanstveno umru.

230
 Knjige.Club Books

Kucao sam na vrata dobru minutu prije nego što je Greer naposljetku
otvorila.
Na sebi ima pidžamu i ogrtač, ali lice joj je u totalnom rasulu.
Znam da to ne bih smio reći. Znam da bih trebao reći da izgleda prelijepo
bez obzira na što, ali jednostavno ne mogu.
S obje strane njezina nosa vidim mješavinu šmrkalja i maskare, a kosa joj
izgleda kao da je iščupana iz korijena. Oči su joj krvave, a koža joj izgleda tako
natečeno da sam na prvu pomislio da je imala neku alergijsku reakciju.
Očito je bila iskrena kad je rekla nećaku da se ne osjeća najbolje.
„Isuse, jesi li dobro?“ upitao sam je, nježno je rukom gurnuo u stan nakon
čega sam i ja ušao.
„Da, naravno“, sarkastično mi je odgovorila. „Izgledam kao da nešto nije
u redu?“
Nasmijao sam se na njezinu pošalicu, no ona je i dalje piljila u mene.
„Žao mi je što se ne osjećaš najbolje.“
„Da“, podrugljivome izjavila, i dodala: „I meni također.“
„Zašto ne uzmeš ostatak dana slobodno.
„Volio bi to, zar ne?“ promrmljala je sebi u bradu i odvukla se u kuhinju
istodobno uzevši pakiranje napolitanki.
„Ne, ne bih“, rekao sam uz osmijeh. „No, očito se ne osjećaš najbolje...“
„Očito.“
„Zato uzmi vremena da dođeš k sebi pa se vrati na posao.“
„Još imam posao?“ upitala me, na što sam zbunjeno nagnuo glavu o
stranu.
„Naravno da imaš posao.“ Gotovo sam se nasmijao na apsurdnost njezina
pitanja. „Biti bolestan nije razlog za otkaz, Greer. I baš bi zato trebala uzeti
ostatak dana slobodno i vratiti se na posao kad se budeš osjećala bolje.“
„Možda dotle i tvoj otac otiđe.“
Namrgodio sam se na njezinu promjene teme, no ne bih se začudio da
nema visoku temperaturu i pati od deluzije.
Odlučio sam joj odgovoriti. „Zapravo, već je otišao. I to maloprije.“
„Otišao je?“ upitala je i tako se brzo okrenula da joj je komad napolitanke
izletio iz usta.
„Da“
Nakon toga se nekako odvukla do hladnjaka i izvukla mlijeko. Odmaknuo
sam se od nje.

231
 Knjige.Club Books

„Mlijeko? Je li ti to doista najpametniji izbor ako se osjećaš loše?“

Tako me prostrijelila pogledom da sam podignuo ruke u zrak i nasmijao
se. „U redu. Napolitanke i mlijeko.“
Greer se manijakalno počela kretati po kuhinji i izbjegavati moj pogled
pa sam odlučio pokušati je oraspoložiti. „Kevorkianov specijalitet, ha?“
Progunđala je.
„Oprosti što sam kasnio“, rekao sam joj uz osmijeh. „Nadoknadit ću ti to,
obećavam.“
I dalje je piljila u kuhinjski ormarić s rukom na ručki, a zatim ga je
zatvorila i okrenula se prema meni. Mislim da je nikad u životu nisam vidio
ozbiljniju.
„U redu je. Samo se... ne osjećam najbolje. Vjerojatno će mi trebati
nekoliko dana da dođem k sebi, a zatim bi mogla raditi u svom uredu kako ne
bih zarazila ostatak ekipe.“
Malo sam se namrštio na tu njezinu izjavu.
„Možda je samo neka crijevna viroza. Možda ćeš se već sutra osjećati
bolje.“
Odmahnula je glavom. „Nemam baš osjećaj da će tako brzo proći.“
„Dobro, u redu... Navratit ću nakon posla s juhom i možemo...“
„Ne.“
Glava mi se trgnula unatrag. Zakoračio sam prema njoj, a ona je podignula
ruku. U prsima sam osjetio nešto što mi se ne sviđa, a ne mogu to objasniti.
„Greer...“
„Treme, ti si sa svima na poslu u kontaktu. Zarazim li tebe, zarazit ću i
njih. Ne. I ti se drži podalje. Vidimo se sljedeći tjedan.“
„Mogu li samo reći da ini se uopće ne sviđa to što tražiš od mene?“
„Naravno,“ priznala je, „ali to ništa ne mijenja.“
Zakoračio sam prema njoj i ona je krenula unatrag panično me gledajući
sve dok guzicom nije udarila u pult iza sebe.
Nastavio sam ići prema njoj dok više nije imala kamo i nastavio je gledati
u njezino lice prekriveno šmrkljima i krvave oči. Morao sam joj reći što
mislim, bez uvijanja.
„U totalnom si rasulu“, rekao sam na što je ona namrgodila. „No i dalje ne
bih nikog radije gledao od tebe.“
Utisnuo sam poljubac joj na usne, a zatim je još jednom poljubio u čelo
prije nego što sam udovoljio njezinu zahtjevu.
Tiho sam zatvorio vrata za sobom i rekao si da je samo bolesna. Ovo je
već dosad bio čudan i dug dan pa je sigurno iscrpljena.

232
 Knjige.Club Books

Greer većinu svog života ovisi sama o sebi i tako najbolje funkcionira. Ako
joj dam prostora da se sredi, to će i učiniti.
Da, to je to. Mora biti to. Sve će biti bolje kad se bude osjećala bolje.

233
 Knjige.Club Books

Trideset sedmo poglavlje

Greer

I zgleda da me i dalje čeka posao za tvrtku Turner Properties, a premda se

činilo da je Trent Stariji uvjeren da nisam prava žena za neworleanski
projekt, nitko me još nije otpustio.
Bilo mi je potrebno mnogo unutarnjih monologa i odgovaranja da ne
učinim nešto budalasto poput, primjerice, davanja otkaza zbog svoga ponosa.
Isprva sam željela jebeno dati otkaz, no ovaj mi hotel neko znači. U njega
sam unijela svoje srce i dušu i, jebem d sve, želim vidjeti kako će postati
prekrasan, očaravajuć hotel kakav znam da će biti.
A neću ni spominjati da mi je potreba za financijskom stabilnošću kakvu
nudi posao ovog opsega mnogo važnija od potrebe da branim svoj ponos,
I zato sam, nakon dva tjedna glumatanja da bolujem od gripe i
izbjegavanja hotela - i Trenta - i rada iz svog ureda i stana, odlučila da je
vrijeme prekinuti ovaj igrokaz.
Mislim, bio je to dobar predah i sve, nisam trebala brinuti kako izgledam
i predstavljam se drugima, a svi koje poznam poželjeli su mi da se brzo
oporavim, no glumiti da ste bolesni možete samo određeno vrijeme prije
nego što vam prijatelji počnu prijetiti da „će vas odvesti liječniku“ i
„savjetovati kako da ojačate imunitet“.
Usto, provela sam daleko previše vremena uhvaćena u zamku
beskonačne petlje mučeničkog razmišljanja o Trentu Turneru.
Dobro, loše i, osobito, složeno.
Mislila sam da kad bih provela dovoljno vremena razmišljajući o
besmislenim načinima kako sam htjela reagirati na njegov razgovor s ocem -
i njegovu mišljenjem o mom radu - možda ću uspjeti sve to ostaviti za sobom.
I upalilo je. Ako ništa drugo, većinu vremena.
No čak i kad bih uspjela sve zaboraviti, nikad neću biti tako naivna da
povjerujem kako neće isplivati nešto drugo. Nešto - neka glupa stvar - uvijek
će biti tamo, iz dana u dan na poslu, zbog koje neću moći razdvojiti granice
našega profesionalnog i osobnog odnosa.
234
 Knjige.Club Books

To će se sigurno preliti u posao, i prije nego što se snađem završit ću opet

ovdje, glumeći da sam bolesna i odbacivan dijelove i komade prilike koju
možda više nikad neću dobiti samo kako bih spasila ponos i poštedjela se
slomljena srca.
Ne, raditi s Trentom i istodobno biti s njim u vezi jednostavno nikad neće
funkcionirati.
Vjerujte mi, mučila sam se prihvatiti tu spoznaju, no možda najteži dio
tog shvaćanja je pronaći način kako njemu to obznaniti.
Jer posljednja dva tjedna Trent nije baš otišao.
Slao mi je SMS-ove, zvao me, navratio bezbroj puta. A sve što je od mene
dobio bili su izgovori.
U uredu mi je bolja rasvjeta.
Prema Internetu, možda bolujem od ptičje gripe.
Izlučujem nepoznate tekućine.
Štogod vam palo na pamet, ja sam to rekla mom prekrasno odjevenom,
zelenookom susjedu.
Na kraju, jedino rješenje koje sam uspjela osmisliti je BIG - budi izravna
glupačo.
Doslovce. Moram otići do njega, pod svaku cijenu izbjegavati kontakt
očima, izložiti mu činjenice a da ne ulazim u odvratne pojedinosti te završiti
i pobjeći.
Možda ćemo tada moći zajedno obaviti posao do kraja i nastaviti sa
svojim životima.
Kako je do dovršetka projekta ostalo nekoliko mjeseci, mislim da ulaziti
u pojedinosti zašto sam se predomislila nije dobro ni za jedno od nas.
Znam da je posve neprofesionalno od mene da mu sve to kažem na poslu,
ali nemam druge mogućnosti.
Kako živimo vrata do vrata, bolje je da to prekinem na poslu, na
neutralnom terenu. Mjestu gdje kreveti još ne postoje i ni jedno od nas ne
može napraviti scenu zbog previše znatiželjnih ušiju oko nas,
U najmanju ruku, to je bila najbolja teorija koju sam uspjela osmisliti.
Teorija je, blago rečeno, smiješna i vjerojatno nerazumna, ali patim.
Nakon što sam pobjegla, ne znam što se dogodilo između njega i oca da
nisam dobila otkaz, no znam što sam čula. Samo nekoliko sati nakon što smo
se probudili u istom krevetu - i tjednima kad sam davala sve od sebe da uspije
- Trent me uopće nije branio.
Znam da bih trebala razdvojiti profesionalne od osobnih osjećaja i djela
kao što Trent očito može, no posljednjih pet godina posao mi je bio osobni
život.

235
 Knjige.Club Books

Sve sam uložila u svoju tvrtku i napad na moj posao poput je napada na
mene samu.
Sigurna sam da ću se u budućnosti opet naći u takvoj situaciji i nisam
sigurna da mogu više pokušavati zatomiti kako se zbog toga osjećam, a to je,
ironično, malenom.
Bila sam nekoliko minuta udaljena od hotela kad mi je mobitel zazvonio.
Uspjela sam ga izvući iz svoje preteške torbe baš kad je pjesma Straight Up
Paule Abdul - zvuk zvonjave - završila pa nisam ni uspjela pogledati tko zove.
„Pa, booooook, kujo koja me izbjegava, a koja mi je bila prijateljica.“
„Emory...“
„Opa, čudi me da mi se uopće sjećaš imena.“
„Bila sam zaposlena!“
„Zaposlena izbjegavanjem mene“, odgovorila mi je sarkastično,
„Iskreno, izbjegavala sam sve.“
„Znam. Tvoj mi je brat rekao da još od siječnja nisi večerala s njima.“
„Razgovarala si s mojim bratom o meni?“
„O tebi sam razgovarala s pet katoličkih svećenika, dva stranca i
prodavačem u trgovini. Naravno da sam razgovarala s tvojim bratom.“
„Čuj, sad nije dobar trenutak. Uskoro ću doći u hotel...“
„A, dobro. Barem si završila s izbjegavanjem hotela.“
Malo me pecnuo Emoryn stav i nisam izdržala. „Znaš što? Nemaš pojma
što se događa. Možda izbjegavam sve zbog dobra razloga, je li ti to palo na
pamet?“
„Ma da“, ljutito mi je odgovorila. „Možda tvoja najbolja prijateljica osjeća
da se nešto događa pa je, ne znam zašto, pomislila da ćeš doći k njoj sa svojim
problemima umjesto da ih sama pokušavaš riješiti poput neke glupače.“
Podrugljivo se nasmijala i dodala: „Možda. Ali to je samo pomisao.“
„Emory...“
„Da?“
Zatvorila sam oči i izrekla riječi koje mi inače teško prelaze preko usana.
Ne volim se ispričavati za to kako sam - za to tko sam - a većinu vremena to
znači da to posve izbjegavam. Međutim, katkad nekoga povrijedite, nekoga
koga volite i onda morate ispravili stvari. „Žao mi je.“
Emory je uzdahnula. „I treba ti biti. No sve je u redu. Volim te i svjesna
sam da imaš raznih problema.“
„Joj, baš ti hvala.“
Obje smo utihnule nekoliko sekundi, a zatim je Emory teško uzdahnula.

236
 Knjige.Club Books

„Pretpostavljam da tvoja tišina znači da još nisi spremna ispričati što se

događa?“
„Hoću, ispričat ću ti. Obećavam. Ali... sad ne mogu o tome. Moram se samo
usredotočiti na to da krenem dalje.“
„A, super. Najbolje je sve što te tišti ugurati ispod tepiha progunđala je.
„Zvuči kao super zamisao.“
„Začepi“, odgovorila sam joj uz smijeh. „Ništa ne guram pod tepih.“
„Da, guraš, ali nema veze. Govori si ono što želiš čuti. Kad shvatiš koliko
je to grozna zamisao, bit ću tu.“
Odmahnula sam glavom i zakolutala očima prema nebu. Nema veze što
me ne vidi. „Hvala ti. Tvoj mi je broj medu favoritima.“
„Greer“, uzviknula je prije nego što sam uspjela prekinuti razgovor.
„Što?“
„Nazovi me kad ćeš me trebati.“
„Hvala ti, E.“ Glas mi je bio tih i iskren, baš kao i njezin. „Volim te.“
„Volim i ja tebe.“ Nasmijala se, „A sad idi u hotel i napravi kaos. Želim da
ova priča bude zanimljiva kad mi je odlučiš ispričati.“
„O, bit će“, odgovorila sam. „Ono, priča za unučad. Naravno tvoju, jer meni
će društvo praviti televizor i brza hrana.“
„Donijet ću ti ja ribicu.“
„Ne“, istaknula sam. „Ne želim kućne ljubimce. Samo ugljikohidrate i
reality emisije.“
„A bjelančevine ništa?“ upitala me.
„Ni pod razno“, odgovorila sam. „Dok ja doživim tvoju unučad, vjerojatno
će liječnici i znanstvenici odlučiti da su ugljikohidrati najvažniji za normalan
rad organizma, a bjelančevine u većim količinama zabranjene.“
„U redu, sad ću prekinuti razgovor jer smo otišle u vode koje mi se ne
sviđaju.“
Nakon brzog pozdrava, vratila sam mobitel u torbicu i konačno uspjela
doći do hotela.
Hotel se ističe obasjan ljubičastom i grimiznom bojom jutarnjeg neba i
poziva me da udom. I premda želim pobjeći glavom bez. obzira, duboko sam
udahnula i počela hrabro koračati prema hotelu.
Kad sam ušla, u predvorju je radio George.
Nakon što je provjerio da nisam neki zombi, zagrlio me za dobrodošlicu i
uputio prema Trentu koji je bio na devetom katu.
Zastenjala sam.

237
 Knjige.Club Books

Tek na dane poput ovih shvatim koliko očajnički trebamo požuriti

ugradnju dizala jer zaboli me za sve one zdravstvene savjete o hodanju
stubištem. Do trenutka kad sam se stubama uspela do devetog kata, cipele s
potpeticom su mi u rukama, a kosa zavezana u rep kako bi rashladila i osušila
znojni vrat.
Ne mogu ništa učiniti glede proreza na grudima i guzici, ali ako sve prođe
kako sam planirala, nitko to neće ni zamijetiti.
Gurnula sam vrata stubišta i uletjela n hodnik... i zaletjela se u Trenta.
Nagonski me uhvatio, no kad me uspravio i shvatio da sam to ja, sav se
razgalio.
„Greer.“
Ne mogu ga kriviti za to. Znam da ima veliku ulogu u svemu ovome, ali
bilo je malo presebično od mene što sam ga tako dugo izbjegavala. Frajer
zaslužuje barem neku vrstu pojašnjenja.
„Trente.“
„Drago mi je što se osjećaš bolje.“
Prisilila sam osmjehnuti mu se premda me srce boli. „I meni također.
Slušaj, možemo li negdje nakratko porazgovarati? Nasamo?“
Pogledao je iza sebe prema radnicima s kojima je očito bio usred nečega,
a zatim je pogled vratio na mene i kimnuo glavom. „Momci, nađemo se dolje.“
Kimnuli su i otišli prema bližem izlazu, zahvalni što smo ih raspustili i
udaljiti od našega neugodnog susreta.
Trent se okrenuo i pošao niz hodnik, a ja sam ga slijedila. Pretpostavljam
da zna neko mjesto gdje nas nitko ne može čuti - u najmanju ruku,
razgovjetno čuti.
Upotrijebio je svoj glavni ključ i otključao vrata jednog od apartmana koji
se uređuje, pokazao mi da uđem i zatvorio vrata za nama.
Kad je zatvorio vrata, okrenuo im je leđa, naslonio se na njih i prekrižio
ruke na prsima.
Doslovce mi se gadi što je naša veza došla do ovoga. Da me te svjetlucave
zelene oči koje toliko volim sad gledaju posve drukčije.
No znam da je to ispravan način.
Nakašljala sam se nekoliko puta kako bih ovlažila grlo, a zatim sam počela
s govorom koji sam vježbala.
„Žao mi je što sam te izbjegavala. Mnogo mi je toga bilo na pameti i znam...
Znam da to nisam dobro obavila.“
Uzdahnuo je. „Bio sam zabrinut za tebe.“
„Znam. još jednom, žao mi je. Doista jest i ne znam da ii zato zvučim
iskrenije, ali znaj da to inače ne govorim, odnosno ispričavam se.“
238
 Knjige.Club Books

Kimnuo je, a kad mi je postalo jasno da je to njegova jedina reakcija zasad,

nastavila sam.
„Dugujem ti objašnjenje.“
Kimnuo je, a ja sam stisnula šake.
Hoće li učiniti išta drugo osim kimanja? Pobogu, uvijek ima nešto za reći, a
sad šuti poput nekog karmelićanina.
Odlučila sam to kategorizirati kao pozitivno i nastavila.
„Razmišljala sam... i mislim da veza između nas dvoje nije dobra zamisao.
Raditi zajedno i izlaziti... jednostavno to neće funkcionirati. Mislila sam da bih
možda mogla... ali ne može.“
Jedan jako kratak trenutak njegove zelene oči ispunilo je nešto nalik tuzi,
ali jednim je treptajem oka nestalo. Štoviše, tako je brzo nestalo da nisam ni
sigurna jesam li dobro vidjela.
A zatim se nogom odgurnuo od vrata i pošao prema meni.
Tako sam snažno zadržala dah da mi se u plućima napuhnuo balon.
„Slažem se.“
Stvarno?
Okrenuo se, došao do vrata i otvorio ih za izlazak. Još se jednom osvrnuo
preko svog ramena da me pogleda. „U srijedu dovršavamo kupaonice.
Pobrini se da si spremna.“
Kimnula sam, no izdahnula sam tek kad je otišao.
I baš poput puknutog balona, i ja sam se posve ispuhala.
Jednostavan razlaz je baš ono što sam htjela.
Pa zašto mi se onda čini tako pogrešnim?

239
 Knjige.Club Books

Trideset osmo poglavlje

Trent

K atkad ne vjerujem da se ovo doista događa“, rekao sam, otpio veći gutljaj
viskija i s gađenjem pogledao niz šank.
Mrzim izlaziti, ali zahvaljujući svojoj plavookoj, savršeno groznoj susjedi
poganih usta koju bih ovog trena doista volio mrziti, ovih mi se dana daleko
više gadi ostajati u stanu. Prošla su četiri tjedna otkako je prekinula našu
vezu i ja sam i dalje u žešćem rasulu.
Nisam želio da naša veza dođe kraju, ali Greer je bila odlučna.
Vidio sam joj to u očima i prkosnom načinu na koji je držala svoja mala
ramena te osjetio u njezinu glasu koji je bio lišen uobičajene drskosti. Ne,
Greer je tada bila isključivo usredotočena na posao i apsolutno odlučna da
prekine vezu.
Nazovite to ponosom, samoočuvanjem ili kako god jebeno želite, premda
mi se gadilo to što mi je pričala, jednostavno sam se složio s njom. Rekao sam
da se slažem s time. Samo sam jebeno dignuo ruke i pustio joj da završi našu
vezu.
„Bože, ne mogu jebeno vjerovati kako su stvari ispale“, razjasnio sam.
„Ne mogu vjerovati da smo bili zajedno i ne mogu vjerovati da nismo
zajedno. Cijela ova stvar mi je jedna velika jebena misterija u kojoj sam ja
žrtva. Ono, osjećam krv posvuda po sebi. Brutalno. Možda bih se trebao
držati nasumičnih spojeva. Ljubiti žene u silvestarskoj noći i zaboraviti na
njih. Jednom mi je to pošlo za rukom.“
Ovo je prvi put nakon karnevala da je Cap u New Orleansu i mogu reći da
je ovo zakašnjeli sastanak umova mojih najboljih prijatelja i moga slomljenog
srca. Quince se nasmijao pa sam se okrenuo prema njemu i Capu dok su oni
svoja lica skrili iza boca piva.
„Što? Što je to bilo?'’ upitao sam kružeći prstom prema njihovim licima.
„Hoćemo li mu reći?“ upitao je Quince, a Cap je kimnuo. “Svakako. Jedva
čekam da mu vidim izraz na licu.“
„Što? Reći mi što?“
240
 Knjige.Club Books

„Stari“, rekao je Cap. „Držati se silvestarskog spoja znači biti s Greer. Naš
budalasti prijatelj i njegova snobovska djevojka namjestili su cijelu stvar.“
Quince je pogledao Capa zbog uporabe neumjesnih pridjeva. „I ti si bio
dio toga.“
„Dio čega?“ upitao sam.
„Spajanja vas dvoje“, ležerno mi je odgovorio Cap kao da je to
najnormalnija stvar na svijetu, a ne nešto što mi je promijenilo život. „Kad.
smo saznali da si nju poljubio na silvestarskoj zabavi, ostalo je bila neka vrsta
intervencije. Stan, spojevi. Sve.“
„Kako to misliš da je ona ta koju sam poljubio u silvestarskoj noći?“
povikao sam i tako snažno primio svoju bocu piva da sam se pobojao da će
mi puknuti u ruci.
„Beyoncé? Ponoć? Sjećaš li se da si mi ispričao tu dosadnu priču?“
zadirkivao me Cap i morao sam se dobrano suspregnuti da ga ne odalamim.
„E pa, ja sam to ispričao Quinceu i Emory i oni su mi rekli tko je bila ta
žena.“
„Greer“, spomenuo je Quince, onako ovlaš, u slučaju da još to nisam
shvatio.
„Da? upitao sam glasom opterećenim tjednima boli zbog slomljenog srca
i duha. „Vi mi govorite da ste sve to znali, namjestili i tek mi sad to govorite?“
Cap je bio dovoljno priseban da podigne obrvu i pripremi se, no Quince
je jednostavno predobar u duši da razumije koliko sam trenutačno razjaren.
„Da. Emory se pobrinula da se Greer useli u stan do tvoga, a Cap ti je
namjestio spoj za koji je znao da ćeš zajebati...“
„Ti si što?“ izderao sam se i usredotočio svoj bijes prema Capu.
Cap je podignuo ruke u obrambeni stav, a Quince je dodao:
„Pretpostavljam da nije bio najbolji trenutak da to spomenem. Sad mi je
jasno.“
Svakako nije. Odmahivao sam glavom.
„Ne mogu vjerovati da ste mi tako radili iza leđa, dečki. Sve dosad tajili to
od mene. Pustili me da se toliko dugo zapitkujem oko svega.“
„Ako ćemo baš iskreno, nismo imali prste u dijelu sa slomljenim srcem“,
dodao je Cap. „To je isključivo vaša zasluga.“
Isuse Kriste, daruj mi strpljenja.
„Oh, u redu. Odmah mi je lakše.“
„Slušaj“, rekao je Quincy, „Stvar je da smo svi na vašoj strani. S razlogom
smo mislili da ste stvoreni jedno za drugo i pokušavali to namjestiti. Očito je
da smo imali pravo.“

241
 Knjige.Club Books

„Imali ste pravo?“ viknuo sam. „Imali ste pravo?“ posprdno sam se
nasmijao. „Onda zašto se osjećam ovako jebeno loše?“
„Jer je to ljubav, tupane jedan“, prosvijetlio me Cap Mudri. „Ošamari te po
kurcu gotovo jednako često koliko ti i češka jaja. Moraš izbalansirati to dvoje
i prokljuviti kako uživati u boli. Još bolje, kako da te bol uspaljuje. Moraš
je obuzdati. Iskoristiti je.“
„Smiješan si. O kojem kurcu ti uopće pričaš?“
Quince je otpio malo piva i nasmijao se dok ga je Cap udario po ramenu i
prodrmao.
„Vidi ovog lika,“ rekao je Cap, „misliš da mu njegova vatrena crvenokosa
ne uzrokuje ljubavne jade i plava jaja dvije trećine vremena? Uzrokuje i to ti
jamčim. No pronašao je način da to iskoristi i prihvati.“
„E pa, sve je to jebeno lijepo i dobro, ali Greer ne želi više hodati sa mnom.
A oteti je, držati kao taoca i prisiliti je nije opcija. I što biste mi predložili da
radim?“
„Malo me straši kako si se brzo prebacio na otmicu, Turne, ali za tvoje
dobro i dobro mog ugleda u Odvjetničkoj komori, jednostavno ću to
ignorirati.“
„Mislim da je Cap htio reći,“ ubacio se uvijek mirotvorac Quince, „da bi
trebao jednostavno čekati. Nećete zauvijek zajedno surađivati, zar ne? Kad je
otvorenje hotela?“ Namrgodio sam se i rekao: „U rujnu.“
„Onda ti predlažem da dobro izvježbaš kako se samostalno zadovoljavati
od sada pa do tada i proučiš kakav video-materijal da naučiš kako nju
zadovoljiti...’’
Pokazao sam srednjak Capu.
„... i onda joj pokažeš što je propustila kad nikoga nije bilo da je zadovolji.“
„A pretpostavljam da vi imate plan kako ćete mi pomoći u tome?“
„Stari“, izjavio je Cap uz osmijeh, a zatim je kimnuo Quincyju nakon čega
je Quincy kimnuo meni.
„Naravno da imamo.“

242
 Knjige.Club Books

Trideset deveto poglavlje

Trent

P rošlo je pet mjeseci otkako je Greer okončala našu vezu.

Prošlo je stotinu i dvadeset pet dana, dvanaest sati, dvadeset sedam
minuta i petnaest sekundi otkako mi je rekla da ne može nastaviti našu
vezu. Kako joj je preteško biti sa mnom u vezi i zajedno raditi.
U redu, možda ne znam koliko je točno vremena prošlo otada, ali jebem
ti sve, vrijeme se vuče puževim korakom. Količina snage potrebne da se
usredotočim na dovršavanje hotela umjesto na Greer upravo je nevjerojatna.
Ukratko, bilo je jebeno grozno.
Greer me izbjegava, a dok smo blizu jedno drugome, nož mi samo dublje
probija srce.
Moram je vidjeti na poslu i u hodniku u zgradi, i moram je čuti kroz zidove
svog stana. Ta je žena posvuda oko mene, ali nije moja.
Pravi pakao. Što je, pomalo ironično, baš ono što sam osjećao kad sam
prvi put saznao da je zaposlena da vodi dizajn neworleanskog hotela
Vanderturn.
Dođavola, kako su se stvari jebeno promijenile.
Jedino pozitivno u cijeloj stvari po mene je činjenica da je vidim svaki dan.
Znam njezine radne navike, znam njezin raspored, a i prijatelje. Znam da
nije izišla ni na jedan spoj otkako smo prekinuli te da većinu vikenda provodi
kod kuće, u stanu odmah do mog.
A sve to znači da sam siguran da Greer nije nastavila sa svojim životom.
Nazovite me zaljubljenom budalom ako želite, ali ta informacija mom
slomljenom srcu znači sve. Ona mi znači da postoji nada u ovom očaju i da
poslije kiše dolazi sunce.
Ali optimizam i slomljeno srce danas su na čekanju jer preda mnom je
velik dan.
I moram se usredotočiti na hotel.

243
 Knjige.Club Books

Za dva tjedna zakazano je otvaranje hotela i moj otac trenutačno

razgledava što je učinjeno. Svaki kat, svaku sobu, svaki kutak na kojem je
moja ekipa rako mukotrpno radila posljednjih devet mjeseci.
Ponosan sam na ovaj hotel baš kao što sam jebeno ponosan na ono što je
moja ekipa postigla, ali nemam pojma što moj otac misli dok hoda niz
recepciju i predvorje. Lice mu ima neutralan izraz dok očima sve pregledava
i ne odaje mi nikakvu reakciju ili naznaku kojom bi otkrio što misli pa da se
mogu pripremiti.
Do trenutka kad smo stigli do vanjske terase na kojoj je Greer vrhunski
osmislila udoban i profinjen vanjski prostor koji poziva ljude da uživaju, živci
su mi napeti poput žica gitare.
Tjeskobu mi ublažava samo osjećaj ponosa na ono što je stvorila. Već
mogu zamisliti kako će prostor izgledati uz vatru u otvorenim kaminima i na
svjetlosti koja osvjetljava bogato ukrašenu okolinu, a gosti na kaučima s
jastucima sjede s pićima u ruci i osmijehom na licima.
No progutao sam neželjeni osjećaj i usredotočio se na zadatak preda
mnom. Pripremio se na kakve god mi se otac udarce sprema dati.
„Pa, Trente“, rekao je, okrenuo se prema meni i pogledao me u oči.
„Iskreno, nisam iznenađen.“
Ah, evo ga, slijedi...
„Ali također i jesam“, dodao je i krenuo prema meni. „Ovo je daleko bolje
od ičega što sam zamišljao ili očekivao za ovaj hotel. Izvrstan posao, sine.
jebeno izvrstan posao.“
Ček' malo... što?
„Zadovoljan si hotelom?“ upitao sam ga i on je kimnuo.
„Apsolutno odobravam“, dodao je i na njegovim ravnim i krutim usnama
oblikovao se osmijeh. „I ponosan sam na tebe.“
„Ponosan si na mene?“ tiho sam ga upitao, ali jebem ti sve, Trent Turner
Stariji nikad nije ponosan na svog sina.
Razočaran? Iznerviran? Jaši ga kao budalu? Sve jebeno vrijeme.
Ali ponosan. Ne sjećam se kad se posljednji put takvo što dogodilo.
„Naravno da jesam“, odgovorio je uz još širi osmijeh. „Znam da si
mukotrpno radio. Znam da si konačno otkrio što znači voditi ekipu na
projektu ovog opsega. No naučio si i razvijao si se tijekom tog procesa i to je
sve što sam ikad želio.
Posve osupnut, uopće ne znam što bih mu odgovorio.
Ali to nije ni važno jer otac očito ima dovoljno riječi za obojicu.
„Voditi Turner Properties sve je što sam ikad želio za tebe, Trente“, rekao
je. „To mi je san od tvojega rođenja. Ali znam što je potrebno za vođenje takve

244
 Knjige.Club Books

tvrtke, a prije nego što sam svoje mjesto mogao prepustiti tebi, prije nego što
sam se mogao umiroviti i provesti ostatak života s tvojom majkom, morao
sam biti siguran da si spreman. Morao sam biti siguran da možeš sam voditi
tvrtku.“ Napravio je kratku stanku i osvrnuo se po terasi. „Meni je tvrtka vrlo
važna. Mnogo sam toga žrtvovao da je pretvorim u ono što je danas.“
„Znam da jesi, tata.“
„Ali sad sam siguran da je u dobrim rukama,“
„Što zapravo govoriš?“
„Govorim da je vrijeme“, odgovorio mi je. „Vrijeme je da se povučem i
dopustim da moje mjesto preuzme nov, nadaren i inovativan narastaj. A ti si
i više nego sposoban da me zamijeniš.“
Pogledao je hotel, a zatim ponovno mene.
„A po onome što si ovdje stvorio, sposobniji si od mene da stvoriš hotele
u skladu s duhom vremena. Vrste hotela zbog kojih će Turner Properties biti
ime voljeno kod starih i novih pokoljenja.“
„Bože, Doista ne znam što da kažem.“
„Ne trebaš ništa reći, nego samo potpisati ugovore koje su moji odvjetnici
već pripremili.“
„Ozbiljan si?“
Kimnuo je i zakoračio do mene te me zagrlio na svoj karakterističan
način. To je više poluzagrljaj, polutapšanje po leđima i sto posto moj otac.
„Divim ti se, Trente, i svemu što si stvorio ovdje. I uzbuđen sam i više nego
spreman da te gledam kako nastavljaš ovim putem. Ali gledat ću te sa strane,
po mogućnosti s kakve tropske plaže negdje s tvojom majkom.“
Nakon što se otac vratio u hotel, ostao sam stajati vani i upijati sve što se
upravo zbilo.
Imam dojam da sam cijeli život čekao na ovaj trenutak i sad kad je stigao,
ne znam što da radim s time.
Trent Turner Stariji predaje mi uzde tvrtke poznate pod nazivom Turner
Properties vrijedne mnogo milijardi dolara.
Jebote. No olakšanje koje osjećam kad sam počeo shvaćati što se dogodilo,
nije baš bilo obuzimajuće kako sam zamišljao da će biti.
I trebala mi je puna minuta da shvatim da je to zato što mi nešto
nedostaje.
Ona mi nedostaje.
Greer Hudson možda je odlučila da joj treba prostora, no ja sam odlučio
da moramo biti zajedno.
I dalje.

245
 Knjige.Club Books

Ako ništa drugo, zbog vremena koje smo proveli razdvojeni samo je još
više želim i trebam.
Kad razmišljam o svojoj budućnosti u tvrtki Turner Properties, kako je
vodim i otvaram nove hotele diljem svijeta, ona je uvijek uz mene.
Vrijeme je.
Vrijeme je da vratim svoju djevojku.

246
 Knjige.Club Books

Četrdeseto poglavlje

Greer

D ovršavanje neworleanskog hotela Vanderturn bio je dugotrajan proces,

no sad naposljetku mogu reći da je gotovo i ponosna sam na svoj rad.
Dovršen projekt besprijekoran je i poseban i mogu reći da sam se u tom
procesu razvila i kao dizajnerica i kao osoba. I to mislim doslovce. Blisko
surađivati s osobom u koju sam najvjerojatnije zaljubljena, ali nikad neću biti
u romantičnoj vezi, značilo je pretjerani unos ugljikohidrata i gotovo eri
kilograma više.
U pet i pol mjeseci pojela sam osjećaja za tri desetljeća i ne žalim za time.
Dodatni kilogrami otišli su mi u grudi i gledati Trenta - i svakoga drugog
muškarca u radijusu od dvadeset kilometara - kako pokušava ne piljiti u njih
dok razgovara sa mnom bilo mi je smješnije nego da svaki dan gledam
najbolje komedije.
Uf uf zamuckivali bi. Bla, uf, bla, uf, bla.
Jedini nedostatak dovršavanja hotela jest što je netko - kladim se i da
znam tko - mislio da su jebene gumene maske dobra ideja za tulum otvorenja.
Hej, zar stvarno?
Opet ćemo raditi to sranje?
Nisam se čak ni potrudila nabaviti novu. Bila sam Beyoncé i opet ću biti
ona - još kad bih imala i njezino bogatstvo i status slavne osobe.
Emoryn antipatičan smijeh otkrio mi je gdje se nalazi unatoč činjenici da
ona i Q imaju posve drukčije maske. Više nisu Taylor Swift i Kanye nego Lucy
i Ricky.4
I znate što, dobro je što volim Lucy jer mi Ricky, seronja, mora mnogo
toga objasniti.

4
Likovi iz američke TV serije Volim Lucy.

247
 Knjige.Club Books

Agresivno sam se približila Quincyju s leđa i nogom ga udarila u stražnji

dio koljena. Ostavši bez oslonca na jednoj nozi, Quincy je umalo pao. Većinu
muškaraca bi takvo što razljutilo, ali ne i Quincea.
Naravno da se nasmijao i privukao me u zagrljaj kad je vidio da sam to ja.
Posljednjih pet mjeseci osjećam se kao njihovo malo posvojeno dijete koje se
poput pijavice držalo za njih, ali bez zdravstvenih prednosti. Nekako, čak i
nakon svega što sam mu priuštila u to vrijeme a bilo je toga oho-ho - Tata
Quincy se i dalje prema meni odnosi kao prema kćeri za koju je još premlad
da ima.
„Pretpostavljam da su jebenotastične maske ponovno tvoja zamisao,
Veliki Q?“
Zahihotao se. „Možda sam imao svoje prste u tome. Zar nije zabavno?“
„Ne, Quince, nije“, odgovorila sam mu uz mrštenje koje nije mogao vidjeti.
„Nije jebeno zabavno.“
„Hajde“, nagovarao me. „Naravno da jest! Možda ti i vičeš na mene, ali to
je kao da Beyoncé. viče na mene i u tome mnogo više uživam.“
„Večeras si previše pozitivan za mene. Mislim da se ne možemo družiti.“
„Dobro“, ubacila se Emory koja je čvrsto obgrlila Quincyja oko struka. „I
ovako smo htjeli malo vremena za nas dvoje.“
„Hoćete se poševiti u garderobi?“ upitala sam i Emory me udarila po sisi.
„Joj.“ Protrljala sam sisu da ublažim bol i Quincyjev pogled samo se spustio
dolje.
Ah, muškarci. Poput moljaca dok vide plamen.
Premda, ako ćemo baš iskreno, ova crna satenska haljina ima tako dubok
izrez da sam bradavice morala zalijepiti ljepljivom trakom za unutarnju
stranu da ne iskoče.
Činjenica da je ovo posljednji put da sam prisiljena vidjeti Trenta kao šefa
prisilila me da idem do kraja. Vrijeme je za otkaz diša, evo ti moja sisa. Ili
nešto poput toga.
Nisam baš razmislila najbolje o tome. Samo sam haljinu nabacila i sise
izbacila.
U redu, prestat ću s djetinjim rimama.
Vrijeme je za cugu.
Probila sam se do druge strane salona King Van, prekrasnoga mjesta koje
smo uspjeli dizajnirati na šestom katu s pogledom na ulicu Bourbon s jedne
strane te bazen i dvorište s druge. Prozori od poda do stropa sa svake strane
daju dojam prostranosti, a svjetlucave točkice prizmatičnih svjetala na
istaknutom zidu odražavaju se u staklu.

248
 Knjige.Club Books

Zbog svega se toga prostor čini nestvarnim i toplim, pa da nisam, u tako

čudnim odnosima s vlasnikom hotela, drage bih volje uparkirala svoje dupe
u jednu od prostranih fotelja do kraja svoga života.
Šank viri i širi se izvan kata kao da je njegov dio, a s gornje je strane
obložen bijelim i sivim mramorom koji kaskadno zaokružuje cijeli točionik i
dizajnom odgovara podnim pločicama. Vrlo je otmjen i jedinstven i ponosna
sam da mogu reći da je dizajn nastao u mojoj glavi.
Prezauzeta dizajnom uopće nisam obraćala pozornost na konobara i prvi
pm u životu narudžba i posluživanje pića prošli su bez problema.
Dobila sam svoju čašu chardonnayja, a konobar je nastavio posluživati
druge goste a da nisam završila na njegovoj crnoj listi.
Hmm. Možda sam se prije previše trudila.
Podignula sam čašu sa šanka, okrenula se i spotaknula na predug šlep
svoje haljine i ispustila čašu na pod.
Čaša se razbila i razletjela po podu, pa se svaka zakrabuljena osoba u
prostoriji okrenula i zagledala u mene.
„Ha“, nervozno sam se nasmijala. „Ups.“
Brzo sam pogledala konobara i shvatila da je njegova ljubaznost nestala,
što mi je samo potvrdilo da sam opet skočila pred rudo.
Imam osjećaj da ću do smrti biti prokleta glede mog odnosa s
konobarima.
I baš kad sam odlučila da ću otići bez pića, do točionika dolazi Trent
Turner Stariji, bez maske, i vrhovima prstiju pokucka po površini.
„Još jedan chardonnay za gđicu Hudson, molim vas.“
Konobar nije ni pokušao odvratiti pogled s njega. „Da, gospodine.“
Ne znam kako je znao da sam to ja, no čini mi se da je možda pametnije
ne pitati.
Bog samo zna što bi mi mogao reći.
Počela sam se nervozno meškoljiti i s dva prste jedne ruke trljati saten
dok smo u tišini čekali moje piće.
Nisam znala što da kažem, posebice uz događaje iz prošlosti. Ne sviđam
mu se, no on ne zna da ja znam da mu se ne sviđam... i da, sve je pomalo
sjebano.
No, ipak mi se čini iskrenim dok me pohvalio: „Hotel je prekrasan, Greer.“
Prvi sam put večeras zahvalna što nosim masku jer su mi se obrazi
zarumenjeli od neugode. „Hvala vam, gospodine.“
„Jako mi se sviđa sve što ste ovdje stvorili. Iskreno, isprva nisam bio
oduševljen vašim radom.“
Zbog njegove iskrenosti nešto me stegnulo u prsima.
249
 Knjige.Club Books

Ta njegova iskrenost mi je prizvala sjećanje kad sam ga čula da to govori

i malo me osupnulo koliko je snažna ta bol. Ne znam što da mu odgovorim,
no nije mi dopustio da predugo razmišljam.
„Mislio sam da su linije previše moderne za ovaj dio grada, a kulturološke
pojedinosti previše doslovne.“
Teško sam progutala slinu kad se počeo smijati.
„No što ja znam? Također mislim i da su te jebene maske apsurdne, ali
ljudi uživaju noseći ih.“
Prasnula sam u smijeh i kao da je shvatio zašto sam se nasmijala, unatoč
tome što je bilo nekoliko opcija.
„Znam“, dobrodušno mi je odgovorio. „No Trent je bio nepopustljiv oko
toga da su dobra zamisao i čini se kao da je, uglavnom, imao pravo.“ :
Prestala sam disati i morala sam se udariti po prsima da istjeram zrak iz
pluća kako bih mogla govoriti. „Maske su bile Trentova zamisao?“
„Da“, potvrdio mi je Trent Stariji i dodao mi novu čašu chardonnayja.
Pažljivo sam uzela čašu i čvrsto je primila u ruci.
Što je bila pametna zamisao jer sljedeće što mi je rekao ne samo da mi je
zaljuljalo tlo pod nogama, nego ga je i nenajavljeno izmaklo.
„Usto, njegova je zamisao bila da vas zadrži“, dodao je onako usput.
„Doista se borio za vas. Rekao je da ste srce i duša ovog projekta.“
On...
Disanje mi se usporilo i počela sam otvarati i zatvarati oči dok sam bila
na rubu nesvjestice.
Borio se sa mene?
„Pokazalo se da je imao pravo.“
Srce mi je manijakalno tuklo u grudima i odjednom kao da više nisam
mogla disati zbog maske.
Nastojala sam je ne zgrabiti previše rasistički i samo sam pokušavala
uhvatiti bilo koji dio maske kako bih je skinula s lica.
Počela sam sve brže disati i paničariti dok mi se maska i dalje čvrsto
držala za lice,
I kad sam već bila spremna samo je strgnuti s lica, sa zvučnika je počela
svirati pjesma In Your Eyes Petera Gabriela.
Pjesma nema nikakve veze s onime što se sviralo tijekom primanja i
odjednom sam osjetila trnce na vratu.
Prisilila sam se tri puta duboko udahnuti i konačno sam uspjela skinuti
masku smrti s lica i pogledati Trenta Starijeg.

250
 Knjige.Club Books

Gledao je iza mene i iskreno se smijao - premda i pomalo podrugljivo - i

to je bilo sve što sam i ja uspjela učiniti kako bih ostala smirena dok sam se
okretala.
A tamo, nasred plesnog podija, s velikim radiokasetofonom na ramenima,
stajao je Walter White.
Tajanstveni frajer koji me poljubio.
Odmahnula sam glavom i sva šokirana prekrila rukama usta i nos.
Znam te noge, te trbušne mišiće i te ruke.
Usto, kako se pokazalo, više je razloga zašto znam te usne.
Sve to, uključujući i poljubac sa strancem u silvestarskoj noći, pripadaju
šefu vrata do mojih.

251
 Knjige.Club Books

Četrdeset prvo poglavlje

Trent

U sta su mi se napunila slinom dok me pogodila težina pogleda svih ljudi u

salonu.
To je bilo iznimno zahtjevno i posve me smelo, no ako ikome trebam
zahvalili na tome, moram zahvaliti samome sebi.
No i Greer je jedna od dvjesto ljudi koji me promatraju i ako zbog ničega
drugog, isplati se zbog toga.
Skinula je masku, što nisam ni razmotrio kao mogućnost dok sam sve
planirao, a na licu joj je složena mješavina nade, šoka i zbunjujuće naklonosti.
Vjerojatno se pita koliko već dugo znam za naš poljubac u silvestarskoj
noći i koliko se toga što sam joj rekao temelji na laži. Jedino čemu se mogu
nadati jest da također postoji mali dio nje koji osjeća da joj je srce opet cijelo
i da mu više ništa ne nedostaje.
Što sam duže tamo stajao s radiokasetofonom na ramenima, to je rulja
počela glasnije žagoriti, a ja se pitati hoće li mi konačno skratiti muke.
Pjesma se bližila kraju i bilo je sve manje teksta kad je naposljetku
krenula.
Gledao sam je u transu i ništa u dvorani nije joj bilo ni do koljena glede
ljepote. Ona je sve što nikad nisam znao da mi treba, a i više od toga, i siguran
sam da kad bih je nekim čudom uspio uvjeriti da mi pruži još jednu priliku,
ostatak bih života proveo udovoljavajući joj.
Kad je stala metar ispred mene, spustio sam radiokasetofon na pod i
skinuo masku s lica.
Podignula je jednu obrvu, ali bez ikakve naznake osmijeha.
Grlo mi se trenutačno osušilo.
„Dvaput mi prodaješ istu foru?“ upitala me. „Očekivala sam više od tebe.“
Humor u njezinoj uvredi ispunio me s taman dovoljno samopouzdanja da
budem iskren prema njoj i to bez ikakva uvijanja.

252
 Knjige.Club Books

„Na što točno misliš? Masku ili pjesmu? Jer mislio sam da je maska nužan
dodatak.“
„Da, razumijem dio s maskom, Walte. Samo sam malo iznenađena što si
tako zaljubljen u Johna Cusacka“, odgovorila mi je i zakolutala očima. „Ono,
unajmite sobu vas dvojica.“
„Bilo je to simbolično, baš kao u filmu. Ta je pjesma svirala onu večer kad
smo.,.“
Ušutkala me i stavila ruku preko mojih usta. „Znam dobro koja je to večer
bila.“
Nabacio sam mali osmijeh i prvi put je Greer zamijetila koliko nas ljudi
upravo promatra. Malo me smeta što sam to učinio tako javno, no bio je to
jedini način. Da sam se pokušao s njom suočiti nasamo, siguran sam da bi se
nekako izmigoljila iz tog razgovora - pa makar me šutnula nogom u jaja.
No to ne znači da ne mogu sad pokušati izgladiti stvari među nama. „Želiš
li da odemo negdje i porazgovaramo?“
„Negdje drugdje osim ovdje, u akvariju prepunom ljudi?“
Nacerio sam se i kimnuo glavom.
„Da.“
„Onda da. Obaviš li to brzo, dat ću ti dodatni bod kojem god se rezultatu
ili argumentu nadaš da će proizići iz našega razgovora.“
Nježno sam spustio ruku na njena leđa i vodio je dalje od gužve prema
jednom od spremišta. Ugledao sam majku kako mi je namignula s druge
strane dvorane i zacrvenio se poput petogodišnjaka.
U idealnim bih uvjetima odveo Greer na romantičnije mjesto od ostave
ispunjene sredstvima za čišćenje i stolnjacima, no kako je ovo vikend
otvorenja hotela, ovo su jedina donekle slobodna dva četvorna metra
prostora u cijelom hotelu. Usto, u ovom mi je trenutku daleko važnija
privatnost nego udobnost.
Pomaknuo sam se u stranu kako bi ona prva ušla, zatim sam ja ušao i
zatvorio vrata za nama. Tišina je gotovo zastrašujuća.
Usredotočio sam se na tišinu i na to kako se ona vjerojatno osjeća i dao
joj trenutak da dođe k sebi. Gledala je u prostoriji sve što je mogla osim mene.
I ni jednom me nije pogledala u oči. Zapravo sam impresioniran talentom
potrebnim da uspije u tome, posebice ako se zna da sam ja mrežica, a ona
očima igra stolni tenis po prostoriji.
„Greer.“
„Hmmm?“ upitala me i dalje gotovo kompulzivno pregledavajući
inventar. Pretpostavljam da je ovo već peti put da je izbrojila redove s
deterdžentima na polici.

253
 Knjige.Club Books

„Greer, pogledaj me, molim te.“

Kad smo naposljetku uspostavili kontakt očima, bilo je to poput iskre koja
je potaknula pravu eksploziju pitanja iz njenih usana. Dao sam sve od sebe
da je slijedim, što je, pretpostavljam, sve što sam i onako želio raditi s njom.
„Koliko već dugo znaš da smo se poljubili one silverstarske noći?“ upitala
me.
„Nedugo nakon što si prekinula vezu.“
„Kako si saznao?“
„Cap i Quincy su mi rekli.“
„Oni su znali?!“ proderala se u maloj prostoriji i ja sam se umalo nasmijao
što sam je čuo tako nefiltriranu, tako nalik njoj. Imam osjećaj da je prošla
vječnost otkako sam je posljednji put vidio. Cijelu nju u ovakvu izdanju.
„Da. Kao i Emory. Sredili su da živimo u susjednim stanovima.“
Taj je moj odgovor nakratko zaustavio daljnja pitanja, ali samo zato jer
sam je morao pritisnuti u vrata kako ne bi razbila cijelo spremište i ubila tri
osobe usred tuluma.
„Znam“, utješno sam joj rekao. „Seronje su. No naši su seronje i bez njih
nikad ne bih shvatio koliko si savršena.“
Posve se opustila u mojim rukama, zatvorila oči i prošaptala.
„Misliš da sam savršena?“
„Znam da jesi. Za mene.“
„‘Čak i kad govorim ‘mamojebac' u javnosti?“
„Čak i tada.“
Pritisnula me rukom i tako malo popustila moj stisak, nakon čega je
oslonila glavu o vrata. „Zašto? Zašto ti se, dovraga, sviđam?“
„Zato jer mi se sviđaš. Duhovita si i smiješna, inteligentna i prekrasna.
Imaš jedan od najboljih umova koje sam ikad imao zadovoljstvo istraživati.“
„Sarkastična sam, mnogo govorim i bezobrazna sam. I iznimno
neprofesionalna pedeset posto svoga radnog vremena.“
Slegnuo sam ramenima. „Očito mi se sve to sviđa. To ti je problem?“
Nasmijala se, ali samo malo prije nego što je počela odmahivati glavom s
osmijehom na licu. „Da, mislim da s tobom nešto definitivno nije u redu.“
„Samo ako me ostaviš ovdje. Iziđem li s tobom, to samo znači da će sve
biti bolje.“
„Trente…“
„Što? Sama si rekla da to nikad ne bi uspjelo dok radimo zajedno, a sad je
s time gotovo. Od večeras više službeno nisi na mojemu platnom spisku.“

254
 Knjige.Club Books

„Super, to znači i da sam na zavodu za zapošljavanje“, zajedljivo je

odgovorila.
Odmahnuo sam glavom i nagnuo se da je poljubim. Da, voli pametovati i
ravnodušna je, ali ne može biti ni jedno od toga kad sam prislonio svoje usne
o njene. Zatvorila je oči dok sam prošao jezikom preko njezinih usana kako
hi ih otvorila, a zatim sam jezikom dodirnuo vrh njezina jezika.
Kad smo se odmaknuli jedno od drugoga, mogao sam reći samo jedno.
„Ima nešto čarobno u najma kad smo zajedno. I oboje to dobro znamo.“
Glas mi je blag, no moje su riječi glasne. Nema šanse da ne čuje što joj
govorim.
„Volim te, Greer.“
Raširila je svoje kristalnoplave oči i jedna drhtava ruka dodirnula joj je
usta.
„Nisam to planirao, no učinili su to naši životi i naši prijatelji.“
Nasmijala se, a ja sam se osmjehnuo.
„I tebi i meni mnogo je toga visjelo o koncu kad smo počeli s ovim poslom,
ali mislim da mi je život udijelio mnogo više nego što sam tražio.“
Konačno je kimnula glavom. „Slažem se, Trente. I znaš što?“
„Što?“
Nagnula se prema meni i pritisnula svoje savršene usne na moje. „Volim
i ja tebe.“

255
 Knjige.Club Books

Epilog

Trent

N ema šanse“, uvjeravao sam je i vrlo precizno ubacio kokicu u usta.

„Petica u najboljem slučaju.“
„Glupost. Zezaš me? Jesi li joj vidio lice?“ argumentirala je Greer. „Svakako
je u prijelaznoj fazi poroda. Sedmica. Kladim se.“
Emory nas je prostrijelila pogledom, nosnice su joj raširene dok je
završila s disanjem tijekom kontrakcije. „Ako se ne prestanete kladiti na
raširenost mog grlića maternice, popet ću se na ovaj krevet pa makar mi beba
visjela iz maternice i sama vas izvući iz rađaonice.“
Greer je uvukla usne u usta i odglumila da se trese od straha, a ja sam se
još malo više zaljubio u nju.
„Ponadao sam se da će barem priprijetiti nečim ozbiljnijim“, šapnuo sam
joj. „Recimo masovnim ubojstvom, sakaćenjem naših genitalija. Nečim
konkretnim,“
„Ne dovodi me u iskušenje!“ procijedila je Emory kroz stisnute zube pod
navalom još jedne kontrakcije.
„Opa,“ primijetila je Greer, „nadam se da ćeš zapamtiti da tijekom poroda
imaš nadnaravan sluh. Ono, za buduće referencije.“
Prokleta bila ženo. Kako mi uljepšavaš život.
Prije godinu i pol odjenuo sam se poput Waltera Whitea - drugi put - i
uvjerio Greer da mi pruži drugu priliku i siguran sam da nitko nije nikad volio
ovu ženu kao ja.
Upamtio sam sve njezine osmijehe, sva smijanja, znam sve njezine
uzrujane uzdahe i drske poglede. Znam od čega će se navlažiti i znam što
učiniti da svrši.
Znam je. Cijelu nju. I nikad nisam bio sretniji u životu nego sad.
Lice mi je ozareno osmijehom dok sam je zagrlio na bolničkom krevetu i
udario je ramenom. „Želiš imati djecu sa mnom?“
Zahihotala se. „Da, jednog dana,“

256
 Knjige.Club Books

„KAO, JEDNOG DANA jednog dana? Želiš da odmah počnemo s procesom

zatrudnjivanja? Mislim da sam vidio slobodnu sobu niže u hodniku.“
„Polako, Walte“, odgovorila mi je i nasmijala se. „Morat ćeš mi dati malo
vremena da zacijelim traumu gledanja Emory kako porađa prvi put.“
„Nećeš me gledati kako porađam!“ zaderala se Emory. „Quince, istjeraj ih
prije nego što ih pob...“
„U redu, u redu“, ubacio se Cap, iznenađujući mirotvorac, iskoračivši iz
kuta sobe.
„Quince, ostani s Emory, a ja ću riješiti ovo dvoje zajebanata.“
Primio me za rame, no odmaknuo sam se od njega kako bih pružio ruku
Greer koja se namrgodila. „Što, sad ti više nismo dragi?“
„Ma jeste“, stoički je izjavio Cap, a zatim je prstom pokazao iza svog
ramena, „No vrag je odnio šalu i bolje da otiđete prije nego što on odnese vas.“
Nas smo se dvoje smijali dok smo hodali hodnikom, bockali se i
zadirkivali do kantine. Newyorška bolnica sv. Luke golema je, sterilna i
nevjerojatno neromantična - a navodno i vrlo tehnološki napredna kad su
Emoryni roditelji inzistirali da im kći tu rodi - no mene samo zanimaju geste…
i trenutak. Onaj koji će savršeno odgovarati ženi u koju sam se zaljubio preko
ušiju.
Žena zbog koje bih se preselio u New Orleans.
No ona se odrekla svega što je ikad poznavala, grada koji voli i života u
blizini jedine obitelji koju je ikad imala kako bi se preselila u New York i
ganjala snove sa mnom.
Nakon što sam preuzeo Turner Properties, prva odluka koju sam
samostalno donio bila je zapošljavanje dizajnerice interijera za sve naše nove
projekte i obnovu postojećih.
Ta dizajncrica je drska, bezobrazna, bez ikakvih kočnica i moje omiljeno
biće na planetu.
A nadam se i osoba koju ću ostatak života predstavljati kao svoju.
Stajali smo ispred samoposlužnog aparata dok je Greer birala što će uzeti,
a ja nervozno čekam da vidim koliko je dobro uistinu poznajem.
Cap mi je kimnuo glavom s udaljenosti od tri metra i izvadio mobitel da
bude spreman.
Samo se jebeno nadam da će uspjeti snimiti bilo što umjesto da nešto
epski sjebe.
Greer je mrmljala, razmišljala, pućkala usnama dok je gledala ponudu i
tako dugo kontemplirala da sam osjetio kako mi se kapi znoja spuštaju niz
leđa.

257
 Knjige.Club Books

Siguran sam da gubim vrijedne trenutke života dok ona razmišlja, no nije
važno. I ovako želim umrijeti prije nje.
Naime, pomisao da živim bez nje u ovom trenutku jednostavno mi je
nepojmljiva.
Konačno je utipkala A7 i sve u meni napelo se u iščekivanju.
Ova se doista događa.
Hvala Bogu na Greerinoj najpredvidljivijoj ljubavi prema čipsu sa sirom
cheddar s kiselim vrhnjem.
Kad je vrećica pala u ladicu i Greer se sagnula kako bi je uzela, pogledao
sam preko ramena Capa i vidio kako mi palčevima pokazuje da je spreman.
Mnogo planiranja - a ako ćemo iskreno, i mnogo novca - uloženo je u ovo,
ali mislim da je ovo najprikladnije.
Greer nije neka pomodna, bahata djevojka koja se ponaša kao da je
najpametnija na svijetu i siguran sam da ne bi htjela da je zaprosim na
jednom koljenu u nekom prenakrcanom restoranu koji poslužuje kavijar i
apsurdno preskup šampanjac.
Zapravo, od mogućnosti sam imao samo ovo ili da nas nekako ubacim u
njezinu omiljenu TV emisiju. A kako se njezina omiljena TV emisija neće
snimati sljedećih osam mjeseci, nisam ni imao previše izbora.
Kad pronađete osobu s kojom želite provesti ostatak života, ne želite više
gubiti vrijeme. Želite se na sve moguće načine posve posvetiti toj osobi i
suživotu s njom.
I upravo sada sam ja spreman na baš to. ispred ovog samoposlužnog
aparata dok se Greerina najbolja prijateljica sprema roditi kćer malo dalje niz
hodnik.
Ne brinite se, Emory i Quince dali su mi zeleno svjetlo za moj mali naum.
Štoviše, ništa im nije bilo draže nego spoznaja da će na dan rođenja
njihove kćeri „teta“ te iste kćeri započeti ostatak života.
Greer me malo čudno pogledala kad se okrenula prema meni - siguran
sam da mi je lice u totalnom rasulu - no ignorirao sam je dovoljno dugo pa je
počela otvarati vrećicu čipsa.
„Hoćeš li mi dati jedan?“ ljubazno sam je upitao i napućio usnu kad mi se
učinilo da bi se možda mogla suzdržati od otvaranja čipsa.
„U redu, nema problema“, složila se, otvorila vrećicu i stavila ruku unutra.
Jedino što će, a to samo Cap i ja znamo, u vrećici pronaći samo prsten.
Obrve su joj se spojile dok ga je napipala i izvukla iz vrećice, no kad je
očima vidjela dijamant, jednostavno se sledila.
A ja sam to iskoristio i kleknuo na koljeno.

258
 Knjige.Club Books

Greer

S veta Majko od milosti.

Sveta Majko Božja u koru.
Sveti patuljci koji plešu s Djedom Božićnjakom na Sjevernom polu i sva
ostala sranja na koja se trenutačno ne mogu usredotočiti.
Dijamant svjetluca na neugodnom fluorescentnom bolničkom svjetlu i
koljena su mi počela klecati dok se Trent ispred mene spustio na jedno svoje.
„Greer, pitao bih te nešto.“
Moje kimanje definicija je blesavog. Glava mi je samo išla gore-dolje bez
ikakve spoznaje o vremenu, prostoru ili životu dok sam gledala Trenta kako
uzima prsten iz mojih ruku i stavlja mi ga na prst.
Srce mi lupa kao pomahnitalo, čeljust mi je posve obamrla te, iskreno,
mislim da doživljavam srčani udar.
No ovaj trenutak ne bih prekinula ni za sve zlato svijeta.
Na kraju krajeva, već smo u bolnici pa će me vjerojatno uspjeti oživiti.
„Volim te.'’
Pokušala sam mu odgovoriti istom mjerom, no sigurna sam da je iz mojih
usta izašlo nešto više nalik „Plim i ta mebe.“
Nasreću, Trent zna što mu želim reći.
„U početku veze već sam pomalo naslućivao koliko si savršena za mene,
ali sad sam posve siguran. Nitko me ne nasmijava kao ti. Nitko mi toliko ne
prkosi i ne osporava moje mišljenje. I nitko, ama baš nitko, me nikad nije
tako volio kao što me ti voliš.“
Mogu samo pokušavati da se ne zagrcnem suzama.
„Bila si tu za mene i moju majku i odmah si mene i moju obitelj prihvatila
kao da smo tvoji. Znam da neće uvijek sve biti bajno, ali nikad neće biti
pogrešno.“
Kimnula sam, pritisnula mu ruku i tako mu natuknula moj odgovor prije
nego što mi postavi pitanje.
Sati doslovce jedino što mogu je pustiti Trenta da ima svoj trenutak.
„Budi moja zauvijek“, naposljetku je rekao. „Budi mi najbolja prijateljica
u životu, moj partner u zločinu... budi mi žena.“
„Stotinu puta da“, odgovorila sam mu. Trent me snažno obgrlio rukama i
primaknuo usne mojem uhu.

259
 Knjige.Club Books

Savršena prosidba, savršeno mjesto i savršen muškarac.

Nasmijala sam se kad mi je meko meso njegovih usana prešlo preko uha.
„Nitko drugi nije dovoljno lud da me oženi.“
„Možda netko i jest“, ispravio me i glavom trznuo prema Capu.
Cap je kimnuo glavom posve nesvjestan o čemu razgovaramo, pa sam se
počela još jače smijati.
„Moja je sreća što sam te prvi pronašao.“
Kad se prostorija naposljetku prestala vrtjeti i ja sam stala na noge, znam
koga želim vidjeti i moram je odmah vidjeti.
Oduvijek je bila uz mene, još od dječjih čajanki i prenoćivanja, i želim da
bude prva koja će saznati.
„Možemo li poći reći Emory?“ upitala sam i još jednom pogledala
svjetlucav - i golem - dijamant s jastučastim rezom na svom prstu.
Junior me ni sad nije razočarao.
„Naravno.“
Potrčala sam prema njezinoj sobi, odgurujući sve koji su mi se ispriječili
i vjerojatno sam počinila lakši tjelesni napad na nekoliko trudnica.
Uopće nisam usporila sve dok nisam uletjela kroz vrata Emoryne sobe i
slavodobitno podigla ruku s prstenom u zrak.
„Zaručena sam, vrisnula sam na što mi je Quincy odgovorio osmijehom.
Emoryna sreća nije bila tako očita, ali vidjela sam joj na licu da je
presretna.
„Čestitam , zastenjala je uz vrisak. Beba je pred izgonom i sad odjebi van!“
Pa sam to i učinila.
Pričekala sam u predvorju sa zaručnikom i Capom, Emorynom obitelji i
prijateljima, čak i bratom i Rhondom.
Svi su došli u New York na ovaj veliki događaj, no ja sam najsretnija od
svih.
Jer na kraju dana, kad Hudson Blair Black prvi put zaplače na ovome
svijetu, moja će se obitelj povećati ne za jednoga, nego za dva člana.

Cap

S va ekipa je ovdje i od danas smo službeno dodali još jedno ime našoj ludoj
skupini.

260
 Knjige.Club Books

Hudson Blair Black. Mala krasotica stara samo dva sata. Glava joj je
ispunjena crnom kosom, a oči su tako velike i plave i prekrasne da sa
sigurnošću mogu reći da će jednog dana biti pravi otrov za brojne muškarce.
A najviše za svog oca.
Quiuce je promatrao kćer bezuvjetnom ljubavlju koja mu je isijavala iz
svake pore. Tek se rodila, a već je svog oca, i inače mekušca, omotala oko
malog prsta.
Emory je sjedila u bolničkom krevetu, promatrajući muža i kćer i izgleda
upravo onako kako mislim da bi jedna od sestara Kardashian izgledala nakon
poroda. Lice prepuno šminke, na sebi ima neki pomodni ogrtač za koji sam
jebeno siguran da nije dobila u bolnici, a frizura joj je besprijekorna kao da
ide na večeru u najskuplji restoran.
Jebene žene.
Volim ih - promatrati ih, njušiti ih, kušati ih, A posebice volim kad sam ja
razlog njihovih orgazama.
No, razumijem li išta vezano uz njih osim pružanja užitka?
Apsolutno i kategorički ne.
Iskreno, posljednje desetljeće i više nisam se ni potrudio. Odgovaralo mi
je da me kurac vodi kroz život, uživao sam u kratkotrajnom društvu raznih
žena i nastavio sa svojim životom.
Prezaposlen sam da si dopustim da završim u nekoj monogamnoj
ljubavnoj priči koja će mi uništiti život kao Quinceu i Trentu, a i nikad nisam
bio tip muškarca koji mašta o braku, djeci i ostalim sranjima jer se lako
zasitim svega kad stvari postanu dosadne.
„Vidi kako je malena, Trente“, rekla je Greer, a u glasu joj se osjetilo
oduševljenje i gomila drugih sranja koje žene osjećaju kad promatraju
novorođenčad, štence i mačiće.
Trent, zaljubljeni gad, nasmijao se. „Savršena je.“
Promatrao sam ih kako su podijelili pogled obogaćen nečujnim riječima
koja nisu za naše uši, a štogod to bilo, osjetio sam kako me nešto stegnulo u
srcu.
Koji je to kurac bio?
Protrljao sam prsa i zaškiljio.
Vjerojatno je nešto u ventilacijskom sustavu.
Možda ugljični monoksid?
Jer koliko god moja dva najbolja muška prijatelja rado odbacuju svoju
slobodu, svoje živote neženja i smiruju se uza žene koje su im zarobile srca,
ja čak ni ne mogu zamisliti takvu vrstu ljubavi.
I ne želim.

261
 Knjige.Club Books

U razdoblju od tri sata svjedočio sam - i pomogao jer sam super prijatelj
- kako mi se jedan od najboljih prijatelja zaručuje za ženu koju je nekoć mrzio
svakim djelićem svog bića. A drugi najbolji prijatelj postao je otac.
Totalno ludo. Njih dvojica su ludi.
Ja sam, nesumnjivo, najrazumnije ljudsko biće u sobi. Dobro, ja i zgodan
frajer koji je upravo ušao u sobu. Milo Ives Emoryn je rođak i jedan od mojih
najuspješnijih klijenata. Naravno, kako je meni urođeno da se svima sviđam
na prvu, on me voli i smatra me jednim od svojih boljih prijatelja.
A ja sam pristao na tu igru. Znate, za njegovo dobro. Bože, kako sam
duhovit. Kad bih si barem mogao namignuti. Ozbiljno, zbog našeg prijateljstva
vidio sam ga u različitim situacijama, uključujući, ali ne samo u pijanoj
tučnjavi, mijenjanju žena kao da su donje rublje i kako je postao
tako uspješan da je nedavno završio na Forbesovoj listi najbogatijih ljudi na
svijetu.
„Čestitam, ekipo“, rekao je dok se približio bolničkom krevetu i pogledao
usnulu Hudson u Quinceovim rukama. “Prokletstvo, kakva ljepotica.“
Novopečena majka i kraljica glamura ponosno se nasmijala. „Očito je
izgled dobila od mene.“
Greer se nacerila. „Iskreno, teško je točno procijeniti uz svu tu šminku
koju si stavila na lice.“
Emory je odgovorila pogledom koji bi mogao srušiti zid. „Barem sam
upoznala svoju kćer a da ne izgledam kao da sam se upravo izvukla iz
kreveta.“
„I ti i ja dobro znamo da ću ja baš tako upoznati svoju buduću kćer.“ Greer
se nasmijala. „A i znaš da te zezam, Em. Izgledaš prekrasno. Kladim se da ni
Kardashianke nisu tako dobro izgledale nakon poroda.“
Nasmijao sam se. Nisam si mogao pomoći. Bez obzira u kakva je
zaljubljenog tupana Greer Hudson pretvorila mog najboljeg prijatelja, žena
me jednostavno oduševljava.
‘'Nemoj ni početi, Cape“, oštro mi je rekla Emory pa sam samo slegnuo
ramenima.
„Nisam ni zucnuo.“
Razgovor se ponovno usredotočio na bebu i teško mi je povjerovati da
jedno tako malo ljudsko biće ima takvu moć da opčini prostoriju ispunjenu
odraslim osobama.
I baš kad sam im namjeravao i službeno čestitati, Greer nas je obavijestila
da trebamo izići iz sobe. „U redu, vrijeme je da vi gadovi izađete iz sobe jer
Emory treba izvaditi sise.“
„Isuse Kriste“, promrmljala je Emory. „Prestani to govoriti.“

262
 Knjige.Club Books

„U redu. Emory mora izvaditi dojke''

Emory je zakolutala očima. „Moram dojiti kćer.“
Zvuči mi poput nečega što bih volio gledati, no Quince me prostrijelio vrlo
jasnim pogledom da odjebem van.
Slijedio sam Mila iz sobe a da nisam ni pokušao vidjeti bradavice.
„Kamo ideš?“ upitao sam ga dok smo kratkim hodnikom išli do dizala.
Tijelom mi još uvijek struji neka čudna energija, uvjeren sam da je to
vjerojatno nuspojava smrtonosnog plina, i moram je negdje ispucati.
Na muške stvari. Razuzdane stvari. Stvari za neženje.
„Vraćam se na posao.“
„Jebeno dosadno“, uzdahnuo sam i pritisnuo gumb za dolje između dvojih
vrata dizala. Dizalo meni s lijeve strane odmah se oglasilo i počelo otvarati.
Milo se nasmijao prije nego što smo ušli u dizalo, a ja sam se namrštio.
Zašto tip ne osjeća isto što i ja?
Blago iznerviran, odlučio sam malo zakuhati stvari.
Prilično sam siguran da se naš prijatelj Evan - ujedno i financijski direktor
Miline tvrtke Fuse - uskoro ženi i nema šanse da se zbog toga ne osjeća kao i
ja.
„Evan se doista ženi?“ upitao sam i Milo je nagnuo glavu kako bi me
pogledao u oči dok se vrata dizala zatvaraju.
„Da.“
„I što misliš o tome?“
„A što da kažem, zaručen je gotovo godinu dana. Čini mi se logičnim
sljedećim korakom“, odgovorio mi je jednoličnim glasom.
Zašto, jebem ti, ne suosjeća sa mnom?
„Prvo Quince, sad Evan i Trent“ Uzdahnuo sam i provukao ruku kroz
kosu. „Jebem ti, padaju poput muha dok ih poštrcaš otrovom.“
Milo se nasmijao. „Ne sjećam se da sam ikad čuo da je netko na gori način
opisao brak...“
„Znaš da je to istina, stari. Brak. Djeca. Naš se krug prijatelja raspada.“
„A jadno moje“, zadirkivao me. „Osjećaš se zapostavljenim?“
„Začepi“, odgovorio sam mu kroz smijeh nakon čega smo izišli iz dizala i
pošli prema bolničkom predvorju. „Uplašen sam... zbog njih.“
„Oh…“ napravio je stanku i nacerio se, smiren i samouvjeren gad. „Znači,
samo si uplašen zbog njih. Nisi uplašen općenito? Ili projiciraš svoje strahove
prema obvezivati ju na njih? Naravno, to ima apsolutnog smisla.“
„Naravno da ima“, odgovorio sam bez razmišljanja. „Ja se ne bojim
obvezivanja. Jednostavno mi je draže ne obvezati se.“

263
 Knjige.Club Books

„Znači, sve je ovo samo tvoja neka altruistička briga za njih.“

„E, baš to.“
„Ako to nije nešto što pravi prijatelji rade, onda ne znam što je“, zezao me,
a ja sam zakolutao očima.
„Znaš, umalo sam zaboravio koliki si jebeni pametnjaković.“
I baš kad je otvorio usta da mi opet nešto spusti, mobitel mu se oglasio
nekoliko puta pa ga je izvukao i provjerio zaslon.
Gledao sam kako mu se obrve mršte te kako otključava mobitel pritiskom
prsta i čita poruke.
I već sam bio spreman pretpostaviti da je vjerojatno riječ o nekom
softverskom/tehnološkom/poslovnom sranju, no prije nego što sam
odvratio pogled u potrazi za nečim uzbudljivijim od promatranja G.
Pametnjakovića kako piše poruke vezane uz neka dosadna računalna sranja,
njegova reakcija me zaintrigirala.
„Koji kurac?“ promrmljao je Milo.
„Sve u redu?“
„Da“, odgovorio je istodobno odmahujući glavom dok je poruke na svom
mobitelu pregledavao drugi i treći put zaredom.
Znate što? Zajebite pregledavao. Lik je piljio u poruke.
Pokušao sam virnuti, ali gad je brzo odmaknuo mobitel.
„Koji kurac, stari? Što je to?“
„Ništa.“
„Ne zvuči baš kao ništa.“ Nacerio sam se jer si ne mogu pomoći. Očito ima
nešto jebeno sočno u tim porukama i, jebem ti sve, želim ih vidjeti.
Ispružio sam ruku. „Daj da vidim.“
„Jebeno ne.“ I baš poput tinejdžerice, zaključao je mobitel i vratio ga u
džep.
„Netko ti je poslao fotke sisa?“ upitao sam ga cereći se i zbog tog
jednostavnog pitanja izraz njegova lica bio je nešto između užasnutoga,
šokiranog i zaintrigiranog.
„Nemoj biti takav seronja.“
„Što?“ upitao sam i podignuo obje ruke u zrak. „To je legitimno pitanje.“
Zato jer jest legitimno pitanje.
No više od toga, to je pitanje koje ga je razljutilo.
Siguran sam da su poruke od neke žene.
Izgleda da će se još jedan nagutati bračne prašine.
Kunem vam se Bogom, izgleda da ću ubrzo ostati jedini jebač sa zrncem
razuma u cijelome New Yorku.
264
 Knjige.Club Books

Zahvale

Prvo i osnovno, HVALA vam na čitanju, a to se odnosi na svakoga tko je kupio

primjerak knjige, pročitao ogledni primjerak za čitatelje, pomogao nam na
beta inačici, uređivao ili pronašao vremena u prenatrpanom rasporedu kako
bi se pobrinuo da ne kasnimo s objavom knjige. Da, to smo mi - baš kao i
Greer, i mi uvijek negdje izgubimo petnaest minuta. Hvala vam na podrški,
Što razgovarate o knjizi te što tako nevjerojatno volite i podržavate naše
likove. Zbog vas nam je ovo NAJOMILJENIJA pustolovina dosad.
HVALA i nama objema. Monroe zahvaljuje Max, a Max zahvaljuje Monroe.
Ovo vas ne treba čuditi jer smo to učinile u svakoj knjizi koju smo dosad
objavile. Ili vas možda i čudi jer nikad ne čitate zahvale na kraju knjige. Ako
je tako, onda je to vaš propust jer smo urnebesno smiješne, čak i kad se
zahvaljujemo. No imat ćete priliku to otkriti u sljedećoj knjizi, jer ovo ćemo
vjerojatno raditi zauvijek.
HVALA TI Lisa što si tako zapanjujuća, smiješna, veličanstveno
prilagodljiva i oštra oka kakva jesi. KUNEMO ti se da će sljedeća knjiga stići
do tebe i prije. Znamo da smo to mnogo puta obećale, ali ovaj put to doista i
mislimo. DOISTA. Zašto imamo dojam da nam ne vjeruješ? HAHA
HVALA TI Stacey što unutrašnjost naše knjige izgleda ljepše od naših
organa. I što glumiš da nas ne mrziš kad ti šaljemo milijune ispravaka.
HVALA VAM JoAnna i Sandra što ste tako dobre književne savjetnice. Vi
nas dame svaki dan oduševljavate i pravi ste razlog što obožavamo biti u
spisateljskom kampu Camp Love Yourself. Ozbiljno, bolje upravljate
kampom od nas.
HVALA TI Banano što pripremaš vrhunske korice knjiga. I što provodiš
mnogo vremena prekrivajući bradavice i povećavaš muške alatke kad te
zamolimo. Težak je to posao, ali netko ga mora obaviti.
HVALA agenciji za odnose s javnošću Social Butterfly što obavlja toliko
mnogo stvari za nas. Da ste jedno od naše djece, bili biste nam najdraže dijete.
HVALA svakom blogeru koji je pročitao, recenzirao, objavio, podijelio
knjigu i podržao nas. Vaš entuzijazam, podrška i mukotrpan rad nisu prošli
nezamijećeno.

265
 Knjige.Club Books

HVALA svima onima koji nas vole, a to je naša obitelj koja nas podupire,
motivira te, najvažnije, trpi. Katkad nismo najbolje društvo za suživot,
posebice kad se bliže rokovi, Iskreno, ne znamo što bismo bez vas ekipo.
P S. Ni vi ne znate što biste bez nas pa si to objesite mačku o rep.
HVALA našim članovima kampa! Zbog vas se smijemo svaki dan!
Posebice kad nenajavljeno upadnemo u kamp kad bismo trebale raditi nešto
drugo i kad nam malo treba da nam se udovolji. Ono, kao kad ste jako, jako
gladni i sve vam ima dobar okus. HA HA! J/k. J/k. Ti bi bila dobro okusa čak i
da smo site.
Kao i uvijek, s ljubavlju.
XOXO,
Max Monroe.

Scan i obrada:
Knjige.Club Books

266